Orlović i drugi protiv Bosne i Hercegovine

Država na koju se presuda odnosi
Bosna i Hercegovina
Institucija
Evropski sud za ljudska prava
Broj predstavke
16332/18
Stepen važnosti
2
Jezik
Srpski
Datum
01.10.2019
Članovi
41
46
46-2
P1-1
P1-1-1
Kršenje
P1-1
P1-1-1
Nekršenje
nije relevantno
Ključne reči po HUDOC/UN
(Čl. 41) Pravično zadovoljenje - opšte
(Čl. 41) Pravično zadovoljenje
(Čl. 41) Materijalna šteta
(Čl. 46) Obaveznost i izvršenje presuda
(Čl. 46-2) Izvršenje presude
(Čl. 46-2) Pojedinačne mere
(P1-1) Zaštita imovine
(P1-1) Pozitivne obaveze
(P1-1-1) Neometano uživanje imovine
Tematske ključne reči
oduzimanje imovine
pravo na imovinu
tužba za naknadu imovinske štete
izvršni postupak
postupak izvršenja
VS deskriptori
1.6.4.5 Izvršenje sudskih odluka
1.15.2 Povraćaj imovine
1.16.1 Imovina
1.16.2.1 Pravo na neometano uživanje imovine
1.16.2.2 Zabrana lišenja imovine
Zbirke
Sudska praksa
Presuda ESLJP
Veće
Sažetak
Predmet je formiran na osnovu predstavke koju je Sudu protiv Bosne i Hercegovine podnelo 14 državljana BiH. Žalili su se da im je onemogućeno stvarno uživanje njihove imovine, budući da sa njihove zemlje nije uklonjena nezakonito izgrađena crkva.

Crkva je izgrađena 1998. godine, bez bilo kakve relevantne tehničke dokumentacije. Pre toga, izvršena je eksproprijacija dela zemljišta podnosilacca, i dodeljena je crkvenoj opštini u svrhu izgradnje crkve. U rešenju je navedeno da će naknada ranijim vlasnicima biti utvrđena u posebnom postupku. U decembru 2004. godine crkvena opština je dobila urbanističku saglasnost za crkvu. Dana 14. Novembra 2001. godine, nakon zahteva prve podnositeljke predstavke, naređeno je da se zemljište odmah vrati u posed, što je kasnije, neutvrđenog datuma i učinjeno, i podnositeljka je tražila da se crkva ukloni sa njene imovine. Dana 20. aprila2004. godine aplikanti su uputili dopis crkvenoj opštini zatraživši prijateljsko rješenje spora, predlažući da se crkva premesti. Dana 20.01.2005. godine načelnik opštine Bratunac ponudio je podnosiocima predstavke naknadu u neodređenom iznosu, ili dodelu druge imovine umesto vraćanja u posed dela zemljišta gde je crkva, što su oni odbili. Dana 29.oktobra 2002. godine prva podnositeljka predstavke je pokrenula parnični postupak pred prvostepenim sudom u Srebrenici protiv Srpske pravoslavne crkve u Bosni i Hercegovini, a prvostepeni sud je odlučio da nema stvarnu nadležnost za odlučivanje u predmetu, i odbacio zahtev, nakon čega se podnositeljka predstavke žalila Okružnom sudu u Bijeljini, koji je vratio predmet na ponovno odlučivanje. U ponovnom postupku pred prvostepenim sudom ostalih trinaest podnosilaca predstavke pridružilo se tužbi prve podnositeljke. Ročišta su nekoliko puta odlagana. Dana 21. maja 2010. godine prvostepeni sud je odbio tužbeni zahtjev podnosilaca predstavke. Tu presudu je dana 17. septembra 2010. godine potvrdio Okružni sud. Nakon revizije, na zahtev podnosilaca predstavke Vrhovni sud Republike Srpske vratio je predmet na ponovni postupak, 01. februara 2012. godine. Nakon vraćanja predmeta na ponovni postupak, Okružni sud naložio je prvostepenom sudu da ispita činjenice koje se odnose na postojanje vansudske nagodbe. Zahtev podnosilaca predstavke je odbijen, i naređeno je da plate troškove postupka. Nakon žalbe podnosilaca, Okružni sud preinačio je presudu u pogledu troškova postupka, i iznos je smanjen. Nakon što je Vrhovni sud odbio reviziju podnosilaca predstavke 6. avgusta 2014. godine, oni su 17. oktobra 2014. godine podneli ustavnu apelaciju pozivajući se na član 6. Konvencije i član 1. Protokola br. 1. Ustavni sud Bosne i Hercegovine je sa pet glasova prema četiri, odbio apelaciju kao neosnovanu, 28. septembra 2017. godine.

Evropski sud za ljudska prava proglasio je jednoglasno predstavku dopuštenom, utvrdivši da je došlo do povrede člana 1. Protokola br. 1 uz Konvenciju kao i da nema potrebe da razmatra pritužbu prema članu 6. Konvencije. Sa šest glasova prema jednom, utvrđeno je da tužena država mora osigurati izvršenje odluke CRPC-a i odluke Ministarstva za izbeglice, naročito uklanjanje crkve sa zemljišta podnosilaca predstavke u roku od tri meseca. Jednoglasno je odlučeno da u roku od tri meseca podnosiocima treba isplatiti određeni novčani iznos podnosiocima predstavke na ime materijalne štete, kao i bilo koji porez koji može biti zaračunat na taj iznos. Nakon isteka pomenutog roka na utvrđene novčane iznose obračunavaće se obična kamata do izmirenja. Preostali deo zahteva za pravično zadovoljenje je odbijen. U presudi je priloženo delimično izdvojeno mišljenje sudije Kjølbro.