EVROPSKI SUD ZA LJUDSKA PRAVA
VELIKO VEĆE
Axel Springer AG protiv Nemačke
predmet broj 39954/08
Presuda od 7. februara 2012.
SAŽETAK PRESUDE
ČINEJNICE
Podnosilac predstavke je izdavačka kuća nacionalnog dnevnog lista sa velikim tiražom, koja je u septembru 2004. objavila članak na naslovnoj stranici o zvezdi popularne televizijske serije koja je uhapšena na Minhenskom festivalu piva zbog posedovanja kokaina. Uz članak je bio objavljen i detaljniji tekst na drugoj stranici, ilustrovan sa tri fotografije pomenutog glumca.
Odmah nakon objavljivanja, glumac je dobio sudsku zabranu daljeg objavljivanja članka i fotografija. Zabrana objavljivanja članka potvrđena je u žalbenom postupku u junu 2005. (podnosilac predstavke nije osporavao zabranu vezanu za fotografije). U novembru 2005. zabrana je produžena i odnosila se na gotovo celi članak, a podnosiocu predstavke je naloženo da plati ugovorenu novčanu kaznu, koja je na žalbi smanjena na 1.000 eura.
U međuvremenu, u julu 2005, novine su objavile drugi članak, u kojem se navodi da je glumac osuđen za nezakonito posjedovanje droge nakon potpunog priznanja krivice, te da je kažnjen novčanom kaznom. Glumac je ponovo zatražio i dobio zabranu objavljivanja tog članka, po istim osnovama kao i za prvi. Ta odluka je potvrđena u žalbenom postupku. Podnosilac predstavke je kasnije kažnjen sa dvije novčane kazne od po 5.000 eura zbog kršenja zabrane.
PRAVO
ČLAN 10
Nesporno je da su odluke domaćih sudova predstavljale miješanje u pravo podnosioca predstavke na slobodu izražavanja; to mešanje je bilo "propisano zakonom" i imalo je legitiman cilj – zaštitu ugleda ili prava drugih. Sud je dalje razmatrao da li je to mešanje bilo neophodno u demokratskom društvu.
Primenjujući kriterijume koje je uspostavio u svojoj praksi za uspostvljanje ravnoteže između prava na slobodu izražavanja i prava na poštovanje privatnog života, Sud je naveo da su se objavljeni članci odnosili na hapšenje i osudu glumca, dakle na javne sudske činjenice koje mogu imati određeni opšti interes.
Drugo, Glumac je bio dovoljno poznat da se smatra javno prepoznatljivom osobom, i iako priroda prekršaja verovatno ne bi bila predmet izveštavanja da je reč o običnoj osobi, činjenica da je glumac uhapšen u javnosti i da je aktivno tražio pažnju javnosti otkrivajući detalje iz svog privatnog života u intervjuima, značila je da je njegov opravdani stepen očekivanja zaštite privatnosti bio umanjen.
U odnosu na treći kriterijum koji se tiče načina pribavljanja informacija i njihovom pouzdanošću – prvi članak je imao dovoljnu činjeničnu osnovu, jer se oslanjao na informacije tužilaštva. Istinitost informacija u oba članka nije bila sporna među stranama. Podnosilac predstavke nije postupao zlonamerno – dobio je potvrdu informacija od tužilaštva i nema dokaza da nije izvršio potrebnu procenu interesa između objavljivanja i prava glumca na privatnost.
Što se tiče sadržaja, oblika i posledica objavljivanja – članci nisu otkrivali detalje iz privatnog života glumca, već su se odnosili na okolnosti hapšenja i ishod krivičnog postupka. Nije bilo uvredljivih komentara niti neosnovanih tvrdnji. Podnosilac predstavke nije osporavao sudsku zabranu objavljivanja fotografija, i nije dokazano da su objavljeni članci imali ozbiljne posledice po glumca.
Što se tiče poslednjeg kriterijuma, iako su izrečene kazne bile relativno blage, ipak su mogle imati odvraćajući efekat ("chilling effect") i nisu bile opravdane u svetlu prethodno navedenih faktora.
Shodno tome, ograničenja nametnuta kompaniji nisu bila razumno srazmerna legitimnom cilju zaštite glumčevog privatnog života.
Zaključak: Povreda člana 10 (dvanaest glasova prema pet)
ČLAN 41
Dosuđena naknada štete iznosila je 17.734,28 eura za materijalnu štetu, što odgovara iznosima kazni i troškova u domaćem postupku, umanjeno za dve novčane kazne od po 5.000 eura.
_____________________
NAPOMENA ecase.pars.rs
Ova presuda je postavila šest kriterijuma koje se danas rutinski koriste u svim slučajevima gde treba uravnotežiti član 8 (privatnost) i član 10 (sloboda izražavanja):
1. Doprinos raspravi od javnog interesa – da li informacija doprinosi društveno relevantnoj debati?
2. Koliko je poznata osoba na koju se tekst odnosi – da li je reč o javnoj ličnosti ili privatnom licu?
3. Predmet izveštavanja i ponašanje te osobe pre objave – da li se sama osoba izložila javnosti?
4. Način pribavljanja informacija i njihova verodostojnost – da li su informacije tačne i pribavljene zakonito?
5. Sadržaj, forma i posledice objavljivanja – da li je ton teksta senzacionalistički ili objektivan?
6. Težina sankcija izrečenih novinarima/medijima – da li su kazne bile proporcionalne?