Šlaku protiv Bosne i Hercegovine

Država na koju se presuda odnosi
Bosna i Hercegovina
Institucija
Evropski sud za ljudska prava
Broj predstavke
56666/12
Stepen važnosti
3
Jezik
Srpski
Datum
26.05.2016
Članovi
14
14+P1-3
46
46-2
P1-3
P12-1
Kršenje
14+P1-3
P12-1
Nekršenje
nije relevantno
Ključne reči po HUDOC/UN
(Čl. 14) Zabrana diskriminacije
(Čl. 14 / CEDAW-2) Diskriminacija
(Čl. 14) Nacionalna manjina
(Čl. 46) Obaveznost i izvršenje presuda
(Čl. 46-2) Izvršenje presude
(Čl. 46-2) Mere opšteg karaktera
(P1-3) Pravo na slobodne izbore
(P1-3) Kandidovati se na izborima
(P12-1) Opšta zabrana diskriminacije
Tematske ključne reči
izborno pravo
VS deskriptori
1.18.1 Slobodni izbori
1.14 Član 14. - zabrana diskriminacije
1.27.1 Zabrana diskriminacije
Zbirke
Sudska praksa
Presuda ESLJP
Odbor
Sažetak
Podnosilac predstavke je rođen 1963. godine i živi u Sarajevu. Žalio se jer nema pravo da se kandiduje na izborima za Dom naroda i Predsjedništvo Bosne i Hercegovine jer nije pripadnik nijednog „konstitutivnog naroda“, pozivajući se na član 3. Protokola br. 1 uz Konvenciju koji je u vezi sa članom 14. Konvencije, te na član 1. Protokola br. 12. Podnosilac je pripadnika albanske nacionalne manjine u BiH. Aktivno učestvuje u političkom i društvenom životu zemlje. Dobio je pisanu potvrdu Centralne izborne komisije 26. avgusta 2010. godine da u skladu sa Ustavom BiH pripadnici nacionalnih manjina nemaju pravo kandidature za Predsjedništvo BiH i Dom naroda. Ustavni sud oglasio se nenadležnim za razmatranje pritužbe o diskriminaciji u vezi sa nemogućnošću da se podnosilac predstavke kakndiduje za Predsjedništvo zbog svoje nacionalne pripadnosti. Evropski sud za ljudska prava proglasio je predstavku dopuštenom, utvrdivši da je došlo do povrede člana 14. Konvencije u vezi sa članom 3. Protokola br.1, kao i da je došlo do povrede člana 1. Protokola br. 12. Utvrđeno je danema potrebe ispirivati pritužbu prema samom članu 3. Protokola br. 1. Presuđeno je da je utvrđenje povrede dovoljno pravična naknada za svaku nematerijalnu štetu koju je podnosilac pretrpeo. Preostrali deo zahteva za pravično zadovoljenje je odbijen.

Preuzmite presudu u pdf formatu

 

EVROPSKI SUD ZA LJUDSKA PRAVA

 PETI ODJEL

 PREDMET ŠLAKU protiv BOSNE I HERCEGOVINE

 (Aplikacija br. 56666/12)

 PRESUDA

STRASBOURG

26.05.2016. godine 

Ova presuda je konačna ali su u njoj moguće redakcijske izmjene.

U predmetu Šlaku protiv Bosne i Hercegovine, Evropski sud za ljudska prava (Peti odjel), zasjedajući kao odbor u sljedećem sastavu:

Khanlar Hajiyev, predsjednik,
Faris Vehabović,
Carlo Ranzoni, sudije,
i Milan Blaško, zamjenik registrara Odjela,

nakon vijećanja bez prisustva javnosti, dana 3.05.2016. godine, donosi sljedeću presudu koja je usvojena navedenog datuma:

POSTUPAK

  1. Postupak u ovom predmetu pokrenut je povodom aplikacije (br. 56666/12) protiv Bosne i Hercegovine koju je Sudu podnio državljanin Bosne i Hercegovine, g. Samir Šlaku („aplikant“), prema ĉlanu 34. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda („Konvencija“), dana 8.08.2012. godine.
  2. Aplikant je dobio odobrenje predsjednika da se sam zastupa (pravilo 3. stav 2. Pravila Suda). Vladu Bosne i Hercegovine („vlada“) zastupala je zamjenik zastupnika, gdja Z. Ibrahimović.
  3. Aplikant se žalio zbog toga što nema pravo kandidature na izborima za Dom naroda i Predsjedništvo Bosne i Hercegovine jer nije pripadnik nijednog „konstitutivnog naroda“. On se poziva na ĉlan 3. Protokola br. 1 uz Konvenciju sam po sebi i u vezi sa ĉlanom 14. Konvencije, te na ĉlan 1. Protokola br. 12.
  4. Dana 2.09.2013. godine aplikacija je dostavljena Vladi.

 

ĈINJENICE

I OKOLNOSTI PREDMETA 

  1. Aplikant je rodjen 1963. godine i živi u Sarajevu.
  2. Aplikant je pripadnik albanske nacionalne manjine u BiH. On aktivno uĉestvuje u društvenom i politiĉkom životu zemlje.
  3. Dana 26.08.2010. godine aplikant je dobio pisanu potvrdu Centralne izborne komisije da u skladu s Ustavom Bosne i Hercegovine pripadnici nacionalnih manjina nemaju pravo kandidature za Predsjedništvo i Dom naroda Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine.

II RELEVANTNO DOMAĆE PRAVO I PRAKSA 

  1. Pregled relevantnog domaćeg prava dat je u presudi Sejdić i Finci protiv Bosne i Hercegovine ([GC], br. 27996/06 i 34836/06, ESLJP 2009). Naime, Ustav Bosne i Hercegovine pravi razliku izmedju „konstitutivnih naroda“ (osobe koje se izjašnjavaju kao Bošnjaci, Hrvati i Srbi) i „ostalih“ (pripadnici nacionalnih manjina i osobe koje se ne izjašnjavaju kao pripadnici bilo koje odredjene skupine zbog toga što žive u mješovitom braku, što su im roditelji pripadnici razliĉitih naroda, ili iz drugih razloga).
  2. U bivšoj Jugoslaviji, o etniĉkoj pripadnosti odluĉivala je sama osoba, po principu samoodredjenja. Dakle, nije se zahtijevalo ispunjavanje nekih objektivnih kriterija kao što je poznavanje odredjenog jezika ili pripadanje odredjenoj religiji. Nadalje, nije se zahtijevalo prihvatanje od strane drugih pripadnika te etniĉke grupe. S obzirom na to da Ustav ne sadrži odredbu u pogledu odredjivanja etniĉke pripadnosti, može se reći da se smatralo da je dovoljno tradicionalno samoodredjenje osobe.
  3. U skladu s Ustavom (ĉlanovi IV stav 1. i V), samo osobe koje se izjašnjavaju kao pripadnici jednog od „konstitutivnih naroda“ imaju pravo da se kandidiraju za Dom naroda i Predsjedništvo Bosne i Hercegovine.
  4. Dana 29.06.2010. godine Ustavni sud Bosne i Hercegovine („Ustavni sud“) oglasio se nenadležnim za razmatranje pritužbe o diskriminaciji u vezi s nemogućnošću da se apelant kandidira za Predsjedništvo zbog svoje nacionalne pripadnosti (odluka br. AP 1945/10). Apelant u tom predmetu pozvao se direktno na presudu Sejdić i Finci.

III RELEVANTNI DOKUMENTI VIJEĆA EVROPE 

  1. Komitet ministara Vijeća Evrope, vršeći svoju nadzornu funkciju u smislu odredbe ĉlana 46. stav 2. Konvencije, usvojio je tri privremene rezolucije u vezi s implementacijom presude Sejdić i Finci (vidi dokumente br. CM/ResDH(2011)291, M/ResDH(2012)233 i CM/ResDH(2013)259), ĉiji su relevantni dijelovi ponovljeni u presudi Zornić protiv Bosne i Hercegovine (br. 3681/06, taĉka 12, 15.07.2014). Komitet ministara je pozvao vlasti i politiĉke lidere Bosne i Hercegovine da poduzmu potrebne mjere u cilju otklanjanja diskriminacije onih koji se nisu izjasnili kao pripadnici jednog od konstitutivnih naroda kako bi se mogli kandidirati za Dom naroda i Predsjedništvo Bosne i Hercegovine, te da Ustav i izborni zakon usaglase sa zahtjevima Konvencije bez bilo kakvog daljeg odgadjanja. 
  2. Dana 4.12.2014. godine, na svojoj 1214. sjednici, Komitet ministara je ponovno ispitao stanje implementacije presude Sejdić i Finci i donio sljedeću odluku:

„Zamjenici ministara

1. su konstatirali sa dubokom zabrinutošću i razoĉarenjem da su izbori koji su održani u Bosni i Hercegovini 12.10.2014. godine provedeni prema istom regulatornom okviru za koji je Europski sud utvrdio da je diskriminirajući;

2. su stoga pozvali vlasti i politiĉke lidere u Bosni i Hercegovini da daju novi poticaj svojim nastojanjima, a posebno da intenziviraju svoje napore kako bi brzo postigli konsenzus o sadržaju ustavnih i zakonodavnih izmjena u cilju otklanjanja diskriminacije zasnovane na etniĉkoj pripadnosti prilikom izbora za Predsjedništvo i Dom naroda Bosne i Hercegovine, te da osiguraju usvajanje neophodnih izmjena kao prioritetno pitanje;

3. su pozvali vlasti da u punoj mjeri iskoriste spremnost Vijeća Europe da pruži svu potrebnu pomoć i potporu kako njima, tako i politiĉkim liderima u Bosni i Hercegovini u njihovim nastojanjima da implementiraju predmetnu presudu;

4. su odluĉili da nastave razmatrati ovo pitanje na svojoj 1229. sjednici (u šestom mjesecu 2015. godine) (DH) u svjetlu informacije koju će dostaviti vlasti Bosne i Hercegovine.“ 

 

PROPISI

I NAVODNE POVREDE ĈLANA 14. KONVENCIJE, ĈLANA 3. PROTOKOLA br. 1 I ĈLANA 1. PROTOKOLA br. 12 

  1. Aplikant se žali zbog nemogućnosti da se kandidira za Dom naroda i Predsjedništvo zbog svoga albanskog porijekla, što po njegovom mišljenju predstavlja rasnu On se poziva na ĉlan 14. Konvencije, ĉlan 3.Protokola br. 1 i ĉlan 1. Protokola br. Ĉlan 14. Konvencije glasi:

„Uživanje prava i sloboda predvidjenih u ovoj Konvenciji osigurava se bez diskriminacije po bilo kojem osnovu, kao što su pol, rasa, boja kože, jezik, vjeroispovijest, politiĉko ili drugo mišljenje, nacionalno ili socijalno porijeklo, veza s nekom nacionalnom manjinom, imovno stanje, rodjenje ili drugi status.“

Ĉlan 3. Protokola br. 1 propisuje: 

„Visoke ugovorne strane obavezuju se da u odgovarajućim vremenskim intervalima održavaju slobodne izbore tajnim glasanjem, pod uvjetima koji osiguravaju slobodno izražavanje mišljenja naroda pri izboru zakonodavnih tijela.“

Ĉlan 1. Protokola br. 12 uz Konvenciju glasi:

„1. Uživanje svih prava utvrdjenih zakonom osigurat će se bez diskriminacije na  bilo kojoj osnovi kao što je spol, rasa, boja kože, jezik, vjera, politiĉko ili drugo mišljenje, nacionalno ili socijalno porijeklo, pripadnost nacionalnoj manjini, imovina, rodjenje ili drugi status..

2. Niko ne smije biti diskriminiran od strane javnih tijela po bilo kojem osnovu poput onih navedenih u stavu 1.“

A.     Dopuštenost

1. Strane

  1. Vlada navodi da aplikacija nije kompatibilna sa Konvencijom ratione personae: Bosna i Hercegovina se ne može smatrati odgovornom za sporne ustavne odredbe budući da je Ustav Bosne i Hercegovine dio medjunarodnog ugovora, Daytonskog sporazuma.

Nadalje, vlada istiĉe da aplikant nije aktivno ukljuĉen u politiĉki život odgovorne države. Stoga ne može tvrditi da je „žrtva“ povreda koje navodi. Konaĉno, vlada istiĉe da aplikant nije iskoristio raspoloživa domaća pravna sredstva, a posebno apelaciju Ustavnom sudu, za svoje pritužbe.

  1. Aplikant osporava ove navode. On posebno istiĉe da se u svom porodiĉnom i profesionalnom životu uvijek bavio promoviranjem i oĉuvanjem albanske tradicije, kulture i jezika. Radeći u Odjelu za zaštitu prava i suradnju sa nacionalnim manjinama pri Ministarstvu za ljudska prava i izbjeglice Bosne i Hercegovine, uvijek je bio aktivno ukljuĉen u rad na promoviranju i poboljšanju položaja manjina. Takodjer, otac aplikanta jedan je od osnivaĉa Kluba Albanaca u Bosni i Hercegovini.

2. Ocjena Suda

(a) Kompatibilnost ratione personae

  1. U citiranoj presudi Sejdić i Finci, Sud je smatrao da, ostavljajući po strani pitanje da li se tužena država može smatrati odgovornom za donošenje osporavanih ustavnih odredbi, ona se svakako može smatrati odgovornom što se one još uvijek održavaju na snazi. (ibid., taĉka 30; vidi takodjer Zornić protiv Bosne i Hercegovine, br. 3681/06, taĉka 16, 15.07.2014). Sud stoga odbija prethodni prigovor vlade pod ovom taĉkom.

(b) Status žrtve

  1. Kada je rijeĉ o drugom  prigovoru,  Sud  je u presudi  Sejdić i  Finci ispitao status žrtve aplikanata i zakljuĉio da, s obzirom na njihovo aktivno uĉešće u javnom životu, oni mogu tvrditi da su žrtve navodne diskriminacije (ibid., taĉka 29, i Zornić, citirana gore, taĉka 17). Sud ne vidi razloga da odstupi od ovakvog zakljuĉka u predmetnom sluĉaju, te stoga odbija drugi prethodni prigovor vlade.

(c) Iscrpljivanje domaćih pravnih sredstava

  1. U pogledu prigovora vlade da aplikant nije podnio apelaciju Ustavnom sudu, Sud ponavlja da je u citiranoj presudi Zornić, taĉka 2.1, utvrdio da apelacija Ustavnom sudu ne predstavlja djelotvoran pravni lijek koji je aplikantica trebala iscrpiti za pritužbe u ovom predmetu. U tim okolnostima, Sud je smatrao da se ne može prihvatiti prigovor vlade koji se odnosi na neiscrpljivanje domaćih pravnih sredstava. Sud ne vidi razloga da odstupi od ovakvog zakljuĉka u predmetnom sluĉaju, te stoga odbija treći prethodni prigovor Vlade.

3. Zaključak

  1. Sud konstatira da aplikacija nije oĉigledno neosnovana u smislu ĉlana 35. stav 3. (a) Konvencije. Sud takodjer napominje da ona nije nedopuštena ni po bilo kojem drugom osnovu. Stoga se ona mora proglasiti dopuštenom.

B.  Meritum

1. Navodi aplikanta

  1. Aplikant navodi da mu unatoĉ tome što je državljanin Bosne i Hercegovine Ustav uskraćuje svako pravo da se kandidira na izborima za Dom naroda i Predsjedništvo po osnovu njegove rasne/etniĉke pripadnosti (Sud je utvrdio da etniĉka diskriminacija predstavlja oblik rasne diskriminacije u predmetu Timishev protiv Rusije, br. 55762/00 i 55974/00, taĉka 56, ESLJP 2005-XII). Neizvršavanjem presude u predmetu Sejdić i Finci Bosna i Hercegovina je nastavila iskljuĉivati etniĉke manjine iz politiĉkog uĉešća i zastupljenosti na najvišem državnom nivou.

2. Navodi vlade

  1. Vlada je navela da je postojeća ustavna struktura u Bosni i Hercegovini uspostavljena mirovnim sporazumom koji je uslijedio nakon jednog od najrazornijih sukoba u novijoj evropskoj historiji. Njegov krajnji cilj bila je uspostava mira i dijaloga izmedju tri glavne etniĉke skupine –„konstitutivnih naroda“. Vlada smatra da sporne ustavne odredbe, kojima se iskljuĉuje mogućnost kandidiranja osoba koje se ne izjašnjavaju kao pripadnici jednog od „konstitutivnih naroda“ za Dom naroda i Predsjedništvo, treba ocjenjivati imajući u vidu taj kontekst. Vlada tvrdi da još nije sazrelo vrijeme za politiĉki sistem koji bi jednostavno odražavao vladavinu većine, posebno imajući u vidu znaĉaj jednonacionalnih  politiĉkih partija i nastavka djelovanja medjunarodne administracije u Bosni i Hercegovini.
  2. Vlada dalje navodi da je „pasivno“ biraĉko pravo pripadnika „konstitutivnih naroda“ takodjer ograniĉeno kada je rijeĉ o izborima za Dom naroda i Predsjedništvo. Bošnjaĉke i hrvatske ĉlanove Doma naroda biraju bošnjaĉki i hrvatski ĉlanovi Doma naroda Parlamenta Federacije. Srpske ĉlanove bira Narodna skupština Republike Srpske. Prema tome, nema neposrednih izbora za Dom naroda. Nadalje, na izborima za Predsjedništvo primjenjuje se ograniĉenje zasnovano na principu teritorijalnosti: bošnjaĉkog i hrvatskog ĉlana Predsjedništva biraju glasaĉi s teritorije Federacije Bosne i Hercegovine, dok srpskog ĉlana Predsjedništva biraju glasaĉi iz Republike Srpske.

3. Ocjena Suda

  1. Diskriminacija porazumijeva razliĉit tretman osoba u sliĉnim situacijama bez objektivnog i razumnog opravdanja. „Bez objektivnog i razumnog opravdanja“ znaĉi da razliĉit tretman ne slijedi „legitiman cilj“ ili da ne postoji „razuman odnos proporcionalnosti izmedju primijenjenih sredstava i cilja koji se nastoji postići“ (vidi, medju mnogim izvorima, Hämäläinen protiv Finske [GC], br. 37359/09, taĉka 108, ESLJP 2014). Polje slobodne procjene neke države ĉlanice u ovoj oblasti će varirati u zavisnosti od okolnosti, predmetne stvari, te konteksta predmeta (ibid., taĉka 109).
  2. Sud takodjer ponavlja da je isti termin „diskriminacija“ koji se pojavljuje u ĉlanu 14, upotrijebljen takodjer i u ĉlanu 1. Protokola br. 12. Bez obzira na razliku izmedju ovih odredbi u pogledu njihovog opsega, namjera je bila da znaĉenje ovog termina u ĉlanu 1. Protokola br. 12 bude identiĉno njegovom znaĉenju u ĉlanu 14. (vidi taĉku 18. Obrazloženja uz Protokol 12). Sud ne vidi razloga da odstupi od tumaĉenja „diskriminacije“ utvrdjenog u jurisprudenciji koja se odnosi na ĉlan 14. prilikom primjene istog pojma prema ĉlanu 1. Protokola br. 12 (vidi Sejdić i Finci, taĉka 55, i Ramaer i Van Willigen protiv Holandije (odl.), br. 34880/12, 23.10.2012, taĉke 88-91; i Zornić, citirana gore u tekstu, taĉka 27).

(a) U pogledu Doma naroda Bosne i Hercegovine

  1. Aplikant se poziva na ĉlan 14. Konvencije u vezi sa ĉlanom 3. Protokola br. 1, ĉlan 3. Protokola br. 1  sam  po sebi,  i  ĉlan 1. Protokola 12.
  2. Sud će prvo ispitati ovu pritužbu prema ĉlanu 14. u vezi sa ĉlanom 3. Protokola br. 1. Nadalje, budući da je test za ĉlan 14. i ĉlan 1. Protokola br. 12 isti (vidi taĉku 25. ove presude), Sud smatra svrsishodnim da istovremeno razmotri ovu pritužbu prema ĉlanu 1. Protokola br. 12. Sud je već utvrdio u presudi Sejdić i Finci da izbori za Dom naroda Bosne i Hercegovine spadaju u domen ĉlana 3. Protokola br. 1 (ibid., taĉke 28. i 41). Prema tome, ĉlan 14. Konvencije u vezi sa ĉlanom 3. Protokola br. 1 primjenjuje se u predmetnom sluĉaju.
  3. Sud zapaža da prema Ustavu samo osobe koje se izjašnjavaju kao pripadnici jednog od „konstitutivih naroda“ (Bošnjaci, Hrvati i Srbi) imaju pravo da se kandidiraju za Dom naroda Bosne i Hercegovine. Aplikant, koji je pripadnik albanske nacionalne manjine i koji ne želi da se izjasni kao pripadnik „konstitutivnog naroda,“ zbog toga je iskljuĉen iz ovog prava (vidi Sejdić i Finci, citirana gore, taĉka 45).
  4. Predmetni sluĉaj je stoga identiĉan sluĉaju Sejdić i Finci u kojem je Sud zakljuĉio da ove ustavne odredbe dovode do diskriminirajućeg razliĉtog postupanja, suprotnog ĉlanu 14, u vezi sa ĉlanom 3. Protokola br. 1 (ibid., taĉka 50). Prema tome, a iz razloga detaljno obrazloženih u presudi Sejdić i Finci (taĉke 47-49), Sud zakljuĉuje da je došlo do povrede ĉlana 14. u vezi sa ĉlanom 3. Protokola br. 1, te do povrede ĉlana 1. Protokola br. 12, zbog kontinurane nemogućnosti da se aplikant kandidira na izborima za Dom naroda Bosne i Hercegovine.
  5. S obzirom na utvrdjenje iz prethodnih taĉaka, Sud smatra da nije potrebno posebno ispitivati da li takodjer postoji i povreda ĉlana 3. Protokola br. 1 samog po sebi kada je rijeĉ o izborima za Dom naroda.

 (b) U pogledu Predsjedništva Bosne i Hercegovine

  1. Aplikant se poziva samo na ĉlan 1. Protokola br. 12
  2. Sud je u presudi Sejdić i Finci već utvrdio da se ĉlan 1. Protokola 12. primjenjuje na izbore za Predsjedništvo Bosne i Hercegovine (ibid., taĉka 54).
  3. Aplikantovo etniĉko porijeklo i nepripadanje „konstitutivnom narodu“ takodjer ga onemogućuje da se kandidira za Predsjedništvo. Već je utvrdjeno da isti ustavni preduvjet predstavlja diskriminirajuće razliĉito postupanje suprotno ĉlanu 14. u vezi sa ĉlanom 3. Protokola br. 1, kao i ĉlanu 1. Protokola br. 12 kada je rijeĉ o izborima za Dom naroda (vidi taĉku 29. ove presude), a osim toga, pojam diskriminacije iz ĉlana 14, kao i iz ĉlana 1. Protokola br. 12, treba tumaĉiti na isti naĉin (vidi taĉku 25. ove presude). U presudi Sejdić i Finci (ibid., taĉka 56.) Sud je već našao da su ustavne odredbe koje oduzimaju aplikantima pravo da se kandidiraju na izborima za Predsjedništvo diskriminirajuće i suprotne ĉlanu 1. Protokola br. 12. Sud ne vidi nijedan razlog da odstupi od te prakse u predmetnom sluĉaju.
  4. Prema tome, došlo je do povrede ĉlana 1. Protokola br. 12 u pogledu aplikantove nemogućnosti da se kandidira na izborima za Predsjedništvo.

II PRIMJENA ĈLANA 46. KONVENCIJE 

  1. Sud smatra primjerenim da ovaj predmet razmotri u odnosu na ĉlan 46. Konvencije, kako je uĉinio i u citiranoj presudi Zornić (taĉke 38-43). Ĉlan 46. u relevantnom dijelu glasi:

„1. Visoke ugovorne strane obavezuju se da će se povinovati konaĉnim presudama Suda u svakom predmetu u kojem su strana u postupku.

2. Konaĉna presuda Suda dostavlja se Komitetu ministara koji će vršiti nadzor nad njenim izvršenjem...“

  1. Sud podsjeća da ĉlan 46. Konvencije, tumaĉen u svjetlu ĉlana 1. nameće pravnu obavezu odgovornoj državi da pod nadzorom Komiteta ministara implementira odgovarajuće generalne i/ili individualne mjere kako bi aplikantu osigurala pravo za koje je Sud našao da je povrijedjeno. Takve mjere se takodjer moraju poduzeti i u pogledu drugih osoba koje se nalaze u istoj poziciji kao i aplikant, posebno rješavanjem problema koji su doveli do takvog utvrdjenja Suda (vidi, Scozzari i Giunta protiv Italije [GC], br. 39221/98 i 41963/98, taĉka 249, ESLJP 2000 VIII; Assanidze protiv Gruzije [GC], br. 71503/01, taĉka 198, ESLJP 2004-II; Karanović protiv Bosne i Hercegovine, br. 39462/03, taĉka 28, 20.11.2007; Čolić i drugi protiv Bosne i Hercegovine, br. 1218/07 et al., taĉka 17, 10.11.2009; i Greens M.T. protiv Ujedinjenog Kraljevstva, br. 60041/08 i 60054/08,  taĉka 106, ESLJP 2010 (izvaci)).
  2. Sud se dalje poziva na svoje utvrdjenje u presudi Sejdić i Finci da ustavne odredbe zbog kojih se aplikanti ne mogu kandidirati na izborima za Dom naroda i za Predsjedništvo Bosne i Hercegovine dovode do diskriminirajućeg razliĉitog postupanja, suprotnog ĉlanu 14. u vezi sa ĉlanom 3. Protokola br. 1, kao i ĉlanu 1. Protokola br. 12. Sud naglašava da je povreda koja je utvrdjena u predmetnom sluĉaju direktna posljedica propusta vlasti odgovorne države da usvoje mjere kojima bi osigurale poštivanje presude u predmetu Sejdić i Finci. Propust odgovorne države da donese ustavne i zakonodavne prijedloge kako bi okonĉala postojeću neusagalšenost Ustava i izbornog zakona sa ĉlanom 14., ĉlanom 3. Protokola br. 1, te ĉlanom 1. Protokola br. 12, ne samo da predstavlja otežavajuću okolnost kada je rijeĉ o odgovornosti te države prema Konvenciji za sadašnje ili prošlo stanje stvari, već takodjer predstavlja prijetnju za buduću uĉinkovitost mehanizma Konvencije (vidi Greens i M.T., citirana gore, taĉka 111).
  3. U skladu sa ĉlanom 46. stav 2, nadzor nad presudom Sejdić i Finci trenutno vrši Komitet ministara koji je redovno razmatrao dešavanja u zemlji i zahtijevao brzo okonĉanje postojeće situacije nepoštivanja obaveza. Komitet ministara je uvijek smatrao da je potrebno usvojiti odredjeni broj izmjena Ustava Bosne i Hercegovine i njenog izbornog zakona kako bi se izvršila ova presuda. Komitet ministara je usvojio tri privremene rezolucije i jednu odluku kojom se vlasti Bosne i Hercegovine pozivaju da poduzmu sve potrebne korake na potpunom izvršenju te presude, usvajanjem neophodnih mjera s ciljem otklanjanja diskriminacije protiv onih koji nisu pripadnici konstitutivnih naroda prilikom kandidiranja na izborima za Dom naroda i Predsjedništvo Bosne i Hercegovine, te da svoj Ustav i izborni zakon usaglase sa zahtjevima Konvencije bez bilo kakvog daljeg odgadjanja (vidi taĉke 12. i 13. ove presude; vidi takodjer Rezolucije br. 1701(2010), 1725(2010) i 1855(2012), kao i Preporuku br. 2025(2013) Parlamentarne skupštine Vijeća Evrope).
  4. U svjetlu dugotrajnog kašnjenja do kojega je već došlo, Sud, kao i Komitet ministara, želi snažno ohrabriti razrješenje ove situacije na najbrži i najdjelotvorniji naĉin koji bi bio u skladu s garancijama iz Konvencije (uporedi, Greens i M.T., citirana gore, taĉka 112).
  5. U presudi Sejdić and Finci Sud je istaknuo da je u vrijeme donošenja spornih ustavnih odredbi, na terenu došlo do vrlo krhkog primirja, te da je cilj tih odredbi je bio da se zaustavi brutalni sukob obilježen genocidom i „etniĉkim ĉišćenjem“ (vidi ibid., taĉka 45). Priroda sukoba je bila takva da je bila potrebna saglasnost „konstitutivnih naroda“ kako bi se osigurao mir (ibid.). Medjutim sada, više od osamnaest godina nakon završetka tragiĉnog sukoba, ne može postojati bilo kakav razlog za zadržavanje spornih ustavnih odredbi. Sud oĉekuje da će se bez daljeg odgadjanja osmisliti demokratsko rješenje. Imjući u vidu potrebu da se osigura efikasna politiĉka demokratija, Sud smatra da je došlo vrijeme za politiĉki sistem koji će svakom gradjaninu Bosne i Hercegovine omogućiti da se kandidira na izborima za Predsjedništvo i Dom naroda Bosne i Hercegovine, bez diskriminacije zasnovane na etniĉkoj pripadnosti, i bez davanja posebnih prava konstitutivnim narodima uz iskljuĉivanje manjina ili gradjana Bosne i Hercegovine.

III PRIMJENA ĈLANA 41. KONVENCIJE 

  1. Ĉlan 41. Konvencije glasi:

„Ukoliko Sud utvrdi da je došlo do povrede Konvencije ili njenih Protokola, te ukoliko zakonodavstvo visoke ugovorne strane o kojoj je rijeĉ omogućuje samo djelomiĉno obeštećenje, Sud će, po potrebi, odrediti praviĉnu naknadu oštećenoj strani.“

A.   Odšteta

  1. Aplikant je postavio zahtjev od 128.250,72 eura (EUR) na ime materijalne štete (razlika izmedju mjeseĉne plaće ĉlana Doma naroda i aplikantove sadašnje mjeseĉne plaće tokom posljednje ĉetiri godine). On je takodjer zahtijevao 20.000 eura na ime nematerijalne štete.
  2. Stanovište vlade je da su ti zahtjevi neopravdani.
  3. Sud ne uvidja bilo kakvu uzroĉno-posljediĉnu vezu izmedju utvrdjene povrede i navedene materijalne štete, te stoga odbija taj zahtjev. U pogledu nematerijalne štete, Sud smatra da u svjetlu svih okolnosti ovog predmeta, utvrdjenje povrede predstavlja dovoljan pravni lijek za svaku štetu koju je aplikantu nanijela nemogućnost kandidature za Dom naroda i Predsjedništvo Bosne i Hercegovine (vidi Sejdić i Finci, citirana gore, taĉka 63).

 B.   Troškovi i izdaci

  1. Aplikant zahtijeva 1.414 eura za svoje troškove i izdatke. On je, medjutim, podnio ovaj zahtjev nakon isteka utvrdjenog roka. S obzirom na to, te ĉinjenicu da je aplikantu odobreno da se sam zastupa, Sud smatra da nema osnova za dosudjivanje naknade po ovoj stavci (vidi Brincat protiv Italije, 26.11.1992, taĉka 29, Serija A br. 249-A, i Stamoulakatos protiv Grčke (br.2), 26.11.1997, taĉka 53, Izvještaji o presudama i odlukama 1997-VII).

 

 IZ NAVEDENIH RAZLOGA, SUD JEDNOGLASNO,

  1. Proglašava aplikaciju dopuštenom; 
  1. Presudjuje da je došlo do povrede ĉlana 14. Konvencije u vezi sa ĉlanom 3. Protokola br. 1, u odnosu na nemogućnost aplikanta da se kandidira na izborima za Dom naroda Bosne i Hercegovine; 
  1. Presudjuje da je došlo do povrede ĉlana 1. Protokola br. 12 u odnosu na nemogućnost aplikanta da se kandidira na izborima za Dom naroda Bosne i Hercegovine; 
  1. Presudjuje da nema potrebe ispitivati istu pritužbu prema samom ĉlanu Protokola br. 1; 
  1. Presudjuje da je došlo do povrede ĉlana 1. Protokola br. 12 u odnosu na nemogućnost aplikanta da se kandidira na izborima za Predsjedništvo Bosne i Hercegovine; 
  1. Presudjuje da utvrdjenje povrede po sebi predstavlja dovoljnu praviĉnu naknadu za svaku nematerijalnu štetu koju je aplikant pretrpio; 
  1. Odbija preostali dio aplikantovog zahtjeva za praviĉnu naknadu.

 

Saĉinjeno na engleskom jeziku i objavljeno u pisanoj formi dana 26.05. 2016 godine, u skladu s pravilom 77. stavovi 2. i 3. Pravila Suda.

Milan Blaško                                                                     Khanlar Hajiyev

zamjenik registrara                                                                   predsjednik


___________________________________
Prevod presude preuzet sa https://hudoc.echr.coe.int/

 

 

 

FIFTH SECTION

CASE OF ŠLAKU v. BOSNIA AND HERZEGOVINA 

(Application no. 56666/12)

JUDGMENT

STRASBOURG

26 May 2016

This judgment is final but it may be subject to editorial revision.

In the case of Šlaku v. Bosnia and Herzegovina,

The European Court of Human Rights (Fifth Section), sitting as a Committee composed of:

Khanlar Hajiyev, President,
Faris Vehabović,
Carlo Ranzoni, judges,
and Milan Blaško, Deputy Section Registrar,

Having deliberated in private on 3 May 2016,

Delivers the following judgment, which was adopted on that date:

PROCEDURE

1. The case originated in an application (no. 56666/12) against Bosnia and Herzegovina lodged with the Court under Article 34 of the Convention for the Protection of Human Rights and Fundamental Freedoms (“the Convention”) by a citizen of Bosnia and Herzegovina, Mr Samir Šlaku (“the applicant”), on 8 August 2012.

2. The applicant was granted leave by the President to represent himself (Rule 36 § 2 of the Rules of Court). The Government of Bosnia and Herzegovina (“the Government”) were represented by their Deputy Agent, Ms Z. Ibrahimović.

3. The applicant complained of his ineligibility to stand for election to the House of Peoples and the Presidency of Bosnia and Herzegovina because he does not belong to any of the “constituent people”. He relied on Article 3 of Protocol No. 1 to the Convention taken alone and in conjunction with Article 14 of the Convention, and on Article 1 of ProtocolNo. 12.

4. On 2 September 2013 the application was communicated to the Government.

THE FACTS

I. THE CIRCUMSTANCES OF THE CASE

5. The applicant was born in 1963 and lives in Sarajevo.

6. The applicant belongs to BiH’s Albanian ethnic minority. He actively participates in the social and political life of the country.

7. On 26 August 2010 the applicant obtained written confirmation by the Central Election Commission that in accordance with the Constitution of Bosnia and Herzegovina members of ethnic minorities were ineligible to stand for election to the Presidency and the House of Peoples of the Parliamentary Assembly of Bosnia and Herzegovina.

II. RELEVANT DOMESTIC LAW AND PRACTICE

8. The relevant law and practice were outlined in Sejdić and Finci v. Bosnia and Herzegovina ([GC], nos. 27996/06 and 34836/06, ECHR 2009). Notably, the Constitution of Bosnia and Herzegovina makes a distinction between “constituent peoples” (persons who declare affiliation with Bosniacs[1], Croats[2] and Serbs[3]) and “others” (members of ethnic minorities and persons who do not declare affiliation with any particular group because of intermarriage, mixed parenthood or other reasons).

9. In the former Yugoslavia, a person’s ethnic affiliation was decided solely by that person, through a system of self-classification. Thus, no objective criteria, such as knowledge of a certain language or belonging to a specific religion were required. Moreover, there was no requirement of acceptance by other members of the ethnic group in question. Since the Constitution contains no provisions regarding the determination of one’s ethnicity it appears that it was assumed that the traditional self-classification would suffice.

10. In accordance with the Constitution (Articles IV § 1 and V), only persons declaring affiliation with a “constituent people” are entitled to stand for election to the House of Peoples and the Presidency of Bosnia and Herzegovina.

11. On 29 June 2010 the Constitutional Court of Bosnia and Herzegovina (“the Constitutional Court”) declared that it lacked jurisdiction to examine a discrimination complaint concerning the appellant’s ineligibility to stand for election to the Presidency on the ground of his ethnic origin (decision no. AP 1945/10). The appellant in that case directly relied on the Sejdić and Finci judgment.

III. RELEVANT COUNCIL OF EUROPE DOCUMENTS

12. The Committee of Ministers of the Council of Europe, in its supervisory function under the terms of Article 46 § 2 of the Convention, adopted three interim resolutions concerning the implementation of Sejdić and Finci judgment (see documents nos. CM/ResDH(2011)291, CM/ResDH(2012)233 and CM/ResDH(2013)259), the relevant parts of which were reproduced in Zornić v. Bosnia and Herzegovina (no. 3681/06, § 12, 15 July 2014). It urged the authorities of Bosnia and Herzegovina to take all the necessary steps for the full execution of that judgment by adopting required measures aimed at eliminating discrimination against those who are not affiliated with a constituent people in standing for election to the House of Peoples and the Presidency of Bosnia and Herzegovina and to bring its constitution and electoral legislation in conformity with the Convention requirements without any further delay.

13. On 4 December 2014, at its 1214th meeting, the Committee of Ministers examined again the state of implementation of Sejdić and Finci and adopted the following decision:

“The Deputies

1. noted with profound concern and disappointment that the elections which took place in Bosnia and Herzegovina on 12 October 2014 were held under the same regulatory framework which the European Court found to be discriminatory;

2. encouraged therefore the authorities and political leaders of Bosnia and Herzegovina to give a fresh impetus to their endeavours and in particular to intensify their efforts to reach rapidly a consensus on the content of the constitutional and legislative amendments aimed at eliminating discrimination based on ethnic affiliation in elections for the Presidency and the House of Peoples of Bosnia and Herzegovina and to ensure that the necessary amendments are adopted as a matter of priority;

3. invited the authorities to take full advantage of the readiness of the Council of Europe to provide all necessary assistance and support both to them and to the political leaders of Bosnia and Herzegovina in their efforts to implement the present judgment;

4. decided to resume the consideration of this item at their 1229th meeting (June 2015) (DH) in light of the information to be provided by the authorities of Bosnia and Herzegovina.”

THE LAW

I. ALLEGED VIOLATIONS OF ARTICLE 14 OF THE CONVENTION, ARTICLE 3 OF PROTOCOL No. 1 AND ARTICLE 1 OF PROTOCOL No. 12

14. The applicant complained of his ineligibility to stand for election to the House of Peoples and the Presidency on the ground of his Albanian origin, which, in his view, amounted to racial discrimination. He relied on Article 14 of the Convention, Article 3 of Protocol No. 1 and Article 1 of Protocol No. 12.

Article 14 of the Convention provides:

“The enjoyment of the rights and freedoms set forth in [the] Convention shall be secured without discrimination on any ground such as sex, race, colour, language, religion, political or other opinion, national or social origin, association with a national minority, property, birth or other status.”

Article 3 of Protocol No. 1 provides:

“The High Contracting Parties undertake to hold free elections at reasonable intervals by secret ballot, under conditions which will ensure the free expression of the opinion of the people in the choice of the legislature.”

Article 1 of Protocol No. 12 to the Convention provides:

“1. The enjoyment of any right set forth by law shall be secured without discrimination on any ground such as sex, race, colour, language, religion, political or other opinion, national or social origin, association with a national minority, property, birth or other status.

2. No one shall be discriminated against by any public authority on any ground such as those mentioned in paragraph 1.”

A. Admissibility

1. The parties

15. The Government submitted that the application was incompatible with the Convention ratione personae: Bosnia and Herzegovina could not be held responsible for the contested constitutional provisions because the Constitution of Bosnia and Herzegovina was part of an international treaty, the Dayton Agreement.

Furthermore, the Government argued that the applicant was not actively involved in the political life of the respondent State. Thus, he could not claim to be a “victim” of the violations which he alleged. Lastly, the Government submitted that the applicant had failed to use available domestic remedies for his complaints, in particular, a constitutional appeal.

16. The applicant disputed these arguments. He submitted, in particular, that through his family and professional life he had always been involved in the promotion and preservation of the Albanian tradition, culture and language. Working for the Department for Protection and Cooperation with Ethnic Minorities of the Ministry of Human Rights and Refugees of Bosnia and Herzegovina, he was actively involved in the promotion and improvement of the position of minorities. Furthermore, the applicant’s father was one of the founders of the Association of Albanians in Bosnia and Herzegovina (Klub Albanaca).

2. The Court’s assessment

(a) Compatibility ratione personae

17. In Sejdić and Finci, cited above, the Court held that, leaving aside the question whether the respondent State could be held responsible for putting in place contested constitutional provisions, it could nevertheless be held responsible for maintaining them (ibid., § 30; see also Zornić v. Bosnia and Herzegovina, no. 3681/06, § 16, 15 July 2014). The Court therefore rejects the Government’s preliminary objection under this head.

(b) Victim status

18. As regards the second objection, in Sejdić and Finci the Court examined the applicants’ victim status and concluded that, given their active participation in public life, they might claim to be victims of the alleged discrimination (ibid., § 29, and Zornić, cited above, § 17). The Court sees no reason to depart from this conclusion in the present case and therefore rejects the Government’s second preliminary objection.

(c) Exhaustion of domestic remedies

19. As regards the Government’s objection that the applicant had failed to lodge a constitutional appeal, the Court reiterates that in Zornić, § 21 cited above, it held that the constitutional appeal had not been an effective remedy for the applicant’s complaints which she had to exhaust before lodging the application with the Court. It therefore concluded that the Government’s objection on grounds of failure to exhaust domestic remedies could not be upheld. The Court sees no reason to depart from this conclusion in the present case and therefore rejects the Government’s third preliminary objection.

3. Conclusion

20. The Court notes that the application is not manifestly ill-founded within the meaning of Article 35 § 3 (a) of the Convention. It further notes that it is not inadmissible on any other grounds. It must therefore be declared admissible.

B. Merits

1. The applicant’s submissions

21. The applicant submitted that despite being citizen of Bosnia and Herzegovina he is denied by the Constitution any right to stand for election to the House of Peoples and the Presidency on the grounds of his race/ethnicity (ethnic discrimination has been held by the Court to be a form of racial discrimination in Timishev v. Russia, nos. 55762/00 and55974/00, § 56, ECHR 2005‑XII). By failing to implement the Sejdić and Finci judgment Bosnia and Herzegovina continued with exclusion of ethnic minorities in political participation and representation at the highest level of State.

2. The Government’s submissions

22. The Government argued that the current constitutional structure in Bosnia and Herzegovina was established by a peace agreement following one of the most destructive conflicts in recent European history. Its ultimate goal was the establishment of peace and dialogue between the three main ethnic groups – the “constituent peoples”. The Government maintained that the contested constitutional provisions, excluding persons who did not declare affiliation with a “constituent people” from the House of Peoples and the Presidency, should be assessed against this background. They claimed that the time was still not ripe for a political system which would be a simple reflection of majority rule, given, in particular, the prominence of mono-ethnic political parties and the continued international administration of Bosnia and Herzegovina.

23. The Government further submitted that the “passive” electoral rights of a “constituent people” were also restricted as regards both the elections to the House of Peoples and the elections to the Presidency. The Bosniac and Croat members to the House of Peoples were selected by the Bosniac and Croat members of the House of Peoples of the Federal Parliament. The Serb members were selected by the National Assembly of the Republika Srpska. Therefore, there was no direct election to the House of Peoples. Furthermore, a restriction based on the territoriality principle applied in the election to the Presidency: a Bosniac and a Croat member of the Presidency were elected by the voters from the territory of the Federation of Bosnia and Herzegovina, while a Serb member of the Presidency was elected by the voters from the Republika Srpska.

3. The Court’s assessment

24. Discrimination means treating differently, without an objective and reasonable justification, persons in similar situations. “No objective and reasonable justification” means that the distinction in issue does not pursue a “legitimate aim” or that there is not a “reasonable relationship of proportionality between the means employed and the aim sought to be realised” (see, among many authorities, Hämäläinen v. Finland [GC], no. 37359/09, § 108, ECHR 2014). The scope of a Contracting Party’s margin of appreciation in this sphere will vary according to the circumstances, the subject matter and the background (ibid., § 109).

25. The Court further reiterates that the same term “discrimination” from Article 14 was used in Article 1 of Protocol No. 12 as well. Notwithstanding the difference in scope between those provisions, the meaning of this term in Article 1 of Protocol No. 12 was intended to be identical to that in Article 14 (see paragraph 18 of the Explanatory Report to Protocol No. 12). The Court sees no reason to depart from the settled interpretation of “discrimination”, as developed in the jurisprudence concerning Article 14, in applying the same term under Article 1 of Protocol No. 12 (see Sejdić and Finci, § 55; Ramaer and Van Willigen v. the Netherlands (dec.), no. 34880/12, 23 October 2012, §§ 88-91; and Zornić, cited above, § 27 ).

(a) As regards the House of Peoples of Bosnia and Herzegovina

26. The applicant relied on Article 14 of the Convention taken in conjunction with Article 3 of Protocol No. 1, Article 3 of Protocol No. 1 taken alone, and Article 1 of Protocol No. 12. The Court will first examine this complaint under Article 14 taken in conjunction with Article 3 of Protocol No. 1. Furthemore, the test for Article 14 and Article 1 of Protocol No. 12 being the same (see paragraph 25 above), the Court finds it appropriate to look at this complaint under Article 1 of Protocol No. 12 at the same time.

27. The Court has already held in Sejdić and Finci that elections to the House of Peoples of Bosnia and Herzegovina fall within the scope of Article 3 of Protocol No. 1 (ibid., §§ 40 and 41). Accordingly, Article 14 of the Convention in conjunction with Article 3 of Protocol No. 1 is applicable in the present case.

28. The Court observes that in accordance with the Constitution only persons declaring affiliation with a “constituent people” (Bosniacs, Croats and Serbs) are entitled to run for the House of Peoples of Bosnia and Herzegovina. The applicant, who belongs to Albanian ethnic minority and who does not wish to declare affiliation with a “constituent people”, is, as a result, excluded (see Sejdić and Finci, cited above, § 45).

29. The present case is, therefore, identical to Sejdić and Finci in which the Court concluded that these constitutional provisons amouned to a discriminatory difference in treatment in breach of Article 14 taken in conjunction with Article 3 of Protocol No. 1 (ibid., § 50). Accordingly, and for the detailed reasons elaborated in Sejdić and Finci (§§ 47-49), the Court concludes that there has been a violation of Article 14 taken in conjunction with Article 3 of Protocol No. 1 and a violation of Article 1 of Protocol No. 12 resulting from the applicantʼs continued ineligibility to stand for election to the House of Peoples of Bosnia and Herzegovina.

30. Having regard to its finding in the preceding paragraphs, the Court considers that it is not necessary to examine separately whether there has also been a violation of Article 3 of Protocol No. 1 taken alone as regards the House of Peoples.

(b) As regards the Presidency of Bosnia and Herzegovina

31. The applicant relied on Article 1 of Protocol No. 12 only.

32. The Court has already found this Article to be applicable to elections to Presidency of Bosnia and Herzegovina in Sejdić and Finci (ibid., § 54).

33. The applicant’s ethnic origin and lack of affiliation with a “constituent people” also render him ineligible to stand for election to the Presidency. An identical constitutional precondition has already been found to amount to a discriminatory difference in treatment in breach of Article 14 taken in conjunction with Article 3 of Protocol No. 1 and Article 1 of Protocol No. 12 as regards the House of Peoples (see paragraph 29 above) and, moreover, the notions of discrimination prohibited by Article 14 and by Article 1 of Protocol No. 12 are to be interpreted in the same manner (see paragraph 25 above). In Sejdić and Finci (ibid., § 56) the Court has already found that the constitutional provisions which rendered the applicants ineligibile for election to the Presidency were discriminatory and in breach of Article 1 of Protocol No. 12. The Court does not see any reason to depart from that jursiprudence in the present case.

34. There has accordingly been a violation of Article 1 of Protocol No. 12 as regards the present applicantʼs ineligibility to stand for election to the Presidency.

II. APPLICATION OF ARTICLE 46 OF THE CONVENTION

35. The Court finds it appropriate to consider the present case under Article 46 of the Convention, as it did in Zornić (cited above, §§ 38-43). Article 46, in so far as relevant, provides:

“1. The High Contracting Parties undertake to abide by the final judgment of the Court in any case to which they are parties.

2. The final judgment of the Court shall be transmitted to the Committee of Ministers, which shall supervise its execution ...”

36. The Court recalls that Article 46 of the Convention, as interpreted in the light of Article 1, imposes on the respondent State a legal obligation to implement, under the supervision of the Committee of Ministers, appropriate general and/or individual measures to secure the right of the applicant which the Court found to be violated. Such measures must also be taken in respect of other persons in the applicant’s position, notably by solving the problems that have led to the Court’s findings (see, Scozzari and Giunta v. Italy[GC], nos. 39221/98 and 41963/98, § 249, ECHR 2000 VIII; Assanidze v. Georgia [GC], no. 71503/01, § 198, ECHR 2004‑II; Karanović v. Bosnia and Herzegovina, no. 39462/03, § 28, 20 November 2007; Čolić and Others v. Bosnia and Herzegovina, nos. 1218/07 et al., § 17, 10 November 2009; and Greens and M.T. v. the United Kingdom, nos. 60041/08and 60054/08, § 106, ECHR 2010 (extracts)).

37. The Court further recalls its finding in Sejdić and Finci that constitutional provisions which rendered the applicants ineligible to stand for elections to the House of Peoples and to the Presidency of Bosnia and Herzegovina amounted to a discriminatory difference in treatment in breach of Article 14 taken in conjunction with Article 3 of Protocol No. 1 and Article 1 of Protocol No. 12. It emphasises that the finding of a violation in the present case was the direct result of the failure of the authorities of the respondent State to introduce measures to ensure compliance with the judgment in Sejdić and Finci. The failure of the respondent State to introduce constitutional and legislative proposals to put an end to the current incompatibility of the Constitution and the electoral law with Article 14, Article 3 of Protocol No. 1 and Article 1 of Protocol No. 12 is not only an aggravating factor as regards the State’s responsibility under the Convention for an existing or past state of affairs, but also represents a threat to the future effectiveness of the Convention machinery (see Greens and M.T., cited above, § 111).

38. Pursuant to Article 46 § 2, Sejdić and Finci is currently under the supervision of the Committee of Ministers, which has regularly examined domestic developments and sought a speedy end to the prevailing situation of non-compliance. It has always considered that a number of amendments to the Constitution of Bosnia and Herzegovina and its electoral legislation should be adopted for the execution of this judgment. The Committee of Ministers adopted three interim resolutions and one decision urging the authorities of Bosnia and Herzegovina to take all the necessary steps for the full execution of that judgment by adopting necessary measures aimed at eliminating discrimination against those who are not affiliated with a constituent people in standing for election to the House of Peoples and the Presidency of Bosnia and Herzegovina and to bring its constitution and electoral legislation in conformity with the Convention requirements without any further delay (see paragraphs 12 and 13 above; see also Resolutions nos. 1701(2010), 1725(2010) and 1855(2012) and Recommendation no. 2025(2013) of the Parliamentary Assembly of the Council of Europe).

39. In light of the lengthy delay which has already occurred, the Court, like the Committee of Ministers, is anxious to encourage the speediest and most effective resolution of the situation in a manner which complies with the Convention’s guarantees (compare, Greens and M.T., cited above, § 112).

40. In Sejdić and Finci the Court observed that when the impugned constitutional provisions were put in place a very fragile ceasefire was in effect on the ground and that the provisions were designed to end a brutal conflict marked by genocide and “ethnic cleansing” (see ibid., § 45). The nature of the conflict was such that the approval of the “constituent peoples” was necessary to ensure peace (ibid.). However, now, more than eighteen years after the end of the tragic conflict, there could no longer be any reason for the maintenance of the contested constitutional provisions. The Court expects that democratic arrangements will be made without further delay. In view of the need to ensure effective political democracy, the Court considers that the time has come for a political system which will provide every citizen of Bosnia and Herzegovina with the right to stand for elections to the Presidency and the House of Peoples of Bosnia and Herzegovina without discrimination based on ethnic affiliation and without granting special rights for constituent people to the exclusion of minorities or citizens of Bosnia and Herzegovina.

III. APPLICATION OF ARTICLE 41 OF THE CONVENTION

41. Article 41 of the Convention provides:

“If the Court finds that there has been a violation of the Convention or the Protocols thereto, and if the internal law of the High Contracting Party concerned allows only partial reparation to be made, the Court shall, if necessary, afford just satisfaction to the injured party.”

A. Damage

42. The applicant claimed 128,250.72 euros (EUR) in respect of pecuniary damage (a difference in a monthly salary of a member of the House of Peoples and the applicant’s current monthly salary, for the past four years). He also sought EUR 20,000 in respect of non-pecuniary damage.

43. The Government maintained that the claims were unjustified.

44. The Court does not discern any causal link between the violation found and the pecuniary damage alleged; it therefore rejects this claim. With regard to non-pecuniary damage, the Court considers, in the light of all the circumstances of the case, that the finding of a violation is sufficient to remedy any harm that the applicant’s inability to stand for elections to the House of Peoples and to the Presidency of Bosnia and Herzegovina may have caused him (see Sejdić and Finci, cited above, § 63).

B. Costs and expenses

45. The applicant claimed EUR 1,414 for his costs and expenses. However, he submitted this claim outside the set time-limit. In view of this and the fact that the applicant was granted leave for self-representation, the Court considers that there is no ground to make an award under this head (see Brincat v. Italy, 26 November 1992, § 29, Series A no. 249‑A, and Stamoulakatos v. Greece (no. 2), 26 November 1997, § 53, Reports of Judgments and Decisions 1997‑VII).

FOR THESE REASONS, THE COURT, UNANIMOUSLY,

1. Declares the application admissible;

2. Holds that there has been a violation of Article 14 of the Convention taken in conjunction with Article 3 of Protocol No. 1 as regards the applicant’s ineligibility to stand for election to the House of Peoples of Bosnia and Herzegovina;

3. Holds that there has been a violation of Article 1 of Protocol No. 12 as regards the applicant’s ineligibility to stand for election to the House of Peoples of Bosnia and Herzegovina;

4. Holds that there is no need to examine the same complaint under Article 3 of Protocol No. 1 taken alone;

5. Holds that there has been a violation of Article 1 of Protocol No. 12 as regards the applicant’s ineligibility to stand for election to the Presidency of Bosnia and Herzegovina;

6. Holds that the finding of a violation constitutes in itself sufficient just satisfaction for any non-pecuniary damage sustained by the applicant;

7. Dismisses the remainder of the applicant’s claim for just satisfaction.

Done in English, and notified in writing on 26 May 2016, pursuant to Rule 77 §§ 2 and 3 of the Rules of Court.

Milan BlaškoKhanlar Hajiyev
Deputy RegistrarPresident


[1] Bosniacs were known as Muslims until the 1992-95 war. The term “Bosniacs” (Bošnjaci) should not be confused with the term “Bosnians” (Bosanci) which is commonly used to denote citizens of Bosnia and Herzegovina irrespective of their ethnic origin.

[2] The Croats are an ethnic group whose members may be natives of Croatia or of other former component republics of the SFRY including Bosnia and Herzegovina. The expression “Croat” is normally used (both as a noun and as an adjective) to refer to members of the ethnic group, regardless of their nationality; it is not to be confused with “Croatian”, which normally refers to nationals of Croatia.

[3] The Serbs are an ethnic group whose members may be natives of Serbia or of other former component republics of the SFRY including Bosnia and Herzegovina. The expression “Serb” is normally used (both as a noun and as an adjective) to refer to members of the ethnic group, regardless of their nationality; it is not to be confused with “Serbian”, which normally refers to nationals of Serbia.

Nema povezane prakse za ovu presudu.
Sažmi komentare

Komentari

Relevantni komentari iz drugih presuda

Član P12-1 | DIC | Nebojša Obradović protiv Srbije
Odluka Ustavnog suda Už-2007/2010 od 13.06.2012. godine kojom se usvaja ustavna žalba Borisa Ladišića, Nenada Mićića, Ivana Milosavlјevića, Milana Mrkobrade i Stanka Ivaniševića i utvrđuje da su presudama Opštinskog suda u Novom Sadu P1. 9166/06 od 22. oktobra 2008. godine i Apelacionog suda u Novom Sadu Gž1. 852/10 od 11. februara 2010. godine povređen a prav a podnosilaca ustavne žalbe na jednaku zaštitu prava i na pravičnu naknadu za rad, zajemčen odredbama člana 36. stav 1. i člana 60. stav 4. Ustava Republike Srbije i nalaže se Apelacionom sudu u Novom Sadu da, u roku od 60 dana od dana dostavlјanja Odluke Ustavnog suda, ponovi postupak odlučivanja o žalbi podnosilaca ustavne žalbe izjavlјenoj protiv presude Opštinskog suda u Novom Sadu P1. 9166/06 od 22. oktobra 2008. godine.

Podnosioci ustavne žalbe ukazuju da je osporenim presudama odbijen njihov tužbeni zahtev za isplatu dodataka na platu za prekovremeni rad, rad noću i rad na dane državnih i verskih praznika za period od novembra 2003. do novembra 2006. godine. Podnosioci smatraju da su na taj način postupajući sudovi u identičnim pravnim i činjeničnim situacijama različito postupali, čime su im povredili pravo na jednaku zaštitu prava zajemčeno članom 36. stav 1. Ustava. Ovo stoga što je u postupku, koji je pravnosnažno okončan presudom Okružnog suda u Valјevu Gž1. 351/08 od 17. jula 2008. godine, usvojen tužbeni zahtev tužioca koji se odnosio na navedena potraživanja za period od januara 2003. godine do decembra 2005. godine. Takođe, podnosioci ustavne žalbe, pozivajući se na praksu Ustavnog suda, smatraju da im je osporenim presudama povređeno i pravo i na pravičnu naknadu za rad zajemčeno odredbom člana 60. stav 4. Ustava.

Odluka je dostupna u javnoj bazi prakse Ustavnog suda ovde

Član P12-1 | DIC | Nebojša Obradović protiv Srbije
Odluka Ustavnog Už-1530/2008 od 21.01.2010. godine kojom se usvaja ustavna žalba Gorana Jović iz Čačka protiv presude Okružnog suda u Čačku Gž. 1446/08 od 12. novembra 2008. godine. Ustavnom žalbom se osporava navedena presuda u delu kojim je odbijena kao neosnovana žalba izjavlјena protiv stava 2. izreke presude Opštinskog suda u Čačku P1. 730/07 od 29. maja 2008. godine, a kojim je odbijen deo tužbenog zahteva podnosioca ustavne žalbe kojim je tražio da se obaveže Republika Srbija, Ministarstvo unutrašnjih poslova, Sekretarijat u Čačku da mu za period od 1. decembra 2005. godine do 31. marta 2006. godine isplati neisplaćeni deo zarade po osnovu prekovremenog rada, noćnog rada i rada u dane državnih i verskih praznika. Navedene presude zasnovane su na činjenici da je 29. novembra 2005. godine stupio na snagu Zakon o policiji, kojim je u članu 147. stav 1. propisano da se, između ostalog, zbog posebnih uslova rada, rada na dan praznika koji je neradni dan, noćnog rada i prekovremenog rada, zaposlenima u Ministarstvu mogu utvrditi koeficijenti za obračun plate koji su od 30 do 50 % nominalno veći od koeficijenata za druge državne službenike.
Odlukom Ustavnog suda se poništava presuda Okružnog suda u Čačku Gž. 1446/08 od 12. novembra 2008. godine u delu stava 1. izreke, kojim je odbijena kao neosnovana žalba Gorana Jovića i potvrđena presuda Opštinskog suda u Čačku P1. 730/07 od 29. maja 2008. godine u stavu 2. izreke, pa se određuje da Apelacioni sud u Kragujevcu donese novu odluku po žalbi Gorana Jovića podnetoj protiv stava 2. izreke navedene prvostepene presude.

Odluka je dostupna u javnoj bazi prakse Ustavnog suda ovde
Član P12-1 | DIC | Nebojša Obradović protiv Srbije
Odluka Ustavnog suda Už-292/2008 kojom se usvaja ustavna žalba Gorana Petrovića i utvrđuje da je stavom 2. izreke presude Okružnog suda u Valјevu Gž1. 22/08 od 21. januara 2008. godine povređeno pravo podnosioca ustavne žalbe na pravičnu naknadu za rad zajemčeno odredbom člana 60. stav. 4. Ustava Republike Srbije i poništava se presuda Okružnog suda u Valјevu Gž1. 22/08 od 21. januara 2008. godine u delu stava 2. izreke, kojom je usvojena žalba tužene Republike Srbije, Ministarstvo unutrašnjih poslova, Sekretarijat u Valјevu, i preinačena presuda Opštinskog suda u Valјevu P1. 942/06 od 26. januara 2007. godine u st. I, II, III i IV izreke, pa se određuje da Apelacioni sud u Beogradu donese novu odluku po žalbi tužene u ovoj pravnoj stvari izjavlјenoj protiv st. I, II, III i IV izreke navedene prvostepene presude.
U ustavnoj žalbi se navodi: da je podnosilac ustavne žalbe podneo tužbu Opštinskom sudu u Valјevu protiv Republike Srbije, Ministarstvo unutrašnjih poslova, Sekretarijat u Valјevu, radi isplate dodatka na platu po osnovu prekovremenog rada, noćnog rada i rada u dane državnih i verskih praznika za period od juna 2003. do juna 2006. godine; da je prvostepeni sud usvojio tužbeni zahtev podnosioca ustavne žalbe i obavezao tuženu na isplatu odgovarajućeg novčanog iznosa po navedenim osnovima; da je, postupajući po žalbi tužene, Okružni sud u Valјevu doneo osporenu presudu Gž1. 22/08 od 21. januara 2008. godine i u stavu 2. izreke preinačio prvostepenu presudu, tako što je odbio tužbeni zahtev podnosioca ustavne žalbe za isplatu dodatka na platu po osnovu prekovremenog rada, noćnog rada i rada u dane državnih i verskih praznika za period od decembra 2005. do juna 2006. godine; da je osporena drugostepena presuda zasnovana na činjenici da je 29. novembra 2005. godine stupio na snagu Zakon o policiji, kojim je u članu 147. stav 1. propisano da se, između ostalog, zbog posebnih uslova rada, rada na dan praznika koji je neradni dan, noćnog rada i prekovremenog rada, zaposlenima u Ministarstvu mogu utvrditi koeficijenti za obračun plate koji su od 30 do 50% nominalno veći od koeficijenata za druge državne službenike; da je Okružni sud u Valјevu izveo pogrešan zaklјučak da je podnosiocu ustavne žalbe isplaćen dodatak na platu po navedenim osnovima, jer iz nalaza i mišlјenja veštaka u ovoj pravnoj stvari proizlazi da “podnosilac nije dobio rešenje o visini plate po novom Zakonu o policiji“; “da veštak konstatuje da iz ponuđene dokumentacije nije mogao utvrditi da je plata podnosioca ustavne žalbe uvećana od 30 do 50% shodno novom Zakonu o policiji“ i da je na taj način povređeno pravo podnosioca na pravičnu naknadu za rad.

Odluka je dostupna u javnoj bazi prakse Ustavnog suda ovde

Tematski povezani sadržaj u biblioteci Pravosudne akademije

Nastavni materijal

Publikacije