Šorgić protiv Srbije

Država na koju se presuda odnosi
Srbija
Institucija
Evropski sud za ljudska prava
Broj predstavke
34973/06
Stepen važnosti
2
Jezik
Srpski
Datum
03.11.2011
Članovi
6
6-1
35
35-1
41
Kršenje
6-1
Nekršenje
6-1
Ključne reči po HUDOC/UN
(Čl. 6) Pravo na pravično suđenje
(Čl. 6) Građanski postupak
(Čl. 6-1) Pristup sudu
(Čl. 6-1) Nepristrasan sud
(Čl. 6-1) Sud obrazovan na osnovu zakona
(Čl. 35) Uslovi prihvatljivosti
(Čl. 35-1 / CAT-13 / ICCPR-2 / CEDAW-4) Iscrpljivanje unutrašnjih pravnih lekova
(Čl. 41) Pravično zadovoljenje - opšte
Tematske ključne reči
razuman rok
VS deskriptori
1.6.4 Pristup sudu
1.6.5 Pravično suđenje
1.6.6.2 Građanski postupci
1.6.6.4 Dužina trajanja postupka
1.6.7 Nezavistan i nepristrasan sud obrazovan na osnovu zakona
1.13 Član 13. - pravo na delotvoran pravni lek
Zbirke
Sudska praksa
Presuda ESLJP
Veće
Sažetak
Pondosilac predstavke, Sava Šorgić je srpski državljanin rođen 1962. godine i živi u Sopotu (Srbija). Slučaj se tiče žalbe gospodina Šorgića o prekomernoj dužini ostavinskog postupka, povodom stana njegovog pokojnog oca, kupljenog maja 1995. godine. Takođe se žalio na sastav parničnih sudova u paralelnoj parnici pokrenutoj 2000. godine, što je prouzrokovalo sumnju u sudijsku nepristrasnost. Poziva se na član 6.1 Konvencije (pravo na pravično suđenje/razumni rok).

Preuzmite presudu u pdf formatu

 

Пресуда Европског суда за људска права

Пресуда је објављена у "Службеном гласнику РС", бр. 85/2011 од 16.11.2011. године.

ДРУГО ОДЕЉЕЊЕ 

 
ПРЕДМЕТ ШОРГИЋ против СРБИЈЕ
(представка број 34973/06)
ПРЕСУДА
СТРАЗБУР
3. новембар 2011. године

 

Ова пресуда ће постати правоснажна у околностима предвиђеним чланом 44, став 2. Конвенције. Могуће су редакторске промене.

 

У предмету Шоргић против Србије, Европски суд за људска права (Друго одељење), на заседању већа у саставу:

Françoise Tulkens, Председник,

David Thór Björgvinsson,

Dragoljub Popović,

András Sajó,

Işıl Karakaş,

Guido Raimondi,

Paulo Pinto de Albuquerque, судије,

и Stanley Naismith, секретар Одељења,

После већања на затвореној седници 11. октобра 2011. године, Доноси следећу пресуду, која је усвојена тог дана:

ПОСТУПАК

1. Предмет је формиран на основу представке (број 34973/06) против Републике Србије, коју је Суду према члану 34. Конвенције за заштиту људских права и основних слобода (у даљем тексту: "Конвенција"), поднео држављанин Србије, г. Сава Шоргић (у даљем тексту: "подносилац представке") 27. јула 2006. године.

2. Подносиоца представке заступао је г. М. Бјеговић, адвокат из Београда. Владу Србије (у даљем тексту: "Влада") заступао је њен заступник, г. С. Царић.

3. Подносилац представке жалио се на основу члана 6. ст. 1. и 13. Конвенције, на дужину оставинског поступка, као и на састав судова у паралелном парничном поступку покренутом 2000. године.

4. Председник Другог одељења одлучио је 23. марта 2010. године да Владу обавести о представци. Такође је одлучено да се допуштеност и основаност представке разматрају истовремено (ранији члан 29. став 3.).

ЧИЊЕНИЦЕ

I. ОКОЛНОСТИ ПРЕДМЕТА

5. Подносилац представке рођен је 1962. године и живи у Сопоту, Србија.

6. Релевантне чињенице предмета, како су их странке изнеле, могу се сумирати на следећи начин.

A. Оставински поступак

7. Пред Петим општинским судом у Београду 22. маја 1995. године покренут је оставински поступак. Подносилац представке био је једина странка формално укључена у овај поступак.

8. Пети општински суд 14. јуна 1995. године прекинуо је поступак пошто је један од наследника оспорио важност уговора о доживотном издржавању у вези са станом оставиоца. Оставински поступак би се наставио пошто ово питање буде решено у посебном парничном поступку.

9. Супруга оставиоца накнадно је покренула известан број поступака против подносиоца представке, сина оставиоца, који је са својим оцем закључио наведени уговор о доживотном издржавању (видети ставове 15-33 у даљем тексту).

10. У вези са пресудом која је донета 2. марта 1999. године подносилац представке је 14. јуна 2000. године затражио да се оставински поступак оконча (видети ставове 15-17 у даљем тексту), с обзиром да није било имовине која би се делила између наследника.

11. Супруга преминулог је 15. априла 2010. године, а у вези са одлукама донетим 13. августа 2001. године и 20. априла 2006. године (видети ставове 19, 20 и 25 у даљем тексту) затражила наставак оставинског поступка.

12. Подносилац представке се наводно супротставио овом предлогу, наводећи да је релевантни паралелни поступак још у току (видети ставове 18-33 у даљем тексту).

13. Оставински поступак је настављен 7. септембра 2010. године, али је рочиште од истог датума одложено због изостанка супруге оставиоца.

14. Следеће рочиште заказано је за 21. фебруар 2011. године. И ово рочиште је међутим одложено, овога пута да би суд прибавио додатне информације о наследству. Подносилац представке, изгледа, није дошао на ово рочиште.

Б. Паралелни парнични поступак

1. Први круг поступака

15. Супруга преминулог је против подносиоца представке поднела тужбу Петом општинском суду 20. септембра 1995. године. Тражила је да уговор о доживотном издржавању буде проглашен фиктивним.

16. Пети општински суд 2. марта 1999. године донео је пресуду против тужиље, делом због "неодговарајуће" наведеног правног основа за тужбу.

17. Пошто је потврђена по жалби, ова пресуда је постала правоснажна 25. јануара 2000. године.

2. Други круг поступака

18. Супруга оставиоца 15. августа 2000. године поднела је још једну тужбу против подносиоца представке Петом општинском суду. Она је изнела релевантне чињенице и тражила да уговор о доживотном издржавању буде делом поништен, а делом раскинут.

19. Пети општински суд 25. децембра 2000. године донео је делимичну пресуду против подносиоца представке. У њој је наведено да једна половина спорног стана припада тужиљи као супрузи оставиоца, а да је преостали део уговора о доживотном издржавању, према томе, ништав. Председавајући судија у овом предмету био је судија Б.

20. Окружни суд у Београду је 13. августа 2001. године потврдио ову пресуду по жалби и она је тиме постала правоснажна. У већу које је одлучивало по жалби био је и судија Д.

21. Пети општински суд 17. јуна 2003. године раскинуо је преостали део уговора, констатујући да подносилац представке није прописно извршавао своје уговорне обавезе.

22. Окружни суд у Београду 24. марта 2004. године укинуо је ову пресуду због противречности изреке и образложења. Он, међутим, није понудио никакве смернице за одлучивање о преосталом делу тужбеног захтева тужиље у меритуму. Веће које је одлучивало по жалби укључивало је и судију Д и судију Б.

23. Пети општински суд је 21. јануара 2005. године поново раскинуо преостали део предметног уговора.

24. Окружни суд у Београду је 31. августа 2005. године потврдио ову одлуку по жалби и она је тиме постала правоснажна.

25. Врховни суд је 20. априла 2006. године одбио ревизију подносиоца представке, образложивши да подносилац представке није испуњавао своје уговорне обавезе. Веће Врховног суда укључивало је и судију Д.

26. Подносилац представке је 12. јула 2006. године поднео предлог за понављање поступка, који се, inter alia, односио и на непрописан састав судова на рочиштима 24. марта 2004. године и 20. априла 2006. године.

27. Пети општински суд је 20. септембра 2006. године одбацио предлог подносиоца представке, применивши Законом о парничном поступку из 2004. године (видети члан 422. став 44. у даљем тексту).

28. Подносилац представке је 9. октобра 2006. године поднео захтев за заштиту законитости Врховном суду.

29. Пети општински суд је 16. октобра 2006. године обавестио подносиоца представке да његов захтев за заштиту законитости неће бити разматран док се не донесе правоснажна одлука у вези са захтевом за понављање поступка.

30. Окружни суд у Београду је 2. јула 2008. године укинуо одлуку Петог општинског суда од 20. септембра 2006. године по жалби, констатујући да се има применити Закон о парничном поступку из 1977. године (видети чл. 421.1 и 71.5 у ст. 40. и 36. у даљем тексту, тим редом).

31. Пети општински суд 3. децембра 2008. године поново је одбацио подносиочев захтев за понављање поступка. Посебно, он је применио Закон о парничном поступку из 2004. године и констатовао, inter alia, да наведено законодавство, за разлику од Закона о парничном поступку из 1977. године, не предвиђа понављање поступка у случајевима непрописног састава судова.

32. Неутврђеног дана након тога подносилац представке уложио је жалбу против ове одлуке.

33. Виши суд у Београду, поступајући као суд другог степена уместо ранијег Окружног суда, 28. априла 2010. године укинуо је спорну одлуку и наложио првостепеном суду да поново размотри захтев подносиоца представке. Виши суд је образложење спорне одлуке окарактерисао као недоследно, поново потврдивши да се има применити Закон о парничном поступку из 1977. године.

В. Поступак пред Уставним судом

34. Уставни суд је 22. маја 2008. године одбацио уставну жалбу подносиоца представке изјављену против одлука Петог општинског суда, Окружног суда и Врховног суда од 21. јануара 2005. године, 31. августа 2005. године, односно 20. априла 2006. године. Он је образложио да су све те одлуке донете пре усвајања новог Устава Србије у новембру 2006. године.

35. Неутврђеног датума подносилац представке је изгледа поднео још једну уставну жалбу у вези са правичношћу и дужином поступка покренутог по основу његовог захтева за понављање поступка.

II. РЕЛЕВАНТНО ДОМАЋЕ ПРАВО И ПРАКСА

A. Закон о парничном поступку из 1977. године (објављен у "Службеном листу Социјалистичке Федеративне Републике Југославије", бр. 4/77, 36/77, 6/80, 36/80, 43/82, 72/82, 69/82, 58/84, 74/87, 57/89, 20/90, 27/90 и 35/91, као и у "Службеном листу Савезне Републике Југославије", бр. 27/92, 31/93, 24/94, 12/98, 15/98 и 3/02)

36. Члан 71.5 предвиђа, inter alia, да судија не може учествовати у предмету у коме је већ учествовао у одлучивању пред нижим судом.

37. Члан 72. став 1. предвиђа да чим судија сазна за овај разлог за изузеће, он мора да престане са радом на том предмету и затражи од председника суда да именује другог судију уместо њега.

38. Чланови 354. став 2 (1) и 365. став 2., inter alia, наводе повреду члана 71.5 као разлог за жалбу коју, чак и ако се жалилац на њу изричито не позива, судови који одлучују по жалби, узимају у обзир по службеној дужности.

39. Чланови 382. став 1, 383 и 400 став 1. предвиђају да странке у спору могу изјавити ревизију Врховном суду. Оне то, међутим, могу учинити само против правоснажне пресуде или одлуке која има за резултат окончање парнице пред другостепеном инстанцом. Чланови 385. став 1 (1) и 386. даље предвиђају да се ревизија може уложити ако састав нижих судова није у складу са чланом 71.5, али не наводе да овај основ Врховни суд узима у обзир по службеној дужности.

40. Члан 421.1, тумачен у вези са чл. 427. и 428., предвиђа да се ће се случај завршен правоснажном судском одлуком понавити, на захтев једне од странака, ако члан 71.5 није поштован.

Б. Домаћа судска пракса у вези са применом члана 71.5 Закона о парничном поступку из 1977. године

41. Савезни суд је 1987. године, односно 1995. године објаснио да према члану 71.5 судија може бити изузет из одлучивања о правном средству уложеном против саме одлуке (која се побија жалбом) у чијем је доношењу већ учествовао. Ова одредба међутим не искључује судију да учествује у одлучивању о неком предмету у било којој другој ситуацији, укључујући и ситуацију кад је он иначе учествовао у одлучивању у предмету пред нижим судом (Gzs. 50/87 и Gzs. 36/95).

В. Закон о парничном поступку (објављен у "Службеном гласнику Републике Србије" - Сл. гласник РС - број 125/04)

42. Чланови 66. став 1 (6), 67 став 1, 361. став 2 (1), 372 став 2, 394. став 1, 396, 398. став 1 (1), 399. и 412. став 1. Закона о парничном поступку из 2004. године у суштини одговарају горе наведеним члановима 71. став 5, 72. став 1, 73. став 1, 354 став 2 (1), 365 став 2, 382 став 1, 383, 385. став 1 (1), 386. и 400. став 1. Закона о парничном поступку из 1977. године.

43. Чл. 378. и 411. предвиђају, inter alia, да другостепени и трећестепени судови могу вратити предмет или истом судији /већу које је већ учествовало у доношењу спорне одлуке или другом судији /већу истог суда.

44. Члан 412. став 4. предвиђа да се ревизија може такође уложити када је другостепени суд већ донео одлуку о понављању поступка.

45. Члан 422. Закона о парничном поступку из 2004. године не предвиђа да ће се предмет који је завршен правоснажном одлуком поновити ако састав судова није у складу са чланом 66. став 1 (6), што, као што је горе констатовано, у суштини одговара члану 71. став 5 Закона о парничном поступку из 1977. године.

46. Закон о парничном поступку из 2004. године ступио је на снагу 23. фебруара 2005. године, чиме је стављен ван снаге Закон о парничном поступку из 1977. године.

47. Члан 491 став 1. Закона о парничном поступку из 2004. године, међутим, предвиђа да се Закон о парничном поступку из 1977. године примењује на све предмете у којима су првостепени поступци завршени пре 23. фебруара 2005. године. Члан 491. став 4. Закона о парничном поступку из 2004. године даље предвиђа, да је у свим предметима покренутим пре наведеног датума, закон који се примењује, у вези са ревизијом, закон на снази у релевантном тренутку.

Г. Закон о ванпарничном поступку (објављен у "Сл. гласнику РС", бр. 25/82, 48/88 и 46/95)

48. Чл. 24. и 121. предвиђају, inter alia, да ако законски наследник оставиоца истакне питање у вези са саставом заоставштине оставиоца, оставински суд би требало да га (је) упути да покрене посебан парнични поступак и прекине оставински поступак до његове правоснажности.

ПРАВО

I. НАВОДНА ПОВРЕДА ЧЛАНА 6. СТАВ 1. КОНВЕНЦИЈЕ

49. Подносилац представке се жалио према члану 6. ст. 1. и 13. Конвенције на дужину оставинског поступка, као и на састав парничних судова у паралелној парници покренутој 2000. године (видети ст. 18 - 25 у горњем тексту). У вези са овим другим, подносилац представке је посебно приметио да су судије Б и Д учествовале у разматрању његовог предмета пред Окружним судом и Врховним судом 24. марта 2004. године и 20. априла 2006. године, иако су они већ одлучивали у истом предмету у нижим инстанцама. То је, по мишљењу подносиоца представке, представљало повреду захтева Конвенције да му суди "непристрасан суд" као и "суд образован на основу закона".

50. Суд сматра да би обе притужбе требало разматрати једино према члану 6. став 1. Конвенције (видети Posokhov против Русије, број 63486/00, став 39., ЕЦХР 2003-IV, Akdeniz против Турске, број 25165/94, став 88, 31. мај 2005. године), који у релевантном делу гласи:

"Свако, током одлучивања о његовим грађанским правима и обавезама... има право на правичну .... расправу у разумном року пред ... непристрасним судом, образованим на основу закона...."

A. Да ли су одлуке Окружног суда и Врховног суда од 24. марта 2004. године, односно 20. априла 2006. године, одлуке које је донео "непристрасни суд" или суд "установљен у складу са закону"?

1. Допуштеност

(а) Аргументи странака

51. Влада је остала при ставу да подносилац представке није исцрпео сва делотворна домаћа правна средства. Он се посебно није жалио на састав нити на непристрасност Окружног суда у својој ревизији од 24. марта 2004, коју је Врховни суд одбио 20. априла 2006. године. Даље, поступак за понављање предметне парнице још је у току. У вези са овим другим, Влада је доставила домаћу судску праксу о понављању парничног поступка, укључујући и предмете у којима је одлучивао Врховни суд, мада по различитим основима у поређењу са предметним поступком у овом случају.

52. Подносилац представке изнео је да се захтев за понављање поступка не може сматрати делотворним у оквиру значења члана 35. став 1. Конвенције. Посебно, без обзира на одлуку Вишег суда од 28. априла 2010. године, првостепени суд би опет више него вероватно поново потврдио свој став изнет раније.

(б) Оцена Суда

53. Суд понавља да правило о исцрпљености домаћих правних средстава из члана 35. став 1. Конвенције захтева од подносилаца представке да прво употребе правна средства предвиђена домаћим правним системом, чиме се државе ослобађају обавезе да пред Судом одговарају за своје поступке пре него што им се укаже прилика да ствари исправе кроз сопствени правни систем. Ово правило је засновано на претпоставци да домаћи систем пружа делотворно правно средство у вези са наводном повредом. Терет доказивања је на Влади, која тврди да сва средства нису исцрпљена, да задовољи Суд да је делотворно средство било доступно у теорији и у пракси у релевантном тренутку; другим речима, да је правно средство било доступно, да је могло обезбедити накнаду у вези са притужбама подносиоца представке и нудило реалне изгледе за успех. Када међутим овај терет доказивања буде задовољен, онда је на подносиоцу представке да утврди да је правно средство које је Влада понудила заправо исцрпљено или није из неког разлога било одговарајуће и делотворно у посебним околностима предмета или да су постојале посебне околности које га ослобађају овог захтева (видети Mirazović против Босне и Херцеговине (одлука), број 13628/03, 6. мај 2006. године).

54. Даље се подсећа да се понављање предмета који је завршен правоснажном судском одлуком обично не може сматрати делотворним средством у оквиру значења члана 35. став 1. Конвенције (видети, међу многим другим, Josseline Riedl-Riedenstein и други против Немачке (одлука), број 48662/99, 22. јануар 2002. године), али да ситуација може бити другачија ако може да се утврди да се према домаћем праву такав захтев може заиста сматрати делотворним (видети K.S. и K.S. AG против Швајцарске, број 19117/91, одлука Комисије од 12. јануара 1994. године, Одлуке и извештаји (DR) 76-A, стр. 70).

55. Најзад, више пута је признато да је брзина домаћег поступка релевантна да би се дато правно средство могло сматрати делотворним и да је неопходно да се исцрпи у смислу члана 35. став 1. Конвенције (видети, на пример, Mitap и Müftüoğlu против Турске, број 15530/89 и 15531/89, одлука Комисије од 10. октобра 1991. године, ДР 72, стр. 169; видети такође позивање на наведену одлуку у предмету Selmouni против Француске, број 25803/94, одлука Комисије од 25. новембра 1996. године, ДР 88-3, стр. 55). Заиста, прекомерна дужина домаћег поступка може представљати посебну околност која би ослободила подносиоце представке обавезе исцрпљивања домаћих правних средстава која имају на располагању (видети X. против Савезне Републике Немачке, број 6699/74, одлука Комисије од 15. децембра 1977. године, ДР 11, p. 24; и Okpisz против Немачке (одлука), број 59140/00, 17. јун 2003. године).

56. Ако се вратимо на овај предмет, Суд примећује да је одлуком Окружног суда од 24. марта 2004. године спорна одлука од 17. јуна 2003. године само укинута, а предмет враћен Петом општинском суду на поновно разматрање. Подносилац представке није према томе могао поставити питање својих притужби у вези са претходним у ревизији коју је касније уложио, при чему се подразумева да су релевантна правила парничног поступка предвиђала да се та жалба могла уложити само против правоснажне пресуде или одлуке која има за резултат окончање парнице у другом степену (видети став 39. у горњем тексту). У вези са захтевом подносиоца представке за понављање поступка, Суд примећује да иако у посебним околностима овог предмета тај захтев није без свих изгледа за успех, поступак покренут на основу њега је у току још од 12. јула 2006. године. Више од пет година и уз два враћања предмета нижем суду, предмет се тренутно поново разматра пред првостепеним судом уз мале шансе да ће у скорије време бити донета правоснажна одлука (видети став 44. у горњем тексту). Најзад, изгледа да ни самим домаћим судовима није јасно који се од два Закона о парничном поступку примењује у предмету подносиоца представке (видети ст. 27-33 у горњем тексту).

57. С обзиром на горе наведено, као и на цитирану праксу овог Суда, двострука примедба Владе да делотворна домаћа средстава нису исцрпљена мора се одбацити.

58. Суд даље констатује да предметне притужбе нису очигледно неосноване у оквиру значења члана 35. став 3. Конвенције. Оне такође нису недопуштене по било ком другом основу. Притужбе се због тога морају прогласити допуштеним.

2. Основаност

(а) Аргументи странака

59. Влада је тврдила да није било повреде члана 6. став 1. Конвенције. Прво, предметни домаћи судови су основани у складу са законом, наиме ниједан судија који се помиње није учествовао у доношењу одлуке о правном средству поднетом против саме одлуке у чијем је доношењу учествовао. Друго, спорни парнични поступак у вези са делимичним поништајем предметног уговора требало би раздвојити од поступка у вези са каснијим раскидом његовог преосталог дела, као и, заправо, учешће судија у сваком од ових поступака. Треће, неки судови у Србији имају недовољан број судија, због чега закон широко предвиђа да другостепени и трећестепени судови могу вратити предмет или истом судији /већу које је већ учествовало у доношење спорне одлуке или другом судији/већу истог суда. Четврто, сама чињеница да је судија укључен у други поступак у вези са истим странкама не може сама по себи довести до основаних сумњи у његову непристрасност.

60. Подносилац представке је поново потврдио своје притужбе.

(б) Оцена Суда

(i) У вези са питањем да ли су судови били "установљени у складу са законом"

61. Суд подсећа да "закон", у оквиру значења члана 6. став 1. Конвенције, обухвата не само законодавство које предвиђа оснивање и надлежност судских органа (видети, inter aliaLavents против Латвије, број 58442/00, став 114., 28. новембар 2002. године), већ и све друге одредбе домаћег права које, ако се прекрше, чине учешће једног или више судија, у одлучивању у случају, нерегулараним (видети Gorguiladzé против Грузије, број 4313/04, став 68., 20. октобар 2009. године, и Pandjikidzé и други против Грузије, број 30323/02, став 104., 27. октобар 2009. године).

62. Другим речима, израз "установљен у складу са законом" покрива не само законску основу за само постојање "трибунала," него и придржавање посебних правила која регулишу суд (видети Sokurenko и Strygun против Украјине, бр. 29458/04 и 29465/04, став 24., 20. јул 2006. године) и састав већа у сваком предмету (видети Buscarini против Сан Марина (одлука), број 31657/96, 4. мај 2000. године).

63. Суд даље подвлачи да, у начелу, повреда домаћих законских одредби у вези са образовањем и надлежношћу судских органа представља повреду члана 6. став 1. Суд према томе може разматрати да ли је домаћи закон поштован с тим у вези. Међутим, с обзиром на опште начело да је првенствено на домаћим судовима да тумаче одредбе домаћег права, Суд сматра да он не може доводити у питање њихово тумачење уколико није дошло до флагрантне повреде домаћег права (видети DMD GROUP, a.s. против Словачке, број 19334/03, став 61, 5. октобар 2010. године).

64. Ако се вратимо на предметни случај, Суд примећује да је, као што је Влада тврдила и документовала доследном и дугогодишњом праксом домаћих судова, члан 71. став 5. Закона о парничном поступку из 1977. године предвиђао да судија може једино бити изузет из одлучивања о правном средству поднетом против саме одлуке у чијем је доношењу већ учествовао (видети ст. 18 - 25, 30, 33, 36. и 41. у горњем тексту). Пошто, ни судија Б, ни судија Д, 24. марта 2004. године, односно 20. априла 2006. године, нису били у тој позицији (видети ст. 21, 22, 24. и 25. у горњем тексту), Суд не може а да не закључи да је предметни састав већа Окружног суда и Врховног суда био "установљен према закону" у смислу члана 6. став 1. Конвенције.

65. Сходно томе произлази да није било повреде члана 6. став 1. Конвенције с тим у вези.

(ii) У вези са питањем да ли су судови били "непристрасни"

66. Према утврђеној пракси Суда, непристрасност означава непостојање предрасуде или наклоности, а њено постојање или слично може се проверити на разне начине. Код процене на основу субјективног приступа може се покушати са утврђењем личног убеђења или интереса датог судије у одређеном случају, а на основу објективног приступа, одлучујуће је утврђивање да ли је судија у питању понудио довољно гаранција за искључење сваке оправдане сумње у том смислу. У вези са овим другим тестом, одлучујуће је то да ли, потпуно независно од личног понашања једног судије, постоје чињенице које се могу утврдити, а које доводе у сумњу судску непристрасност. Тачка гледишта оних који воде парницу је важна, али није одлучујућа; оно што је одлучујуће је да ли се нека бојазан у том смислу може узети као објективно оправдана (видети, међу многим другим ауторитетима, Kyprianou против Кипра [ВВ], број 73797/01, став 118., ЕЦХР 2005-XIII, и Micallef против Малте [ВВ], број 17056/06, ст. 93-96, ЕЦХР 2009-...). Заиста, чак и изглед може бити од важности или, другим речима, "правда се не сме само спроводити, већ се мора и видети да је спроведена" (видети De Cubber против Белгије, пресуда од 26. октобра 1984. године, серија A број 86, став 26.; и Mežnarić против Хрватске, број 71615/01, став 32., 15. јул 2005. године).

67. Примењујући субјективни тест, Суд је доследно утврђивао да се лична непристрасност једног судије мора претпоставити све док не постоји супротан доказ (видети Kyprianou, став 119. и Micallef, став 94., оба предмета цитирана у горњем тексту), док у вези са објективном провером, сама чињеница да је један судија укључен у други поступак у вези са истим странкама није сама по себи довољна да доведе до оправданих сумњи у његову непристрасност (видетиAnguelov против Бугарске (одлука), број 45963/99, 14. децембар 2004. године).

68. Ако се вратимо на предметни случај, применивши субјективни тест, Суд примећује да подносилац представке није навео никакав доказ да обори претпоставку да су предметне судије биле непристрасне. Чињеница да се оне нису саме изузеле из предметног парничног поступка у другој и трећој инстанци, после ранијег учешћа у том поступку, не представља довољан доказ (видети, mutatis mutandisSofri и други против Италије (одлука), број 37235/97, ЕЦХР 2003-VIII; Bracci против Италије, број 36822/02, став 52., 13. октобар 2005. године; и Previti против Италије (одлука), број 45291/06, став 258., 8. децембар 2009. године). Даље је примећено да су предметна већа, укључујући и предметне судије, образложила разлоге за своје одлуке, и показала да нема наклоности у корист или на штету неке од странака у поступку (супротно Kyprianou, цитиран у горњем тексту, став 130., и, mutatis mutandis, односни предметPanovits против Кипра, број 4268/04, ст. 96 - 100, 11. децембар 2008. године).

69. У вези са објективним тестом, Суд примећује да је 25. децембра 2000. године судија Б учествовао у одлуци о делимичном поништењу уговора о доживотном издржавању, која је постала правоснажна 13. августа 2001. године (видети ст. 19. и 20. у горњем тексту). Поступак се затим наставио у вези са преосталим делом спорног уговора, који је и сам раскинут пресудом Петог општинског суда од 17. јуна 2003. године (видети став 21. у горњем тексту). Судија Б је 24. марта 2004. године учествовао у доношењу одлуке да се ова пресуда по жалби укине (видети став 22. у горњем тексту). У таквим околностима, Суд примећује да су се одлуке од 25. децембра 2000. године и 24. марта 2004. године наизглед односиле на различита питања, тј. на делимично поништење уговора са једне стране и раскид уговора у преосталом делу, с друге стране. Међутим, предметне одлуке су се оба пута ослониле на исте међусобно повезане чињенице у вези са сложеним односом оставиоца са сином и супругом, и у суштини су се бавиле истим првобитним захтевом којим је супруга тражила свеобухватно утврђивање њених интереса проистеклих из овог контекста (видети, mutatis mutandisFatullayev против Азербејџана, број 40984/07, став 139., 22. април 2010. године). Штавише, док је одлука од 25. децембра 2000. године била јасно донета делом против интереса подносиоца представке, одлуком од 24. марта 2004. године није изречено како би требало да се одлучи о преосталом делу захтева тужиље. Узимајући у обзир целокупан контекст у ком је донета одлука да се укине ранија одлука из техничких разлога и чињеницу да њоме није правоснажно одлучено у корист подносиоца представке, не може се ни оправдано тврдити да је судија Б једном пресудио против подносиоца представке, а једном у складу са његовим интересом. Најзад, Суд констатује да је судија Д учествовао у доношењу наведене одлуке Окружног суда од 24. марта 2004. године, којом се одређује враћање предмета на нижу инстанцу, као и одлуке Врховног суда од 20. априла 2006. године, којом је ревизија подносиоца представке одбијена, и да су се обе одлуке односиле на раскид преосталог дела предметног уговора (видети ст. 21, 22 и 25 у горњем тексту).

70. Произлази да у вези са одлуком од 24. марта 2004. године и, a fortiori, одлуком од 20. априла 2006. године, могу постојати оправдане сумње у одсуство непристрасности наведених судија, односно, и, даље, да се те сумње могу сматрати објективно оправданим.

71. Према томе, дошло је до повреде члана 6. став 1. Конвенције с тим у вези.

Б. У вези са дужином оставинског поступка

1. Допуштеност

(a) Сагласност ratione materiae

72. По мишљењу Суда, иако Влада није ставила примедбу у вези са његовом надлежношћу ratione materiae, ово питање и поред тога захтева да буде разматрано (видети, mutatis mutandisBlečić против Хрватске [ВВ], број 59532/00, став 67., ЕЦХР 2006-III).

73. Суд примећује у вези са овим да се и спорни оставински поступак и паралелни парнични поступци у суштини односе на исто питање, тј. располагање имовином оставиоца у контексту оспорене важности предметног уговора о доживотном издржавању.

74. Према томе, произлази да, упркос прекиду до окончања паралелних парничних поступака, и сам оставински поступак, као и наведени парнични поступци, спадају у оквире члана 6. став 1. Конвенције.

(б) Исцрпљеност домаћих правних средстава

75. Влада је истакла да се подносилац представке уопште није жалио пред Уставним судом у вези са дужином предметног оставинског поступка.

76. Суд подсећа да је већ утврдио да би уставну жалбу требало у начелу сматрати делотворним домаћим правним средством, у смислу члана 35. став 1. Конвенције, у односу на све представке против Србије поднете почев од 7. августа 2008. године (видети Винчић и други подносиоци представке против Србије, број 44698/06 итд., став 51., 1. децембар 2009. године). Он не види ниједан разлог да у предметном случају донесе другачију одлуку.

77. С обзиром на горе наведено и на чињеницу да је подносилац представке поднео своју притужбу Суду 27. јула 2006. године, произлази да се примедба Владе мора одбити.

(в) Закључак

78. Суд даље констатује да ова притужба није очигледно неоснована у оквиру значења члана 35. став 3. Конвенције. Она такође није недопуштена по неком другом основу. Притужба се због тога мора прогласити допуштеном.

2. Основаност

(а) Аргументи странака

79. Влада је изнела да је Пети општински суд одлучио да прекине оставински поступак на основу релевантног домаћег права и да је касније наложио његов наставак када је то ситуација захтевала. Оставински поступак, пре и после његовог прекида, не би могао да се сматра прекомерно одуговлаченим, а паралелне парничне поступке не карактеришу неки значајни периоди судске неактивности. Најзад, Влада је констатовала да је подносилац представке користио многе путеве за добијање надокнаде, чиме је допринео дужини спорног поступка, и тврдила да како се он не може кривити за коришћење својих процесних права према домаћем праву, ни Државу не би требало кривити за његове неизбежне последице у вези са кашњењем.

80. Подносилац представке ово није коментарисао.

(б) Релевантна начела

81. Суд понавља да се оправданост дужине поступка мора ценити у светлу околности предмета и позивањем на следеће критеријуме: сложеност предмета, понашање подносиоца представке и релевантних органа и од које је важности предмет спора за подносиоца представке (видети међу многим другим ауторитетима, Frydlender против Француске [ВВ], број 30979/96, став 43., ЕЦХР 2000-VII; Humen против Пољске [ВВ], број 26614/95, став 60., без извештаја, и Comingersoll S.A. против Португала [ВВ], број 35382/97, ЕЦХР 2000-IV; Philis против Грчке (број 2), пресуда од 27. јуна 1997. године, Извештаји о пресудама и одлукама 1997-IV, став 35.).

82. Даље, поновљено разматрање једног предмета после враћања на нижу инстанцу може само по себи открити озбиљан недостатак у правосудном систему Тужене државе (видети, на пример, Pavlyulynets против Украјине, број 70767/01, став 51., 6. септембар 2005. године).

(в) Период који се узима у обзир

83. Суд примећује да је предметни оставински поступак покренут 22. маја 1995. године и да је још у току пред првом инстанцом (видети ст. 7 - 14. у горњем тексту). Пошто је Тужена држава ратификовала Конвенцију 3. марта 2004. године, он је према томе у надлежности Суда ratione temporis више од седам година.

84. Даље, Суд подсећа да се, како би се утврдила разумност кашњења на које се подносилац жали, мора узети у обзир и стање предмета на дан ратификације (видети, mutatis mutandisStyranowski против Пољске, пресуда од 30. октобра 1998. године, Извештаји 1998-VIII) и констатује да 3. марта 2004. године предметни поступак већ био у току скоро девет година.

85. Најзад, Суд примећује да је спорни оставински поступак био обустављен између 14. јуна 1995. године и 7. септембра 2010. године, до окончања паралелних парничних поступака. Међутим, пошто се сви ови поступци односе на исто основно питање (видети, mutatis mutandisCravcenco против Молдавије, број 13012/02, став 49., 15. јануар 2008. године), тј. имовину оставиоца, и пошто су они неосвојиво међусобно повезани, Суд ће такође разматрати вођење паралелних парничних поступака између 3. марта 2004. године и 7. септембра 2010. године.

(г) Оцена Суда

86. Суд констатује да је на дан ступања Конвенције на снагу у односу на Србију оставински поступак већ био прекинут, али да други круг паралелних парничних поступака није био завршен по жалби. После враћања на нижу инстанцу и нових одлука донетих у првој и другој инстанци, до 20. априла 2006. године, Врховни суд је одбацио даљу ревизију подносиоца представке (видети ст. 7 - 14. и 18 - 25. у горњем тексту).

87. Подносилац представке је 12. јула 2006. године поднео предлог за понављање горе наведеног поступка. До 28. априла 2010. године овај предлог је два пута одбачен у првој инстанци, а ове одлуке су два пута укидане по жалби. Почев од 28. априла 2010. године, према томе, предлог подносиоца представке опет је у току пред првом инстанцом, очигледно без икаквих релевантних процесних помака (видети ст. 26 - 33).

88. Оставински поступак настављен је 7. септембра 2010. године, изгледа без даљег чекања на исход захтева подносиоца представке за понављање поступка. У тим околностима остаје нејасно зашто суд пред којим је вођена оставинска расправа то није раније урадио, тј. после доношења одлуке Врховног суда од 20. априла 2006. године. Даље, примећује се да су за 7. септембар 2010. године била планирана два рочишта, али су оба накнадно одложена (видети ст. 7 - 14 и 25 у горњем тексту).

89. Најзад, понашање подносиоца представке није допринело процесном кашњењу на које се жали, између 15. априла 2010. године и 7. септембра 2010. године (видети ст. 11 - 13 у горњем тексту), јер се подразумева да према пракси Суда, подносилац представке не може да се криви што је у потпуности искористио правна средства која му пружа домаћи закон у одбрани својих интереса (видети Nankov против Бивше Југословенске Републике Македоније, број 26541/02, став 47., 29. новембар 2007. године). Исто тако, међутим, иако је увек на државама уговорницама да организују своје правосудне системе на такав начин да њихови судови гарантују свакоме право на одлучивање о правима и обавезама "у разумном року" (видети, међу другим ауторитетима, G. H. против Аустрије, број 31266/96, став 20., 3. октобар 2000. године), ова обавеза се не може тумачити тако да се кашњења која настану због тога што је подносилац представке користио разна правна средства могу приписати њима.

90. С обзиром на критеријуме утврђене у својој његовој пракси (видети ст. 81 и 82. у горњем текстуe) и релевантне чињенице овог предмета, укључујући и његову релативну једноставност, као и понашање странака и државних органа, Суд сматра да дужина поступка на коју се подносилац представке жали није испунила захтев разумног рока.

91. Према томе, дошло је до повреде члана 6. став 1. Конвенције.

II. ПРИМЕНА ЧЛАНА 41. КОНВЕНЦИЈЕ

92. Члан 41. Конвенције предвиђа:

"Када Суд утврди прекршај Конвенције или протокола уз њу, а унутрашње право Високе стране уговорнице у питању омогућава само делимичну одштету, Суд ће, ако је то потребно, пружити правично задовољење оштећеној странци."

А. У вези са благовременошћу захтева подносиоца представке

93. Влада је изнела да је захтев подносиоца представке за правично задовољење неблаговремен.

94. С тим у вези Суд констатује да је 22. новембра 2010. године Секретаријат потврдио пријем, inter alia, захтева подносиоца представке за правично задовољење, који је предат пошти 12. новембра 2010. године. Он је даље приметио да је захтев достављен ван рока који је утврђен дописом од 27. септембра 2010. године, али је и обавестио подносиоца представке да је, због тога што је и он са закашњењем примио ранију преписку Суда, Председник већа изузетно одлучио да уврсти његов захтев у списе предмета.

95. Дописом од истог датума Влада је обавештена о горе наведеном и позвана, inter alia, да достави коментар у вези са суштином захтева подносиоца представке за правично задовољење.

96. С обзиром на горе наведено, као и на одредбе Правила 60 Пословника Суда, примедба Владе се мора одбити.

Б. Штета

97. Подносилац представке је у представци тражио 20.000 евра на име претрпљене нематеријалне штете због "кршења предметног уговора".

98. У запажањима од 12. новембра 2010. године подносилац представке је тражио накнаду трошкова (као што је детаљно наведено у даљем тексту), али је констатовао да ће накнаду односне "материјалне и нематеријалне штете ... [тражити пред] ... надлежним судом у Београду... [,] ... Србија".

99. Сходно томе, Суд сматра да нема основа да му се у овом делу додели било какав износ.

В. Трошкови

100. Подносилац представке тражио је укупно 8.110 евра, плус "законску камату", за трошкове настале пред домаћим судовима, као и за трошкове настале пред Судом.

101. Влада је оспорила овај захтев, наводећи да није поткрепљен доказима.

102. У складу са праксом Суда, подносилац представке има право на накнаду трошкова само у оној мери у којој је показано да су они заправо и неопходно настали и да су разумни у погледу износа. У конкретном случају, на основу докумената које поседује и горе наведених критеријума, Суд сматра да је оправдано да му додели суму од 1.000 за покриће трошкова по свим основама.

Г. Затезна камата

103. Суд сматра да је примерено да затезна камата буде заснована на најнижој каматној стопи Европске централе банке уз додатак од три процентна поена.

 

 

ИЗ ТИХ РАЗЛОГА, СУД ЈЕДНОГЛАСНО

1. Проглашава представку допуштеном;

2. Утврђује да није дошло до повреде члана 6. став 1. Конвенције у вези са питањем да ли су "домаћи судови установљени по закону";

3. Утврђује да је дошло до повреде члана 6. став 1. Конвенције у вези са правом подносиоца представке на непристрасан суд;

4. Утврђује да је такође дошло до повреде члана 6. став 1. Конвенције у вези са дужином спорног поступка;

5. Утврђује

(a) да би Тужена држава требало да исплати подносиоцу представке у року од три месеца од датума када ова пресуда постане правоснажна, у складу са чланом 44. став 2. Конвенције, 1.000 евра (једна хиљада евра), плус сваки порез који се може наплатити на име трошкова поступка, који ће се претворити у српске динаре по стопи важећој на дан исплате;

(б) да би по истеку горе наведена три месеца до исплате, требало платити обичну камату на горе наведени износ по стопи која је једнака најнижој каматној стопи Европске централе банке уз додатак од три процентна поена;

6. Одбија преостали део захтева подносиоца представке за правично задовољење.

 

Састављено на енглеском језику и достављено у писаној форми на дан 3. новембра 2011. године у складу са правилом 77 ст. 2 и 3 Пословника Суда.

 

Stanley Naismith
Секретар
Françoise Tulkens
Председник

 

 

SECOND SECTION

CASE OF ŠORGIĆ v. SERBIA
(Application no. 34973/06)

JUDGMENT

STRASBOURG
3 November 2011

This judgment will become final in the circumstances set out in Article 44 § 2 of the Convention. It may be subject to editorial revision.

In the case of Šorgić v. Serbia,

The European Court of Human Rights (Second Section), sitting as a Chamber composed of:

Françoise Tulkens, President,

David Thór Björgvinsson,

Dragoljub Popović,

András Sajó,

Işıl Karakaş,

Guido Raimondi,

Paulo Pinto de Albuquerque, judges,

and Stanley Naismith, Section Registrar,

Having deliberated in private on 11 October 2011,

Delivers the following judgment, which was adopted on that date:

PROCEDURE

1. The case originated in an application (no. 34973/06) against Serbia lodged with the Court under Article 34 of the Convention for the Protection of Human Rights and Fundamental Freedoms ("the Convention") by a Serbian national, Mr Sava Šorgić ("the applicant"), on 27 July 2006.

2. The applicant was represented by Mr M. Bjegović, a lawyer practising in Belgrade. The Serbian Government ("the Government") were represented by their Agent, Mr S. Carić.

3. The applicant complained under Articles 6 § 1 and 13 of the Convention about the length of the inheritance proceedings, as well as the composition of the courts in the parallel civil suit brought in 2000.

4. On 23 March 2010 the President of the Second Section decided to give notice of the application to the Government. It was also decided to rule on the admissibility and merits of the application at the same time (former Article 29 § 3).

THE FACTS

I. THE CIRCUMSTANCES OF THE CASE

5. The applicant was born in 1962 and lives in Sopot, Serbia.

6. The relevant facts of the case, as submitted by the parties, may be summarised as follows.

A. The inheritance proceedings

7. On 22 May 1995 an inheritance-related case (ostavinski postupak) was instituted before the Fifth Municipal Court in Belgrade. The applicant was only one of the parties formally involved.

8. On 14 June 1995 the Fifth Municipal Court suspended the proceedings since one of the heirs had contested the validity of a life-long support contract (ugovor o doživotnom izdržavanju) concerning the deceased’s flat. The inheritance proceedings were to be resumed once this issue had been resolved in a separate civil suit.

9. The deceased’s wife subsequently brought a number of cases against the applicant, the deceased’s son, who had concluded the said life-long support contract with his father (see paragraphs 15-33 below).

10. On 14 June 2000 and in view of the judgment adopted on 2 March 1999 (see paragraphs 15-17 below), the applicant requested that the inheritance proceedings be terminated given that there remained no estate to be divided between the heirs.

11. On 15 April 2010 and in view of the decisions adopted on 13 August 2001 and 20 April 2006 (see paragraphs 19, 20 and 25 below), the deceased’s wife requested that the inheritance proceedings be continued.

12. The applicant apparently opposed this motion, stating that the relevant parallel proceedings were still pending (see paragraphs 18-33 below).

13. On 7 September 2010 the inheritance proceedings resumed, but the hearing of the same date was adjourned due to the failure of the deceased’s wife to appear before the court.

14. The next hearing was scheduled for 21 February 2011. This hearing, however, was also adjourned, this time in order for the court to obtain additional information about the estate. The applicant, it seems, did not appear at this hearing.

B. The parallel civil proceedings

1. The first set of proceedings

15. On 20 September 1995 the deceased’s wife filed a claim against the applicant with the Fifth Municipal Court. She sought that the life-long support contract be declared fictitious (fiktivan).

16. On 2 March 1999 the Fifth Municipal Court ruled against the plaintiff, partly based on the "inadequately" specified cause of action.

17. Having been upheld on appeal, by 25 January 2000 this judgment became final.

2. The second set of proceedings

18. On 15 August 2000. the deceased’s wife brought another claim against the applicant before the Fifth Municipal Court. She outlined the relevant facts and sought that the life-long support contract be partly annulled (poništen) and partly cancelled (raskinut).

19. On 25 December 2000 the Fifth Municipal Court adopted a partial judgement against the applicant (doneo delimičnu presudu). In so doing, it stated that one half of a disputed flat belonged to the plaintiff as the deceased’s spouse, and that the corresponding part of the life-long support contract was therefore to be deemed null and void. The presiding judge in the case was judge B.

20. On 13 August 2001. the District Court in Belgrade confirmed this judgment on appeal and it thereby became final. The appeal bench included judge D.

21. On 17 June 2003 the Fifth Municipal Court cancelled the remainder of the above contract, noting that the applicant had not been fulfilling his contractual obligations properly.

22. On 24 March 2004. the District Court in Belgrade quashed this judgment in view of the incoherence between its operative provisions and its reasoning. It did not, however, offer any guidance in terms of the desired outcome of the plaintiff’s remaining claim on its merits. The appeal bench included judges D and B.

23. On 21 January 2005. the Fifth Municipal Court again cancelled the remainder of the contract in question.

24. On 31 August 2005. the District Court in Belgrade confirmed this decision on appeal, and it thereby became final.

25. On 20 April 2006. the Supreme Court rejected the applicant’s appeal on points of law (revizija), reasoning that the applicant had not been complying with his contractual obligations. The Supreme Court’s bench included judge D.

26. On 12 July 2006 the applicant filed a request for the reopening of the above proceedings (predlog za ponavljanje postupka), which request, inter alia, referred to the unlawful composition of the courts on 24 March 2004 and 20 April 2006.

27. On 20 September 2006. the Fifth Municipal Court rejected the applicant’s request as inadmissible (odbacio predlog), applying the Civil Procedure Act 2004 (see Article 422 at paragraph 44 below).

28. On 9 October 2006 the applicant filed a request for the protection of legality (zahtev za zaštitu zakonitosti) with the Supreme Court.

29. On 16 October 2006. the Fifth Municipal Court informed the applicant that his request for the protection of legality would not be considered until a final decision had been adopted in respect of his request for reopening.

30. On 2 July 2008. the District Court in Belgrade quashed the Fifth Municipal Court’s decision of 20 September 2006 on appeal, noting that the applicable legislation was the Civil Procedure Act 1977 (see Articles 421.1 and 71.5 at paragraphs 40 and 36 below, in that order).

31. On 3 December 2008. the Fifth Municipal Court again rejected the applicant’s request for reopening as inadmissible. In particular, it applied the Civil Procedure Act 2004. and noted, inter alia, that the said legislation, unlike the Civil Procedure Act 1977, did not provide for reopening in cases where the composition of the courts was not in accordance with the law.

32. On an unspecified date thereafter the applicant appealed against this decision.

33. On 28 April 2010. the High Court in Belgrade, now acting as the court of second instance in the former District Court’s stead, quashed the impugned decision and ordered the court of first instance to re-examine the applicant’s request. The High Court described the impugned decision’s reasoning as incoherent, and reaffirmed that the applicable legislation was the Civil Procedure Act 1977.

C. The proceedings before the Constitutional Court

34. On 22 May 2008 the Constitutional Court rejected as inadmissible the applicant’s appeal (ustavna žalba) lodged against the Fifth Municipal Court’s, the District Court’s and the Supreme Court’s decisions of 21 January 2005, 31 August 2005 and 20 April 2006, respectively. In so doing, it explained that all were rendered prior to the adoption of the new Serbian Constitution in November 2006.

35. On an unspecified date the applicant apparently lodged a further constitutional appeal concerning the fairness and length of the proceedings initiated on the basis of his request for reopening.

II. RELEVANT DOMESTIC LAW AND PRACTICE

A. The Civil Procedure Act 1977 (Zakon o parničnom postupku; published in the Official Gazette of the Socialist Federal Republic of Yugoslavia nos. 4/77, 36/77, 6/80, 36/80, 43/82, 72/82, 69/82, 58/84, 74/87, 57/89, 20/90, 27/90 and 35/91, as well as in the Official Gazette of the Federal Republic of Yugoslavia nos. 27/92, 31/93, 24/94, 12/98, 15/98 and 3/02)

36. Article 71.5 provides, inter alia, that a judge may not sit in a case where he or she has already taken part in its adjudication before a lower court.

37. Article 72 § 1 provides that as soon as a judge discovers this ground for recusal, he or she must cease dealing with the case and request the president of the court to appoint another judge in his or her stead.

38. Articles 354 § 2 (1) and 365 § 2, inter alia, list a breach of Article 71.5 as a ground for appeal which, even if not specifically relied on by the appellant, shall be taken into account by the appeals court ex officio.

39. Articles 382 § 1, 383 and 400 § 1 provide that parties to a case may file an appeal on points of law (revizija) with the Supreme Court. They may, however, only do so against a final judgment or decision resulting in the termination of a lawsuit at second instance. Articles 385 § 1 (1) and 386 further specify that an appeal on points of law may be lodged if the composition of the lower courts was not in accordance with Article 71.5, but do not specify that this ground shall be taken into account by the Supreme Court ex officio.

40. Article 421.1, read in conjunction with Articles 427 and 428, provides that a case concluded by means of a final court decision shall be reopened, at the request of one of the parties, if Article 71.5 has not been complied with.

B. Domestic case-law as regards the application of Article 71.5 of the Civil Procedure Act 1977

41. In 1987 and 1995, respectively, the Federal Court clarified that under Article 71.5 a judge could only be excluded from deciding on a remedy lodged against the very decision in whose adoption he or she had already participated. This provision, however, does not preclude a judge from sitting in a case in any other situation, including where he or she had otherwise taken part in its adjudication before a lower court (Gzs. 50/87 and Gzs. 36/95).

C. The Civil Procedure Act 2004 (Zakon o parničnom postupku; published in Official Gazette of the Republic of Serbia - OG RS - no. 125/04)

42. The substance of Articles 66 § 1 (6), 67 § 1, 361 § 2 (1), 372 § 2, 394 § 1, 396, 398 § 1 (1), 399 and 412 § 1 of the Civil Procedure Act 2004 essentially corresponds to the substance of the aforementioned Articles 71.5, 72 § 1, 73 § 1, 354 § 2 (1), 365 § 2, 382 § 1, 383, 385 § 1 (1), 386 and 400 § 1 of the Civil Procedure Act 1977.

43. Articles 378 and 411 provide, inter alia, that second and third instance courts may remit a case either to the same judge/panel which had already taken part in the adoption of the impugned decision or to another judge/panel of the same court.

44. Article 412 § 4 provides that an appeal on points of law may also be filed where a request for the reopening of proceedings has already been decided upon at second instance.

45. Article 422 of the Civil Procedure Act 2004 does not provide that a case concluded by means of a final court decision may be reopened if the composition of the courts was not in accordance with Article 66 § 1 (6), which provision, as noted above, essentially corresponds to Article 71.5 of the Civil Procedure Act 1977.

46. The Civil Procedure Act 2004 entered into force on 23 February 2005, thereby repealing the Civil Procedure Act 1977.

47. Article 491 § 1 of the Civil Procedure Act 2004, however, provides that the Civil Procedure Act 1977 shall be applied to all cases where first instance proceedings have been concluded prior to 23 February 2005. Article 491 § 4 of the Civil Procedure Act 2004 further provides that in all cases which were brought before the said date the applicable legislation, as regards an appeal on points of law, shall be the legislation which was in force at the relevant time.

D. The Non-contentious Proceedings Act (Zakon o vanparničnom postupku; published in OG RS nos. 25/82, 48/88 and 46/95)

48. Articles 24 and 121 provide, inter alia, that should a legal heir of the deceased raise an issue in respect of what comprises the latter’s estate, the inheritance court shall instruct him or her to initiate a separate civil suit and suspend the inheritance proceedings pending its final outcome (do pravosnažnosti).

THE LAW

I. ALLEGED VIOLATION OF ARTICLE 6 § 1 OF THE CONVENTION

49. The applicant complained under Articles 6 § 1 and 13 of the Convention about the length of the inheritance proceedings, as well as the composition of the civil courts in the parallel civil suit brought in 2000 (see paragraphs 18-25 above). As regards the latter, the applicant specifically noted that judges B and D took part in the adjudication of his case before the District Court and Supreme Court, on 24 March 2004 and 20 April 2006 respectively, even though they had already ruled in the same matter at lower instances. This, in the applicant’s view, amounted to a breach of the Convention requirement for his claim to determined by an "impartial tribunal" as well as a "tribunal established by law".

50. The Court considers that both complaints fall to be examined under Article 6 § 1 of the Convention only (see Posokhov v. Russia, no. 63486/00, § 39, ECHR 2003-IV, Akdeniz v. Turkey, no. 25165/94, § 88, 31 May 2005), which, in so far as relevant, reads as follows:

"In the determination of his civil rights and obligations ... everyone is entitled to a fair ... hearing within a reasonable time by an ... impartial tribunal established by law ..."

A. As regards whether the District Court’s and the Supreme Court’s decisions of 24 March 2004 and 20 April 2006, respectively, were adopted by an "impartial tribunal" or a tribunal "established by law"

1. Admissibility

(a) The parties’ arguments

51. The Government maintained that the applicant has not exhausted all effective domestic remedies. In particular, he had not complained about the composition or the impartiality of the District Court on 24 March 2004 in his appeal on points of law, which was rejected by the Supreme Court on 20 April 2006. Further, the proceedings for the reopening of the civil suit in question are still pending. In respect of the latter, the Government provided domestic case-law where civil proceedings had been reopened, including in cases involving the Supreme Court’s decisions, albeit on different grounds compared to the one at issue in the present case.

52. The applicant submitted that the request for reopening cannot be deemed effective within the meaning of Article 35 § 1 of the Convention. In particular, notwithstanding the High Court’s decision of 28 April 2010, the first instance court was again more than likely to reaffirm its view expressed earlier.

(b) The Court’s assessment

53. The Court reiterates that the rule of exhaustion of domestic remedies referred to in Article 35 § 1 of the Convention requires applicants first to use the remedies provided by the national legal system, thus dispensing States from answering before the Court for their acts before they have had an opportunity to put matters right through their own legal system. The rule is based on the assumption that the domestic system provides an effective remedy in respect of the alleged breach. The burden of proof is on the Government claiming non-exhaustion to satisfy the Court that an effective remedy was available in theory and in practice at the relevant time; that is to say, that the remedy was accessible, capable of providing redress in respect of the applicant’s complaints and offered reasonable prospects of success. However, once this burden of proof has been satisfied it falls to the applicant to establish that the remedy advanced by the Government was in fact exhausted or was for some reason inadequate and ineffective in the particular circumstances of the case or that there existed special circumstances absolving him or her from the requirement (see Mirazović v. Bosnia and Herzegovina (dec.), no. 13628/03, 6 May 2006).

54. It is further recalled that a request for the reopening of a case concluded by means of a final court decision cannot usually be regarded as an effective remedy within the meaning of Article 35 § 1 of the Convention (see, among many others, Josseline Riedl-Riedenstein and Others v. Germany (dec.), no. 48662/99, 22 January 2002), but that the situation may be different if it can be established that under domestic law such a request can genuinely be deemed effective (see K.S. and K.S. AG v. Switzerland, no. 19117/91, Commission decision of 12 January 1994, Decisions and Reports (DR) 76-A, p. 70).

55. Finally, it has been repeatedly recognized that the speed of the domestic procedure is relevant to whether a given remedy is to be deemed effective and hence necessary to exhaust in terms of Article 35 § 1 of the Convention (see, for example, Mitap and Müftüoğlu v. Turkey, no. 15530/89 and 15531/89, Commission decision of 10 October 1991, DR 72, p. 169; see also the reference to the said decision in the matter of Selmouni v. France, no. 25803/94, Commission decision of 25 November 1996, DR 88-3, p. 55). Indeed, the excessive length of domestic proceedings may constitute a special circumstance which would absolve the applicants from exhausting the domestic remedies at their disposal (see X. v. the Federal Republic of Germany, no. 6699/74, Commission decision of 15 December 1977, DR 11, p. 24; and Okpisz v. Germany (dec.), no. 59140/00, 17 June 2003).

56. Turning to the present case, the Court notes that the District Court’s decision of 24 March 2004 merely quashed the impugned decision of 17 June 2003 and remitted the matter to the Fifth Municipal Court for re-examination. The applicant could not, therefore, have raised his complaints concerning the former in the appeal on points of law filed subsequently, it being understood that the relevant civil procedure rules specified that such an appeal could only have been brought against a final judgment or decision resulting in the termination of a lawsuit at second instance (see paragraph 39 above). As regards the applicant’s request for reopening, the Court notes that while in the specific circumstances of the present case this request was not devoid of all prospects of success, the proceedings instituted thereupon have been pending since 12 July 2006. More than five years and two remittals later, the matter is currently again being examined at first instance with little chance of a final decision on the issue being rendered any time soon (see paragraph 44 above). Lastly, the domestic courts themselves would appear to be still at odds as to which of the two Civil Procedure Acts is applicable in the applicant’s case (see paragraphs 27-33 above).

57. In view of the above, as well as this Court’s cited case-law, the Government’s two-pronged objection as regards the non-exhaustion of effective domestic remedies must be rejected.

58. The Court further notes that the complaints in question are not manifestly ill-founded within the meaning of Article 35 § 3 of the Convention. They are also not inadmissible on any other ground. The complaints must therefore be declared admissible.

2. Merits

(a) Arguments of the parties

59. The Government maintained that there had been no violation of Article 6 § 1 of the Convention. Firstly, the domestic courts in question had been established in accordance with the law, namely none of the judges referred to took part in deciding on a remedy lodged against the very decision in whose adoption he or she had participated respectively. Secondly, the impugned civil proceedings concerning the partial annulment of the contract in question should be distinguished from the proceedings concerning the subsequent cancellation of the remainder thereof, as should, indeed, the participation of the judges at issue in each of these proceedings. Thirdly, some of the courts in Serbia have an insufficient number of judges, which is why the law, flexibly, provides that second and third instance courts may remit a case either to the same judge/panel which had already taken part in the adoption of the impugned decision or to another judge/panel of the same court. Fourthly, the mere fact that a judge has been involved in other proceedings concerning the same parties is not in itself capable of giving rise to well-founded doubts as to his or her impartiality.

60. The applicant reaffirmed his complaints.

(b) The Court’s assessment

(i) As regards whether the courts were "established by law"

61. The Court recalls that "law", within the meaning of Article 6 § 1 of the Convention, comprises not only legislation providing for the establishment and competence of judicial organs (see, inter aliaLavents v. Latvia, no. 58442/00, § 114, 28 November 2002), but also any other provision of domestic law which, if breached, would render the participation of one or more judges in the examination of a case irregular (see Gorguiladzé v. Georgia, no. 4313/04, § 68, 20 October 2009, and Pandjikidzé and Others v. Georgia, no. 30323/02, § 104, 27 October 2009).

62. In other words, the phrase "established by law" covers not only the legal basis for the very existence of a "tribunal" but also compliance by the tribunal with the particular rules that govern it (see Sokurenko and Strygun v. Ukraine, nos. 29458/04 and 29465/04, § 24, 20 July 2006) and the composition of the bench in each case (see Buscarini v. San Marino (dec.), no. 31657/96, 4 May 2000).

63. The Court further reiterates that, in principle, a violation by a tribunal of domestic legal provisions relating to the establishment and competence of judicial organs gives rise to a violation of Article 6 § 1. The Court may therefore examine whether the domestic law has been complied with in this respect. However, having regard to the general principle that it is, in the first place, for the national courts themselves to interpret the provisions of domestic law, the Court finds that it may not question their interpretation unless there has been a flagrant violation of domestic law (see DMD GROUP, a.s. v. Slovakia, no. 19334/03, § 61, 5 October 2010).

64. Turning to the present case, the Court notes that, as argued by the Government and documented by consistent and long-standing domestic case-law, Article 71.5 of the Civil Procedure Act 1977 provided that a judge could only be excluded from deciding on a remedy lodged against the very decision in whose adoption he or she had already participated (see paragraphs 18-25, 30, 33, 36 and 41 above). Since neither judge B nor judge D on 24 March 2004 and 20 April 2006, respectively, had been in such a position (see paragraphs 21, 22, 24 and 25 above), the Court cannot but conclude that the composition of the District Court’s and Supreme Court’s benches at issue was "established by law" within the meaning of Article 6 § 1 of the Convention.

65. It follows that there has, accordingly, been no violation of Article 6 § 1 of the Convention in this respect.

(ii) As regards whether the courts were "impartial"

66. According to the Court’s established case-law, impartiality denotes the absence of prejudice or bias and its existence or otherwise can be tested in various ways. It can be assessed under a subjective approach, that is trying to ascertain the personal conviction or interest of a given judge in a particular case, and an objective approach, that is determining whether the judge concerned offered sufficient guarantees to exclude any legitimate doubt in that respect. As to the second test, it means determining whether, quite apart from the personal conduct of an individual judge, there are ascertainable facts which may raise doubts as to a court’s impartiality. The litigants’ standpoint is important but not decisive; what is decisive is whether any misgivings in that respect can be held to be objectively justified (see, among many other authorities, Kyprianou v. Cyprus [GC], no. 73797/01, § 118, ECHR 2005-XIII, and Micallef v. Malta [GC], no. 17056/06, §§ 93-96, ECHR 2009-...). Indeed, even appearances may be of importance or, in other words, "justice must not only be done, it must also be seen to be done" (see De Cubber v. Belgium, judgment of 26 October 1984, Series A no. 86, § 26; and Mežnarić v. Croatia, no.71615/01, § 32, 15 July 2005).

67. In applying the subjective test, the Court has consistently held that the personal impartiality of a judge must be presumed until there is proof to the contrary (see Kyprianou, § 119, and Micallef, § 94, both cited above), whilst as regards the objective test, the mere fact that a judge has been involved in other proceedings concerning the same parties is not in itself reasonably capable of giving rise to legitimate doubts as to his or her impartiality (see Anguelov v. Bulgaria(dec.), no. 45963/99, 14 December 2004).

68. Turning to the matter at hand and in applying the subjective test, the Court notes that the applicant has not adduced any proof to rebut the presumption that the judges in question were impartial. The fact that they had not recused themselves from dealing with the civil suit at issue at second and third instance, following their earlier participation in the proceedings, does not constitute the required proof (see, mutatis mutandisSofri and Others v. Italy (dec.), no. 37235/97, ECHR 2003-VIII; Bracci v. Italy, no. 36822/02, § 52, 13 October 2005; and Previti v. Italy (dec.), no. 45291/06, § 258, 8 December 2009). It is further noted that the benches concerned, including the judges in question, gave reasons for their rulings, and evinced no bias in favour or against any of the parties to the proceedings (contrast Kyprianou, cited above, § 130, and, mutatis mutandis, the related case of Panovits v. Cyprus, no. 4268/04, §§ 96-100, 11 December 2008).

69. As regards the objective test, the Court observes that on 25 December 2000 judge B had taken part in the partial annulment of the life-long support contract, which annulment became final by 13 August 2001 (see paragraphs 19 and 20 above). The proceedings then continued as regards the remainder of the impugned contract, which was itself cancelled by judgment of the Fifth Municipal Court of 17 June 2003 (see paragraph 21 above). On 24 March 2004 judge B participated in the adoption of the decision to quash this judgment on appeal (see paragraph 22 above). In such circumstances, the Court notes that the decisions of 25 December 2000 and 24 March 2004 seemingly concerned different issues, i.e. the partial annulment of the contract on the one hand and the cancellation of its remainder on the other. However, on both occasions the decisions in question relied on the same set of inter-related facts concerning the deceased’s complex relationship with his son and his wife, and essentially dealt with the same original claim through which the latter sought a comprehensive determination of her interests arising in this context (see, mutatis mutandisFatullayev v. Azerbaijan, no. 40984/07, § 139, 22 April 2010). Moreover, whilst the decision of 25 December 2000 had clearly been rendered partly against the interests of the applicant, the decision of 24 March 2004 contained no pronouncements as to how the remainder of the plaintiff’s claim ought to be adjudicated. Taking into account the overall context in which the decision to quash the earlier decision on technical grounds was adopted and the fact that it did not finally determine the outcome of the proceedings in the applicant’s favour, it cannot either reasonably be argued that judge B had ruled once against the applicant and once in line with his interests. Lastly, the Court notes that judge D had taken part in the adoption of the District Court’s said decision of 24 March 2004, ordering a remittal, as well as the Supreme Court’s decision of 20 April 2006 whereby the applicant’s appeal on points of law had been rejected, and that both decisions concerned the cancellation of the remainder of the contract at issue (see paragraphs 21, 22 and 25 above).

70. It follows that as regards the decision of 24 March 2004. and, a fortiori, the decision of 20 April 2006, legitimate doubts can be raised as to the lack of the said judges’ impartiality, respectively, and, further, that such doubts can be considered as objectively justified.

71. There has accordingly been a violation of Article 6 § 1 of the Convention in this respect.

B. As regards the length of the inheritance proceedings

1. Admissibility

(a) Compatibility ratione materiae

72. In the Court’s view, although the Government have not raised an objection as to its competence ratione materiae, this matter nevertheless requires consideration (see, mutatis mutandisBlečić v. Croatia [GC], no. 59532/00, § 67, ECHR 2006-III).

73. The Court observes in this regard that the impugned inheritance proceedings and the parallel civil suits all essentially concern the same issue, i.e. the disposition of the deceased’s estate in the context of the disputed validity of the life-long support contract in question.

74. It follows therefore that, notwithstanding their suspension pending the outcome of the parallel civil suits, the inheritance proceedings themselves, as well as the said civil suits, all fall within the scope of Article 6 § 1 of the Convention.

(b) Exhaustion of domestic remedies

75. The Government pointed out that the applicant had never complained before the Constitutional Court concerning the length of the inheritance proceedings at issue.

76. The Court recalls that it has already held that a constitutional appeal should, in principle, be considered as an effective domestic remedy, within the meaning of Article 35 § 1 of the Convention, in respect of all applications introduced against Serbia as of 7 August 2008 (see Vinčić and Others v. Serbia, nos. 44698/06 et seq., § 51, 1 December 2009). It sees no reason to hold otherwise in the present case.

77. In view of the above and having regard to the fact that the applicant had introduced his complaint before the Court on 27 July 2006, it follows that the Government’s objection must be dismissed.

(c) Conclusion

78. The Court further notes that this complaint is not manifestly ill-founded within the meaning of Article 35 § 3 of the Convention. It is also not inadmissible on any other ground. The complaint must therefore be declared admissible.

2. Merits

(a) Arguments of the parties

79. The Government submitted that the Fifth Municipal Court had decided to suspend the inheritance proceedings based on the relevant domestic law and had subsequently ordered their resumption when the situation so warranted. The inheritance proceedings, prior to and following their suspension, could not be considered as excessively protracted, and the parallel civil suits were themselves not characterised by any significant periods of judicial inactivity. Lastly, the Government noted that the applicant had made use of many avenues of redress, thus contributing to the length of the impugned proceedings, and argued that whilst he cannot be blamed for making use of his procedural rights under domestic law neither should the State for the unavoidable, delay-related, consequences thereof.

80. The applicant did not comment.

(b) Relevant principles

81. The Court reiterates that the reasonableness of the length of proceedings must be assessed in the light of the circumstances of the case and with reference to the following criteria: the complexity of the case, the conduct of the applicant and the relevant authorities and what was at stake for the applicant in the dispute (see among many other authorities, Frydlender v. France [GC], no. 30979/96, § 43, ECHR 2000-VII; the Humen v. Poland [GC], no 26614/95, § 60, unreported, and the Comingersoll S.A. v. Portugal [GC], no. 35382/97, ECHR 2000-IV; the Philis v. Greece (no. 2), judgment of 27 June 1997, Reports of Judgments and Decisions 1997-IV, § 35).

82. Further, repeated re-examination of a single case following remittal may in itself disclose a serious deficiency in the respondent State’s judicial system (see, for example, Pavlyulynets v. Ukraine, no. 70767/01, § 51, 6 September 2005).

(c) Period to be taken into account

83. The Court observes that the inheritance proceedings at issue were brought on 22 May 1995 and that they are still pending at first instance (see paragraphs 7-14 above). Since the respondent State ratified the Convention on 3 March 2004, they have thus been within the Court’s competence ratione temporisfor a period of more than seven years.

84. Further, the Court recalls that, in order to determine the reasonableness of the delay complained of, regard must also be had to the state of the case on the date of ratification (see, mutatis mutandisStyranowski v. Poland, judgment of 30 October 1998, Reports 1998-VIII) and notes that on 3 March 2004 the proceedings in question had already been pending for a period of almost nine years.

85. Finally, the Court observes that the impugned inheritance proceedings were suspended between 14 June 1995 and 7 September 2010, pending the outcome of the parallel civil suits. However, since all of these proceedings concern the same underlying issue (see, mutatis mutandisCravcenco v. Moldova, no. 13012/02, § 49, 15 January 2008), i.e. the deceased’s estate, and are inextricably linked to each other, the Court shall also examine the conduct of the parallel civil proceedings between 3 March 2004 and 7 September 2010.

(d) The Court’s assessment

86. The Court notes that on the date of the Convention’s entry into force in respect of Serbia the inheritance proceedings had already been suspended, but that the second set of the parallel civil proceedings were pending on appeal. Following a remittal and new decisions rendered at first and second instance, by 20 April 2006 the Supreme Court rejected the applicant’s further appeal on points of law (see paragraphs 7-14 and 18-25 above).

87. On 12 July 2006 the applicant filed a request for the reopening of the above proceedings. By 28 April 2010 this request was twice rejected at first instance, and these rejections were twice quashed on appeal. As of 28 April 2010, therefore, the applicant’s request has again been pending at first instance, apparently without any relevant procedural developments (see paragraphs 26-33).

88. The inheritance proceedings were resumed on 7 September 2010, seemingly without further awaiting the outcome of the applicant’s request for reopening. In these circumstances it remains unclear why the inheritance court had not done so earlier, i.e. after the adoption of the Supreme Court’s decision of 20 April 2006. It is further noted that two hearings were scheduled as of 7 September 2010, but that both were adjourned subsequently (see paragraph 7-14 and 25 above).

89. Finally, the applicant’s conduct would appear not to have contributed to the procedural delay complained of, including between 15 April 2010 and 7 September 2010 (see paragraphs 11-13 above), it being understood that according to the Court’s jurisprudence, an applicant cannot be blamed for taking full advantage of the remedies afforded by national law in the defence of his interests (see Nankov v. "the former Yugoslav Republic of Macedonia", no. 26541/02, § 47, 29. November 2007). Equally, however, while it is always for Contracting States to organise their judicial systems in such a way that their courts can guarantee everyone’s right to obtain a determination of their rights and obligations "within a reasonable time" (see, among other authorities, G.H. v. Austria, no. 31266/96, § 20, 3 October 2000), this obligation cannot be construed so as to mean that any delays created by an applicant’s use of various remedies can be imputed thereto.

90. Having regard to the criteria laid down in its jurisprudence (see paragraphs 81 and 82 above) and the relevant facts of the present case, including its relative simplicity, as well as the conduct of the parties and of the authorities, the Court considers that the length of the proceedings complained of has failed to satisfy the reasonable time requirement.

91. There has, accordingly, been a violation of Article 6 § 1 of the Convention.

II. APPLICATION OF ARTICLE 41 OF THE CONVENTION

92. Article 41 of the Convention provides:

"If the Court finds that there has been a violation of the Convention or the Protocols thereto, and if the internal law of the High Contracting Party concerned allows only partial reparation to be made, the Court shall, if necessary, afford just satisfaction to the injured party."

A. As regards the timeliness of the applicant’s claim

93. The Government maintained that the applicant’s just satisfaction claim was belated.

94. In this respect the Court notes that on 22 November 2010. the Registry acknowledge receipt of, inter alia, the applicant’s just satisfaction claim posted on 12 November 2010. It further observed that the claim was submitted outside the time-limit set in its letter of 27 September 2010, but then went on to inform the applicant that, due to his own delayed receipt of the Court’s prior correspondence, the President of the Chamber had exceptionally decided to admit his claim to the file.

95. By letter of even date the Government were notified of the above and were invited, inter alia, to provide any comments concerning the substance of the applicant’s claim for just satisfaction.

96. In view of the above, as well as having regard to the provisions of Rule 60 of the Rules of Court, the Government’s objection must be dismissed.

B. Damage

97. In his application form the applicant sought EUR 20,000 in respect of the non-pecuniary damage suffered due to the "breach of contract" at issue.

98. In his observations of 12 November 2010 the applicant requested costs and expenses (as detailed below), but noted that the related "pecuniary and non-pecuniary damage will ... [be sought before] ... the competent court in Belgrade ... [,] ... Serbia".

99. Accordingly, the Court considers that there is no call to award him any sum on that account.

C. Costs and expenses

100. The applicant claimed a total of EUR 8,110, plus "legal interest", for the costs and expenses incurred before the domestic courts, as well as those incurred before the Court.

101. The Government contested this claim, describing it as unsubstantiated.

102. According to the Court’s case-law, an applicant is entitled to the reimbursement of costs and expenses only in so far as it has been shown that these have been actually and necessarily incurred and were also reasonable as to their quantum. In the present case, regard being had to the documents in its possession and the above criteria, the Court considers it reasonable to award the sum of EUR 1,000 covering costs under all heads.

D. Default interest

103. The Court considers it appropriate that the default interest should be based on the marginal lending rate of the European Central Bank, to which should be added three percentage points.

FOR THESE REASONS, THE COURT UNANIMOUSLY

1. Declares the application admissible;

2. Holds that there has been no violation of Article 6 § 1 of the Convention as regards whether the domestic courts were "established by law";

3. Holds that there has been a violation of Article 6 § 1 of the Convention as regards the applicant’s right to an impartial tribunal;

4. Holds that there has also been a violation of Article 6 § 1 of the Convention as regards the length of the impugned proceedings;

5. Holds

(a) that the respondent State is to pay the applicant, within three months from the date on which the judgment becomes final in accordance with Article 44 § 2 of the Convention, EUR 1,000 (one thousand euros), plus any tax that may be chargeable, in respect of costs and expenses, to be converted into Serbian Dinars at the rate applicable at the date of settlement;

(b) that from the expiry of the above-mentioned three months until settlement simple interest shall be payable on the above amount at a rate equal to the marginal lending rate of the European Central Bank during the default period plus three percentage points;

6. Dismisses the remainder of the applicant’s claim for just satisfaction.

Done in English, and notified in writing on 3 November 2011, pursuant to Rule 77 §§ 2 and 3 of the Rules of Court.

Stanley Naismith
Registrar
Françoise Tulkens
President"
Nema povezane prakse za ovu presudu.
Sažmi komentare

Komentari

Član 6-1 | DIC
Presuda je povezana sa rešenjem R4g 194/2014 od 03.11.2014. godine, Apelacionog suda u Novom Sadu, kojim se odbija zahtev predlagača L. M. kojim je traženo da sud utvrdi da je predlagaču povređeno pravo na suđenje u razumnom roku u postupku koji se vodi pred Osnovnim sudom u Novom Sadu, broj P.7332/10 i isplati naknada u iznosu od 200.000,00 dinara.

U zahtevu navodi da pred Osnovnim sudom u Novom Sadu, pod brojem P.8332/10, po tužbi M. M., M. B. i Ž. B. od 27.01.2010. godine, teče parnica protiv ovde predlagača kao tužene, radi utvrđenja ništavosti ugovora o doživotnom izdržavanju i pismenog zaveštanja pred svedocima, koji je zaklјučio odnosno sačinio njihov sada pokojni otac M. N., a kojima je svu svoju imovinu ostavio kćerki L. M. (ovde predlagaču). Od podnošenja tužbe održano je 14 ročišta, saslušane su parnične stranke i brojni svedoci, te određeno medicinsko veštačenje od strane S. m. o. M. f. u N. S. na okolnost utvrđivanja da li je, na dan zaklјučenja ugovora i sačinjenja zaveštanja, bila izvesna smrt M. N., a sve obzirom na njegovo tadašnje zdravstveno stanje. Kako tužioci nisu bili zadovolјni nalazom i mišlјenjem veštaka sud je na njihov predlog (21.6.2013. godine) odredio drugo, kontrolno veštačenje od strane M. f. u B. na iste okolnosti. Obzirom da do podnošenja zahteva predlagača sudu nije doneta prvostepena odluka, napred navedenim postupanjem suda je povređeno pravo predlagača na pravično suđenje odnosno suđenje u razumnom roku.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde
Član 6-1 | DIC
Presuda je povezana sa rešenjem R4g 193/2014 od 14.07.2014. godine, Apelacionog suda u Novom Sadu, kojim se odbija zahtev predlagača za dosudu tražene novčane naknade po podnetom zahtevu za zaštitu prava na suđenje u razumnom rok u parničnom postupku koji se vodi pred Osnovnim sudom u Loznici pod brojem P. 2073/10.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde

Relevantni komentari iz drugih presuda

Član 6 | DIC | Bochan protiv Ukrajine br.2
Bočan protiv Ukrajine interesantna je jer podnositeljka ima pravo da "žalbu u svetlu vanrednih okolnosti" koja predstavlja posebni vanredni pravni lek u ukrajinskom pravu. Međutim, Vrhovni sud Ukrajine odbio je dati zahtev podnositeljke a svoju odluku obrazložio je na način koji nije u skladu sa zaključcima iz ranije presude Evropskog suda.

Ovime je ona onemogućena da koristi pravni lek raspoloživ u domaćem pravu, čime je povređeno pravo na pravično suđenje.
Član 6 | DIC | Cvetković protiv Srbije
Vrhovni sud Srbije je, na sednici održanoj 24.04.2008. godine, odlučujući o reviziji tužioca, izjavljenoj protiv presude Okružnog suda u Leskovcu, Gž. 860/07 od 26.04.2007, doneo rešenje kojim se ukida presuda Okružnog suda u Leskovcu i predmet vraća na drugostepeno odlučivanje o žalbama parničnih stranaka.

Rešenje Rev.II 1209/07, anonimizirano u skladu sa Pravilnikom, može se preuzeti sa adrese
ovde
Član 6 | DIC | Erkapić protiv Hrvatske
Presuda je povezana sa rešenjem Kzz 1212/2018 od 14.11.2018. Vrhovnog kasacionog suda, kojim se odbacuje kao nedozvolјen zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivlјenog Marka Ristića - advokata Aleksandra Milićevića, podnet protiv pravnosnažnih presuda Višeg suda u Beogradu K.br.9/2018 od 19.04.2018. godine i Apelacionog suda u Beogradu Kž1 578/18 od 05.07.2018. godine.

Presudom Višeg suda u Beogradu K.br.9/2018 od 19.04.2018. godine okrivlјeni M.R. oglašen je krivim zbog izvršenja krivičnog dela neovlašćena proizvodnja i stavlјanje u promet opojnih droga iz člana 246. stav 1. KZ za koje mu je utvrđena kazna zatvora u trajanju od 3 godine i 2 meseca, te mu je opozvana uslovna osuda izrečena presudom Trećeg osnovnog suda u Beogradu Spk.br.121/17 od 11.10.2017. godine i uzeta kao utvrđena kazna zatvora u trajanju od 8 meseci, pa je okrivlјeni osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 3 (tri) godine i 6 (šest) meseci u koju mu se uračunava vreme provedeno na zadržavanju i u pritvoru počev od 10.11.2017. godine do 19.04.2018. godine. Istom presudom prema okrivlјenom je izrečena mera bezbednosti oduzimanje predmeta i to opojne droge kanabis u neto iznosu od 421,02 grama. Okrivlјeni je obavezan da plati troškove krivičnog postupka u iznosu od 12.000,00 dinara i sudski paušal u iznosu od 20.000,00 dinara, a sve u roku od 15 dana od dana pravnosnažnosti presude.
Presudom Apelacionog suda u Beogradu Kž1 578/18 od 05.07.2018. godine odbijene su kao neosnovane žalbe Višeg javnog tužioca u Beogradu, okrivlјenog i njegovog branioca - advokata Aleksandra Milićevića, pa je potvrđena presuda Višeg suda u Beogradu K.br.9/2018 od 19.04.2018. godine.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde
Član 6 | DIC | Filips protiv Ujedinjenog Kraljevstva
Presuda je povezana sa presudom Kzz 1211/2018 od 28.11.2018. godine, Vrhovnog kasacionog suda, kojom se odbija kao neosnovan, zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivlјenog Ž.N., podnet protiv pravnosnažnih presuda Višeg suda u Beogradu K br. 247/15 od 06.11.2017. godine i Apelacionog suda u Beogradu Kž1 br. 132/18 od 31.05.2018. godine, u odnosu na bitne povrede odredaba krivičnog postupka iz člana 438. stav 1. tačka 9) i iz člana 438. stav 2. tačka 1) Zakonika o krivičnom postupku, te na povredu zakona iz člana 439. tačka 2) Zakonika o krivičnom postupku, dok se isti zahtev u ostalom delu odbacuje.

Presudom Višeg suda u Beogradu K br. 247/15 od 06.11.2017. godine, okrivlјeni je oglašen krivim zbog izvršenja krivičnog dela ubistvo u pokušaju iz člana 113. u vezi člana 30. KZ i krivičnog dela nedozvolјena proizvodnja, držanje, nošenje i promet oružja i eksplozivnih materija iz člana 348. stav 5. u vezi stava 1. KZ, pa pošto su mu primenom odredaba članova 56. i 57. KZ prethodno utvrđene pojedinačne kazne za svako od izvršenih krivičnih dela, i to za krivično delo iz člana 113. u vezi člana 30. KZ kazna zatvora u trajanju od tri godine, a za krivično delo iz člana 348. stav 5. u vezi stava 1. KZ kazna zatvora u trajanju od šest meseci, okrivlјeni je na osnovu člana 60. KZ osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od tri godine i tri meseca, u koju kaznu mu je uračunato vreme provedeno u pritvoru od 09.11.2013. godine do 19.05.2014. godine. Presudom Apelacionog suda u Beogradu Kž1 br. 132/18 od 31.05.2018. godine, odbijena je kao neosnovana žalba branioca okrivlјenog, a presuda Višeg suda u Beogradu K br. 247/15 od 06.11.2017. godine, potvrđena.

Presuda je dostupna u javnoj bazi sudske prakse ovde

Član 6 | DIC | Jelena Krstić protiv Srbije
Odluka je povezana sa rešenjem Ržk 3/17 od 27.02.2017. Apelacionog suda u Novom Sadu, kojim odbacuju kao neosnovane žalbe branioca okr. M.K. radi zaštite prava na suđenje u razumnom roku od 16.01.2017. god. i žalba branioca istog okr., pa se rešenje predsednika Višeg suda u Subotici R4K.3/16 od 19.01.2017.god. potvrđuje.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde
Član 6 | DIC | Lepojić protiv Srbije
Presuda se navodi u presudi Gž1 3533/2018 od 11.01.2019. godine Apelacionog suda u Beogradu, kojom se preinačuje presuda Prvog osnovnog suda u Beogradu P1.br.1882/18 od 2.7.2018.godine, u stavu prvom izreke, pa se odbija, kao neosnovan, tužbeni zahtev tužilјe kojim je tražila da se obaveže tužena da tužilјi na ime naknade štete zbog neisplaćenih troškova prevoza za dolazak na rad i odlazak sa rada za period od februara 2013.godine do marta 2015.godine isplati novčane iznose po mesecima, sa zateznom kamatom od dospelosti svakog pojedinačnog mesečnog iznosa do isplate.

U postupku žalbene kontrole ovaj sud je posebno imao u vidu stav izražen u praksi Evropskog suda za lјudska prava (presuda Evropskog suda za lјudska prava predmet “Lepojić protiv Srbije”, predstavka broj 13909/05), da su sudovi obavezani da primene pravila postupka izbegavajući kako preterani formalizam koji bi ugrozio pravičnost postupka, tako i preteranu fleksibilnost koja bi učinila bezvrednim (ništavim, beznačajnim), proceduralne zahteve predviđene zakonom.

Presuda je dostupna u javnoj bazi sudske prakse ovde
Član 6 | DIC | Ljajić protiv Srbije
Presuda je povezana sa presudom Gž rr 1/2018 od 22.02.2018. godine Apelacionog suda u Beogradu, kojom se odbija kao neosnovana žalba tužioca i potvrđuje presuda Višeg suda u Beogradu P rr 1 br.1/17 od 06.11.2017. godine.

Presudom Višeg suda u Beogradu P rr 1.br.1/17 od 06.11.2017. godine, prvim stavom izreke odbijen je tužbeni zahtev kojim je tužilac tražio da se naloži tuženoj da mu na ime naknade štete isplati iznos od 338.431.379,60 dinara, sa zakonskom zateznom kamatom od 05.11.2010. godine do isplate. Drugim stavom izreke naloženo je tužiocu da tuženoj naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 46.000,oo dinara.

Presuda je dostupna u javnoj bazi sudske prakse ovde
Član 6 | DIC | Maširević protiv Srbije
Vrhovni sud Srbije je, na sednici održanoj 24.10.2007. godine, odlučujući o reviziji tužioca, izjavljenoj protiv presude Okružnog suda u Novom Sadu, Gž. 967/2004 od 24.02.2005, doneo rešenje kojim se kao odbacije kao nedozvoljena revizija izjavljena protiv presude Okružnog suda u Novom Sadu i dopunske presude od 25.04.2007. godine.

Rešenje Rev.II 1209/07, anonimizirano u skladu sa Pravilnikom, može se preuzeti sa adrese
ovde
Član 6 | DIC | Milovanović protiv Srbije
Presuda se navodi u obrazloženju presude Gž 2334/2018 od 27.04.2018. godine Apelacionog suda u Beogradu, kojom se potvrđuje presuda Prvog osnovnog suda u Beogradu P br. 12479/14 od 30.01.2017. godine u stavu prvom izreke i u delu stava drugog izreke kojim je odbijen kao neosnovan tužbeni zahtev tužioca "AA" da se obaveže tužena Republika Srbija, Ministarstvo pravde da tužiocu na ime naknade zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku isplati još iznos od 8.200,00 evra u dinarskoj protivvrednosti po srednjem kursu NBS na dan isplate i u ovom delu žalbe tužene Republike Srbije, Ministarstvo pravde i tužioca "AA" odbijaju, kao neosnovane, a presuda se preinačava u preostalom delu stava drugog izreke tako što se obavezuje tužena Republika Srbija, Ministarstvo pravde da tužiocu "AA" na ime naknade zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku isplati još iznos od 1.200,00 evra u dinarskoj protivvrednosti po srednjem kursu NBS na dan isplate u roku od 15 dana od dostavlјanja otpravka presude.

Presuda je dostupna u javnoj bazi sudske prakse ovde
Član 6 | DIC | Nuhović i Kurtanović protiv Srbije
Presuda je povezana sa rešenjem R4g 23/2016 od 13.09.2016. godine Apelacionog suda u Novom Sadu, u postupku radi zaštite prava na suđenje u razumnom roku predlagača K.G.-Dž. iz S., kojim se utvrđuje da je predlagaču K.G.-Dž. povređeno pravo na suđenje u razumnom roku u predmetu Osnovnog suda u Somboru P. 506/11.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde
Član 6 | DIC | R. Kačapor i druge podnositeljke predstavke protiv Srbije
Presuda je povezana sa rešenjem Rev 3042/2019 od 25.10.2019. Vrhovnog kasacionog suda, kojim se odbacuje kao nedozvolјena revizija tužene izjavlјena protiv presude Višeg suda u Vranju Gž 3007/18 od 28.02.2019. godine.
Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde
Član 6 | DIC | R. Kačapor i druge podnositeljke predstavke protiv Srbije
Presuda je povezana sa rešenjem Rev 3100/2019 od 18.09.2019. Vrhovnog kasacionog suda, kojim se odbacuje kao nedozvolјena revizija tužene izjavlјena protiv presude Višeg suda u Vranju Gž 3400/18 od 29.03.2019. godine.
Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde
Član 6 | DIC | R. Kačapor i druge podnositeljke predstavke protiv Srbije
Presuda se navodi u obrazloženju rešenja Gž 1249/2013 od 22.04.2013. godine Apelacionog suda u Kragujevcu, kojim se ukida presuda Osnovnog suda u Kruševcu, Sudske jedinice u Brusu II-11 P. br. 1466/2012 od 30. januara 2013. godine i predmet vraća istom sudu na ponovno suđenje.
Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde
Član 6 | DIC | Simić protiv Srbije
Presuda je citirana u rešenju R4r 8/2016 od 22.02.2016. godine Apelacionog suda u Novom Sadu, kojim se utvrđuje da je predlagaču P.D. iz P. povređeno pravo na suđenje u razumnom roku u postupku koji se vodi pred Osnovnim sudom u Rumi pod. posl. br. 6P1. 153/2013. i nalaže se Osnovnom sudu u Rumi da preduzme odgovarajuće mere da se parnični postupak po tužbi predlagača u predmetu 6P1. 153/2013 okonča u najkraćem roku.

U konkretnom slučaju po oceni ovog suda neažurno postupanje prvostepenog suda propuštanjem da zakaže pripremno ročište u zakonom propisanom roku iz čl. 301. st. 1. ZPP-a (održano nakon 1 godine i 7 meseci od odgovora na tužbu) i u dalјnjem propuštanje zakazivanja ročišta za glavnu javnu raspravu u roku od 30 dana od dana održavanja pripremnog ročišta (održano nakon 4 meseca), sa ročištima na kojima nije izveden nijedan dokaz niti je odlučeno o dokaznim predlozima stranaka protivno članu 315. ZPP-a, uz odlaganje dva ročišta, kao i nepoštovanje utvrđenog vremenskog okvira i odlučivanja koja će dokazna sredstva da izvede na glavnoj raspravi primenom člana 308. stav 3. ZPP-a, isklјučivi su razlog za dugotrajnost postupka po oceni ovog suda, pa i u situaciji kada postupak traje kraće od tri godine a nije doneta prvostepena presuda u konkretnom slučaju dve godine i šest meseci postoji povreda prava na suđenje u razumnom roku. Naime, u konkretnom slučaju u pitanju je spor iz radnog odnosa radi poništaja rešenja o otkazu ugovora o radu koji je po svojoj prirodi hitan i od egzistencijalnog značaja za tužioca, pa iako je u pitanju relativno složen postupak koji traži izvođenje odgovarajućih dokaza izloženo neažurno postupanje suda bez opravdanih razloga i doprinosa predlagača dugotrajnosti postupka protivno zakonom utvrđenim rokovima vodi povredi prava na koju osnovano ukazuje predlagač.

Prilikom zauzimanja ovakvog stava ovaj sud je cenio i praksu Evropskog suda za lјudska prava prema kojoj samo ona kašnjenja i odugovlačenja koja se mogu pripisati sudovima i drugim državnim organima mogu dovesti do zaklјučka o nepoštovanju prava na suđenje u razumnom roku (presuda Evropskog suda za lјudska prava Proszak protiv Polјske, od 16. decembra 1997. godine, stav 40.), ovaj Apelacioni sud je ocenio da se opisano postupanje prvostepenog suda u periodu od tužbe do podnošenja zahteva predlagača može smatrati neefikasnim i nedelotvornim, budući da je sud u toku celokupnog trajanja označenog dela postupka nije preduzimao radnje u cilјu raspravlјanja spornih činjenica i okončanja spora. Isti stav iskazan je i u Ustavnoj odluci br. Už-1971/2015 od 11.06.2015. godine.

Na potvrdu ovog stava ukazuje kako praksa suda u Strazburu (Čižiškova protiv Srbije od 19.01.2010. godine, Simić protiv Srbije od 24.11.2009. godine, Stanković protiv Srbije od 16.12.2008. godine), tako i praksa Ustavnog suda RS u većem broju svojih odluka (Už-779/2011 od 10.07.2013. godine, Už-2205/2013 od 18.06.2013. godine i Už-1838/2013 od 11.06.2015. godine).

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde
Član 6 | DIC | Stanković i Trajković protiv Srbije
Presuda je povezana sa presudom Rev 1540/2010 od 10.03.2010. godine, Vrhovnog kasacionog suda, kojom se odbija kao neosnovana revizija tužilaca izjavlјena protiv presude Okružnog suda u Beogradu Gž.1537/08 od 04.03.2009. godine.

Delimičnom presudom Prvog opštinskog suda u Beogradu P.8335/06 od 03.10.2007. godine, stavom prvim izreke je obavezana tužena da tužiocima na ime duševnih bolova zbog smrti roditelјa isplati svakom tužiocu po 800.000,00 dinara, sa zakonskom zateznom kamatom od 03.10.2007. godine do isplate. Stavom drugim izreke konstatovano je da će po zahtevu za naknadu materijalne štete u vidu izgublјenog izdržavanja za tužilјu GG kao i o zahtevu za naknadu troškova postupka biti odlučeno po pravnosnažnosti delimične presude. Stavom trećim izreke tužioci su oslobođeni od obaveze plaćanja takse na tužbu i odluku, koji padaju na teret budžetskih sredstava suda. Presudom Okružnog suda u Beogradu Gž.1537/08 od 04.03.2009. godine, preinačena je delimična presuda Prvog opštinskog suda u Beogradu P.8335/06 od 03.10.2007. godine, u stavu prvom izreke i odbijen tužbeni zahtev tužilaca kojim je traženo da se obaveže tužena da im na ime naknade nematerijalne štete zbog smrti roditelјa i to oca ĐĐ i majke EE isplati svakom po 800.000,00 dinara, sa zakonskom zateznom kamatom na pojedinačne iznose od 03.10.2007. godine do konačne isplate, kao neosnovan.

Prema utvrđenom činjeničnom stanju, roditelјi tužilaca ĐĐ i EE su pravnosnažnim rešenjem Opštinskog suda u Đakovici od 15.09.2006. godine proglašeni umrlim 11.06.1999. godine, kada su bili oteti iz kuće u selu ..., na području AP Kosova i Metohije. Kod ovako utvrđenog činjeničnog stanja pravilno je drugostepeni sud preinačenjem prvostepene presude primenio materijalno pravo, kada je tužbeni zahtev tužilaca za naknadu nematerijalne štete zbog smrti roditelјa, odbio.

Presuda je dostupna u javnoj bazi sudske prakse ovde
Član 6 | DIC | Stanković i Trajković protiv Srbije
Presuda je povezana sa rešenjem Rev1 28/2013 od 19.04.2013. godine, Vrhovnog kasacionog suda, kojim se usvaja revizija tužilaca, pa se ukida presuda Okružnog suda u Beogradu Gž 1537/08 od 04.03.2009. godine i predmet ustupa Apelacionom sudu u Beogradu na ponovno suđenje.

Prvi opštinski sud u Beogradu, delimičnom presudom P 8335/06 od 03.10.2007. godine, stavom prvim izreke, obavezao je tuženu da plati tužiocima na ime duševnih bolova zbog smrti roditelјa i to oca ĐĐ i majke EE, po 800.000,00 dinara, sa zakonskom zateznom kamatom od 03.10.2007. godine, pa do isplate. U stavu drugom izreke, konstatovao je, da će o zahtevu za naknadu materijalne štete, izgublјenog izdržavanja za tužilјu GG, kao i o zahtevu za naknadu troškova postupka biti odlučeno naknadno po pravnosnažnosti delimične presude. Stavom trećim izreke, oslobodio je tužioce obaveze plaćanja takse na tužbu i odluku, pa isti padaju na teret budžetskih sredstava suda.
Okružni sud u Beogradu, presudom Gž 1537/08 od 04.03.2009. godine, preinačio je delimičnu presudu Prvog opštinskog suda u Beogradu P 8335/06 od 03.10.2007. godine, u stavu prvom izreke, tako što je odbio kao neosnovan tužbeni zahtev tužilaca, kojim su tražili da se obaveže tužena da im na ime naknade nematerijalne štete za duševne bolove zbog smrti roditelјa i to oca ĐĐ i majke EE plati po 800.000,00 dinara, sa zakonskom zateznom kamatom na svaki pojedinačni iznos, počev od 03.10.2007. godine pa do konačne isplate. Protiv pravnosnažne presude donesene u drugom stepenu, tužioci su izjavili reviziju, zbog pogrešne primene materijalnog prava.

Vrhovni kasacioni sud, presudom Rev 1540/10 od 10.03.2010. godine, odbio je kao neosnovanu reviziju tužilaca, izjavlјenu protiv presude Okružnog suda u Beogradu Gž 1537/08 od 04.03.2009. godine. Ustavni sud Srbije, odlukom Už 2786/2010 od 28.06.2012. godine, stavom prvim izreke, usvojio je ustavnu žalbu AA, BB, VV, GG i DD, izjavlјenu protiv presude Vrhovnog kasacionog suda Rev 1540/10 od 10.03.2010. godine i utvrdio da su podnosiocima ustavne žalbe povređena prava na naknadu štete iz člana 35. stav 2. Ustava

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde

Član 6 | DIC | Stanković protiv Srbije
Presuda je citirana u rešenju R4r 8/2016 od 22.02.2016. godine Apelacionog suda u Novom Sadu, kojim se utvrđuje da je predlagaču P.D. iz P. povređeno pravo na suđenje u razumnom roku u postupku koji se vodi pred Osnovnim sudom u Rumi pod. posl. br. 6P1. 153/2013. i nalaže se Osnovnom sudu u Rumi da preduzme odgovarajuće mere da se parnični postupak po tužbi predlagača u predmetu 6P1. 153/2013 okonča u najkraćem roku.

U konkretnom slučaju po oceni ovog suda neažurno postupanje prvostepenog suda propuštanjem da zakaže pripremno ročište u zakonom propisanom roku iz čl. 301. st. 1. ZPP-a (održano nakon 1 godine i 7 meseci od odgovora na tužbu) i u dalјnjem propuštanje zakazivanja ročišta za glavnu javnu raspravu u roku od 30 dana od dana održavanja pripremnog ročišta (održano nakon 4 meseca), sa ročištima na kojima nije izveden nijedan dokaz niti je odlučeno o dokaznim predlozima stranaka protivno članu 315. ZPP-a, uz odlaganje dva ročišta, kao i nepoštovanje utvrđenog vremenskog okvira i odlučivanja koja će dokazna sredstva da izvede na glavnoj raspravi primenom člana 308. stav 3. ZPP-a, isklјučivi su razlog za dugotrajnost postupka po oceni ovog suda, pa i u situaciji kada postupak traje kraće od tri godine a nije doneta prvostepena presuda u konkretnom slučaju dve godine i šest meseci postoji povreda prava na suđenje u razumnom roku. Naime, u konkretnom slučaju u pitanju je spor iz radnog odnosa radi poništaja rešenja o otkazu ugovora o radu koji je po svojoj prirodi hitan i od egzistencijalnog značaja za tužioca, pa iako je u pitanju relativno složen postupak koji traži izvođenje odgovarajućih dokaza izloženo neažurno postupanje suda bez opravdanih razloga i doprinosa predlagača dugotrajnosti postupka protivno zakonom utvrđenim rokovima vodi povredi prava na koju osnovano ukazuje predlagač.

Prilikom zauzimanja ovakvog stava ovaj sud je cenio i praksu Evropskog suda za lјudska prava prema kojoj samo ona kašnjenja i odugovlačenja koja se mogu pripisati sudovima i drugim državnim organima mogu dovesti do zaklјučka o nepoštovanju prava na suđenje u razumnom roku (presuda Evropskog suda za lјudska prava Proszak protiv Polјske, od 16. decembra 1997. godine, stav 40.), ovaj Apelacioni sud je ocenio da se opisano postupanje prvostepenog suda u periodu od tužbe do podnošenja zahteva predlagača može smatrati neefikasnim i nedelotvornim, budući da je sud u toku celokupnog trajanja označenog dela postupka nije preduzimao radnje u cilјu raspravlјanja spornih činjenica i okončanja spora. Isti stav iskazan je i u Ustavnoj odluci br. Už-1971/2015 od 11.06.2015. godine.

Na potvrdu ovog stava ukazuje kako praksa suda u Strazburu (Čižiškova protiv Srbije od 19.01.2010. godine, Simić protiv Srbije od 24.11.2009. godine, Stanković protiv Srbije od 16.12.2008. godine), tako i praksa Ustavnog suda RS u većem broju svojih odluka (Už-779/2011 od 10.07.2013. godine, Už-2205/2013 od 18.06.2013. godine i Už-1838/2013 od 11.06.2015. godine).

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde
Član 6 | DIC | Vidas protiv Hrvatske
Presuda je povezana sa rešenjem Rev 3108/2019 od 25.10.2019. godine, Vrhovnog kasacionog suda, kojim se odbacuje kao nedozvolјena revizija tužene izjavlјena protiv presude Višeg suda u Vranju Gž 3220/18 od 04.03.2019. godine i odbijaju se zahtevi stranaka za naknadu troškova postupka po reviziji.

Presudom Osnovnog suda u Vranju Prr1 303/17 od 21.03.2018. godine, stavom prvim izreke obavezana je tužena da isplati tužiocu na ime naknade imovinske štete izazvane povredom prava na suđenje u razumnom roku u predmetu Opštinskog suda, sada Osnovnog suda u Vranju I 234/17 novčane iznose navedene u ovom stavu izreke, sa zakonskom zateznom kamatom na svaki novčani iznos počev od označenih datuma pa do isplate. Stavom drugim izreke odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtev kojim je tužilac tražio da se obaveže tužena da mu na dosuđeni iznos troškova izvršnog postupka plati zakonsku zateznu kamatu. Presudom Višeg suda u Vranju Gž 3220/18 od 04.03.2019. godine, stavom prvim izreke odbijena je kao neosnovana žalba tužene i potvrđena presuda Osnovnog suda u Vranju Prr1 303/17 od 21.03.2018. godine u stavovima prvom i trećem izreke. Stavom drugim izreke odbijeni su zahtevi stranaka za naknadu troškova drugostepenog postupka.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde
Član 6 | DIC | Y protiv Slovenije
Presuda je povezana sa rešenjem R4k br. 18/15 od 17.06.2015. godine Apelacionog suda u Novom Sadu, kojim se odbija zahtev predlagača K.B. iz B.P. za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku u postupku pred Osnovnim sudom u Loznici kao neosnovan.



Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde.


Presuda je međutim značajnija u pogledu pravnog stava koji se odnosi na ispitivanje svedoka, budući da je maloletna osoba agresivno ispitivana od strane optuženog čime je sekundarno viktimizovana.
Član 6 | DIC | Živaljević protiv Crne Gore
Presuda je povezana sa presudom Gž 2108/18 od 09.08.2018. Apelacionog suda u Nišu, kojim se odbija žalba tuženog Grada Niša i potvrđuje presuda Višeg suda u Nišu 6P 1566/17 od 30.11.2017. godine u stavu prvom i drugom izreke i presuda ukida u trećem stavu i predmet vraća prvostepenom sudu na ponovno odlučivanje u ovom delu.

Presuda je dostupna u javnoj bazi sudske prakse ovde

Član 6-1 | DIC | Anđelković protiv Srbije
Presuda je povezana sa rešenjem R4r 1/2017 od 06.03 2017. godine Apelacionog suda u Novom Sadu, kojim se predlagačima određuje naknada zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde
Član 6-1 | Bojan Ikić | Anđelković protiv Srbije
Presuda se poziva u žalbi koju je Upravnom sudu podneo žalilac protiv rešenja Republičke izborne komisije.\r\nŽalilac osporava zakonitost ožalbenog rešenja iz svih zakonskih razloga, ukazujući na povrede prava iz člana 32. Ustava Republike Srbije, u smislu paušalne primene prava, suprotno presudi Evropskog suda za lјudska prava Anđelković v. Srbija i na povrede prava na pravno sredstvo iz člana 36. Ustava Republike Srbije, u smislu nedelotvornosti prigovora.\r\nUpravni sud je presudom broj 4 Už 2755/20 od 4.7.2020. usvojio žalbu i poništio rešenje Republičke izborne komisije.\r\nPresuda je dostupna u javnoj bazi sudske prakse na ovde
Član 6-1 | DIC | Blagojević protiv Srbije
Presuda je povezana sa rešenjem Rž g 5/2016 od 31.10.2016. Apelacionog suda u Novom Sadu, kojim se žalba predlagača se usvaja, pa se rešenje Višeg suda u Sremskoj Mitrovici posl. br. R4p. 4/16 od 8.8.2016. godine preinačuje tako što se utvrđuje da je predlagaču V.Đ. u postupku koji se vodi pred Višim sudom u Sremskoj Mitrovici pod posl. brojem P.32/16 povređeno pravo na suđenje u razumnom roku i nalaže Višem sudu u Sremskoj Mitrovici da navedeni postupak okonča u roku od 4 meseca od dana prijema ovog rešenja.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde

Član 6-1 | DIC | Blagojević protiv Srbije
Presuda je povezana sa rešenjem Rž g 6/2018 od 01.06.2018. Apelacionog suda u Beogradu, kojim se odbija kao neosnovana žalba predlagača i potvrđuje rešenje Višeg suda u Beogradu R4p.8/18 od 20.03.2018.godine

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde
Član 6-1 | DIC | Blagojević protiv Srbije
Presuda je povezana sa presudom Gž rr 4/2018 od 05.04.2018. Apelacionog suda u Beogradu, kojom se preinačava presuda Prvog osnovnog suda u Beogradu Prr br.69/17 od 13.12.2017. godine u stavu drugom izreke pa se obavezuje tužena Republika Srbija – Treći osnovni sud u Beogradu da tužilјi AA na ime naknade nematerijalne štete zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku isplati presudom navedenu nadoknadu.

Presuda je dostupna u javnoj bazi sudske prakse ovde
Član 6-1 | DIC | Borović i drugi protiv Srbije
Presuda se navodi u rešenju Gž rr 18/2018 od 12.07.2018. godine Apelacionog suda u Nišu, kojim se ukida presuda Osnovnog suda u Leskovcu 22Prr.641/17 od 21.03.2018. godine u stavu drugom, trećem i četvrtom izreke i u tom delu predmet vraća istom sudu na ponovno suđenje.

Prvostepeni sud u pogledu neimovinske štete, kao satisfakcije tužiocu, ne daje dovolјne i jasne razloge za dosuđenu visinu iste od 400 evra, s obzirom da se pozvao na činjenicu da je postupak stečaja, u kome je tužilac prijavio svoje potraživanje, trajao više godina i da je, pri tome, konstatovao da je to potraživanje za tužioca imalo posebni značaj, jer se radilo o isplati zarade. U konkretnom slučaju prvostepeni sud se u pobijanoj presudi nije rukovodio kriterijumima iz odredbe čl 4. Zakona o zaštiti prava na suđenje u razumnom roku, jer prilikom odlučivanja nije cenio to što je stečajnom postupku, po osnovu koga je tužiocu utvrđena povreda prava, prethodio parnični postupak pred Opštinskim sudom u Leskovcu, a zatim i postupak izvršenja, koji su trajali od 2004 do 2009. godine, kada je otvaren stečajni postupak nad preduzećem u kome je tužilac radio, Elektroindustrija „RUL“ AD, a što je, do okončanja stečajnog postupka decembra 2016 godine, ukupno 12 godina. Takođe, nije cenio ni činjenicu, a koja proističe iz rešenja predsednika Privrednog suda u Leskovcu, da na strani tužioca nije bilo doprinosa za odugovlačenje postupka. (Presuda Međunarodnog suda u Strazburu Stošić protiv Srbije, predstavka 64931/10, Savić protiv Srbije, Borović i dr. protiv Srbije).

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde
Član 6-1 | DIC | Buj protiv Hrvatske
Presuda je povezana sa rešenjem R4g 11/15 od 04.03.2015. Apelacionog suda u Novom Sadu, kojim se odbija zahtev podnosioca zahteva D. B. iz B. C. kojim je tražio da se utvrdi da mu je u predmetu Osnovnog suda u Loznici P.1040/14 i predmetu Višeg suda u Šapcu Gž 886/14 povređeno pravo na suđenje u razumnom roku kao i zahtev da se obaveže prvostepeni sud da u roku od 15 dana od dana prijema odluke zaklјuči glavnu raspravu i donese presudu kojom će odlučiti o postavlјenom zahtevu, te se odbija zahtev za isplatu troškova sastava zahteva za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde
Član 6-1 | DIC | Buj protiv Hrvatske
Presuda je povezana sa rešenjem R4g 18/2016 od 10.05.2016. godine, Apelacionog suda u Novom Sadu, kojim se odbija zahtev predlagača L.M., kojim je tražio da se utvrdi da je njemu povređeno pravo na suđenje u razumnom roku u ostavinskom postupku iza pok. L.S., u predmetu Osnovnog suda u Novom Sadu O.5460/14 i odredi rok u kome će se doneti odluka, te odredi novčana naknada predlagaču zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde
Član 6-1 | DIC | Burdov protiv Rusije (br.2)
Presuda je povezana sa presudom Rž g 9/2019 od 27.06.2019. Vrhovnog kasacionog suda, kojom se odbija kao neosnovana žalba predlagača, pa se potvrđuje rešenje Višeg suda u Novom Pazaru R4 I br.7/2019 od 20.05.2019. godine, u stavu trećem izreke i odbija zahtev predlagača za naknadu troškova postupka.

Rešenjem Višeg suda u Novom Pazaru R4 I br.7/2019 od 20.05.2019. godine, usvojen je zahtev podnosilaca i utvrđeno da je u izvršnom postupku koji se vodio pred Osnovnim sudom u Novom Pazaru I br.692/04 (novi broj I 1773/11) povređeno pravo podnosioca zahteva na suđenje u razumnom roku zajemčeno članom 32. stav 1. Ustava Republike Srbije. Stavom drugim izreke utvrđeno je pravo podnosilaca zahteva na primerenu naknadu u iznosu od 30.000,00 dinara koja će se isplatiti iz budžetskih sredstava Republike Srbije opredelјenih za rad sudova u roku od tri meseca od dana podnošenja zahteva stranke. Odbijen je zahtev podnosilaca za primerenu naknadu za veći iznos od dosuđenog u stavu dva izreke rešenja do traženog iznosa od 2.000 evra u dinarskoj protivvrednosti.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde
Član 6-1 | DIC | Čižková protiv Srbije
Presuda je citirana u rešenju R4r 8/2016 od 22.02.2016. godine Apelacionog suda u Novom Sadu, kojim se utvrđuje da je predlagaču P.D. iz P. povređeno pravo na suđenje u razumnom roku u postupku koji se vodi pred Osnovnim sudom u Rumi pod. posl. br. 6P1. 153/2013. i nalaže se Osnovnom sudu u Rumi da preduzme odgovarajuće mere da se parnični postupak po tužbi predlagača u predmetu 6P1. 153/2013 okonča u najkraćem roku.

U konkretnom slučaju po oceni ovog suda neažurno postupanje prvostepenog suda propuštanjem da zakaže pripremno ročište u zakonom propisanom roku iz čl. 301. st. 1. ZPP-a (održano nakon 1 godine i 7 meseci od odgovora na tužbu) i u dalјnjem propuštanje zakazivanja ročišta za glavnu javnu raspravu u roku od 30 dana od dana održavanja pripremnog ročišta (održano nakon 4 meseca), sa ročištima na kojima nije izveden nijedan dokaz niti je odlučeno o dokaznim predlozima stranaka protivno članu 315. ZPP-a, uz odlaganje dva ročišta, kao i nepoštovanje utvrđenog vremenskog okvira i odlučivanja koja će dokazna sredstva da izvede na glavnoj raspravi primenom člana 308. stav 3. ZPP-a, isklјučivi su razlog za dugotrajnost postupka po oceni ovog suda, pa i u situaciji kada postupak traje kraće od tri godine a nije doneta prvostepena presuda u konkretnom slučaju dve godine i šest meseci postoji povreda prava na suđenje u razumnom roku. Naime, u konkretnom slučaju u pitanju je spor iz radnog odnosa radi poništaja rešenja o otkazu ugovora o radu koji je po svojoj prirodi hitan i od egzistencijalnog značaja za tužioca, pa iako je u pitanju relativno složen postupak koji traži izvođenje odgovarajućih dokaza izloženo neažurno postupanje suda bez opravdanih razloga i doprinosa predlagača dugotrajnosti postupka protivno zakonom utvrđenim rokovima vodi povredi prava na koju osnovano ukazuje predlagač.

Prilikom zauzimanja ovakvog stava ovaj sud je cenio i praksu Evropskog suda za lјudska prava prema kojoj samo ona kašnjenja i odugovlačenja koja se mogu pripisati sudovima i drugim državnim organima mogu dovesti do zaklјučka o nepoštovanju prava na suđenje u razumnom roku (presuda Evropskog suda za lјudska prava Proszak protiv Polјske, od 16. decembra 1997. godine, stav 40.), ovaj Apelacioni sud je ocenio da se opisano postupanje prvostepenog suda u periodu od tužbe do podnošenja zahteva predlagača može smatrati neefikasnim i nedelotvornim, budući da je sud u toku celokupnog trajanja označenog dela postupka nije preduzimao radnje u cilјu raspravlјanja spornih činjenica i okončanja spora. Isti stav iskazan je i u Ustavnoj odluci br. Už-1971/2015 od 11.06.2015. godine.

Na potvrdu ovog stava ukazuje kako praksa suda u Strazburu (Čižiškova protiv Srbije od 19.01.2010. godine, Simić protiv Srbije od 24.11.2009. godine, Stanković protiv Srbije od 16.12.2008. godine), tako i praksa Ustavnog suda RS u većem broju svojih odluka (Už-779/2011 od 10.07.2013. godine, Už-2205/2013 od 18.06.2013. godine i Už-1838/2013 od 11.06.2015. godine).

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde
Član 6-1 | DIC | Cvetković protiv Srbije
Presuda je povezana sa rešenjem R4r 22/2016 od 28. 10. 2016. Apelacionog suda u Novom Sadu, kojim se odbija prigovor radi ubrzanja postupka i utvrđenja povrede prava na suđenje u razumnom roku u postupku koji je vođen pred Osnovnim sudom u Novom Sadu pod poslovnim brojem P1.3/14.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde
Član 6-1 | DIC | Cvetković protiv Srbije
Presuda je povezana sa rešenjem Rev 3041/2019 od 05.09.2019. godine, Vrhovnog kasacionog suda, kojim se odbacuje kao nedozvolјena revizija tužene izjavlјena protiv presude Višeg suda u Vranju Gž 1869/18 od 26.11.2018. godine.

Presudom Osnovnog suda u Vranju Prr1 143/17 od 19.01.2018. godine, stavom prvim izreke, obavezana je tužena da tužiocu AA plati na ime naknade imovinske štete izazvane povredom prava na suđenje u razumnom roku u predmetu Opštinskog, sada Osnovnog suda u Vranju I 629/17 (raniji I 994/09 i I 1266/03) i to na ime glavnog duga zbog neisplaćene naknade zarade za vreme bolovanja i po osnovu razlike zarade iznose za period navedene u tom stavu izreke, zbog neisplaćenog regresa za 2001. godinu i 2002. godinu u traženim iznosima, sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom i na ime troškova parničnog postupka i izvršnog postupka. Stavom drugim izreke je obavezana tužena da tužiocu BB plati na ime naknade imovinske štete izazvane povredom prava na suđenje u razumnom roku u istom predmetu i to na ime glavnog duga zbog neisplaćene razlike zarade pojedinačne iznose navedene u tom stavu izreke, zbog neisplaćenog regresa za 2001. i 2002. godinu u traženom iznosu i na ime troškova parničnog i izvršnog postupka, a stavom trećim izreke je obavezana tužena da tužiocima naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 25.500,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od dana izvršnosti odluke do isplate.
Viši sud u Vranju je, presudom Gž 1869/18 od 26.11.2018. godine, stavom prvim izreke odbio kao neosnovanu žalbu tužene i potvrdio prvostepenu presudu, a stavom drugim izreke je odbio kao neosnovan zahtev tužene za naknadu troškova drugostepenog postupka.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde
Član 6-1 | DIC | Dejan Živojinović protiv Srbije
Odluka je povezana sa rešenjem R4-r 20/16 od 20.07.2016. godine Apelacionog suda u Novm Sadu, kojom se odbija zahtev predlagača od 09.03.2015. godine za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku kao neosnovan

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde

Član 6-1 | DIC | Dejan Živojinović protiv Srbije
Odluka je povezana sa rešenjem R4r 24/2016 od 06. 02. 2017. godine Apelacionog suda u Novm Sadu, kojom se prigovor predlagača V.Ž. od 20.12.2016. godine radi utvrđenja povrede prava na suđenje u razumnom roku i ubrzanja postupka u predmetu Apelacionog suda u Novom Sadu posl. br. Gž1. 3664/16 odbija se kao neosnovan.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde
Član 6-1 | DIC | Dobrić protiv Srbije
Presuda je povezana sa rešenjem Rev 1242/2011 od 01.12.2011. Vrhovnog kasacionog suda, kojim se odbacuje kao nedozvolјena revizija tužilaca, izjavlјena protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž broj 1687/10 od 07.07.2010. godine.

Presudom Drugog opštinskog suda u Beogradu P br.6028/2006 od 14.05.2008. godine, odbijen je tužbeni zahtev tužilaca kojim su tražili da se obaveže tužena da im isplati na ime naknade nematerijalne štete zbog pretrplјenih duševnih bolova zbog pogibije bliskog srodnika i to: tužilјi AA, supruzi pok GG, iznos od 350.000,00 dinara, tužilјi VV, ćerki pok. GG, iznos od 400.000,00 dinara, i tužiocu BB, sinu pok. GG iznos od 400.000,00 dinara, odnosno ukupno 1.150.000,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom počev od dana presuđenja pa do isplate kao i da naknade troškove parničnog postupka kao neosnovan.

Presudom Apelacionog suda u Beogradu Gž 1687/10 od 07.07.2010. godine, odbijena je žalba tužilaca kao neosnovana i potvrđena presuda Drugog opštinskog suda u Beogradu.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde
Član 6-1 | DIC | Gallardo Sanchez protiv Italije
Presuda je povezana sa rešenjem R4r 10/2017 od 04. 09. 2017. Apelacionog suda u Kragujevcu, kojim se usvaja prigovor podnosioca AA u delu kojim je tražio da se utvrdi da mu je povređeno pravo na suđenje u razumnom roku i utvrđuje se da je podnosiocu povređeno pravo na suđenje u razumnom roku u predmetu Osnovnog suda u Čačku P1-318/15 (predmet Gž1-3539/16 u Apelacionom sudu u Kragujevcu).

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde
Član 6-1 | DIC | Grujović protiv Srbije
Presuda je povezana sa rešenjem Ržk br. 5/18 od 13.04.2018. godine Apelacionog suda u Novom Sadu, kojim se odbija žalba punomoćnika predlagača AA, izjavlјena protiv rešenja Višeg suda u Novom Sadu br. R4k 6/17 te se navedeno rešenje Višeg suda u Novom Sadu potvrđuje.

Rešenjem Višeg suda u Novom Sadu br. R4K 6/17 od 19.02.2018.god., odbijen je prigovor AA podnet 19.12.2017.god. na dužinu trajanja predkrivičnog postupka br.Kt-464/2016 VJT u Novom Sadu koji se vodi po krivičnoj prijavi od 20.12.2016.god. sa dopunama 4.01.2017.god. i 27.01.2017.god. Protiv navedenog rešenja žalbu je izjavila predlagač AA, s predlogom da Apelacioni sud u Novom Sadu, predsednik suda, žalbu usvoji i preinači prvostepeno rešenje iz razloga nepotpuno i netačno utvrđenog činjeničnog stanja, jer samo na osnovu pozitivnog rešenja po žalbi i mera koje će, u tom slučaju, doneti neposredno viši javni tužilac, po oceni predlagača u žalbi, postoji šansa da sud u zakonskom roku primenom krivičnog zakona potvrdi ili opovrgne njene tvrdnje.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde.
Član 6-1 | DIC | Hornsby protiv Grčke
Presuda je povezana sa rešenjem Rev 3049/2019 od 02.10.2019. godine, Vrhovnog kasacionog suda, kojim se odbacuje kao nedozvolјena revizija tužene izjavlјena protiv presude Višeg suda u Vranju Gž 2372/18 od 14.03.2019. godine.

Pravnosnažnom presudom Višeg suda u Vranju Gž 2372/18 od 14.03.2019. godine, odbijena je kao neosnovana žalba tužene i potvrđena presuda Osnovnog suda u Vranju Prr1 8/18 od 03.04.2018. godine, kojom je tužena obavezana da tužiocu na ime novčanog obeštećenja za imovinsku štetu izazvanu povredom prava na suđenje u razumnom roku u predmetu Opštinskog, sada Osnovnog suda u Vranju I 383/05, na ime razlike zarade, regresa, troškova parničnog postupka i troškova izvršnog postupka plati iznose bliže navedene u izreci prvostepene presude, sa pripadajućom kamatom, i troškove postupka od 13.500,00 dinara, sa kamatom od izvršnosti do isplate.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde
Član 6-1 | DIC | Hornsby protiv Grčke
Presuda je povezana sa rešenjem Rev 3036/2019 od 18.09.2019. godine, Vrhovnog kasacionog suda, kojim se odbacuje kao nedozvolјena revizija tužene izjavlјena protiv presude Višeg suda u Vranju Gž 2698/18 od 15.04.2019. godine.

Pravnosnažnom presudom Višeg suda u Vranju Gž 2698/18 od 15.04.2019. godine, stavom prvim izreke, odbijena je kao neosnovana žalba tužene i potvrđena presuda Osnovnog suda u Vranju Prr1 122/18 od 22.03.2018. godine. Tom presudom obavezana je tužena da tužilјi na ime naknade imovinske štete izazvane povredom prava na suđenje u razumnom roku u predmetu Osnovnog suda u Vranju I 506/05, na ime razlike zarade i naknade zarade, regresa, troškova parničnog i izvršnog postupka isplati iznose bliže označene u tom stavu izreke, sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, kao i na ime naknade troškova postupka iznos od 13.500,00 dinara, sa zakonskom kamatom od izvršnosti do isplate.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde
Član 6-1 | DIC | Hornsby protiv Grčke
Presuda je povezana sa rešenjem Rev 3011/2019 od 05.09.2019. godine, Vrhovnog kasacionog suda, kojim se odbacuje kao nedozvolјena revizija tužene izjavlјena protiv presude Višeg suda u Vranju Gž 4222/18 od 20.05.2019. godine.

Presudom Osnovnog suda u Vranju Prr1.br. 154/18 od 03.07.2018. godine, stavom prvim izreke, obavezana je tužena da tužilјi isplati na ime naknade imovinske štete izazvane povredom prava na suđenje u razumnom roku u predmetu Osnovnog (ranije Opštinskog) suda u Vranju I.br.1816/09, sada I.br.644/17 i to na ime nenaplaćene zarade i naknade zarade i drugih potraživanja po Sporazumu o regulisanju međusobnih prava i obaveza, sa zakonskom zateznom kamatom počev od 01.07.2008. godine do isplate, na ime troškova parničnog postupka, i na ime troškova izvršnog postupka po rešenju Opštinskog suda u Vranju I.br.1816/09 od 12.11.2009. godine. Stavom drugim izreke, odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtev tužilјe u delu kojim je tražila da se obaveže tužena da joj na ime troškova izvršnog postupka isplati iznos od još 4.182,00 dinara sa traženom zakonskom zateznom kamatom, kao i iznos od 6.000,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom počev od 24.05.2017. godine do isplate, a po zaklјučku I.br.644/17 od 24.05.2017. godine i isplatu zakonske zatezne kamate na dosuđeni iznos od 3.600,00 dinara počev od 12.11.2009. godine do isplate. Stavom trećim izreke, obavezana je tužena da tužilјi nadoknadi troškove parničnog postupka.

Presudom Višeg suda u Vranju Gž 4222/18 od 20.05.2019. godine, stavom prvim izreke, odbijena je kao neosnovana žalba tužene i potvrđena presuda Osnovnog suda u Vranju Prr1.br. 154/18 od 03.07.2018. godine u stavu prvom i trećem izreke. Stavom drugim izreke, odbijeni su zahtevi stranaka za naknadu troškova drugostepenog postupka.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde
Član 6-1 | DIC | Hornsby protiv Grčke
Presuda je povezana sa rešenjem Rev 3107/2019 od 12.09.2019. godine, Vrhovnog kasacionog suda, kojim se odbacuje kao nedozvolјena revizija tužene izjavlјena protiv presude Višeg suda u Vranju Gž 4266/18 od 20.05.2019. godine.

Presudom Osnovnog suda u Vranju Prr1 217/18 od 24.04.2018. godine, stavom prvim izreke, obavezana je tužena Republika Srbija - Visoki savet sudstva - Osnovni sud u Vranju da tužilјi AA iz ... plati na ime naknade imovinske štete izazvane povredom prava na suđenje u razumnom roku u predmetu Opštinskog suda, sada Osnovnog suda u Vranju I 714/17 novčane iznose na ime razlike zarade i naknade zarade, kao i troškove vođenog parničnog i izvršnog postupka, bliže navedene u ovom stavu izreke sa zakonskom zateznom kamatom počev od označenih datuma pa do isplate. Stavom drugim izreke, obavezana je tužena da isplati tužilјi na ime naknade troškova parničnog postupka iznos od 13.500,00 dinara, sa zakonskom zateznom kamatom od izvršnosti presude do isplate.

Presudom Višeg suda u Vranju Gž 4266/18 od 20.05.2019. godine, stavom prvim izreke, odbijena je kao neosnovana žalba tužene i potvrđena presuda Osnovnog suda u Vranju Prr1 217/18 od 24.04.2018. godine. Stavom drugim izreke, odbijeni su kao neosnovani zahtevi parničnih stranaka za naknadu troškova drugostepenog postupka.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde
Član 6-1 | DIC | Hornsby protiv Grčke
Presuda je povezana sa rešenjem Rev 3115/2019 od 18.09.2019. godine, Vrhovnog kasacionog suda, kojim se odbacuje kao nedozvolјena revizija tužene izjavlјena protiv presude Višeg suda u Vranju Gž 3604/18 od 15.04.2019. godine.

Presudom Osnovnog suda u Vranju Prr1 153/18 od 21.05.2018. godine, u stavu prvom izreke obavezana je tužena da tužilјi plati na ime novčanog obeštećenja za imovinsku štetu koja joj je izazvana povredom prava na suđenje u razumnom roku u predmetu Opštinskog (sada Osnovnog) suda u Vranju I br. 47/09 po osnovu razlike zarade i naknade zarade za traženi period i na ime regresa za traženi period, iznose i sa zateznom kamatom po datumima dospeća bliže navedenim u izreci i na ime troškova izvršnog postupka po rešenju Opštinskog suda u Vranju I br. 47/09 od 14.01.2009. godine. Stavom drugim izreke odbijen je deo tužbenog zahteva tužilјe za traženu naknadu imovinske štete u vidu troškova izvršnog postupka za veći iznos od dosuđenog iznosa pa do traženog iznosa sa pripadajućom kamatom. Stavom trećim izreke obavezana je tužena da tužilјi na ime troškova parničnog postupka plati iznos od 13.500,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od dana izvršnosti presude pa do isplate.

Viši sud u Vranju je presudom Gž 3604/18 od 15.04.2019. godine odbio kao neosnovanu žalbu tužene i potvrdio presudu Osnovnog suda u Vranju Prr1 153/18 od 21.05.2018. godine u stavu prvom i trećem izreke. Odbijeni su zahtevi tužilјe i tužene za naknadu troškova drugostepenog postupka.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde
Član 6-1 | DIC | Hornsby protiv Grčke
Presuda je povezana sa rešenjem Rev 3082/2019 od 02.10.2019.. godine, Vrhovnog kasacionog suda, kojim se odbacuje kao nedozvolјena revizija tužene izjavlјena protiv presude Višeg suda u Vranju 4949/18 od 07.05.2019. godine.

Presudom Osnovnog suda u Vranju Prr.1. 89/17 od 07.09.2018. godine, obavezana je tužena da tužilјi plati na ime novčanog obeštećenja za imovinsku štetu izazvanu povredom prava na suđenje u razumnom roku u predmetu Opštinskog a sada Osnovnog suda u Vranju I 1039/09; i troškova parničnog postupka, sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom kao u izreci prvostepene presude i troškove izvršnog postupka, dok je stavom drugim izreke, odbijen zahtev za isplatu kamate na dosuđene troškove izvršnog postupka. Stavom trećim izreke, obavezana je tužena da tužilјi na ime troškova parničnog postupka isplati iznos od 25.500,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od izvršnosti do isplate.

Presudom Višeg suda u Vranju Gž 4949/18 od 07.05.2019. godine, stavom prvim izreke, odbijena je kao neosnovana žalba tužene i potvrđena prvostepena presuda u stavu prvom i trećem izreke. Stavom drugim izreke preinačena je prvostepena presuda u pogledu odluke o kamati na glavno potraživanje pa je tužena obavezana da na iznos glavnog potraživanja od 607,28 evra plati kamatu po stopi koju određuje Evropska centralna banka, počev od 01.01.2007. godine, u dinarskoj protivvrednosti na dan isplate prema srednjem kursu Narodne banke Srbije, odbijen je zahtev tužene za naknadu troškova drugostepenog postupka.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde
Član 6-1 | DIC | Hornsby protiv Grčke
Presuda Hornsby veoma je značajna i često citirana iz razloga što u njoj Sud navodi da je neprihvatljivo da pravni sistem država ugovornica dozvoljava da konačne, izvršne sudske odluke ostanu neizvršene na štetu jedne od strana. Pravo je i pravilno da vlasti imaju razuman rok da izaberu najpodesnija sredstva za izvršenje presuda o kojima se radi. U suprotnom, krši se član 6 stav 1 Konvencije.
Član 6-1 | DIC | Horvat protiv Hrvatske
Presuda je povezana sa rešenjem R4g 44/2015 od 25. 05. 2015. Apelacionog suda u Novom Sadu, kojim se utvrđuje da je predlagaču T. Z. povređeno pravo na suđenje u razumnom roku pred Osnovnim sudom u Subotici, poslovni broj P. 324/14 i nalaže Višem sudu Subotici da postupak u predmetu Gž. 503/14 okonča u što kraćem roku.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde
Član 6-1 | DIC | Horvat protiv Hrvatske
Presuda je povezana sa rešenjem R4g 81/15 od 23.07.2015. Apelacionog suda u Novom Sadu, kojim se utvrđuje povreda prava na suđenje u razumnom roku u postupku Osnovnog suda u Novom Sadu, posl.br. P. 5429/2010.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde
Član 6-1 | DIC | Horvat protiv Hrvatske
Presuda je povezana sa rešenjem R4g 4/16 od 23.02.2016. Apelacionog suda u Novom Sadu, kojim se prigovori predlagača V.G. i N.G odbijaju u delu kojim je traženo utvrđenje da je ovim predlagačima povređeno pravo na suđenje u razumnom roku, u parničnom postupku 2P.90/12 Osnovnog suda u Senti, sada u žalbenom postupku pred Apelacionim sudom u Novom Sadu (gde predmet ima oznaku Gž.3196/15), a odbacuju u delu da se predlačima odredi naknada za povredu prava na suđenje u razumnom roku.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde
Član 6-1 | DIC | Horvat protiv Hrvatske
Presuda je povezana sa rešenjem R4g 7/16 od 09.03.2016. Apelacionog suda u Novom Sadu, kojim se delimično usvaja prigovor predlagača Č.L. iz S.K. i utvrđuje da je predlagaču povređeno pravo na suđenje u razumnom roku u predmetu Apelacionog suda u Novom Sadu poslovni broj Gž.3166/15 i odbija zahtev predlagača kojim se traži nalaganje i preduzimanje procesnih radnji radi ubrzanja postupka kao neosnovan.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde
Član 6-1 | DIC | Horvat protiv Hrvatske
Presuda je povezana sa rešenjem R4g 10/16 od 10.03.2016. Apelacionog suda u Novom Sadu, kojim se usvaja prigovor predlagača M.S.od 22.02.2016. godine i utvrđuje da je istom povređeno pravo na suđenje u razumnom roku u predmetima Osnovnog suda u Novom Sadu P.56640/2010 i Apelacionog suda u Novom Sadu Gž.91/16.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde
Član 6-1 | DIC | Horvat protiv Hrvatske
Presuda je povezana sa rešenjem R4g 14/16 od 04.05.2016. Apelacionog suda u Novom Sadu, kojim se odbija prigovor predlagača Z.J., mlt. M.J., mlt. A.J. i D.B. iz N.S. podnet radi ubrzanja postupka koji se odnosi na predmet Apelacionog suda u Novom Sadu Gž. 1471/15.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde
Član 6-1 | DIC | Horvat protiv Hrvatske
Presuda je povezana sa rešenjem Rž g 14/2018 od 24. 08. 2018. Apelacionog suda u Novom Sadu, kojim se u postupku radi zaštite prava na suđenje u razumnom roku, odlučujući o žalbi predlagača na rešenje Višeg suda u Novom Sadu R4p.32/2018 od 02.07.2018. godine, žalba predlagača usvaja a rešenje Višeg suda u Novom Sadu preinačava tako što se utvrđuje da je predlagaču AA povređeno pravo na suđenje u razumnom roku u predmetu Višeg suda u Novom Sadu broj Gž.538/2017.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde
Član 6-1 | DIC | Horvat protiv Hrvatske
Presuda je povezana sa rešenjem R4g 244/2014 od 04.12.2014. Apelacionog suda u Novom Sadu, kojim se u postupku radi zaštite prava na suđenje u razumnom roku, utvrđuje se da je osnovan zahtev podnosioca M. M. iz B. B., nalaže se Osnovnom sudu u Rumi da u roku od 6 meseci, a najkasnije do 1.5.2015. godine, okonča postupak u predmetu P-2046/12. i određuje naknada podnosiocu M.M. znog povrede prava na suđenje u razumnom roku.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde
Član 6-1 | DIC | Iatridis protiv Grčke
Presuda je povezana sa rešenjem R4g 10/2014 od 15.09.2014. Apelacionog suda u Novom Sadu, kojim se utvrđuje se da je predlagaču K. M. povređeno pravo na suđenje u razumnom roku u postupku pred Osnovnim sudom u Sremskoj Mitrovici, Sudska jedinica u Staroj Pazovi, u predmetu koji je nosio oznaku P.2257/12, a sada se vodi pred Osnovnim sudom u Staroj Pazovi broj predmeta P.2147/13.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde
Član 6-1 | DIC | Jeličić protiv Bosne i Hercegovine
Presuda je povezana sa rešenjem R4g 16/16 od 07.04.2016. Apelacionog suda u Novom Sadu, kojim se odbacuje prigovor predlagača N.M. iz N.S. za utvrđivanje povrede prava na suđenje u razumnom roku.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde
Član 6-1 | DIC | Jovanović protiv Srbije
Presuda je povezana sa rešenjem Ržk br. 6/18 od 26.06.2018. godine Apelacionog suda u Novom Sadu, kojim se odbija žalba punomoćnika predlagača maloletnog AA, izjavlјena protiv rešenja Višeg suda u Novom Sadu br. R4k 2/18 te se navedeno rešenje Višeg suda u Novom Sadu potvrđuje.

Sud nalazi da je pravilno postupio prvostepeni sud kada je našao da treba odbiti kao neosnovan prigovor radi ubrzanja postupka podnet od strane punomoćnika predlagača maloletnog AA. S tim u vezi, u prvostepenom rešenju su navedeni jasni, valјani i dovolјni razlozi, iz kojih proističe da nije došlo do povrede prava na suđenje u razumnom roku u odnosu na navedenog predlagača

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde.
Član 6-1 | DIC | Kalashnikov protiv Rusije
Presuda je povezana sa rešenjem R4k 22/14 od 02.02.2015. Apelacionog suda u Novom Sadu, kojim se utvrđuje predlagaču S.D. povređeno pravo na suđenje u razumnom roku u postupku pred Osnovnim sudom u Sibotici u predmetu K 5242/10.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde
Član 6-1 | DIC | Kozlica protiv Hrvatske
Presuda je povezana sa rešenjem Ržr 6/16 od 07.11.2016. Apelacionog suda u Novom Sadu, kojim se žalba predlagača D.V. iz N.S. u postupku radi zaštite prava na suđenje u razumnom roku pred Višim sudom u Novom Sadu poslovni broj P1.172/14 odbija i rešenje Višeg suda u Novom sadu potvrđuje.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde
Član 6-1 | DIC | Krndija i drugi protiv Srbije
Presuda je povezana sa rešenjem R4r 4/2018 od 26. 03. 2018. Apelacionog suda u Kragujevcu, kojim se odbija prigovor podnosioca AA kojim je tražila utvrđivanje povrede prava na suđenje u razumnom roku u predmetu Osnovnog suda u Užicu P1-333/17 u radnom sporu.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde

Član 6-1 | DIC | Kurdov i Ivanov protiv Bugarske
Presuda je povezana sa rešenjem R4k 4/2016 od 29. 06. 2016. Apelacionog suda u Novom Sadu, kojim se odbija kao neosnovan zahtev predlagača D.B. iz I. za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku u postupku pred Višim sudom u Šapcu u predmetu posl.br. K-10/13 i kojim se takođe odbija zahtev predlagača da se Osnovnom sudu u Sremskoj Mitrovici odredi rok u kome će se okončati postupak u predmetu K 128/14.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde
Član 6-1 | DIC | Mamič protiv Slovenije br.2
Presuda je povezana sa rešenjem R4k 1/2018 od 27. 03. 2018. Apelacionog suda u Novom Sadu, kojim se odbija prigovor predlagača adv. Slavka Berćana iz Novog Sada od 14.03.2018. godine, podnet za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku u predmetu Apelacionog suda u Novom Sadu posl.br. Kž1 791/17 radi ubrzanja postupka, kao neosnovan.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde

Član 6-1 | DIC | Mamič protiv Slovenije br.2
Presuda je povezana sa rešenjem Ržk br. 5/17 od 05.05.2017. godine Apelacionog suda u Novom Sadu, kojim se odbija žalba podnosioca prigovora AA, podneta radi ubrzanja postupka u predmetu Osnovnog suda u Loznici broj K 1/16.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde

Član 6-1 | DIC | Mamič protiv Slovenije br.2
Presuda je povezana sa rešenjem Ržk br. 6/17 od 27.10.2017. godine Apelacionog suda u Novom Sadu, kojim se odbija žalba punomoćnika predlagača AA, izjavlјena protiv rešenja Višeg suda u Novom Sadu br. R4k 3/17 te se navedeno rešenje Višeg suda u Novom Sadu potvrđuje.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde

Član 6-1 | DIC | Mamič protiv Slovenije br.2
Presuda je povezana sa rešenjem Ržk br. 7/17 od 03.11.2017. godine Apelacionog suda u Novom Sadu, kojim se odbija žalba punomoćnika predlagača AA, izjavlјena protiv rešenja Višeg suda u Novom Sadu br. R4k 40/17 te se navedeno rešenje Višeg suda u Novom Sadu potvrđuje.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde.
Član 6-1 | DIC | Marinković protiv Srbije
Presuda je povezana sa rešenjem R4g 3/16 od 08.02.2016. Apelacionog suda u Novom Sadu, kojim se utvrđuje da je podnosiocu zahteva povređeno pravo na suđenje u razumnom roku u postupku pred Osnovnim sudom u Novom Sadu, broj P. 3233/08.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde
Član 6-1 | DIC | Marinković protiv Srbije
Presuda je povezana sa presudom Gžrr. 111/19 od 24.10.2019. Apelacionog suda u Novom Sadu, po tužbi A.A. radi naknade štete zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku izjavlјenoj protiv presude Osnovnog suda u Zrenjaninu 23 P. 1290/2017 od 23.05.2019. godine, kojom se želba delimično usvaja, i delimično odbija u odnosu na predmetnu ožalbenu presudu Osnovnog suda u Zrenjaninu.

Presuda je dostupna u javnoj bazi sudske prakse ovde

Član 6-1 | DIC | Marinković protiv Srbije
Presuda je povezana sa rešenjem Rev 3013/2019 od 25.10.2019. godine, Vrhovnog kasacionog suda, kojim se odbacuje kao nedozvolјena revizija tužene izjavlјena protiv presude Višeg suda u Vranju Gž 2889/18 od 22.03.2019. godine.

Presudom Osnovnog suda u Vranju Prr1 267/18 od 16.04.2018. godine, stavom prvim izreke obavezana je tužena Republika Srbija, Osnovni sud u Vranju, da isplati tužilјi na ime naknade imovinske štete izazvane povredom prava na suđenje u razumnom roku u predmetu Opštinskog suda, sada Osnovnog suda u Vranju I 1882/10 novčane iznose navedene u ovom stavu izreke, sa zakonskom zateznom kamatom na svaki novčani iznos počev od označenih datuma pa do isplate. Stavom drugim izreke odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtev kojim je tužilјa tražila da se obaveže tužena da joj na dosuđeni iznos troškova izvršnog postupka plati zakonsku zateznu kamatu počev od 12.04.2010. godine do isplate. Stavom trećim izreke, obavezana je tužena da isplati tužilјi na ime naknade troškova parničnog postupka sa zakonskom zateznom kamatom od izvršnosti presude do isplate.
Presudom Višeg suda u Vranju Gž 2889/18 od 22.03.2019. godine, stavom prvim izreke odbijena je kao neosnovana žalba tužene i potvrđena presuda Osnovnog suda u Vranju Prr1 267/18 od 16.04.2018. godine u stavovima prvom i trećem izreke. Stavom drugim izreke odbijeni su zahtevi stranaka za naknadu troškova drugostepenog postupka.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde

Član 6-1 | DIC | Marinković protiv Srbije
Presuda je povezana sa rešenjem Rev 3042/2019 od 25.10.2019. godine, Vrhovnog kasacionog suda, kojim se odbacuje kao nedozvolјena revizija revizija tužene izjavlјena protiv presude Višeg suda u Vranju Gž 3007/18 od 28.02.2019. godine.

Presudom Osnovnog suda u Vranju Prr1.br. 211/18 od 18.04.2018. godine, stavom prvim izreke, obavezana je tužena da tužilјi isplati na ime naknade imovinske štete izazvane povredom prava na suđenje u razumnom roku u predmetu Osnovnog suda u Vranju I.br.3249/10, i to novčane iznose navedene pod tačkama 1, 2. i 3. u ovom stavu izreke, sa zakonskom zateznom kamatom na svaki novčani iznos dosuđen tačkama 1. i 2. počev od označenih datuma pa do isplate, sve u roku od 8 dana od dana prijema otpravka presude.
Presudom Višeg suda u Vranju Gž 3007/18 od 28.02.2019. godine, stavom prvim izreke, delimično je odbijena kao neosnovana žalba tužene i potvrđena presuda Osnovnog suda u Vranju Prr1.br. 211/18 od 18.04.2018. godine u stavu prvom izreke u pogledu iznosa, kao i u pogledu troškova parničnog postupka u iznosu dinara sa zakonskom zateznom kamatom i troškovima postupka. Stavom trećim izreke, odbijen je zahtev tužene za naknadu troškova drugostepenog postupka.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde

Član 6-1 | DIC | Marinković protiv Srbije
Presuda je povezana sa rešenjem R4r 1/2017 od 06.03 2017. godine Apelacionog suda u Novom Sadu, kojim se predlagačima određuje naknada zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde
Član 6-1 | DIC | Micallef protiv Malte
Presuda je povezana sa rešenjem R4g 26/2016 od 15.09.2016. godine, Apelacionog suda u Novom Sadu, u pravnoj stvari po zahtevu za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku koji je dana 27.1.2015. godine podneo B.M. iz R, kojim se utvrđuje prekid postupka sa danom 27.9.2015. godine, zbog smrti predlagača.

Dana 27.1.2015. godine predlagač B.M. je podneo Višem sudu u Sremskoj Mitrovici zahtev za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku u parničnom predmetu koji je u toku pred Osnovnim sudom u Rumi u predmetu posl. br. P.2024/10. Viši sud u Sremskoj Mitrovici se rešenjem posl. br. R4P.2/15 od 26.5.2016. godine oglasio stvarno nenadležnim za postupanje u ovoj pravnoj stvari i spise dostavio Apelacionom sudu na nadležnost i odlučivanje. Spis je u Apelacionom sudu zaveden pod posl. brojem R4g. 26/16.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde
Član 6-1 | DIC | Miheliudakis protiv Grčke
Presuda je povezana sa rešenjem R4k 18/14 od 22.12.2014. Apelacionog suda u Novom Sadu, kojim se odbija zahtev predlagača T.S. zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku i zahtev za naknadu za povredu ovog prava u odnosu na krivični postupak koji se vodio pred Osnovnim sudom u Novom Sadu pod br. K 1357/2012.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde
Član 6-1 | DIC | Milovanović protiv Srbije
Presuda je povezana sa rešenjem Rž g 4/2016 od 27. 07. 2016. Apelacionog suda u Novom Sadu, kojim se odbija žalba predlagača i rešenje Višeg suda u Novom Sadu R4p. 9/2016 od 01.06.2016. godine potvrđuje. Predlagač je 28.04.2016. godine podneo Višem sudu u Novom Sadu prigovor radi ubrzanja postupka u predmetu Višeg suda u Novom Sadu P. 247/2012, navodeći da postupak dugo traje i da je protekao razumni vremenski rok za okončanje postupka.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde

Član 6-1 | DIC | Milovanović protiv Srbije
Presuda je povezana sa rešenjem Rž k 1/2019 od 11. 04. 2019. Apelacionog suda u Novom Sadu, kojim se kao neosnovana odbija žalba punomoćnika predlagača, maloletnih AA i BB, izjavlјena protiv rešenja Višeg suda u Novom Sadu br. R4K 1/19 od 01.03.2019. godine, te se navedeno rešenje potvrđuje.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde

Član 6-1 | DIC | Momčilović i drugi protiv Srbije
Presuda je povezana sa rešenjem R4g 25/2016 od 06.07.2016 godine, Apelacionog suda u Novom Sadu, kojim se odbija zahtev podnosioca zahteva G.V. iz S.K. za utvrđenje da mu je povređeno pravo na suđenje u razumnom roku u predmetu Višeg suda u Novom Sadu Gž. 335/2015 kao i zahtev za dosudu naknade za povredu prava (materijalnu štetu) od 3.000 evra u dinarskoj protivvrednosti po srednjem kursu NBS na dan isplate, na teret Fonda budžetskih sredstava R.S.

G.V. je kao izvršni poverilac, podneo tada nadležnom Opštinskom sudu u Novom Sadu predlog za izvršenje na osnovu verodostojne isprave dana 1.12.2009. godine, a rešenje o dozvoli izvršenja je doneto 11.5.2010. godine. Izvršni dužnik DOO „P.D.t.“ iz N.S. je uložio prigovor protiv rešenja o izvršenju 17.5.2010. godine, pa je isto ukinuto i spis dostavlјen parničnom sudu na odlučivanje. Prvo ročište je u parničnom predmetu Osnovnog suda u Novom Sadu P-56071/10 zakazano za 11.3.2010. godine koje je održano, a sledeće zakazano za 8.6.2011., dakle posle 15 meseci, bez ikakvog razloga za toliko dug rok (postupala je sudija Radmila Nanić). Ročište 8.6.2011. godine nije održano zbog bolesti sudije, a sledeće je zakazano za 14.10.2011. godine koje je održano. Ročište je zakazano za 23.1.2012. godine, na kom su saslušani svedoci. Sledeće ročište je održano 30.4.2012. godine. Rešenjem je određeno veštačenje 23.1.2012. godine, koje je izvršeno 9.3.2012. godine. Održano je sledeće ročište 30.3.2012. godine i na istom nisu izvođeni dokazi, a novo je zakazano za 22.6.2012., a zatim za 28.1.2013. na koje nije pristupio punomoćnik tužioca, pa je sud utvrdio povlačenje tužbe. Spis je po naredbi predsednika suda dodelјen u rad drugom sudiji, Dubravki Knežević. Na ročištu održanom 16.5.2013. godine glavna rasprava je zaklјučena i doneta presuda, koja je ispravlјena rešenjem od 25.6.2013. godine. Po žalbi tuženih, od 3.7.2013., spis je dostavlјen na odlučivanje Apelacionom sudu u Novom Sadu, koji je rešenjem od 17.10.2013., presudu ukinuo i predmet vratio na ponovno suđenje. Osnovni sud je doneo rešenje kojim je odbio predlog tuženih za obustavu postupka, od 15.11.2013., na koje su tuženi izjavili žalbe, 29.11.2013. i 10.12.2013. godine. Spis je na odlučivanje o žalbama dostavlјem Višem sudu u Novom Sadu 4.2.2014. godine. Odlučeno je rešenjem suda od 30.9.2014. godine (ukidanje rešenja) koje je dostavlјeno tužiocu 31.10.2014. godine. Dana 24.10.2014. Osnovni sud u Novom Sadu doneo je rešenje kojim je ukinuo rešenje o izvršenju Iv. 8935/10 od 11.5.2010. godine i utvrdio povlačenje tužbe. Ovo rešenje je primio punomoćnik tužioca dana 26.1.2015. i izjavio žalbu protiv rešenja 6.2.2015. godine. Spis je po žalbi dostavlјen Višem sudu u Novom Sadu 2.3.2015. godine. Viši sud je po ovoj žalbi odlučivao 23.3.2016. godine i spis dostavio Osnovnom sudu u Novom Sadu 31.3.2016. godine.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde
Član 6-1 | DIC | Oršuš i drugi protiv Hrvatske
Presuda je povezana sa rešenjem R4g 267/14 od 11.05.2015. Apelacionog suda u Novom Sadu, kojim se utvrđuje da je predlagaču R.Š. iz N.S. povređeno pravo na suđenje u razumnom roku pred Osnovnim sudom u Novom Sadu, u predmetu 9644/11.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde
Član 6-1 | DIC | Oršuš i drugi protiv Hrvatske
Presuda je povezana sa rešenjem R4g 83/15 od 28.08.2015. Apelacionog suda u Novom Sadu, kojim se odbija zahtev I. D. i I. J. kojim je traženo da sud utvrdi da je podnosiocima zahteva povređeno pravo na suđenje u razumnom roku u postupku koji se vodi pred Osnovnim sudom u Loznici, broj P.1142/14.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde
Član 6-1 | DIC | Oršuš i drugi protiv Hrvatske
Presuda je povezana sa rešenjem R4g 9/16 od 26.02.2016. Apelacionog suda u Novom Sadu, kojim se prigovor usvaja pa se utvrđuje da je predlagaču DOO "P" iz S.M. u predmetu koji se nalazi na žalbenom odlučivanju u Apelacionom sudu u Novom Sadu pod posl. brojem Gž. 2401/15 povređeno pravo na suđenje u razumnom roku.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde
Član 6-1 | DIC | Oršuš i drugi protiv Hrvatske
Presuda je povezana sa rešenjem Ržr 1/16 od 27.04.2016. Apelacionog suda u Novom Sadu, kojim se žalba predlagača D.V. iz N.S. od 08.04.2016. godine izjavlјena protiv rešenja Višeg suda u Novom Sadu posl. br. R4p-6/2016 od 17.03.2016. godine odbacuje kao nedozvolјena.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde
Član 6-1 | DIC | Oršuš i drugi protiv Hrvatske
Presuda je povezana sa rešenjem Ržr 3/16 od 19.10.2016. Apelacionog suda u Novom Sadu, kojim se žalba predlagača D.M. v. K.G.M. iz K. usvaja i rešenje Višeg suda u Novom Sadu posl. br. R4r. 2/16 od 31.08.2016. godine preinačava tako što utvrđuje da je predlagaču povređeno pravo na suđenje u razumnom roku, u postupku pred Višim sudom u Novom Sadu posl. br. P1.56/2014 te nalaže Višem sudu Novi Sad da ubrza postupak i okonča ga u najkraćem roku.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde
Član 6-1 | DIC | Oršuš i drugi protiv Hrvatske
Presuda je povezana sa rešenjem Ržr 5/16 od 03.11.2016. Apelacionog suda u Novom Sadu, kojim se žalba predlagača S.T. iz S. usvaja, rešenje Višeg suda u Novom Sadu poslovni broj R4r 1/16 od 13. jula 2016. godine preinačava, tako što se utvrđuje da je predlagaču povređeno pravo na suđenje u razumnom roku, u postupku pred Višim sudom u Novom Sadu u predmetu poslovni broj P1.59/14, te se nalaže Višem sudu u Novom Sadu da ubrza postupak i okonča ga u najkraćem roku.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde
Član 6-1 | DIC | Oršuš i drugi protiv Hrvatske
Presuda je povezana sa rešenjem Rž g 11/2018 od 04.06.2018. Apelacionog suda u Beogradu, kojim se žalba predlagača odbija kao neosnovana i potvrđuje rešenje Višeg suda u Beogradu R4P 87/18 od 24.04.2018. godine.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde
Član 6-1 | DIC | Oršuš i drugi protiv Hrvatske
Presuda je povezana sa presudom Gž rr 4/18/2018 od 05.04.2018.Apelacionog suda u Beogradu, kojom preinačava presuda Prvog osnovnog suda u Beogradu Prr br.69/17 od 13.12.2017. godine u stavu drugom izreke pa se obavezuje tužena Republika Srbija – Treći osnovni sud u Beogradu da tužilјi AA na ime naknade nematerijalne štete zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku, isplati presudom određene iznose.

Presuda je dostupna u javnoj bazi sudske prakse ovde
Član 6-1 | DIC | Oršuš i drugi protiv Hrvatske
Presuda je povezana sa presudom Gž rr 3/2018 od 21.06.2018. Apelacionog suda u Beogradu, kojom se odbija kao neosnovana, žalba tužene Republike Srbije – Ministarstvo pravde i potvrđuje presuda Prvog osnovnog suda u Beogradu Prr br.21/17 od 30.11.2017. godine u stavu prvom i drugom izreke u delu kojim je tužena Republika Srbija – Ministarstvo pravde obavezana da tužilјi AA na ime naknade nematerijalne štete isplati zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku u predmetu Višeg suda u Beogradu P3 br. 280/10 iznos od 70.000,00 dinara i zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku u predmetu Višeg suda u Beogradu P3 br. 225/15 iznos od 80.000,00 dinara, kao i u stavu trećem izreke. Presudom se preinačava presuda Prvog osnovnog suda u Beogradu Prr br.21/17 od 30.11.2017. godine u preostalom delu stava prvog i drugog izreke pa se odbija tužbeni zahtev u delu kojim je tužilјa AA tražila da se tužena Republika Srbija – Ministarstvo pravde obaveže da joj pored napred navedenog iznosa isplati dodatne iznose, kao neosnovan.

Presuda je dostupna u javnoj bazi sudske prakse ovde
Član 6-1 | DIC | O’Sullivan McCarthy Mussel Development Ltd protiv Irske
Presuda je povezana sa rešenjem R4g 67/15 od 30.06.2015. Apelacionog suda u Novom Sadu, u pravnoj stvari po zahtevu za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku koji je podneo M. D. iz Š, kojim se Apelacioni sud u Novom Sadu oglašava apsolutno nenadležnim za postupanje po zahtevu za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku podnosioca zahteva M. D..

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde
Član 6-1 | DIC | O’Sullivan McCarthy Mussel Development Ltd protiv Irske
Presuda je povezana sa rešenjem R4g 13/16 od 11.03.2016. Apelacionog suda u Novom Sadu, kojim se oglašava se stvarno nenadležnim za postupanje po prigovoru radi ubrzavanja izvršnog postupka u predmetu broj II.319/15 Osnovnog suda u Rumi, podnosioca M.B. iz R. i prigovor se ustupa na stvarnu nadležnost Osnovnom sudu u Rumi.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde
Član 6-1 | DIC | O’Sullivan McCarthy Mussel Development Ltd protiv Irske
Presuda je povezana sa rešenjem Ržr 1/17 od 19.06.2017. Apelacionog suda u Novom Sadu, kojim se žalba predlagača V.D. iz N.S. u postupku radi zaštite prava na suđenje u razumnom roku pred Višim sudom u Novom Sadu poslovni broj R4r-1/2017 odbija i rešenje Višeg suda u Novom sadu potvrđuje.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde
Član 6-1 | DIC | Rakić i drugi protiv Srbije
Vrhovni sud Srbije, na sednici održanoj 05.06.2008. gdoine, odlučujući o reviziji tužioca izjavljenoj proitv presude Okružnog suda u Beogradu Gž.I 241/08 od 18.01.2008. godine, doneo je odluku da se presuda Okružnog suda u Beogradu Gž I 241/08 i presuda Prvog opštinskog suda u Beogradu P. 7130/06 preinačuje.

Rešenje Rev.429/08, anonimizirano u skladu sa Pravilnikom, može se preuzeti sa adrese
ovde
Član 6-1 | DIC | Ristić protiv Srbije
Presuda je povezana sa rešenjem R4k 40/2015 od 31. 03. 2016. Apelacionog suda u Novom Sadu, kojim se utvrđuje da je predlagaču AA povređeno pravo na suđenje u razumnom roku u postupku pred Osnovnim sudom u Sremskoj Mitrovici, u predmetu posl.br. K 1402/10.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde
Član 6-1 | DIC | Ristić protiv Srbije
Presuda je povezana sa rešenjem R4k 41/2015 od 14. 01. 2016. Apelacionog suda u Novom Sadu, kojim se utvrđuje da je predlagaču AA povređeno pravo na suđenje u razumnom roku u postupku pred Osnovnim sudom u Loznici, u predmetu posl.br. 2K-558/13 (ranije K 305/10).

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde
Član 6-1 | DIC | Ristić protiv Srbije
Presuda je povezana sa rešenjem R4k 1/2016 od 08.02.2016. Apelacionog suda u Novom Sadu, kojim se odbija zahtev podnosioca - oštećenog kao tužioca T.B. iz L. podnet 31.12.2015 za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku i za naknadu za povredu navedenog prava u predmetu Osnovnog suda u Loznici, u predmetu posl.br. 1 K-70/15.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde
Član 6-1 | DIC | Ristić protiv Srbije
Presuda je povezana sa rešenjem R4k 2/2018 od 26.02.2018. Apelacionog suda u Novom Sadu, kojim se odbija žalba punomoćnika predlagača AA i BB izjavlјena protiv rešenja Višeg suda u Subotici br. R4K. 2/17 od 17.01.2018. godine, te se navedeno rešenje Višeg suda u Subotici potvrđuje.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde
Član 6-1 | DIC | Ristić protiv Srbije
Presuda je povezana sa rešenjem R4k 3/2018 od 05.03.2018. Apelacionog suda u Novom Sadu, kojim se odbija žalba punomoćnika predlagača AA izjavlјena protiv rešenja Višeg suda u Subotici br. R4K. 1/18 od 24.01.2018. godine, te se navedeno rešenje Višeg suda u Subotici potvrđuje.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde
Član 6-1 | DIC | Riđić i drugi protiv Srbije
Presuda je povezana sa rešenjem Rev 3020/2019 od 18.09.2019. Vrhovnog kasacionog suda, kojim se odbacuje kao nedozvolјena revizija tužene izjavlјena protiv presude Višeg suda u Vranju Gž 3488/18 od 15.04.2019. godine.

Pravnosnažnom presudom Višeg suda u Vranju Gž 3488/18 od 15.04.2019. godine, stavom prvim izreke, odbijena je kao neosnovana žalba tužene i potvrđena presuda Osnovnog suda u Vranju Prr1 329/18 od 25.05.2018. godine. Tom presudom obavezana je tužena da tužilјi na ime novčanog obeštećenja za imovinsku štetu izazvanu povredom prava na suđenje u razumnom roku, u predmetu Osnovnog suda u Vranju I 420/08, na ime razlike zarade, troškova parničnog i izvršnog postupka isplati iznose bliže označene u tom stavu izreke, sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, kao i na ime naknade troškova postupka iznos od 13.500,00 dinara, sa zakonskom kamatom od izvršnosti do isplate.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde
Član 6-1 | DIC | Riđić i drugi protiv Srbije
Presuda je povezana sa rešenjem Rev 3012/2019 od 12.09.2019. Vrhovnog kasacionog suda, kojim se odbacuje kao nedozvolјena revizija tužene izjavlјena protiv presude Višeg suda u Vranju Gž 4069/18 od 27.05.2019. godine.

Presudom Osnovnog suda u Vranju Prr1 352/18 od 17.07.2018. godine, stavom prvim izreke, obavezana je tužena Republika Srbija da tužilјi AA iz ... plati na ime naknade imovinske štete izazvane povredom prava na suđenje u razumnom roku u predmetu Osnovnog suda u Vranju I 1526/09 novčane iznose bliže navedene u ovom stavu izreke sa zakonskom zateznom kamatom počev od označenih datuma pa do isplate. Stavom drugim izreke, obavezana je tužena da isplati tužilјi na ime naknade troškova parničnog postupka iznos od 13.500,00 dinara, sa zakonskom zateznom kamatom od izvršnosti presude do isplate. Presudom Višeg suda u Vranju Gž 4069/18 od 27.05.2019. godine, stavom prvim izreke, odbijena je kao neosnovana žalba tužene i potvrđena presuda Osnovnog suda u Vranju Prr1 352/18 od 17.07.2018. godine u stavu prvom izreke u pogledu glavnog potraživanja i zakonske zatezne kamate na troškove parničnog postupka i u stavu drugom izreke. Stavom drugim izreke, preinačena je prvostepena presuda u delu odluke o kamati na iznos od 590 evra, tako što je obavezana tužena da na ovaj iznos plati tužilјi kamatu po stopi Evropske centralne banke počev od 01.01.2009. godine do isplate, u dinarskoj protivvrednosti na dan isplate po srednjem kursu NBS. Stavom trećim izreke, odbijen je kao neosnovan zahtev tužene za naknadu troškova drugostepenog postupka

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde
Član 6-1 | DIC | Riđić i drugi protiv Srbije
Presuda je povezana sa rešenjem Rev 3099/2019 od 02.10.2019. Vrhovnog kasacionog suda, kojim se odbacuje kao nedozvolјena revizija tužene izjavlјena protiv presude Višeg suda u Vranju Gž 3482/18 od 27.03.2019. godine.

Presudom Osnovnog suda u Vranju Prr1 90/18 od 11.05.2018. godine, obavezana je tužena da tužilјi isplati na ime novčanog obeštećenja za imovinsku štetu koja joj je izazvana povredom prava na suđenje u razumnom roku u predmetu opštinskog, sada Osnovnog suda u Vranju I 639/17 (raniji broj I 1788/09) i to na ime razlike zarade i naknade zarade zaklјučno sa obračunskim mesecom decembrom 2003.godine po Sporazumu o regulisanju međusobnih prava i obaveza po osnovu rada u iznosu od 71.229,79 dinara sa zakonskom zateznom kamatom počev od 01.03.2009.godine do konačne isplate; na ime troškova parničnog postupka 26.100,00 dinara, što iznosi ½jedn u idealnu polovinu od ukupnih troškova sa zakonskom zateznom kamatom počev od 24.06.2009.godine do konačne isplate i na ime troškova izvršnog postupka 3.600,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom počev od 11.05.2018.godine kao dana presuđenja do konačne isplate, dok je tužbeni zahtev preko dosuđenih iznosa odbijen. Stavom drugim izreke obavezana je tužena da tužilјi naknadi troškove parničnog postupka. Presudom Višeg suda u Vranju Gž 3482/18 od 27.03.2019. godine, odbijena je kao neosnovana žalba tužene i potvrđena prvostepena presuda u usvajajućem delu stava prvog i u stavu drugom izreke. Stavom drugim izreke, odbijeni su kao neosnovani zahtevi tužene i tužilјe za naknadu troškova drugostepenog postupka, kao neosnovani.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde
Član 6-1 | DIC | Riđić i drugi protiv Srbije
Presuda je povezana sa rešenjem Rev 3110/2019 od 25.09.2019. Vrhovnog kasacionog suda, kojim se odbacuje kao nedozvolјena revizija tužene izjavlјena protiv presude Višeg suda u Vranju Gž 3010/18 od 28.12.2018. godine.

Presudom Osnovnog suda u Vranju Prr1 305/18 od 09.05.2018. godine, stavom prvim izreke obavezana je tužena da tužiocu plati na ime novčanog obeštećenja za imovinsku štetu koja je izazvana povredom prava na suđenje u razumnom roku u predmetu Osnovnog suda u Vranju I 229/05 i to: a) na ime zarade i naknade zarade u periodu od decembra 2002. godine do februara 2003. godine ukupno 12.500,00 dinara u mesečnim iznosima i sa zakonskom zateznom kamatom bliže određenim ovim stavom izreke; b) na ime regresa za 2002. godinu od 13.865,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom počev od 31.12.2002. godine do konačne isplate; v) na ime troškova parničnog postupka 11.884,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom počev od 10.09.2003. godine do konačne isplate i g) na ime troškova izvršnog postupka 3.480,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom počev od 17.02.2005. godine, počev od izvršnosti pa do konačne isplate. Stavom drugim izreke obavezana je tužena da tužiocu naknadi troškove parničnog postupka od 13.500,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od izvršnosti presude pa do isplate.

Presudom Višeg suda u Vranju Gž 3010/18 od 28.12.2018. godine, stavom prvim izreke odbijena je kao neosnovana žalba tužene i prvostepena presuda potvrđena u stavu prvom izreke pod a), b), v) i pod g) u pogledu glavnog potraživanja na ime troškova izvršenja od 3.480,00 dinara i u stavu drugom izreke. Stavom drugim izreke preinačena je prvostepena presuda u stavu prvom izreke pod g) u pogledu odluke o kamati na troškove izvršnog postupka, te jeobavezana tužena da tužiocu na troškove izvršnog postupka od 3.480,00 dinara plati zakonsku zateznu kamatu počev od 19.03.2018. godine, kao dana podnošenja tužbe, pa do konačne isplate, dok je odbijen zahtev tužioca za isplatu zakonske zatezne kamate na troškove izvršnog postupka za period od 17.02.2005. godine do 18.03.2018. godine. Stavom trećim izreke odbijeni su zahtevi tužioca i tužene za naknadu troškova drugostepenog postupka

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde
Član 6-1 | DIC | Riđić i drugi protiv Srbije
Presuda je povezana sa rešenjem Rev 3044/2019 od 25.09.2019. Vrhovnog kasacionog suda, kojim se odbacuje kao nedozvolјena revizija tužene izjavlјena protiv presude Višeg suda u Vranju Gž 3531/18 od 27.03.2019. godine.

Presudom Osnovnog suda u Vranju Prr1 293/18 od 21.05.2018. godine, stavom prvim izreke obavezana je tužena da tužilјi, na ime naknade štete izazvane povredom prava na suđenje u razumnom roku u predmetu Osnovnog suda u Vranju I-26/09, plati ukupno 168.961,92 dinara i to na ime neisplaćene razlike zarade i naknade zarade, na ime jednokratne novčane naknade, kao i troškova parničnog postupka i troškova izvršenja, u pojedinačnim iznosima po navedenim osnovima i sa zakonskom kamatom, sve bliže određeno ovim stavom izreke. Stavom drugim izreke obavezana je tužena da tužilјi naknadi troškove parničnog postupka od 13.500,00 dinara sa zakonskom kamatom od izvršnosti presude do isplate.
Presudom Višeg suda u Vranju Gž 3531/18 od 27.03.2019. godine, stavom prvim izreke izreke žalba tužene je odbijena, kao neosnovana i prvostepena odluka potvrđena, dok su stavom drugim izreke odbijeni zahtevi parničnih stranaka za naknadu troškova drugostepenog postupka.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde
Član 6-1 | DIC | Riđić i drugi protiv Srbije
Presuda je povezana sa rešenjem R4r 1/2017 od 06.03 2017. godine Apelacionog suda u Novom Sadu, kojim se predlagačima određuje naknada zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde
Član 6-1 | DIC | Savić i drugi protiv Srbije
Presuda se navodi u rešenju Gž rr 18/2018 od 12.07.2018. godine Apelacionog suda u Nišu, kojim se ukida presuda Osnovnog suda u Leskovcu 22Prr.641/17 od 21.03.2018. godine u stavu drugom, trećem i četvrtom izreke i u tom delu predmet vraća istom sudu na ponovno suđenje.

Prvostepeni sud u pogledu neimovinske štete, kao satisfakcije tužiocu, ne daje dovolјne i jasne razloge za dosuđenu visinu iste od 400 evra, s obzirom da se pozvao na činjenicu da je postupak stečaja, u kome je tužilac prijavio svoje potraživanje, trajao više godina i da je, pri tome, konstatovao da je to potraživanje za tužioca imalo posebni značaj, jer se radilo o isplati zarade. U konkretnom slučaju prvostepeni sud se u pobijanoj presudi nije rukovodio kriterijumima iz odredbe čl 4. Zakona o zaštiti prava na suđenje u razumnom roku, jer prilikom odlučivanja nije cenio to što je stečajnom postupku, po osnovu koga je tužiocu utvrđena povreda prava, prethodio parnični postupak pred Opštinskim sudom u Leskovcu, a zatim i postupak izvršenja, koji su trajali od 2004 do 2009. godine, kada je otvaren stečajni postupak nad preduzećem u kome je tužilac radio, Elektroindustrija „RUL“ AD, a što je, do okončanja stečajnog postupka decembra 2016 godine, ukupno 12 godina. Takođe, nije cenio ni činjenicu, a koja proističe iz rešenja predsednika Privrednog suda u Leskovcu, da na strani tužioca nije bilo doprinosa za odugovlačenje postupka. (Presuda Međunarodnog suda u Strazburu Stošić protiv Srbije, predstavka 64931/10, Savić protiv Srbije, Borović i dr. protiv Srbije).

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde
Član 6-1 | DIC | Scordino protiv Italije
Presuda je povezana sa rešenjem R4g 12/15 od 30.03.2015. Apelacionog suda u Novom Sadu, kojim se odbija zahtev predlagača M. P. iz M. Z. za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde

Član 6-1 | DIC | Scordino protiv Italije
Presuda je povezana sa rešenjem R4g 11/16 od 16.03.2016. Apelacionog suda u Novom Sadu, kojim je prigovor predlagača B.T.S. iz Š. kojim je traženo utvrđenje povrede prava na suđenje u razumnom roku i preduzimanje procesnih radnji radi otklanjanja ove povrede u predmetu Apelacionog suda u Novom Sadu br.Gž. 3066/15, odbačen kao neosnovan.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde

Član 6-1 | DIC | Scordino protiv Italije
Presuda je povezana sa rešenjem R4r 11/2017 od 28.11.2017. Apelacionog suda u Kragujevcu, kojim se odbija prigovor podnosioca AA, kojim je tražila utvrđivanje povrede prava na suđenje u razumnom roku u predmetu Apelacionog suda u Kragujevcu Gž1-2184/17.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde

Član 6-1 | DIC | Scordino protiv Italije
Presuda je povezana sa rešenjem R4g 16/2014 od 24.09.2014. godine, Apelacionog suda u Novom Sadu, kojim se, u pravnoj stvari podnosioca zahteva Ž. M. iz B., radi zaštite prava na suđenje u razumnom roku, utvrđuje povreda prava na suđenje u razumnom roku.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde

Član 6-1 | DIC | Scordino protiv Italije
Presuda je povezana sa rešenjem R4g 33/2016 od 22.11.2016. godine, Apelacionog suda u Novom Sadu, kojim se ovaj sud oglašava apsolutno nenadležnim za postupanje po zahtevu za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku podnosioca zahteva S.D.B., povodom postupanja suda u predmetu Osnovnog suda u Kikindi Sudska jedinica u Novom Kneževcu P. 290/14 (ranije P. 58/11) i zahtev odbacuje.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde

Član 6-1 | DIC | Scordino protiv Italije
Presuda je povezana sa presudom Gž rr 2/2018 od 01.03.2018, Apelacionog suda u Beogradu, kojom ovaj sud, odlučujući o žalbi tužene Republike Srbije izjavlјenoj protiv presude Prvog osnovnog suda u Beogradu P rr.br. 8/17 od 26.04.2017.godine, delimično odbija kao neosnovanu žalbu tužene i potvrđuje predmetnu presudu Prvog osnovnog suda u prvom i četvrtom stavu, a delimilno odbacuje kao nedozvolјenu žalbu tužene u delu kojim se pobija stav drugi i stav treći izreke presude Prvog osnovnog suda u Beogradu P rr. br.8/17 od 26.04.2017. godine. Spor se odnosi na naknadu štete, vrednost spora je 744000 dinara, u parnici tužilaca AA i AA1.

Presuda je dostupna u javnoj bazi sudske prakse ovde
Član 6-1 | DIC | Scordino protiv Italije
Presuda je povezana sa rešenjem Rev 3045/2019 od 25.09.2019. godine, Vrhovnog kasacionog suda, kojim se odbacuje kao nedozvolјena revizija tužene izjavlјena protiv presude Višeg suda u Vranju Gž 3606/18 od 28.02.2019. godine.

Presudom Osnovnog suda u Vranju Prr1 243/18 od 18.06.2018. godine, obavezana je tužena da tužilјi plati na ime naknade imovinske štete izazvane povredom prava na suđenje u razumnom roku u predmetu Opštinskog sada Osnovnog suda u Vranju I 5019/15 i to na ime potraživanja iz izvršnog rešenja određeni iznos kao i određeni iznos na ime kamate. Presudom Višeg suda u Vranju Gž 3606/18 od 28.02.2019. godine, odbijena je kao neosnovana žalba tužene i potvrđena presuda Osnovnog suda u Vranju Prr1 243/18 od 18.06.2018. godine u stavu prvom i trećem izreke. Stavom drugim izreke, odbijen je zahtev tužene za naknadu troškova drugostepenog postupka, kao neosnovan.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde

Član 6-1 | DIC | Scordino protiv Italije
Presuda je povezana sa rešenjem Rev 3062/2019 od 25.09.2019. godine, Vrhovnog kasacionog suda, kojim se odbacuje kao nedozvolјena revizija tužene izjavlјena protiv presude Višeg suda u Vranju Gž 1828/18 od 28.12.2018. godine.

Presudom Osnovnog suda u Vranju Prr1 297/17 od 22.02.2018. godine, obavezana je tužena Republika Srbija da tužilјi isplati na ime naknade imovinske štete izazvane povredom prava na suđenje u razumnom roku u predmetu Opštinskog sada Osnovnog suda u Vranju I 1705/04 i to: na ime glavnog potraživanja za neisplaćene zarade i naknadu zarada za period od 20.01.2000. do 31.12.2002. godine određeni iznos kao i određeni iznos po osnovu zakonske zatezne kamate.
Presudom Višeg suda u Vranju Gž 1828/18 od 28.12.2018. godine, stavom prvim izreke, žalba tužene je odbijena kao neosnovana i prvostepena presuda potvrđena, dok je stavom drugim izreke, odbijen i zahtev tužene za naknadu troškova drugostepenog postupka.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde

Član 6-1 | DIC | Scordino protiv Italije
Presuda je povezana sa rešenjem Rev 3065/2019 od 27.09.2019. godine, Vrhovnog kasacionog suda, kojim se odbacuje kao nedozvolјena revizija tužene Republike Srbije izjavlјena protiv presude Višeg suda u Vranju Gž br. 2805/18 od 28.12.2018. godine.

Presudom Osnovnog suda u Vranju Prr1 br. 59/18 od 17.04.2018. godine, stavom prvim, drugim i trećim izreke, tužena je obavezana da tužiocu naknadi štetu koja je izazvana povredom prava na suđenje u razumnom roku u predmetu Osnovnog suda u Vranju I 186/09 i to na ime glavnog duga po osnovu razlike zarade i naknade zarede, troškova parničnog i troškova izvršnog postupka, sve u iznosima bliže navedenim u ovim stavovima izreke sa pripadajućom kamatom. Stavom četvrtim izreke, tužena je obavezana da tužiocu naknadi troškove parničnog postupka u oređenom iznosu sa zakonskom zateznom kamatom od izvršnosti presude do isplate.
Presudom Višeg suda u Vranju Gž br. 2805/18 od 28.12.2018. godine, stavom prvim izreke odbijena je kao neosnovana žalba tužene i potvrđena je prvostepena presuda, u stavovima prvom, drugom, i delu stava trećeg izreke u pogledu glavnog duga, dok je preinačena odluka o zakonskoj zateznoj kamati sadržana u preostalom delu stava trećeg izreke. Odbijeni su zahtevi stranaka za naknadu troškova drugostepenog postupka.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde

Član 6-1 | DIC | Scordino protiv Italije
Presuda je povezana sa rešenjem Rev 3095/2019 od 25.09.2019. godine, Vrhovnog kasacionog suda, kojim se odbacuje kao nedozvolјena revizija tužene Republike Srbije izjavlјena protiv presude Višeg suda u Vranju Gž 3618/18 od 22.04.2019. godine.

Presudom Osnovnog suda u Vranju Prr1 47/2018 od 09.05.2018. godine, stavom 1. izreke, obavezana je tužena da tužilјi na ime naknade imovinske štete koja joj je izvršena povredom prava na suđenje u razumnom roku u predmetu Opštinskog sada Osnovnog suda u Vranju I 563/05, sada I 209/17 isplati i to: a) na ime razlike zarade naknade zarade i neisplaćene zarade, b) troškove parničnog psotupka i v) troškove izvršnog postupka po rešenju Opštinskog suda u Vranju I 563/05 od 08.04.2005. godine. Stavom 2. izreke, obavezana je tužena da tužilјi na ime Rev 3095/2019 naknade troškova parničnog postupka isplati određeni iznos sa zakonskom zateznom kamatom od dana izvršnosti presude pa do konačne isplate.
Presudom Višeg suda u Vranju Gž 3618/18 od 22.04.2019. godine, stavom prvim izreke, žalba tužene je odbijena kao neosnovana i prvostepena presuda potvrđena, dok je stavom drugim izreke, odbijen zahtev tužene za naknadu troškova drugostepenog postupka.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde

Član 6-1 | DIC | Scordino protiv Italije
Presuda je povezana sa rešenjem Rev 3047/2019 od 05.09.2019. godine, Vrhovnog kasacionog suda, kojim se odbacuje kao nedozvolјena revizija tužene Republike Srbije izjavlјena protiv presude Višeg suda u Vranju Gž 2379/2018 od 14.03.2019. godine.

Presudom Osnovnog suda u Vranju Prr1. 51/18 od 20.03.2018. godine, stavom prvim izreke, tužena je obavezana da tužilјi naknadi štetu izazvanu povredom prava na suđenje u razumnom roku u predmetu Osnovnog suda u Vranju I 11535/10, sada I 1084/17, i to na ime razlike zarade sa zakonskom zateznom kamatom od 01.03.2010. godine do isplate, na ime troškova parničnog postupka sa zakonskom zateznom kamatom od 15.03.2010. godine do isplate i na ime troškova izvršenja. Stavom drugim izreke, tužena je obavezana da tužilјi naknadi troškove parničnog postupka sa zakonskom zateznom kamatom od izvršnosti presude do isplate.
Presudom Višeg suda u Vranju Gž 2379/2018 od 14.03.2019. godine, stavom prvim izreke, odbijena je kao neosnovana žalba tužene i potvrđena prvostepena presuda. Stavom drugim izreke, odbijeni su zahtevi parničnih stranaka za naknadu troškova drugostepenog postupka.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde

Član 6-1 | DIC | Sokolov i drugi protiv Srbije
Odluka je povezana sa rešenjem Rev 3019/2019 od 02.10.2019. godine, Vrhovnog kasacionog suda, kojim se odbacuje kao nedozvolјena revizija tužene izjavlјena protiv presude Višeg suda u Vranju Gž 4065/18 od 20.05.2019. godine.

Presudom Osnovnog suda u Vranju Prr1 130/18 od 03.07.2018. godine, stavom prvim izreke obavezana je tužena da tužiocu na ime naknade imovinske štete koja je izazvana povredom prava na suđenje u razumnom roku u predmetu opštinskog, sada Osnovnog suda u Vranju I 604/05, sada pod I 173/17 isplati novčane iznose bliže opisane u tom delu izreke na ime neplaćene razlike zarade i naknade zarade po mesecima sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od dana dospeća, na ime regresa za godišnji odmor za 2001. i 2002.godinu, kao i na ime troškova parničnog i izvršnog postupka. Stavom drugim izreke preko dosuđenih iznosa tužbeni zahtev je odbijen. Stavom trećim izreke obavezana je tužena da tužiocu naknadi troškove parničnog postupka.
Presudom Višeg suda u Vranju Gž 4065/18 od 20.05.2019. godine, odbijena je kao neosnovana žalba tužene i potvrđena prvostepena presuda

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde
Član 6-1 | DIC | Stošić protiv Srbije
Presuda se navodi u rešenju Gž rr 18/2018 od 12.07.2018. godine Apelacionog suda u Nišu, kojim se ukida presuda Osnovnog suda u Leskovcu 22Prr.641/17 od 21.03.2018. godine u stavu drugom, trećem i četvrtom izreke i u tom delu predmet vraća istom sudu na ponovno suđenje.

Prvostepeni sud u pogledu neimovinske štete, kao satisfakcije tužiocu, ne daje dovolјne i jasne razloge za dosuđenu visinu iste od 400 evra, s obzirom da se pozvao na činjenicu da je postupak stečaja, u kome je tužilac prijavio svoje potraživanje, trajao više godina i da je, pri tome, konstatovao da je to potraživanje za tužioca imalo posebni značaj, jer se radilo o isplati zarade. U konkretnom slučaju prvostepeni sud se u pobijanoj presudi nije rukovodio kriterijumima iz odredbe čl 4. Zakona o zaštiti prava na suđenje u razumnom roku, jer prilikom odlučivanja nije cenio to što je stečajnom postupku, po osnovu koga je tužiocu utvrđena povreda prava, prethodio parnični postupak pred Opštinskim sudom u Leskovcu, a zatim i postupak izvršenja, koji su trajali od 2004 do 2009. godine, kada je otvaren stečajni postupak nad preduzećem u kome je tužilac radio, Elektroindustrija „RUL“ AD, a što je, do okončanja stečajnog postupka decembra 2016 godine, ukupno 12 godina. Takođe, nije cenio ni činjenicu, a koja proističe iz rešenja predsednika Privrednog suda u Leskovcu, da na strani tužioca nije bilo doprinosa za odugovlačenje postupka. (Presuda Međunarodnog suda u Strazburu Stošić protiv Srbije, predstavka 64931/10, Savić protiv Srbije, Borović i dr. protiv Srbije).

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde
Član 6-1 | DIC | Strain i drugi protiv Rumunije
Presuda je povezana sa rešenjem R4g 15/16 od 07.04.2016. Apelacionog suda u Novom Sadu, kojim se Apelacioni sud u Novom Sadu oglašava stavrno nenadležnim za postupanje u postupku predlagača L.Z. iz S. za utvrđivanje povrede prava na suđenje u razumnom roku.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde
Član 6-1 | DIC | Strain i drugi protiv Rumunije
Presuda je povezana sa rešenjem R4g 198/2014 od 29.08.2014.. Apelacionog suda u Novom Sadu, kojim se odbacuje zahtev predlagača D.N. i D.R. iz K. od 16.04.2014. godine za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku.

Dana 10.07.2014. godine od strane Višeg suda u Sremskoj Mitrovici je ovom sudu kao stvarno i mesno nadležnom sudu za postupanje dostavlјen zahtev predlagača radi zaštite prava na suđenje u razumnom roku. Predlagači u predlogu navode da je postupak po tužbi ovde predlagača pred Opštinskim sudom u Šidu započet 06.08.2001. godine pravnosnažno okončan 16.04.2014. godine donošenjem presude Apelacionog suda u Novom Sadu broj Gž 5029/13. Smatraju da je parnični postupak u jednostavnom činjeničnom i pravnom predmetu u kojem se raspravlјalo o pravu službenosti postavlјanja, održavanja i uklanjanja visokonaponskog električnog voda sa njive ovde predlagača nerazumno dugo trajao 12. godina, 8. meseci i 21. dan.Predlažu da sud utvrdi da je presporim postupanjem Osnovnog suda u Šidu predlagačima povređeno pravo na suđenje u razumnom roku zajemčeno odredbom čl. 32 st. 1 Ustava Republike Srbije i traže da sud obaveže protivnika predlagača.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde
Član 6-1 | DIC | Sukobljević protiv Hrvatske
Presuda je povezana sa rešenjem R4g 21/2016 od 09.05.2016. godine, Apelacionog suda u Novom Sadu, kojim se odbija zahtev predlagača da se utvrdi da im je povređeno pravo na pravično suđenje.

Dana 2.4.2015. godine predlagači M.S1., M.S.2 i N.B. su, putem punomoćnika, podneli Višem sudu u Novom Sadu zahtev za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku u kom navode da je pred Osnovnim sudom u Novom Sadu u toku postupak po tužbi N.I. protiv ovde tuženih u predmetu zavedenom kod Opštinskog suda u Novom Sadu pod br.1968/09 koji je kasnije dodelјen na postupanje drugom sudiji i zaveden pod posl. brojem P-2209/10, da je tužba podneta 6.3.2009. a protivtužba 4.9.2009. a da do dana podnošenja zahteva sporna stvar nije meritorno rešena. Kako je ovim onemogućeno okončanje ostavinskog postupka započetog pred Opštinskim sudom u Novom Sadu pod br. O.3687/02, podnosioci zahteva podnose zahtev kako bi im se omogućila zaštita prava na pravično suđenje garantovano članom 6. st. 1. Evropske konvencije za lјudska prava i osnovne slobode, članom 32. st.1. Ustava RS kao i članom 10. st.1. Zakona o parničnom postupku. Smatraju da se rok od 6 godina nikako ne može smatrati razumnim, da je protek ovog perioda bio sasvim dovolјan da sud optimalno razmotri i odluči o pravu stranaka, pa kako to nije učinjeno, stranke su izložene pravnoj neizvesnosti i nesigurnosti, ali i visokim finansijskim troškovima. Kako usled dužine trajanja postupka podnosioci zahteva trpe duševne bolove zbog povrede garantovanog prava na pravično suđenje, predlažu da Viši sud kao nadležni sud donese odluku kao u izreci.
Kod Višeg suda u Novom Sadu ovaj predmet zaveden je pod posl. brojem R4p. 12/15. Nakon uvida u prvostepeni spis, izvršenog 4.6.2015. kada je sačinio i službenu belešku o stanju u spisu, Viši sud u Novom Sadu je rešenjem pod br. R4p. 12/15 dana 9.6.2015. godine doneo rešenje kojim je odbacio zahtev predlagača, obrazlažući ovu odluku činjenicom da je u međuvremenu parnični postupak okončan donošenjem presude Osnovnog suda u Novom Sadu P. 2209/10 od 26.3.2015. godine.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde
Član 6-1 | DIC | Tlimenos protiv Grčke
Presuda je povezana sa rešenjem R4g 17/16 od 13.04.2016. Apelacionog suda u Novom Sadu, kojim se ovaj sud oglašava stvarno nednadležnim za postupnje po prigovoru M.M. iz N.S. radi zaštite prava na suđenje u razumnom roku.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde
Član 6-1 | DIC | Van de Hurk protiv Holandije
Presuda se poziva u presudi Upravnog suda broj 24 U 17476/17 od 10.7.2018. u kontekstu neophodnosti obrazlaganja sudske presude.\r\nU ovoj presudi, odbija se tužba kojom tužilac pobija zakonitost osporenog zaključka zbog nepravilne primene zakona, nepostupanja po pravilima postupka, netačno utvrđenog činjeničnog stanja kao i prekoračenja granice zakonskog ovlašćenja.\r\nPresuda je dostupna u javnoj bazi sudske prakse na ovde
Član 6-1 | DIC | Vidas protiv Hrvatske
Presuda je povezana sa rešenjem Rev 3046/2019 od 28.08.2019. godine, Vrhovnog kasacionog suda, kojim se odbacuje kao nedozvolјena, revizija tužene izjavlјena protiv presude Višeg suda u Vranju Gž 2321/18 od 14.03.2019. godine.

Presudom Osnovnog suda u Vranju Prr1 77/18 od 06.03.2018. godine, stavom prvim izreke, obavezana je tužena da tužilјi isplati na ime novčanog obeštećenja za imovinsku štetu izazvanu povredom prava na suđenje u razumnom roku u predmetu Opštinskog suda u Vranju, sada Osnovnog suda u Vranju I 2276/08 i to: a) na ime razlike zarade i naknade zarade od isplaćene do pripadajuće zaklјučno sa obračunskim mesecom decembrom 2003. godine u iznosu, sa zakonskom zateznom kamatom, b) na ime troškova parničnog postupka, v) na ime troškova izvršnog postupka. Stavom drugim odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtev za isplatu dodatnih troškova, a stavom trećim obavezana je tužena da tužilјi isplati troškove postupka. Presudom Višeg suda u Vranju Gž 2321/18 od 14.03.2019. godine, stavom prvim izreke, odbijena je kao neosnovana žalba tužene i potvrđena prvostepena presuda u stavu prvom i trećem izreke. Stavom drugim izreke, odbijaju se kao neosnovani zahtevi stranaka za naknadu troškova drugostepenog postupka.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde
Član 6-1 | DIC | Vladan Mijajilović protiv Srbije
Odluka je povezana sa rešenjem Ržk 2/17 od 24.01.2017. Apelacionog suda u Novom Sadu, kojim se usvaja žalba punomoćnika predlagača M.T. i preinačava rešenje Višeg suda u Sremskoj Mitrovici 1 R4K 17/15 od 26.12.2016.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde
Član 6-1 | DIC | Živaljević protiv Crne Gore
Presuda je povezana sa rešenjem R4g 222/2014 od 01.10.2014. Apelacionog suda u Novom Sadu, kojim se utvrđuje da je predlagaču Lj. D. iz S. M., u postupku pred Osnovnim sudom u Sremskoj Mitrovici, posl.broj P.592/10, povređeno pravo na suđenje u razumnom roku.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde
Član 6-1 | DIC | Živaljević protiv Crne Gore
Presuda je povezana sa rešenjem R4g 188/2014 od 15.08.2014. Apelacionog suda u Novom Sadu, u postupanju povodom zahteva za zaštitu prava podnositelјke ustavne žalbe M. Ž. iz B. Z., kojim se predmet po ustavnoj žalbi podnositelјke M. Ž. iz B. Z. vraća Ustavnom sudu.

U ustavnoj žalbi se navodi da je njen podnosilac M. Ž. sa svojstvom tužioca podnela tužbu 26.06.2003. godine Opštinskom sudu u Loznici, radi utvrđenja da je ona kao naslednik svog pokojnog oca A. D., vlasnik određene katastarske parcele i da su tužene O. L. i R. S. dužne trpeti upis tog prava u javnim knjigama o nepokretnostima, da su prvostepenom presudom tužene obavezane da tužilјi isplate novčani iznos na ime izuzetog dela kat.parc. .... iz pl. .... k.o. L. G. u određenoj površini, ali da je Apelacioni sud u Beogradu u tom delu presudu ukinuo i predmet vratio prvostepenom sudu na ponovni postupak i da je nakon više od 10 godina raspravlјanja umesto da donese meritornu presudu Osnovni sud u Loznici doneo rešenje P.3148/10 od 15.03.2013. godine kojim se tužba odbacuje i protiv kojeg je tužilјa podnela žalbu 19.04.2013. godine. Smatra da je postupanjem suda na opisani način došlo pre svega do povrede prava na imovinu, a takođe i do povrede prava na pravično suđenje, prava na suđenje u razumnom roku i prava na jednaku zaštitu prava.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde
Član 35 | DIC | Gashi protiv Hrvatske
Presuda je povezana sa rešenjem Rev 2016/2015 od 28.04.2017. godine, Vrhovnog kasacionog suda, kojim se ukida Apelacionog suda u Beogradu Gž 6830/2013 od 23.02.2015. godine i predmet vraća istom sudu na ponovno suđenje.

Presudom Prvog osnovnog suda u Beogradu P br. 25254/2011 od 28.06.2013. godine, stavom prvim izreke, utvrđeno je da je ništavo rešenje Izvršnog odbora Skupštine Grada Beograda br. ... – IO od 25.05.2000. godine. Stavom drugim izreke, utvrđeno je da je ništav ugovor o zakupu stana br. ...-.../... od 29.09.2000.godine, zaklјučen između JP za stambene usluge u Beogradu i tuženog AA. Stavom trećim izreke, utvrđeno je da je ništav ugovor o otkupu stana ... br. ...-.../... od 29.09.2000. godine, zaklјučen između tužioca Grada Beograda i tuženog AA, overen pred Drugim opštinskim sudom u Beogradu Ov br. .../... dana 09.10.2000. godine. Stavom četvrtim izreke, odbijen je, kao neosnovan, tužbeni zahtev tužioca kojim je tražio da se utvrdi da je ništav i da ne proizvodi pravno dejstvo ugovor o kupoprodaji stana zaklјučen između tuženog AA kao prodavca i tuženog BB kao kupca, overen pred Petim opštinskim sudom u Beogradu Ov br. .../... dana 11.12.2000. godine. Stavom petim izreke, odbijen je, kao neosnovan, tužbeni zahtev tužioca kojim je tražio da se obaveže tuženi BB da se sa svim licima i stvarima iseli iz predmetnog stana i da tako ispražnjeni stan preda na slobodno korišćenje i raspolaganje tužiocu Gradu Beogradu. Stavom šestim izreke, odbijen je prigovor nenadležnosti suda, kao neosnovan. Stavom sedmim izreke, odbijen je prigovor stvarne nenadležnosti Prvog osnovnog suda, kao neosnovan. Stavom osmim izreke, obavezan je tužilac Grad Beograd da nadoknadi tuženom BB troškove parničnog postupka. Stavom devetim izreke, obavezan je tuženi AA da nadoknadi tužiocu Gradu Beogradu troškove parničnog postupka.
Presudom Apelacionog suda u Beogradu Gž 6830/2013 od 23.02.2015. godine, stavom prvim izreke, odbijene su kao neosnovane žalbe tužioca i tuženih AA i BB i potvrđena presuda Prvog osnovnog suda u Beogradu P 25254/2011 od 28.06.2013. godine, u stavu četvrtom, petom, šestom, sedmom i stavu osmom izreke. Stavom drugim izreke, preinačena je presuda Prvog osnovnog suda u Beogradu.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde

Član 35 | DIC | Lakićević i drugi protiv Crne Gore i Srbije
Presuda je povezana sa rešenjem R4g.127/14 od 18.08.2014. godine Apelacionog suda u Novom Sadu, kojim se ustavne žalbe podnosilaca vraćaju Ustavnom sudu

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde
Član 35 | DIC | Vučković i drugi protiv Srbije
Presuda je povezana sa presudom Gž 1163/2018 od 20.04.2018. Apelacionog suda u Beogradu, kojom se kao neosnovana odbija žalba tužene i potvrđuje presuda Višeg suda u Beogradu P 855/17 od 27.11.2017.godine. u parnici tužioca AA protiv tužene Republike Srbije - Ministarstva odbrane, radi zaštite od dikriminacije.

Presuda je dostupna u javnoj bazi sudske prakse ovde
Član 35 | DIC | Vučković i drugi protiv Srbije
Presuda je povezana sa presudom Rev 530/2019 od 28.02.2019. godine, Vrhovnog kasacionog suda, kojom se kao neosnovana odbija revizija tužene izjavlјena protiv presude Apelacionog suda u Nišu Gž 2063/18 od 23.05.2018. godine.

Presudom Višeg suda u Vranju P 2845/16 od 15.01.2018. godine, stavom prvim izreke, utvrđeno da je zaklјučkom Vlade Republike Srbije broj 401-161/2008-1 od 17.01.2008. godine povređeno načelo jednakih prava i obaveza, čime je izvršena diskriminacija na osnovu mesta prebivališta tužioca kao ratnog vojnog rezerviste sa teritorije opštine koja nije navedena u označenom zaklјučku Vlade Republike Srbije od 17.01.2008. godine. Stavom drugim izreke, utvrđeno je da je tužba tužioca povučena u delu koji se odnosi na potraživanje po osnovu naknade nematerijalne štete. Stavom trećim izreke, obavezana je tužena da tužiocu na ime troškova parničnog postupka isplati iznos od 45.800,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od izvršnosti presude do isplate.
Presudom Apelacionog suda u Nišu Gž 2063/18 od 23.05.2018. godine odbijena je kao neosnovana žalba tužene i potvrđena prvostepena presuda u stavovima prvom i trećem izreke.

Presuda je dostupna u javnoj bazi sudske prakse ovde
Član 41 | DIC | Pogosjan i Bagdasarjan protiv Jermenije
Presuda je povezana sa rešenjem Rev 3033/2019 od 05.09.2019. Vrhovnog kasacionog suda, kojim se odbacuje kao nedozvolјena revizija tužene izjavlјena protiv presude Višeg suda u Vranju Gž 3017/18 od 08.02.2019. godine.

Presudom Osnovnog suda u Vranju Prr1. 65/17 od 18.04.2018. godine, stavom prvim izreke, tužena je obavezana da tužiocu naknadi štetu koja je izazvana povredom prava na suđenje u razumnom roku u predmetu Osnovnog suda u Vranju I 1022/09 u iznosu od 69.702,00 dinara, na ime troškova parničnog postupka u iznosu od 27.376,00 dinara i na ime troškova izvršnog postupka u iznosu od 19.600,00 dinara, pripadajućom kamatom. Stavom drugim izreke tužena je obavezana da tužiocu naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 30.000,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od izvršnosti presude do isplate.
Presudom Višeg suda u Vranju Gž 3017/18 od 08.02.2019. godine, stavom prvim izreke potvrđena je prvostepena presuda u delu u kom je odlučeno o glavnoj stvari, dok je preinačena odluka o troškovima parničnog postupka.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde
Član 41 | DIC | Pogosjan i Bagdasarjan protiv Jermenije
Presuda je povezana sa rešenjem Rev 627/2020 od 07.02.2020. Vrhovnog kasacionog suda, kojim se odbacuje kao nedozvolјena revizija predlagača izjavlјena protiv rešenja Višeg suda u Leskovcu Ržg 216/19 od 22.11.2019. godine.

Rešenjem Višeg suda u Leskovcu Ržg 216/19 od 22.11.2019. godine, odbijena je žalba punomoćnika predlagača izjavlјena protiv rešenja Osnovnog suda u Leskovcu R4 I 109/19 od 09.09.2019. godine, kojim je odbijen prigovor predlagača za ubrzanje postupka, zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku u predmetu tog suda I 7838/10, kao neosnovan.
Protiv navedenog rešenja, predlagač je blagovremeno izjavila reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešnog i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primene materijalnog prava, s tim što je predložila da se revizija smatra izuzetno dozvolјenom, u skladu sa odredbom član 404. ZPP.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde
Član 41 | DIC | Stojanović protiv Hrvatske
Presuda je povezana sa rešenjem Rev 3050/2019 od 18.09.2019. godine godine, Vrhovnog kasacionog suda, kojim se odbacuje revizija tužene izjavlјena protiv presude Višeg suda u Vranju Gž 1751/18 od 13.11.2018. godine i odbija kao neosnovan zahtev tužioca za naknadu troškova odgovora na reviziju.

Presudom Osnovnog suda u Vranju Prr1 22/17 od 09.02.2018. godine, obavezana je tužena da tužiocu plati na ime naknade imovinske štete izazvane povredom prava na suđenje u razumnom roku u predmetu Opštinskog suda u Vranju
I br. 1012/09 (ranije I. br. 850/05) iznose sa zateznom kamatom od dospeća pa do isplate bliže navedene u izreci pod 1. Tužana je obavezana da tužiocu na ime troškova parničnog postupka plati iznos od 24.000,00 dinara.
Viši sud u Vranju je presudom Gž 1751/18 od 13.11.2018. godine odbio kao neosnovanu žalbu tužene i potvrdio presudu Osnovnog suda u Vranju Prr1 22/17 od 09.02.2018. godine. Odbijen je zahtev tužene za naknadu troškova drugostepenog postupka.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde


Tematski povezani sadržaj u biblioteci Pravosudne akademije

Nastavni materijal

Publikacije