C. protiv Hrvatske

Država na koju se presuda odnosi
Hrvatska
Institucija
Evropski sud za ljudska prava
Broj predstavke
80117/17
Stepen važnosti
2
Jezik
Hrvatski
Datum
08.10.2020
Članovi
8
8-1
41
Kršenje
8
8-1
Nekršenje
nije relevantno
Ključne reči po HUDOC/UN
(Čl. 8) Pravo na poštovanje privatnog i porodičnog života
(Čl. 8-1) Poštovanje porodičnog života
(Čl. 41) Pravično zadovoljenje - opšte
(Čl. 41) Pravično zadovoljenje
(Čl. 41) Nematerijalna šteta
(Čl. 41) Materijalna šteta
Tematske ključne reči
najbolji interes deteta
poštovanje porodičnog života
prava deteta
starateljstvo
VS deskriptori
1.8 Član 8. - pravo na poštovanje privatnog i porodičnog života, doma i prepiske
1.8.4 Porodični život
1.8.10 Porodični odnosi
Zbirke
Sudska praksa
Presuda ESLJP
Veće
Sažetak
Podnositelj predstavke je maloletni C., sin razvedenih roditelja čiji je odnos, prema nalazima i mišljenima veštaka, obeležen nedostatkom minimalnog nivoa roditeljske saradnje i zajedničkog nastupa prema njihovom zajedničkom detetu.

Predmet se odnosi na pravo deteta da bude saslušano u postupku odlučivanja o roditeljskom staranju, kao i na potrebu za imenovanjem posebnog staratelja radi zaštite detetovih interesa. Podnositelj predsatvke pozvao se na član 8. Konvencije.

Iako je pravnosnažnom presudom suda 2010. godine razveden brak roditelja, u trenutku donošenja presude Evropskog suda, još uvek nije bila donesena konačna odluka o roditeljskom staranju i odluka o pravima na susrete i druženja. Inicijalno je odlučeno da će C. živeti sa majkom dok će otac pravo na susrete i druženja ostvarivati sredom i svaki drugi vikend i državni praznik uključujući noćenje. No nakon što je majka podnela krivičnu prijavu 2012. godine, zbog sumnje da otac seksualno zlostavlja podnositelja predstavke, prvostepeni sud je doneo privremenu meru zabrane susreta i druženja C.-a as ocem. Istovremeno, sud je odredio psihološko-psihijatrijsko veštačenje roditelja i podnositelja predstavke kako bi utvrdio istinitost navoda majke o seksualnom zlostavljanju. Predmetno veštačenje odbacilo je navode da je otac seksualno zlostavljao C., no upozorilo je na neprimereno ponašanje majke prema detetu (projekcija vlastitog negativnog stava prema bivšem suprugu, izolacija, ignorisanje, manipulacija) koje predstavlja emocionalno zlostavljanje te da nezdrava simbiotska veza koju podnosilac ima s majkom za njega predstavlja glavni razvojni rizik. Otac je tužbom zatražio izmenu odluke o roditeljskom staranju pozivajući se na zaključke veštačenja. U drugom postupku o roditeljskom staranju sprovedeno je novo veštačenje, koje je potvrdilo zaključke prethodnog, no podnositelj predstavke u istom nije imao status stranke niti je saslušan. Pravnosnažnom presudom 2015., izmenjena je odluka o roditeljskom staranju i odlučeno je da dete ode da živi sa ocem dok će majka imati pravo na susrete i druženja. Nakon nekoliko neuspešnih pokušaja izvršenja presude i uprkos snažnom protivljenju majke, presuda je izvršena sredinom 2016. godine na školskom igralištu škole tokom fudbalskog treninga. Iako je nakon razgovora s ocem podnositelj odlučio da pođe sa njim, istog dana je pobegao iz očeve kuće i vratio se majci. U septembru 2016. majka je podnela novu tužbu tražeći izmenu odluke o roditeljskom staranju. Prema mišljenju veštaka iz maja 2017. godine, preporučeno je da podnosilac predstavke šest meseci stanuje s majkom, a da se za to vreme on i otac trebaju podvrgnuti psihoterapijskom tretmanu kako bi se rešili njihovi sukobi. Navedeno je i da bi, ako majka nastavi da sprečava susrete i druženje podnosioca sa ocem, bilo najbolje da podnosilac bude privremeno odvojen od oba roditelja. U septembru 2017. prvostepeni sud je odredio privremenu meru prema kojoj dete treba privremeno da stanuje sa majskom dok druženje sa ocem treba da bude organizovano pod nadzorom. Postupak za dodelu starateljstva je još uvek bio u toku u trenutku donošenja presude Europskog suda.

Podnositelj je prigovorio da mu u drugom postupku odlučivanja o roditeljskom staranju i izvršenju sudske odluke nije imenovan poseban staratelj koji će zastupati i štititi njegove interese, da mu nije pružena prilika da bude saslušan u tom postupku i da odluka kojom je određeno da će živeti s ocem bez ikakvog razdoblja pripreme nije bila u njegovom najboljem interesu kako je predviđeno članom 8. Konvencije

Evropski sud je istakao da iako član 8. nema izričite procesne odredbe, postupak donošenja odluka mora biti pošten. Stoga, u svim sudskim i upravnim postupcima koji utiču na prava koja se jamče članom 8. Konvencije, deca koja su sposobna oblikovati vlastita mišljenja moraju biti saslušana i imati mogućnost da izraze svoje mišljenje kome će, u skladu s njihovim uzrastom i zrelošću, biti dana odgovarajuća težina.

Sud je naveo da su u predmetu podnositelja počinjena dva očita propusta: u drugom postupku odlučivanja o staratelju, uprkos sukobu interesa između podnosioca i njegovih roditelja, podnosilac nije imao status stranke niti mu je bio dodeljen poseban staratelj koji bi zastupao samo njegov interes. Navedeni propust nacionalnih tela predstavljao je stoga povredu važećeg Porodičnog zakona iz 2003, kao i odredaba Evropske konvencije o pravima deteta. Drugi propust se odnosi na činjenicu da od početka postupka 2010. godine do dana donošenja presude ESLJP, sa podnosiocem nikad nije obavljen razgovor pred sudom koji je je odlučivao o roditeljskom staranju nad njim.

Stoga, ESLJP zaključuje da je postupak u ovom predmetu nepopravljivo narušen, pogotovo imajući na umu nedostatke u načinu i kvalitetu zastupanja podnosioca - deteta, i važnosti postupka za njegov privatni i porodični život. Sud pri tom nije prihvatio argumente tužene države da merodavnim nacionalnim zakonodavstvom nije bilo propisano obavezno direktno uključivanje podnosioca u postupak odlučivanja o roditeljskom staranju, kao niti obrazloženje da je nacionalnim telima bila poznata želja podnosioca da živi s majkom.

Sledom svega navedenog, ne dovodeći u pitanje buduću odluku koju će doneti hrvatski sudovi u predmetu, ESLJP je presudio da je podnosiocu povređeno pravo na poštovanje njegovog porodičnog života.