Analiza slučaja pred Evropskim sudom za ljudska prava
Evropska Konvencija o ljudskim pravima
Praktični vodič za primenu Evropske konvencije o ljudskim pravima
Priručnici i vodiči kroz praksu Evropskog suda za ljudska prava
Evropski sud za ljudska prava u 50 pitanja
EVROPSKI SUD ZA LJUDSKA PRAVA
PRVO VEĆE
MITROV protiv Bivše Jugoslovenske Republike Makedonije
(predstavka br. 45959/09)
PRESUDA
2. jun 2016.
SAŽETAK PRESUDE
Činjenice i odluka
Podnosilac predstavke, Slobodan Mitrov, makedonski je državljanin rođen 1974. U novembru 2006. godine podnosilac predstavke je bio učesnik u saobraćajnoj nezgodi u kojoj je poginula kćerka predsjednika krivičnog odjela prvostepenog suda u Strumici, sudije M.A. U vrijeme kada je pokrenut krivični postupak, četiri sudije su radile na krivičnom odjelu suda (sudija M.A., C.K., T.D. i G.M). Sudija C.K., prije imenovanja na mjesto sudije u 2005. godini, radio je kao službenik a potom sa sudijom M.A. i drugo dvoje sudija. Uz to, sudija B.B. je bio istražni sudija na krivičnom sudu, sudija V.D. radio je na prekršajnim predmetima, a sudija S.D. je bio na odsustvu zbog bolesti.
U aprilu 2007. godine, nakon istrage koju je proveo sudija B.B., javni tužilac je optužio podnosioca predstavke da je počinio „ozbiljna krivična djela protiv sigurnosti ljudi i imovine u saobraćaju“. U maju 2007. godine vijeće od troje sudija, čiji je predsjedavajući bio sudija T.D., odbio je prigovor podnosioca predstavke na optužnicu. U julu 2007. godine podnosilac predstavke je zatražio od predsjednika tročlanog vijeća suda izuzeće postupajućih sudija koji su sudili u krivičnom postupku, kao i sudije G.M., S.D. i T.D, i žalio se da istraga nije bila pravična iz razloga pristrasnosti sudije B.B. Predsjednik sudskog vijeća odbacio je zahtjev za izuzeće C.K. i T.D., a njegov zahtjev u vezi sa sudijama G.M. i S.D. je bio odbijen. Suđenje je nastavljeno, a istog dana podnosilac predstavke je podnio novi zahtjev za izuzeće sudije T.D., koji je kasnije predsjednik sudskog vijeća podržao.
U martu 2008. godine podnosilac predstavke je osuđen za krivično djelo i izrečena mu je kazna zatvora od četiri godine i šest mjeseci. U žalbi se podnosilac predstavke žalio da je njegov predmet trebao biti upućen drugom sudu, da sud nije prihvatio dokaze koje je on predložio i zahtijevao je da njegov predmet bude pred drugim vijećem suda ili pred drugim sudom. Žalbeni sud odbio je njegov zahtjev i izrekao mu strožiju kaznu od šest godina zatvora. Vrhovni sud je odbio zahtjev za vanredno preispitivanje pravosnažne presude.
Podnosilac predstavke se žalio prema članu 6 stav 1 Konvencije da mu nije bilo suđeno pred nepristrasnim sudom i da je princip jednakosti oružja bio prekršen iz razloga što je sud odbio da prihvati dokaze koje je predložio. Sud je ponovo istakao da pravilo iscrpljivanja domaćih pravnih sredstava ne stvara obavezu da se koriste sredstva koja su neadekvatna ili neučinkovita. Sud je potvrdio da se postojanje nepristrasnosti za potrebe člana 6 stav 1 mora utvrditi u skladu sa subjektivnim testom, što uključuje procjenu osobnog uvjerenja i ponašanja sudije, i objektivnim testom, što omogućava sudu da osigura da sam ponudi dovoljne garancije kako bi se isključila bilo kakva razumna sumnja u pogledu njegove nepristrasnosti.
Sud nije našao dokaze o postojanju subjektivne pristrasnosti. U pogledu objektivnog testa, Sud je utvrdio da su postojali osobni odnosi između sudija krivičnog odjela suda koji je vodio suđenje. Sud je ustanovio da je sudija M.A. imao status žrtve u postupku, dok sudija C.K., koji je bio kolega sudije M.A. i s njom ranije radio kao službenik, predsjedavao vijećem koje je odlučilo o krivici podnosioca predstavke u vezi sa smrću kćerke sudije M.A. Slično utvrđenje vrijedi u pogledu svih sudija suda.
Stoga bi se strahovi podnosioca predstavke mogli smatrati objektivno opravdanim, uslijed čega je došlo do povrede člana 6 stav 1. Sud je utvrdio da nije bilo potrebe da posebno odlučuje o navodnoj povredi principa jednakosti oružja. Podnosiocu predstavke je dosuđen iznos u iznosu od 3.600 eura na ime nematerijalne štete i 660 eura na ime troškova i izdataka.
Komentar
Za razliku od nekoliko drugih presuda koje su donesene u pogledu Makedonije, u kojima je Sud pretežno razmatrao postojanje nepristrasnosti u vezi sa sudijom koji samo sudi u predmetu, analiza Suda u ovoj presudi šira je od utvrđivanja veze između sudije koji sudi i podnosioca predstavke koji je optuženi u spornom postupku, i to u pogledu pitanja moguće nepristrasnosti suda na način da riješi problem moguće pristrasnosti suda kao cjeline. Sud je ustanovio postojanje poslovne veze između sudije M.A. i sudije C.K., koji je predsjedavao vijećem i radio zajedno sa sudijom M.A. kao službenik najmanje dvije i pol godine.
Dalje, Sud je našao da se nije moglo isključiti postojanje osobne veze između sudija krivičnog odjela suda koji je ispitivao slučaj, stoga, imajući to u vidu, čak i u slučaju da je sudio drugi sudija, još uvijek bi postojale razumne sumnje u nepristrasnost u odlučivanju o slučaju. Slučaj je htio da je jedan od njihovih kolega bio žrtva krivičnog postupka, što je pokazala i činjenica da je podnijela zahtjev za naknadu štete protiv osiguravajuće kuće podnosioca predstavke, o kojem je naknadno odlučilo isto vijeće sudija koje je odlučivalo o njegovoj krivici.
U pogledu iscrpljivanja pravnih lijekova, Sud je bio zadovoljan time što je podnosilac predstavke u svojoj žalbi na odgovarajući način ukazao na postojanje pristrasnosti tokom suđenja, ali je također tražio da predsjednik sudskog vijeća zatraži od višeg suda da se njegov predmet dodijeli drugom sudu na odlučivanje. U vezi s tim, Sud je ispravno naveo da nije postojao domaći pravni lijek koji je optuženom neposredno bio na raspolaganju, a koji bi osigurao mogućnost prenosa predmeta drugom nadležnom sudu na njegov zahtjev, ali je istakao da je takva praksa upućivanja sudskih predmeta po zahtjevu već bila razvijena i primijenjena u sličnim slučajevima.
Važno je naglasiti da je, pored dosuđivanja naknade za štetu, Sud uputio na zakonsku mogućnost za ponovno preispitivanje spornog krivičnog postupka nakon presude Suda.
Nema povrede prava na pravično suđenje ni prava na poštovanje “porodičnog života” u postupku povodom izdržavanja jer su vlasti poduzele sve razumne korake kako bi izvršile odluku.
_________________________________
Sažetak presude preuzet iz časopisa Pravna hronika, br.5, izdavača VSTV BiH i AIRE Centre
baza unakrsnih veza