Preuzmite presudu u pdf formatu
PETI ODJEL
ODLUKA
Aplikacija br. 40110/16
Bilsena Šahman protiv Bosne i Hercegovine
Evropski sud za ljudska prava (Peti odjel), zasjedajući dana 25.04.2017. godine kao odbor u sljedećem sastavu:
André Potocki, predsjednik,
Síofra O’Leary,
Mārtiņš Mits, sudije,
i Anne-Marie Dougin, vršiteljica dužnosti zamjenika registrara Odjela,
povodom navedene aplikacije podnesene dana 2.07.2016. godine, nakon vijećanja, odlučio je kako slijedi:
ČINJENICE
Aplikantica, gđa Bilsena Šahman, državljanka je Bosne i Hercegovine i Crne Gore, rođena 1971. godine, nastanjena u Sarajevu. Aplikanticu je pred Sudom zastupala gđa N. Kisić, advokat iz Sarajeva.
Činjenice ovog predmeta, kako ih je prezentirala aplikantica, mogu se sažeti na sljedeći način.
Dana 11.01.2016. godine aplikantica je uhapšena zbog sumnje da je ometala tok pravosudnog postupka. Istoga dana aplikantica je imenovala V.V., advokata iz Sarajeva, za svoju braniteljicu. Također, 25.01.2016.godine ona je imenovala M.D., advokata iz Tuzle, kao dodatnog branitelja.
Dana 5.02.2016. godine, tužiteljstvo je podiglo optužnicu protiv aplikantice, te protiv F.R., B.D. i Z.H. koju je potvrdio Sud Bosne i
Hercegovine („državni sud“) dana 15.02.2016. godine. U optužnici se posebno navodi da je aplikantica, zajedno sa F.R. i D.B. pokušala izvršiti pritisak na A.S., svjedoka u krivičnom predmetu protiv N.K. koji se vodi na prvostepenom sudu u Prištini, na Kosovu.[1] Specijalno tužiteljstvo EULEX-a na Kosovu optužilo je N.K. za organizirani kriminal, ubistvo i trgovinu drogom.
U optužnici od 5.02.2016. godine, tužitelj je također podnio prijedlog da se braniteljica aplikantice V.V., pozove kao svjedok na suđenju. Dana 15.02.2016. godine, državni sud je odlučio da V.V. više ne može postupati kao braniteljica aplikantice, budući da je pozvana da bude svjedok na njenom suđenju. Sud se pozvao na član 41. stav 2. Zakona o krivčnom postupku iz 2003. godine koji propisuje da branitelj koji je pozvan kao svjedok, ne može biti branitelj u tom predmetu. Žalbeno vijeće državnog suda je potvrdilo ovu odluku dana 8.03.2016. godine, naglasivši da je funkcija svjedoka nezamjenjiva i ima prioritet u odnosu na funkciju branitelja. Aplikanticu je nastavio zastupati M.D.
Dana 24.03.2016. godine aplikantica je podnijela apelaciju Ustavnom sudu žaleći se da je povrijeđeno njeno pravo na pravnu pomoć po vlastitom izboru koje garantira člana 6. stav 3. (c) Konvencije. Dana 20.04.2016. godine Ustavni sud je odbacio njenu apelaciju kao preuranjenu budući da je krivični postupak protiv aplikantice još uvijek bio u toku.
Prvo ročište u predmetu aplikantice održano je 30.03.2016. godine. Prvostepeni postupak u ovom predmetu se trenutno vodi u pred državnim sudom.
Aplikantica se žali prema članu 6. stavovi 1. i 3. (c) Konvencije da joj nije omogućeno da je zastupa branitelj po njenom izboru u krivičnom postupku koji se vodi protiv nje. Ona navodi da je svjedočenje V.V. bilo nepotrebno za predmetni krivični postupak, te da je pravi razlog zbog kojeg je ona pozvana kao svjedok bio taj da bude isključena sa suđenja u svojstvu braniteljice. Aplikantica dalje tvrdi da je to nanijelo nepopravljivu štetu njenim pravima na odbranu, te ugrozilo pravičnost postupka u cjelini.
Aplikantica je navodi da su povrijeđena njena prava iz člana 6. stavovi 1. i 3. (c) Konvencije koji u relevantnom dijelu glase:
„Prilikom odlučivanja o ...krivičnoj optužbi protiv njega, svako ima pravo na pravično... suđenje ... pred ... sudom ..“
...
3. Svako ko je optužen za krivično djelo ima, najmanje, sljedeća prava:
...
(c) da se brani ... uz branitelja po vlastitom izboru ...”
Prema utvrđenoj praksi Suda, pitanje da li je suđenje u skladu sa zahtjevima člana 6. mora se razmotriti na osnovu ispitivanja postupka u cjelini (vidi Barberà, Messegué i Jabardo protv Španije, 6.12.1988. godine, tačka 68, Serija A br. 146). Sud ponavlja da zahtjevi stava 3. člana 6. predstavljaju posebne aspekte prava na pravično suđenje koje garantira stav 1. (vidi, među mnogim drugim izvorima, Van Geyseghem protiv Belgije [GC], br. 26103/95, tačka 27, ESLJP 1999-I). Sud konstatira da se pred državnim sudom još uvijek vodi prvostepeni krivični postupak koji je pokrenut protiv aplikantice. Sud nadalje podsjeća da nakon okončanja krivičnog postupka i nakon iscrpljivanja pravnog lijeka pred Ustavnim sudom (vidi Mirazović protiv Bosne i Hercegovine (odl.), br. 13628/03, 16.05.2006), aplikantica može ponovno podnijeti svoje žalbe Sudu ukoliko još uvijek bude smatrala da je žrtva navodnih povreda. Iz navedenog slijedi da je aplikacija preuranjena te se stoga mora odbaciti prema članu 35. stavovi 1. i 4. Konvencije zbog neiscrpljivanja domaćih pravnih lijekova.
Iz navedenih razloga, Sud je jednoglasno,
Proglasio aplikaciju nedopuštenom.
Sačinjeno na engleskom jeziku i dostavljeno u pisanom obliku dana 18.05.2017. godine.
Anne-Marie Dougin André Potock
vršiteljica dužnosti zamjenika registrara predsjednik