Hajduova protiv Slovačke

Država na koju se presuda odnosi
Slovačka
Institucija
Evropski sud za ljudska prava
Broj predstavke
2660/03
Stepen važnosti
2
Jezik
Srpski
Datum
30.11.2010
Članovi
8
8-1
41
Kršenje
8
Nekršenje
nije relevantno
Ključne reči po HUDOC/UN
(Čl. 8) Pravo na poštovanje privatnog i porodičnog života
(Čl. 8-1) Poštovanje privatnog života
(Čl. 41) Pravično zadovoljenje - opšte
Pozitivne obaveze
Tematske ključne reči
VS deskriptori
Zbirke
Sudska praksa
Pravni sažeci
Sažetak
U avgustu 2001. bivši suprug podnositeljke predstavke A. verbalno i fizički ju je napao na javnom mestu. Iako je zadobila samo lakše povrede, iz straha za svoj život i bezbednost, ona i njena deca su se iselili iz porodične kuće u prostorije jedne nevladine organizacije. Nakon nedelju dana A. je podnositeljki predstavke više puta pretio smrću. Protiv njega je pokrenut krivični postupak i određen mu je pritvor. U toku postupka veštaci su utvrdili da A. boluje od teškog poremećaja ličnosti. Okružni sud ga je 7. januara 2002. osudio i naložio mu bolničko psihijatrijsko lečenje. A. je zatim prebačen u bolnicu, ali nije dobio nikakvu terapiju i pušten je nedelju dana kasnije. Nakon puštanja na slobodu, A. je više puta pretio podnositeljki predstavke i njenom advokatu. On je ponovo uhapšen, a okružni sud je naredio njegovo psihijatrijsko lečenje u skladu sa prethodnim nalogom.

Iako se pretnje A. nikada nisu ostvarile, bile su dovoljne da utiču na psihološki integritet i dobrobit podnositeljke predstavke, A. je osuđen zbog nasilničkog ponašanja, ali nakon njegovog prebacivanja u bolnicu, okružni sud nije ispunio svoju zakonsku obavezu da naredi bolnici da ga pritvori i pruži mu neophodan psihijatrijski tretman. Tek nakon podnošenja nove krivične prijavu, policija je preuzela na sebe da interveniše.

Nedostatak dovoljnih mera kao odgovor na ponašanje A., a posebno propust okružnog suda da odredi njegov pritvor radi psihijatrijskog lečenja nakon osude, predstavljao je kršenje pozitivnih obaveza države prema članu 8.

 

EVROPSKI SUD ZA LJUDSKA PRAVA

HAJDUOVÁ PROTIV SLOVAČKE

(Predstavka br. 2660/03) 

SAŽETAK PRESUDE

izrečene  30.11.2010. godine

 

Podnositelјku je njen tadašnji suprug fizički i verbalno napao 2001. godine, što je kod nje izazvalo strah za život i bezbednost i dovelo do nastupanja lakših povreda. Podnositelјka se sa decom preselila iz stana u kojem su do tada svi živeli u sigurnu kuću jedne nevladine organizacije. Nakon više novih uzastopnih pretnji supruga koje su se, između ostalog, odnosile na to da će da ubije nju i još nekoliko lica, protiv njega je pokrenut krivični postupak u toku kojeg mu je bio određen pritvor. Osuđen je 2002. godine. Izrečena mu je mera bezbednosti obaveznog psihijatrijskog lečenja i čuvanja u zdravstvenoj ustanovi. Iako je suprug podnositelјke bio premešten u zdravstvenu ustanovu, sud nije izdao nalog toj ustanovi da sprovede njegovo psihijatrijsko lečenje. On je pušten iz bolnice već nakon sedam dana bez sprovođenja psihijatrijskog lečenja.

Podnositelјka se obratila Ustavnom sudu žaleći se zbog nesprovođenja mere obavezog prihijatrijskog lečenja, ali bez uspeha. Budući da je nakon otpuštanja iz bolnice suprug podnositelјke nastavio da joj preti, podnositelјka je podnela novu krivičnu prijavu i o tome obavestila sud koji je doneo gore navedenu osuđujuću presudu. Suprug podnositelјke je pritvoren tek nakon što je pretio advokatu podnositelјke. Nakon toga, gore navedeni sud je naredio zdravstvenoj ustanovi da sprovede potrebno lečenje, istovremeno obezbedivši premeštaj supruga podnositelјke iz pritvora u zdravstvenu ustanovu, a na osnovu ranije donete presude. Podnositelјka je pred Evropskim sudom istakla da nadležni slovački organi, protivno pozitivnim obavezama koje im nameće član 8 Konvencije, nisu preduzeli primerene mere da je zaštite od nasilјa njenog supruga, iako su znali da je kod njega utvrđena teža duševna poremećenost.

Podnositeljka se obratila Evropskom sudu za ljudska prava navodeći da je država propuštajući da ispuni svoje pozitivne obaveze da je zaštiti od A. prekršila njeno pravo na privatni i porodični život garantovano članom 8 Konvencije.

 

NAČELA EVROPSKOG SUDA:

Pozitivne obaveze koje državama nameće član 8 Konvencije obavezuju nadležne državne organe da preduzmu sve potrebne preventivne mere radi zaštite fizičkog i psihičkog integriteta pojedinaca, kada dođe do njegovog ugrožavanja od strane drugih lica. U tom cilјu, državni organi su dužni da uspostave zakonodavni okvir koji reguliše krivična dela protiv života i tela izvršena od strane drugih lica, kao i da obezbede efikasno sprovođenje tog okvira u praksi.

PRIMENA NAČELA NA ČINјENICE DATOG PREDMETA:

Evropski sud je primetio da je slovački sud propustivši da naredi sprovođenje lečenja supruga podnositelјke u konkretnoj ustanovi nakon donošenja osuđujuće presude protiv njega, prekršio odredbe nacionalnog zakonodavstva. Iako je policija već nakon sedam dana donekle ispravila propust, lišivši ga slobode i smestivši ga u zdravstvenu ustanovu na psihijatrijsko lečenje, u međuvremenu je ipak došlo do uznemiravanja podnositelјke zbog upućivanja novih pretnji. Zbog činjenice da je suprug već ranije pretio i nasilno postupao prema podnositelјki, kao i da je prilikom veštačenja kod njega utvrđena teža duševna poremećenost Sud je zaklјučio da su upućene pretnje bile dovolјno ozbilјne da izazovu osnovan strah kod podnositelјke, čime je bio ugrožen njen psihički integritet.3 U datoj situaciji nadležni organi nisu primenila postojeći zakonski okvir kako bi podnositelјki pružila primerenu zaštitu od porodičnog nasilјa kojem je bila izložena, te su tako povredila pravo podnositelјke na privatan život iz člana 8 Evropske konvencije.

Zbog utvrđene povrede Evropski sud je podnositelјki dosudio pravično zadovolјenje na ime nematerijalne štete u iznosu 4.000 evra kao i dodatnih 1.000 evra na ime troškova postupka.

 

KOMENTAR:

Presuda u predmetu Hajduova utemelјena je na praksi Evropskog suda, kojom se ustanovlјava da zaštita prava na privatni život podrazumeva pozitivnu obavezu država da preduzmu adekvatne preventivne mere radi zaštite fizičkog i psihičkog integriteta žrtava nasilјa u porodici (između ostalog, presuda Bivakva i S. protiv Bugarske (Bevacqua and S. v. Bulgaria, br. 71127/01 od 12.06. 2008.), presuda E.S. i drugi protiv Slovačke (E.S. and Others v. Slovakia, br. 8227/04 od 15.09.2009.) i presuda A. protiv Hrvatske (A. v. Croatia, br. 55164/08 od 14.10. 2010.). Osim navedene prakse u kojoj je ugrožavanje fizičkog i psihičkog integriteta žrtava nasilјa u porodici dovelo do povrede člana 8, značajne su i presude Opuz protiv Turske (Opuz v. Turkey, br.35376/97 od 09.06.2009.) i Kontrova protiv Slovačke (Kontrová v. Slovakia, br. 7510/04 od 31.05.2007.) koje su prethodile predmetu Hajduova a u kojima je nakon nastupanja smrti žrtve nasilјa u porodici utvrđena povreda člana 2 zbog propusta državnih organa da zaštite život žrtve nasilјa u porodici. U predmetu Opuz je istaknuto da se u ulozi žrtve nasilјa u porodici osim žena često pojavlјuju i drugi članovi porodice Iako Evropski sud u toku poslednje decenije konsta - tuje u svojim presudama da su države naročito u oba - vezi da sa dužnom pažnjom preduzimaju preventivne mere u slučaju ugrožavanja fizičkog i psihičkog in - tegriteta žrtvi nasilјa u porodici, bitno je imati u vidu da Evropski sud u svojoj dugogodišnjoj prak - si (između ostalog, Iks i Ipsilon protiv Holandije (X and Y v. the Netherlands, br. 8978/80 od 26.03.1985.), M.C. protiv Bugarske (M.C. v. Bulgaria, br. 39272/98 od 04.12.2003.) i Osman protiv Ujedinjenog Kralјev - stva (Osman v. the United Kingdom, br. 23452/94 od 28.10.1998.) pruža zaštitu svim žrtvama nasilјa (da - kle ne samo žrtvama porodičnog nasilјa) u slučaju ugrožavanja njihovog fizičkog ili moralnog inte - griteta zahtevajući od država ispunjenje pozitivnih obaveza u smislu člana 8 (ili pak u određenim slu - čajevima člana 2 odnosno 3 Konvencije). Kako bi se u srpskom pravnom sistemu izbegle slič - ne povrede koje se ogledaju u ugrožavanju fizičkog i psihičkog integriteta, potrebno je da nadležni državni organi pravovremeno i delotvorno rea - guju na prijave navodnih žrtvi nasilјa u porodici, primenjujući mere za zaštitu oštećenog u slučaju postojanja nasilјa ili ozbilјne pretnje upućene oštećenom (član 102 Zakonika o krivičnom postup - ku) ili postojanja nekog od razloga za određivanje pritvora (član 211 Zakonika o krivičnm postupku) kao i mera zaštite od nasilјa u porodici (članovi 198 do 200 Porodičnog zakona).

Nema povezane prakse za ovu presudu.
Sažmi komentare

Komentari

Relevantni komentari iz drugih presuda

Član 8 | DIC | Damnjanović protiv Srbije
Presuda je povezana sa presudom Vrhovnog kasacionog suda Rev 2999/1999 od 4.9.2019. godine, kojom se odbija kao nesosnovana revizija tužilje-protivtužene, izjevljena protiv presude Apelacionog suda u Kragujevcu Gž2 119/19 od 04.04.2019. godine.

Prema utvrđenom činjeničnom stanju, tužilјa i tuženi su zaklјučili brak 06.05.2012. godine iz kog braka imaju maloletnog sina. Živeli su u kući u zajednici sa majkom i babom tuženog. Do prestanka bračne zajednice došlo je 04.09.2017. godine, kada je tužilјa napustila bračnu zajednicu. Bračni odnosi su ozbilјno i trajno poremećeni, nema izgleda da se bračna zajednica nastavi. Tužilјa, kada je napustila bračnu zajednicu prijavila je policiji tuženog za nasilјe u porodici. Navela je da je poslednje dve godine u braku bila u svađi sa tuženim, stalno su se raspravlјali, a tuženi je držao za ruke i drmao zbog čega su joj ostajale modrice, kao i da je dete često prisustvovalo ovim svađama. Po napuštanju zajednice otišla je da živi kod svojih roditelјa. Navodi tužilјe u pogledu vršenja nasilјa u porodici nisu ničim bili potkreplјeni. Presudom Osnovnog suda u Jagodini P2 411/17 od 24.12.2018. godine u stavu prvom izreke, brak zaklјučen dana 06.05.2014. je razveden na osnovu člana 41. Porodičnog zakona. U stavu drugom izreke, usvojen je tužbeni zahtev tuženog-protivtužioca pa je zajedničko maloletno dete stranaka sin poveren ocu koji će samostalno vršiti roditelјsko pravo. Obavezana je tužena-protivtužilјa da na ime svog doprinosa u izdržavanju deteta plaća mesečno određeni novčani iznos. Presudom je uređen je način održavanja ličnih odnosa detat sa majkom. Presudom Apelacionog suda u Kragujevcu Gž2 119/19 od 04.04.2019. godine, odbijena je kao neosnovana žalba tužilјe-protivtužene i potvrđena presuda Osnovnog suda u Jagodini P2 411/17 od 24.12.2018.


Ceneći navode revizije, Vrhovni kasacioni sud nalazi da su nižestepeni sudovi na potpuno utvrđeno činjenično stanje, pravilno primenili materijalno pravo, a pri čemu su se shodno citiranim propisima prevashodno rukovodili interesima maloletnog deteta, pravilno ocenjujući da je u interesu deteta da za sada ostane u domaćinstvu kod oca, tj. da se vršenje roditelјskog prava nad maloletnim poveri njegovom ocu a da majka ima pravo viđanja sa detetom, budući da je otac ostvario bolju emocionalnu povezanost sa detetom.

Presuda je dostupna u javnoj bazi sudske prakse ovde
Član 8 | DIC | Gardel protiv Francuske
Presuda je povezana sa rešenjem Gž 3189/19 od 22.08.2019. godine Apelacionog suda u Beogradu, kojom se odbija kao neosnovana žalba tužioca i potvrđuje rešenje Višeg suda u Beogradu P.br. 11293/18 od 11.12.2018. godine u parnici tužioca AA protiv tužene Republike Srbije radi kršenja lјudskih prava jer je tužena svojim dopisom dostavile lične podatke tužioca i njegove porodice Komisiji Federacije BiH.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde

Član 8 | DIC | Jurišić protiv Hrvatske
Presuda je povezana sa rešenjem Ržg 2/16 od 17.06.2016. godine Apelacionog suda u Novom Sadu, kojim se žalba predlagača izjavlјena protiv rešenja Višeg suda u Somboru posl. br.R4p.2/16 od 26.5.2016. godine se odbacuje kao neblagovremena.

Pobijanim prvostepenim rešenjem odbijen je prigovor predlagača B.Đ. kojim je tražio da se utvrdi da mu je u postupku koji se vodi pred Višim sudom u Somboru pod posl. brojem P.32/2014 povređeno pravo na suđenje u razumnom roku. Protiv ovog rešenja predlagač je izjavio žalbu u kojoj predlaže da Apelacioni sud naloži Višem sudu u Somboru postupanje po tužbi ovde predlagača u nepresuđenom delu kojim je tražena naknada materijalne štete, iz razloga što je predlagač starija i bolesna osoba pa je neophodna posebna hitnost u postupanju.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde
Član 8 | DIC | Kostić protiv Srbije
Odluka Ustavnog suda Republike Srbije\r\nhttps://ustavni.sud.rs/sudska-praksa/baza-sudske-prakse/pregled-dokumenta?PredmetId=16038\r\nkojom se usvaja ustavna žalba D.K. i utvrđuje da su u izvršnom postupku pred osnovnim sudom povređena prava roditelja i pravo na suđenje u razumnom roku
Član 8 | DIC | Milovanović protiv Srbije
Presuda je povezana sa presudom Vrhovnog kasacionog suda Rev 2999/1999 od 4.9.2019. godine, kojom se odbija kao nesosnovana revizija tužilje-protivtužene, izjevljena protiv presude Apelacionog suda u Kragujevcu Gž2 119/19 od 04.04.2019. godine.

Prema utvrđenom činjeničnom stanju, tužilјa i tuženi su zaklјučili brak 06.05.2012. godine iz kog braka imaju maloletnog sina. Živeli su u kući u zajednici sa majkom i babom tuženog. Do prestanka bračne zajednice došlo je 04.09.2017. godine, kada je tužilјa napustila bračnu zajednicu. Bračni odnosi su ozbilјno i trajno poremećeni, nema izgleda da se bračna zajednica nastavi. Tužilјa, kada je napustila bračnu zajednicu prijavila je policiji tuženog za nasilјe u porodici. Navela je da je poslednje dve godine u braku bila u svađi sa tuženim, stalno su se raspravlјali, a tuženi je držao za ruke i drmao zbog čega su joj ostajale modrice, kao i da je dete često prisustvovalo ovim svađama. Po napuštanju zajednice otišla je da živi kod svojih roditelјa. Navodi tužilјe u pogledu vršenja nasilјa u porodici nisu ničim bili potkreplјeni. Presudom Osnovnog suda u Jagodini P2 411/17 od 24.12.2018. godine u stavu prvom izreke, brak zaklјučen dana 06.05.2014. je razveden na osnovu člana 41. Porodičnog zakona. U stavu drugom izreke, usvojen je tužbeni zahtev tuženog-protivtužioca pa je zajedničko maloletno dete stranaka sin poveren ocu koji će samostalno vršiti roditelјsko pravo. Obavezana je tužena-protivtužilјa da na ime svog doprinosa u izdržavanju deteta plaća mesečno određeni novčani iznos. Presudom je uređen je način održavanja ličnih odnosa detat sa majkom. Presudom Apelacionog suda u Kragujevcu Gž2 119/19 od 04.04.2019. godine, odbijena je kao neosnovana žalba tužilјe-protivtužene i potvrđena presuda Osnovnog suda u Jagodini P2 411/17 od 24.12.2018.


Ceneći navode revizije, Vrhovni kasacioni sud nalazi da su nižestepeni sudovi na potpuno utvrđeno činjenično stanje, pravilno primenili materijalno pravo, a pri čemu su se shodno citiranim propisima prevashodno rukovodili interesima maloletnog deteta, pravilno ocenjujući da je u interesu deteta da za sada ostane u domaćinstvu kod oca, tj. da se vršenje roditelјskog prava nad maloletnim poveri njegovom ocu a da majka ima pravo viđanja sa detetom, budući da je otac ostvario bolju emocionalnu povezanost sa detetom.

Presuda je dostupna u javnoj bazi sudske prakse ovde
Član 8 | DIC | Tomić protiv Srbije
Presuda je povezana sa presudom Vrhovnog kasacionog suda Rev 2999/1999 od 4.9.2019. godine, kojom se odbija kao nesosnovana revizija tužilje-protivtužene, izjevljena protiv presude Apelacionog suda u Kragujevcu Gž2 119/19 od 04.04.2019. godine.

Prema utvrđenom činjeničnom stanju, tužilјa i tuženi su zaklјučili brak 06.05.2012. godine iz kog braka imaju maloletnog sina. Živeli su u kući u zajednici sa majkom i babom tuženog. Do prestanka bračne zajednice došlo je 04.09.2017. godine, kada je tužilјa napustila bračnu zajednicu. Bračni odnosi su ozbilјno i trajno poremećeni, nema izgleda da se bračna zajednica nastavi. Tužilјa, kada je napustila bračnu zajednicu prijavila je policiji tuženog za nasilјe u porodici. Navela je da je poslednje dve godine u braku bila u svađi sa tuženim, stalno su se raspravlјali, a tuženi je držao za ruke i drmao zbog čega su joj ostajale modrice, kao i da je dete često prisustvovalo ovim svađama. Po napuštanju zajednice otišla je da živi kod svojih roditelјa. Navodi tužilјe u pogledu vršenja nasilјa u porodici nisu ničim bili potkreplјeni. Presudom Osnovnog suda u Jagodini P2 411/17 od 24.12.2018. godine u stavu prvom izreke, brak zaklјučen dana 06.05.2014. je razveden na osnovu člana 41. Porodičnog zakona. U stavu drugom izreke, usvojen je tužbeni zahtev tuženog-protivtužioca pa je zajedničko maloletno dete stranaka sin poveren ocu koji će samostalno vršiti roditelјsko pravo. Obavezana je tužena-protivtužilјa da na ime svog doprinosa u izdržavanju deteta plaća mesečno određeni novčani iznos. Presudom je uređen je način održavanja ličnih odnosa detat sa majkom. Presudom Apelacionog suda u Kragujevcu Gž2 119/19 od 04.04.2019. godine, odbijena je kao neosnovana žalba tužilјe-protivtužene i potvrđena presuda Osnovnog suda u Jagodini P2 411/17 od 24.12.2018.


Ceneći navode revizije, Vrhovni kasacioni sud nalazi da su nižestepeni sudovi na potpuno utvrđeno činjenično stanje, pravilno primenili materijalno pravo, a pri čemu su se shodno citiranim propisima prevashodno rukovodili interesima maloletnog deteta, pravilno ocenjujući da je u interesu deteta da za sada ostane u domaćinstvu kod oca, tj. da se vršenje roditelјskog prava nad maloletnim poveri njegovom ocu a da majka ima pravo viđanja sa detetom, budući da je otac ostvario bolju emocionalnu povezanost sa detetom.

Presuda je dostupna u javnoj bazi sudske prakse ovde
Član 41 | DIC | Pogosjan i Bagdasarjan protiv Jermenije
Presuda je povezana sa rešenjem Rev 3033/2019 od 05.09.2019. Vrhovnog kasacionog suda, kojim se odbacuje kao nedozvolјena revizija tužene izjavlјena protiv presude Višeg suda u Vranju Gž 3017/18 od 08.02.2019. godine.

Presudom Osnovnog suda u Vranju Prr1. 65/17 od 18.04.2018. godine, stavom prvim izreke, tužena je obavezana da tužiocu naknadi štetu koja je izazvana povredom prava na suđenje u razumnom roku u predmetu Osnovnog suda u Vranju I 1022/09 u iznosu od 69.702,00 dinara, na ime troškova parničnog postupka u iznosu od 27.376,00 dinara i na ime troškova izvršnog postupka u iznosu od 19.600,00 dinara, pripadajućom kamatom. Stavom drugim izreke tužena je obavezana da tužiocu naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 30.000,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od izvršnosti presude do isplate.
Presudom Višeg suda u Vranju Gž 3017/18 od 08.02.2019. godine, stavom prvim izreke potvrđena je prvostepena presuda u delu u kom je odlučeno o glavnoj stvari, dok je preinačena odluka o troškovima parničnog postupka.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde
Član 41 | DIC | Pogosjan i Bagdasarjan protiv Jermenije
Presuda je povezana sa rešenjem Rev 627/2020 od 07.02.2020. Vrhovnog kasacionog suda, kojim se odbacuje kao nedozvolјena revizija predlagača izjavlјena protiv rešenja Višeg suda u Leskovcu Ržg 216/19 od 22.11.2019. godine.

Rešenjem Višeg suda u Leskovcu Ržg 216/19 od 22.11.2019. godine, odbijena je žalba punomoćnika predlagača izjavlјena protiv rešenja Osnovnog suda u Leskovcu R4 I 109/19 od 09.09.2019. godine, kojim je odbijen prigovor predlagača za ubrzanje postupka, zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku u predmetu tog suda I 7838/10, kao neosnovan.
Protiv navedenog rešenja, predlagač je blagovremeno izjavila reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešnog i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primene materijalnog prava, s tim što je predložila da se revizija smatra izuzetno dozvolјenom, u skladu sa odredbom član 404. ZPP.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde
Član 41 | DIC | Stojanović protiv Hrvatske
Presuda je povezana sa rešenjem Rev 3050/2019 od 18.09.2019. godine godine, Vrhovnog kasacionog suda, kojim se odbacuje revizija tužene izjavlјena protiv presude Višeg suda u Vranju Gž 1751/18 od 13.11.2018. godine i odbija kao neosnovan zahtev tužioca za naknadu troškova odgovora na reviziju.

Presudom Osnovnog suda u Vranju Prr1 22/17 od 09.02.2018. godine, obavezana je tužena da tužiocu plati na ime naknade imovinske štete izazvane povredom prava na suđenje u razumnom roku u predmetu Opštinskog suda u Vranju
I br. 1012/09 (ranije I. br. 850/05) iznose sa zateznom kamatom od dospeća pa do isplate bliže navedene u izreci pod 1. Tužana je obavezana da tužiocu na ime troškova parničnog postupka plati iznos od 24.000,00 dinara.
Viši sud u Vranju je presudom Gž 1751/18 od 13.11.2018. godine odbio kao neosnovanu žalbu tužene i potvrdio presudu Osnovnog suda u Vranju Prr1 22/17 od 09.02.2018. godine. Odbijen je zahtev tužene za naknadu troškova drugostepenog postupka.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde