Bundesverband der Verbraucherzentralen und Verbraucherverbände – Verbraucherzentrale Bundesverband e.V. protiv Teekanne GmbH & Co. KG

PRESUDA SUDA

(deveto vijeće)

4. lipnja 2015.(*)

„Zahtjev za prethodnu odluku – Direktiva 2000/13/EZ – Označivanje i prezentiranje hrane – Članak 2. stavak 1. točke (a) i (i) i članak 3. stavak 1. točka 2. – Označivanje koje može dovesti kupca u zabludu o sastavu hrane – Popis sastojaka – Uporaba navoda ,pustolovina maline‑vanilije’ kao i slikovnog prikaza maline i cvijeća vanilije na ambalaži voćnog čaja koji ne sadrži te sastojke“

U predmetu C‑195/14,

povodom zahtjeva za prethodnu odluku na temelju članka 267. UFEU‑a, koji je uputio Bundesgerichtshof (Njemačka), odlukom od 26. veljače 2014., koju je Sud zaprimio 18. travnja 2014., u postupku

Bundesverband der Verbraucherzentralen und Verbraucherverbände – Verbraucherzentrale Bundesverband e.V.

protiv

Teekanne GmbH & Co. KG,

SUD (deveto vijeće),

u sastavu: K. Jürimäe, predsjednik vijeća, M. Safjan (izvjestitelj) i A. Prechal, suci,

nezavisna odvjetnica: E. Sharpston,

tajnik: A. Calot Escobar,

uzimajući u obzir pisani postupak,

uzimajući u obzir očitovanja koja su podnijeli:

–        za Bundesverband der Verbraucherzentralen und Verbraucherverbände  – Verbraucherzentrale Bundesverband e.V., J. Kummer i P. Wassermann, Rechtsanwälte,

–        za Teekanne GmbH & Co. KG, A. H. Meyer, Rechtsanwalt,

–        za poljsku vladu, B. Majczyna, u svojstvu agenta,

–        za portugalsku vladu, L. Inez Fernandes i C. Madaleno, u svojstvu agenata,

–        za Europsku komisiju, S. Grünheid i K. Herbout‑Borczak, u svojstvu agenata,

odlučivši, nakon što je saslušao nezavisne odvjetnice, da u predmetu odluči bez njezina mišljenja,

donosi sljedeću

Presudu

1        Zahtjev za prethodnu odluku odnosi se na tumačenje članka 2. stavka 1. točaka (a) i (i), te članka 3. stavka 1. točke 2. Direktive 2000/13/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 20. ožujka 2000. o usklađivanju zakonodavstava država članica o označivanju, prezentiranju i oglašavanju hrane (SL L 109, str. 29.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 15., svezak 7., str. 77.), kako je izmijenjena Uredbom (EZ) br. 596/2009 Europskog parlamenta i Vijeća od 18. lipnja 2009. (SL L 188, str. 14.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 1., svezak 3., str. 185., u daljnjem tekstu: Direktiva 2000/13).

2        Zahtjev je upućen u okviru spora između Bundesverband der Verbraucherzentralen und Verbraucherverbände – Verbraucherzentrale Bundesverband e.V. (Savezna unija organizacija i udruga potrošača, u daljnjem tekstu: BVV) i Teekanne GmbH & Co. KG (u daljnjem tekstu: Teekanne) o navodno zavaravajućem karakteru označivanja hrane.

 Pravni okvir

 Pravo Unije

 Direktiva 2000/13

3        Direktiva 2000/13 je stavljena izvan snage, s učinkom od 13. prosinca 2014., na temelju članka 53. stavka 1. Uredbe (EU) br. 1169/2011 Europskog parlamenta i Vijeća od 25. listopada 2011. o informiranju potrošača o hrani, izmjeni uredaba (EZ) br. 1924/2006 i (EZ) br. 1925/2006 Europskog parlamenta i Vijeća te o stavljanju izvan snage Direktive Komisije 87/250/EEZ, Direktive Vijeća 90/496/EEZ, Direktive Komisije 1999/10/EZ, Direktive 2000/13/EZ Europskog parlamenta i Vijeća, direktiva Komisije 2002/67/EZ i 2008/5/EZ i Uredbe Komisije (EZ) br. 608/2004 (SL L 304, str. 18.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 15., svezak 20., str. 168.). Ipak, imajući u vidu vrijeme nastanka činjenica u glavnom postupku, na taj se postupak i dalje primjenjuje Direktiva 2000/13.

4        Sukladno uvodnim izjavama 6., 8. i 14. te direktive:

„(6)      Glavni razlog donošenja bilo kakvih pravila o označivanju hrane trebala bi biti potreba za informiranjem i zaštitom potrošača.

[...]

(8)      Detaljno označivanje, pogotovo ono koje navodi točnu prirodu i karakteristike proizvoda, čime potrošaču omogućuje izabrati proizvod uz potpuno poznavanje činjenica, najprikladnije je, budući da stvara najmanje prepreka za slobodnu trgovinu.

[...]

(14)      Pravila o označivanju također bi trebala zabranjivati uporabu informacija koje bi kupca mogle dovesti u zabludu [...]. Kako bi bila učinkovita, ova bi se zabrana također trebala primjenjivati na prezentiranje i oglašavanje hrane.“

5        Članak 1. stavak 1. i stavak 3. točka (a) navedene direktive predviđa:

„1. Ova se Direktiva odnosi na označivanje hrane koja se kao takva treba dostaviti krajnjem potrošaču, kao i na određene aspekte prezentiranja i oglašavanja.

[...]

3. Za potrebe ove Direktive,

(a)      „označivanje” znači svaka riječ, pojedinost, tvornička oznaka, zaštitni znak (žig), naziv proizvoda, slikovni prikaz ili simbol koji se odnosi na hranu i koji se nalazi na bilo kojoj ambalaži, ispravi, oglasu, etiketi, obruču ili privjesnici, koji prate ili se odnose na takvu hranu“.

6        Članak 2. stavak 1. točke (a) i (i) iste direktive predviđa:

„Označivanje i korištene metode ne smiju:

(a)      biti takve da dovode kupca u zabludu, a naročito:

(i)      u pogledu karakteristika hrane te pogotovo njezine prirode, identiteta, osobina, sastava, količine, trajnosti, podrijetla, metode izrade ili proizvodnje;

[…]“

7        U članku 3. stavku 1. Direktive 2000/13 navodi se:

„U skladu s člancima od 4. do 17. i uz izuzetke koje sadrže, navođenje sljedećih pojedinosti obvezno je pri označivanju hrane:

(1)      naziv pod kojim se proizvod prodaje;

(2)      popis sastojaka;

[...]“

8        Članak 6. te direktive glasi kako slijedi:

„1. Sastojci se navode u skladu s ovim člankom i prilozima I., II., i III.

[...]

4.      (a)   Oznaka ,sastojak’ znači sve tvari, uključujući aditive, koje se koriste u proizvodnji i pripremi hrane i koje su prisutne i u konačnom proizvodu, čak i u izmijenjenom obliku.

[...]

5.       Popis sastojaka uključuje sve sastojke hrane, prema silaznom redoslijedu mase, zabilježene za vrijeme njihove uporabe u proizvodnji hrane. Predstavlja se pod prikladnim nazivom koji uključuje riječ ,sastojci’.

[...]

6.       Sastojci se naznačuju njihovim specifičnim nazivom, gdje je to primjenljivo, u skladu s pravilima utvrđenima u članku 5.

Međutim:

[...]

–        začini su određeni u skladu s Prilogom III.,

[…]

7.      Odredbama Zajednice ili, u slučaju kada takve ne postoje, nacionalnim odredbama može se utvrditi da naziv pod kojim se određena hrana prodaje mora biti popraćen navođenjem određenog sastojka ili sastojaka.

[...]“

 Uredba (EZ) br. 178/2002

9        Uredba (EZ) br. 178/2002 Europskog parlamenta i Vijeća od 28. siječnja 2002. o utvrđivanju općih načela i uvjeta zakona o hrani, osnivanju Europske agencije za sigurnost hrane te utvrđivanju postupaka u područjima sigurnosti hrane (SL L 31, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 15., svezak 7., str. 91.) u svom članku 8. naslovljenom „Zaštita interesa potrošača“ predviđa:

„1. Cilj je propisa o hrani zaštititi interese potrošača te im pružiti osnovu na kojoj će moći donijeti mjerodavne odluke u vezi hrane koju konzumiraju. Cilj je prevencija:

a)      prijevara ili zavaravajućih postupaka;

b)      patvorenja hrane; i

c)      svih drugih postupaka koji mogu potrošača dovesti u zabludu.“

10      Članak 16. te uredbe propisuje:

„Ne dovodeći u pitanje posebne odredbe zakona o hrani, označivanje, oglašavanje i prezentacija hrane ili hrane za životinje, uključujući njezin oblik, izgled ili pakiranje, materijale korištene za pakiranje, način na koji je dizajnirana ili okruženje u kojem je izložena, te informacije koje su o njoj dostupne putem bilo kojeg medija, ne smije potrošača dovoditi u zabludu.“

 Njemačko pravo

11      Zakon o nepoštenom tržišnom natjecanju (Gesetz gegen den unlauteren Wettbewerb), u verziji koja se primjenjuje u glavnom postupku (BGBl. 2010 I, str. 254., u daljnjem tekstu: UWG), u svom članku 4. točki 11. propisuje:

„Primjeri nepoštene trgovačke prakse

Nepošteno djeluje posebice onaj tko

[...]

11.      krši zakonsku odredbu čiji je cilj, među ostalim, uređenje ponašanja na tržištu u interesu tržišnih sudionika.“

12      Članak 5. stavak 1. točka 1) UWG‑a propisuje:

„Zavaravajuća poslovna praksa:

1)      Nepošteno tržišno natjecanje obuhvaća svaku zavaravajuću trgovačku praksu. Zavaravajuća je ona trgovačka praksa koja sadrži neistinite navode ili druge navode koji mogu dovesti u zabludu o sljedećim okolnostima:

1.      bitne karakteristike proizvoda ili usluge, kao što je njihova raspoloživost, priroda, izvedba, pogodnosti, rizike koje predstavlja, sastav, pribor, postupak ili datum proizvodnje, dostave ili pružanja, prikladnost za uporabu, mogući načini uporabe, količina, svojstava, servis nakon prodaje i obrada reklamacija, zemljopisno ili komercijalno podrijetlo, očekivani rezultati njegove uporabe kao i rezultati i glavne karakteristike izvedenih testova proizvoda ili usluge“.

13      Pod naslovom „Odredbe o zaštiti od prijevare“ članak 11. stavak 1. Zakonika o hrani, proizvodima široke potrošnje i hrani za životinje (Lebensmittel, Bedarfsgegenstände und Futtermittelgesetzbuch) u tekstu koji se primjenjuje na predmet iz glavnog postupka (u daljnjem tekstu: LFGB) određuje:

„Zabranjeno je stavljati u prodaju hranu pod zavaravajućim nazivom ili pod zavaravajućom oznakom ili prezentacijom ili promovirati općenito ili u pojedinom slučaju putem zavaravajućih prezentacija ili drugih zavaravajućih izjava. Prijevarom se osobito smatra

1.      kad se kod hrane koriste nazivi, navodi, prezentiranje, opisi ili druge izjave koje mogu dovesti u zabludu o njezinim osobinama, osobito o vrsti, kvaliteti, sastavu, količini, roku trajanja, porijeklu, mjestu iz kojeg dolazi ili načinu na koji se proizvodi ili dobiva;

[...]“

 Glavni postupak i prethodno pitanje

14      Iz odluke kojom se upućuje prethodno pitanje proizlazi da Teekanne stavlja u promet voćni čaj pod nazivom „Felix Himbeer‑Vanille Abenteuer“ (Felix malina‑vanilija pustolovina) (u daljnjem tekstu: voćni čaj). Ambalaža tog napitka se sastoji od sklopive kartonske kutije u obliku paralelopipeda koja sadrži 20 vrećica.

15      Ta se ambalaža sastoji od određenog broja elemenata različitih veličina, boja i fontova, osobito slikovnog prikaza malina i cvjetova vanilije, navodâ „voćni čaj s prirodnim aromama“ i „voćni čaj s prirodnim aromama – okus maline‑vanilije“ te grafičkog pečata koji u zlatnom krugu sadrži navod „sadrži samo prirodne sastojke“.

16      Prema navodima suda koji je uputio zahtjev, voćni čaj ne sadrži nikakvu komponentu ili aromu vanilije ni maline. Popis sastojaka koji se pojavljuje na jednoj strani ambalaže je sljedeći: „Hibiskus, jabuka, slatko kupinovo lišće, korica naranče, šipak, prirodna aroma s okusom vanilije, korica limuna, prirodna aroma s okusom maline, kupina, jagode, borovnice, bazge“.

17      BVV je protiv Teekanne podnio tužbu pred Landgericht Düsseldorf (regionalni sud u Düsseldorfu), ističući da elementi koji su sadržani na ambalaži voćnog čaja mogu dovesti potrošača u zabludu o sastavu tog napitka. Naime, zbog tih elemenata potrošač bi očekivao da navedeni napitak sadrži komponente vanilije i maline ili barem prirodne arome vanilije i maline.

18      Slijedom toga, BVV je zatražio da se Teekannu naloži, pod prijetnjom ovrhe, da prestane, u okviru trgovačke djelatnosti, aktivno ili pasivno promicati voćni čaj. BVV je također zatražio naknadu troškova opomene koji iznose 200 eura.

19      Presudom od 16. ožujka 2012. Landgericht Düsseldorf je prihvatio tu tužbu.

20      S obzirom na to da je Teekanne podnio žalbu, Oberlandesgericht Düsseldorf (Viši regionalni sud u Düsseldorfu) je presudom od 19. veljače 2013. ukinuo tu presudu te je odbio tužbu BVV‑a. Taj je sud našao da nije došlo do prijevare potrošača u smislu članka 4. točke 11. UWG‑a u vezi s člankom 11. stavkom 1. točkom 1) LFGB‑a kao i u smislu članka 5. stavka 1. točke 1. UWG‑a.

21      Navedeni sud smatra da se, sukladno Direktivi 2000/13, te odredbe UWG‑a i LFGB‑a moraju tumačiti na način da se dovedu u odnos s očekivanjima prosječnog potrošača. U konkretnom slučaju, iz popisa sastojaka voćnog čaja koji se nalazi na njegovoj ambalaži proizlazi da korištene prirodne arome imaju okus maline ili vanilije. Na tom se popisu nedvosmisleno navodi da korištena aroma nije dobivena iz vanilije ili maline, već da imaju taj okus. Međutim, prema sudskoj praksi Suda, postojanje točne i potpune informacije koja proizlazi iz popisa sastojaka koji se nalazi na ambalaži je dovoljno da se isključi postojanje opasnosti prijevare potrošača.

22      BVV je protiv te presude podnio reviziju Bundesgerichtshofu (Savezni vrhovni sud).

23      Prema navodima suda koji je uputio zahtjev, ponavljanje slikovnog prikaza malina i cvjetova vanilije na ambalaži voćnog čaja koji privlači pozornost isto kao i navod „s prirodnim aromama“, kao i grafički pečat koji sadrži navod „sadrži samo prirodne sastojke“, stvaraju dojam da se okus tog napitka temelji osobito na aromama koje su dobivene iz malina i cvjetova vanilije. Prezentiranje navedenog napitka je, stoga, osmišljeno tako da stvara, uključujući i kod prosječnog potrošača, koji je uredno obaviješten i postupa s dužnom pažnjom i razboritošću, lažan utisak o njegovu sastavu. Osim toga, prezentiranje voćnog čaja može odvratiti potrošača da se upozna sa popisom sastojaka koji se nalazi na ambalaži, koji je manjeg fonta slova i koji odražava stvarno stanje.

24      Sud koji je uputio zahtjev smatra da, u skladu s uvodnim izjavama 6. i 8. Direktive 2000/13, označivanje voćnog čaja i metoda kojima je on proizveden mogu dovesti kupca u zabludu u smislu članka 2. stavka 1. točaka (a) i (i) te direktive.

25      U tim je okolnostima Bundesgerichtshof odlučio prekinuti postupak i uputiti Sudu sljedeće prethodno pitanje:

„Je li dopušteno takvo označivanje, prezentiranje i oglašavanje hrane koje izgledom, opisom ili grafičkim prikazom stvara dojam prisutnosti određenog sastojka, iako u stvarnosti taj sastojak nije prisutan, a što je vidljivo jedino iz popisa sastojaka u skladu s člankom 3. stavkom 1. točkom 2. Direktive 2000/13?“

 O prethodnom pitanju

26      Svojim pitanjem sud koji je uputio zahtjev u biti pita treba li članak 2. stavak 1. točke (a) i (i) te članak 3. stavak 1. točku 2. Direktive 2000/13 tumačiti na način da se protivi tomu da označivanje hrane i metoda kojima je ona proizvedena može izgledom, opisom ili grafičkim prikazom određenog sastojka stvarati dojam o njegovoj prisutnosti, iako u stvarnosti toga sastojka nema, a ta okolnost proizlazi jedino iz popisa sastojaka koji se nalazi na ambalaži navedenog prehrambenog proizvoda.

27      U konkretnom se slučaju, s jedne strane, ambalaža voćnog čaja sastoji osobito od slikovnog prikaza malina i cvjetova vanilije, navodâ „voćni čaj s prirodnim aromama“ i „voćni čaj s prirodnim aromama – okus maline‑vanilije“ te grafičkog pečata s navodom „sadrži samo prirodne sastojke“.

28      S druge strane, prema navodima iz popisa sastojaka koji se nalazi na jednoj strani ambalaže, koji je izrađen u skladu s člankom 3. stavkom 1. točkom 2. Direktive 2000/13 te čija točnost i potpunost nije osporena, taj napitak sadrži prirodne arome s „okusom vanilije“ i s „okusom maline“. Stoga, nije sporno da navedeni napitak ne sadrži prirodne sastojke dobivene iz vanilije ili maline kao ni arome dobivene iz istih.

29      U glavnom se postupku, dakle, postavlja pitanje može li označivanje voćnog čaja dovesti kupca u zabludu, time što stvara dojam o prisutnosti komponente maline ili cvjeta vanilije ili aroma dobivene iz tih sastojaka, iako takve komponente ili arome nisu prisutne u tom čaju.

30      Kako je to navedeno u uvodnim izjavama 6. i 8. Direktive 2000/13, glavni razlog njezina donošenja je potreba za informiranjem i zaštitom potrošača, detaljnim označivanjem, pogotovo onog koje navodi točnu prirodu i karakteristike proizvoda, čime potrošaču omogućuje izabrati proizvod uz potpuno poznavanje činjenica.

31      U tom pogledu, članak 2. stavak 1. točke (a) i (i) Direktive 2000/13 predviđa, odražavajući uvodnu izjavu 14. iste, da označivanje i korištene metode ne smiju biti takve da dovode kupca u zabludu a naročito u pogledu karakteristika hrane, te pogotovo njezine prirode, identiteta, osobina, sastava, količine, trajnosti, porijekla, metode izrade ili proizvodnje.

32      Slijedom toga, ta odredba zahtijeva da kupac ima na raspolaganju ispravnu, neutralnu i objektivnu informaciju koja ga neće dovesti u zabludu (vidjeti u tom smislu presudu Komisija/Italija, C‑47/09, EU:C:2010:714. t. 37.).

33      Valja dodati da, sukladno članku 16. Uredbe br. 178/2002, ne dovodeći u pitanje posebne odredbe zakona o hrani, označivanje, oglašavanje i prezentacija hrane ili hrane za životinje, uključujući njezin oblik, izgled ili pakiranje, materijale korištene za pakiranje, način na koji je dizajnirana ili okruženje u kojem je izložena, te informacije koje su o njoj dostupne putem bilo kojeg medija, ne smije potrošača dovoditi u zabludu.

34      Iako je Direktiva 2000/13, u odnosu na zakonodavstvo koje se odnosi na hranu, lex specialis u smislu članka 16. Uredbe br. 178/2002, potonja odredba, u vezi s člankom 8. navedene uredbe, potvrđuje da označivanje hrane ne smije imati zavaravajući karakter.

35      Kako bi se odgovorilo sudu koji je uputio zahtjev, valja podsjetiti da, u okviru podjele nadležnosti između nacionalnih sudova i sudova Unije, u načelu nije na Sudu da odluči o tome može li označivanje nekih proizvoda dovesti kupca ili potrošača u zabludu ili da riješi pitanje o eventualnom zavaravajućem karakteru naziva pod kojim se proizvod prodaje. To je zadaća nacionalnog suda. Međutim, Sud može, odlučujući o zahtjevu za prethodnu odluku, ako je to potrebno, nacionalnom sudu dati pojašnjenja koja ga usmjeravaju u njegovoj odluci (vidjeti osobito presude Geffroy, C‑366/98, EU:C:2000:430, t. 18. do 20. i Severi, C‑446/07, EU:C:2009:530, t. 60.).

36      Kako bi odlučio o tome može li označivanje dovesti kupca u zabludu, nacionalni sudac mora, u odnosu na to označivanje, utemeljiti svoju odluku isključivo na predviđenim očekivanjima prosječnog potrošača, koji je uredno obaviješten i postupa s dužnom pažnjom i razboritošću, te utvrditi zemljopisno i komercijalno porijeklo i kvalitetu koja je s tim prehrambenim proizvodom povezana, s time da najvažnije da ne dovodi potrošača u zabludu niti da ga navodi na pogrešno vjerovanje da je zemljopisno ili komercijalno porijeklo ili kvaliteta proizvoda različita od one koja je u stvarnosti (vidjeti u tom smislu presudu Severi, C‑446/07, EU:C:2009:530, t. 61. i navedenu sudsku praksu).

37      U tom pogledu, iz sudske prakse Suda proizlazi da je prepoznato da potrošači, čija je odluka o kupnji proizvoda osobito utemeljena na sastavu ponuđenog proizvoda, najprije pročitaju popis sastojaka koji moraju biti obvezno navedeni sukladno članku 3. stavku 1. točki 2. Direktive 2000/13 (vidjeti u tom smislu presude Komisija/Njemačka, C‑51/94, EU:C:1995:352, t. 34. i Darbo, C‑465/98, EU:C:2000:184, t. 22.).

38      Međutim, okolnost da se popis sastojaka nalazi na ambalaži proizvoda o kojemu se raspravlja u glavnom postupku, samo po sebi, ne isključuje mogućnost da označivanje tog proizvoda i metoda kojima je on proizveden dovode kupca u zabludu u smislu članka 2. stavka 1. točki (a) i (i) Direktive 2000/13.

39      Naime, označivanje, kako je definirano u članku 1. stavku 3. točki (a) te direktive, sastoji se od riječi, pojedinosti, tvorničke oznake, zaštitnog znaka (žiga), naziva proizvoda, slikovnog prikaza ili simbola koji se odnosi na hranu i koji se nalazi na ambalaži. Neki od tih elemenata u praksi mogu biti lažni, netočni, dvosmisleni, kontradiktorni ili nerazumljivi.

40      Međutim, ako je to slučaj, popis sastojaka može ponekad biti, čak i kada je točan i potpun, neprikladan da na zadovoljavajući način ispravi pogrešan ili dvosmislen dojam potrošača o karakteristikama hrane koji proizlazi iz drugih elemenata označivanja istog.

41      Stoga, u slučaju kada označivanje hrane i metode kojima je ona proizvedena, sagledani u njihovoj ukupnosti, stvaraju dojam da taj prehrambeni proizvod sadrži sastojak kojeg u stvarnosti nema, takvo označivanje može dovesti kupca u zabludu o karakteristikama navedenog prehrambenog proizvoda.

42      U konkretnom slučaju je na sudu koji je uputio zahtjev da ispita sve različite elemente od kojih se sastoji označivanje voćnog čaja, kako bi utvrdio može li prosječan proizvođač, koji je uredno obaviješten i postupa s dužnom pažnjom i razboritošću, biti doveden u zabludu o prisutnosti komponente maline i cvijeta vanilije ili aroma dobivenih iz tih sastojaka.

43      U okviru tog ispitivanja, sud koji je uputio zahtjev mora osobito voditi računa o korištenim izrazima i slikovnim prikazu kao i o položaju, veličini, boji, fontu, jeziku, sintaksi i interpunkciji različitih elemenata koji se nalaze na ambalaži voćnog čaja.

44      S obzirom na navedena razmatranja, na postavljeno pitanje valja odgovoriti da se članak 2. stavak 1. točke (a) i ( i) te članak 3. stavak 1. točka 2. Direktive 2000/13 moraju tumačiti na način da se protive tomu da označivanje hrane i metoda kojima je ona proizvedena koje izgledom, opisom ili grafičkim prikazom određenog sastojka mogu stvarati dojam o njegovoj prisutnosti, iako u stvarnosti tog sastojka nema, kada ta okolnost proizlazi isključivo iz popisa sastojaka koji se nalazi na ambalaži navedenog prehrambenog proizvoda.

Troškovi

45      Budući da ovaj postupak ima značaj prethodnog pitanja za stranke glavnog postupka pred sudom koji je uputio zahtjev, na tom je sudu da odluči o troškovima postupka. Troškovi podnošenja očitovanja Sudu, koji nisu troškovi spomenutih stranaka, ne nadoknađuju se.

Slijedom navedenoga, Sud (deveto vijeće) presuđuje:

Članak 2. stavak 1. točke (a) i (i) te članak 3. stavak 1. točka 2. Direktive 2000/13/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 20. ožujka 2000. o usklađivanju zakonodavstava država članica o označivanju, prezentiranju i oglašavanju hrane, kako je izmijenjena Uredbom (EZ) br. 596/2009 Europskog parlamenta i Vijeća od 18. lipnja 2009. moraju se tumačiti na način da se protive tomu da označivanje hrane i metoda kojima je ona proizvedena koje izgledom, opisom ili grafičkim prikazom određenog sastojka mogu stvarati dojam o njegovoj prisutnosti, iako u stvarnosti tog sastojka nema, kada ta okolnost proizlazi isključivo iz popisa sastojaka koji se nalazi na ambalaži navedenog prehrambenog proizvoda.

Potpisi

* Jezik postupka: njemački