Sanoma Uitgevers B.V. protiv Holandije

Država na koju se presuda odnosi
Holandija
Institucija
Evropski sud za ljudska prava
Broj predstavke
38224/03
Stepen važnosti
1
Jezik
Bosanski
Datum
14.09.2010
Članovi
10
10-1
10-2
41
Kršenje
10
Nekršenje
nije relevantno
Ključne reči po HUDOC/UN
(Čl. 10) Sloboda izražavanja - Opšta
(Čl. 10-1 / ICCPR-19) Sloboda izražavanja
(Čl. 10-1 / ICCPR-19) Sloboda primanja informacija
(Čl. 10-2) Mešanje
(Čl. 10-2) Zaštita prava drugih
(Čl. 10-2) Propisano zakonom
(Čl. 41) Pravično zadovoljenje - opšte
Tematske ključne reči
VS deskriptori
Zbirke
Sudska praksa
Presuda ESLJP
Veliko veće
Sažetak
Postupak u ovom predmetu je pokrenut predstavkom protiv Kraljevine Holandije koju je Sudu podnelo društvo sa ograničenom odgovornošću Sanoma Utigevers B.V. (društvo podnosilac predstavke), dana 1.decembra 2003.godine. Društvo je naročito tvrdilo da su povređena prava društva zajemčena članom 10 Konvencije jer su bili prisiljeni da ustupe informacije koje će omogućiti identifikaciju novinarskih izvora informacija.
Društvo podnosilac je osnovano u skladu sa holandskim zakonima i bavi se izdavanjem i marketingom časopisa, uključujući i nedeljni časopis Autoweek, koji je namenjen onima koje zanima automobilizam. U januaru 2002.godine održana je nezakonita ulična trka kojoj su prisustvovali novinari ovog časopisa na poziv organizatora. Novinarima je data mogućnost fotografisanja ulične trke, učesnika trke i njihovih vozila, pod uslovom da garantuju da neće otkriti identitet nijednog učesnika. Vlada je osporila postojanje bilo kakvog dogovora koji bi uključivao ikoga osim malog broja organizatora i učesnika. Uličnu trku je prekinula policija, ali nije bilo hapšenja. Policija i tužilaštvo su nakon toga počeli da sumnjaju da je jedno od vozila koje je učestvovalo u uličnoj trci korišćeno kao vozilo za beg nakon pljačke u februaru 2001.godine. Početkom februara 2002.godine policajka je telefonski kontaktirala uredništvo časopisa i zatražila od urednika da policiji preda sav fotografski materijal u vezi sa uličnom trkom. Glavni urednik reportaža je odbio njen zahtev pozivajući se na dogovor sa organizatorom trke. Nakon intervencije policije i tužilaštva društvo je predalo javnom tužiocu CD-ROM koji sadržai fotografije, a tužilac ih je formalno zaplenio, uz protivljenje društva koje je zapisano u potvrdi o oduzimanju. Regionalni sud je odobrio zahtev za ukidanje zaplene i naložio vraćanje CD-ROM-a društvu, jer to nije protivno interesima istrage o pljački. Sud je odbio ostatak prigovora društva podnosioca predstavke. Društvo je uložilo žalbu Vrhovnom sudu, ali ju je ovaj sud proglasio nedopuštenom.
U svom zahtevu za upućivanje predmeta Velikom veću društvo podnosilac je navelo i povredu člana 13 zbog nepostojanja delotvorne prethodne sudske kontrole i zbog toga što je Vrhovni sud, odbacujući žalbu podnosioca kao žalbu kod koje ne postoji pravni interes oduzeo delotvornost te žalbe kao pravnog leka.
NAVODNA POVREDA ČLANA 10 KONVENCIJE
- Pravo na slobodu izražavanja.
Sloboda izražavanja je jedan od suštinskih temelja demokratskog društva i od naročitog je značaja sloboda koja se pruža štampi. Veće je smatralo da su prava društva podnosioca prema članu 10, kao snabdevača informacijama, bila predmet mešanja u obliku „ograničenja“ pa je član 10 primenljiv. Sud smatra da nije neophodno utvrditi da li je zaista postojao sporazum koji je obavezao društvo podnosioca predstavke na poverljivost. Slaže se sa podnosiocem da nema potrebe zahtevati dokaze o postojanju sporazuma van njegove tvrdnje da je takav sporazum postojao. Sud zaključuje da nalog za prisilnu predaju novinarskog materijala sam po sebi predstavlja mešanje u slobodu društva da prima i prenosi informacije prema članu 10 stav 1 Konvencije. Svi su se složili da je postojao zakonski osnov u domaćem pravu za predmetno mešanje. Funkcija istražnog sudije, na poziv društva, bila je savetodavna pa je kvalitet domaćeg prava manjkav jer ne postoji procedura koja podrazumeva adekvatne zaštitne mere. Dakle, došlo je do povrede člana 10 Konvencije (jednoglasno).
PRIMENA ČLANA 41 KONVENCIJE
- Pravično zadovoljenje oštećenoj stranci.
Sud je presudio da tužena država ima da plati podnosiocu određene iznose na ime sudskih i drugih troškova.