M.H. protiv Srbije

Država na koju se presuda odnosi
Srbija
Institucija
Evropski sud za ljudska prava
Broj predstavke
62410/17
Stepen važnosti
3
Jezik
Srpski
Datum
04.09.2025
Članovi
3
13
37
37-1
Kršenje
nije relevantno
Nekršenje
nije relevantno
Ključne reči po HUDOC/UN
(Čl. 3) Zabrana torture
(Čl. 13) Pravo na delotvorni pravni lek
(Čl. 37) Brisanje predstavki - opšte
Tematske ključne reči
VS deskriptori
Zbirke
Sudska praksa
Odluka ESLJP
Odbor
Sažetak
Podnosilac je januara 2016. godine izbegao iz Sirije. Bežeći preko Turske, Grčke i Severne Makedonije, u Srbiju je ušao u februaru 2016. godine, nakon čega je pokušao da pređe u Hrvatsku kojom prilikom je uhvaćen i poslat na jug Srbije. Aprila 2016. podneo je zahtev za azil koji je odbijen u septembru iste godine. On se žalio na ovu odluku međutim nije dobio odgovor te je pokrenuo postupak pred Upravnim sudom zbog ćutanja administracije. U međuvremenu, Komisija za azil je donela drugostepenu odluku nako čega je on podneo novu tužbu Upravnom sudu.
Upravni sud je presudom U 11055/17 od 29. septembra 2017. godine odbio njegovu tužbu, uz obrazloženje da su upravni organi pravilno primenili domaći zakon, uklјučujući i pravila o konceptu sigurne treće zemlјe. Navedeno je da je od presudnog značaja bila činjenica da je Vlada Republike Srbije uvrstila Makedoniju na listu sigurnih trećih zemalјa. Zaklјučeno je da podnosilac nije dokazao da Makedonija nije sigurna treća zemlјa u njegovom slučaju.

U predstavci ESLJP podnosilac se prituživao da bi u slučaju povratka u Makedoniju bio izložen ozbilјnom riziku od postupanja suprotnog zabrani mučenja i nečovečnog postupanja i riziku od lančanog proterivanja u Grčku, zatim u Tursku i na kraju u Siriju.

Stranke su obavestile Sud da je naredba o proterivanju podnosioca poništena u aprilu 2019. godine. Punomoćnik podnosioca je takođe obavestio Sud da je podnosiocu 7. marta 2025. godine odobrena privremena dozvola za boravak i rad iz humanitarnih razloga, važeća do 29. avgusta 2025. Takva dozvola se može obnoviti do tri godine prema relevantnim odredbama Zakona o strancima iz 2018. godine.

Imajući u vidu da je podnosiocu odobrena privremena dozvola za boravak i rad, koja se može obnoviti do tri godine, Sud je ocenio da više ne postoji opasnost da će podnosilac biti proteran iz Srbije, te da je predmet rešen na domaćem nivou.

S obzirom na gore navedeno, Sud je ocenio da je prethodno određena privremena mera bespredmetna, te je, u skladu sa odredbom člana 37. stav 1. (b) Konvencije, odlučio da izbriše predstavku sa svoje liste predmeta.

Preuzmite presudu u pdf formatu

 

 ЕВРОПСКИ СУД ЗА ЉУДСКА ПРАВА 

ТРЕЋЕ ОДЕЉЕЊЕ

ОДЛУКА

Представка број 62410/17

M.Х.  против Србије

 

Европски суд за људска права (Треће одељење), на заседању Одбора 4. септембра 2025. године у саставу:

Úna Ní Raifeartaigh, председница,
Матеја Ђуровић,
Vasilka Sancin, судије,
и Viktoriya Maradudina, вршитељка дужности секретара Одељења,

Имајући у виду горе наведену представку поднету 23. октобра 2017. године,

Узимајући у обзир одлуку о одобрењу анонимности подносиоцу у складу са Правилом 47. став 4. Пословника Суда,

Узимајући у обзир одлуку председника Одељења да одобри интервенцију AIRE центру, Холандском савету за избеглице и Европском савету за избеглице и прогнане,

Имајући у виду привремену меру која је назначена туженој Влади у складу са Правилом 39. Пословника Суда, Након већања, одлучује као што следи:

ЧИЊЕНИЦЕ И ПОСТУПАК

Подносилац, М.Х., рођен је 1998. године. Подносиоца је заступао господин Н. Ковачевић, адвокат из Београда.

Притужбе подносиоца по чл. 3. и 13. Конвенције, у вези са ризиком од његовог могућег присилног повратка у Северну Македонију и даљег ланчаног протеривања, упућене су Влади Републике Србије (у даљем тексту: Влада).

Странке су обавестиле Суд да је наредба о протеривању подносиоца поништена у априлу 2019. године. Заступник подносиоца је такође обавестио Суд да је подносиоцу 7. марта 2025. године одобрена привремена дозвола за боравак и рад из хуманитарних разлога, важећа до 29. августа 2025. године. Таква дозвола се може обновити до три године према релевантним одредбама Закона о странцима из 2018. године.

ПРАВО

Суд напомиње да је подносиоцу одобрена привремена дозвола за боравак и рад, која се може обновити до три године, и да стога више не ризикује протеривање из Србије.

С обзиром на горе наведено, Суд сматра да је ствар решена у смислу члана 37. став 1 (б) Конвенције и да поштовање људских права дефинисаних у Конвенцији и протоколима уз исту не захтева наставак испитивања представке према члану 37 § 1 in fine.

Сходно томе, ову представку би требало избрисати с листе предмета. Привремена мера која је претходно наложена Влади у складу са Правилом 39. у овој представки престаје да има било какву основу.

 

Из ових разлога, Суд, једногласно,

Одлучује да избрише представку са своје листе предмета.

Састављено на енглеском језику и достављено у писаном облику 25. септембра 2025. године.

 

      Viktoriya Maradudina                                                Úna Ní Raifeartaigh

Вршитељка дужности Секретара                                 Председница

 

 

 

Nema povezane prakse za ovu presudu.
Sažmi komentare

Komentari

Relevantni komentari iz drugih presuda

Član 3 | DIC | Ali protiv Srbije
U presudi se, kao primer domaće sudske prakse u sličnim pitanjima, navodi odluka Ustavnog suda Srbije, Už 6596/11 od 30.10.20214. godine.

Po oceni Ustavnog suda, iz Už 6596/11 od 30.10.20214. godine, iz navedenih odredaba člana 2, člana 4. stav 2. i člana 30. stav 1. tačka 2.) Zakona o azilu, proizlazi da odluci o odbijanju zahteva za azil mora da prethodi utvrđenje da lice koje podnosi zahtev za azil ne ispunjava uslove za priznavanje prava na utočište ili dodelu subsidijarne zaštite, što dalјe znači da razlozi za odbijanje zahteva za utočište, ne moraju, u svakom pojedinačnom slučaju, biti dovolјni i za odbijanje pružanja subsidijarne zaštite.

S obzirom na to da se subsidijarna zaštita odobrava strancu, pored ostalog, ukoliko bi povratkom u državu porekla njegov život, bezbednost ili sloboda bili ugroženi nasilјem opštih razmera koje je izazvano unutrašnjim oružanim sukobima, Ustavni sud nalazi da je u konkretnom slučaju prvostepeni organ bio dužan da razmotri izveštaje međunarodnih organizacija, nevladinih organizacija koje se bave zaštitom lјudskih prava i ostale dokaze koji se odnose na aktuelnu političko-bezbednosnu situaciju u Somaliji, a na osnovu kojih bi utvrdio da li su, u konkretnom slučaju, postojali uslovi za odobravanje subsidijarne zaštite podnosiocu ustavne žalbe.  

Ustavni sud je utvrdio da u obrazloženju prvostepenog rešenja Upravnog suda nisu navedeni ustavnopravno prihvatljivi razlozi za ocenu da podnosilac ustavne žalbe nije lice kome se može dodeliti supsidijarna zaštita u smislu člana 4. stav 2. Zakona o azilu, kao i da propust tog organa da, u skladu sa zakonom, ispita postojanje uslova za dodelu te vrste zaštite podnosiocu, nije otklonjen u postupku pred drugostepenim organom.

Ustavni sud je ocenio da je osporenom presudom Upravnog suda podnosiocu povređeno pravo na obrazloženu sudsku odluku, kao element prava na pravično suđenje, zajemčenog odredbom člana 32. stav 1. Ustava.

Odluka Ustavnog suda je dostupna u javnoj bazi sudske prakse Ustavnog suda ovde
Član 3 | DIC | Habimi i drugi protiv Srbije
Presuda je navedena u presudi Gž br. 4027/17 od 27.04.2018. godine Apelacionog suda u Beogradu, kojom se potvrđuje presuda Prvog osnovnog suda u Beogradu P br. 17805/11 od 05.04.2017. godine u stavu prvom izreke, u delu stava drugog izreke kojim je odbijen tužbeni zahtev u delu u kome je traženo da se obaveže tužena Republika Srbija da tužiocu AA na ime naknade nematerijalne štete isplati za pretrplјene duševne bolove zbog neosnovanog lišenja slobode još iznos od 400.000,00 dinara, za pretrplјeni strah usled torture još iznos od 150.000,00 dinara i za pretrplјene fizičke bolove usled torture još iznos od 150.000,00 dinara, u stavu trećem izreke i u stavu četvrtom izreke i žalbe tužioca AA i Republike Srbije u ovom delu odbijaju, kao neosnovane, dok se presuda preinačava u preostalom delu stava drugog izreke tako što se obavezuje tužena Republika Srbija da tužiocu AA na ime naknade nematerijalne štete za pretrplјene duševne bolove zbog neosnovanog lišenja slobode isplati još iznos od 350.000,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom počev od 05.04.2017. godine pa do isplate, i preinačava rešenje o troškovima sadržano u stavovima petom i šestom izreke presude tako što se obavezuje tužena Republika Srbija da tužiocu AA na ime troškova parničnog postupka isplati iznos od 301.350,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom.

U vreme lišenja slobode tužilac je bio policijski pripravnik već šest meseci i raspoređen na rad u Policijskoj stanici Palilula. Odmah po lišenju slobode odveden je u Policijsku stanicu u Ulici 29. novembra gde je bio "obrađivan" tri dana i iznudili priznanje dela primenom sile i fizičkim maltretiranjem. Prva tri dana koja je proveo u policijskoj stanici kod tužioca su dovele do snažne psihotraume i fizičke traume usled čega je razvijen strah najjačeg intenziteta u trajanju od tri dana sa kliničkom slikom akutne reakcije na stres. Tokom boravka u pritvoru narednih 6 meseci doživlјava strah srednjeg do jakog intenziteta usled socijalne izolacije, patnje, duševnog bola zbog sumnje da je počinio navedeno krivično delo, nemogućnosti komunikacije sa bliskim osobama, strah od neizvesnosti sudskog postupka u vidu posttraumatskog stresnog sindroma. U periodu izlaska iz pritvora tužilac doživlјava strah srednjeg intenziteta, a potom slabog intenziteta uz duševnu patnju zbog povrede ugleda i časti doživlјaj stida i osramoćenosti u jakom stečenu u trajanju od dve godine.

Pravilno je prvostepeni sud utvrdio i da je nad tužiocem vršena tortura jer je podvrgnut fizičkom mučenju, ponižavajućem postupanju i kažnjavanju od strane policije, ali i prilikom boravka u pritvoru čime su povređena njegova prava zaštićena članom 3 Evropske konvencije o lјudskim pravima i osnovnim slobodama.

Neosnovani su žalbeni navodi tužioca da je visina dosuđene naknade za pretrplјeni strah i bol zbog torture prenisko određena sa pozivanjem na visinu štete dosuđene pred Evropskim sudom za lјudska prava obzirom da je iznos naknade štete za pretrplјeni strah i bol zbog torture prema tužiocu u zbiru približno iste visine kao onaj koji je dosuđen svakom od oštećenih, kao podnosilaca predstavke u odluci Evropskog suda za lјudska prava Habimi protiv Srbije.

Presuda je dostupna u javnoj bazi sudske prakse ovde
Član 3 | DIC | Đorđević protiv Hrvatske
Presuda je povezana sa presudom Kzz 1268/2019 od 11.12.2019. Vrhovnog kasacionog suda, kojom se odbija kao neosnovan zahtev za zaštitu zakonitosti branioca maloletnih AA i BB, podnet protiv pravnosnažnih rešenja Višeg suda u Zaječaru Km.6/19 od 18.04.2019.godine i Apelacionog suda u Nišu Kžm1 43/19 od 02.08.2019.godine, u odnosu na povredu krivičnog zakona iz člana 439. tačka 2) Zakonika o krivičnom postupku u vezi člana 61. Krivičnog zakonika, dok se u ostalom delu zahtev za zaštitu zakonitosti branioca maloletnih odbacuje kao nedozvolјen.

Rešenjem Višeg suda u Zaječaru Km.6/19 od 18.04.2019.godine, između ostalih, maloletnima AA i BB su zbog izvršenja produženog krivičnog dela silovanje iz člana 178. stav 3. u vezi stava 2. i 1. u vezi člana 61. KZ izrečene vaspitne mere pojačan nadzor od strane roditelјa koje mogu trajati najmanje 6 (šest) meseci, a najviše 2 (dve) godine, a u koje mere se maloletnima uračunava vreme provedeno u pritvoru od 10.12.2018.godine do 18.12.2018.godine, s tim što će sud naknadno odlučiti o njihovom prestanku.

Rešenjem Apelacionog suda u Nišu Kžm1 43/19 od 02.08.2019.godine odbijena je kao neosnovana žalba zajedničkog branioca maloletnih AA i BB i potvrđeno je rešenje Višeg suda u Zaječaru Km.6/19 od 18.04.2019.godine.

Presuda je dostupna u javnoj bazi sudske prakse ovde
Član 37 | DIC | Žegarac i drugi protiv Srbije
Ustavni sud je u rešenju u predmetu IУж-531/2014 od 23.09.2015. godine, odbacio inicijativu za pokretanje postupka za ocenu ustavnosti i saglasnosti sa potvrđenim međunarodnim ugovorima Zakona o privremenom uređivanju načina isplata penzija (Sl.Glasnik br.116/14)

Rešenje Ustavnog suda dostupno je u javnoj bazi prakse Ustavnog suda ovde