Maktouf i Damjanović protiv Bosne i Hercegovine

Država na koju se presuda odnosi
Bosna i Hercegovina
Institucija
Evropski sud za ljudska prava
Broj predstavke
2312/08 , 34179/08
Stepen važnosti
Referentni slučaj
Jezik
Srpski
Datum
18.07.2013
Članovi
6
6-1
7
7-1
14
35
35-1
41
P12-1
Kršenje
7
7-1
Nekršenje
nije relevantno
Ključne reči po HUDOC/UN
(Čl. 6) Pravo na pravično suđenje
(Čl. 6-1) Nepristrasan sud
(Čl. 7) Kažnjavanje samo na osnovu zakona
(Čl. 7-1) Teža kazna
(Čl. 7-1) Retroaktivnost
(Čl. 14) Zabrana diskriminacije
(Čl. 14 / CEDAW-2) Diskriminacija
(Čl. 35) Uslovi prihvatljivosti
(Čl. 35-1 / CAT-13 / ICCPR-2 / CEDAW-4) Iscrpljivanje unutrašnjih pravnih lekova
(Čl. 41) Pravično zadovoljenje - opšte
(P12-1) Opšta zabrana diskriminacije
Tematske ključne reči
krivični postupak
međunarodni pravni standardi
retroaktivna primena propisa
VS deskriptori
1.7 Član 7. - kažnjavanje samo na osnovu zakona
1.7.4 Zabrana retroaktivnosti
1.7.5 Zabrana strožeg kažnjavanja
Zbirke
Sudska praksa
Presuda ESLJP
Veliko veće
Sažetak
Predmet je formiran na osnovu dve predstavke protiv Bosne i Hercegovine koje su Sudu podneli državljanin Iraka 17. decembra 2007. godine i državljanin Bosne i Hercegovine 20. juna 2008. godine.

Pritužbe podnosilaca odnose se na krivični postupak pred Sudom Bosne i Hercegovine u kome su proglašeni odgovornim i kažnjeni prema odredbama krivičnog zakona BiH iz 2003. godine za zločine protiv civilnog stanovništva tokom rata 1992-95. godine. Žalili su se da je zbog odbijanja Suda BiH da primeni Krivični zakon bivše SFRJ iz 1976. godine koji je bio na snazi u vreme počinjenja ratnih zločina, povređeno pravilo zabrane retroaktivnog kažnjavanja. Prvi podnosilac predstavke je rođen 1959. godine i živi u Maleziji. Sa namerom je pomogao trećoj osobi da otme dva civila 1993. godine u cilju njihove razmene za pripadnike snaga ARBiH koje su zarobili pripadnici HVO. Civili su oslobođeni nekoliko dana kasnije. Podnosilac je uhapšen 2004. godine. Pretresno veće Suda BiH ga je proglasilo krivim za podstrekavanje i pomaganje u ratnom zločinu uzimanja talaca i osudilo ga na pet godina zatvora. Apelaciono veće tog suda je poništilo presudu, i zakazalo novo ročište gde je doneta odluka o istoj kazni. Ustavni sud je nakon žalbe zaključio da nije došlo do kršenja Konvencije. Podnosilac je odslužio kaznu 12. juna 2009. godine i napustio zemlju. Drugi podnosilac predstavke rođen je 1966. godine, i još uvek služi svoju kaznu zatvora u Foči. Tokom rata u BiH, 1992. Godine on je imao istaknutu ulogu u premlaćivanju zarobljenih Bošnjaka u Sarajevu tokom jednog incidenta. Žrtve su nakon toga odvedene u logor. Vanpretresno veće Suda BiH je odlučilo da ovaj predmet preuzme od Kantonalnog suda u Sarajevu 17. oktobra 2005. godine, zbog njegove osetljivosti. Podnosilac je uhapšen 2006. godine. Proglašen je krivim za ratni zločin mučenja i osuđen je na kaznu zatvora u trajanju od jedanaestt godina. Apelaciono vijeće je potvrdilo ovu odluku. Žalba Ustavnom sudu je odbačena kao nepravovremena 2009. godine. Evropski sud za ljudska prava proglasio je većinom glasova pritužbu u pogledu člana 6. Konvencije nedopustivom, kao i člana 14. u vezi sa članom 7. Konvencije i članom 1. Protokola br. 12. jednoglasno je proglasio pritužbu u pogledu člana 7. Konvencije dopustivom, i utvrđeno je da je došlo do povrede člana 7. Utvrđeno je i da Tužena država treba da podnosiocima isplati u roku od tri meseca određene iznose na ime troškova i izdataka, kao i porez, i da od datuma isteka navedena tri meseca plaća kamatu do izmirenja. Jednoglasno je odbačen preostali deo zahteva za pravično zadovoljenje. U presudi su priložena izdvojena mišljenja sudija.