Cetinja protiv Hrvatske

Država na koju se presuda odnosi
Hrvatska
Institucija
Evropski sud za ljudska prava
Broj predstavke
6959/17
Stepen važnosti
3
Jezik
Hrvatski
Datum
09.05.2023
Članovi
7
7-1
Kršenje
7
7-1
Nekršenje
nije relevantno
Ključne reči po HUDOC/UN
(Čl. 7) Kažnjavanje samo na osnovu zakona
(Čl. 7-1) Nullum crimen sine lege
Tematske ključne reči
VS deskriptori
1.7 Član 7. - kažnjavanje samo na osnovu zakona
1.7.3 Zastarevanje
Zbirke
Sudska praksa
Presuda ESLJP
Odbor
Sažetak
Predmet se odnosi na osudu podnosioca predstavke za prekršaj u odnosu na koji je nastupila zastara. Izneo je prigovor na osnovu članova 6. i 7. Konvencije i člana 1. Protokola br. 1 uz Konvenciju, jer je bio osuđen za prekršaj i naloženo mu je platiti novčanu kaznu iako je u odnosu na dotični prekršaj nastupila zastara.

Dana 28.8.2011., nakon incidenta koji je uključivao fizički sukob s drugom osobom, podnosilac, koji je bio pod uticajem alkohola, doveden je u lokalnu policijsku stanicu na triježnjenje. Pušten je nakon nekoliko sati. Prekršajni sud u Delnicama proglasio ga je krivim za prekršaj remećenja javnog reda i mira te mu je izrekao novčanu kaznu. Međutim, pet sati koje je podnosilac proveo u policijskom pritvoru računano je kao jedan dan zatvora, što se moralo se oduzeti od ukupnog iznosa novčane kazne. Podnosilac je 11.1.2017. platio tu kaznu i troškove izvršitelja. U međuvremenu, on se žalio na presudu. Njegovu žalbu ispitao je i presudom odbio Visoki prekršajni sud 27.5.2015., odnosno, više od tri i po godine kasnije. Presuda mu je dostavljena gotovo godinu dana kasnije.

On je podneo ustavnu tužbu u kojoj je tvrdio da je u relevantno vreme važećim Prekršajnim zakonom bio predviđen relativni rok zastare od dve godine i apsolutni rok zastare od četiri godine, a oba su tekla od trenutka počinjenja dela. Tok relativne zastare mogla je prekinuti samo određena radnja nadležnog tela preduzeta u odnosu na dotični prekršaj. U slučaju takvog prekida, relativna zastara počinjala je ponovo da teče. Prema njegovom mišljenju, propust Visokog prekršajnog suda da preduzme bilo kakvu radnju u razdoblju od tri i po godine rezultovao je zastarom prekršaja koji mu je stavljen na teret. U tom pogledu pozvao se i na relevantnu sudsku praksu Vrhovnog suda i odluku Ustavnog suda. Tvrdio je i da prekomerno odgađanje dostave presude Visokog prekršajnog suda upućuje na to da je presuda bila antidatirana kako bi se poštovao apsolutni rok zastare od četiri godine.

Ustavni sud proglasio je njegovu ustavnu tužbu nedopuštenom smatrajući da u njoj nije otvoreno nikakvo ustavnopravno pitanje.

Sud smatra da je propust Ustavnog suda da odgovori na tvrdnju podnosioca dodatno pogoršao postojeću povredu načela zakonitosti koju je počinio Visoki prekršajni sud učinivši je još težom. Sud stoga utvrđuje da interesi poštovanja ljudskih prava zajamčenih Konvencijom i dodatnim protokolima zahtevaju ispitivanje osnovanosti ovog prigovora. Prigovor Vlade o nedopuštenosti koji se temelji na nepostojanju značajne štete stoga se mora odbaciti. Imajući ovo u vidu, Sud smatra da je u ovom predmetu došlo do povrede članka 7. Konvencije kao i da nije potrebno ispitati ostale prigovore podnoioca.