Sinanović protiv Srbije

Država na koju se presuda odnosi
Srbija
Institucija
Evropski sud za ljudska prava
Broj predstavke
44957/17
Stepen važnosti
3
Jezik
Srpski
Datum
25.03.2025
Članovi
13
35
P1-1
Kršenje
nije relevantno
Nekršenje
nije relevantno
Ključne reči po HUDOC/UN
(Čl. 13) Pravo na delotvorni pravni lek
(Čl. 35) Uslovi prihvatljivosti
(P1-1) Zaštita imovine
Tematske ključne reči
eksproprijacija
pravo na imovinu
VS deskriptori
Zbirke
Sudska praksa
Odluka ESLJP
Odbor
Sažetak
Predmet se odnosi na odbijanje zahteva podnositelјke za delimičan poništaj rešenja o eksproprijaciji u vezi sa zemlјištem koje je pripadalo njenom prethodniku. Podnositelјka je navela da su spornim odbijanjem povređena njena prava prema članu 1. Protokola broj 1 uz Konvenciju i članu 13. Konvencije.

Konkretno, da bi utvrdio da li pritužba podnositelјke potpada pod delokrug člana 1. Protokola broj 1, koji predviđa zaštitu imovinskih prava, Sud mora da utvrdi da li je ona mogla legitimno da očekuje povratak dela eksproprisanog zemlјišta u njen posed.

Sud je ranije smatrao da „imovina“ može biti postojeća imovina, uklјučujući potraživanja, u vezi kojih podnosilac predstavke može da tvrdi da on ili ona imaju makar legitimno očekivanje da će biti realizovana, odnosno da će ostvariti efektivno uživanje imovinskog prava. Sud je u vezi s tim istakao da postoji razlika između puke nade da će do restitucije doći, koliko god ta nada bila razumlјiva, i legitimnog očekivanja, koje mora biti konkretnije prirode od puke nade i zasnovano na zakonskoj odredbi ili pravnom aktu kao što je sudska odluka.

Sud primećuje da je domaća sudska praksa dosledno tvrdila da je delimičan poništaj odluke o eksproprijaciji dozvolјen pod određenim uslovima, naime kada neiskorišćeno zemlјište čini zasebnu i prepoznatlјivu jedinicu evidentiranu u katastarskim knjigama. Prema tome, legitimno očekivanje moglo bi nastati samo pod uslovom da su takvi uslovi ispunjeni. Sud konstatuje da u predmetnom slučaju eksproprisano zemlјište, koje se sastoji od dve katastarske parcele, nije prethodno bilo podelјeno kako bi se izdvojio deo koji nije korišćen za regulaciju reke kao zasebna katastarska parcela ili funkcionalna jedinica, što je dovelo do odbacivanja zahteva podnositelјke.

U ovim okolnostima, Sud zaklјučuje da podnositelјka ne može tvrditi da je imala legitimna očekivanja da povrati deo eksproprisanog zemlјišta i da nije bilo dovolјno osnova u domaćem pravu, kako ga tumače domaći sudovi, da bi se zahtev podnositelјke kvalifikovao kao „imovina“ u smislu člana 1. Protokola broj 1. uz Konvenciju.

Shodno tome, predmetna pritužba prema članu 1. Protokola broj 1 uz Konvenciju je ratione materiae nespojiva sa odredbama Konvencije u smislu člana 35. stav 3(a), te se mora odbaciti u skladu sa članom 35. stav 4.

Sud dalјe konstatuje da se član 13, koji utvrđuje pravo na delotvoran pravni lek, može primeniti samo u kombinaciji sa, ili u svetlu, jednog ili više članova Konvencije ili njenih Protokola za koje se navodi povreda. Da bi se oslonila na član 13, podnositelјka mora takođe imati dokazivu tvrdnju prema drugoj odredbi Konvencije. Iz prethodno navedenog proizilazi da podnositelјka nema dokazivu tvrdnju prema članu 1. Protokola broj 1 uz Konvenciju. Stoga pritužba prema članu 13. mora biti odbačena u skladu sa članom 35. st. 3(a) i 4. Konvencije.