Mijanović protiv Crne Gore

Država na koju se presuda odnosi
Crna Gora
Institucija
Evropski sud za ljudska prava
Broj predstavke
19580/06
Stepen važnosti
3
Jezik
Srpski
Datum
17.09.2013
Članovi
6
6-1
P1-1
P1-1-1
Kršenje
6
6-1
P1-1
P1-1-1
Nekršenje
nije relevantno
Ključne reči po HUDOC/UN
(Čl. 6) Pravo na pravično suđenje
(Čl. 6) Postupak izvršenja
(Čl. 6-1) Pristup sudu
(P1-1) Zaštita imovine
(P1-1-1) Neometano uživanje imovine
Tematske ključne reči
državna preduzeća
izvršni postupak
postupak izvršenja
pravo na imovinu
VS deskriptori
1.6.4 Pristup sudu
1.6.4.5 Izvršenje sudskih odluka
1.6.5 Pravično suđenje
1.16.1 Imovina
1.16.2.1 Pravo na neometano uživanje imovine
Zbirke
Sudska praksa
Presuda ESLJP
Veće
Sažetak
Predmet je pokrenut predstavkom protiv Crne Gore, koju je Sudu dana 04.maja 2006.godine podneo crnogorski državljanin g.Borislav Mijanović (podnosilac predstavke). Podnosilac predstavke se žalio na neizvršenje presude koja je doneta u njegovu korist i na povredu njegovih imovinskih prava koja je time počinjena.

Nepreciziranog datuma podnosilac predstavke je podneo tužbu za naknadu štete protiv preduzeća “Radoje Dakić”, akcionarskog društva koje se sastojalo od državnog kapitala (izvršni dužnik). Septembra 2003.godine Osnovni sud u Podgorici je presudio u korist podnosioca predstavke i naložio izvršnom dužniku da plati precizno određen iznos, zakonsku kamatu i troškove postupka. Jula 2004.godine Viši sud u Podgorici je potvrdio ovu odluku, a decembra 2005.godine Vrhovni sud je odbacio zahtev za reviziju koji je predao izvršni dužnik. Septembra 2004.godine, na zahtev podnosioca predstavke, Osnovni sud je izdao rešenje o izvršenju putem prenosa sredstava na račun u banci. Oktobra 2005.godine, Centralna banka Crne Gore obavestila je Osnovni sud da presuda nije izvršena zbog nedostatka sredstava na računu izvršnog dužnika u banci. Marta 2006.godine podnosilac predstavke je obezbedio detalje nekoliko drugih računa izvršnog dužnika. Marta 2006.godine Centralna banka je obavestila sud da je predmetni dug pridružen jednom od bankarskih računa izvršnog dužnika. Aprila 2007.godine sudski izvršitelj je tražio da se dosije predmeta arhivira pošto zastupnik podnosioca predstavke nije u roku izmenio zahtev za izvršenje pa se smatralo da je zahtev povučen.

Maja 2009.godine podnosilac predstavke je predao novi zahtev za izvršenje u kome je predložio da predmetna presuda bude izvršena prodajom nepokretne imovine dužnika. U spisima predmeta nema dokaza da su domaći organi napravili bilo kakav pokušaj da izvrše ovo rešenje. Postupak izvršenja je tokom rešavanja o predstavci i dalje bio u toku.
Aprila 2010.godine podnosilac predstavke je preminuo. Jula 2010.godine supruga podnosioca predstavke i njegove dve ćerke obavestile su Sud da žele da nastave postupak koji je pokrenuo njihov pokojni suprug/otac. Gđa Marina Mijanović Markuš, jedna od dve ćerke podnosioca predstavke, oglašena je jedinim naslednikom u odnosu na iznose koje mu duguje izvršni dužnik kako je utvrđeno pravnosnažnom sudskom presudom od septembra 2003.godine. U daljem tekstu na nju će se odnositi reč podnositeljka predstavke.

Sud konstatuje da Vlada nije osporila da je dužnik bio u vlasništvu i pod upravom tužene države. Odluku da se dužnik privatizuje donela je Vlada. Sud takođe podseća da čak I kda je država prodala privatnom licu veliki deo svog udela u preduzeću čiji je vlasnik bila, to nije moglo da oslobodi državu od njene obaveze da vrati dug po presudi koji je dug nastao pre nego što su akcije prodate. Sud je već zazuzeo stav da tužba za pravičnu naknadu ne može ubrzati postupak dok je on još u toku i da ustavna žalba ne može da se smatra delotvornim pravnim lekom za dužinu postupka.

Stav Suda: Izvršenje sudske presude ne može se sprečiti, učiniti nevažećim ili neopravdano odložiti. Iako kašnjenje u izvršenju presude može biti opravdano u naročitim okolnostima, ono ne može biti takvo da se naruši suština prava koje se štiti po članu 6 stav 1 Konvencije. Država ima obavezu da organizuje sistem izvršenja koji je delotvoran i u pravu i u praksi.
Sud nalazi da je došlo do povrede člana 6 stav 1 Konvencije.

Otac podnositeljke predstavke se takođe žalio da su mu zbog neizvršenja predmetne presude povređena imovinska prava.
Sud smatra da je došlo do zasebne povrede člana 1 Protokola broj 1.