Batić i drugi protiv Srbije

Država na koju se presuda odnosi
Srbija
Institucija
Evropski sud za ljudska prava
Broj predstavke
2866/16, 6789/16, 13143/16
Stepen važnosti
3
Jezik
Srpski
Datum
17.10.2017
Članovi
6
6-1
P1-1
P1-1-1
Kršenje
6
6-1
P1-1
Nekršenje
nije relevantno
Ključne reči po HUDOC/UN
(Čl. 6) Pravo na pravično suđenje
(Čl. 6) Postupak izvršenja
(Čl. 6-1) Pristup sudu
(P1-1) Zaštita imovine
(P1-1-1) Neometano uživanje imovine
Tematske ključne reči
izvršni postupak
postupak izvršenja
pravo na imovinu
VS deskriptori
1.6.4.5 Izvršenje sudskih odluka
1.6.5 Pravično suđenje
1.16.1 Imovina
1.16.2.1 Pravo na neometano uživanje imovine
Zbirke
Sudska praksa
Presuda ESLJP
Odbor
Sažetak
Predmet je formiran na osnovu tri predstavke protiv Srbije, a koje su podnela tri srpska državljanina, Zoran Batić, prvi podnosilac predstavke, Slobodan Dimitrijević, drugi podnosilac predstavke, Dragan Đorđević, treći podnosilac predstavke.

Prvi podnosilac predstavke je imao pravnosnažnu presudu od 2004.godine, gde je Opštinski sud u Vladičinom Hanu naložio društvenom preduzeću DP PK Delišes (preduzeće dužnik) da prvom podnosiocu predstavke isplati određene iznose na ime duga, kao i troškove parničnog postupka. Doneto je i rešenje o izvršenju, i naloženo izvršenje, kao i da preduzeće dužnik isplati prvom podnosiocu predstavke troškove izvršenja.

Privredni sud u Leskovcu je januara 2014.godine otvorio stečajni postupak u odnosu na preduzeće dužnika, pa je odlukom Opštinskog suda obustavljen predmetni izvršni postupak. Prvi podnosilac predstavke je blagovremeno prijavio svoje potraživanje.

Prvi podnosilac predstavke je januara 2013.godine izjavio ustavnu žalbu. Ustavni sud je maja 2015.godine utvrdio povredu prava na suđenje u razumnom roku i dosudio prvom podnosiocu predstavke 500 EUR na ime pravičnog zadovoljenja na ime nematerijalne štete. Ustavni sud je odbio pritužbu prvog podnosioca predstavke u vezi sa njegovim pravom na mirno uživanje imovine i zhatevom za naknadu materijalne štete, pošto je stečajni postupak i dalje bio u toku.
Drugi podnosilac predstavke je bio zaposlen u DOO EI-7 Oktobar, društvenom preduzeću sa sedištem u Nišu (preduzeće dužnik). On je decembra 2005.godine zaključio poravnanje sa preduzećem dužnikom pred Opštinskim sudom u Nišu, kojim je preduzeće dužnik obavezano da drugom podnosiocu predstavke isplati određene iznose na račun zaostalih zarada I doprinosa za socijalno osiguranje, kao i troškove parničnog postupka. Opštinski sud u Nišu je decembra 2010.godine, na zahtev drugog podnosioca predstavke, naložio izvršenje navedenog poravnanja I odredio da preduzeće dužnik isplati troškove izvršenja.
Drugi podnosilac predtavke je istovrsni parnični postupak pokrenuo septembra 2008.godine, sa istovrsnim ishodom.
Republička agencija za mirno rešavanje radnih sporova je juna 2007.godine i oktobra 2007.godine naložila preduzeću dužniku da isplati drugom podnosiocu predstavke dosuđene iznose, a 2010.godine je Opštinski sud u Nišu naložio izvršenje navedenih odluka. Izvršni postupak je obustavljen zato što je Privredni sud u Nišu maja 2012.godine otvorio stečajni postupak u odnosu na preduzeće dužnika. Drugi podnosilac predstavke je blagovremeno prijavio potraživanja. Stečajni postupak je još uvek u toku.
Drugi podnosilac predstavke je februara 2013.godine izjavio ustavnu žalbu, koja je juna 2015.godine odbačena kao neblagovremena.

Treći podnosilac predstavke je bio zaposlen u DP Filip Kljajić, društvenom preduzeću iz Kragujevca. Maja 2002.godine je zaključio poravnanje sa preduzećem dužnikom, pred Opštinskim sudom u Kragujevcu, kojim je preduzeće dužnik obavezano da trećem podnosiocu predstavke isplate određene iznose na ime zaostalih zarada, kao i troškove parničnog postupka. Avgusta 2002.godine Opštinski sud u Kragujevcu je naložio izvršenje navedenog poravnanja i naložio preduzeću dužniku da trećem podnosiocu predstavke isplati troškove izvršenja.

Privredni sud u Kragujevcu je marta 2010.godine otvorio stečajni postupak u odnosu na preduzeće dužnika. Treći podnosilac predstavke je blagovremeno prijavio svoje potraživanje, koje mu je priznato. Maja 2013.godine je izjavio ustavnu žalbu, koju je sud decembra 2015.godine odbacio kao neblagovremenu.

Sud konstatuje da su domaće presude ostale neizvršene do danas i odlučuje da predstavke združi. Proglašava ih dopuštenim. Utvrđuje da nema potrebe da se posebno razmatra pritužba prema članu 13. Konvencije.

Utvrđuje da Tužena država treba da plati podnosiocima predstavki iz sopstvenih sredstava, a u roku od tri meseca, sume dosuđene odlukama donetim u njihovu korist, umanjene za iznose koji su možda već isplaćeni po ovom osnovu; da u istom period Tužena država plati svakom podnosiocu predstavke iznos od 2000,00 EUR, umanjeno za iznose koji su možda već isplaćeni s tim u vezi na domaćem nivou, na ime naknade nematerijalne štete, troškova, plus porez koji se može naplatiti podnosiocima predstavki, što će se pretvoriti u valutu Tužene države po kursu važećem na dan isplate; da po isteku gore navedena tri meseca do isplate treba platiti običnu kamatu na gore navedene iznose po stopi koja je jednaka najnižoj kamatnoj stopi Evropske centralne banke u zakonskom period, uz dodatak tri procentna poena; odbija preostali deo zahteva podnosioca predstavki za pravično zadovoljenje.