1.3 Član 3. - zabrana mučenja, nečovečnog ili ponižavajućeg postupanja ili kažnjavanja
1.3.4 Nečovečno postupanje
1.3.7 Uslovi pritvora
1.3.16 Nepoštovanje ličnosti

Zbirke

Sudska praksa
Presuda ESLJP
Veće

Sažetak

Postupak u ovom predmetu je formiran na osnovu predstavke protiv Republike Hrvatske koju je Sudu podneo hrvatski državljanin g.Kristijan Muršić (podnosilac predstavke) dana 17.decembra 2012.godine. On je prigovarao na neodgovarajuće uslove boravka u zatvoru i odsustvu bilo kog delotvornog pravnog leka u tom smislu, protivno članovima 3 i 13 Konvencije.

Podnosilac predstavke je rođen 1987.godine i živi u Kuršancu. On je presudom Županijskog suda u Čakovcu od 19.juna 2008.godine, koju je potvrdio Vrhovni sud Republike Hrvatske 03. februara 2009.godine osuđen na kaznu zatvora od dve godine zbog krivičnog dela razbojništva. Dana 02.jula 2010.godine Opštinski sud u Čakovcu je podnosioca predstavke osudio na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine zbog krivičnog dela teška krađa. Županijski sud u Čakovcu je ovu presudu potvrdio 03.novembra 2010.godine. Dana 26.avgusta 2011.godine vanraspravno veće Županijskog suda u Čakovcu je uzelo u obzir navedene osude i povodom zahteva podnosioca predstavke izreklo jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od dve godine i jedanaest meseci.

Podnosilac predstavke je 16.oktobra 2009.godine premešten iz kaznene ustanove u Turopolju u zatvor u Bjelovaru na izdržavanje kazne zatvora. U tom zatvoru je boravio do 16.marta 2011.godine kada je premešten u zatvor u Varaždinu odlukom Ministarstva pravde.

Podnosilac predstavke je tvrdio da je proveo jedanaest meseci sa još sedam zatvorenika u sobi veličine 18m2, koja je bila lose održavana, prljava i nedovoljno opremljena. Nije mu pružena prilika da se uključi u rad zatvora, niti mu je omogućen dovoljan pristup rekreativnim i edukativnim aktivnostima. Vlada je tvrdila da su uslovi boravka bili humaniji.

U martu 2010.godine podnosilac predstavke je podneo zahtev upravi zatvora u Bjelovaru, preko advokata, tražeći premeštaj u zatvor u Varaždinu iz ličnih i porodičnih razloga. Uprava za zatvorsko uređenje Ministarstva pravde je odbila njegove zahteve za premeštaj kao neosnovane.

Krajem avgusta 2010.godine podnosilac predstavke je prigovorio na uslove svog boravka u zatvoru, ističući da je u centru njegovih prigovora njegova želja da bude prebačen u neki drugi zatvor koji je bliži njegovoj porodici. Nakon ovog prigovora podnosioca predstavke sudija izvršenja je zatražila detaljan izveštaj od zatvora u Bjelovaru o uslovima njegovog boravka u zatvoru. Nakon pribavljenih informacija odbila je njegove prigovore kao neosnovane, tvrdeći da podnosilac predstavke nije boravio u neadekvatnim zatvorskim uslovima, da su mu omogućeni dodatni higijenski i sanitarni uslovi, te da nije bio uključen u rad u zatvoru jer nije ni bilo dovoljno prilika za uključivanje za sve zatvorenike.

U novembru 2010.godine podnosilac predstavke je uložio prigovor pučkom pravobraniocu o tome kako mu nije odobren premeštaj u zatvor koji se nalazi bliže njegovoj porodici i kako su uslovi njegovog boravka u zatvoru bili neodgovarajući. Istakao je da mu nisu bila omogućena 4m2 ličnog prostora koje zahteva Zakon o izvršavanju kazne zatvora. Pučki pravobranilac je odgovorio da tokom boravka podnosioca predstavke u zatvoru u Bjelovaru nisu bili ispunjeni uslovi za odgovarajući lični prostor. Takođe je istakao da je soba u kojoj je podnosilac predstavke boravio bila renovirana 2010.godine, te da je bila u skladu sa higijenskim i zdravstvenim normama. Istakao je da više od dvadeset zatvorenika nije radilo zato što nije bilo dovoljno radnih mesta za sve zatvorenike.
U novembru mesecu 2010.godibne podnosilac predstavke je podneo ustavnu žalbu, ali je juna 2012.godine Ustavni sud proglasio njegovu ustavnu žalbu nedopuštenom utvrdivši da je očigledno neosnovana.

Sud ponavlja da član 3 Konvencije sadrži jednu od najvažnijih temeljnih vrednosti demokratskog društva. On u apsolutnom smislu zabranjuje mučenje ili nečovečno ili ponižavajuće postupanje ili kažnjavanje, bez obzira na okolnosti i ponašanje žrtve.

Sud ima na umu da veličina soba u kojima je podnosilac predstavke bio smešten nije uvek bila primerena s obzirom da je tokom povremenih neuzastopnih kratkih razdoblja pretrpeo ograničenje vezano za veličinu ličnog prostora. Ali to je istovremeno bilo propraćeno dovoljnom slobodom kretanja u toku zatvorskog dana, u prikladnoj kaznenoj ustanovi. Stoga Sud smatra da uslovi u kaznenoj ustanovi nisu dosegli prag težine potreban da bi se postupanje okarakterisalo kao nečovečno ili ponižavajuće u smislu člana 3 Konvencije.
Stoga nije došlo do povrede člana 3 Konvencije.

IZDVOJENO MIŠLJENJE SUDIJE SICILIANOSA
U odnosu na minimalni prostor koji bi zatvorenik trebalo da ima na raspolaganju, presuda se poziva na niz prethodnih presuda navodeći da je Sud uvek odbijao da utvrdi jednom i za sve koliko kvadratnih metara treba da bude dodeljeno zatvoreniku u smislu Konvencije. S druge strane, postoji još jedna skupina predmeta koji nisu navedeni u presudi a u kojima je pažljivo poštovana praksa i preporuke CPT-a, prema kojima bi 4m2 trebalo da budu minimalni lični prostor dodeljen zatvorenicima, isključujući površine koje zauzimaju sanitarni čvorovi.
U određenim predmetima čini se da je Sud primenio pristup “jake pretpostavke”, uzimajući tako i druge aspekte u obzir pri zaključivanju da li je došlo do povrede.
Sudija smatra da prostor dodeljen podnosiocu predstavke, kao i ostali relevantni činioci, uključujući trajanje njegovog boravka u zatvoru u ispodprosečnim uslovima, pri čemu nezavisna procena nije dostupna, govore u prilog povrede člana 3 Konvencije. S obzirom na različite pristupe u pogledu minimalnog prostora koji se dodeljuje kažnjenicima, Sud bi možda trebalo da razmisli o načinu da se osigura potrebna doslednost.

Preuzmite presudu u pdf formatu

EUROPSKI SUD ZA LJUDSKA PRAVA

PRVI ODJEL

PREDMET MURŠIĆ PROTIV HRVATSKE

(Zahtjev br. 7334/13)

PRESUDA

STRASBOURG

12. ožujka 2015.

PREDMET JE PROSLEĐEN VELIKOM VEĆU KOJE JE DONELO PRESUDU 20.10.2016

Ova presuda postaje konačna pod okolnostima navedenima u članku 44. stavku 2. Konvencije. Može biti podvrgnuta uredničkim izmjenama.

U predmetu Muršić protiv Hrvatske, Europski sud za ljudska prava (Prvi odjel), zasjedajući u vijeću u sastavu:

Isabelle Berro, predsjednica,
Khanlar Hajiyev,
Julia Laffranque,
Linos-Alexandre Sicilianos,
Erik Møse,
Ksenija Turković,
Dmitry Dedov, suci,
i Søren Nielsen, tajnik odjela,

nakon vijećanja zatvorenog za javnost 3. veljače 2015. donosi sljedeću presudu koja je usvojena tog datuma:

POSTUPAK

Postupak u ovome predmetu pokrenut je na temelju zahtjeva (br. 7334/13) protiv Republike Hrvatske koji je hrvatski državljanin g. Kristijan Muršić (podnositelj zahtjeva) podnio Sudu na temelju članka 34. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (Konvencija) dana 17. prosinca 2012.
Podnositelja zahtjeva zastupao je g. Z. Vidović, odvjetnik iz Varaždina. Hrvatsku Vladu (Vlada) zastupala je njezina zastupnica, gđa Š. Stažnik.
Podnositelj zahtjeva prigovorio je neodgovarajućim uvjetima boravka u zatvoru, posebice manjku osobnog prostora i nemogućnosti rada, te odsutnosti bilo kojeg učinkovitog pravnog sredstva u tom smislu, protivno člancima 3. i 13. Konvencije.
Dana 8. listopada 2013. Vlada je obaviještena o zahtijevu.

ČINJENICE

I OKOLNOSTI PREDMETA

Podnositelj zahtjeva rođen je 1987. i živi u Kuršancu.

A. Pozadina predmeta

Podnositelj zahtjeva je presudom Županijskog suda u Čakovcu od 19. lipnja godine, koju je potvrdio Vrhovni sud Republike Hrvatske 3.veljače 2009., osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 2 godine zbog kaznenog djela razbojništva.
Dana 2. srpnja 2010. godine Općinski sud u Čakovcu je podnositelja osudio na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine zbog kaznenog djela teške krađe. Županijski sud u Čakovcu je presudu potvrdio 3. studenog 2010. godine
Dana 26. kolovoza 2011. godine izvanraspravno vijeće Županijskog suda u Čakovcu uzelo je u obzir navedene dvije osude i podnositelju temeljem njegovog zahtjeva izreklo jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od dvije godine i jedanaest mjeseci.

B. Uvjeti boravka podnositelja u Zatvoru u Bjelovaru

Podnositelj zahtjeva je 16. listopada 2009. godine premješten iz Kaznionice u Turopolju u Zatvor u Bjelovaru na izdržavanje kazne zatvora koju mu je izrekao Županijski sud u Čakovcu lipnja 2008. (vidi stavak 6 gore).
Boravio je u Zatvoru u Bjelovaru do 16. ožujka 2011., kada je premješten u Zatvor u Varaždinu odlukom Ministarstva pravosuđa, Uprave za zatvorski sustav od 11. ožujka 2011
Prema navodima podnositelja zahtjeva, proveo je jedanaest mjeseci s još sedam zatvorenika u sobi veličine 18 kvadratnih metara uključujući sanitarne prostorije. Soba je loše održavana, prljava i nedovoljno opremljena ormarićima i stolicama za sve zatvorenike. Povrh toga, nije mu pružena prilika da se uključi u rad zatvora, te mu općenito nije omogućen dovoljan pristup rekreacijskim i edukacijskim aktivnostima.
Prema navodima Vlade, tijekom boravka u Zatvoru u Bjelovaru podnositelj zahtjeva imao je na raspolaganju u prosjeku 3.59 kvadratnih metara osobnog prostora. Boravio je u četiri različite zatvoreničke sobe, a njihovi uvjeti detaljno su navedeni u tablici niže:

Broj sobe	Trajanje pritvora	Ukupan broj pritvorenih zatvorenika	Površina sobe u kvadratnim metrima	Osobni prostor u kvadratnim metrima
1/O	16.10.-15.11.2009	6	19.7	3.28
1/O	16.11.-19.11.2009	5	19.7	33.94
1/O	20.10.2009-5.2.2010	6	19.7	3.28
1/O	06.02.-08.02.2010	5	19.7	3.94
1/O	09.02.-10.04.2010	6	19.7	3.28
1/O	11.04 -20.04.2010	6	19.7	3.28
8/O	21.4.2010	8	22.88	2.86
8/O	22.04-29.04.2010.	7	22,88	3,27
8/O	30.04-02.05.2010.	6	22,88	3,81
8/O	03.05-05.05.2010.	5	22,88	4,58
8/O	06.05-07.05.2010.	6	22,88	3,81
8/O	08.05-09.05.2010.	5	22,88	4,58
8/O	10.05.-25.05.2010.	6	22,88	3,81
8/O	26.05.2010.	5	22,88	4,58
8/O	27.05-02.06.2010.	6	22,88	3,81
8/O	03.06-04.06.2010.	5	22,88	4,58
8/O	05.06-16.06.2010.	6	22,88	3,81
8/O	17.06-19.06.2010.	5	22,88	4,58
8/O	20.06-30.06.2010.	6	22,88	3,81
8/O	01.07-02.07.2010.	7	22,88	3,27
8/O	03.07-05.07.2010.	8	22,88	2,86
8/O	06.07-17.07.2010.	7	22,88	3,27
8/O	18.07-13.08.2010.	8	22,88	2,86
14.08-17.08.2010. Vrijeme provedeno u zatvorskoj bolnici
8/O	18.08-26.08.2010.	7	22,88	3,27
8/O	27.08-30.08.2010.	5	22,88	4,58
4/O	31.08-02.09.2010.	8	22,36	2,80
4/O	03.09.2010.	7	22,36	3,19
8/O	04.09-06.09.2010.	6	22,88	3,81
8/O	07.09.2010.	4	22,88	5,72
8/O	08.09-16.09.2010.	5	22,88	4,58
8/O	17.09.2010.	6	22,88	3,81
8/O	18.09.2010.	5	22,88	4,58
8/O	19.09-01.10.2010.	6	22,88	3,81
8/O	02.10-05.10.2010.	5	22,88	4,58
8/I	06.10-07.10.2010.	5	22,18	4,44
8/I	08.10-19.10.2010.	4	22,18	5,55
8/I	20.10-21.10.2010.	3	22,18	7,39
8/I	22.10-23.10.2010.	4	22,18	5,55
8/I	24.10-25.10.2010.	5	22,18	4,44
8/I	26.10-28.10.2010.	6	22,18	3,70
8/I	29.10-30.10.2010.	5	22,18	4,44
8/I	31.10-04.11.2010.	6	22,18	3,70
4/O	05.11.2010.	6	22,36	3,73
4/O	06.11-09.11.2010.	5	22,36	4,47
4/O	10.11-13.11.2010.	6	22,36	3,73
4/O	14.11-18.11.2010.	7	22,36	3,19
4/O	19.11-26.11.2010.	8	22,36	2,80
4/O	27.11-30.11.2010.	7	22,36	3,19
8/O	01.12-03.12.2010.	6	22,88	3,81
8/O	04.12-09.12.2010.	7	22,88	3,27
8/O	10.12-12.12.2010.	8	22,88	2,86
8/O	13.12-21.12.2010.	7	22,88	3,27
8/O	22.12-24.12.2010.	8	22,88	2,86
8/O	25.12-31.12.2010.	7	22,88	3,27
8/O	01.01-16.01.2011.	6	22,88	3,81
8/O	17.01-25.01.2011.	7	22,88	3,27
8/O	26.01-27.01.2011.	6	22,88	3,81
8/O	28.01-23.02.2011.	7	22,88	3,27
8/O	24.02-25.02.2011.	8	22,88	2,86
8/O	26.02-28.02.2011.	7	22,88	3,27
8/O	01.03-15.03.2011.	5	22,88	4,58
8/O	16.03.2011.	6	22,88	3,81

Vlada je također navela da svaka soba ima sanitarni čvor potpuno odvojen od dnevnog prostora, te da svaki ima vlastiti ventilacijski sustav. Sve sobe imaju pristup pitkoj vodi, te prozore kroz koje ulaze prirodno svjetlo i svjež zrak. Sobe se u zimskim mjesecima griju sustavom centralnog grijanja. Stalno su održavane, a neki rekonstrukcijski radovi i poboljšanja koji su bili potrebni na prostorijama izvedeni su tijekom 2007., 2009. i 2010. godine, što je Vlada potkrijepila fotografijama, tlocrtima i drugom relevantnom dokumentacijom. Nadalje, zatvorenicima su dostupne sve potrebne higijenske i sanitarne prostorije. Prehrana se temelji na ocjenama stručnjaka i kvaliteta hrane neprestano je praćena od strane nadležnih državnih tijela, što je Vlada potvrdila relevantnom dokumentacijom.
Vlada je također navela da je na tri sata dnevno, između 16 i 19 sati, podnositelju zahtjeva bilo dopušteno kretati se slobodno izvan sobe. Uz to, imao je mogućnost korištenja teretane, koja je bila otvorena od 8 do 12:30 i od 14 do 18 sati, te košarkaškog igrališta, koje je bilo otvoreno radnim danom od 15 do 18 sati i vikendom ujutro i poslije podne. Zatvor je također opremljen i terenom za badminton, stolovima za stolni tenis i šahovskim pločama, od čega je sve navedeno bilo dostupno podnositelju zahtjeva. Također je mogao i posuđivati knjige iz bjelovarske knjižnice, koja pruža svoje usluge Zatvoru u Bjelovaru, te mu je bilo dozvoljeno gledanje televizije i posuđivanje filmova.

C. Prigovori podnositelja na uvjete u zatvoru

Dana 24. ožujka 2010. podnositelj je podnio zahtjev upravi Zatvora u Bjelovaru preko odvjetnika, tražeći premještaj u Zatvor u Varaždinu zbog osobnih i obiteljskih razloga.
Dana 26. travnja 2010. prigovorio je Ministarstvu pravosuđa, Upravi za zatvorski sustav na postupke uprave Zatvora u Bjelovaru, prigovarajući općenito da mu navodno nikada nije pružena prilika za sastanak s nadležnim službenicima, da njegov zahtjev za premještaj bio ignoriran, te da je hrana u zatvoru bila neadekvatna.
Podnositelj je ponovio svoj zahtjev za premještaj u Zatvor u Varaždinu dana 6. svibnja 2010., navodeći osobne i obiteljske razloge.
Dana 14. srpnja 2010. Ministarstvo pravosuđa, Uprava za zatvorski sustav odgovorila je na prigovore podnositelja, odbivši ih kao neosnovane u svakom pogledu. Istaknuto je kako je imao dovoljno prilika za kontakt sa svojom obitelji, da nije bio zaposlen jer nije bilo dovoljno radnih mjesta u Zatvoru u Bjelovaru, da je imao sedam sastanaka s upraviteljem zatvora i dvadeset i pet sastanaka s ostalim službenicima Zatvora u Bjelovaru, te da je hrana bila pripremana u suradnji sa stručnjacima, a zatvorska prehrana bila je pod stalnim nadzorom zatvorskog liječnika.
Dana 24. kolovoza 2010. podnositelj je prigovorio uvjetima svog boravka u zatvoru sutkinji izvršenja Županijskog suda u Bjelovaru. Istaknuo je da je u središtu njegovih prigovora njegova želja da bude prebačen u neki drugi zatvor koji je bliži njegovoj obitelji. Također je prigovorio, između ostalog, da nije primio odgovor na svoj zahtjev za uključivanjem u rad u zatvoru, te da je boravio s još sedmero zatvorenika u sobi broj 8, ukupne površine 18 metara kvadratnih koja je bila neadekvatno opremljena i loše održavana.
Nakon podnositeljevog prigovora, sutkinja izvršenja zatražila je detaljno izvješće od Zatvora u Bjelovaru o uvjetima njegovog boravka u zatvoru.
Nakon što je dobila izvješće i nakon što je saslušala podnositelja zahtjeva, dana 7. listopada 2010. sutkinja izvršenja odbila je njegove prigovore kao neosnovane. Utvrdila je, točnije, da podnositelj zahtjeva nije boravio u neadekvatnim zatvorskim uvjetima, da su mu omogućeni dostatni higijenski i sanitarni uvjeti, te da nije bio uključen u rad u zatvoru jer nije ni bilo dovoljno prilika za sudjelovanje za sve zatvorenike Zatvora u Bjelovaru.
Dana 15. listopada 2010. podnositelj je podnio žalbu protiv rješenja sutkinje izvršenja izvanraspravnom vijeću Županijskog suda u Bjelovaru, navodeći da je pogriješila u svojim činjeničnim utvrđenjima, jer je u sobi broj 8 zapravo bilo smješteno osam zatvorenika.
Dana 21. listopada 2010. izvanraspravno vijeće Županijskog suda u Rijeci odbilo je podnositeljevu žalbu kao neosnovanu potvrđujući obrazloženje sutkinje izvršenja. Također je objasnilo kako bi propisani standard za osobni prostor prema Zakonu o izvršavanju kazne zatvora, točnije 4 kvadratna metra, u načelu trebalo poštivati, ali da ne dolazi automatski do kršenja prava zatvorenika ako se navedeni standard privremeno nije poštivao.
Dana 8. studenog 2010. podnositelj je prigovorio Županijskom sudu u Bjelovaru protiv rješenja izvanraspravnog vijeća. Tvrdio je da je prvih šest mjeseci od dolaska u Zatvor u Bjelovaru boravio u sobi broj 1, površine 17.13 kvadratnih metara, u kojoj je boravilo sveukupno šest zatvorenika. Nakon toga proveo je mjesec dana u sobi broj 8 na prvom katu sa šest zatvorenika, čija je površina 17.13 kvadratnih metara. Nakon toga smješten je u još jednu sobu, također pod oznakom "soba broj 8" koja je također bila površine 17.13 kvadratnih metara, gdje je proveo šest mjeseci s osam zatvorenika. U vrijeme podnošenja prigovora bio je smješten u sobi broj 4 sa šest zatvorenika.
Dana 20. studenog 2010. podnositelj je podnio ustavnu tužbu Ustavnom sudu Republike Hrvatske, pozivajući se na članak 14. § 2. (jednakost pred zakonom), članak 26. (jednakost pred državnim tijelima) i članak 29. (pravo na pošteno suđenje) Ustava, općenito prigovarajući nedostatku osobnog prostora i radnih prilika u Zatvoru u Bjelovaru.
Dana 26. studenog 2010. podnositelj je uložio prigovor pučkom pravobranitelju o tome kako mu nije odobren premještaj u zatvor koji se nalazi bliže njegovoj obitelji, te navodio općenito kako su uvjeti njegovog boravka u zatvoru bili neodgovarajući.
Pismom od dana 7. prosinca 2010. pučki pravobranitelj pozvao je podnositelja da dodatno potkrijepi svoje prigovore.
Podnositelj je odgovorio na taj zahtjev dana 21. prosinca 2010. ukazujući na to da sutkinja izvršenja i izvanraspravno vijeće Županijskog suda u Bjelovaru nikada nisu propisno razmotrili njegove prigovore, te kako mu nisu bila omogućena 4 kvadratna metra osobnog prostora koje zahtijeva Zakon o izvršavanju kazne zatvora.
Dana 12. travnja 2011 pučki pravobranitelj na podnositeljevo pismo odgovara da je, prema dostupnim informacijama, tijekom njegovog boravka u Zatvoru u Bjelovaru nisu bili ispunjeni zahtjevi za odgovarajući osobni prostor propisani Zakonom o izvršavanju kazne zatvora. Pučki pravobranitelj je također istaknuo kako je soba u kojoj je podnositelj boravio bila renovirana 2010. godine, te da je bila u skladu s higijenskim i zdravstvenim normama. Pučki pravobranitelj zabilježio je i da podnositelj, baš kao i još devedeset i dva ostala zatvorenika, nije bio radio u zatvoru jer nije bilo dovoljno radnih mjesta za sve zatvorenike.
Dana 5. lipnja 2012. Ustavni sud proglasio je podnositeljevu ustavnu tužbu (vidi stavak 25 gore) nedopuštenom jer je utvrdio da je očigledno neosnovana. Relevantni dio rješenja govori:

"U ustavnoj tužbi, podnositelj nije pokazao da Županijski sud u Bjelovaru u postupanju ili pri donošenju odluke nije poštovao odredbe Ustava o ljudskim pravima i temeljnim slobodama, odnosno da je proizvoljno protumačio mjerodavne odredbe zakona ili drugih propisa. Ustavni sud stoga ocjenjuje da konkretan slučaj ne otvara pitanje ostvarenja ustavnih prava podnositelja. Stoga ne postoji ustavnopravna bit stvari o kojoj bi Ustavni sud odlučivao ... "

Ovo je rješenje Ustavnog suda podnositeljevu punomoćniku uručena dana 18. lipnja 2012.

II MJERODAVNO DOMAĆE PRAVO

A. Ustav

Relevantne odredbe Ustava Republike Hrvatske, Narodne novine br. 56/1990, 135/1997, 8/1998, 113/2000, 124/2000, 28/2001, 41/2001, 55/2001, 76/2010 i 85/2010 navode sljedeće:

Članak 14.

"Svatko u Republici Hrvatskoj ima prava i slobode, neovisno o njegovoj rasi, boji kože, spolu, jeziku, vjeri, političkom ili drugom uvjerenju, nacionalnom ili socijalnom podrijetlu, imovini, rođenju, naobrazbi, društvenom položaju ili drugim osobinama.

Svi su pred zakonom jednaki."

..."

Članak 23.

"Nitko ne smije biti podvrgnut bilo kakvu obliku zlostavljanja ..."

Članak 25.

"Sa svakim se uhićenikom i osuđenikom mora postupati čovječno i poštivati njegovo dostojanstvo."

Članak 26.

"Svi su državljani Republike Hrvatske i stranci jednaki pred sudovima i drugim državnim i inim tijelima koja imaju javne ovlasti."

Članak 29.

"Svatko ima pravo da zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud pravično i u razumnom roku odluči o njegovim pravima i obvezama, ili o sumnji ili optužbi zbog kažnjivog djela."

Relevantni dio članka 62. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske, Narodne novine br. 99/1999, 29/2002, 49/2002 navodi sljedeće:

"1. Svatko može podnijeti Ustavnom sudu ustavnu tužbu ako smatra da mu je pojedinačnim aktom tijela državne vlasti, tijela jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave ili pravne osobe s javnim ovlastima, kojim je odlučeno o njegovim pravima i obvezama ili o sumnji ili optužbi zbog kažnjivog djela, povrijeđeno ljudsko pravo ili temeljna sloboda zajamčena Ustavom, odnosno Ustavom zajamčeno pravo na lokalnu i područnu (regionalnu) samoupravu (u daljnjem tekstu: ustavno pravo)...“

B. Zakon o izvršavanju kazne zatvora

Relevantne odredbe Zakona o izvršavanju kazne zatvora (Narodne novine br. 128/1999, 190/2003, 76/2007, 27/2008, 83/2009) navode sljedeće:

Pritužba zatvorenika

Članak 15.

(1) Zatvorenik ima pravo pritužbe na postupak i odluku zaposlenika kaznionice, odnosno zatvora.

(2) Pritužba se podnosi usmeno ili pismenim putem upravitelju kaznionice, odnosno zatvora ili Središnjem uredu Uprave za zatvorski sustav [Ministarstva pravosuđa]. Pismena pritužba Središnjem uredu Uprave za zatvorski sustav [Ministarstva pravosuđa] upućuje se u omotu koji uprava kaznionice, odnosno zatvora ne smije otvoriti ...

(5) Ako zatvorenik podnese pismenu pritužbu sucu izvršenja, sudac izvršenja na pritužbu će odgovoriti pismenim putem u roku od 30 dana od dana zaprimanja pritužbe.

Sudska zaštita protiv postupka i odluke uprave kaznionice, odnosno zatvora

Članak 17.

(1) Zatvorenik može podnijeti zahtjev za sudsku zaštitu sucu izvršenja protiv postupka ili odluke kojom se zatvorenika nezakonito prikraćuje ili ograničava u nekom pravu iz ovoga Zakona.

(2) Sudac izvršenja će rješenjem odbiti zahtjev za sudsku zaštitu ako utvrdi da nije osnovan. Ako utvrdi zahtjev osnovanim, sudac izvršenja će rješenjem narediti otklanjanje nezakonitog prikraćivanja ili ograničavanja zatvorenika u pravu. Ako otklanjanje nezakonitosti nije moguće, sudac izvršenja rješenjem će nezakonitost utvrditi i zabraniti njezino ponavljanje.

(3) Protiv odluke suca izvršenja iz stavka 1. ovoga članka žalbu mogu podnijeti zatvorenik i kaznionica, odnosno zatvor. "

Smještaj zatvorenika

Članak 74.

"...

(3) Prostorije u kojima borave zatvorenici moraju biti čiste, suhe i dovoljno prostrane. Za svakog zatvorenika u spavaonici mora biti najmanje 4 kvadratna metra i 10 kubičnih metara prostora."

Zapošljavanje zatvorenika

Članak 80.

"(1) Zatvoreniku se omogućuje rad u skladu s njegovim zdravstvenim sposobnostima, stečenim znanjima i mogućnostima kaznionice, odnosno zatvora.

..."

III MJERODAVNI MEĐUNARODNI MATERIJALI

Europski odbor za sprječavanje mučenja i neljudskog ili ponižavajućeg postupanja ili kažnjavanja (CPT) posjetio je Hrvatsku od 19. do 27. rujna 2012. U njegovom izvješću CPT/Inf (2014) 9 od 18. ožujka 2014. zabilježen je problem prenapučenosti zatvora u Hrvatskoj. Relevantne preporuke u tom pogledu (Prilog I) navode sljedeće:

"Uvjeti boravka u zatvoru opće zatvorske populacije Preporuke

...

- hrvatskim vlastima da poduzmu korake kako bi se smanjio broj zatvorenika po sobi u svim zatvorima koji su bili posjećeni (kao i u ostalim zatvorima u Hrvatskoj), na način da se omogući barem 4 kvadratna metra prostora po zatvoreniku u sobama u kojima je smješteno više zatvorenika; u ovome pogledu, prostor koji zauzimaju bilo koje sanitarne prostorije ne bi se trebao računati (stavak 36);

...

- hrvatskim vlastima da poboljšaju programe aktivnosti, uključujući radne i mogućnosti stručnog osposobljavanja, za zatvorenike državnog zatvora u Glini i županijskim zatvorima u Zagrebu i Sisku te, gdje je potrebno, ostalim zatvorima u Hrvatskoj (stavak 40.);

...“

PRAVO

I NAVODNA POVREDA ČLANKA 3. KONVENCIJE

Podnositelj je prigovorio neodgovarajućim uvjetima boravka u Zatvoru u Bjelovaru. Točnije, naveo je nedostatak osobnog prostora, loše sanitarne i higijenske uvjete i prehranu, manjak mogućnosti za zapošljavanje, te nedostatan pristup rekreacijskim i obrazovnim aktivnostima. Pozvao se na članak 3. Konvencije koji glasi kako slijedi:

„Nitko se ne smije podvrgnuti mučenju ni nečovječnom ili ponižavajućem postupanju ili kazni.”

A. Dopuštenost

1. Tvrdnje stranaka

Vlada tvrdi da je u svojoj ustavnoj tužbi Ustavnom sudu, koja je bila djelotvorno pravno sredstvo u odnosu na uvjete boravka u zatvoru, podnositelj zahtjeva naveo samo diskriminaciju nakon rješenja Županijskog suda u Bjelovaru vezano za činjenicu da on nije sudjelovao u radu u zatvoru. No, nije istaknuo niti jedan drugi argument niti potkrijepio svoje prigovore o prenapučenosti zatvora. Nadalje, nije se pozvao niti na jednu odredbu Ustava koja jamči zaštitu od zlostavljanja i poštivanje ljudskog dostojanstva, točnije članke 23. i 25. (vidi stavak 32. gore), kao ni članak 3. Konvencije. Vlada je također istaknula da je podnositelj zahtjeva bio zastupan po odvjetniku, te da je njegov odvjetnik trebao pravilno iskoristiti ustavnu tužbu pred Ustavnim sudom. Da je to bilo napravljeno na pravilan način, podnositelju zahtjeva bila bi otvorena i mogućnost pokretanja građanskog postupka radi naknade štete, u slučaju da je Ustavni sud utvrdio da su njegova prava bila povrijeđena.
Podnositelj zahtjeva je ustvrdio da je pravilno iscrpio domaća pravna sredstva.

2. Ocjena Suda

Sud ponavlja kako temeljem članka 35., stavka 1. Konvencije može razmatrati zahtjev tek nakon što su iscrpljena sva domaća pravna sredstva. Svrha je članka 35. državama potpisnicama dati priliku da spriječe ili isprave povrede za koje se navodi da su ih počinile, prije nego se ti navodi podnesu Sudu (vidi, primjerice, Mifsud protiv Francuske (odluka) [GC], br. 57220/00, stavak 15., ECHR 2002-VIII). Obveza iscrpljenja domaćih pravnih sredstava iziskuje da se podnositelj na uobičajen način posluži pravnim sredstvima koja su učinkovita, dostatna i dostupna u odnosu na svoje prigovore temeljem Da bi bilo učinkovito, pravno sredstvo mora biti sposobno izravno riješiti osporeni predmet (vidi Balogh protiv Mađarske, br. 47940/99, stavak 30., 20. srpnja 2004.).
Pravilo iscrpljenja domaćih pravnih sredstava obično zahtijeva da se prigovori koji se namjeravaju naknadno podnijeti na međunarodnoj razini trebaju prvo podnijeti pred domaćim sudovima, barem u biti i u skladu s formalnim zahtjevima i rokovima propisanim domaćim zakonom. Svrha pravila iscrpljenja domaćih pravnih sredstava je omogućavanje nacionalnim tijelima (prvenstveno sudbene vlasti) da riješe tvrdnje o povredi prava iz Konvencije te, gdje je moguće, da omoguće zadovoljštinu prije nego su ti navodi podneseni Sudu. Ukoliko na nacionalnoj razini postoji pravno sredstvo koje omogućuje nacionalnim sudovima da riješe, barem u biti, spor o navodnoj povredi prava iz Konvencije, tada treba iskoristiti to pravno sredstvo (vidi Azinas protiv Cipra [GC], broj 56679/00, stavak 38., ECHR 2004-III).
Što se tiče pravnih sredstava u vezi zatvorskih uvjeta u Hrvatskoj, Sud je utvrdio da je prigovor podnesen nadležnom sudu ili zatvorskoj upravi učinkovito pravno sredstvo, s obzirom da može dovesti do podnositeljevog premještaja iz neodgovarajućih zatvorskih uvjeta. Nadalje, u slučaju nepovoljnog ishoda, podnositelj zahtjeva može dalje nastaviti svoje prigovore pred Ustavnim sudom (vidi Štitić protiv Hrvatske (odluka) broj 29660/03, od 9. studenog 2006., te Dolenec protiv Hrvatske, broj 25282/06, stavak 113, od 26. studenog 2009.), koji također ima ovlasti narediti njegovo oslobođenje ili premještaj iz neodgovarajućih zatvorskih uvjeta (vidi, između ostalog, Peša protiv Hrvatske, broj 40523/08, stavak 80., od 8. travnja 2010.). Doista, kako bi sve bilo sukladno načelima supsidijarnosti podnositelji zahtjeva, prije iznošenja svojih prigovora pred Sud, moraju Ustavnom sudu Republike Hrvatske dati priliku za ispravljanje njihove situacije i rješavanje pitanja koje žele iznijeti pred Sud (vidi Bučkal protiv Hrvatske (odluka), broj 29597/10, stavak 20., od 3. travnja 2012., te Longin protiv Hrvatske, broj 49268/10, stavak 36., od 6. studenog 2012.).
Sud primjećuje da je istina da se u svojoj ustavnoj tužbi podnositelj doista nije pozvao na članke 23. i 25. Ustava, odredbe koje vjerojatno odgovaraju članku 3. Konvencije. Također se nije niti izravno pozvao na članak 3. Konvencije. Umjesto toga, pozvao se na članak 14. stavak 2. i članke 26. i 29. Ustava, odredbe koje odgovaraju člancima 6. i 14. Konvencije te članku 1. Protokola broj 12 uz Konvenciju (vidi stavak 32. gore i usporediti s Merot d.o.o. i Storitve Tir d.o.o. protiv Hrvatske (odluka), brojevi 29426/08 i 29737/08, stavak 35., od 10. prosinca 2013 ).
Međutim, podnositelj zahtjeva prigovorio je Ustavnom sudu u biti da su mu prava bila povrijeđena zbog manjka osobnog prostora i radnih mogućnosti u Zatvoru u Bjelovaru (vidi stavak 25. gore). Stoga, Sud smatra da je podnositelj zahtjeva, iznoseći svoje prigovore u biti Ustavnom sudu, pravilno iscrpio domaća pravna sredstva (usporediti Jaćimović protiv Hrvatske, broj 22688/09, stavci 40.-41, od 31. listopada 2013.; i Merot d.o.o. i Storitve Tir d.o.o., ranije citirano, stavak 36.). Sud stoga odbija prigovor Vlade.
Sud nadalje primjećuje da podnositeljev prigovor o uvjetima boravka u Zatvoru u Bjelovaru nije očigledno neosnovan u smislu članka stavka 3(a) Konvencije. Nije nedopušten ni po kojoj drugoj osnovi. Stoga se mora proglasiti dopuštenim.

B. Osnovanost

1. Tvrdnje stranaka

(a) Podnositelj prigovora

Podnositelj zahtjeva tvrdio je da sobe u kojima je bio smješten tijekom boravka u Zatvoru u Bjelovaru nisu pružale dovoljno osobnog prostora po zatvoreniku i da nisu bile dovoljno opremljene stolicama i ormarima. Nadalje, prehrana je bila loša, a i higijenski uvjeti bili su neodgovarajući, posebice uzimajući u obzir da sanitarni čvor nije primjereno odvojen od dnevnog prostora. Uz to, rekreacijske i obrazovne aktivnosti nisu bile dostatne i on nije bio uključen ni u kakav rad u zatvoru. Podnositelj zahtjeva naglasio je da se informacije koje je pružila Vlada vezano za njegov osobni prostor u Zatvoru u Bjelovaru odnose na prosječan osobni prostor od 3.59 kvadratnih metara, koji je mogao iznositi toliko samo ako je Vlada uzela u obzir kratka vremenska razdoblja tijekom kojih je jedan od zatvorenika koji su s njime boravili u sobi bio premješten u drugu sobu, te ako su uračunali prostor sanitarnog čvora u sveukupni izračun prostora. Vlada je na taj način napravila pogrešan izračun u odnosu na sobe u kojima je boravio u Zatvoru u Bjelovaru. Ustvari, imao je samo 2.25 kvadratnih metara osobnog prostora tijekom cijelog svog boravka u Zatvoru u Bjelovaru. Podnositelj zahtjeva smatra da u svakom slučaju, bilo da Sud prihvati njegove argumente ili argumente Vlade u tom pogledu, ostaje činjenica da je bio smješten u prenapučenim sobama, posebice uzimajući u obzir potrebnih 4 kvadratna metara osobnog prostora po zatvorenika.

(b) Vlada

Vlada tvrdi da je, dok je boravio u Zatvoru u Bjelovaru, podnositelj zahtjeva imao u prosjeku 3,59 kvadratnih metara osobnog prostora, što je bio tek malo ispod minimalne norme od 4 kvadratna metra propisana Zakonom o izvršavanju kazne zatvora. Vlada je kao primjer navela sobu broj 8/O, u kojoj je podnositelj zahtjeva bio smješten samo jedan dan (21. travnja 2010.) s još sedam zatvorenika. Između 30. travnja i 30. lipnja 2010. imao je na raspolaganju ili 3.81 ili 4.58 kvadratnih metara osobnog prostora. Slično tome, u sobi broj 1/O između 11. travnja i 20. travnja 2010., podnositelj zahtjeva imao je na raspolaganju 3.94 kvadratnih metara osobnog prostora. Između 7. rujna i 13. studenog 2010. u ćelijama broj 8/O, 8/1 i 4/O, podnositelj je imao na raspolaganju osobni prostor veći od propisane norme. Samo u razdoblju između 31. listopada i 5. studenog 2010. imao je 3.7 i 3.73 kvadratna metra osobnog prostora. Vlada je istaknula da je navedeno potvrđeno od strane sutkinje izvršenja dana 7. listopada 2010., koja nije utvrdila da je podnositelj zahtjeva boravio u neodgovarajućim zatvorskim uvjetima (vidi stavak 21. gore). Sutkinja je također utvrdila kako su podnositelju zahtjeva bili omogućeni primjereni higijenski i sanitarni uvjeti. Nadalje, Zatvor u Bjelovaru stalno je obnavljan, što je bio jedan od glavnih razloga preseljenja zatvorenika iz jedne sobe u drugu, što bi dovelo do privremenog smanjenja njihovog osobnog prostora.
U svakom slučaju, iz perspektive Vlade, svaki manjak osobnog prostora bio je nadoknađen ostalim sadržajima Zatvora u Bjelovaru. Tako su sve sobe u kojima je podnositelj zahtjeva boravio imale pristup prirodnom svjetlu i svježem zraku, kao i grijanje i ventilacijski sustav. Redovito su održavane i obnavljane, a podnositelju zahtjeva je bilo dopušteno slobodno kretanje i uključivanje u razne sportske i rekreacijske aktivnosti. Što se tiče prigovora o radu u zatvoru, Vlada je istaknula da je bilo nemoguće osigurati zapošljavanje svim zatvorenicima. Stoga, zbog općeg manjka posla, podnositelju zahtjeva, kao i devedeset i dva ostala zatvorenika, nije bilo omogućeno zapošljavanje dok je izdržavao svoju kaznu u Zatvoru u Bjelovaru.

2. Ocjena Suda

(a) Opća načela

Sud ponavlja da članak 3. Konvencije sadržava jednu od najvažnijih temeljnih vrijednosti demokratskog društva. On u apsolutnom smislu zabranjuje mučenje ili nečovječno ili ponižavajuće postupanje ili kažnjavanje, bez obzira na okolnosti i ponašanje žrtve (vidi, na primjer, Labita protiv Italije [GC], broj 26772/95, stavak 119., ECHR 2000-IV). Zlostavljanje mora doseći minimalnu težinu da bi potpalo u domašaj članka 3. Ocjena te minimalne težine je relativna: ona ovisi o svim okolnostima predmeta, kao što su trajanje zlostavljanja, njegovi tjelesni i psihički učinci, te, u nekim slučajevima, spol, dob i zdravstveno stanje žrtve (vidi, između ostalog, Irska protiv Ujedinjenog Kraljevstva, od 18. siječnja 1978., stavak 162, Serija A broj 25; i Orchowski protiv Poljske, broj 17885/04, stavak 119., od 22. listopada 2009).
Zlostavljanje koje dostiže tu minimalnu razinu težine obično podrazumijeva tjelesnu ozljedu ili intenzivno tjelesnu ili duševnu patnju. No, čak i kada navedeno nije prisutno, u slučajevima u kojima postupanje ponižava ili omalovažava pojedinca, pokazujući nedostatak poštovanja za, ili umanjujući njegovo ljudsko dostojanstvo, ili izaziva osjećaje straha, tjeskobe ili podređenosti sposobne slomiti moralni i fizički otpor pojedinca, može se okarakterizirati kao ponižavajuće i spadaj u zabranu iz članka 3 (vidi Pretty protiv Ujedinjenog Kraljevstva, broj 2346/02, stavak 52., ECHR 2002-III, uz daljnje reference).
U okviru lišenja slobode Sud je dosljedno naglašavao da, kako bi potpalo pod članak 3., patnja i poniženje o kojima se radi moraju u svakom slučaju ići preko onoga neizbježnog elementa patnje i poniženja povezanog s pritvorom. Država mora osigurati da je osoba lišena slobode u uvjetima koji su sukladni s poštivanjem njenog ljudskog dostojanstva, da ju način i metoda izvršenja mjere ne podvrgavaju trpljenju ili nedaćama intenziteta koji premašuje neizbježnu razinu trpljenja inherentnu lišenju slobode, i da, s obzirom na praktične zahtjeve boravka u zatvoru, njezino zdravlje i dobrobit budu odgovarajuće osigurani (vidi Kudła protiv Poljske [GC], broj 30210/96, stavci 92.-94., ECHR 2000-XI, i Popov protiv Rusije, broj 26853/04, stavak 208., od 13. srpnja 2006 ).
Pri ocjeni uvjeta zatvora, treba voditi računa o kumulativnim učincima tih uvjeta, kao i o specifičnim navodima podnositelja zahtjeva (vidi Dougoz protiv Grčke, broj 40907/98, stavak 46., ECHR 2001-II; Idalov protiv Rusije [GC], broj 5826/03, stavak 94., od 22. svibnja 2012.). Dužina vremena tijekom kojeg je osoba lišena slobode u određenim uvjetima također mora biti uzeta u obzir (vidi, među ostalim izvorima, Alver protiv Estonije, broj 64812/01, od 8. studenog 2005).
Ekstremni nedostatak prostora u zatvorskoj sobi ima veliku težinu kao aspekt koji treba uzeti u obzir u svrhu utvrđivanja jesu li sporni uvjeti lišavanja slobode "ponižavajući" u pogledu članka 3. (vidi Karalevičius protiv Litve, broj 53254/99, stavak 36., od 7. travnja 2005.). Međutim, Sud je uvijek odbijao utvrditi, jednom i za sve, koliko kvadratnih metara treba biti dodijeljeno pritvoreniku u smislu Konvencije, smatrajući da mnogo drugih relevantnih čimbenika, kao što su trajanje pritvora, mogućnosti za vježbu na otvorenom prostoru, tjelesno i mentalno stanje pritvorenika i tako dalje, igraju važnu ulogu u odlučivanju poštuju li uvjeti pritvora jamstva iz članka 3. Konvencije (vidi, na primjer, Trepashkin protiv Rusije, broj 36898/03, stavak 92., od 19. srpnja 2007.; Sergej Babushkin protiv Rusije, broj 5993/08, stavak 50., od 28. studenog 2013;. Semikhvostov protiv Rusije, broj 2689/12, stavak 79., od 6. veljače 2014,. Logothetis i ostali protiv Grčke, broj 740/13, stavak 40., od 25. rujna 2014; i Suldin protiv Rusije, broj 20077/04, stavak 43., 16. listopada 2014 ).
U predmetu Ananyev Sud je postavio relevantne standarde za odlučivanje je li ili nije došlo do povrede članka 3. zbog nedostatka osobnog prostora. Posebice, Sud mora uzeti u obzir sljedeća tri elementa: (a) svaki zatvorenik mora imati pojedinačno mjesto za spavanje u sobi; (b) svaki zatvorenik mora raspolagati s minimalno 3 kvadratna metra površine prostora; i (c) sveukupna površina sobe mora dozvoljavati da se zatvorenici slobodno kreću između pojedinih komada namještaja. Odsustvo bilo kojeg od navedenih elemenata stvara samo po sebi jaku pretpostavku da su uvjeti pritvora predstavljali ponižavajuće postupanje i da su bili u suprotnosti s člankom 3. (vidi Ananyev i ostali protiv Rusije, brojevi 42525/07 i 60800/08, stavak 148., od 10. siječnja 2012.; vidi dalje Olszewski protiv Poljske, broj 21880/03, stavak 98., 2. travnja 2013.).
Dakle, na temelju ove pretpostavke, Sud je utvrdio u nizu predmeta da se tamo gdje su podnositelji zahtjeva imali na raspolaganju manje od tri kvadratna metra površine, mora smatrati da je prenapučenost bila takve težina da sama po sebi opravdava utvrđenje povrede članka 3. Konvencije (vidi, na primjer, Dmitriy Sazonov protiv Rusije, broj 30268/03, stavci 31.- 32., od 1. ožujka 2012; Nieciecki protiv Grčke, broj 11677/11, stavci 49.- 51., od 4. prosinca 2012.;. Torreggiani i ostali protiv Italije, brojevi 43517/09, 46882/09, 55400/09, 57875/09, 61535/09, 35315/10 i 37818/10, stavak 77., od 8. siječnja 2013.; Kanakis protiv Grčke (broj 2), broj 40146/11, stavci 106.-107., 12. prosinca 2013.; Tatishvili protiv Grčke, broj 26452/11, stavak 43., od 31. srpnja 2014.; Tereshchenko protiv Rusije, broj 33761/05, stavci 83.-84., od 5. lipnja 2014.; Bulatović protiv Crne Gore, broj 67320/10, stavci 123.-127., od 22. srpnja 2014.; te i A. protiv Turske, broj 47146/11, stavak 96., 21. listopad 2014.).
Međutim, pri ocjeni posebice uvjeta pritvora u objektima u kojima su zatvorenici lišeni slobode nakon suđenja, Sud je uvijek imao u vidu kumulativni učinak uvjeta pritvora (vidi, na primjer, Dmitriy Rozhin protiv Rusije, broj 4265/06, stavak 53., od 23. listopada 2012.; Kulikov protiv Rusije, broj 48562/06, stavak 37., od 27. studenog 2012.; Yepishin protiv Rusije, br 591/07, stavak 65., od 27. lipnja 2013.; Sergey Babushkin, ranije citirano, stavci 52.-58.). Sukladno tome, pitanje osobnog prostora treba sagledati u kontekstu režima koji se primjenjuje, a koji omogućuje zatvorenicima koristi od šire slobode kretanja tijekom dana u odnosu na osobe podvrgnute drugim vrstama režima u pritvoru, te posljedični neometani pristup prirodnom svjetlu i zraku. Stoga, Sud je već utvrdio da su sloboda kretanja dozvoljena zatvorenicima u određenoj ustanovi i neometan pristup prirodnom svjetlu i zraku dovoljna kompenzacija za oskudnu dodjelu prostora po glavi zatvorenika (vidi, na primjer, Shkurenko protiv Rusije (odluka), broj 15010/04, od 10. rujna 2009.; Norbert Sikorski protiv Poljske, broj 17599/05, stavak 129., od 22. listopada 2009.; Vladimir Belyayev protiv Rusije, broj 9967/06, stavci 32.-36., od 17. listopada 2013.; te Semikhvostov, ranije citirano, stavak 79.).
Iz toga slijedi da jaka pretpostavka da uvjeti pritvora predstavljaju ponižavajući tretman protivan članku 3. zbog nedostatka osobnog prostora, kako je navedeno u predmetu Ananyev (vidi stavak 54. ove presude), može u određenim okolnostima biti opovrgnuta kumulativnim učinkom uvjeta pritvora (vidi, na primjer, Fetisov i drugi protiv Rusije, brojevi 43710/07, 6023/08, 11248/08, 27668/08, 31242/08 i 52133/08, stavci 134.-138., od 17. siječnja 2012.; Dmitriy Rozhin, ranije citirano, stavci 53.-53.; i Sergey Babushkin, ranije citirano, stavak 57.). To će se, međutim, teško dogoditi u kontekstu očiglednog manjka osobnog prostora (vidi, na primjer, Dmitriy Sazonov protiv Rusije, ranije citirano, stavci 31.-32.; Logothetis i ostali protiv Grčke, broj 740/13, stavak 41., od 25. rujna 2014.; te Nikolaos Athanasiou i ostali protiv Grčke, broj 36546/10, stavak 77., od 23. listopada 2014.), lišenja slobode u sveukupno neprikladnoj kaznenoj ustanovi (vidi, na primjer, A.F. protiv Grčke, broj 53709/11, stavci 71.-80., od 13. lipnja 2013.; Horshill protiv Grčke, broj 70427/11, stavci 47.-52., od 1. kolovoza 2013.; te T. i A., ranije citirano, stavak 96) ili u slučaju utvrđenih strukturalnih problema u zatvorima (vidi, na primjer, Khuroshvili protiv Grčke, broj 58165/10, stavci 84.-89., od 12. prosinca 2013.; Gorbulya protiv Rusije, broj 31535/09, stavci 64.-65., od 6. ožujka 2014.; te Ślusarczyk protiv Poljske, broj 23463/04, stavci 136.-140., od 28. listopada 201). Ipak, ne može se isključiti, primjerice, u slučaju kratkotrajnih ili povremenih manjih ograničenja potrebnog osobnog prostora popraćenih dostatnom slobodom kretanja i aktivnostima izvan sobe, te lišenjem slobode u prikladnoj kaznenoj ustanovi (vidi, na primjer, Vladimir Belyayev, ranije citirano, stavci 33.-36.).
Na kraju, Sud naglašava da se sasvim drugo pitanje od gore navedenog javlja u slučajevima gdje je u pitanju veća zatvorska soba – veličine u rasponu od tri do četiri kvadratna metra po zatvoreniku. U takvim slučajevima povreda članka 3. utvrdit će se samo ako je čimbenik prostora spojen s drugim aspektima neprimjerenih materijalnih uvjeta pritvora vezanih za, posebice, pristup vježbanju na otvorenom, prirodnom svjetlu ili zraku, dostupnosti ventilacije, prikladnosti sustava grijanja, mogućnosti korištenja toaleta u privatnosti, te sukladnosti s osnovnim sanitarnim i higijenskim zahtjevima (vidi Ananyev i ostali, ranije citirano, stavak 149.; Jirsák protiv Češke Republike, broj 8968/08, stavci 64.-73., 5. travnja 2012.; Culev protiv Moldavije, broj 60179/09, stavci 35.-39., od 17. travnja 2012.; Longin, ranije citirano, stavci 59.-61.; Torreggiani i ostali, ranije citirano, stavak 69.; te Barilo protiv Ukrajine, broj 9607/06, stavci 80.-83., od 16. svibnja 2013).

(b) Primjena ovih načela na ovaj predmet

Sud primjećuje da je podnositelj zahtjeva bio lišen slobode u Zatvoru u Bjelovaru jednu godinu i pet mjeseci između 16. listopada 2009. i 16. ožujka godine, gdje je bio smješten u četiri različite sobe (vidi stavke 9. i 10. gore). Iako nije sporno među strankama da su se sobe razlikovale u veličini i broju zatvorenika koji su bili smješteni tamo s podnositeljem zahtjeva, postoje razlike u njihovim podnescima o njihovoj stvarnoj veličini i razmjeru navodne prenapučenosti.
Dakle, podnositelj zahtjeva tvrdi, vrlo općenito govoreći, da je tijekom cijelog svog boravka u Zatvoru u Bjelovaru imao 2.25 kvadratnih metara osobnog prostora (vidi stavke 11. i 27. gore), dok je Vlada podnijela detaljan prikaz veličine ćelija i broja zatvorenika smještenih u njima za vrijeme podnositeljevog boravka u Zatvoru u Bjelovaru (vidi stavak 12. gore).
Prema informacijama koje je dostavila Vlada, u četiri sobe u kojima je podnositelj zahtjeva bio smješten, imao je između 3 i 7.39 kvadratnih metara osobnog prostora. Samo povremeno, točnije 21. travnja 2010. (jedan dan – 2.86 kvadratnih metara), te između 3. i 5. srpnja 2010. (tri dana – 2.86 kvadratnih metara); 18. srpnja i 13. kolovoza (dvadeset i sedam dana – 2.86 kvadratnih metara); 31. kolovoza i 2. rujna 2010. (tri dana – 2.80 kvadratnih metara); 19. i 26. studenog 2010. (osam dana – 2.80 kvadratnih metara); 10. i 12. prosinca 2010. (tri dana – 2.86 kvadratnih metara); 22. i 24. prosinca 2010. (dva dana – 2.86 kvadratnih metara); i 24. i 25. veljače 2011. (dva dana – 2.86 kvadratnih metara), imao je malo manje od 3 kvadratna metra osobnog prostora u iznosu od 0.14 i 0.20 kvadratnih metara, kao što je naznačeno za svako od navedenih razdoblja (vidi stavak 12. gore).
Sud primjećuje da se informacije koje je dostavila Vlada ne čine nevjerodostojnima, s obzirom da odgovaraju materijalima dostupnima Sudu, odnosno relevantnoj dokumentaciji u vezi Zatvora u Bjelovaru (vidi stavak 13 gore), te su potvrđeni nalazima sutkinje izvršenja (vidi stavak 24. gore). Nadalje, Sud primjećuje da podnositelj zahtjeva nije potkrijepio svoje tvrdnje da je uživao 2,25 četvornih metara osobnog prostora tijekom svog boravka u Zatvoru u Bjelovaru. Ne samo da to nije moguće s obzirom da su se veličine četiriju soba u kojima je podnositelj zahtjeva boravio i broj zatvorenika smještenih u tim sobama razlikovali, nego se čini i suprotnim materijalima dostupnim Sudu, koje je podnositelj zahtjeva pokušao osporiti samo u općenitim terminima. Osim toga, Sud primjećuje da u početnim prigovorima na nacionalnoj razini, vezano za odbijanje njegovog premještaja u drugi zatvor koji je bliže njegovoj obitelji od strane uprave zatvora, podnositelj zahtjeva nije spominjao pitanje prenapučenosti, pozivajući se na njega tek nakon što mu konačnom odlukom nije odobren premještaj (vidi stavke 15., 16., 17. i 19. gore).
U svakom slučaju, iako je istina da je osobni prostor dodijeljen podnositelju zahtjeva bio manji od CPT-ovih preporuka (vidi stavak 35. gore) i zahtjeva Zakona o izvršavanju kazne zatvora (vidi stavak 34. gore), Sud ne smatra da je to toliko ekstremno da opravdava samo po sebi utvrđenje povrede članka 3. Konvencije (vidi stavak 51. gore; Dolenec, ranije citirano, stavci 133. i 136.; te Vladimir Belyayev, ranije citirano, stavci 33-34.).
Posebice, Sud primjećuje tvrdnju Vlade da je podnositelju zahtjeva bilo dopušteno tijekom tri sata dnevno, između 16 i 19 sati, da se slobodno kreće izvan svoje sobe, što je činjenica koju podnositelj zahtjeva nije osporavao.
Nadalje, svaka soba u kojoj je podnositelj zahtjeva boravio imala je neometan pristup prirodnom svjetlu i zraku, kao i pitkoj vodi (vidi stavak 15 gore). Podnositelju zahtjeva također je omogućen i pojedinačni krevet i nikada nije naveo da je uređenje soba, zbog inventara kao što su stolovi, kreveti i toaleti, ometalo njegovo slobodno kretanje unutar sobe (usporedi Vladimir Belyayev, ranije citirano, stavak 34.; i, suprotno, Yevgeniy Alekseyenko protiv Rusije, broj 41833/04, stavak 87., od 27. siječnja 2011.; te Manulin protiv Rusije, broj 26676/06, stavak 46., od 11. travnja 2013.).
Uz to, Vlada je iznijela da je imao mogućnost korištenja teretane, koja je bila otvorena od 8 do 12:30 i od 14 do 18 sati, te košarkaškog igrališta, koje je bilo otvoreno radnim danom od 15 do 18 sati i vikendom ujutro i poslije podne. Zatvor je također opremljen i terenom za badminton, stolovima za stolni tenis i šahovskim pločama, od čega je sve navedeno bilo dostupno zatvorenicima. Također, mogli su posuđivati knjige iz bjelovarske knjižnice, koja je pružala svoje usluge Zatvoru, te su mogli gledati televiziju i posuđivati filmove (vidi stavak 14. gore). Sud primjećuje, s tim u vezi, da podnositelj zahtjeva nije dostavio nikakve relevantne argumente koji bi omogućili Sudu da zaključi da nije mogao koristiti sadržaje koje je navela Vlada.
Što se tiče ostalih tvrdnji podnositelja zahtjeva vezano za navodne loše higijenske uvjete u ćelijama, lošu prehranu i neodgovarajuće rekreacijske i obrazovne aktivnosti, Sud nije u mogućnosti, s obzirom na nedostatak obrazloženja, prihvatiti navode podnositelja zahtjeva kao vjerodostojne (vidi Vladimir Belyayev, ranije citirano, stavak 35.). To je posebice tako jer podnositelj zahtjeva, osim što je općenito naveo nedostatak mogućnosti da zapošljavanja u zatvoru, nije istaknuo, a kamoli precizirao, takve tvrdnje u svojoj ustavnoj tužbi Ustavnom sudu (vidi stavak 25 gore) a njegovi podnesci su u proturječnosti materijalima dostupnima Sudu (vidi stavke 13., 21. i 29. gore). Sud je također uzeo u obzir fotografije koje prikazuju unutrašnjost Zatvora u Bjelovaru, rekreacijsko dvorište, spavaonice i njihove sanitarne čvorove, i ne čini se da su u užasnom stanju niti da su prljavi.
Konačno, što se tiče prigovora podnositelja zahtjeva o tome da se nije mogao uključiti u rad u zatvoru, Sud smatra da to u trenutnim okolnostima ne može otvarati pitanje na temelju članka 3. Konvencije.
S obzirom na navedeno, Sud ima na umu da veličina soba u kojima je podnositelj zahtjeva bio smješten nije uvijek bila primjerena s obzirom da je tijekom povremenih neuzastopnih kratkih razdoblja pretrpio ograničenje od nešto manje od tri kvadratna metra osobnog prostora (vidi stavak 60. gore). U vezi s time, bilježi sa zabrinutošću razdoblje od dvadeset i sedam dana tijekom kojih je podnositelj zahtjeva raspolagao s manje od tri kvadratna metra. No, to je istovremeno bilo popraćeno dostatnom slobodom kretanja i lišenjem slobode u prikladnoj kaznenoj ustanovi. Stoga, Sud zaključuje da, u okolnostima ovog predmeta, ne može utvrditi da su uvjeti pritvora podnositelja zahtjeva, iako ne uvijek odgovarajući, dosegli prag težine potreban da bi se postupanja okarakteriziralo kao nečovječno ili ponižavajuće u smislu članka 3. Konvencije (usporedi Vladimir Belyayev, ranije citirano, stavak 36.).
Stoga nije došlo do povrede članka 3. Konvencije.

II. NAVODNA POVREDA ČLANKA 13. KONVENCIJE

Podnositelj zahtjeva navodio je da nije bilo učinkovitog pravnog sredstva za njegove prigovore u vezi uvjetanjegovog pritvora u Zatvoru u Bjelovaru. Pozvao se na članak 13. koji glasi kako slijedi:

Članak 13.

"Svatko čija su prava i slobode koje su priznate u ovoj Konvenciji povrijeđene ima pravo na djelotvorna pravna sredstva pred domaćim državnim tijelom, čak i u slučaju kada su povredu počinile osobe koje su djelovale u službenom svojstvu."

A. Tvrdnje stranaka

Podnositelj zahtjeva je tvrdio da mu je uskraćena sudska zaštita u vezi uvjeta njegovog pritvora u Zatvoru u Bjelovaru, jer su nadležni sudac izvršenja i izvanraspravno vijeće Suda u Bjelovaru pogriješili u svojim činjeničnim utvrđenjima i tumačenju mjerodavnih zakona kada su razmatrali njegove prigovore. Nadalje, Ustavni sud nije propisno ispitao njegove prigovore, te ih je proglasio nedopuštenima bez pravog obrazloženja.
Vlada je navela da je nadležna sutkinja izvršenja Županijskog suda u Bjelovaru detaljno ispitala prigovore podnositelja zahtjeva, te uzela u obzir sve njegove navode te donijela meritornu odluku kojom su njegovi prigovori utvrđeni neosnovanima. Uz to, Ustavni sud, ograničavajući se samo na određene prigovore podnositelja zahtjeva, proglasio je njegovu ustavnu tužbu nedopuštenom jer nije bilo ustavnopravne biti stvari.

B. Ocjena Suda

Sud primjećuje da je osnovanost prigovora podnositelja zahtjeva u pogledu uvjeta pritvora u Zatvoru u Bjelovaru ispitala nadležna sutkinja izvršenja Županijskog suda u Bjelovaru, uzevši u obzir sve okolnosti pritvora i njegove pojedinačne prigovore. Sutkinja je pribavila izvještaj od Zatvora u Bjelovaru i osobno saslušala podnositelja zahtjeva (vidi stavak 21 gore).
Nadalje, podnositelj zahtjeva bio je u mogućnosti podnijeti žalbu protiv rješenja sutkinje izvršenja izvanraspravnom vijeću Županijskog suda u Bjelovaru, koje je ispitalo osnovanost žalbe i odbilo je kao neosnovanu, potvrdivši obrazloženje sutkinje izvršenja. Podnositelj zahtjeva je također bio u mogućnosti podnijeti ustavnu tužbu koja je, u mjeri u kojoj je bila obrazložena i u svjetlu odluka Županijskog suda u Bjelovaru, odbačena kao očigledno neosnovana.
U takvim okolnostima, uzimajući u obzir činjenicu da podnositelj zahtjeva nije osporavao učinkovitost domaćih pravnih sredstava kao takvih, te da članak 13. ne jamči uspjeh u odnosu na pravno sredstvo koje se koristi (vidi, na primjer, Vanjak protiv Hrvatske, broj 29889/04, stavak 77., od 14. siječnja 2010.), Sud ne nalazi da postoji privid povrede te odredbe.
Uzimajući u obzir gore navedeno, Sud smatra da je ovaj dio zahtjeva očigledno neosnovan i da ga treba odbaciti u skladu s člankom 35. stavcima 3 (a) i 4. Konvencije.

III. OSTALE NAVODNE POVREDE KONVENCIJE

Podnositelj zahtjeva također se pozivao na članke 6. i 14. Konvencije, ponavljajući svoje gore navedene prigovore.
U svjetlu cjelokupnog materijala koje posjeduje, te u mjeri u kojoj su pitanja koja su predmet prigovora u njegovoj nadležnosti, Sud smatra da taj dio zahtjeva ne upućuje na postojanje bilo kakve povrede Konvencije. Iz toga slijedi da je nedopušten prema članku 35. stavku 3. kao očigledno neosnovan i da ga treba odbaciti prema članku 35. stavku 4. Konvencije.

IZ TIH RAZLOGA, SUD,

Proglašava, jednoglasno, prigovor na temelju članka 3. Konvencije dopuštenim, a ostatak zahtjeva nedopuštenim;
Drži, sa šest glasova prema jedan, da nije došlo do povrede članka 3. Konvencije.

Sastavljeno na engleskome jeziku i otpravljeno u pismenom obliku dana 12 ožujka 2015. u skladu s pravilom 77. stavcima 2. i 3. Poslovnika

Søren Nielsen Isabelle Berro

Tajnik Predsjednik

Sukladno članku 45. stavku 2. Konvencije i pravilu 74. stavku 2. Poslovnika Suda, izdvojeno mišljenje suca Sicilianosa je u prilogu ove presude.

I.B.L

S.N.

NESUGLASNO MIŠLJENJE SUCA SICILIANOSA

1. Na moju žalost, nisam bio u mogućnosti slijediti većinu u utvrđenju da nije bilo povrede članka 3. Konvencije u ovome predmetu, pogotovo u svjetlu činjenice da je podnositelj zahtjeva bio smještan u sobe u kojima je imao manje od 3 kvadratna metra osobnog prostora tijekom više dana. Nadalje, smatram da ovaj predmet postavlja opća pitanja vezano za primjenjiva opća načela i metodologiju Suda u primjeni tih načela.

A. Opća načela primjenjiva u kontekstu prenapučenosti zatvora

i. Manje od 3 kvadratna metra osobnog prostora stvara "jaku pretpostavku" povrede

2. U odnosu na minimalni prostor koji bi zatvorenik trebao imati na raspolaganju, presuda se poziva na niz prethodnih presuda, navodeći da "Sud je uvijek odbijao utvrditi, jednom i za sve, koliko kvadratnih metara treba biti dodijeljeno pritvoreniku u smislu Konvencije "(vidi stavak 52. presude, uz daljnje reference). U sljedećem stavku pak, presuda ponavlja kriterije korištene u predmetu Ananyev i ostali protiv Rusije, točnije: (a) svaki zatvorenik mora imati pojedinačno mjesto za spavanje u sobi; (b) svaki zatvorenik mora raspolagati s minimalno 3 kvadratna metra površine prostora; i (c) sveukupna površina sobe mora dozvoljavati da se zatvorenici slobodno kreću između pojedinih komada namještaja. Navedeni kriteriji trebaju kumulativno biti zadovoljeni. Kao što je naglašeno u predmetu Ananyev i ostali, odsustvo bilo kojeg od navedenih elemenata stvara samo po sebi jaku pretpostavku da uvjeti pritvora predstavljaju ponižavajuće postupanje i da su u suprotnosti s člankom 3. (vidi Ananyev i ostali protiv Rusije, brojevi 42525/07 i 60800/08, stavak 148., od 10. siječnja 2012.; vidi također Olszewski protiv Poljske, broj 21880/03, stavak 98., od 2. travnja 2013.).

ii. Manje od 3 kvadratna metra osobnog prostora predstavlja povredu samo po sebi

3. Suprotno onome na što presuda jasno upućuje u stavku 54., sudska praksa Suda nije sustavno "temeljena na toj pretpostavci". U nizu presuda Sud, iako se poziva na Ananyev i ostali, ne spominje nužno takvu "pretpostavku", ali čini se da ukazuje na to da su 3 kvadratna metra goli minimum koji treba poštovati u svim okolnostima. Nepoštivanje ovog minimuma je samo po sebi dovoljno za utvrđenje povrede članka 3. Konvencije. Na primjer, u Bygylashvili protiv Grčke Sud je smatrao:

"58. S obzirom na prostor dodijeljen svakom zatvoreniku, Sud je često isticao da, iako površina 4 kvadratna metra po zatvoreniku predstavlja poželjan standard, pružanje manje od 3 kvadratna metra površine po zatvoreniku rezultira toliko teškom prenapučenosti da sama po sebi opravdava utvrđenje povrede članka 3. Konvencije (vidi Ananyev i ostali protiv Rusije, broj 42525/07 i 60800/08, stavak 145., od 10. siječnja 2012., kurziv dodan). U navedenom slučaju, sud je utvrdio povredu članka 3., jer je, između ostalog, podnositeljima zahtjeva pruženo manje od 3 kvadratna metra osobnog prostora, a istovremeno se traži da ostanu u svojoj sobi cijelo vrijeme, osim jednog sata dnevno predviđenog za vježbanje na otvorenom (ibid., stavak 166.).

59. Sud primjećuje da je u ovome predmetu podnositeljica zahtjeva tvrdila da je soba, koju je dijelila s između petnaest i dvadeset drugih zatvorenica, imala površinu od 12 kvadratnih metara. Vlada sa svoje strane, tvrdi da je podnositeljica zahtjeva bio smještena s još četiri zatvorenice u ćeliji površine 12 kvadratnih metara. Međutim, bez obzira na točnu površinu ćelije u kojoj je podnositeljica zahtjeva provodila veći dio dana, prostor koji joj je dodijeljen prema Vladi bio je manji od površine koja, u skladu sa sudskom praksom citiranom u presudi Ananyev i ostali (gore citirano), dovoljna je da sama po sebi opravdava utvrđenje povrede članka 3. "(Bygylashvili protiv Grčke, stavci 58.-59., od 25. rujna 2012., kurziv dodan;. vidi također Nieciecki protiv Grčke, stavak 49,, od 4. prosinca 2012. i dalje reference.)

4. . U novije vrijeme i na sličan način, presuda usvojena u Tereshchenko protiv Rusije ponovila je sljedeće:

"84. Sud je utvrdio u mnogim prethodnim slučajevima da gdje su podnositelji zahtjeva imali manje od tri kvadratna metra prostora na raspolaganju, prenapučenost se smatrala da tako teškom da sama po sebi opravdava utvrđenje povrede članka 3. (vidi Lind protiv Rusije, broj 25664/05, stavak 59., od 6. prosinca 2007.; Starokadomskiy protiv Rusije, broj 42239/02, stavak 43., od 31. srpnja 2008.;. i Dmitriy Rozhin protiv Rusije, broj 4265/06, stavci 49. i 50., 23. listopada 2012.) "(Tereshchenko protiv Rusije, 5. lipnja 2014., stavak 84., kurziv dodan).

5. Ostali nedostaci možda su također navedeni u š slučajevima (vidi, na primjer, Bygylashvili, ranije citirano, stavci 60.-61.). Ali oni su naglašeni samo kako bi potvrdili utvrđenje povrede. Oni predstavljaju otežavajuće okolnosti. Pozivanjem na takve dodatne čimbenike ne želi se dovesti u pitanje i relativizirati minimum od 3 kvadratna metra.

iii Manje od 4 kvadratna metra osobnog prostora predstavlja povredu samo po sebi

6. Nadalje, postoji još jedna skupina predmeta koji nisu navedeni u presudi, u kojima je pažljivo poštivana praksa i preporuke CPT-a, prema kojima bi 4 kvadratna metra trebala biti minimalni osobni prostor dodijeljen zatvorenicima, isključujući površine koje zauzimaju sanitarni čvorovi (vidi, na primjer, preporuke CPT-a u odnosu na Hrvatsku, citirano u stavku 35. presude). Međutim, ovdje opet relevantne presude nisu identično sročene. U nekim presudama čini se da su 4 kvadratna metra smatrana minimumom. Manje od toga samo po sebi je dovoljno za utvrđenje povrede članka 3. U predmetu Apostu protiv Rumunjske, primjerice, Sud je smatrao:

"U svojim ranijim predmetima u kojima su podnositelji zahtjeva imali manje od 4 kvadratna metra osobnog prostora na raspolaganju, Sud je utvrdio da je prenapučenost je teška da sama po sebi opravdava utvrđenje povrede članka 3." (Apostu protiv Rumunjske, stavak 79., 3 veljače 2015., s daljnjim referencama - kurziv dodan).

iv Manje od 4 kvadratna metra osobnog prostora stvara "jaku pretpostavku" povrede

7. U drugim predmetima u istoj grupi, čini se da je Sud primijenio pristup "jake pretpostavke", uzimajući tako i druge aspekte u obzir pri zaključivanju da je došlo do povrede. Na primjer, u predmetu Tomoiaga protiv Rumunjske Sud je ponovio:

"... Zatvorenici trebaju imati na raspolaganju najmanje četiri kvadratna metra osobnog prostora, kako ne bi bili zakinuti za standarde koje nameće svojom sudskom praksom (vidi Flămînzeanu protiv Rumunjske, broj 56664/08, stavci 92. i 98., 12. travnja 2011.; i Cotleţ protiv Rumunjske (br 2), broj 49549/11, §+stavak 34., od 1. listopada 2013.). Pri utvrđivanju je li u specifičnim okolnostima predmeta prenapučenost bila dovoljna da opravda sama po sebi utvrđenje povrede članka 3. Konvencije, drugi aspekti materijalnih uvjeta pritvora mogu se uzeti u obzir (vidi, na primjer, Lind protiv Rusije, broj 25664/05, stavci 59. i 61., od 6. prosinca 2007.; i Kokoshkina protiv Rusije, broj 2052/08, stavak 62., 28. svibnja 2009.). Takvi elementi uključuju dostupnost ventilacije, prikladnost sustava grijanja, sukladnost s osnovnim sanitarnim i higijenskim zahtjevima, te mogućnost korištenja toaleta u privatnosti (vidi, na primjer, Ostrovar protiv Moldavije, broj 35207/03, stavak 89., od 13. rujna 2005.; Babushkin protiv Rusije, broj 67253/01, stavak 44., od 18. listopada 2007.; te Novikov protiv Rusije (odluka), broj 11303/12, stavak 33., od 10. prosinca2013.)" (Tomoiaga protiv Rumunjske (odluka), stavak 22., 20. siječnja 2015.).

v 3 ili 4 kvadratna metra? Goli minimum ili "jaka pretpostavka"?

8. Kao što je vidljivo iz gore navedenih primjera, postoji niz pristupa problemu minimuma osobnog prostora koji bi zatvorenici trebali imati na raspolaganju. Najfleksibilniji ili "minimalistički" pristup je onaj primijenjen u trenutnoj presudi, prema kojem se čak niti 3 kvadratna metra ne bi trebala smatrati minimumom u svim okolnostima. Najzahtjevniji ili "maksimalistički" pristup je onaj kod kojeg se 4 kvadratna metra uvijek moraju smatrati minimumom. Između njih, postoje još dva različita pristupa spomenuta gore. Na prvi pogled razlika između "ekstrema" (i, tim više, između dva "središnja" pristupa) možda se ne čini toliko važnom. No, u stvarnosti, dovoljno je konzultirati činjenice gore citiranih predmeta i ostale mjerodavne predmete – ili, šire govoreći, statistike o prenapučenosti zatvora koje je Vijeće Europe¹ nedavno učinilo dostupnima – kako bi se shvatilo da usvajanje jednog ili drugog pristupa može imati odlučujući utjecaj u velikom broju predmeta u odnosu na prenapučenost u europskim zatvorima i drugim kaznenim centrima. Iz tog razloga je važno razjasniti ta pitanja. Navedeno je također istinito u odnosu na metodologiju koju treba usvojiti pri primjeni pristupa "jake pretpostavke".

Godišnja kaznena statistika Vijeća Europe SPACE I (Pritvor) i SPACE II (Zajedničke sankcije i mjere), objavljena dana 11. veljače 2015. Dostupno na sljedećoj adresi: http://wp.unil.ch/space/space-ii/annual-reports

B. Primjena pristupa "jake pretpostavke

i. "Jaka pretpostavka" nije niti jednostavna niti pretpostavka koja se ne može opovrgnuti

9. Prvo pojašnjenje u pogledu metodologije koja se primjenjuje ako se prihvati pristup "jake pretpostavke" (bilo u odnosu na 3 ili 4 kvadratna metra) tiče se samog značenja ovog termina. Koliko ja razumijem, takva pretpostavka nije ni "jednostavna" niti pretpostavka koja se ne može opovrgnuti. To znači da, ne samo da teret dokaza leži na Vladi da opovrgne pretpostavku, nego i da tužena država mora predstaviti jake dokaze koji uravnotežuju ekstremni nedostatak prostora u posebnim okolnostima predmeta, a u odnosu na određenog podnositelja zahtjeva. Nadalje, treba postojati čvrst činjenični temelj u odnosu na glavne mjerodavne elemente.

ii. "Jaka pretpostavka" treba čvrst činjenični temelj kako bi bila opovrgnuta

10. Prema mome mišljenju, takav temelj prisutan je kada: (a) podnositelj zahtjeva ne osporava (sve ili neke) relevantne činjenice – uključujući prostor koji je njemu ili njoj dodijeljen i razdoblja tijekom kojih je njemu ili njoj bilo omogućeno manje od traženog minimuma (bilo to 3 ili 4 kvadratna metra) – ili (b) činjenice podnesene od strane Vlade utvrđene su izvan svake sumnje od strane neovisnog i nepristranog nacionalnog suda ili drugog nadležnog tijela, kao što je pučki pravobranitelj, odnosno međunarodnog stručnog tijela, a posebno CPT-a. Ako podnositelj zahtjeva neprestano osporava relevantne činjenice i nema neovisne ocjene situacije, odstupanje od pretpostavke čini se upitnim. Drugim riječima, kada se riječ podnositelja zahtjeva suprotstavi riječi države, osim ako je prva od spomenutih nepotkrijepljena ili kontradiktorna, pretpostavka bi trebala ostati.

iii. "Jaka pretpostavka" treba čvrste čimbenike protuteže kako bi bila opovrgnuta

11. Ova presuda potvrđuje relevantnu sudsku praksu Suda u smislu da kada je prostor koji je dodijeljen pritvoreniku malo iznad . minimuma - "u rasponu od tri do četiri kvadratna metra po zatvoreniku" - u takvim slučajevima povreda članka 3. ustanovit će se samo ako je čimbenik prostora spojen s drugim aspektima neprikladnih materijalnih uvjeta pritvora vezanih za, posebice, pristup vježbanju na otvorenom, prirodnom svjetlu ili zraku, dostupnost ventilacije, prikladnost sustava grijanja, mogućnost korištenja toaleta u privatnosti, te sukladnost s osnovnim sanitarnim i higijenskim zahtjevima" (vidi stavak 57., uz daljnje reference). Kao što je jasno iz ovog teksta, svi gore navedene aspekti vide se kao minimum kada je površina prostora dodijeljenog podnositelju iznad potrebnih 3 (ili 4) kvadratna metra. Ako takvi elementarni uvjeti nisu ispunjeni, može biti povrede članka 3., čak i ako je prostor dodijeljen podnositelju zahtjeva dostatan.

12. Pitanje je što se događa kada je površina dodijeljenog prostora ispod propisanog standarda. Je li prisutnost istih aspekata dovoljna da opovrgne "jaku pretpostavku" inkompatibilnosti s člankom 3.? Ili se država mora oslanjati na dodatne čimbenike protuteže? Iako je istina da je procjena . praga članka 3. relativna, vjerujem da bi barem odgovarajuća hrana, kao i program aktivnosti, uključujući rad i profesionalne mogućnosti - kao što je CPT preporučio Hrvatskoj u svom najnovijem izvješću (citirana u stavku 35. presude) - trebali biti potrebni kako bi Sud prihvatio da je "jaka pretpostavka" opovrgnuta. Nadalje, elementi na koje se poziva Vlada trebaju biti relevantni za podnositelja zahtjeva, a ne samo apstraktne prilike i mogućnosti.

iv Manjak osobnog prostora ne bi trebao biti očigledan niti dugotrajan

13. Presuda se odnosi na prethodnu sudsku praksu Suda u smislu da "jaka pretpostavka" povrede članka 3. "teško" može biti opovrgnuta "u kontekstu očiglednog nedostatka osobnog prostora" (vidi stavak 56, uz daljnje reference). Ipak, riječ "teško" ne pojavljuje se u barem nekim od presuda citiranim u točki 56. ove presude (vidi, na primjer, Logothetis i ostali protiv Grčke, broj 740/13, stavak 41., od 25. rujna 2014.) i čini mi se upitna, jer stvara nesigurnost i ostavlja otvorena vrata za zloporabe. Da malo pojasnimo: ako "jaka pretpostavka" mora imati pravi smisao, očigledan nedostatak osobnog prostora - to jest, znatno ispod propisanog minimuma - ne bi trebao biti prihvaćen pod bilo kojim okolnostima.

14. Presuda nadalje ponavlja da bi "jaka pretpostavka" možda mogla biti opovrgnuta "u slučaju kratkih i povremenih manjih ograničenja potrebnog osobnog prostora" (vidi stavak 56, s obzirom na predmet Vladimir Belyayev protiv Rusije, 9967/06, stavci 33.-36.,dana 17. listopada 2013.).

v Primjena navedenih načela na ovaj predmet

15. Jesu li svi gore navedeni elementi prisutni u ovome slučaju? Mislim da nisu. Na prvome mjestu, i u suprotnosti s jedinim drugim predmetom u kojem je "jaka pretpostavka" opovrgnuta (vidi Vladimir Belyayev, ranije citirano, stavci 32.-33.), relevantne činjenice nisu utvrđene izvan osnovane sumnje. Prostor dodijeljen podnositelju zahtjeva, kao i ostali relevantni čimbenici, uključujući trajanje njegovog boravka u zatvoru u ispodprosječnim uvjetima, bili su osporavani od strane podnositelja zahtjeva, a neovisna ocjena nije dostupna.

16. Čak i ako se pretpostavi da su informacije koje je pružila Vlada vezano za trajanje boravka u ćelijama podnositelja zahtjeva prema kojima mu je dodijeljeno manje od 3 kvadratna metra točne, trajanje toga iznosi sveukupno pedeset dana, uključujući period od dvadeset i sedam uzastopnih dana (vidi stavak 60. presude). Prema mom mišljenju, navedeno trajanje ne može se opisati kao "kratkotrajno i povremeno".

17. Nadalje, kao što je navedeno u stavku 66. presude, Sud je također uzeo u obzir fotografije koje prikazuju unutrašnjost Zatvora u Bjelovaru, rekreacijskom dvorištu, spavaonicama i njihovim sanitarnim čvorovima, "za koje se ne čini da su u užasnom stanju niti da su prljavi". Je li manjak "užasnih" sanitarnih i higijenskih uvjeta prikladan standard za prihvaćanje opovrgavanja "jake pretpostavke" u danom slučaju? Ja bih više volio pozitivan nalaz – koji očito nije bio moguć u danom predmetu – o tome da su sanitarni i higijenski uvjeti bili prikladni tijekom cijelog trajanja boravka u zatvoru.

18. Postoje (samo) dva činjenična elementa koja nisu sporna među strankama. Prvi se tiče tvrdnje Vlade da je podnositelju zahtjeva bilo dopušteno tijekom tri sata dnevno, između 16 i 19 sati, da se slobodno kreće izvan svoje ćelije. To znači da je podnositelj zahtjeva bio zatvoren u svojoj ćeliji ostatak dana – točnije, dvadeset i jedan sat. Je li to dovoljno za opovrgavanje "jake pretpostavke"? Treba primijetiti, što se toga tiče, da u više izvještaja CPT kritizira države zbog držanja zatvorenika u soba,a više od dvadeset sati dnevno (vidi na primjer posljednji izvještaj iz Hrvatske, ranije citiran, stavak 39., vezano za određivanje pritvora za zatvorenike u županijskim zatvorima u Zagrebu i Sisku).

19.Drugi činjenični element koji nije osporavan jest da podnositelj zahtjeva nije imao mogućnost uključiti se u rad u zatvoru. No, većina je ustvrdila da "to u ovom slučaju ne otvara pitanje na temelju članka Konvencije" (vidi stavak 67. presude). S poštovanjem, ali ja se ne slažem s time. Kao što je CPT (u više navrata) općenito naglasio:

"... zadovoljavajući program aktivnosti (kao što su rad, stručno osposobljavanje, obrazovanje, sport ili rekreacija/društvo) od ključne je važnosti za dobrobit zatvorenika. To vrijedi i za osuđenike i za zatvorenike koji čekaju suđenje. Cilj bi trebao biti da se pritvorenicima osigura mogućnost da razuman dio dana provedu izvan svojih ćelija, uključeni u svrhovite aktivnosti raznovrsne prirode. Režimi za osuđene zatvorenike trebali bi biti još povoljniji s ciljem da ih se priprema za reintegraciju u društvo" (vidi, na primjer, izvješće o Hrvatskoj, ranije citirano, stavak 40.).

20. Navedena utvrđenja su još bitnija u predmetima, kao što je trenutni predmet, u kojima Sud ispituje postoji li dovoljno čimbenika protuteže za opovrgavanje "jake pretpostavke" povrede članka 3. zbog ekstremnoga manjka prostora u zatvorskim sobama. Baš u takvim situacijama rad i ostale aktivnosti izvan prenapučenih soba postaju osobito važne. Iz tog razloga je u predmetu Samaras i ostali protiv Grčke, primjerice, Sud – gdje je utvrđena povreda članka 3., pogotovo zbog prenapučenosti – uzeo u obzir činjenicu da su neki od podnositelja zahtjeva radili izvan svojih soba jedan dio dana pri određivanju prikladnog iznosa pravične naknade prema članku 41 Konvencije (Samaras i ostali protiv Grčke, stavak 71., od 28. veljače 2012.; vidi i Tzamalis i ostali protiv Grčke, stavak 49., od 4. prosinca 2012.).

Zaključak

21. Temeljem svih gore navedenih razmatranja, moj je zaključak da, čak i ako se prihvati pristup "jake pretpostavke" vezano za minimum od 3 kvadratna metra prostora po pritvoreniku, nema dovoljno čimbenika protuteže u ovom predmetu za opovrgavanje takve pretpostavke. Općenito, međutim, s obzirom na različite pristupe gore opisane u pogledu minimalnog prostora koji se dodjeljuje pritvorenicima, kao i nedostatak jasne metodologije za primjenu kriterija "jake pretpostavke", o sudskoj praksi Suda možda bi se trebalo dodatno razmisliti na način da se osigura potrebna dosljednost.

*Ured zastupnika Republike Hrvatske pred Europskim sudom za ljudska prava provjerio je točnost prijevoda, te proveo lekturu i pravnu redakturu istoga.

_____________________________________________________
Prevod presude preuzet sa stranice Zastupnika Republike Hrvatske pred Evropskim sudom za ljudska prava
https://uredzastupnika.gov.hr/

FIRST SECTION

CASE OF MURŠIĆ v. CROATIA

(Application no. 7334/13)

JUDGMENT

STRASBOURG

12 March 2015

THIS CASE WAS REFERRED TO THE GRAND CHAMBER WHICH DELIVERED JUDGMENT IN THE CASE ON 20/10/2016

This judgment may be subject to editorial revision.

In the case of Muršić v. Croatia,

The European Court of Human Rights (First Section), sitting as a Chamber composed of:

Isabelle Berro, President,
Khanlar Hajiyev,
Julia Laffranque,
Linos-Alexandre Sicilianos,
Erik Møse,
Ksenija Turković,
Dmitry Dedov, judges,
and Søren Nielsen, Section Registrar,

Having deliberated in private on 3 February 2015,

Delivers the following judgment, which was adopted on that date:

PROCEDURE

1. The case originated in an application (no. 7334/13) against the Republic of Croatia lodged with the Court under Article 34 of the Convention for the Protection of Human Rights and Fundamental Freedoms (“the Convention”) by a Croatian national, Mr Kristijan Muršić (“the applicant”), on 17 December 2012.

2. The applicant was represented by Mr Z. Vidović, a lawyer practising in Varaždin. The Croatian Government (“the Government”) were represented by their Agent, Ms Š. Stažnik.

3. The applicant complained of inadequate conditions of detention in prison, in particular a lack of personal space and work opportunities, and the absence of any effective remedy in that regard, contrary to Articles 3 and 13 of the Convention.

4. On 8 October 2013 the application was communicated to the Government.

THE FACTS

I. THE CIRCUMSTANCES OF THE CASE

5. The applicant was born in 1987 and lives in Kuršanec.

A. Background to the case

6. By a judgment of the Čakovec County Court (Županijski sud u Čakovcu) of 19 June 2008, upheld by the Supreme Court (Vrhovni sud Republike Hrvatske) on 3 February 2009, the applicant was sentenced to two years’ imprisonment for robbery.

7. On 2 July 2010 the Čakovec Municipal Court (Općinski sud u Čakovcu) sentenced him to one year’s imprisonment for theft, which was confirmed by the Čakovec County Court on 3 November 2010.

8. Following a request by the applicant, on 26 August 2011 a three-judge panel of the Čakovec County Court took into account the above two convictions and sentenced him to a single sentence of two years and eleven months’ imprisonment.

B. Conditions of the applicant’s detention in Bjelovar Prison

9. On 16 October 2009 the applicant was transferred from Turopolje State Prison (Kaznionica u Turopolju) to Bjelovar Prison (Zatvor u Bjelovaru) to serve the prison sentence originally imposed by the Čakovec County Court on 19 June 2008 (see paragraph 6 above).

10. He remained in Bjelovar Prison until 16 March 2011, when he was transferred to Varaždin Prison (Zatvor u Varaždinu) following a decision by the Ministry of Justice Prisons Administration (Ministarstvo pravosuđa, Uprava za zatvorski sustav) on 11 March 2011.

11. According to the applicant, he spent eleven months with seven other inmates in a cell measuring 18 square metres including the sanitary facilities. The cell was badly maintained, dirty and insufficiently equipped with enough lockers and chairs for all inmates. Moreover, he was not given any opportunity to engage in prison work, and in general was not provided sufficient access to recreational and educational activities.

12. According to the Government, while in Bjelovar Prison the applicant had at his disposal an average of 3.59 square metres of personal space. He was detained in four different cells, the conditions of which are detailed in the table below:

Cell no.	Period of detention	Total number of inmates detained	Surface area of the cell in square metres	Personal space in square metres
1/O	16.10-15.11.2009	6	19.7	3.28
1/O	16.11-19.11.2009	5	19.7	3.94
1/O	20.11.2009-05.02.2010	6	19.7	3.28
1/O	06.02-08.02.2010	5	19.7	3.94
1/O	09.02-10.04.2010	6	19.7	3.28
1/O	11.04.-20.04.2010	5	19.7	3.94
8/O	21.04.2010	8	22.88	2.86
8/O	22.04-29.04.2010	7	22.88	3.27
8/O	30.04-02.05.2010	6	22.88	3.81
8/O	03.05-05.05.2010	5	22.88	4.58
8/O	06.05-07.05.2010	6	22.88	3.81
8/O	08.05-09.05.2010	5	22.88	4.58
8/O	10.05.-25.05.2010	6	22.88	3.81
8/O	26.05.2010	5	22.88	4.58
8/O	27.05-02.06.2010	6	22.88	3.81
8/O	03.06-04.06.2010	5	22.88	4.58
8/O	05.06-16.06.2010	6	22.88	3.81
8/O	17.06-19.06.2010	5	22.88	4.58
8/O	20.06-30.06.2010	6	22.88	3.81
8/O	01.07-02.07.2010	7	22.88	3.27
8/O	03.07-05.07.2010	8	22.88	2.86
8/O	06.07-17.07.2010	7	22.88	3.27
8/O	18.07-13.08.2010	8	22.88	2.86
14.08-17.08.2010 Period spent in the prison hospital
8/O	18.08-26.08.2010	7	22.88	3.27
8/O	27.08-30.08.2010	5	22.88	4.58
4/O	31.08-02.09.2010	8	22.36	2.80
4/O	03.09.2010	7	22.36	3.19
8/O	04.09-06.09.2010	6	22.88	3.81
8/O	07.09.2010	4	22.88	5.72
8/O	08.09-16.09.2010	5	22.88	4.58
8/O	17.09.2010	6	22.88	3.81
8/O	18.09.2010	5	22.88	4.58
8/O	19.09-01.10.2010	6	22.88	3.81
8/O	02.10-05.10.2010	5	22.88	4.58
8/I	06.10-07.10.2010	5	22.18	4.44
8/I	08.10-19.10.2010	4	22.18	5.55
8/I	20.10-21.10.2010	3	22.18	7.39
8/I	22.10-23.10.2010	4	22.18	5.55
8/I	24.10-25.10.2010	5	22.18	4.44
8/I	26.10-28.10.2010	6	22.18	3.70
8/I	29.10-30.10.2010	5	22.18	4.44
8/I	31.10-04.11.2010	6	22.18	3.70
4/O	05.11.2010	6	22.36	3.73
4/O	06.11-09.11.2010	5	22.36	4.47
4/O	10.11-13.11.2010	6	22.36	3.73
4/O	14.11-18.11.2010	7	22.36	3.19
4/O	19.11-26.11.2010	8	22.36	2.80
4/O	27.11-30.11.2010	7	22.36	3.19
8/O	01.12-03.12.2010	6	22.88	3.81
8/O	04.12-09.12.2010	7	22.88	3.27
8/O	10.12-12.12.2010	8	22.88	2.86
8/O	13.12-21.12.2010	7	22.88	3.27
8/O	22.12-24.12.2010	8	22.88	2.86
8/O	25.12-31.12.2010	7	22.88	3.27
8/O	01.01-16.01.2011	6	22.88	3.81
8/O	17.01-25.01.2011	7	22.88	3.27
8/O	26.01-27.01.2011	6	22.88	3.81
8/O	28.01-23.02.2011	7	22.88	3.27
8/O	24.02-25.02.2011	8	22.88	2.86
8/O	26.02-28.02.2011	7	22.88	3.27
8/O	01.03-15.03.2011	5	22.88	4.58
8/O	16.03.2011	6	22.88	3.81

13. The Government also submitted that each cell had a toilet fully separate from the living area, each with its own air ventilation system. All cells had access to drinking water, and had windows allowing in natural light and fresh air. During the winter, cells were heated by a central heating system. They were constantly maintained and some necessary reconstruction work and improvements to the facilities had been carried out in 2007, 2009 and 2010, which the Government substantiated with photographs, floor plans and other relevant documentation. Furthermore, the inmates were provided with all the necessary hygiene and sanitary facilities. The nutrition was based on the assessment of experts and the quality of the food was constantly monitored by the competent state authorities, which the Government substantiated with the relevant documentation.

14. The Government also explained that for three hours per day, between 4 and 7 p.m., the applicant had been allowed to move freely outside his cell. In addition, he had been able to use the gym, which had been open between 8 a.m. and 12.30 p.m. and 2 and 6 p.m., and the basketball court, which had been open on working days between 3 and 6 p.m. and at the weekends both in the morning and afternoon. The prison had also been equipped with a badminton court, ping-pong tables and chessboards, all of which had been available to the applicant. He could have also borrowed books from the Bjelovar library, which provided its services to the prison, and he had been allowed to watch TV and borrow films.

C. The applicant’s complaints about the prison conditions

15. On 24 March 2010 the applicant lodged a request with the Bjelovar Prison administration through a lawyer, asking to be transferred to Varaždin Prison for personal and family reasons.

16. On 26 April 2010 he complained to the Ministry of Justice Prisons Administration in general terms about the conduct of the Bjelovar Prison administration, alleging that they had never offered him the opportunity to have a meeting with the relevant officials, that his request for a transfer had been ignored, and that the prison food had been inadequate.

17. The applicant again reiterated his request for a transfer to Varaždin Prison on 6 May 2010, citing personal and family reasons.

18. On 14 July 2010 the Ministry of Justice Prison Administration replied to the applicant’s complaints, finding them ill-founded in all respects. It pointed out that he had been given sufficient opportunity to have contact with his family, that he had not been engaged in any work because there had been an insufficient number of working positions in Bjelovar Prison, that he had had seven meetings with the prison governor and twenty-five meetings with various other Bjelovar Prison officials, and that food had been prepared in consultation with experts, the prison diet having been continuously supervised by the prison doctor.

19. On 24 August 2010 the applicant complained about the conditions of his detention to a sentence-execution judge of the Bjelovar County Court. He pointed out that central to his complaints was his wish to be transferred to another prison closer to his family. He also complained, inter alia, that his request to engage in prison work had not been answered, and that he was being detained with seven other inmates in cell no. 8, which measured 18 square metres in total and was inadequately equipped and maintained.

20. Following the applicant’s complaint, the sentence-execution judge requested a detailed report from Bjelovar Prison concerning the conditions of his detention.

21. After obtaining the relevant report and hearing the applicant in person, on 7 October 2010 the sentence-execution judge dismissed his complaints as ill-founded. She found, in particular, that the applicant was not detained in inadequate conditions of detention, that he was provided with sufficient hygiene and sanitary facilities, and that was not engaged in prison work since such opportunities did not exist for all prisoners in Bjelovar Prison.

22. On 15 October 2010 the applicant lodged an appeal against the sentence-execution judge’s decision with a three-judge panel of the Bjelovar County Court, alleging that she had erred in her factual findings, as cell no. 8 actually accommodated eight inmates.

23. On 21 October 2010 a three-judge panel of the Bjelovar County Court dismissed the applicant’s appeal as ill-founded, endorsing the reasoning of the sentence-execution judge. It also explained that the required standards for personal space under the Enforcement of Prison Sentence Act, namely 4 square metres, should in principle be respected, but that there could be no automatic violation of a prisoner’s rights if such a standard was temporarily not complied with.

24. On 8 November 2010 the applicant complained to the Bjelovar County Court about the decision of its three-judge panel. He argued that for the first six months since arriving at Bjelovar Prison, he had been detained in cell no. 1, measuring 17.13 square metres, where six inmates in total had been detained. He had then spent one month in cell no. 8 on the first floor with six inmates, which had measured 17.13 square metres. He had then been placed in another cell, also marked “cell no. 8”, which again measured 17.13 square metres, where he had spent six months with eight inmates. At the time of his complaint he was being held in cell no. 4 with six inmates.

25. On 20 November 2010 the applicant lodged a constitutional complaint with the Constitutional Court (Ustavni sud Republike Hrvatske), relying on Article 14 § 2 (equality before the law), Article 26 (equality before the State authorities) and Article 29 (right to a fair trial) of the Constitution, complaining in general terms of a lack of personal space and work opportunities in Bjelovar Prison.

26. On 26 November 2010 the applicant complained to the Ombudsman (Pučki pravobranitelj) that he had not been granted a transfer to the prison closer to his family, and alleged in general terms that the conditions of his detention had been inadequate.

27. By a letter of 7 December 2010 the Ombudsman invited the applicant to further substantiate his complaints.

28. The applicant replied to that request on 21 December 2010, indicating that the sentence-execution judge and three-judge panel of the Bjelovar County Court had never examined his complaints properly, and that he had not been granted the 4 square metres of personal space in detention required under the Enforcement of Prison Sentences Act.

29. On 12 April 2011 the Ombudsman replied to the applicant’s letter that, according to the information available, his accommodation in Bjelovar Prison had fallen short of the requirements of adequate personal space under the Enforcement of Prison Sentences Act. The Ombudsman also pointed out that the cell where the applicant was being detained had been renovated in 2010, and complied with all hygiene and health standards. The Ombudsman also noted that just like ninety-two other inmates the applicant had not been engaged in prison work, as there had been an insufficient number of working positions for all prisoners.

30. On 5 June 2012 the Constitutional Court declared the applicant’s constitutional complaint (see paragraph 25 above) inadmissible as manifestly ill-founded. The relevant part of the decision reads:

“In his constitutional complaint, the appellant was unable to show that the Bjelovar County Court had acted contrary to the constitutional provisions concerning human rights and fundamental freedoms or had arbitrarily interpreted the relevant statutory provisions. The Constitutional Court therefore finds that the present case does not raise an issue of the complainant’s constitutional rights. Thus, there is no constitutional law issue in the case for the Constitutional Court to decide on ... “

31. The Constitutional Court’s decision was served on the applicant’s representative on 18 June 2012.

II. RELEVANT DOMESTIC LAW

A. Constitution

32. The relevant provisions of the Constitution of the Republic of Croatia (Ustav Republike Hrvatske, Official Gazette nos. 56/1990, 135/1997, 8/1998, 113/2000, 124/2000, 28/2001, 41/2001, 55/2001, 76/2010 and 85/2010) read as follows:

Article 14

“Everyone in the Republic of Croatia shall enjoy rights and freedoms regardless of their race, colour, sex, language, religion, political or other beliefs, national or social origin, property, birth, education, social status or other characteristics.

All shall be equal before the law.”

...”

Article 23

“No one shall be subjected to any form of ill-treatment ...”

Article 25

“All detainees and convicted persons shall be treated in a humane manner and with respect for their dignity.”

Article 26

“All citizens of the Republic of Croatia and foreigners shall be equal before the courts and other State or public authorities.”

Article 29

“In the determination of his rights and obligations or of any criminal charge against him, everyone is entitled to a fair hearing within a reasonable time by an independent and impartial court established by law.”

33. The relevant part of section 62 of the Constitutional Court Act (Ustavni zakon o Ustavnom sudu Republike Hrvatske, Official Gazette nos. 99/1999, 29/2002, 49/2002) reads:

“1. Anyone may lodge a constitutional complaint with the Constitutional Court if he or she deems that a decision (pojedinačni akt) of a State body, a body of local and regional self-government, or a legal person with public authority, which has decided about his or her rights and obligations, or about a suspicion or accusation of a criminal act, has violated his or her human rights or fundamental freedoms, or his or her right to local and regional self-government guaranteed by the Constitution (hereinafter “constitutional right”) ...”

B. Enforcement of Prison Sentences Act

34. The relevant provisions of the Enforcement of Prison Sentences Act (Zakon o izvršavanju kazne zatvora, Official Gazette nos. 128/1999, 190/2003, 76/2007, 27/2008, 83/2009) read as follows:

Complaints

Section 15

“(1) A prisoner shall have the right to complain about an act or decision of a prison employee.

(2) Complaints shall be lodged orally or in writing with a prison governor, or the head office of the Prisons Administration [of the Ministry of Justice]. Written complaints addressed to the head office of the Prisons Administration [of the Ministry of Justice] shall be submitted in an envelope, which the prison authorities may not open ...

(5) If a prisoner lodges a complaint with the sentence-execution judge, it shall be considered a request for judicial protection under section 17 of this Act.”

Judicial protection against acts and decisions of the prisons administration

Section 17

“(1) A prisoner may lodge a request for judicial protection against any acts or decisions unlawfully denying him, or limiting him in, any of the rights guaranteed by this Act.

(2) The sentence-execution judge shall dismiss the request for judicial protection if he or she finds that it is unfounded. If the request is founded, the sentence-execution judge shall order that the unlawful deprivations or restrictions of rights be remedied. If that is not possible, the sentence-execution judge shall find a violation and prohibit its repetition.

(3) The prisoner and the prison facility may lodge an appeal against the sentence-execution judge’s decision ... ”

Accommodation of prisoners

Section 74

“...

(3) Premises in which prisoners are detained shall be clean, dry and sufficiently spacious. There shall be a minimum space of 4 square metres and 10 cubic metres per prisoner in each dormitory.”

Employment of prisoners

Section 80

“(1) A prisoner shall be entitled to work, subject to his state of health, []evel of] knowledge and the opportunities [available] in the State prison or prison.

...”

III. RELEVANT INTERNATIONAL MATERIAL

35. The European Committee for the Prevention of Torture and Inhuman or Degrading Treatment or Punishment (“the CPT”) visited Croatia from 19 to 27 September 2012. In its report CPT/Inf (2014) 9 of 18 March 2014, it noted the problem of prison overcrowding in Croatia. The relevant recommendations in that regard (Appendix I) read:

“Conditions of detention of the general prison population

recommendations

...

- the Croatian authorities to take steps to reduce cell occupancy levels in all the prisons visited (as well as in other prisons in Croatia), so as to provide for at least 4 m² of living space per prisoner in multi-occupancy cells; for this purpose, the area taken up by any in-cell sanitary facilities should not be counted (paragraph 36);

...

- the Croatian authorities to improve the programme of activities, including work and vocational training opportunities, for prisoners at Glina State Prison, Zagreb and Sisak County Prisons and, where appropriate, at other prisons in Croatia (paragraph 40);

...”

THE LAW

I. ALLEGED VIOLATION OF ARTICLE 3 OF THE CONVENTION

36. The applicant complained of inadequate conditions of detention in Bjelovar Prison. In particular, he alleged a lack of personal space, poor sanitary and hygiene conditions and nutrition, a lack of work opportunities, and insufficient access to recreational and educational activities. He relied on Article 3 of the Convention, which reads as follows:

“No one shall be subjected to torture or to inhuman or degrading treatment or punishment.”

A. Admissibility

1. The parties’ arguments

37. The Government submitted that in his constitutional complaint before the Constitutional Court, which had been an effective domestic remedy concerning the conditions of his detention, the applicant had only alleged discrimination following the decisions of the Bjelovar County Court related to the fact that he had not been engaged in prison work. However, he had failed to raise any other argument or substantiate his complaints concerning prison overcrowding. Furthermore, he had not invoked any of the provisions of the Constitution guaranteeing protection from ill-treatment and respect for human dignity, notably Articles 23 and 25 (see paragraph 32 above), nor, for that matter, Article 3 of the Convention. The Government also pointed out that the applicant had been legally represented, and that it had been incumbent on his lawyer to properly make use of the constitutional complaint before the Constitutional Court. Had he done that appropriately, it would have been also open for the applicant to lodge a civil action for damages, in the event of the Constitutional Court finding that his rights had been violated.

38. The applicant maintained that he had properly exhausted domestic remedies.

2. The Court’s assessment

39. The Court reiterates that under Article 35 § 1 of the Convention, it may only deal with an application after all domestic remedies have been exhausted. The purpose of Article 35 is to afford the Contracting States the opportunity of preventing or putting right the violations alleged against them before those allegations are submitted to the Court (see, for example, Mifsud v. France (dec.) [GC], no. 57220/00, § 15, ECHR 2002-VIII). The obligation to exhaust domestic remedies requires an applicant to make normal use of remedies which are effective, sufficient and accessible in respect of his Convention grievances. To be effective, a remedy must be capable of directly resolving the impugned state of affairs (see Balogh v. Hungary, no. 47940/99, § 30, 20 July 2004).

40. The rule of exhaustion of domestic remedies normally requires that complaints intended to be made subsequently at the international level should have been raised before the domestic courts, at least in substance and in compliance with the formal requirements and time-limits laid down in the domestic law. The purpose of the rule requiring domestic remedies to be exhausted is to allow the national authorities (primarily the judiciary) to address an allegation that a Convention right has been violated and, where appropriate, to afford redress before that allegation is submitted to the Court. In so far as there exists at the national level a remedy enabling the national courts to address, at least in substance, any argument as to an alleged violation of a Convention right, it is that remedy which should be used (see Azinas v. Cyprus [GC], no. 56679/00, § 38, ECHR 2004‑III).

41. As regards the remedies concerning prison conditions in Croatia, the Court has held that a complaint lodged with the competent judicial authority or the prison administration is an effective remedy, since it can lead to an applicant’s removal from inadequate prison conditions. Moreover, in the event of an unfavourable outcome, the applicant can still pursue his complaints before the Constitutional Court (see Štitić v. Croatia (dec.), no. 29660/03, 9 November 2006, and Dolenec v. Croatia, no. 25282/06, § 113, 26 November 2009), which also has the competence to order his release or removal from inadequate prison conditions (see, inter alia, Peša v. Croatia, no. 40523/08, § 80, 8 April 2010). Indeed, in order to comply with the principles of subsidiarity applicants are required, before bringing their complaints to the Court, to afford the Croatian Constitutional Court the opportunity of remedying their situation and addressing the issues they wish to bring before the Court (see Bučkal v. Croatia (dec.), no. 29597/10, § 20, 3 April 2012, and Longin v. Croatia, no.49268/10, § 36, 6 November 2012).

42. The Court notes that it is true that in his constitutional complaint, the applicant indeed did not rely on Articles 23 and 25 of the Constitution, provisions that arguably correspond to Article 3 of the Convention. Nor did he rely on Article 3 of the Convention directly. Instead, he referred to Articles 14 § 2, 26 and 29 of the Constitution, provisions that correspond to Articles 6 and 14 of the Convention and Article 1 of Protocol No. 12 thereto (see paragraph 32 above and compare Merot d.o.o. and Storitve Tir d.o.o. v. Croatia(dec.), nos. 29426/08 and 29737/08, § 35, 10 December 2013).

43. However, the applicant complained to the Constitutional Court in substance that his rights had been violated on account of the lack of personal space and work opportunities in Bjelovar Prison (see paragraph 25 above). Thus, the Court finds that the applicant, by bringing his complaints in substance before the Constitutional Court, properly exhausted domestic remedies (compare Jaćimović v. Croatia, no. 22688/09, §§ 40-41, 31 October 2013; and, by contrast, Merot d.o.o. and Storitve Tir d.o.o., cited above, § 36). The Court therefore rejects the Government’s objection.

44. The Court further notes that the applicant’s complaint about the conditions of his detention in Bjelovar Prison is not manifestly ill-founded within the meaning of Article 35 § 3 (a) of the Convention. It is not inadmissible on any other grounds. It must therefore be declared admissible.

B. Merits

1. The parties’ arguments

(a) The applicant

45. The applicant contended that the cells in which he had been accommodated during his stay in Bjelovar Prison had not provided sufficient allocation of personal space per detainee and had not been sufficiently equipped with chairs and cupboards. Moreover, the nutrition had been poor and the hygiene conditions had also been inadequate particularly given that the toilet area had not been appropriately separated from the living area. In addition, the recreational and educational activities had been insufficient and he had not been engaged in any prison work. The applicant stressed that the information provided by the Government concerning his personal space in Bjelovar Prison had related to the average personal space of 3.59 square metres, which could only have been so if the Government had taken into account the short periods in which one of his cellmates had been transferred to another cell, and if they had counted the toilet area in the overall space calculation. The Government had thus made the erroneous calculations with regard to the cells where he had been detained in Bjelovar Prison. In fact, he had only actually had 2.25 square metres of personal space throughout his stay in Bjelovar Prison. The applicant considered that in any event, whether the Court accepted his or the Government’s submissions in that regard, the fact remained that he had been placed in overcrowded cells, particularly taking into account the required 4 square metres of personal space per prisoner.

(b) The Government

46. The Government argued that while in Bjelovar Prison, the applicant had been provided with an average of 3.59 square metres of personal space, which had been just slightly below the minimum standard of 4 square metres required under the Execution of Prison Sentences Act. The Government cited as an example cell no. 8/O, where the applicant had been placed for only one day (21 April 2010) with seven other inmates, Between 30 April and 30 June 2010 he had enjoyed either 3.81 or 4.58 square metres of personal space. Similarly, in cell no. 1/O between 11 April and 20 April 2010, the applicant had enjoyed 3.94 square metres of personal space. Between 7 September and 13 November 2010 in cells nos. 8/O, 8/1 and 4/O, the applicant had enjoyed personal space above the required standard. It had only been between 31 October and 5 November 2010 that he had had 3.7 and 3.73 square metres of personal space. The Government pointed out that this had been confirmed by the sentence-execution judge on 7 October 2010, who had not found that the applicant had been placed in inadequate conditions of detention (see paragraph 21 above). The judge had also found that the applicant had been provided with appropriate hygiene and sanitary facilities. Moreover, Bjelovar Prison had been constantly renovated, which was one of the main reasons why the prisoners had been transferred from one cell to another leading up to a temporary reduction of their personal space.

47. In any event, in the Government’s view, any lack of personal space had been compensated for by the other facilities in Bjelovar Prison. Thus, all the cells the applicant had been detained in had had access to natural light and fresh air, as well as heating and air ventilation. They had been regularly maintained and renovated, and the applicant had been allowed to move freely and engage in various sports and recreational activities. As regards his complaints about prison work, the Government pointed out that it had been impossible to secure employment for all prisoners. Thus, because of a general lack of work, the applicant, just like ninety-two other prisoners, had not been provided any employment while serving his sentence in Bjelovar Prison.

2. The Court’s assessment

(a) General principles

48. The Court reiterates that Article 3 of the Convention enshrines one of the most fundamental values of a democratic society. It prohibits in absolute terms torture or inhuman or degrading treatment or punishment, irrespective of the circumstances and the victim’s behaviour (see, for example, Labita v. Italy [GC], no. 26772/95, § 119, ECHR 2000-IV). Ill‑treatment must attain a minimum level of severity if it is to fall within the scope of Article 3. The assessment of this minimum is relative: it depends on all the circumstances of the case, such as the duration of the treatment, its physical and mental effects and, in some cases, the sex, age and state of health of the victim (see, among other authorities, Ireland v. the United Kingdom, 18 January 1978, § 162, Series A no. 25; and Orchowski v. Poland, no. 17885/04, § 119, 22 October 2009).

49. Ill-treatment that attains such a minimum level of severity usually involves actual bodily injury or intense physical or mental suffering. However, even in the absence of these, where treatment humiliates or debases an individual, showing a lack of respect for or diminishing his or her human dignity, or arouses feelings of fear, anguish or inferiority capable of breaking an individual’s moral and physical resistance, it may be characterised as degrading and also fall within the prohibition of Article 3 (see Pretty v. the United Kingdom, no.2346/02, § 52, ECHR 2002-III, with further references).

50. In the context of deprivation of liberty the Court has consistently stressed that, to fall under Article 3, the suffering and humiliation involved must in any event go beyond that inevitable element of suffering and humiliation connected with the detention. The State must ensure that a person is detained in conditions which are compatible with respect for human dignity, that the manner and method of the execution of the measure do not subject him to distress or hardship of an intensity exceeding the unavoidable level of suffering inherent in detention and that, given the practical demands of imprisonment, his health and well-being are adequately secured (see Kudła v. Poland [GC], no. 30210/96, §§ 92-94, ECHR 2000‑XI, and Popov v. Russia, no. 26853/04, § 208, 13 July 2006).

51. When assessing conditions of detention, account has to be taken of the cumulative effects of these conditions, as well as of specific allegations made by the applicant (seeDougoz v. Greece, no. 40907/98, § 46, ECHR 2001-II; Idalov v. Russia [GC], no. 5826/03, § 94, 22 May 2012). The length of time a person is detained in the particular conditions also has to be considered (see, among other authorities, Alver v. Estonia, no. 64812/01, 8 November 2005).

52. The extreme lack of space in a prison cell weighs heavily as an aspect to be taken into account for the purpose of establishing whether the impugned detention conditions were “degrading” from the point of view of Article 3 (see Karalevičius v. Lithuania, no. 53254/99, § 36, 7 April 2005). However, the Court has always refused to determine, once and for all, how many square metres should be allocated to a detainee in terms of the Convention, having considered that a number of other relevant factors, such as the duration of detention, the possibilities for outdoor exercise, the physical and mental condition of the detainee and so forth, play an important part in deciding whether the detention conditions complied with the guarantees of Article 3 of the Convention (see, for example, Trepashkin v. Russia, no. 36898/03, § 92, 19 July 2007; Sergey Babushkin v. Russia, no. 5993/08, § 50, 28 November 2013; Semikhvostov v. Russia, no. 2689/12, § 79, 6 February 2014; Logothetis and Others v. Greece, no. 740/13, § 40, 25 September 2014; and Suldin v. Russia, no. 20077/04, § 43, 16 October 2014).

53. In the Ananyev case the Court set out the relevant standards for deciding whether or not there has been a violation of Article 3 on account of a lack of personal space. In particular, the Court has to have regard to the following three elements: (a) each detainee must have an individual sleeping place in the cell; (b) each must dispose of at least 3 square metres of floor space; and (c) the overall surface area of the cell must be such as to allow detainees to move freely between items of furniture. The absence of any of the above elements creates in itself a strong presumption that the conditions of detention amounted to degrading treatment and were in breach of Article 3 (see Ananyev and Others v. Russia, nos. 42525/07 and 60800/08, § 148, 10 January 2012; see further Olszewski v. Poland, no. 21880/03, § 98, 2 April 2013).

54. Thus, based on this presumption, the Court has considered in a number of cases that where the applicants have at their disposal less than three square metres of floor surface, the overcrowding must be considered to be so severe as to justify of itself a finding of a violation of Article 3 of the Convention (see, for example, Dmitriy Sazonov v. Russia, no. 30268/03, §§ 31-32, 1 March 2012; Nieciecki v. Greece, no. 11677/11, §§ 49-51, 4 December 2012; Torreggiani and Others v. Italy, nos. 43517/09, 46882/09,55400/09, 57875/09, 61535/09, 35315/10 and 37818/10, § 77, 8 January 2013; Kanakis v. Greece (no. 2), no. 40146/11, §§ 106-107, 12 December 2013; Tatishvili v. Greece, no.26452/11, § 43, 31 July 2014; Tereshchenko v. Russia, no. 33761/05, §§ 83-84, 5 June 2014; Bulatović v. Montenegro, no. 67320/10, §§ 123-127, 22 July 2014; and T. and A. v. Turkey, no. 47146/11, § 96, 21 October 2014).

55. However, when assessing in particular the conditions of detention in post-trial detention facilities, the Court always had regard to the cumulative effect of the conditions of detention (see, for example, Dmitriy Rozhin v. Russia, no. 4265/06, § 53, 23 October 2012; Kulikov v. Russia, no. 48562/06, § 37, 27 November 2012; Yepishin v. Russia, no.591/07, § 65, 27 June 2013; Sergey Babushkin, cited above, §§ 52-58). Accordingly, the question of personal space should be viewed in the context of the applicable regime, enabling detainees to benefit from a wider freedom of movement during the day than those subject to other types of detention regime and their resulting unobstructed access to natural light and air. Thus, the Court has already found that the freedom of movement allowed to inmates in a facility and unobstructed access to natural light and air have served as sufficient compensation for the scarce allocation of space per convict (see, for example, Shkurenko v. Russia (dec.), no. 15010/04, 10 September 2009; Norbert Sikorski v. Poland, no. 17599/05, § 129, 22 October 2009; Vladimir Belyayev v. Russia, no. 9967/06, §§ 32-36, 17 October 2013; and Semikhvostov, cited above, § 79).

56. It follows that a strong presumption that the conditions of detention amounted to degrading treatment in breach of Article 3 on account of a lack of personal space, set out in the Ananyev case (see paragraph 54 above), may in certain circumstances be refuted by the cumulative effect of the conditions of detention (see, for example, Fetisov and Others v. Russia, nos. 43710/07, 6023/08, 11248/08, 27668/08, 31242/08 and 52133/08, §§ 134-138, 17 January 2012; Dmitriy Rozhin, cited above, §§ 53-53; and Sergey Babushkin, cited above, § 57). This will, however, hardly occur in the context of flagrant lack of personal space (see, for example, Dmitriy Sazonov v. Russia, cited above, §§ 31-32; Logothetis and Others v. Greece, no. 740/13, § 41, 25 September 2014; and Nikolaos Athanasiou and Others v. Greece, no. 36546/10, § 77, 23 October 2014), confinement in an altogether inappropriate detention facility (see, for example, A.F. v. Greece, no. 53709/11, §§ 71-80, 13 June 2013; Horshill v. Greece, no. 70427/11, §§ 47-52, 1 August 2013; and T. and A., cited above, § 96) or in the case of established structural problems in prisons (see, for example, Khuroshvili v. Greece, no. 58165/10, §§ 84-89, 12 December 2013; Gorbulya v. Russia, no. 31535/09, §§ 64-65, 6 March 2014; and Ślusarczyk v. Poland, no. 23463/04, §§ 136-140, 28 October 201). However, it cannot be excluded, for example, in the case of short and occasional minor restrictions of the required personal space accompanied with sufficient freedom of movement and out-of-cell activities and the confinement in an appropriate detention facility (see, for example, Vladimir Belyayev, cited above, §§ 33-36).

57. Lastly, the Court stresses that a quite different question from that observed above arises in cases where a larger prison cell is at issue – measuring in the range of three to four square metres per inmate. In such instances a violation of Article 3 will be found only if the space factor would be coupled with other aspects of inappropriate physical conditions of detention related to, in particular, access to outdoor exercise, natural light or air, availability of ventilation, adequacy of heating arrangements, the possibility of using the toilet in private, and compliance with basic sanitary and hygienic requirements (see Ananyev and Others, cited above, § 149; Jirsák v. the Czech Republic, no. 8968/08, §§ 64-73, 5 April 2012; Culev v. Moldova, no. 60179/09, §§ 35-39, 17 April 2012; Longin, cited above, §§ 59-61; Torreggiani and Others, cited above, § 69; and Barilo v. Ukraine, no.9607/06, §§ 80-83, 16 May 2013).

(b) Application of these principles to the present case

58. The Court observes that the applicant was detained in Bjelovar Prison for one year and five months, between 16 October 2009 and 16 March 2011, where he was placed in four different cells (see paragraphs 9 and 10 above). While it is not disputed between the parties that these cells differed in size and the number of inmates who were placed there with the applicant, there are discrepancies in their submissions as to their actual size of and the extent of the alleged overcrowding.

59. Thus, the applicant submitted, notably in very general terms, that throughout his stay in Bjelovar Prison he had had 2.25 square metres of personal space (see paragraphs 11 and 27 above), while the Government submitted a detailed account of the size of the cells and the number of prisoners placed in them with the applicant while he was in Bjelovar Prison (see paragraph 12 above)

60. According to the information provided by the Government, in the four cells in which the applicant was detained, he had between 3 and 7.39 sq. m of personal space. Only occasionally, notably on 21 April 2010 (one day – 2.86 sq. m), and between 3 and 5 July 2010 (three days – 2.86 sq. m); 18 July and 13 August 2010 (twenty-seven days – 2.86 sq. m); 31 August and 2 September 2010 (three days – 2.80 sq. m); 19 and 26 November 2010 (eight days – 2.80 sq. m); 10 and 12 December 2010 (three days – 2.86 sq. m); 22 and 24 December 2010 (three days – 2.86 sq. m); and 24 and 25 February 2011 (two days – 2.86 sq. m), did he have slightly below 3 square metres of personal space in the proportion of 0.14 and 0.20 square metres, as indicated with regard to each of the periods noted (see paragraph 12 above).

61. The Court notes that the information provided by the Government does not appear implausible, given that it corresponds to the material available before the Court, namely the relevant documentation concerning Bjelovar Prison (see paragraph 13 above) and it was confirmed by the sentence-execution judge in her findings (see paragraph 24 above). Moreover, the Court notes that the applicant did not substantiate his allegations that he had enjoyed 2.25 square metres of personal space throughout his stay in Bjelovar Prison. Not only was this not possible given that the size of the four cells where the applicant was detained and the number of inmates placed in those cells differed, it appears contrary to the material available before the Court, which the applicant sought to challenge only in general terms. Moreover, the Court notes that in his initial complaints at the domestic level, concerning the refusal of the prison authorities to transfer him to another prison closer to his family, the applicant did not raise the issue of overcrowding, relying on it only after he finally failed to obtain the transfer (see paragraphs 15, 16, 17 and 19 above).

62. In any event, while it is true that the personal space afforded to the applicant fell short of the CPT’s recommendations (see paragraph 35 above) and the requirements of the Enforcement of Prison Sentences Act (see paragraph 34 above), the Court does not consider that it was so extreme as to justify in itself a finding of a violation of Article 3 of the Convention (see paragraph 51 above; Dolenec, cited above, §§ 133 and 136; and Vladimir Belyayev, cited above, §§ 33-34).

63. In particular, the Court notes the Government’s submission that the applicant was allowed three hours a day, between 4 p.m. and 7 p.m., to move freely outside his cell, a fact which was not disputed by the applicant.

64. Furthermore, each cell where the applicant was detained had unobstructed access to natural light and air, as well as drinking water (see paragraph 15 above). The applicant was also provided with an individual bed and he never alleged that the arrangements of the cells, due to their fixtures such as tables, beds and toilets, impeded him from moving freely within the cell (compare Vladimir Belyayev, cited above, § 34; and, by contrast, Yevgeniy Alekseyenko v. Russia, no. 41833/04, § 87, 27 January 2011; and Manulin v. Russia, no. 26676/06, § 46, 11 April 2013).

65. Moreover, the Government submitted that the prisoners could use the gym, which was open between 8 a.m. and 12.30 p.m. and 2 p.m. and 6 p.m., and the basketball court, which was open on working days between 3 p.m. and 6 p.m. and on the weekends both in the morning and afternoon. The prison also had a badminton court, ping-pong tables and chessboards, all of which were available to the prisoners. They could in addition borrow books from the Bjelovar library, which provided its services to the prison, and they could watch TV and borrow films (see paragraph 14 above). The Court notes, in this respect, that the applicant did not provide any relevant arguments which would allow the Court to conclude that he was unable to make use of these facilities as described by the Government.

66. As for the remainder of the applicant’s submissions concerning allegedly poor hygiene conditions in the cells, poor nutrition and inadequate recreational and educational activities, the Court is unable, in view of the lack of substantiation, to accept the applicant’s allegations as credible (see Vladimir Belyayev, cited above, § 35). This is moreover so given that the applicant, other than generally alleging lack of possibility to engage in prison work, did not raise, let alone specify, such allegations in his constitutional complaint before the Constitutional Court (see paragraph 25 above) and his submissions contradict the material available to the Court (see paragraphs 13, 21 and 29 above). The Court has also taken note of the photographs showing the interior of the Bjelovar Prison, the recreation yard, the dormitory cells and their sanitary facilities, which do not appear to be in an appalling state of repair or cleanliness.

67. Lastly, with regard to the applicant’s complaints about being unable to engage in prison work, the Court finds that this cannot in the present circumstances raise an issue under Article 3 of the Convention.

68. In view of the above, the Court is mindful that the size of the cells where the applicant was placed was not always adequate in that during occasional non-consecutive short periods he suffered a restriction of slightly less than three square metres of personal space (see paragraph 60 above). In this connection, it notes with concern a period of twenty-seven days during which the applicant disposed of less than three sq. m. However, this was at the same time accompanied with sufficient freedom of movement and the confinement in an appropriate detention facility. Thus, the Court concludes that, in the circumstances of the case, it cannot establish that the conditions of the applicant’s detention, although not always adequate, reached the threshold of severity required to characterise the treatment as inhuman or degrading within the meaning of Article 3 of the Convention (compare Vladimir Belyayev, cited above, § 36).

69. There has therefore been no violation of Article 3 of the Convention.

II. ALLEGED VIOLATION OF ARTICLE 13 OF THE CONVENTION

70. The applicant alleged that he had not had an effective remedy for his complaints concerning the conditions of his detention in Bjelovar Prison. He relied on Article 13, which reads as follows:

Article 13

“Everyone whose rights and freedoms as set forth in [the] Convention are violated shall have an effective remedy before a national authority notwithstanding that the violation has been committed by persons acting in an official capacity.”

A. The parties’ arguments

71. The applicant argued that he had been denied judicial protection concerning the conditions of his detention in Bjelovar Prison, since the competent sentence-execution judge and three-judge panel of the Bjelovar Court had erred in their findings of the relevant facts and interpretation of the relevant law when examining his complaints. Moreover, the Constitutional Court had not properly examined his complaints, and had declared them inadmissible without proper substantiation.

72. The Government submitted that the applicant’s complaints had been examined in detail by the competent sentence-execution judge of the Bjelovar County Court, who had taken into account all his allegations and adopted a decision on the merits, finding his complaints ill-founded. Furthermore, the Constitutional Court, limiting itself to the applicant’s specific complaints, had declared his constitutional complaint inadmissible because it had not raised any issue of a violation of his rights.

B. The Court’s assessment

73. The Court notes that the applicant’s complaints concerning the conditions of his detention in Bjelovar Prison were examined on the merits by the competent sentence-execution judge of the Bjelovar County Court, who had taken into account all the circumstances of his detention and his specific complaints. The judge obtained a report from the Bjelovar Prison administration and heard the applicant in person (see paragraph 21 above).

74. Furthermore, the applicant had been able to lodge an appeal against the sentence-execution judge’s decision with a three-judge panel of the Bjelovar County Court, which had examined it on the merits and dismissed it as ill-founded, endorsing the reasoning of the sentence-execution judge. The applicant had also been able to lodge a constitutional complaint which was, in so far as it was substantiated and in view of the decisions of the Bjelovar County Court, rejected as manifestly ill-founded.

75. In these circumstances, having regard to the fact that the applicant did not challenge the effectiveness of the domestic remedies as such, and that Article 13 does not guarantee success in respect of a remedy used (see, for example, Vanjak v. Croatia, no. 29889/04, § 77, 14 January 2010), the Court does not find any appearance of a violation of that provision.

76. Having regard to the above, the Court considers that this part of the application is manifestly ill-founded and must be rejected in accordance with Article 35 §§ 3 (a) and 4 of the Convention.

III. OTHER ALLEGED VIOLATIONS OF THE CONVENTION

77. The applicant also relied on Articles 6 and 14 of the Convention, reiterating his above complaints.

78. In the light of all the material in its possession, and in so far as the matters complained of are within its competence, the Court considers that this part of the application does not disclose any appearance of a violation of the Convention. It follows that it is inadmissible under Article 35 § 3 (a) as manifestly ill-founded and must be rejected pursuant to Article 35 § 4 of the Convention.

FOR THESE REASONS, THE COURT,

1. Declares, unanimously, the complaint under Article 3 of the Convention admissible and the remainder of the application inadmissible;

2. Holds, by six votes to one, that there has been no violation of Article 3 of the Convention.

Done in English, and notified in writing on 12 March 2015, pursuant to Rule 77 §§ 2 and 3 of the Rules of Court.

Søren Nielsen Isabelle Berro
Registrar President

In accordance with Article 45 § 2 of the Convention and Rule 74 § 2 of the Rules of Court, the separate opinion of Judge Sicilianos is annexed to this judgment.

I.B.L
S.N.

DISSENTING OPINION OF JUDGE SICILIANOS

1. To my regret, I have been unable to follow the majority in finding that there has been no violation of Article 3 of the Convention in the present case, especially in view of the fact that the applicant was placed in cells where he was afforded less than 3 sq. m of personal space for a number of days. Furthermore, I consider that the case raises more general issues concerning both the applicable general principles and the methodology of the Court in applying such principles.

A. General principles applicable in the context of prison overcrowding

i. Less than 3 sq. m of personal space creates a “strong presumption” of a violation

2. In relation to the minimum space a detainee should have at his disposal, the judgment refers to a series of previous judgments, stating that “the Court has always refused to determine, once and for all, how many square metres should be allocated to a detainee in terms of the Convention” (see paragraph 52 of the judgment, with further references). In the next paragraph, however, the judgment reiterates the criteria used in Ananyev and Others v. Russia, namely that: (a) each detainee must have an individual sleeping place in the cell; (b) each detainee must have at least 3 sq. m of floor space; and (c) the overall surface area of the cell must be such as to allow detainees to move freely between items of furniture. Those criteria should be satisfied cumulatively. As stressed in Ananyev and Others, the absence of any one of the above aspects creates in itself a “strong presumption” that the conditions of detention amounted to degrading treatment and were in breach of Article 3 (see Ananyev and Others v. Russia, nos. 42525/07 and 60800/08, § 148, 10 January 2012; see also Olszewski v. Poland, no. 21880/03, § 98, 2 April 2013).

ii. Less than 3 sq. m of personal space is a violation in itself

3. Contrary to what the judgment clearly implies in paragraph 54, the Court’s case-law is not systematically “based on this presumption”. In a number of judgments the Court, although referring to Ananyev and Others, does not necessarily mention such a “presumption”, but seems to suggest that 3 sq. m is a bare minimum to be observed in all circumstances. Failure to observe this minimum is in itself sufficient for a finding of a violation of Article 3 of the Convention. For instance, in Bygylashvili v. Greece the Court held:

“58. With regard to the space allocated to each detainee, the Court has frequently pointed out that although a surface area of 4 sq. m per detainee constitutes a desirable standard, the provision of less than 3 sq. m of floor space per detainee results in such severe overcrowding as to justify in itself a finding of a violation of Article 3 of the Convention (see Ananyev and Others v. Russia, nos. 42525/07 and 60800/08, § 145, 10 January 2012, emphasis added). In the case cited, the Court found a violation of Article 3 because, inter alia, the applicants were afforded less than 3 sq. m of personal space while also being required to remain inside their cell all the time, except for a one-hour daily period of outdoor exercise (ibid., § 166).

59. The Court notes that in the present case the applicant claimed that her cell, which she shared with between fifteen and twenty other prisoners, had a surface area of 12 sq. m. The Government, for their part, maintained that the applicant had been held with four other prisoners in a 12 sq. m cell. However, regardless of the precise surface area of the cell where the applicant spent most of the day, the space she was allocated according to the Government was less than the surface area which, in accordance with the case-law cited in the Ananyev and Others judgment (cited above), is sufficient in itself to justify a finding of Article 3” (Bygylashvili v. Greece, §§ 58-59, 25 September 2012, emphasis added; see also Nieciecki v. Greece, § 49, 4 December 2012, and further references.)

4. More recently and in a similar vein, the judgment adopted in Tereshchenko v. Russia reiterated the following:

“84. The Court has found in many previous cases that where the applicants had less than three square metres of floor space at their disposal, the overcrowding was considered to have been so severe as to justify in itself a finding of a violation of Article 3 (see Lind v. Russia, no. 25664/05, § 59, 6 December 2007; Starokadomskiy v. Russia, no. 42239/02, § 43, 31 July 2008; and Dmitriy Rozhin v. Russia, no.4265/06, §§ 49 and 50, 23 October 2012)” (Tereshchenko v. Russia, 5 June 2014, § 84, emphasis added).

5. Other deficiencies may also have been mentioned in the relevant cases (see, for instance, Bygylashvili, cited above, §§ 60-61). But they are emphasised simply to corroborate the finding of a violation. They constitute aggravating circumstances. The reference to such additional factors is not meant to call into question or to relativise the bare minimum of 3 sq. m.

iii. Less than 4 sq. m of personal space is a violation in itself

6. Furthermore, there is another group of cases not referred to in the judgment, which have closely adhered to the practice and recommendations of the CPT, according to which 4 sq. m should be the minimum personal space allocated to detainees, excluding the area taken up by any in-cell sanitary facilities (see, for instance, the recommendations of the CPT in respect of Croatia, cited in paragraph 35 of the judgment). However, here again the relevant judgments are not identically worded. In some judgments 4 sq. m seems to be regarded as a bare minimum. Less than that is sufficient in itself for a finding of a violation of Article 3. In the case of Apostu v. Romania, for example, the Court held:

“In its previous cases where applicants had less than 4 sq. m of personal space at their disposal, the Court has found that the overcrowding was so severe as to justify of itself a finding of a violation of Article 3” (Apostu v. Romania, § 79, 3 February 2015, with further references – emphasis added).

iv. Less than 4 sq. m of personal space creates a “strong presumption” of a violation

7. In other cases in the same group, the Court seems to have applied the “strong presumption” approach, by also taking other aspects into account in concluding that there has been a violation. For example, in Tomoiaga v. Romania, the Court reiterated:

“... detainees should have at their disposal at least four square metres of personal space in order not to fall short of the standards imposed by its case-law (see Flămînzeanu v. Romania, no. 56664/08, §§ 92 and 98, 12 April 2011; and Cotleţ v. Romania (no. 2), no. 49549/11, § 34, 1 October 2013). In establishing whether or not in the specific circumstances of a case the overcrowding was severe enough to justify in its own right a finding of a violation of Article 3 of the Convention, other aspects of the physical conditions of detention may be taken into account (see, for example, Lind v. Russia, no. 25664/05, §§ 59 and 61, 6 December 2007; and Kokoshkina v. Russia, no. 2052/08, § 62, 28 May 2009). Such elements include the availability of ventilation, access to natural light or air, adequacy of heating arrangements, compliance with basic sanitary requirements and the possibility of using the toilet in private (see, for example, Ostrovar v. Moldova, no. 35207/03, § 89, 13 September 2005; Babushkin v. Russia, no. 67253/01, § 44, 18 October 2007; and Novikov v. Russia (dec.), no. 11303/12, § 33, 10 December 2013)” (Tomoiaga v. Romania (dec.), § 22, 20 January 2015).

v. 3 or 4 sq. m? Bare minimum or “strong presumption”?

8. As is apparent from the above examples, there are a range of approaches to the issue of the minimum personal space that detainees should have at their disposal. The most flexible or “minimalist” approach is the one applied in the present judgment, according to which even 3 sq. m should not be seen as a bare minimum in all circumstances. The most demanding or “maximalist” approach is the one whereby 4 sq. m should always be seen as a minimum. In between, there are the other two approaches mentioned above. At first sight the difference between the “extremes” (and, a fortiori, between the two “median” approaches) may not seem to be so significant. In reality, however, it is sufficient to consult the facts of the cases cited above and other relevant cases – or, more broadly, the statistics on prison overcrowding recently made available by the Council of Europe[1] – in order to realise that adopting one or the other approach can have a decisive impact in a large proportion of cases relating to overcrowding in European prisons and other detention centres. It is therefore important to clarify those issues. The same holds true in relation to the methodology to be adopted when applying the “strong presumption” approach.

B. Application of the “strong presumption” approach

i. A “strong presumption” is neither a simple nor an unrebuttable presumption

9. The first clarification to be made in respect of the methodology to be applied if one embraces the “strong presumption” approach (either in relation to 3 or to 4 sq. m) concerns the very meaning of this term. As far as I understand it, such a presumption is neither a “simple” nor an unrebuttable one. This means not only that the burden of proof lies with the Government to rebut the presumption, but also that the respondent State has to present strong evidence counterbalancing the extreme lack of space in the specific circumstances of the case and in relation to the particular applicant. Moreover, there should be a solid factual basis in respect of the main relevant elements.

ii. A “strong presumption” needs a solid factual basis to be rebutted

10. In my view, such a basis is present when: (a) the applicant does not dispute (all or some of) the relevant facts – including the space allocated to him or her and the periods during which he or she was afforded less than the minimum required (be it 3 or 4 sq. m) – or (b) the facts submitted by the Government have been established beyond reasonable doubt by an independent and impartial national tribunal or other competent authority, such as the Ombudsman, or an international expert body, and especially the CPT. If the relevant facts are persistently contested by the applicant and there is no independent evaluation of the situation, it seems questionable to depart from the presumption. In other words, when the word of the applicant is set against the word of the State, unless the former is visibly unsubstantiated or contradictory, the presumption should remain.

iii. A “strong presumption” needs strong counterbalancing factors to be rebutted

11. The present judgment reaffirms the relevant case-law of the Court to the effect that when the space allocated to the detainee is slightly above the minimum required – “in the range of three to four square metres per inmate” – a violation of Article 3 will be found only “if the space factor [is] coupled with other aspects of inappropriate physical conditions of detention related to, in particular, access to outdoor exercise, natural light or air, availability of ventilation, adequacy of heating arrangements, the possibility of using the toilet in private, and compliance with basic sanitary and hygienic requirements” (see paragraph 57, with further references). As is clear from this wording, all the above aspects are seen as a bare minimum when the space afforded to the applicant is above the necessary 3 (or 4) sq. m. If such elementary conditions are not satisfied, there can be a violation of Article 3 even if the space allocated to the applicant is sufficient.

12. The question is what happens when the space is below the required standard. Is the presence of the same aspects sufficient to rebut the “strong presumption” of incompatibility with Article 3? Or does the State need to rely on further counterbalancing factors? While it is true that the assessment of the threshold of Article 3 is relative, I believe that at least adequate food, as well as a programme of activities, including work and vocational opportunities – as recommended to Croatia by the CPT in its latest report (cited in paragraph 35 of the judgment) – should also be required in order for the Court to accept that the “strong presumption” has been rebutted. Furthermore, the elements relied on by the Government should be relevant for the applicant and not merely abstract opportunities or possibilities.

iv. A lack of personal space should not be flagrant or protracted in time

13. The judgment refers to previous case-law of the Court to the effect that the “strong presumption” of a violation of Article 3 can “hardly” be rebutted “in the context of flagrant lack of personal space” (see paragraph 56, with further references). Nevertheless, the word “hardly” does not figure in at least some of the judgments quoted in paragraph 56 of the present judgment (see, for instance, Logothetis and Others v. Greece, no. 740/13, § 41, 25 September 2014) and seems questionable to me because it creates uncertainty and leaves the door open to abuses. Let us put it more clearly: if a “strong presumption” has to have a real meaning, a flagrant lack of personal space – that is, significantly below the required minimum – should not be accepted under any circumstances.

14. The judgment further reiterates that the “strong presumption” could possibly be rebutted “in the case of short and occasional minor restrictions of the required personal space” (see paragraph 56, with reference to Vladimir Belyayev v. Russia, no. 9967/06, §§ 33-36, 17 October 2013).

v. Application of the above principles in the present case

15. Are all the above elements present in this case? I believe not. First of all, and contrary to the only other case in which the “strong presumption” was rebutted (see Vladimir Belyayev, cited above, §§ 32-33), the relevant facts are not established beyond reasonable doubt. Both the space allocated to the applicant and other relevant factors, including the duration of his detention in substandard conditions, were disputed by the applicant and no independent evaluation is available.

16. Even if one assumes that the information provided by the Government in relation to the duration of the applicant’s detention in cells where he was allocated less than 3 sq. m is correct, such duration amounts to fifty days in total, including a period of twenty-seven consecutive days (see paragraph 60 of the judgment). In my view, this duration can hardly be described as “short and occasional”.

17. Furthermore, as stated in paragraph 66 of the judgment, the Court has taken note of photographs showing the interior of Bjelovar Prison, the recreation yard, the dormitory cells and their sanitary facilities, “which do not appear to be in an appalling state of repair or cleanliness”. Is the lack of “appalling” sanitary and hygiene conditions the appropriate standard for accepting that the “strong presumption” can be rebutted in a given case? I would prefer a positive finding – which apparently was not possible in the present case – to the effect that the sanitary and hygiene conditions were appropriate during the entire duration of detention.

18. There are (only) two factual elements which seem not to be disputed between the parties. The first concerns the Government’s submission that the applicant was allowed three hours a day, between 4 p.m. and 7 p.m., to move freely outside his cell. This means that the applicant was confined in his cell for the rest of the day – that is, for twenty-one hours. Is this sufficient to rebut the “strong presumption”? One should note, in this regard, that in a number of reports the CPT has criticised States for keeping detainees confined in their cells for more than twenty hours a day (see for instance the latest report on Croatia, cited above, § 39, in relation to remand prisoners at Zagreb and Sisak County Prisons).

19. The second factual element which seems not to be disputed is that the applicant was unable to engage in prison work. However, the majority have found that “this cannot in the present case raise an issue under Article 3 of the Convention” (see paragraph 67 of the judgment). I respectfully disagree with this proposition. As the CPT has (repeatedly) emphasised in general terms:

“... a satisfactory programme of activities (such as work, vocational training, education, sport or recreation/association) is of crucial importance to the well-being of prisoners. This is the case for both sentenced prisoners and inmates awaiting trial. The objective should be to ensure that remand prisoners are able to spend a reasonable part of the day outside their cells, engaged in purposeful activities of a varied nature. Regimes for sentenced prisoners should be even more favourable with a view to preparing them for reintegration into the community” (see, for instance, report on Croatia, cited above, § 40).

20. The above findings are even more crucial in cases, such the present one, where the Court examines whether there are sufficient counterbalancing factors to rebut the “strong presumption” of a violation of Article 3 because of the extreme lack of space in prison cells. It is precisely in such situations that work and other activities outside the overcrowded spaces become particularly important. It is for this reason that in Samaras and Others v. Greece, for instance, the Court – while finding a violation of Article 3, especially because of overcrowding – took into consideration the fact that some of the applicants were working outside their cells for part of the day in determining the appropriate amount to award by way of just satisfaction under Article 41 of the Convention (Samaras and Others v. Greece, § 71, 28 February 2012; see also Tzamalis and Others v. Greece, § 49, 4 December 2012).

Conclusion

21. On the basis of all the above considerations, it is my conclusion that, even if one accepts the “strong presumption” approach in relation to a minimum of 3 sq. m of space per detainee, there are no sufficient counterbalancing factors in the present case to rebut such a presumption. More generally, however, given the different approaches outlined above in respect of the minimum space to be allocated to detainees, as well as the lack of a clear methodology for the application of the “strong presumption” criterion, the Court’s case-law may need to be further reflected upon so as to ensure the necessary consistency.

Nema povezane prakse za ovu presudu.

Sažmi komentare

Komentari

Relevantni komentari iz drugih presuda

Član 3 | DIC | Habimi i drugi protiv Srbije

Presuda je navedena u presudi Gž br. 4027/17 od 27.04.2018. godine Apelacionog suda u Beogradu, kojom se potvrđuje presuda Prvog osnovnog suda u Beogradu P br. 17805/11 od 05.04.2017. godine u stavu prvom izreke, u delu stava drugog izreke kojim je odbijen tužbeni zahtev u delu u kome je traženo da se obaveže tužena Republika Srbija da tužiocu AA na ime naknade nematerijalne štete isplati za pretrplјene duševne bolove zbog neosnovanog lišenja slobode još iznos od 400.000,00 dinara, za pretrplјeni strah usled torture još iznos od 150.000,00 dinara i za pretrplјene fizičke bolove usled torture još iznos od 150.000,00 dinara, u stavu trećem izreke i u stavu četvrtom izreke i žalbe tužioca AA i Republike Srbije u ovom delu odbijaju, kao neosnovane, dok se presuda preinačava u preostalom delu stava drugog izreke tako što se obavezuje tužena Republika Srbija da tužiocu AA na ime naknade nematerijalne štete za pretrplјene duševne bolove zbog neosnovanog lišenja slobode isplati još iznos od 350.000,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom počev od 05.04.2017. godine pa do isplate, i preinačava rešenje o troškovima sadržano u stavovima petom i šestom izreke presude tako što se obavezuje tužena Republika Srbija da tužiocu AA na ime troškova parničnog postupka isplati iznos od 301.350,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom.

U vreme lišenja slobode tužilac je bio policijski pripravnik već šest meseci i raspoređen na rad u Policijskoj stanici Palilula. Odmah po lišenju slobode odveden je u Policijsku stanicu u Ulici 29. novembra gde je bio "obrađivan" tri dana i iznudili priznanje dela primenom sile i fizičkim maltretiranjem. Prva tri dana koja je proveo u policijskoj stanici kod tužioca su dovele do snažne psihotraume i fizičke traume usled čega je razvijen strah najjačeg intenziteta u trajanju od tri dana sa kliničkom slikom akutne reakcije na stres. Tokom boravka u pritvoru narednih 6 meseci doživlјava strah srednjeg do jakog intenziteta usled socijalne izolacije, patnje, duševnog bola zbog sumnje da je počinio navedeno krivično delo, nemogućnosti komunikacije sa bliskim osobama, strah od neizvesnosti sudskog postupka u vidu posttraumatskog stresnog sindroma. U periodu izlaska iz pritvora tužilac doživlјava strah srednjeg intenziteta, a potom slabog intenziteta uz duševnu patnju zbog povrede ugleda i časti doživlјaj stida i osramoćenosti u jakom stečenu u trajanju od dve godine.

Pravilno je prvostepeni sud utvrdio i da je nad tužiocem vršena tortura jer je podvrgnut fizičkom mučenju, ponižavajućem postupanju i kažnjavanju od strane policije, ali i prilikom boravka u pritvoru čime su povređena njegova prava zaštićena članom 3 Evropske konvencije o lјudskim pravima i osnovnim slobodama.

Neosnovani su žalbeni navodi tužioca da je visina dosuđene naknade za pretrplјeni strah i bol zbog torture prenisko određena sa pozivanjem na visinu štete dosuđene pred Evropskim sudom za lјudska prava obzirom da je iznos naknade štete za pretrplјeni strah i bol zbog torture prema tužiocu u zbiru približno iste visine kao onaj koji je dosuđen svakom od oštećenih, kao podnosilaca predstavke u odluci Evropskog suda za lјudska prava Habimi protiv Srbije.

Presuda je dostupna u javnoj bazi sudske prakse ovde

Član 3 | DIC | Đorđević protiv Hrvatske

Presuda je povezana sa presudom Kzz 1268/2019 od 11.12.2019. Vrhovnog kasacionog suda, kojom se odbija kao neosnovan zahtev za zaštitu zakonitosti branioca maloletnih AA i BB, podnet protiv pravnosnažnih rešenja Višeg suda u Zaječaru Km.6/19 od 18.04.2019.godine i Apelacionog suda u Nišu Kžm1 43/19 od 02.08.2019.godine, u odnosu na povredu krivičnog zakona iz člana 439. tačka 2) Zakonika o krivičnom postupku u vezi člana 61. Krivičnog zakonika, dok se u ostalom delu zahtev za zaštitu zakonitosti branioca maloletnih odbacuje kao nedozvolјen.

Rešenjem Višeg suda u Zaječaru Km.6/19 od 18.04.2019.godine, između ostalih, maloletnima AA i BB su zbog izvršenja produženog krivičnog dela silovanje iz člana 178. stav 3. u vezi stava 2. i 1. u vezi člana 61. KZ izrečene vaspitne mere pojačan nadzor od strane roditelјa koje mogu trajati najmanje 6 (šest) meseci, a najviše 2 (dve) godine, a u koje mere se maloletnima uračunava vreme provedeno u pritvoru od 10.12.2018.godine do 18.12.2018.godine, s tim što će sud naknadno odlučiti o njihovom prestanku.

Rešenjem Apelacionog suda u Nišu Kžm1 43/19 od 02.08.2019.godine odbijena je kao neosnovana žalba zajedničkog branioca maloletnih AA i BB i potvrđeno je rešenje Višeg suda u Zaječaru Km.6/19 od 18.04.2019.godine.

Presuda je dostupna u javnoj bazi sudske prakse ovde

Član 35 | DIC | Gashi protiv Hrvatske

Presuda je povezana sa rešenjem Rev 2016/2015 od 28.04.2017. godine, Vrhovnog kasacionog suda, kojim se ukida Apelacionog suda u Beogradu Gž 6830/2013 od 23.02.2015. godine i predmet vraća istom sudu na ponovno suđenje.

Presudom Prvog osnovnog suda u Beogradu P br. 25254/2011 od 28.06.2013. godine, stavom prvim izreke, utvrđeno je da je ništavo rešenje Izvršnog odbora Skupštine Grada Beograda br. ... – IO od 25.05.2000. godine. Stavom drugim izreke, utvrđeno je da je ništav ugovor o zakupu stana br. ...-.../... od 29.09.2000.godine, zaklјučen između JP za stambene usluge u Beogradu i tuženog AA. Stavom trećim izreke, utvrđeno je da je ništav ugovor o otkupu stana ... br. ...-.../... od 29.09.2000. godine, zaklјučen između tužioca Grada Beograda i tuženog AA, overen pred Drugim opštinskim sudom u Beogradu Ov br. .../... dana 09.10.2000. godine. Stavom četvrtim izreke, odbijen je, kao neosnovan, tužbeni zahtev tužioca kojim je tražio da se utvrdi da je ništav i da ne proizvodi pravno dejstvo ugovor o kupoprodaji stana zaklјučen između tuženog AA kao prodavca i tuženog BB kao kupca, overen pred Petim opštinskim sudom u Beogradu Ov br. .../... dana 11.12.2000. godine. Stavom petim izreke, odbijen je, kao neosnovan, tužbeni zahtev tužioca kojim je tražio da se obaveže tuženi BB da se sa svim licima i stvarima iseli iz predmetnog stana i da tako ispražnjeni stan preda na slobodno korišćenje i raspolaganje tužiocu Gradu Beogradu. Stavom šestim izreke, odbijen je prigovor nenadležnosti suda, kao neosnovan. Stavom sedmim izreke, odbijen je prigovor stvarne nenadležnosti Prvog osnovnog suda, kao neosnovan. Stavom osmim izreke, obavezan je tužilac Grad Beograd da nadoknadi tuženom BB troškove parničnog postupka. Stavom devetim izreke, obavezan je tuženi AA da nadoknadi tužiocu Gradu Beogradu troškove parničnog postupka.
Presudom Apelacionog suda u Beogradu Gž 6830/2013 od 23.02.2015. godine, stavom prvim izreke, odbijene su kao neosnovane žalbe tužioca i tuženih AA i BB i potvrđena presuda Prvog osnovnog suda u Beogradu P 25254/2011 od 28.06.2013. godine, u stavu četvrtom, petom, šestom, sedmom i stavu osmom izreke. Stavom drugim izreke, preinačena je presuda Prvog osnovnog suda u Beogradu.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde

Član 35 | DIC | Lakićević i drugi protiv Crne Gore i Srbije

Presuda je povezana sa rešenjem R4g.127/14 od 18.08.2014. godine Apelacionog suda u Novom Sadu, kojim se ustavne žalbe podnosilaca vraćaju Ustavnom sudu

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde

Član 35 | DIC | Vučković i drugi protiv Srbije

Presuda je povezana sa presudom Gž 1163/2018 od 20.04.2018. Apelacionog suda u Beogradu, kojom se kao neosnovana odbija žalba tužene i potvrđuje presuda Višeg suda u Beogradu P 855/17 od 27.11.2017.godine. u parnici tužioca AA protiv tužene Republike Srbije - Ministarstva odbrane, radi zaštite od dikriminacije.

Presuda je dostupna u javnoj bazi sudske prakse ovde

Član 35 | DIC | Vučković i drugi protiv Srbije

Presuda je povezana sa presudom Rev 530/2019 od 28.02.2019. godine, Vrhovnog kasacionog suda, kojom se kao neosnovana odbija revizija tužene izjavlјena protiv presude Apelacionog suda u Nišu Gž 2063/18 od 23.05.2018. godine.

Presudom Višeg suda u Vranju P 2845/16 od 15.01.2018. godine, stavom prvim izreke, utvrđeno da je zaklјučkom Vlade Republike Srbije broj 401-161/2008-1 od 17.01.2008. godine povređeno načelo jednakih prava i obaveza, čime je izvršena diskriminacija na osnovu mesta prebivališta tužioca kao ratnog vojnog rezerviste sa teritorije opštine koja nije navedena u označenom zaklјučku Vlade Republike Srbije od 17.01.2008. godine. Stavom drugim izreke, utvrđeno je da je tužba tužioca povučena u delu koji se odnosi na potraživanje po osnovu naknade nematerijalne štete. Stavom trećim izreke, obavezana je tužena da tužiocu na ime troškova parničnog postupka isplati iznos od 45.800,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od izvršnosti presude do isplate.
Presudom Apelacionog suda u Nišu Gž 2063/18 od 23.05.2018. godine odbijena je kao neosnovana žalba tužene i potvrđena prvostepena presuda u stavovima prvom i trećem izreke.

Presuda je dostupna u javnoj bazi sudske prakse ovde

Tematski povezani sadržaj u biblioteci Pravosudne akademije

Nastavni materijal

Novine u oblasti nediskriminacije u 2020.
zaštita ljudskih prava diskriminacija diskriminacija žena praksa ESLjP praksa UN komiteta sudska praksa
Priručnik za postupanje stručnjaka u radu sa decom u građanskim sudskim postupcima – prvi deo
deca u građanskim sudskim postupcima poštovanje privatnog i porodičnog života prava deteta pravo na pravično zadovoljenje pravo na pravično suđenje
Priručnik za postupanje stručnjaka u radu sa decom u građanskim sudskim postupcima - drugi deo
deca u sudskim postupcima prava deteta
Priručnik za postupanje stručnjaka u radu sa decom u građanskim sudskim postupcima - treći deo
deca u sudskim postupcima najbolji interes deteta prava deteta
Posebna znanja i veštine u radu sa decom u građanskim stvarima i komunikacija sa decom u sudu
najbolji interes deteta prava deteta
Najbolji interes deteta
Konvencija o pravima deteta najbolji interes deteta prava deteta
Zaštita prava na suđenje u razumnom roku
pravo na pravično suđenje razuman rok tužba za naknadu imovinske štete
Pravo deteta na izražavanje mišljenja i participacija deteta - Opšti komentar br.12 o pravu deteta da bude saslušano (2009)
deca u građanskim sudskim postupcima Konvencija o pravima deteta prava deteta standardi Ujedinjenih nacija
Najbolji interes deteta - Opšti komentar br. 14 (2013) o pravu deteta da njegovi/njeni interesi budu od prvenstvenog značaja
deca u građanskim sudskim postupcima Konvencija o pravima deteta prava deteta standardi Ujedinjenih nacija
Prava deteta i standardi Ujedinjenih nacija
deca u građanskim sudskim postupcima Konvencija o pravima deteta prava deteta
Pravo na poštovanje privatnog i porodičnog života i prava deteta praksa ESLjP
poštovanje porodičnog života poštovanje privatnog života prava deteta
Pravo na pravično suđenje u praksi ESLjP uz poseban osvrt na porodične sporove
Evropska konvencija o ljudskim pravima porodični sporovi prava deteta pravo na pravično suđenje
Zaštita deteta od nasilja u porodici
nasilje u porodici deca u građanskim sporovima najbolji interes deteta prava deteta
Postupanje sa maloletnicima u prekršajnom postupku
maloletnici prekršajni postupak
Urednost i zakonitost unapred pripremljenog plana reorganizacije
plan reorganizacije stečaj
Vodič za profesionalnu i uspešnu komunikaciju sudova sa javnošću
javni nastup komunikacija sa javnošću komunikaciona strategija PR priručnik
Obuka sudija i tužilaca Republike Srbije u oblasti etike i prevencije i otkrivanja korupcije: ocena stanja i preporuke
etika i integritet otkrivanje korupcije prevencija korupcije priručnik
Napredni kurs za traženje i privremeno i trajno oduzimanje imovinske koristi stečene vršenjem krivičnih dela putem interneta – priučnik za samostalnu obuku
krivična dela putem interneta visokotehnološki kriminal oduzimanje imevine proistekle iz krivičnog dela priručnik
Nasilje u porodici - pravni okvir, međunarodni instrumenti i sentence presuda
nasilje u porodici praksa ESLjP praksa UN komiteta
Nasilje u porodici - položaj oštećenog lica u krivičnom postupku
krivični postupak nasilje u porodici položaj oštećenog praksa ESLjP sudska praksa
Priručnik i kurikulum za obuku profesionalaca u kontaktu sa decom žrtvama krivičnih dela
žrtve krivičnog dela maloletnici priručnik
Priručnik za obuku profesionalaca u oblasti pravosuđa po meri deteta
pravosuđe po meri deteta smernice za predavače maloletnici
Primena standarda Ujedinjenih nacija u zaštiti ljudskih prava pred domaćim sudovima - prava deteta, priručnik za sudije
zaštita ljudskih prava prava deteta praksa UN komiteta priručnik standardi Ujedinjenih nacija sudska praksa
Primena standarda Ujedinjenih nacija u postupanju domaćih sudova u zaštiti ljudskih prava: Standardi Ujedinjenih nacija u ostvarivanju prava osoba sa invaliditetom - priručnik za sudije
zaštita osoba sa invaliditetom praksa UN komiteta priručnik standardi Ujedinjenih nacija sudska praksa
Primena standarda Ujedinjenih nacija u postupanju domaćih sudova u zaštiti ljudskih prava: Standardi Ujedinjenih nacija u ostvarivanju principa nediskriminacije - priručnik za sudije
diskriminacija zaštita ljudskih prava praksa UN komiteta priručnik standardi Ujedinjenih nacija sudska praksa
Primena standarda Ujedinjenih nacija u postupanju domaćih sudova u zaštiti ljudskih prava: Standardi Ujedinjenih nacija u oblasti azila i migracija - priručnik za sudije
azil zaštita ljudskih prava migracije praksa UN komiteta priručnik standardi Ujedinjenih nacija sudska praksa
Smernice za rodno-odgovoran pristup presuđivanju u predmetima rodno-zasnovanog nasilja
nasilje nad ženama Evropska konvencija o ljudskim pravima rodno-zasnovano nasilje standardi Ujedinjenih nacija
Azil - staistički podaci za Republiku Srbiju za 2018. godinu
azil migracije
Direktna primena UN standarda u oblasti zaštite ljudskih prava III radionica - prava izbeglica, tražilaca azila i migranata
azil prava izbeglica zaštita ljudskih prava migracije standardi Ujedinjenih nacija
Zabrana vraćanja - obuka za sudije
azil prava izbeglica zaštita ljudskih prava migracije standardi Evropskog suda za ljudska prava standardi Ujedinjenih nacija
Pojam diskriminacije
diskriminacija praksa UN komiteta standardi Ujedinjenih nacija
Poslovna sposobnost – međunarodni standardi i obaveze
zaštita ljudskih prava standardi Evropskog suda za ljudska prava standardi Ujedinjenih nacija
Šta je invaliditet? Prava osoba sa invaliditetom
prava osoba sa invaliditetom zaštita ljudskih prava zaštita osoba sa invaliditetom standardi Ujedinjenih nacija
Pristupačnost i prinudna hospitalizacija
prava osoba sa invaliditetom zaštita ljudskih prava standardi Ujedinjenih nacija
Prava osoba sa invaliditetom - zabrana diskriminacije 1
prava osoba sa invaliditetom diskriminacija zaštita ljudskih prava zaštita osoba sa invaliditetom standardi Ujedinjenih nacija
Prava osoba sa invaliditetom - zabrana diskriminacije 2
prava osoba sa invaliditetom diskriminacija zaštita ljudskih prava zaštita osoba sa invaliditetom standardi Ujedinjenih nacija
Praktični vodič za primenu Evropske konvencije u Republici Srbiji
Evropska konvencija o ljudskim pravima zaštita ljudskih prava standardi Evropskog suda za ljudska prava
Suđenje u razumnom roku - priručnik za obuku sudija
zaštita prava na suđenje u razumnom roku priručnik standardi Evropskog suda za ljudska prava sudska praksa
Pravni koncepti Evropskog suda za zaštitu ljudskih prava
Evropska konvencija o ljudskim pravima standardi Evropskog suda za ljudska prava
Smernice za izradu nacrta prvostepenih sudskih odluka u građanskoj materiji - program obuke sudskih pomoćnika
izrada prvostepenih sudskih odluka priručnik
Sudska praksa Upravnog suda u izbornom sporu u sprovođenju lokalnih izbora
izborno pravo sudska praksa Upravnog suda
Priručnik o troškovima krivičnog postupka
Zakon o krivičnom postupku krivični postupak priručnik sudski troškovi troškovi krivičnog postupka
Suđenje u razumnom roku prema članu 6 EKLjP u radnim sporovima i praksa Evropskog suda za ljudska prava
zaštita prava na suđenje u razumnom roku praksa ESLjP radni sporovi
Zaštita uzbunjivača kroz Zakon o zaštiti uzbunjivača te analizu DIREKTIVE (EU) 2019/1937 Evropskog Parlamenta
zaštita uzbunjivača međunarodni pravni standardi praksa ESLjP
Konvencije MOR-a i preporuke u oblasti socijalnoekonomskih prava
radni sporovi
Vršnjačko nasilje s osvrtom na internetsko nasilje „Sajber buling“ kroz domaće i međunarodne propise s osvrtom na Uredbu o bezbednosti i zaštiti dece pri korišćenju informaciono-komunikacionih tehnologija
Cyberbullying bezbednost dece na internetu visokotehnološki kriminal zaštita dece krivična dela putem interneta nasilje u digitalnom okruženju
Visokotehnološki kriminal u domaćim i međunarodnim propisima
visokotehnološki kriminal
Pravo na imovinu kroz domaće propise i član 1 Protokola 1 uz EKLjP
Evropska konvencija o ljudskim pravima pravo na imovinu praksa ESLjP
Zločin iz mržnje kroz relevantnu prasku Evropskog suda za ljudska prava
Evropska konvencija o ljudskim pravima zločin iz mržnje praksa ESLjP
Zločin iz mržnje kroz Krivični zakonik i međunarodne propise, te domaću i sudsku praksu Evropskog suda za ljudska prava
zločin iz mržnje praksa ESLjP sudska praksa
Lišenje roditeljskog prava kroz domaće propise i praksu VKS i ESLjP
zaštita dece lišenje roditeljskog prava praksa ESLjP sudska praksa
Zaštita od porodičnog nasilja kroz porodično, krivično pravo i Zakon o sprečavanju nasilja u porodici, kroz praksu domaćih sudova te praksu Evropskog suda za ljudska prava
nasilje nad ženama nasilje u porodici praksa ESLjP sudska praksa
Pranje novca kroz domaće i međunarodne propise s osvrtom na Zakon o digitalnoj imovini i Zakon o sprečavanju pranja novca i finansiranja terorizma
digitalna imovina (kriptovalute)- pranje novca
Digitalna imovina
digitalna imovina (kriptovalute)-
Krivična dela protiv prava po osnovu rada sa domaćom sudskom praksom i praksom ESLjP
praksa ESLjP radni sporovi sudska praksa
Dostavljanje u parničnom postupku elektronskom poštom
parnica
Upravno sudstvo u razvijenim zemljama, prof. Dr Vuk Cucić
upravno sudstvo
Zakon o opštem upravnom postupku - izvod, prof. Dr Dobrosav Milovanović
Zakon o opštem upravnom postupku upravno sudstvo
Osnovni pojmovi u oblasti javnih nabavki - Blaženka Stojanović, septembar – oktobar 2023
javne nabavke
Pravila postupka javnih nabavki, dr Dobrosav Milovanović septembar – oktobar 2023
javne nabavke
Mehanizam zaštite i podrške žrtvama prema Zakonu o sprečavanju nasilja u porodici Republike Srbije - infografika
nasilje nad ženama nasilje u porodici rodno-zasnovano nasilje
Postupak i tehnika izrade sudskih odluka
izrada prvostepenih sudskih odluka sudska praksa
Tehnika izrade presude za sudije i sudijske pomoćnike privrednih sudova - nastavni materijal za obuku
Privatnost i zaštita podataka o ličnosti kroz domaće i međunarodno pravo s osvrtom na korisnike Fejsbuka i interneta sa krivičnopravnog aspekta
visokotehnološki kriminal zaštita podataka o ličnosti međunarodni pravni standardi poštovanje privatnog života poštovanje privatnog i porodičnog života
Zaštita dece pri korišćenju informaciono-komunikacionih tehnologija u domaćem i međunarodnom pravu
Cyberbullying visokotehnološki kriminal Zakon o informacionoj bezbednosti zaštita dece na internetu međunarodni pravni standardi
javne nabavke - priprema za sprovođenje postupka javne nabavke, objavljivanje i transparentnost
javne nabavke
Javne nabavke - izbor učesnika i dodela ugovora
javne nabavke
Javne nabavke - dodela ugovora i izvršenje ugovora
javne nabavke
Javne nabavke - posebni postupci javnih nabavki i monitoring nad promenom propisa o javnim nabavkama
javne nabavke
Zakon o izvršenju i obezbeđenju - sporna pitanja
zakon o izvršenju i obezbeđenju
Uputstvo za korišćenje baza podataka eJuris sistema
Evropska konvencija o ljudskim pravima praksa ESLjP praksa UN komiteta
Klauzula zabrane konkurencije u domaćem i međunarodnom pravu kroz sudsku praksu i MOR
zabrana konkurencije međunarodni pravni standardi radno pravo sudska praksa ugovor o radu
Analiza javnobeležničke forme obligacionih ugovora
javni beležnici obligacioni ugovori
Priručnik za primenu načela oportuniteta krivičnog gonjenja - treće, izmenjeno i dopunjeno izdanje
krivični postupak krivično gonjenje krivično pravo načelo oportuniteta
Osnovi ekološkog prava
ekološko pravo zaštita životne sredine
Oduzimanje imovinske koristi pribavljene korupcijom i teškim i organizovanim kriminalom
borba protiv korupcije borba protiv organizovanog kriminala međunarodni pravni standardi oduzimanje imevine proistekle iz krivičnog dela oduzimanje imovine praksa ESLjP standardi Evropskog suda za ljudska prava
Unfair terms control and the ex officio doctrine control
Zaštita prava potrošača
EU direktiva o zaštiti prava potrošača
Zaštita prava potrošača Pravo Evropske unije
Evropsko pravo potrošača - važeći pravni okvir
Zaštita prava potrošača Pravo Evropske unije
Pregled prakse domaćih sudova u oblasti zaštite potrošača
Zaštita prava potrošača sudska praksa
Prodaja u stečaju
stečaj
Osnaživanje izbeglica kroz visoko obrazovanje
prava izbeglica
Smernice o međunarodnoj zaštiti br. 14: Nekažnjavanje izbeglica zbog neregularnog ulaska ili boravka i ograničenja kretanja izbeglica u skladu sa članom 31. Konvencije o statusu izbeglica iz 1951. godine
međunarodni pravni standardi prava izbeglica praksa UN komiteta
Nacionalna bezbednost i lica koja traže međunarodnu zaštitu
azil prava izbeglica
Zaštita i nacionalna bezbednost - ključne poruke
prava izbeglica
Delotvorni pravni lekovi i postupak azila
azil međunarodni pravni standardi prava izbeglica
Stečajno pravo u Evropskoj uniji
Pravo Evropske unije stečaj
Pravo intelektualne svojine Evropske unije
intelektualna svojina Pravo Evropske unije
Naknada štete zbog povrede prava tržišne konkurencije
povreda prava tržišne konkurencije Pravo Evropske unije
EU Copyright Law: An Overview
intelektualna svojina Pravo Evropske unije
Ključna nacionalna sporna pitanja u pogledu autorskih prava - zakonsko uređenje autorskih prava
autorska prava intelektualna svojina
Litigating before a new Court:The Unified Patent Court
intelektualna svojina Pravo Evropske unije
Recent EU case law on absolute and relative grounds
žig zaštitni znak praksa evropskih sudova sudska praksa
Recent EU case law on designs and update on Design Legal Reform
intelektualna svojina Pravo Evropske unije praksa evropskih sudova
The EUIPO Boards of Appeal
autorska prava intelektualna svojina Pravo Evropske unije
Zaštita žiga
žig intelektualna svojina
Identifikovanje ekonomsko-finansijske pozicije društva, mere reorganizacije i biznis plan
plan reorganizacije stečaj
Metodologije procene sa studijom slučaja
stečaj
Pobijanje pravnih radnji stečajnog dužnika
stečaj
Poređenje vrednosti stečajnog dužnika u bankrotstvu i reorganizaciji
plan reorganizacije stečaj
Procena vrednosti udela u kapitalu
stečaj
Prodaja imovine stečajnog dužnika
stečaj
Uvod u računovodstvo i finansijsko izveštavanje
stečaj

Publikacije

Priručnik za postupanje stručnjaka u radu sa decom u građanskim sudskim postupcima
građanski postupak deca u građanskim sudskim postupcima maloletnici najbolji interes deteta
Priručnik za primenu zakona o parničnom postupku
Zakon o parničkom postupku parnica priručnik sudsko poravnanje troškovi parničnog postupka
Sprečavanje nekažnjivosti trgovaca ljudima i podrška žrtvama - analiza odabranih predmeta
priručnik trgovina ljudima
Zbirka sudske prakse u predmetima koji se odnose na vatreno oružje - vol.1/2015-2019
analiza presude vatreno oružje sudska praksa
Oduzimanje imovine proistekle iz krivičnog dela - priručnik za primenu u praksi
krivično pravo oduzimanje imevine proistekle iz krivičnog dela oduzimanje imovine priručnik
Prekršaji u oblasti javnih nabavki - priručnik
javne nabavke prekršajni postupak priručnik
Uviđaj saobraćajnih nezgoda za javne tužioce i saobraćajnu policiju
uviđaj uviđaj saobraćajnih nezgoda
Postupanje sa maloletnicima u prekršajnom postupku
maloletnici prekršajni postupak
Standardi Evropskog suda za ljudska prava od značaja za Upravni sud
Evropska konvencija o ljudskim pravima standardi Evropskog suda za ljudska prava upravno sudstvo
Vodič za profesionalnu i uspešnu komunikaciju sudova sa javnošću
javni nastup komunikacija sa javnošću komunikaciona strategija PR priručnik
Obuka sudija i tužilaca Republike Srbije u oblasti etike i prevencije i otkrivanja korupcije: ocena stanja i preporuke
etika i integritet otkrivanje korupcije prevencija korupcije priručnik
Napredni kurs za traženje i privremeno i trajno oduzimanje imovinske koristi stečene vršenjem krivičnih dela putem interneta – priučnik za samostalnu obuku
krivična dela putem interneta visokotehnološki kriminal oduzimanje imevine proistekle iz krivičnog dela priručnik
Priručnik za suzbijanje privrednog kriminaliteta i korupcije
borba protiv korupcije zloupotreba službenog položaja korupcija otkrivanje korupcije
Praktikum za istrage i suđenja krivičnih dela korupcije
borba protiv korupcije korupcija finansijska forenzika priručnik
Istraga i procesuiranje krivičnih dela korupcije identifikovanih kroz revizorske izveštaje - praktikum za pripadnike pravosuđa i policije
borba protiv korupcije korupcija revizorski izveštaji finansijska forenzika
Pisanje krivičnih presuda - priručnik
pisanje krivičnih presuda pisanje presuda citiranje presuda ESLjP
Priručnik za pisanje optužnih akata
optužni akt priručnik
Oduzimanje imovine proistekle iz krivičnog dela - izazovi i preporuke za unapređenje postupka
oduzimanje imevine proistekle iz krivičnog dela oduzimanje imovine
Priručnik za primenu alternativnih sankcija
alternativne sankcije krivični postupak
Uporednopravna analiza uloge finansijskog forenzičara u krivičnom postupku
krivični postupak finansijska forenzika
Priručnik za popunjavanje izveštaja za uslovni otpust
uslovni otpust priručnik
Smernice za unapređenje sudske prakse u postupcima za naknadu štete žrtvama teških krivičnih dela u krivičnom postupku
žrtve krivičnog dela krivični postupak naknada štete žrtvama krivičnog dela priručnik sudska praksa
Priručnik za primenu načela oportuniteta krivičnog gonjenja
krivični postupak načelo oportuniteta
Smernice o merama zaštite svedoka u međunarodnom pravu i zakonodavstvu Republike Srbije
borba protiv korupcije borba protiv organizovanog kriminala borba protiv terorizma zaštita svedoka krivični postupak priručnik
Komparativna analiza zakonodavstva o zaštiti svedoka u regionu Zapadnog Balkana
zaštita svedoka
Metodologija za sprovođenje istrage u slučajevima zlostavljanja od strane policije
delotvorna istraga zlostavljanje od strane policije prava oštećenog sprovođenje istrage
Operativni priručnik za centre za bezbednost dece na internetu
bezbednost dece na internetu visokotehnološki kriminal nasilje u digitalnom okruženju nasilje na internetu
Vodič za sudije i tužioce na temu visokotehnološkog kriminala i zaštite maloletnih lica u Republici Srbiji
bezbednost dece na internetu visokotehnološki kriminal maloletnici
Mapa puta prevencije online i drugih nasilja nad decom na internetu u Republici Srbiji
bezbednost dece na internetu krivična dela putem interneta nasilje na internetu visokotehnološki kriminal
Priručnik za tužioce Republike Srbije o veštinama vođenja postupka
veštine vođenja postupka priručnik
Vodič za primenu Zakona o krivičnom postupku Republike Srbije
Zakon o krivičnom postupku priručnik
Priručnik za uviđaj
veštačenje uviđaj krivičnog dela priručnik uviđaj uviđaj saobraćajnih nezgoda
Priručnik i kurikulum za obuku profesionalaca u kontaktu sa decom žrtvama krivičnih dela
žrtve krivičnog dela maloletnici priručnik
Priručnik za obuku profesionalaca u oblasti pravosuđa po meri deteta
pravosuđe po meri deteta smernice za predavače maloletnici
Primena standarda Ujedinjenih nacija u zaštiti ljudskih prava pred domaćim sudovima - prava deteta, priručnik za sudije
zaštita ljudskih prava prava deteta praksa UN komiteta priručnik standardi Ujedinjenih nacija sudska praksa
Primena standarda Ujedinjenih nacija u postupanju domaćih sudova u zaštiti ljudskih prava: Standardi Ujedinjenih nacija u ostvarivanju prava osoba sa invaliditetom - priručnik za sudije
zaštita osoba sa invaliditetom praksa UN komiteta priručnik standardi Ujedinjenih nacija sudska praksa
Primena standarda Ujedinjenih nacija u postupanju domaćih sudova u zaštiti ljudskih prava: Standardi Ujedinjenih nacija u ostvarivanju principa nediskriminacije - priručnik za sudije
diskriminacija zaštita ljudskih prava praksa UN komiteta priručnik standardi Ujedinjenih nacija sudska praksa
Primena standarda Ujedinjenih nacija u postupanju domaćih sudova u zaštiti ljudskih prava: Standardi Ujedinjenih nacija u oblasti azila i migracija - priručnik za sudije
azil zaštita ljudskih prava migracije praksa UN komiteta priručnik standardi Ujedinjenih nacija sudska praksa
Vodič za član 17 Evropske konvencije o ljudskim pravima: zabrana zloupotrebe prava
Evropska konvencija o ljudskim pravima zloupotreba prava praksa ESLjP standardi Evropskog suda za ljudska prava
Vodič za član 10 Evropske konvencije o ljudskim pravima: Sloboda izražavanja
Evropska konvencija o ljudskim pravima zaštita ljudskih prava praksa ESLjP sloboda izražavanja standardi Evropskog suda za ljudska prava
Najnovija dešavanja u sudskoj praksi Evropskog suda za ljudska prava u oblasti slobode izražavanja – bilten br.1
Evropska konvencija o ljudskim pravima praksa ESLjP sloboda izražavanja standardi Evropskog suda za ljudska prava
Najnovija dešavanja u sudskoj praksi Evropskog suda za ljudska prava u oblasti slobode izražavanja – bilten br.2
Evropska konvencija o ljudskim pravima praksa ESLjP sloboda izražavanja standardi Evropskog suda za ljudska prava
Najnovija dešavanja u sudskoj praksi Evropskog suda za ljudska prava u oblasti slobode izražavanja – bilten br.3
Evropska konvencija o ljudskim pravima praksa ESLjP sloboda izražavanja standardi Evropskog suda za ljudska prava
Najbolje prakse podrške deci žrtvama nasilja u digitalnom okruženju
žrtve nasilja bezbednost dece na internetu maloletnici nasilje u digitalnom okruženju nasilje na internetu
Smernice za zaštu dece od digitalnog nasilja u Republici Srbiji
bezbednost dece na internetu nasilje u digitalnom okruženju nasilje na internetu
Međunarodno pravo ljudskih prava: izvori, mehanizmi i relevantnost
zaštita ljudskih prava
Praktični vodič za primenu Evropske konvencije u Republici Srbiji
Evropska konvencija o ljudskim pravima zaštita ljudskih prava standardi Evropskog suda za ljudska prava
Socijalno-ekonomska prava žena u Srbiji
prava žena diskriminacija žena zaštita ljudskih prava
Suđenje u razumnom roku - priručnik za obuku sudija
zaštita prava na suđenje u razumnom roku priručnik standardi Evropskog suda za ljudska prava sudska praksa
Socio-ekonomska prava žena u Srbiji - priručnik
prava žena zaštita ljudskih prava
Sloboda izražavnja i sloboda medija - priručnik
Evropska konvencija o ljudskim pravima zaštita ljudskih prava priručnik sloboda izražavanja standardi Evropskog suda za ljudska prava
Leksikon medijskih i pravnih pojmova u Republici Srbiji
zaštita ljudskih prava
Informacijski poremećaj: ka interdisciplinarnom okviru za istraživanje i kreiranje sektorske politike
Priručnik za postupanje stručnjaka u radu sa decom u građanskim sudskim postupcima
građanski postupak deca u građanskim sudskim postupcima deca u građanskim sporovima deca u sudskim postupcima priručnik
Covid-19 i njegov uticaj na ljudska prava - pregled relevantne prakse Evropskog suda za ljudska prava
Evropska konvencija o ljudskim pravima praksa ESLjP standardi Evropskog suda za ljudska prava
Kriterijumi za ocenu povrede prava na suđenje u razumnom roku
Evropska konvencija o ljudskim pravima zaštita prava na suđenje u razumnom roku praksa ESLjP razuman rok standardi Evropskog suda za ljudska prava
Sloboda izražavanja: vodič za tumačenje člana 10 Evropske konvencije o ljudskim pravima i njegovog konteksta
Evropska konvencija o ljudskim pravima sloboda izražavanja standardi Evropskog suda za ljudska prava
Handbook on European law relating to access to justice
pristup pravdi Evropska konvencija o ljudskim pravima priručnik
Smernice za izradu nacrta prvostepenih sudskih odluka u građanskoj materiji - program obuke sudskih pomoćnika
izrada prvostepenih sudskih odluka priručnik
Zaštita podataka o ličnosti u sektoru bezbednosti - vodič kroz zakonsku regulativu
zaštita podataka o ličnosti
Zaštita prava ličnosti od povreda u masmedijima
zaštita prava ličnosti sloboda javnog informisanja sloboda izražavanja
Granice slobode političkog udruživanja - uporednoteorijska studija
političko udruživanje sloboda udruživanja
Zaštita migranata prema Evropskoj konvenciji za zaštitu ljudskih prava i Evropskoj socijalnoj povelji - priručnik za pravnike
zaštita migranata Evropska konvencija o ljudskim pravima priručnik
Smernice za krivično gonjenje zločina iz mržnje
zločin iz mržnje krivično gonjenje
Podrška primeni medijacije u sudovima i advokaturi u Srbiji
medijacija
Ljudska prava u Evropi - pravni bilten br.3/2018
praksa ESLjP standardi Evropskog suda za ljudska prava sudska praksa
Ljudska prava u Evropi - pravni bilten br.2/2019
praksa ESLjP standardi Evropskog suda za ljudska prava sudska praksa
Ljudska prava u Evropi - pravni bilten br.1/2018
praksa ESLjP standardi Evropskog suda za ljudska prava sudska praksa
Revija za kriminologiju i krivično pravo - tematski broj "Kazna doživotnog zatvora i uslovni otpust"
kazna doživotnog zatvora krivično pravo međunarodni pravni standardi standardi Evropskog suda za ljudska prava uslovni otpust
Medijska regulatorna tela i govor mržnje
govor mržnje medijska regulatorna tela
Applying the charter of fundamental rights of the European Union in law and policymaking at national level
zaštita ljudskih prava osnovna ljudska prava
Kako da ostvarite pravo na besplatnu pravnu pomoć – vodič za gradske i opštinske uprave
besplatna pravna pomoć priručnik
Vodič kroz privredno kaznene postupke: prekršaji i privredni prestupi
prekršajni postupak privredni prestup priručnik
Vodič kroz upravni spor
priručnik upravni spor
Kako do bržeg ostvarivanja prava na starosnu penziju - sudska zaštita
penzija - sudska zaštita priručnik sudska praksa Upravnog suda
Kako da ostvarite pravo na besplatnu pravnu pomoć – Praktičan vodič za građane
besplatna pravna pomoć priručnik
Prvi put na sudu i prvi put u sudu - vodič
priručnik samozastupanje građana
Vodič za samozastupanje građana - parnični postupak i postupci pred nezavisnim institucijama
parnica priručnik samozastupanje građana
Vodič za ostvarivanje prava na sudskog tumača - prevodioca
parnica pravo na sudskog tumača priručnik
Vodič za oslobođenje od sudskih troškova: troškovi u parničnom postupku i kako ih se osloboditi?
parnica priručnik troškovi parničnog postupka
Zašto nam je potreban nezavisan sudija?
vodič otvorena vrata pravosuđa
Vodič za zaštitu prava potrošača
vodič otvorena vrata pravosuđa prava potrošača
Šta da radim kada mi stigne poziv za svedočenje?
otvorena vrata pravosuđa svedočenje
Šta ako sam lišen/a slobode?
vodič lišenje slobode osnovna ljudska prava
Moja prava u slučaju legitimisanja, pretresa i lišenja slobode
vodič lišenje slobode otvorena vrata pravosuđa pretres
Moja prava u slučaju da suđenje traje nerazumno dugo
vodič zaštita prava na suđenje u razumnom roku otvorena vrata pravosuđa razuman rok
Kako da prijavim korupciju i koja su mi prava i obaveze ako to učinim?
borba protiv korupcije vodič korupcija
Moja prava u slučaju (ne)zakonitog prisluškivanja
vodič nezakonito prisluškivanje prisluškivanje
Moja prava u izvršnom postupku
vodič izvršni postupak otvorena vrata pravosuđa postupak izvršenja
Vodič kroz ostavinski postupak
vodič ostavinski postupak otvorena vrata pravosuđa
Vodič kroz Zakon o prekršajima - moja prava i obaveze
vodič otvorena vrata pravosuđa prekršajni postupak
Vodič za individualne predstavke komitetima Ujedinjenin nacija
vodič praksa UN komiteta predstavka standardi Ujedinjenih nacija
Sporazumi javnog tužioca i okrivljenog / osuđenog
vodič otvorena vrata pravosuđa sporazum javnog tužioca i okrivljenog sporazum o priznanju krivičnog dela
Vodič kroz advokatsku tarifu
advokatska tarifa vodič građanski postupak krivični postupak
Vodič kroz pravno uređenje braka (sklapanje i razvod braka, poveravanje dece, deoba imovine)
brak vodič otvorena vrata pravosuđa razvod braka
Moja prava u slučaju saobraćajne nezgode: vodič za postupak pred osiguravajućim društvima
vodič otvorena vrata pravosuđa postupak pred osiguravajućim društvom saobraćajna nezgoda
Ustavna žalba - vodič za obraćanje Ustavnom sudu
vodič otvorena vrata pravosuđa ustavna žalba Ustavni sud
Obraćanje Evropskom sudu za ljudska prava
vodič otvorena vrata pravosuđa praksa ESLjP
Kako da pomognem da izborna kampanja bude poštenija?
vodič izborno pravo otvorena vrata pravosuđa
Priručnik o troškovima krivičnog postupka
Zakon o krivičnom postupku krivični postupak priručnik sudski troškovi troškovi krivičnog postupka
Smernice za efikasno odlučivanje u manje složenim predmetima sa prekršajima iz oblasti javnih nabavki
javne nabavke prekršajni postupak
Standard Operating Procedures (SOPs) for investigating national and transnational trafficking in persons cases among project countries, making use of international cooperation tools and techniques
žrtve krivičnog dela međunarodna saradnja u krivičnim stvarima trgovina ljudima
Nasilje u porodici - pregled međunarodnih standarda i jurisprudencije Evropskog suda za ljudska prava
diskriminacija žena međunarodni pravni standardi nasilje nad ženama nasilje u porodici praksa ESLjP standardi Evropskog suda za ljudska prava standardi Ujedinjenih nacija
Nezavisnost i nepristrasnost pravosuđa - pregled relevantne prakse Evropskog suda za ljudska prava
vodič nezavisnost nepristrasnost praksa ESLjP
Zašto moramo zajedno protiv nasilja u porodici - odgovori na nedoumice i dileme u postupanju nadležnih institucija u cilju zaštite i podrške žrtvama nasilja u porodici
žrtve nasilja multisektorski pristup nasilje nad ženama nasilje u porodici rodno-zasnovano nasilje
Odgovori na nedoumice i dileme oko primene zakona o sprečavanju nasilja u porodici
žrtve nasilja multisektorski pristup nasilje nad ženama nasilje u porodici rodno-zasnovano nasilje
Predlog za unapređivanje rada grupe za koordinaciju i saradnju u skladu sa zakonom o sprečavanju nasilja u porodici
žrtve nasilja multisektorski pristup nasilje nad ženama nasilje u porodici rodno-zasnovano nasilje
Smernice za posredovanje u zapošljavanju žrtava nasilja u porodici
žrtve nasilja multisektorski pristup nasilje u porodici rodno-zasnovano nasilje
Zajedno protiv nasilja u porodici - odgovori na nedoumice i dileme u postupanju zaposlenih u sistemu zdravstvene zaštite sa ciljem sprečavanja nasilja u porodici, uključujući i nasilje počinjeno zloupotrebom vatrenog oružja
žrtve nasilja multisektorski pristup nasilje nad ženama nasilje u porodici rodno-zasnovano nasilje
Veštine u dokazivanju krivičnog dela nasilje u porodici - vodič za delotvornu prevenciju i zaštitu od nasilja u porodici
vodič žrtve nasilja multisektorski pristup nasilje nad ženama nasilje u porodici rodno-zasnovano nasilje
Priručnik za primenu metodologije procene rizika u postupcima javnih nabavki za tužioce i policiju
javne nabavke priručnik procena rizika
Izveštaj namenjen policiji i tužiocima o implementaciji priručnika za primenu metodologije procene rizika u javnim nabavkama za tužioce i policiju, maj 2024.
javne nabavke priručnik
Priručnik za primenu načela oportuniteta krivičnog gonjenja - treće, izmenjeno i dopunjeno izdanje
krivični postupak krivično gonjenje krivično pravo načelo oportuniteta
Oduzimanje imovinske koristi pribavljene korupcijom i teškim i organizovanim kriminalom
borba protiv korupcije borba protiv organizovanog kriminala međunarodni pravni standardi oduzimanje imevine proistekle iz krivičnog dela oduzimanje imovine praksa ESLjP standardi Evropskog suda za ljudska prava
Član 1 Protokola br. 1 uz EKLjP: trajno/privremeno oduzimanje imovine
Evropska konvencija o ljudskim pravima međunarodni pravni standardi oduzimanje imevine proistekle iz krivičnog dela oduzimanje imovine pravo na imovinu praksa ESLjP
Sveobuhvatne smernice za uporednu analizu dokaza neophodnih za uspešan postupak u predmetima organizovanog kriminala, pranja novca i povraćaja imovine
borba protiv organizovanog kriminala izvođenje dokaza krivični postupak oduzimanje imovine pranje novca
Veštačka inteligencija i zaštita ljudskih prava kroz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i sloboda i za sada postojeći normativni okvir
veštačka inteligencija Evropska konvencija o ljudskim pravima
Izdržavanje vanbračnih partnera kroz domaće zakonodavstvo i Haški Protokol o merodavnom pravu za obaveze izdržavanja iz 2007. godine
porodični odnosi
Smernice za usklađivanje prakse u predmetima javnih nabavki - na osnovu analize odluka Upravnog suda i Republičke komisije za zaštitu prava u postupcima javnih nabavki
javne nabavke sudska praksa Upravnog suda
Obrada podataka o ličnosti zaposlenih shodno Zakonu o zaštiti podataka o ličnosti i GDPR uz domaću sudsku praksu i praksu ESLjP
zaštita podataka o ličnosti praksa ESLjP radno pravo sudska praksa
Environmental Courts and Tribunals – 2021 - A Guide for Policymakers
ekološko pravo zaštita životne sredine
Priručnik o načinima upravljanja elektronskim uređajima, elektronskim dokazima i nosačima elektronskih dokaza
digitalna imovina (kriptovalute)- digitalna forenzika elektronski dokazi izvođenje dokaza
Priručnik za sprovođenje finansijskog istraživanja
finansijska forenzika finansijsko istraživanje