Maravić Markeš protiv Hrvatske

Država na koju se presuda odnosi
Hrvatska
Institucija
Evropski sud za ljudska prava
Broj predstavke
70923/11
Stepen važnosti
3
Jezik
Hrvatski
Datum
09.01.2014
Članovi
6
6-1
Kršenje
6
6-1
Nekršenje
nije relevantno
Ključne reči po HUDOC/UN
(Čl. 6) Pravo na pravično suđenje
(Čl. 6) Upravni postupak
(Čl. 6-1) Pravična rasprava
(Čl. 6-1) Ravnopravnost stranaka
Tematske ključne reči
VS deskriptori
Zbirke
Sudska praksa
Presuda ESLJP
Veće
Sažetak
Postupak u ovom predmetu je pokrenut predstavkom protiv Republike Hrvatske koju je Sudu podnela hrvatska državljanka gđa Dragica Karla Maravić Marakeš (podnositeljka predstavke) dana 20.aprila 2011.godine. Ona posebno navodi da su domaći organi u upravnom postupku prekršili načelo jednakosti sredstava. Krajem februara 2012.godine Vlada je obaveštena o predstavci.
Podnositeljka predstavke je rođena 1949.godne i živi Zagrebu. Godine 1985. se zaposlila kao inspektorka u Gradu Zagrebu. Krajem juna 1991.godine Izvršno veće Grada Zagreba ju je smenilo sa položaja, stavljena je na raspolaganje, a zatim preraspodeljena u Gradski sekretarijat za prostorno uređenje, komunalne poslove, promet i veze ( Sekretarijat ) do kraja septembra 1991.g. bez da je tamo dobila stalno radno mesto. Krajem marta 1992.godine, po isteku otkaznog roka, Sekretarijat je raskinuo radni odnos. Nije dobila nikakvu otpremninu po dobijanju otkaza. Krajem jula 2006.g. zatražila je od Gradskog ureda isplatu otpremnine. Zahtev je odbačen kao zastareo, jer nije ispoštovan rok od tri godine. Njena žalba je odbijena kao neosovana a prvostepena odluka potvrđena. Krajem decembra 2006.g. podnositeljka predstavke je podnela tužbu Upravnom sudu Republike Hrvatske protiv te odluke. Gradski ured je po prvi put postavio pitanje njenih prava na otpremninu i ponovio da je zahtev zastareo. Taj odgovor na tužbu nije prosleđen podnositeljki. Ona je nekoliko puta zatražila da se njen postupak pred Upravnim sudom ubrza, kao i izuzeće sudije. Zahtev za izuzećem je odbijen. Početkom maja 2009.g. sud je odbio njenu tužbu kao neosnovanu. Ona je u julu mesecu iste godine podnela ustavnu tužbu Ustavnom sudu Republike Hrvatske, ali je sud njenu tužbu odbio krajem marta 2011.g. kao neosnovanu.
U međuvremenu, krajem novembra 2008.godine, podnositeljka predstavke je pred Vrhovnim sudom podnela tužbu zbog dužine trajanja upravnog postupka. Krajem oktobra 2009.godine njena tužba je odbijena kao neosnovana. Uložila je prigovor ali ga je sudsko veće Vrhovnog suda odbilo. Podnela je ustavnu tužbu protiv ove odluke, ali je ta tužba proglašena nedopuštenom, početkom juna 2011.godine, na osnovu toga što osporavane odluke nisu podložne ispitivanju ustavnosti.
NAVODNA POVREDA ČLANA 6 STAV 1 KONVENCIJE U POGLEDU NAČELA JEDNAKOSTI SREDSTAVA
- Pravo na pravičnost postupka.
Podnositeljka predstavke je prigovorila da upravni postupak u njenom slučaju nije bio pravičan. Sud ponavlja da je načelo jednakosti sredstava jedno od elemenata šireg pojma pravičnog suđenja. Tačno je da podnositeljki predstavke nije prosleđen odgovor na tužbu Gradskog ureda. Bilo je potrebno da se njoj omogući da zna sadržaj odgovora tuženog. Dakle, došlo je do povrede člana 6 stav 1 Konvencije.
PRIMENA ČLANA 41 KONVENCIJE
- Pravično zadovoljenje oštećenoj stranci.
Sud je u ovom slučaju presudio da utvrđivanje povrede samo po sebi predstavlja dovoljnu pravičnu naknadu na ime bilo koje nematerijalne štete koju je podnositeljka predstavke mogla pretrpeti.

Preuzmite presudu u pdf formatu

 

EUROPSKI SUD ZA LJUDSKA PRAVA

PRVI ODJEL

PREDMET MARAVIĆ MARKEŠ PROTIV HRVATSKE

(Zahtjev br. 70923/11)

PRESUDA

STRASBOURG

9. siječnja 2014.

Ova će presuda postati konačna pod okolnostima navedenim u članku 44. stavku 2. Konvencije. Može biti podvrgnuta uredničkim izmjenama.

U predmetu Maravić Markeš protiv Hrvatske, Europski sud za ljudska prava (Prvi odjel), zasjedajući u vijeću u sastavu:

Isabelle Berro-Lefèvre, predsjednica,
Elisabeth Steiner,
Khanlar Hajiyev,
Julia Laffranque,
Linos-Alexandre Sicilianos,
Ksenija Turković,
Dmitry Dedov, suci,
and Søren Nielsen, tajnik Odjela,

nakon vijećanja zatvorenog za javnost 10. prosinca 2013. donosi sljedeću presudu koja je usvojena ovog datuma:

POSTUPAK

  1. Postupak u ovome predmetu pokrenut je na temelju zahtjeva (br. 70923/11) protiv Republike Hrvatske koji je hrvatska državljanka gđa Dragica Karla Maravić Markeš („podnositeljica zahtjeva“) podnijela Sudu na temelju članka 34. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Konvencija“) dana 20. travnja 2011.
  2. Hrvatsku Vladu (Vlada) zastupala je njezina zastupnica, gđa Štefica Stažnik.
  3. Podnositeljica zahtjeva posebno navodi da su domaća tijela u upravnom postupku prekršila načelo jednakosti oružja.
  4. Dana 21. veljače 2012. Vlada je obaviještena o zahtjevu.

ČINJENICE

I OKOLNOSTI PREDMETA

  1. Podnositeljica zahtjeva rođena je 1949. i živi u Zagrebu.

A. Upravni postupak 

  1. Godine 1985. podnositeljica zahtjeva zaposlila se kao inspektorica u Gradu Zagrebu. Dana 25. lipnja 1991. Izvršno vijeće Grada Zagreba smijenilo je podnositeljicu zahtjeva s njezina položaja, a 26. lipnja 1991. stavljena je na raspolaganje i zatim preraspodijeljena u Gradski sekretarijat za prostorno uređenje, komunalne poslove, promet i veze („Sekretarijat”) do 30. rujna 1991., bez da je tamo dobila stalno radno mjesto.
  2. Dana 30. rujna 1991. Sekretarijat je odlučio da se za podnositeljicu zahtjeva unutar organizacije ne može naći trajni položaj te joj je 31. ožujka 1992., po isteku otkaznog roka, raskinuo radni odnos. Podnositeljica zahtjeva u to vrijeme nije primila nikakvu otpremninu po dobivanju otkaza.
  3. Dana 29. srpnja 2006. podnositeljica zahtjeva zatražila je od Gradskog ureda za prostorno uređenje, zaštitu okoliša, izgradnju grada, graditeljstvo, komunalne poslove i promet („Gradski ured”) isplatu otpremnine.
  4. Dana 10. listopada 2006. Gradski ured utvrdio je da je zahtjev za isplatu trebao biti podnesen u roku od tri godine od otpuštanja podnositeljice zahtjeva te ga je odbacio jer je podnesen nakon isteka tog vremena. Mjerodavni dio odluke glasi kako slijedi:

„...

Zahtjev Dragice Markeš je nedopušten jer nisu zadovoljeni uvjeti za pokretanje postupka...

Odlukom Sekretarijata ... radni odnos podnositeljice zahtjeva raskinut je 31. ožujka 1992. u skladu s člankom 383. Zakona o upravi.

Dana 29. srpnja 2006. podnositeljica zahtjeva zatražila je otpremninu, pozivajući se na članak 383., točku (a) Zakona o upravi.

Ured utvrđuje da u ovom predmetu nisu zadovoljeni uvjeti za pokretanje postupka na zahtjev Dragice Markeš.

Članak 138. Zakona o radu... određuje da zastara za zahtjeve koji proizlaze iz radnog odnosa nastupa nakon tri godine.

Članak 214. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima... navodi da pravo zahtijevanja ispunjenja obveze prestaje istekom razdoblja zastare...

Zastara je u ovom predmetu tekla od 1. travnja 1992. Slijedi da je podnositeljica zahtjeva svoj zahtjev podnijela nakon isteka zastare...”

  1. Podnositeljica zahtjeva uložila je pročelniku Gradskog ureda žalbu na odluku, a koji je 9. studenoga 2006. odbio žalbu kao neosnovanu i potvrdio prvostupanjsku odluku. Mjerodavni dio odluke glasi kako slijedi:

„...

Žalba je neosnovana.

...

Nakon razmatranja žalbe i čitavog spisa predmeta, utvrđeno je da je prvostupanjsko tijelo u potpunosti i ispravno utvrdilo činjeničnu pozadinu te donijelo ispravnu odluku. Nije bilo povreda postupovnih pravila ni grešaka u primjeni prava na štetu prizivateljice...

Kad je riječ o prizivateljičinim tvrdnjama da su se na njezin predmet trebale primjenjivati odredbe Zakona o državnoj upravi i Zakona o upravnom postupku umjesto odredbi Zakona o radu i Zakona o obveznim odnosima, [ovo tijelo utvrđuje da su one] neosnovane...

Članak 371. Zakona o obveznim odnosima navodi da zahtjevi zastarijevaju nakon pet godina ako zakonski nije propisan neki drugi zakonski rok zastare.

Članak 138. Zakona o radu navodi da zastara za zahtjeve koji proizlaze iz radnog odnosa, uključujući otpremninu, nastupa nakon tri godine.

U svjetlu gore navedenoga, na samom početku je očigledno da je prizivateljičin zahtjev u zastari i prema Zakonu o obveznim odnosima, mjerodavnim za određivanje zastare u trenutku raskida prizivateljičina radnog odnosa, i prema Zakonu o radu, mjerodavnim za utvrđivanje zastare u trenutku podnošenja zahtjeva.

Stoga je valjanost odluke prvostupanjskog tijela jasna...”

  1. Dana 23. prosinca 2006. podnositeljica zahtjeva podnijela je tužbu Upravnom sudu Republike Hrvatske protiv te prizivne odluke. Upravni sud Republike Hrvatske je zatim tužbu poslao Gradskom uredu na odgovor.
  2. Dana 15. veljače 2007. Gradski ured podnio je svoj odgovor Upravnom sudu Republike Hrvatske. U tom je odgovoru Gradski ured prvi put postavio pitanje podnositeljičina prava na otpremninu i ponovio da je zahtjev za isplatom podnesen nakon zastare. Taj odgovor nije proslijeđen podnositeljici zahtjeva. Mjerodavni dio odgovora glasi kako slijedi:

„...

II Dalje se primjećuje da, čak i da je tužiteljica otpremninu zatražila u zakonskom roku, ne bi imala pravo na nju jer njezin radni odnos nije raskinut na osnovi članka 383. točke (a) Zakona o državnoj upravi, a na koji se prizivateljica pozivala, već na osnovi točke 383. toga Zakona...

Članak 383. Zakona o državnoj upravi, na osnovi kojeg je raskinut prizivateljičin radni odnos, predviđa restrukturiranje jedinica ili pojedinačnih položaja kao temelj stavljanja na raspolaganje za premještaj ili raskid radnog odnosa te kao takav ne predviđa otpremninu...

Suprotno tomu, članak 383. točka (a) predviđa potrebe državne službe kao temelj stavljanja na raspolaganje za premještaj ili raskid radnog odnosa.

Dalje se primjećuje da je članak 383. točka (a) Zakona o državnoj upravi, a na koji se prizivateljica pozivala, na snagu stupio 8. listopada 1991., u vrijeme kada je odluka o određivanju otkaznog roka prizivateljice na osnovi članka 383. Zakona o državnoj upravu već bila donesena. Po isteku tog razdoblja raskinut je prizivateljičin radni odnos.

...”

  1. Dana 26. rujna 2007. podnositeljica zahtjeva zatražila je da se postupak pred Upravnim sudom požuri. Dana 7. veljače 2008. podnositeljica zahtjeva ponovno je zatražila požurivanje postupka i održavanje usmene rasprave u njezinom predmetu. Dana 24. svibnja i 9. prosinca 2008. podnositeljica zahtjeva zatražila je da Upravni sud požuri postupak i o njezinu predmetu odluči uz održavanje usmene rasprave ili bez nje.
  2. Dana 31. ožujka 2009. podnositeljica zahtjeva zatražila je od Upravnog suda i predsjednika Vrhovnog suda Republike Hrvatske da iznjezina predmeta izuzmu dodijeljenog suca i predsjednika Upravnog suda. Izrazila je zabrinutost da se njezin predmet namjerno odgađa.
  3. Dana 16. travnja 2009. predsjednik Vrhovnog suda Republike Hrvatske odbio je podnositeljičin zahtjev za izuzećem predsjednika Upravnog suda kao neosnovan.
  4. Dana 23. travnja 2009. predsjednik Upravnog suda odbio je podnositeljičin zahtjev za izuzećem dodijeljenog suca kao nepotkrijepljen.
  5. Dana 6. svibnja 2009. Upravni sud odbio je tužbu podnositeljice zahtjeva. Mjerodavni dio presude glasi kako slijedi:

„...

Žalba je bez osnove.

...

Iz prethodno navedenih zakonskih odredbi proizlazi da je prizivateljičin radni odnos raskinut na temelju članka 383., a ne članka 383. točke (a), Zakona o državnoj upravi te da je prizivateljičin zahtjev neosnovan jer je njezin radni odnos raskinut zbog restrukturiranja jedinica ili pojedinačnih položaja, a ne radi premještaja radi potreba državne službe, kako je propisano člankom 383. točkom (a) Zakona. U svjetlu prethodno navedenog, prizivateljica nema osnova za otpremninu.

Međutim, optuženo tijelo nije razmotrilo prizivateljičino pravo na otpremninu. Umjesto toga, proglasilo je zastaru za njezin zahtjev...

Budući da je prizivateljica svoj zahtjev podnijela nakon isteka zakonskog roka, optuženo tijelo ispravno je odbilo podnositeljičinu žalbu na svoju odluku...”

  1. Dana 10. srpnja 2009. podnositeljica zahtjeva podnijela je ustavnu tužbu Ustavnom sudu Republike Hrvatske žaleći se, inter alia, na izostanak kontradiktornog postupka pred Upravnim sudom. Dana 30. ožujka 2011. godine Ustavni sud Republike Hrvatske odbio je tužbu podnositeljice zahtjeva kao očigledno neosnovanu. Mjerodavni dio odluke glasi kako slijedi:

„Ustavna tužba se odbacuje.

1. Ustavna tužba podnesena je protiv odluke Upravnog suda ... od 6. svibnja 2009. kojom je [taj sud] odbio podnositeljičin upravni spor i potvrdio odluku Gradskog vijeća... od 9. studenoga 200.

Tim je rješenjem odbijena podnositeljičina žalba protiv prvostupanjske odluke kojom je njezin zahtjev za odštetom proglašen nedopuštenim.

2. Podnositeljica zahtjeva smatra da su spornim odlukama povrijeđena njezina prava zajamčena člankom 14. stavkom 2., člankom 19. stavkom 1., člankom 29. stavkom 1. i člankom 48. stavkom 1. Ustava. Također navodi članke 6., 13. i 14. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava..

Nisu zadovoljeni uvjeti za ispitivanje biti stvari.

3. Članak 32. Zakona o Ustavnom sudu navodi:

„Ustavni sud će rješenjem odbaciti zahtjev, prijedlog i ustavnu tužbu ako nije nadležan za odlučivanje, ako su nepravodobni, i u drugim slučajevima kad ne postoje pretpostavke za odlučivanje o biti stvari.”

Pod "odlučivanjem o biti stvari", u smislu članka 32. Ustavnog zakona, razumijeva se odlučivanje o ustavnopravnoj biti stvari.

4. Sukladno Ustavu i Ustavnom zakonu, Ustavni sud nije tijelo sudbene vlasti, ne provodi sudski postupak i ne odlučuje meritorno o sudskim stvarima. Ustavni sud posebno je tijelo utemeljeno Ustavom radi zaštite pojedinačnih ljudskih prava i temeljnih sloboda (ustavnih prava) u postupku pokrenutom ustavnom tužbom.

5. Ustavna tužba nije redovni ili izvanredni pravni lijek u sustavu domaćih pravnih lijekova. Ona je posebno ustavnopravno sredstvo zaštite ustavnih prava u pojedinačnim slučajevima. Stoga nije dostatno pozvati se u ustavnoj tužbi na povrede koje su rezultat navodnih nezakonitosti što ih je počinilo nadležno tijelo ili sud u sudskom postupku. Protiv takvih nezakonitosti pravnu zaštitu pružaju redovni i specijalizirani sudovi u postupcima ustrojenim u više stupnjeva sudske zaštite. One, iznimno, mogu biti i predmet ispitivanja pred Ustavnim sudom, ali samo ako i u mjeri u kojoj mogu povrijediti ljudska prava i temeljne slobode zaštićene Ustavom.

U ustavnoj tužbi, također, nije dostatno ponoviti razloge koji su već istaknuti u žalbenim ili revizijskim postupcima pred sudom niti je dostatno samo navesti ustavna prava koja se smatraju povrijeđenima. Ustavna tužba mora sadržavati konkretne i obrazložene razloge eventualne povrede određenog ustavnog prava.

6. Upravni sud u ovom je predmetu prihvatio nalaze upravnih tijela o tome da su podnositeljičini zahtjevi zastarjeli jer je njezin radni odnos raskinut 31. ožujka 1992., a ona je zahtjev za odštetom podnijela 29. srpnja 2006.

Ustavni sud utvrđuje da se u osporavajućim razlozima u ustavnoj tužbi ponavljaju tužbeni navodi iz upravnog spora.

U svojoj ustavnoj tužbi podnositeljica zahtjeva nije uspjela pokazati da je Upravni sud djelovao suprotno ustavnim odredbama o ljudskim pravima i temeljnim slobodama ili da je proizvoljno tumačio mjerodavne ustavne odredbe. Ustavni sud stoga ocjenjuje da konkretan slučaj ne otvara pitanje ostvarenja ustavnih prava podnositelja. Stoga ne postoji ustavnopravna bit stvari o kojoj bi Ustavni sud odlučivao.

...”

 B. Postupak nakon podnositeljičinog zahtjeva za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku

  1. U međuvremenu, 28. studenoga 2008. podnositeljica zahtjeva podnijela je tužbu pred Vrhovnim sudom Republike Hrvatske zbog duljine upravnog postupka.
  2. Dana 30. listopada 2009. njezina je tužba odbijena. Vrhovni sud Republike Hrvatske utvrdio je da je postupak trajao dvije godine, osam mjeseci i petnaest dana na dvjema razinama sudske nadležnosti, što nije smatrao pretjeranim.
  3. Podnositeljica zahtjeva prigovorila je protiv ovog rješenja i dana 7. veljače 2011. sudsko vijeće Vrhovnog suda odbilo je njezin prigovor.
  4. Dana 18. travnja 2011. podnositeljica zahtjeva podnijela je ustavnu tužbu Ustavnom sudu Republike Hrvatske protiv odluke Vrhovnog suda.
  5. Dana 2. lipnja 2011. Ustavni sud proglasio je podnositeljičinu ustavnu tužbu nedopuštenom na osnovi toga što osporavane odluke nisu podložne ispitivanju ustavnosti.

II MJERODAVNO DOMAĆE PRAVO

A.  Zakon o upravnim sporovima 

  1. Mjerodavne odredbe Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije, br. 4/1977, i Narodne novine Republike Hrvatske, br. 53/1991, 9/1992 i 77/1992), koje su bile na snazi u vrijeme u pitanju, navedene su u nastavku.
  2. Članak 29. stavak 1. predviđao je da ako je tužba nepotpuna ili nerazumljiva, da će predsjednik vijeća pozvati tužitelja da u ostavljenom roku otkloni nedostatke tužbe. Pri tome će ga poučiti što i kako treba učiniti i upozoriti ga na posljedice koje će nastati ako ne postupi po traženju suda.
  3. Članak 29. stavak 2. predviđao je da ako tužitelj u ostavljenom roku ne otkloni nedostatke tužbe, a oni su takvi da sprečavaju rad suda, da će sud rješenjem odbaciti tužbu kao neurednu, ako ne nađe da je osporeni upravni akt ništav.
  4. Članak 30. glasio je kako slijedi:

„[Upravni] Sud će rješenjem odbaciti tužbu ... ako utvrdi:

(1) da je tužba podnesena nepravodobno (članak 24.) ili prijevremeno (članak 26.);

...

(3) da je očito da se upravnim aktom koji se tužbom osporava ne dira u pravo tužitelja ili u njegov neposredni osobni interes utemeljen na zakonu (članal 12);

(4) da se protiv upravnog akta koji se tužbom osporava mogla podnijeti žalba, pa nije uopće ili nije pravovremeno podnesena (članak 7);

...

Zbog razloga iz stava 1. ovog člana[Upravni] sud će odbaciti tužbu u svakom stadiju postupka.“

  1. Članak 33. podstavak 1. glasio je kako slijedi: 

„Ako tužbu ne odbaci odmah rješenjem prema članu 29. stavu 2. ili prema članu 30. ovog zakona, niti poništi akt prema članu 31, ovog zakona, [Upravni] sud će po jedan prijepis tužbe s prilozima dostaviti na odgovor tuženoj strani i zainteresiranim osobama ako ih ima.“

  1. Članak 34. glasio je kako slijedi:

„O upravnim sporovima [Upravni] sud rješava u nejavnoj sjednici.

 Zbog složenosti sporne stvari, ili ako inače nađe da je to potrebno radi boljeg razjašnjenja stanja stvari, [Upravni] sud može odlučiti da se održi usmena rasprava.

 Iz istih razloga i stranka može predložiti da se održi usmena rasprava.“

  1. Članak 60. predviđao je da ako Zakon o upravnom postupku ne sadrži odredbe o postupku u upravnim sporovima, da će se na odgovarajući način primjenjivati odredbe Zakona o parničnom postupku. 

B.    Zakon o parničnom postupku 

  1. Članak 150. stavak 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije, br. 4/1977, 36/1977 (ispravak), 36/1980, 69/1982, 58/1984, 74/1987, 57/1989, 20/1990, 27/1990 i 35/1991 i Narodne novine Republike Hrvatske, br. 53/1991, 91/1992, 58/1993, 112/1999, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 148/2011 i 25/2013), koje su bile na snazi u vrijeme u pitanju predviđale su kako slijedi:

„Stranke imaju pravo da razmatraju i prepisuju spise parnice u u kojoj sudjeluju.”

C.     Zakon o upravi 

  1. Zakon o upravi (Narodne novine Republike Hrvatske, br. 16/1978, 50/1978, 29/1985, 41/90, 47/90 i 53A/91) regulirao je zapošljavanje državnih službenika do listopada 1994., kada je ukinut.
  2. Članak 299. navodio je da se u pitanjima iz oblasti radnih odnosa koja nisu uređena ovim zakonom primjenjuju odredbe Zakona o udruženom radu.
  3. Članak 383. regulirao je raskid radnog odnosa državnih službenika u situacijama kada je njihovo radno mjesto u njihovim jedinicama postalo suvišno i nije predviđao isplatu otpremnine.
  4. Članak 383. stavak (a) na snagu je stupio 8. listopada 1991. i navodio je da državni službenik, na zahtjev voditelja svoje jedinice, može biti stavljen na raspolaganje. Takvo stavljanje na raspolaganje može trajati od trideset dana do šest mjeseci, a nakon tog razdoblja radni odnos te osobe bit će raskinut. U slučaju raskida radnog odnosa državni službenik ima pravo na otpremninu. 

D.     Zakon o radu 

  1. Članak 138. Zakona o radu (Narodne novine Republike Hrvatske, br. 137/04, pročišćeni tekst), koji je bio na snazi u relevantnom razdoblju, predviđao je kako slijedi: 

„Ako ovim ili drugim zakonom nije drukčije određeno, potraživanje iz radnog odnosa zastarijeva za tri godine.” 

E.     Zakon o obveznim odnosima 

  1. Mjerodavne odredbe Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine Republike Hrvatske, br. 35/2005 i 41/2008) predviđaju kako slijedi:

Članak 214.

„(1) Zastarom prestaje pravo zahtijevati ispunjenje obveze.

(2) Zastara nastupa kad protekne zakonom određeno vrijeme u kojem je vjerovnik mogao zahtijevati ispunjenje obveze.

...”

Članak 225.

„Tražbine zastarijevaju za pet godina ako zakonom nije određen neki drugi rok zastare”

  1. Ove odredbe u osnovi su jednake odredbama Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine Republike Hrvatske, br. 53/1991, 73/1991, 111/1993, 3/1994, 107/1995, 7/1996 i 112/1999) koji je na snazi bio do 1. siječnja 2006.

 

PRAVO

I NAVODNE POVREDE ČLANKA 6. STAVKA 1. KONVENCIJE U POGLEDU NAČELA JEDNAKOSTI ORUŽJA 

  1. Podnositeljica zahtjeva prigovorila je da upravni postupak u njezinu slučaju nije bio pravičan. Posebice je prigovorila da joj Upravni sud nije proslijedio odgovor na tužbu koje je Gradski ured predao tijekom postupka te da ju je stoga uskratio mogućnost da se o njemu očituje. Nadalje, prigovorila je da je Upravni sud svoju odluku temeljio na tvrdnjama Gradskog ureda koje su prvi put iznijete u njegovu
  2. Pozvala se na članak 6. stavak 1. Konvencije čiji mjerodavni dio glasi:

„Radi utvrđivanja svojih prava i obveza građanske naravi ... svatko ima pravo da... sud...pravično ispita njegov slučaj.“ 

A.  Dopuštenost 

  1. Vlada je osporila dopuštenost ovog prigovora na osnovi toga što podnositeljica zahtjeva nije pretrpjela nikakvu značajnu štetu jer je njezin zahtjev za isplatom otpremnine u svakom slučaju bio neosnovan i predan četrnaest godina nakon što je njezin radni odnos otkazan.
  2. Podnositeljica zahtjeva pobila je tu tvrdnju. Po njezinu mišljenju, pretrpjela je značajnu materijalnu i nematerijalnu štetu zbog činjenice da domaća tijela nisu propisno razmotrila njezin predmet.
  3. Sud smatra da bi pitanje o tome je li podnositeljica zahtjeva pretrpjela „značajnu štetu” u smislu članka 35. stavka 3. točke (b) Konvencije treba razmotriti zajedno sa meritumom predmeta, jer je blisko povezano sa sadržajem podnositeljičinog prigovora, a to je da je u njezinu slučaju povrijeđeno načelo jednakosti oružja. 

B.     Osnovanost

1. Tvrdnje stranaka

  1. Vlada je tvrdila da je postupak bio pravičan. Upravni sud proveo je postupak u razumnom roku i u skladu s mjerodavnim postupovnim zakonom. Sud je donio razumnu presudu utemeljenu na zakonodavstvu koje je na snazi. Dodatno, Vlada je tvrdila da je u podnositeljičinu predmetu poštivano načelo jednakosti oružja. Podnositeljica zahtjeva mogla je u bilo kojem trenutku tražiti pristup spisu predmeta te je zapravo kasnije podnijela očitovanje na odgovor Gradskog ureda na njezinu tužbu. Nadalje, Vlada je tvrdila da Gradski ured u svojem odgovoru nije iznio nikakve nove materijalne činjenice, već da je samo ponovio svoje tvrdnje iz osporavane odluke
  2. Podnositeljica zahtjeva tvrdila je da nije imala pravično suđenje pred Upravnim sudom zato što je dodijeljeni sudac nije obavijestio o tuženikovu odgovoru na njezinu tužbu. Podnositeljica zahtjeva posebice je tvrdila da je Upravni sud svoju odluku temeljio na tvrdnjama Gradskog ureda koje su prvi put iznijete u njegovu odgovoru. Budući da joj odgovor nije bio dostavljen, nije imala mogućnost odgovoriti na nove tvrdnje koje su u njemu iznesene.

2. Ocjena Suda

  1. Sud ponavlja da načelo jednakosti oružja, jedno od elemenata šireg pojma pravičnog suđenja, zahtjeva da se svakoj stranci da razumna mogućnost da predstavi svoj predmet pod uvjetima koji je ne stavljaju u značajno nepovoljniji položaj vis-à-vis njezina protivnika (vidjeti, među mnogim drugim tijelima, predmete Dombo Beheer B.V. protiv  Nizozemske, 27. listopada 1993., stavak 33., serija A, br. 274. i Ankerl protiv Švicarske, 23. listopada 1996., stavak 38., Izvješća o presudama i odlukama, 1996.-V). Svaka stranka mora imati priliku znati za očitovanje ili dokaze koje navede druga stranka i odgovoriti na njih (vidjeti, primjerice, predmete Ruiz-Mateos protiv Španjolske, 23. lipnja 1993., stavak 63., serija A, br. 262. i Wynen protiv Belgije, br. 32576/96, stavak 32., ESLJP, -VIII).
  2. Vraćajući se ovome predmetu, Sud najprije primjećuje da je veljače 2007. Gradski ured, odnosno tuženik u upravnom sporu, podnio odgovor na podnositeljičinu tužbu Upravnom sudu od 23. prosinca 2006, tražeći da se tužba odbije (vidjeti prethodni stavak 11.). Nije osporeno da ovaj odgovor nije proslijeđen podnositeljici zahtjeva te da ona nije imala mogućnosti na njega se očitovati.
  3. Odgovor Gradskog ureda sadržavao je obrazloženo mišljenje o osnovanosti tužiteljičine tužbe. Sud je opetovano utvrdio da je u takvoj situaciji stvarni učinak prigovora na presudu od male važnosti (vidjeti predmet Steck-Risch i ostali protiv Lihtenštajna, 63151/00, stavak 57., 19. svibnja 2005.) jer je na strankama u sporu da navedu imaju li potrebu odgovoriti na dokument (vidjeti predmet Ziegler protiv Švicarske, br. 33499/96, stavak 38., 21. veljače 2002.). U ovom je predmetu posebice u pitanju povjerenje stranaka u sporu u rad pravosuđa koje je, inter alia, utemeljeno na saznanju da su imali mogućnost izraziti svoje stavove o svakom dokumentu u spisu (vidjeti, primjerice, predmet Ziegler, prethodno navedeno).
  4. Štoviše, Gradski se ured u svojem odgovoru nije ograničio na ponavljanje razloga navedenih u odluci koju je podnositeljica zahtjeva osporavala u svojoj tužbi. Umjesto toga, kao odgovor na tvrdnje koje je podnositeljica zahtjeva navela u svojoj tužbu iznio je nove tvrdnje koje podupiru njegovu odluku. Gradski ured posebice je tvrdio da podnositeljica zahtjeva nikad nije ispunjavala uvjete za dobivanje otpremnine jer je pravna osnova za raskid njezina radnog odnosa bio članak 383. Zakona o upravi, a ne članak 383. stavak (a) (vidjeti prethodne stavke 34. i 35.). Upravni sud pozivao se na te (nove) tvrdnje koje je iznio Gradski ured i čak ih je uključio u presudu od 6. svibnja 2009. kojom odbija podnositeljičinu tužbu. Stoga je bilo tim važnije podnositeljici zahtjeva omogućiti odgovor na te tvrdnje ako je to željela.
  5. U ovoj točki Sud se okreće Vladinu prigovoru da podnositeljica zahtjeva nije  pretrpjela  nikakvu  značajnu  štetu  (vidjeti  prethodni stavak 14.9. Tvrdila je da je bilo jasno da je podnositeljičin zahtjev za otpremninom podnesen izvan roka. Iako prihvaća taj argument, Sud ipak primjećuje da datum kada je podnositeljica predala svoj zahtjev nije jedini razlog za odbijanje njezine upravne tužbe. Drugim riječima, Upravni je sud iznio dodatne tvrdnje koje su dovele do zaključka da je podnositeljičin zahtjev pred nacionalnim tijelima bio neosnovan, ispitujući stoga njegovu osnovanost (vidjeti prethodni stavak 17). Nadalje, Sud primjećuje da mora nastaviti  s  razmatranjem  zahtjeva  čak  i  ako  podnositeljica  zahtjeva nije pretrpjela nikakvu značajnu štetu ako to zahtijeva poštivanje ljudskih prava definiranih Konvencijom i njezinim Protokolima ili ako domaći sud nije propisno razmotrio predmet. To su zahtjevi dviju zaštitnih klauzula koje čine članak 35. stavak 3. točku (b) Konvencije.
  6. Kad je riječ o prvoj zaštitnoj klauzuli, Sud primjećuje da bi, u skladu sa stavkom 39. Izvješća s objašnjenjima uz Protokol br. 14 (CETS br. 194.), primjena ovog uvjeta dopuštenosti zahtjeva treba osigurati izbjegavanje odbijanja predmeta koji, neovisno o svojoj trivijalnoj prirodi, postavljaju ozbiljna pitanja koja utječu na primjenu ili tumačenje Konvencije ili važnih pitanja koja se odnose na nacionalno pravo.
  7. Istina je da se Sud već koristio kriterijem „nepostojanja značajne štete” kako bi nedopuštenima proglasio slične prigovore o neprosljeđivanju odgovora domaćih tijela podnositelju zahtjeva (vidjeti predmet Holub protiv Češke Republike (odl.), br. 24880/05, 14. prosinca 2010.). Međutim, ovaj predmet valja razlikovati od predmeta Holub jer u tom predmetu domaća tijela u svojem obrazloženju nisu iznijela nove tvrdnje. Kao što je opisano u prethodnom stavku 49., u ovom predmetu ne samo da je Gradski ured u svojem obrazloženju iznio nove tvrdnje, već se Upravni sud prilikom donošenja presude pozivao na te tvrdnje. S tim u vezi, Sud ne može ocijeniti valjanost argumenata koje podnositeljica zahtjeva nije imala mogućnosti iznijeti. Samo konstantira da je podnositeljica zahtjeva mogla razumno argumentirati u prilog primjeni članka 383. stavka (a) Zakona o državnoj upravi na njezin predmet (vidjeti predmet Čepek protiv Češke Republike, br. 9815/10, stavak 58., 5. rujna 2013.). Iako bi ti argumenti ne bili nevažni za ishod ovog predmeta jer je podnositeljičin zahtjev u svakom slučaju bio u zastari, takva praksa Upravnog suda postavlja ozbiljno pitanje o načelu jednakosti oružja zajamčenom člankom 6. stavkom 1. Kovencije.
  8. Sud je često utvrđivao povrede članka 6. stavka 1. Konvencije u predmetima koja su se bavila sličnim pitanjima kao i ovaj predmet (vidjeti, primjerice, predmete Ziegler, prethodno navedeno, stavci 33. – 40., Steck- Risch i ostali, prethodno navedeno, stavci 51. – 59. i Schaller-Bossert protiv Švicarske, br. 41718/05, stavci 39. – 43., 28. listopada 2010.). Nadalje, kad je riječ o Hrvatskoj, Sud je već utvrdio povredu članka 6. stavka 1. u predmetu Hrdalo (Hrdalo protiv Hrvatske, br. 23272/07, 27. rujna 2011.). Kao i u ovom predmetu, u predmetu Hrdalo Upravni sud prizivatelju nije dostavio tuženikov odgovor s novim tvrdnjama na koje se pozivao u svojoj presudi.
  9. Slijedi da je u ovom predmetu poštivanje prava na pošteno suđenje, zajamčenog člankom 6. stavkom 1. Konvencije, zahtijevalo da se podnositeljici pruži mogućnost da zna za odgovor koji je podnio tuženika i da ga na njega odgovori (vidjeti predmet Steck-Risch i ostali, prethodno navedeno, stavak 58.). Međutim, podnositeljici zahtijeva to nije omogućeno. Tu pogrešku nije ispravila činjenica da se podnositeljica zahtjeva mogla žaliti Ustavnom sudu, što je i učinila, jer taj sud nije u potpunosti preispitao predmet (vidjeti predmet Steck-Risch i ostali, prethodno navedeno, stavak 56. i prethodni stavak 18.).
  10. U svjetlu navedenoga, Sud prvo zaključuje da, čak i kad su udovoljeni drugi zahtjevi za odbijanjem prigovora prema članku 35. stavku 3.točki (b) Konvencije, poštivanje ljudskih prava, kako je definirano Konvencijom i njezinim Protokolima, zahtijeva preispitivanje o osnovanosti (vidjeti predmete Zborovský protiv Slovačke, br. 14325/08, stavak 54., 23. listopada 2012. i, a contrario, Adrian Mihai Ionescu protiv Rumunjske (odl.), br. 36659/04, stavak 39., 1. lipnja 2010.).
  11. Sud dalje smatra, u svjetlu nalaza iz stavaka 50. – 55., da Vlada nije iznijela nikakvu činjenicu ili tvrdnju koje bi ga uvjerile da dođe do drugačijih zaključaka od onih u predmetu Hrdalo.
  12. Sukladno tome, Sud odbija Vladin prigovor o nedopuštenosti i zaključuje da je došlo do povrede članka 6. stavka 1. Konvencije.

II OSTALE NAVODNE POVREDE KONVENCIJE 

  1. Podnositeljica zahtjeva također je prigovorila, na temelju članka 6. stavka 1. Konvencije, na neodržavanje usmene rasprave pred Upravnim sudom te na ishod i duljinu postupka. Dalje je prigovorila na temelju članka 13. Konvencije na nedostatak učinkovitih pravnih sredstava protiv presude Upravnog suda. Dodatno je prigovorila na temelju članka 14. Konvencije da je bila diskriminirana na temelju svojeg srpskog podrijetla. Konačno, prigovorila je na temelju članka 1. Protokola br. 1. uz Konvenciju da joj je uskraćena otpremnina.
  2. U svjetlu cjelokupnog materijala koje posjeduje, te u mjeri u kojoj su pitanja koja su predmet prigovora u njegovoj nadležnosti, Sud smatra da taj dio zahtjeva ne upućuje na postojanje bilo kakve povrede Konvencije. Iz toga slijedi da je nedopušten prema članku 35. stavku 3. točki (a) kao očigledno neosnovan i da ga treba odbaciti temeljem članka 35. stavka 4. Konvencije.

III PRIMJENA ČLANKA 41. KONVENCIJE 

  1. Članak 41. Konvencije navodi:

„Ako Sud utvrdi da je došlo do povrede Konvencije i dodatnih protokola, a unutarnje pravo zainteresirane visoke ugovorne stranke omogućava samo djelomičnu odštetu, Sud će, prema potrebi, dodijeliti pravednu naknadu povrijeđenoj stranci.”

A.     Naknada štete

  1. Podnositeljica zahtjeva potraživala je 929,705 eura (EUR) na ime naknade materijalne štete i 464,852 eura (EUR) na ime naknade nematerijalne štete.
  2. Vlada je iznos koji je potraživala podnositeljica smatrala pretjeranim, neosnovanim i nepotkrijepljenim tvrdeći da nema nikakve uzročne poveznice između povreda na koje se podnositeljica zahtjeva žalila i njezinih financijskih zahtjeva.
  3. Sud ne nalazi nikakvu uzročnu poveznicu između utvrđene povrede i navodne imovinske štete, stoga odbija ovaj zahtjev. Što se tiče zahtjeva na ime naknade nematerijalne štete, Sud smatra da utvrđivanje povrede članka 6. stavka 1. Konvencije samo po sebi predstavlja dostatnu pravičnu naknadu (vidjeti, primjerice, predmet Juričić protiv Hrvatske, br. 58222/09, stavak 107., 26. srpnja ).

B.     Troškovi i izdaci

  1. Podnositeljica zahtjeva također je potraživala naknadu troškova i izdataka nastalih pred Sudom, ne navodeći iznos.
  2. Vlada je osporila ta potraživanja kao nespecificirana. Vlada je također istaknula da podnositeljica zahtjeva nije podnijela dokumente u prilog zahtjevu za naknadu troškova te ustvrdila da bi njezin zahtjev stoga trebao biti odbačen.
  3. Prema sudskoj praksi Suda, podnositelj zahtjeva ima pravo na naknadu troškova i izdataka samo u mjeri u kojoj je dokazano da su oni stvarno nastali i bili potrebni te da je njihova visina razumna (vidjeti predmet Editions Plon protiv Francuske, br. 58148/00, stavak 64., ESLJP, 2004.-IV). Budući da podnositeljica zahtjeva nije specificirala zahtjev za naknadom troškova i izdataka, Sud ništa ne dosuđuje s tog osnova.

 

IZ TIH RAZLOGA SUD JEDNOGLASNO

  1. Spaja s osnovanošću Vladin prigovor o „značajnoj šteti” i odbacuje ga;
  2. Utvrđuje da je prigovor o povredi načela jednakosti oružja dopušten, dok je ostatak zahtjeva nedopušten;
  3. Presuđuje da je došlo do povrede članka 6. stavka 1. Konvencije;
  4. Presuđuje da utvrđivanje povrede samo po sebi predstavlja dostatnu pravičnu naknadu na ime bilo koje nematerijalne štete koju je podnositeljica zahtjeva mogla pretrpjeti;
  5. Odbija zahtjev podnositeljice zahtjeva za pravičnom naknadom.

 

Sastavljeno na engleskome jeziku i otpravljeno u pisanom obliku dana 9. siječnja 2014. u skladu s pravilom 77. stavcima 2. i 3. Poslovnika suda

Søren Nielsen                                                             Isabelle Berro-Lefèvre

Tajnik                                                                              Predsjednica

 

___________________________________
Prevod presude preuzet sa https://hudoc.echr.coe.int/

 

 Prevela prevoditeljska agencija Alkemist

 

 

FIRST SECTION

CASE OF MARAVIĆ MARKEŠ v. CROATIA

(Application no. 70923/11) 

JUDGMENT

STRASBOURG

9 January 2014

FINAL

09/04/2014

This judgment has become final under Article 44 § 2 of the Convention. It may be subject to editorial revision.

In the case of Maravić Markeš v. Croatia,

The European Court of Human Rights (First Section), sitting as a Chamber composed of:

Isabelle Berro-Lefèvre, President,
Elisabeth Steiner,
Khanlar Hajiyev,
Julia Laffranque,
Linos-Alexandre Sicilianos,
Ksenija Turković,
Dmitry Dedov, judges,
and Søren Nielsen, Section Registrar,

Having deliberated in private on 10 December 2013,

Delivers the following judgment, which was adopted on that date:

PROCEDURE

1. The case originated in an application (no. 70923/11) against the Republic of Croatia lodged with the Court under Article 34 of the Convention for the Protection of Human Rights and Fundamental Freedoms (“the Convention”) by a Croatian national, Ms Dragica Karla Maravić Markeš (“the applicant”), on 20 April 2011.

2. The Croatian Government (“the Government”) were represented by their Agent, Mrs Štefica Stažnik.

3. The applicant alleged, in particular, that in administrative proceedings the domestic authorities had breached the principle of equality of arms.

4. On 21 February 2012 the application was communicated to the Government.

THE FACTS

I. THE CIRCUMSTANCES OF THE CASE

5. The applicant was born in 1949 and lives in Zagreb.

A. Administrative proceedings

6. In 1985 the applicant was employed as an inspector for Zagreb Municipal Council (Grad Zagreb). On 25 June 1991 the Executive Board (Izvršno vijeće) of the Municipal Council removed the applicant from her position and on 26 June 1991 she was made available for redeployment (stavljena na raspolaganje) and subsequently redeployed to the Municipal Council’s Secretariat for Planning, Public Utilities, Transport and Infrastructure (Gradski sekretarijat za prostorno uređenje, komunalne poslove, promet i veze – “the Secretariat”) until 30 September 1991, without being given a permanent role there.

7. On 30 September 1991 the Secretariat determined that the applicant could not be found a permanent position within the organisation and terminated her employment upon the expiry of her notice period on 31 March 1992. The applicant did not, at the time, receive any severance pay following her dismissal.

8. On 29 July 2006 the applicant requested payment of severance pay from Zagreb Municipal Council’s Office for Planning, Environmental Protection, Development, Construction, Public Utilities and Transport (Gradski ured za prostorno uređenje, zaštitu okoliša, izgradnju grada, graditeljstvo, komunalne poslove i promet – “the Municipal Office”).

9. On 10 October 2006 the Municipal Office found that the request for payment should have been submitted within three years of the applicant’s dismissal and rejected it as lodged out of time. The relevant part of the decision reads as follows:

“...

The request of Dragica Markeš is inadmissible, as the conditions for initiating proceedings have not been met...

By the Secretariat’s decision... the applicant’s employment was terminated on 31 March 1992 in accordance with section 383 of the Public Administration Act.

On 29 July 2006 the applicant requested the severance pay, relying on section 383(a) of the Public Administration Act.

This Office finds that in the present case the conditions for initiating proceedings following the request of Dragica Markeš have not been met.

Section 138 of the Labour Act... sets the statute of limitations for claims arising from employment at three years.

Section 214 subsection 1 of the Obligations Act... provides that the right to claim fulfilment of an obligation ceases when the statutory limitation period expires...

In the present case, the statute of limitations ran from 1 April 1992. It follows that the applicant lodged her request for severance pay out of time...”

10. The applicant appealed against this decision to the Chief of the Municipal Office and on 9 November 2006 he dismissed the appeal as without merit and upheld the first-instance decision. The relevant part of the decision reads as follows:

“...

The appeal is without merit.

...

After an examination of the appeal and the entire case file, it was found that the first-instance body had fully and correctly established the factual background and had rendered a correct decision. There had been no breaches of procedural rules or errors in the application of the law to the detriment of the appellant...

As regards the appellant’s allegations that, instead of provisions of the Labour Act and the Obligations Act, the provisions of the State Administration Act and Administrative Proceedings Act should have been applied to her case, [this authority finds them to be] unfounded...

Section 371 of the Obligations Act provided that claims became time-barred after five years, if no other statutory limitation period was prescribed by law.

Section 138 of the Labour Act provides that the statute of limitations for claims arising from employment, including severance pay, is three years.

In the light of the above, it is apparent at the outset that under both the Obligations Act, relevant for determining the statute of limitations at the time the appellant’s employment was terminated, and under the Labour Act, relevant for determining the statute of limitations at the time of lodging the request, the appellant’s claim is time-barred.

The validity of the decision of the first-instance authority is therefore clear...”

11. On 23 December 2006 the applicant brought an administrative action against the appeal decision in the Administrative Court (Upravni sud Republike Hrvatske). Subsequently, the Administrative Court forwarded the case for comment to the Municipal Office.

12. On 15 February 2007 the Municipal Office submitted its observations to the Administrative Court. In those observations the Municipal Office raised the issue of the applicant’s entitlement to severance pay for the first time and reiterated that the request for payment had been lodged out of time. These observations were not forwarded to the applicant. The relevant part of the observations reads as follows:

“...

II. It is further noted that even if the claimant had requested severance pay within the statutory time-limit, she would not have been entitled to it, as her employment was not terminated on the basis of section 383(a) of the State Administration Act, on which the claimant relied, but on the basis of section 383 of that Act....

Section 383 of the State Administration Act, on the basis of which the claimant’s employment was terminated, envisages the restructuring of units or individual posts as grounds for being made available for redeployment or termination of employment, and as such does not envisage severance pay...

On the contrary, section 383(a) envisages the needs of the civil service as grounds for being made available for redeployment or termination of employment.

It is further noted that section 383(a) of the State Administration Act, relied upon by the claimant, came into force on 8 October 1991, at the time when the decision setting the claimant’s notice period, on basis of section 383 of the State Administration Act, had been already rendered. Upon the expiry of that period, the claimant’s employment was terminated.

...”

13. On 26 September 2007 the applicant requested that the proceedings before the Administrative Court be expedited. On 7 February 2008 the applicant again requested that the proceedings be expedited and an oral hearing held in her case. On 24 May and 9 December 2008 the applicant requested that the Administrative Court expedite the proceedings and decide her case with or without holding an oral hearing.

14. On 31 March 2009 the applicant asked the Administrative Court and the President of the Supreme Court (Vrhovni sud Republike Hrvatske) to exclude the assigned judge and the President of the Administrative Court from her case. She expressed concerns that her case had been deliberately delayed.

15. On 16 April 2009 the President of the Supreme Court dismissed the applicant’s request for exclusion of the President of the Administrative Court as groundless.

16. On 23 April 2009 the President of the Administrative Court dismissed the applicant’s request for exclusion of the assigned judge as unsubstantiated.

17. On 6 May 2009 the Administrative Court dismissed the applicant’s action. The relevant part of the judgment reads as follows:

“ ...

The complaint is without merit.

...

It transpires from the above-mentioned statutory provisions that the claimant’s employment was terminated on the basis of section 383, and not section 383(a) of the State Administration Act, and that the claimant’s claim is unfounded because her employment was terminated due to the restructuring of units or individual posts, and not due to redeployment for the needs of the civil service, as prescribed by section 383(a) of the Act. In the light of the above, the claimant has no grounds for severance pay.

However, the defendant authority did not entertain the claimant’s severance pay entitlement. Instead, it declared her request inadmissible as time-barred...

Given that the claimant lodged her request after the expiry of the statutory time-limit, the defendant authority correctly dismissed the claimant’s appeal against its decision ...”

18. On 10 July 2009 the applicant lodged a constitutional complaint before the Constitutional Court (Ustavni sud Republike Hrvatske) complaining, inter alia, of a lack of adversarial proceedings before the Administrative Court. On 30 March 2011 the Constitutional Court declared the applicant’s complaint inadmissible as manifestly ill-founded. The relevant part of the decision reads as follows:

“The constitutional complaint is declared inadmissible.

1. The constitutional complaint was lodged against the decision of the Administrative Court... of 6 May 2009 whereby [that court] dismissed the complainant’s administrative complaint and upheld the decision of the Municipal Office... of 9 November 2006.

By that decision the complainant’s appeal against the first-instance decision whereby her request for severance pay had been declared inadmissible was dismissed.

2. The complainant considers that her rights guaranteed by Articles 14 § 2, 19 § 1, 29 § 1 and 48 § 1 of the Constitution were violated by the contested decisions. She also cites Articles 6, 13 and 14 of the European Convention on Human Rights...

The conditions for examining the merits of the case have not been met.

3. ... Section 32 of the Constitutional Court Act provides:

“The Constitutional Court shall declare inadmissible any request or complaint in respect of which it has no jurisdiction; which is lodged out of time; and in other situations where the conditions for examining the merits of the case are not met.

By “examining the merits of the case”, section 32 of the Constitutional Court Act refers to scrutinising the constitutional law aspects of the case.

4. In accordance with the Constitution and the Constitutional Court Act, the Constitutional Court does not form part of the regular judicial system, does not conduct court proceedings and does not decide on the merits of judicial matters. The Constitutional Court is a separate body established under the Constitution for the protection of individual human rights and fundamental freedoms (constitutional rights) in proceedings instituted by a constitutional complaint.

5. A constitutional complaint is not a regular or extraordinary remedy within the system of domestic legal remedies. It is a special, constitutional remedy for the protection of constitutional rights in individual cases. It is therefore not sufficient to base a constitutional complaint on breaches resulting from alleged unlawful acts committed by a competent body or a court. The legal protection against such unlawfulness is provided by general and specialised courts in proceedings taking place before several levels of jurisdiction. They can exceptionally be examined before the Constitutional Court, but only in so far as they can [be argued to have] violated human rights and fundamental freedoms protected by the Constitution.

It is also not sufficient to repeat the submissions from the appeal or cassation proceedings or to merely enumerate constitutional rights that have allegedly been violated. The constitutional complaint must contain specific and reasoned claims of a breach of a constitutional right.

6. In the present case, the Administrative Court accepted the findings of the administrative bodies that the complainant’s claim had been time-barred, as her employment had been terminated on 31 March 1992 and she had submitted her request for severance pay on 29 July 2006.

The Constitutional Court finds the claims in the constitutional complaint to be a repetition of the claims in the administrative complaint.

In her constitutional complaint, the complainant was unable to show that the Administrative Court had acted contrary to the constitutional provisions concerning human rights and fundamental freedoms or had arbitrarily interpreted the relevant statutory provisions. The Constitutional Court therefore finds that the present case does not raise an issue of the complainant’s constitutional rights. Thus, there is no constitutional law issue in the case for the Constitutional Court to decide on.

...”

B. Proceedings following the applicant’s request for the protection of the right to a hearing within a reasonable time

19. Meanwhile, on 28 November 2008 the applicant lodged a complaint with the Supreme Court (Vrhovni sud Republike Hrvatske) about the length of the administrative proceedings.

20. On 30 October 2009 her complaint was dismissed. The Supreme Court found that the proceedings had lasted for two years, eight months and fifteen days at two levels of jurisdiction, which was not deemed to be excessive.

21. The applicant appealed against this decision and on 7 February 2011 a panel of judges of the Supreme Court dismissed her appeal.

22. On 18 April 2011 the applicant lodged a constitutional complaint before the Constitutional Court against the decisions of the Supreme Court.

23. On 2 June 2011 the Constitutional Court declared the applicant’s constitutional complaint inadmissible on the grounds that the contested decisions were not susceptible to constitutional review.

II. RELEVANT DOMESTIC LAW

A. The Administrative Disputes Act

24. The relevant sections of the Administrative Disputes Act (Zakon o upravnim sporovima, Official Gazette of the Socialist Federal Republic of Yugoslavia no. 4/1977, and Official Gazette of the Republic of Croatia nos. 53/1991, 9/1992 and 77/1992), as in force at the material time, are noted below.

25. Section 29(1) provided that if an administrative complaint was incomplete or incomprehensible, the president of the panel should invite the claimant to correct the shortcomings identified within a certain time-limit. In doing so, the president was to instruct the claimant what had to be done and how, and warn him or her of the consequences of failing to comply with the court’s instructions.

26. Section 29(2) provided that if the claimant did not correct the shortcomings in his or her action within the time-limit fixed, and they were of such a nature as to prevent the court from proceeding with the case, the court was empowered to declare the action inadmissible for failure to comply with procedural requirements.

27. Section 30 read as follows:

“The [Administrative] Court shall declare an administrative complaint inadmissible:

(1) if it was lodged out of time (section 24) or is premature (section 26);

...

(3) if it is apparent that the impugned administrative act does not concern the claimant’s rights or legal interests (section 12);

(4) if an appeal against the impugned administrative act was possible but was not pursued [by the complainant] or was lodged out of time (section 7);

...

The [Administrative] Court may declare the complaint inadmissible on the grounds listed in subsection 1 at any stage of the proceedings.”

28. Section 33 subsection 1 read as follows:

“If [the Administrative Court] neither declares the action inadmissible pursuant to section 29 subsection 2 or section 30 of this Act nor annuls the administrative decision pursuant to section 31 of this Act, [the Administrative] Court shall serve the action on the defendant and the interested parties, if any, for comment.”

29. Section 34 read as follows:

“The [Administrative Court] decides administrative disputes in closed session.

The [Administrative Court] may decide to hold an oral hearing on account of the complexity of the dispute or if it otherwise finds it useful for better clarification of the matter at issue.

For the same reasons a party may ask that an oral hearing be held.”

30. Section 60 provided that if the Administrative Disputes Act did not contain specific provisions on the procedure before the Administrative Court that could be applied in a case, the provisions of the Civil Procedure Act should apply by analogy.

B. Civil Procedure Act

31. Section 150 paragraph 1 of the Civil Procedure Act (Zakon o parničnom postupku, Official Gazette of the Socialist Federal Republic of Yugoslavia nos. 4/1977, 36/1977 (corrigendum), 36/1980, 69/1982, 58/1984, 74/1987, 57/1989, 20/1990, 27/1990 and 35/1991, and Official Gazette of the Republic of Croatia nos. 53/1991, 91/1992, 58/1993, 112/1999, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 148/2011 and 25/2013) as in force at the material time, provided as follows:

“Parties shall have the right to examine and copy the case file of proceedings in which they are involved.”

C. Public Administration Act

32. The Public Administration Act (Zakon o upravi, Official Gazette of the Republic of Croatia nos. 16/1978, 50/1978, 29/1985, 41/9047/90 and 53A/91) regulated the employment of civil servants until October 1994 when it was repealed.

33. Section 299 provided that employment matters which were not regulated by this Act would be regulated by general employment law legislation.

34. Section 383 regulated the termination of civil servants’ employment in situations where their post or their department had become redundant, and did not envisage the payment of severance pay.

35. Section 383(a) came into force on 8 October 1991 and provided that a civil servant, at the request of his head of unit, could be made available for redeployment. Such redeployment could last from thirty days to six months, after which period the person’s employment would be terminated. In case of termination of employment, the civil servant had a right to severance pay.

D. Labour Act

36. Section 138 of the Labour Act (Zakon o radu, Official Gazette of the Republic of Croatia no. 137/04, consolidated version), as in force at the material time, provided as follows:

“If this or some other Act does not provide otherwise, the statute of limitations for claims arising from employment is three years.”

E. Civil Obligations Act

37. The relevant provisions of the Civil Obligations Act (Zakon o obveznim odnosima, Official Gazette of the Republic of Croatia nos. 35/2005 and 41/2008) provide as follows:

Section 214

“(1) The right to claim fulfilment of an obligation shall cease when the statutory limitation period has expired.

(2) The statute of limitations [bars such a claim] when the statutory period in which a creditor could have claimed fulfilment of an obligation has expired.

...”

Section 225

“Claims become time-barred after five years, if no other statutory limitation period is prescribed by law.”

38. These provisions are essentially the same as the provisions of the Civil Obligations Act (Official Gazette of the Republic of Croatia nos. 53/1991, 73/1991, 111/1993, 3/1994, 107/1995, 7/1996 and 112/1999) that was in force until 1 January 2006.

THE LAW

I. ALLEGED VIOLATION OF ARTICLE 6 § 1 OF THE CONVENTION IN RESPECT OF THE PRINCIPLE OF EQUALITY OF ARMS

39. The applicant complained that the administrative proceedings in her case had been unfair. In particular, she complained that the Administrative Court had failed to forward the observations of the Municipal Office submitted during the proceedings to her and had therefore deprived her of the possibility to comment on them. Moreover, she complained that the Administrative Court had based its decision on arguments of the Municipal Office which had been raised for the first time in its response.

40. She relied on Article 6 § 1 of the Convention, the relevant part of which reads as follows:

“In the determination of his civil rights and obligations ... everyone is entitled to a fair ... hearing... by [a] ... tribunal ...”

A. Admissibility

41. The Government disputed the admissibility of this complaint on the grounds that the applicant had not suffered any significant disadvantage, as her request for payment of severance pay had in any event been manifestly ill-founded and submitted fourteen years after her employment had been terminated.

42. The applicant contested that argument. In her view, she had incurred substantial pecuniary and non-pecuniary damages due the fact that her case had not been duly considered by the domestic authorities.

43. The Court considers that the question of whether the applicant suffered a “significant disadvantage” within the meaning of Article 35 § 3 (b) of the Convention should be joined to the merits, since it is closely linked to the substance of the applicant’s complaint that the principle of equality of arms was breached in her case.

B. Merits

1. The parties’ arguments

44. The Government averred that the proceedings had been fair. The Administrative Court had conducted the proceedings within a reasonable time and in accordance with the relevant procedural law. That court had rendered a reasoned judgment based on the legislation in force. In addition, the Government argued that the principle of equality of arms had also been respected in the applicant’s case. The applicant could at any time have sought access to the case file and had in fact subsequently submitted comments on the Municipal Office’s response to her claim. Moreover, the Government argued that the Municipal Office had not raised any new material facts in its response, but had simply reiterated its arguments from the impugned decision.

45. The applicant argued that she had not had a fair trial before the Administrative Court, due to the failure of the assigned judge to inform her about the defendant’s response to her claim. In particular, the applicant claimed that the Administrative Court had based its decision on arguments of the Municipal Office which had been raised for the first time in its response. Since that response had never been served on her, she had not had an opportunity to respond to the new arguments raised therein.

2. The Court’s assessment

46. The Court reiterates that the principle of equality of arms, which is one of the elements of the broader concept of a fair hearing, requires each party to be given a reasonable opportunity to present its case under conditions that do not place it at a substantial disadvantage vis-à-vis its opponent (see, among many other authorities, Dombo Beheer B.V. v. the Netherlands, 27 October 1993, § 33, Series A no. 274, and Ankerl v. Switzerland, 23 October 1996, § 38, Reports of Judgments and Decisions 1996‑V). Each party must be given the opportunity to have knowledge of and comment on the observations filed or evidence adduced by the other party (see, for example, Ruiz-Mateos v. Spain, 23 June 1993, § 63, Series A no. 262, and Wynen v. Belgium, no. 32576/96, § 32, ECHR 2002‑VIII).

47. Turning to the present case, the Court first notes that on 15 February 2007 the Municipal Office, being the defendant in the administrative proceedings at issue, submitted a response to the applicant’s action in the Administrative Court of 23 December 2006, requesting that the action be dismissed (see paragraph 11 above). It is not contested that this response was not forwarded to the applicant and that she had no opportunity to comment on it.

48. The Municipal Office’s response contained a reasoned opinion on the merits of the applicant’s action. The Court has repeatedly held that in such a situation the effect which the observations actually had on the judgment is of little consequence (see Steck-Risch and Others v. Liechtenstein, no. 63151/00, § 57, 19 May 2005) because it is for the parties to a dispute to state whether or not a document calls for their comment (see Ziegler v. Switzerland, no. 33499/96, § 38, 21 February 2002). What is particularly at stake here is the litigants’ confidence in the workings of justice, which is based on, inter alia, the knowledge that they have had the opportunity to express their views on every document in the file (see, for example, Ziegler, cited above).

49. What is more, the Municipal Office did not confine itself in its response to restating the reasons given in the decision the applicant was contesting through her action. Rather, it advanced new arguments in support of its decision in reply to those raised by the applicant in her action. In particular, the Municipal Office argued that the applicant had never been eligible to receive severance pay, as the legal basis for the termination of her employment had been section 383 of the Public Administration Act and not section 383(a) (see paragraphs 34 and 35 above). The Administrative Court relied on those (new) arguments raised by the Municipal Office and even incorporated them in its judgment of 6 May 2009 dismissing the applicant’s action. It was therefore all the more important to give the applicant an opportunity to comment on those arguments if she had wished to do so.

50. At this juncture, the Court turns to the Government’s objection that the applicant did not suffer any significant disadvantage (see paragraph 41 above). They argued that it was clear that the applicant’s claim for severance pay had been lodged out of time. While accepting that argument, the Court, however, notes that the date of lodging the applicant’s claim was not the sole reason for dismissing her administrative complaint. Namely, the Administrative Court put forward additional arguments leading to the conclusion that the applicant’s claim before the national authorities was unfounded, thus examining the merits of it (see paragraph 17 above). Furthermore, the Court notes that it must continue the examination of the application even in the absence of any significant disadvantage suffered by the applicant, if respect for human rights as defined in the Convention and the Protocols thereto so requires or if the case has not been duly considered by a domestic tribunal. Such are the requirements of the two safeguard clauses embedded into Article 35 § 3 (b) of the Convention.

51. As regards the first safeguard clause, the Court notes that, according to paragraph 39 of the Explanatory Report to Protocol No. 14 (CETS No. 194), the application of this admissibility requirement should ensure avoiding the rejection of cases which, notwithstanding their trivial nature, raise serious questions affecting the application or the interpretation of the Convention or important questions concerning national law.

52. It is true that the Court has already used the “no significant disadvantage” criterion to declare inadmissible similar complaints of failure to forward the observations of domestic authorities to the applicant (see Holub v. Czech Republic (dec.), no. 24880/05, 14 December 2010). However, the present case has to be distinguished from Holub, as in that case the domestic authorities did not raise new arguments in their observations. As described in paragraph 49 above, in the present case not only did the Municipal Office raise new arguments in their observations, but the Administrative Court relied on those arguments when rendering its judgment. In this connection, the Court cannot assess the validity of arguments which the applicant had no opportunity to present. It simply notes that the applicant could have reasonably argued in favour of the application of section 383(a) of the State Administration Act to her case (see Čepek v. the Czech Republic, no. 9815/10, § 58, 5 September 2013). Although these arguments would be irrelevant for the outcome of the present case, as the applicant’s claim was in any event time-barred, such practice on the part of the Administrative Court raises a serious issue as regards the principle of equality of arms, enshrined in Article 6 § 1 of the Convention.

53. The Court has frequently found violations of Article 6 § 1 of the Convention in cases raising issues similar to that of the present case (see, for example, Ziegler, cited above, §§ 33-40; Steck-Risch and Others, cited above, §§ 51-59; and Schaller-Bossert v. Switzerland, no. 41718/05, §§ 39-43, 28 October 2010). Moreover, in respect of Croatia the Court has already found a violation of Article 6 § 1 in the Hrdalo case (Hrdalo v. Croatia, no. 23272/07, 27 September 2011). As in the present case, in Hrdalo the Administrative Court failed to serve the defendant’s response, containing new arguments upon which it relied in its judgment, on the claimant.

54. It follows that in the present case, respect for the right to a fair hearing, guaranteed by Article 6 § 1 of the Convention, required that the applicant be given an opportunity to have knowledge of and to comment on the response submitted by the defendant (see Steck-Risch and Others, cited above, § 58). However, the applicant was not afforded this opportunity. This deficiency was not remedied by the fact that the applicant could have and did complain to the Constitutional Court, as that court did not carry out a full review of the case (see Steck-Risch and Others, cited above, § 56, and paragraph 18 above).

55. In the light of the foregoing, the Court first concludes that even when other criteria for rejecting the complaint under Article 35 § 3 (b) of the Convention are met, respect for human rights as defined in the Convention and the Protocols thereto requires its examination on the merits (see Zborovský v. Slovakia, no. 14325/08, § 54, 23 October 2012, and, a contrarioAdrian Mihai Ionescu v. Romania (dec.), no. 36659/04, § 39, 1 June 2010).

56. The Court further considers, in the light of its findings in paragraphs 50-55, that the Government have not put forward any fact or argument capable of persuading it to reach a different conclusion from that of the Hrdalo case.

57. The Court accordingly rejects the Government’s inadmissibility objection and concludes that there has been a violation of Article 6 § 1 of the Convention.

II. OTHER ALLEGED VIOLATIONS OF THE CONVENTION

58. The applicant also complained, under Article 6 § 1 of the Convention, about the lack of an oral hearing before the Administrative Court and about the outcome and length of the proceedings. She further complained under Article 13 of the Convention of a lack of effective remedies against the Administrative Court’s judgment. She additionally complained under Article 14 of the Convention that she had been discriminated against on the grounds of her Serbian origins. Finally, she complained under Article 1 of Protocol No. 1 to the Convention that she had been deprived of her severance pay.

59. In the light of all the material in its possession, and in so far as the matters complained of are within its competence, the Court considers that this part of the application does not disclose any appearance of a violation of the Convention. It follows that it is inadmissible under Article 35 § 3 (a) as manifestly ill-founded and must be rejected pursuant to Article 35 § 4 of the Convention.

III. APPLICATION OF ARTICLE 41 OF THE CONVENTION

60. Article 41 of the Convention provides:

“If the Court finds that there has been a violation of the Convention or the Protocols thereto, and if the internal law of the High Contracting Party concerned allows only partial reparation to be made, the Court shall, if necessary, afford just satisfaction to the injured party.”

A. Damage

61. The applicant claimed 929,705 euros (EUR) in respect of pecuniary damage and EUR 464,852 in respect of non-pecuniary damage.

62. The Government considered the amount claimed by the applicant excessive, unfounded and unsubstantiated, submitting that there was no causal link between the violations complained of and the applicant’s financial claims.

63. The Court does not discern any causal link between the violation found and the pecuniary damage alleged; it therefore rejects this claim. As regards the claim for non-pecuniary damage, the Court considers that the finding of a violation of Article 6 § 1 of the Convention constitutes in itself sufficient just satisfaction (see, for example, Juričić v. Croatia, no. 58222/09, § 107, 26 July 2011).

B. Costs and expenses

64. The applicant also claimed costs and expenses incurred before the Court without specifying the amount.

65. The Government contested this claim as unspecified. The Government also pointed out that the applicant had failed to submit documents in support of the claim for costs and submitted that her claim should therefore be rejected.

66. According to the Court’s case-law, an applicant is entitled to the reimbursement of costs and expenses only in so far as it has been shown that these have been actually and necessarily incurred and are reasonable as to quantum (see Editions Plon v. France, no. 58148/00, § 64, ECHR 2004-IV). As the applicant failed to specify the claim for costs and expenses, the Court makes no award under this head.

FOR THESE REASONS, THE COURT, UNANIMOUSLY,

1. Joins to the merits the Government’s objection concerning the “significant disadvantage” and rejects it;

2. Declares the complaint concerning the breach of the principle of equality of arms admissible and the remainder of the application inadmissible;

3. Holds that there has been a violation of Article 6 § 1 of the Convention;

4. Holds that the finding of a violation constitutes in itself sufficient just satisfaction for any non-pecuniary damage the applicant might have sustained;

5. Dismisses the applicant’s claim for just satisfaction.

Done in English, and notified in writing on 9 January 2014, pursuant to Rule 77 §§ 2 and 3 of the Rules of Court.

Søren Nielsen                                            Isabelle Berro-Lefèvre
Registrar                                                    President

 

Nema povezane prakse za ovu presudu.
Sažmi komentare

Komentari

Relevantni komentari iz drugih presuda

Član 6 | DIC | Bochan protiv Ukrajine br.2
Bočan protiv Ukrajine interesantna je jer podnositeljka ima pravo da "žalbu u svetlu vanrednih okolnosti" koja predstavlja posebni vanredni pravni lek u ukrajinskom pravu. Međutim, Vrhovni sud Ukrajine odbio je dati zahtev podnositeljke a svoju odluku obrazložio je na način koji nije u skladu sa zaključcima iz ranije presude Evropskog suda.

Ovime je ona onemogućena da koristi pravni lek raspoloživ u domaćem pravu, čime je povređeno pravo na pravično suđenje.
Član 6 | DIC | Cvetković protiv Srbije
Vrhovni sud Srbije je, na sednici održanoj 24.04.2008. godine, odlučujući o reviziji tužioca, izjavljenoj protiv presude Okružnog suda u Leskovcu, Gž. 860/07 od 26.04.2007, doneo rešenje kojim se ukida presuda Okružnog suda u Leskovcu i predmet vraća na drugostepeno odlučivanje o žalbama parničnih stranaka.

Rešenje Rev.II 1209/07, anonimizirano u skladu sa Pravilnikom, može se preuzeti sa adrese
ovde
Član 6 | DIC | Erkapić protiv Hrvatske
Presuda je povezana sa rešenjem Kzz 1212/2018 od 14.11.2018. Vrhovnog kasacionog suda, kojim se odbacuje kao nedozvolјen zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivlјenog Marka Ristića - advokata Aleksandra Milićevića, podnet protiv pravnosnažnih presuda Višeg suda u Beogradu K.br.9/2018 od 19.04.2018. godine i Apelacionog suda u Beogradu Kž1 578/18 od 05.07.2018. godine.

Presudom Višeg suda u Beogradu K.br.9/2018 od 19.04.2018. godine okrivlјeni M.R. oglašen je krivim zbog izvršenja krivičnog dela neovlašćena proizvodnja i stavlјanje u promet opojnih droga iz člana 246. stav 1. KZ za koje mu je utvrđena kazna zatvora u trajanju od 3 godine i 2 meseca, te mu je opozvana uslovna osuda izrečena presudom Trećeg osnovnog suda u Beogradu Spk.br.121/17 od 11.10.2017. godine i uzeta kao utvrđena kazna zatvora u trajanju od 8 meseci, pa je okrivlјeni osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 3 (tri) godine i 6 (šest) meseci u koju mu se uračunava vreme provedeno na zadržavanju i u pritvoru počev od 10.11.2017. godine do 19.04.2018. godine. Istom presudom prema okrivlјenom je izrečena mera bezbednosti oduzimanje predmeta i to opojne droge kanabis u neto iznosu od 421,02 grama. Okrivlјeni je obavezan da plati troškove krivičnog postupka u iznosu od 12.000,00 dinara i sudski paušal u iznosu od 20.000,00 dinara, a sve u roku od 15 dana od dana pravnosnažnosti presude.
Presudom Apelacionog suda u Beogradu Kž1 578/18 od 05.07.2018. godine odbijene su kao neosnovane žalbe Višeg javnog tužioca u Beogradu, okrivlјenog i njegovog branioca - advokata Aleksandra Milićevića, pa je potvrđena presuda Višeg suda u Beogradu K.br.9/2018 od 19.04.2018. godine.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde
Član 6 | DIC | Filips protiv Ujedinjenog Kraljevstva
Presuda je povezana sa presudom Kzz 1211/2018 od 28.11.2018. godine, Vrhovnog kasacionog suda, kojom se odbija kao neosnovan, zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivlјenog Ž.N., podnet protiv pravnosnažnih presuda Višeg suda u Beogradu K br. 247/15 od 06.11.2017. godine i Apelacionog suda u Beogradu Kž1 br. 132/18 od 31.05.2018. godine, u odnosu na bitne povrede odredaba krivičnog postupka iz člana 438. stav 1. tačka 9) i iz člana 438. stav 2. tačka 1) Zakonika o krivičnom postupku, te na povredu zakona iz člana 439. tačka 2) Zakonika o krivičnom postupku, dok se isti zahtev u ostalom delu odbacuje.

Presudom Višeg suda u Beogradu K br. 247/15 od 06.11.2017. godine, okrivlјeni je oglašen krivim zbog izvršenja krivičnog dela ubistvo u pokušaju iz člana 113. u vezi člana 30. KZ i krivičnog dela nedozvolјena proizvodnja, držanje, nošenje i promet oružja i eksplozivnih materija iz člana 348. stav 5. u vezi stava 1. KZ, pa pošto su mu primenom odredaba članova 56. i 57. KZ prethodno utvrđene pojedinačne kazne za svako od izvršenih krivičnih dela, i to za krivično delo iz člana 113. u vezi člana 30. KZ kazna zatvora u trajanju od tri godine, a za krivično delo iz člana 348. stav 5. u vezi stava 1. KZ kazna zatvora u trajanju od šest meseci, okrivlјeni je na osnovu člana 60. KZ osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od tri godine i tri meseca, u koju kaznu mu je uračunato vreme provedeno u pritvoru od 09.11.2013. godine do 19.05.2014. godine. Presudom Apelacionog suda u Beogradu Kž1 br. 132/18 od 31.05.2018. godine, odbijena je kao neosnovana žalba branioca okrivlјenog, a presuda Višeg suda u Beogradu K br. 247/15 od 06.11.2017. godine, potvrđena.

Presuda je dostupna u javnoj bazi sudske prakse ovde

Član 6 | DIC | Jelena Krstić protiv Srbije
Odluka je povezana sa rešenjem Ržk 3/17 od 27.02.2017. Apelacionog suda u Novom Sadu, kojim odbacuju kao neosnovane žalbe branioca okr. M.K. radi zaštite prava na suđenje u razumnom roku od 16.01.2017. god. i žalba branioca istog okr., pa se rešenje predsednika Višeg suda u Subotici R4K.3/16 od 19.01.2017.god. potvrđuje.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde
Član 6 | DIC | Lepojić protiv Srbije
Presuda se navodi u presudi Gž1 3533/2018 od 11.01.2019. godine Apelacionog suda u Beogradu, kojom se preinačuje presuda Prvog osnovnog suda u Beogradu P1.br.1882/18 od 2.7.2018.godine, u stavu prvom izreke, pa se odbija, kao neosnovan, tužbeni zahtev tužilјe kojim je tražila da se obaveže tužena da tužilјi na ime naknade štete zbog neisplaćenih troškova prevoza za dolazak na rad i odlazak sa rada za period od februara 2013.godine do marta 2015.godine isplati novčane iznose po mesecima, sa zateznom kamatom od dospelosti svakog pojedinačnog mesečnog iznosa do isplate.

U postupku žalbene kontrole ovaj sud je posebno imao u vidu stav izražen u praksi Evropskog suda za lјudska prava (presuda Evropskog suda za lјudska prava predmet “Lepojić protiv Srbije”, predstavka broj 13909/05), da su sudovi obavezani da primene pravila postupka izbegavajući kako preterani formalizam koji bi ugrozio pravičnost postupka, tako i preteranu fleksibilnost koja bi učinila bezvrednim (ništavim, beznačajnim), proceduralne zahteve predviđene zakonom.

Presuda je dostupna u javnoj bazi sudske prakse ovde
Član 6 | DIC | Ljajić protiv Srbije
Presuda je povezana sa presudom Gž rr 1/2018 od 22.02.2018. godine Apelacionog suda u Beogradu, kojom se odbija kao neosnovana žalba tužioca i potvrđuje presuda Višeg suda u Beogradu P rr 1 br.1/17 od 06.11.2017. godine.

Presudom Višeg suda u Beogradu P rr 1.br.1/17 od 06.11.2017. godine, prvim stavom izreke odbijen je tužbeni zahtev kojim je tužilac tražio da se naloži tuženoj da mu na ime naknade štete isplati iznos od 338.431.379,60 dinara, sa zakonskom zateznom kamatom od 05.11.2010. godine do isplate. Drugim stavom izreke naloženo je tužiocu da tuženoj naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 46.000,oo dinara.

Presuda je dostupna u javnoj bazi sudske prakse ovde
Član 6 | DIC | Maširević protiv Srbije
Vrhovni sud Srbije je, na sednici održanoj 24.10.2007. godine, odlučujući o reviziji tužioca, izjavljenoj protiv presude Okružnog suda u Novom Sadu, Gž. 967/2004 od 24.02.2005, doneo rešenje kojim se kao odbacije kao nedozvoljena revizija izjavljena protiv presude Okružnog suda u Novom Sadu i dopunske presude od 25.04.2007. godine.

Rešenje Rev.II 1209/07, anonimizirano u skladu sa Pravilnikom, može se preuzeti sa adrese
ovde
Član 6 | DIC | Milovanović protiv Srbije
Presuda se navodi u obrazloženju presude Gž 2334/2018 od 27.04.2018. godine Apelacionog suda u Beogradu, kojom se potvrđuje presuda Prvog osnovnog suda u Beogradu P br. 12479/14 od 30.01.2017. godine u stavu prvom izreke i u delu stava drugog izreke kojim je odbijen kao neosnovan tužbeni zahtev tužioca "AA" da se obaveže tužena Republika Srbija, Ministarstvo pravde da tužiocu na ime naknade zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku isplati još iznos od 8.200,00 evra u dinarskoj protivvrednosti po srednjem kursu NBS na dan isplate i u ovom delu žalbe tužene Republike Srbije, Ministarstvo pravde i tužioca "AA" odbijaju, kao neosnovane, a presuda se preinačava u preostalom delu stava drugog izreke tako što se obavezuje tužena Republika Srbija, Ministarstvo pravde da tužiocu "AA" na ime naknade zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku isplati još iznos od 1.200,00 evra u dinarskoj protivvrednosti po srednjem kursu NBS na dan isplate u roku od 15 dana od dostavlјanja otpravka presude.

Presuda je dostupna u javnoj bazi sudske prakse ovde
Član 6 | DIC | Nuhović i Kurtanović protiv Srbije
Presuda je povezana sa rešenjem R4g 23/2016 od 13.09.2016. godine Apelacionog suda u Novom Sadu, u postupku radi zaštite prava na suđenje u razumnom roku predlagača K.G.-Dž. iz S., kojim se utvrđuje da je predlagaču K.G.-Dž. povređeno pravo na suđenje u razumnom roku u predmetu Osnovnog suda u Somboru P. 506/11.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde
Član 6 | DIC | R. Kačapor i druge podnositeljke predstavke protiv Srbije
Presuda je povezana sa rešenjem Rev 3042/2019 od 25.10.2019. Vrhovnog kasacionog suda, kojim se odbacuje kao nedozvolјena revizija tužene izjavlјena protiv presude Višeg suda u Vranju Gž 3007/18 od 28.02.2019. godine.
Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde
Član 6 | DIC | R. Kačapor i druge podnositeljke predstavke protiv Srbije
Presuda je povezana sa rešenjem Rev 3100/2019 od 18.09.2019. Vrhovnog kasacionog suda, kojim se odbacuje kao nedozvolјena revizija tužene izjavlјena protiv presude Višeg suda u Vranju Gž 3400/18 od 29.03.2019. godine.
Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde
Član 6 | DIC | R. Kačapor i druge podnositeljke predstavke protiv Srbije
Presuda se navodi u obrazloženju rešenja Gž 1249/2013 od 22.04.2013. godine Apelacionog suda u Kragujevcu, kojim se ukida presuda Osnovnog suda u Kruševcu, Sudske jedinice u Brusu II-11 P. br. 1466/2012 od 30. januara 2013. godine i predmet vraća istom sudu na ponovno suđenje.
Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde
Član 6 | DIC | Simić protiv Srbije
Presuda je citirana u rešenju R4r 8/2016 od 22.02.2016. godine Apelacionog suda u Novom Sadu, kojim se utvrđuje da je predlagaču P.D. iz P. povređeno pravo na suđenje u razumnom roku u postupku koji se vodi pred Osnovnim sudom u Rumi pod. posl. br. 6P1. 153/2013. i nalaže se Osnovnom sudu u Rumi da preduzme odgovarajuće mere da se parnični postupak po tužbi predlagača u predmetu 6P1. 153/2013 okonča u najkraćem roku.

U konkretnom slučaju po oceni ovog suda neažurno postupanje prvostepenog suda propuštanjem da zakaže pripremno ročište u zakonom propisanom roku iz čl. 301. st. 1. ZPP-a (održano nakon 1 godine i 7 meseci od odgovora na tužbu) i u dalјnjem propuštanje zakazivanja ročišta za glavnu javnu raspravu u roku od 30 dana od dana održavanja pripremnog ročišta (održano nakon 4 meseca), sa ročištima na kojima nije izveden nijedan dokaz niti je odlučeno o dokaznim predlozima stranaka protivno članu 315. ZPP-a, uz odlaganje dva ročišta, kao i nepoštovanje utvrđenog vremenskog okvira i odlučivanja koja će dokazna sredstva da izvede na glavnoj raspravi primenom člana 308. stav 3. ZPP-a, isklјučivi su razlog za dugotrajnost postupka po oceni ovog suda, pa i u situaciji kada postupak traje kraće od tri godine a nije doneta prvostepena presuda u konkretnom slučaju dve godine i šest meseci postoji povreda prava na suđenje u razumnom roku. Naime, u konkretnom slučaju u pitanju je spor iz radnog odnosa radi poništaja rešenja o otkazu ugovora o radu koji je po svojoj prirodi hitan i od egzistencijalnog značaja za tužioca, pa iako je u pitanju relativno složen postupak koji traži izvođenje odgovarajućih dokaza izloženo neažurno postupanje suda bez opravdanih razloga i doprinosa predlagača dugotrajnosti postupka protivno zakonom utvrđenim rokovima vodi povredi prava na koju osnovano ukazuje predlagač.

Prilikom zauzimanja ovakvog stava ovaj sud je cenio i praksu Evropskog suda za lјudska prava prema kojoj samo ona kašnjenja i odugovlačenja koja se mogu pripisati sudovima i drugim državnim organima mogu dovesti do zaklјučka o nepoštovanju prava na suđenje u razumnom roku (presuda Evropskog suda za lјudska prava Proszak protiv Polјske, od 16. decembra 1997. godine, stav 40.), ovaj Apelacioni sud je ocenio da se opisano postupanje prvostepenog suda u periodu od tužbe do podnošenja zahteva predlagača može smatrati neefikasnim i nedelotvornim, budući da je sud u toku celokupnog trajanja označenog dela postupka nije preduzimao radnje u cilјu raspravlјanja spornih činjenica i okončanja spora. Isti stav iskazan je i u Ustavnoj odluci br. Už-1971/2015 od 11.06.2015. godine.

Na potvrdu ovog stava ukazuje kako praksa suda u Strazburu (Čižiškova protiv Srbije od 19.01.2010. godine, Simić protiv Srbije od 24.11.2009. godine, Stanković protiv Srbije od 16.12.2008. godine), tako i praksa Ustavnog suda RS u većem broju svojih odluka (Už-779/2011 od 10.07.2013. godine, Už-2205/2013 od 18.06.2013. godine i Už-1838/2013 od 11.06.2015. godine).

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde
Član 6 | DIC | Stanković i Trajković protiv Srbije
Presuda je povezana sa presudom Rev 1540/2010 od 10.03.2010. godine, Vrhovnog kasacionog suda, kojom se odbija kao neosnovana revizija tužilaca izjavlјena protiv presude Okružnog suda u Beogradu Gž.1537/08 od 04.03.2009. godine.

Delimičnom presudom Prvog opštinskog suda u Beogradu P.8335/06 od 03.10.2007. godine, stavom prvim izreke je obavezana tužena da tužiocima na ime duševnih bolova zbog smrti roditelјa isplati svakom tužiocu po 800.000,00 dinara, sa zakonskom zateznom kamatom od 03.10.2007. godine do isplate. Stavom drugim izreke konstatovano je da će po zahtevu za naknadu materijalne štete u vidu izgublјenog izdržavanja za tužilјu GG kao i o zahtevu za naknadu troškova postupka biti odlučeno po pravnosnažnosti delimične presude. Stavom trećim izreke tužioci su oslobođeni od obaveze plaćanja takse na tužbu i odluku, koji padaju na teret budžetskih sredstava suda. Presudom Okružnog suda u Beogradu Gž.1537/08 od 04.03.2009. godine, preinačena je delimična presuda Prvog opštinskog suda u Beogradu P.8335/06 od 03.10.2007. godine, u stavu prvom izreke i odbijen tužbeni zahtev tužilaca kojim je traženo da se obaveže tužena da im na ime naknade nematerijalne štete zbog smrti roditelјa i to oca ĐĐ i majke EE isplati svakom po 800.000,00 dinara, sa zakonskom zateznom kamatom na pojedinačne iznose od 03.10.2007. godine do konačne isplate, kao neosnovan.

Prema utvrđenom činjeničnom stanju, roditelјi tužilaca ĐĐ i EE su pravnosnažnim rešenjem Opštinskog suda u Đakovici od 15.09.2006. godine proglašeni umrlim 11.06.1999. godine, kada su bili oteti iz kuće u selu ..., na području AP Kosova i Metohije. Kod ovako utvrđenog činjeničnog stanja pravilno je drugostepeni sud preinačenjem prvostepene presude primenio materijalno pravo, kada je tužbeni zahtev tužilaca za naknadu nematerijalne štete zbog smrti roditelјa, odbio.

Presuda je dostupna u javnoj bazi sudske prakse ovde
Član 6 | DIC | Stanković i Trajković protiv Srbije
Presuda je povezana sa rešenjem Rev1 28/2013 od 19.04.2013. godine, Vrhovnog kasacionog suda, kojim se usvaja revizija tužilaca, pa se ukida presuda Okružnog suda u Beogradu Gž 1537/08 od 04.03.2009. godine i predmet ustupa Apelacionom sudu u Beogradu na ponovno suđenje.

Prvi opštinski sud u Beogradu, delimičnom presudom P 8335/06 od 03.10.2007. godine, stavom prvim izreke, obavezao je tuženu da plati tužiocima na ime duševnih bolova zbog smrti roditelјa i to oca ĐĐ i majke EE, po 800.000,00 dinara, sa zakonskom zateznom kamatom od 03.10.2007. godine, pa do isplate. U stavu drugom izreke, konstatovao je, da će o zahtevu za naknadu materijalne štete, izgublјenog izdržavanja za tužilјu GG, kao i o zahtevu za naknadu troškova postupka biti odlučeno naknadno po pravnosnažnosti delimične presude. Stavom trećim izreke, oslobodio je tužioce obaveze plaćanja takse na tužbu i odluku, pa isti padaju na teret budžetskih sredstava suda.
Okružni sud u Beogradu, presudom Gž 1537/08 od 04.03.2009. godine, preinačio je delimičnu presudu Prvog opštinskog suda u Beogradu P 8335/06 od 03.10.2007. godine, u stavu prvom izreke, tako što je odbio kao neosnovan tužbeni zahtev tužilaca, kojim su tražili da se obaveže tužena da im na ime naknade nematerijalne štete za duševne bolove zbog smrti roditelјa i to oca ĐĐ i majke EE plati po 800.000,00 dinara, sa zakonskom zateznom kamatom na svaki pojedinačni iznos, počev od 03.10.2007. godine pa do konačne isplate. Protiv pravnosnažne presude donesene u drugom stepenu, tužioci su izjavili reviziju, zbog pogrešne primene materijalnog prava.

Vrhovni kasacioni sud, presudom Rev 1540/10 od 10.03.2010. godine, odbio je kao neosnovanu reviziju tužilaca, izjavlјenu protiv presude Okružnog suda u Beogradu Gž 1537/08 od 04.03.2009. godine. Ustavni sud Srbije, odlukom Už 2786/2010 od 28.06.2012. godine, stavom prvim izreke, usvojio je ustavnu žalbu AA, BB, VV, GG i DD, izjavlјenu protiv presude Vrhovnog kasacionog suda Rev 1540/10 od 10.03.2010. godine i utvrdio da su podnosiocima ustavne žalbe povređena prava na naknadu štete iz člana 35. stav 2. Ustava

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde

Član 6 | DIC | Stanković protiv Srbije
Presuda je citirana u rešenju R4r 8/2016 od 22.02.2016. godine Apelacionog suda u Novom Sadu, kojim se utvrđuje da je predlagaču P.D. iz P. povređeno pravo na suđenje u razumnom roku u postupku koji se vodi pred Osnovnim sudom u Rumi pod. posl. br. 6P1. 153/2013. i nalaže se Osnovnom sudu u Rumi da preduzme odgovarajuće mere da se parnični postupak po tužbi predlagača u predmetu 6P1. 153/2013 okonča u najkraćem roku.

U konkretnom slučaju po oceni ovog suda neažurno postupanje prvostepenog suda propuštanjem da zakaže pripremno ročište u zakonom propisanom roku iz čl. 301. st. 1. ZPP-a (održano nakon 1 godine i 7 meseci od odgovora na tužbu) i u dalјnjem propuštanje zakazivanja ročišta za glavnu javnu raspravu u roku od 30 dana od dana održavanja pripremnog ročišta (održano nakon 4 meseca), sa ročištima na kojima nije izveden nijedan dokaz niti je odlučeno o dokaznim predlozima stranaka protivno članu 315. ZPP-a, uz odlaganje dva ročišta, kao i nepoštovanje utvrđenog vremenskog okvira i odlučivanja koja će dokazna sredstva da izvede na glavnoj raspravi primenom člana 308. stav 3. ZPP-a, isklјučivi su razlog za dugotrajnost postupka po oceni ovog suda, pa i u situaciji kada postupak traje kraće od tri godine a nije doneta prvostepena presuda u konkretnom slučaju dve godine i šest meseci postoji povreda prava na suđenje u razumnom roku. Naime, u konkretnom slučaju u pitanju je spor iz radnog odnosa radi poništaja rešenja o otkazu ugovora o radu koji je po svojoj prirodi hitan i od egzistencijalnog značaja za tužioca, pa iako je u pitanju relativno složen postupak koji traži izvođenje odgovarajućih dokaza izloženo neažurno postupanje suda bez opravdanih razloga i doprinosa predlagača dugotrajnosti postupka protivno zakonom utvrđenim rokovima vodi povredi prava na koju osnovano ukazuje predlagač.

Prilikom zauzimanja ovakvog stava ovaj sud je cenio i praksu Evropskog suda za lјudska prava prema kojoj samo ona kašnjenja i odugovlačenja koja se mogu pripisati sudovima i drugim državnim organima mogu dovesti do zaklјučka o nepoštovanju prava na suđenje u razumnom roku (presuda Evropskog suda za lјudska prava Proszak protiv Polјske, od 16. decembra 1997. godine, stav 40.), ovaj Apelacioni sud je ocenio da se opisano postupanje prvostepenog suda u periodu od tužbe do podnošenja zahteva predlagača može smatrati neefikasnim i nedelotvornim, budući da je sud u toku celokupnog trajanja označenog dela postupka nije preduzimao radnje u cilјu raspravlјanja spornih činjenica i okončanja spora. Isti stav iskazan je i u Ustavnoj odluci br. Už-1971/2015 od 11.06.2015. godine.

Na potvrdu ovog stava ukazuje kako praksa suda u Strazburu (Čižiškova protiv Srbije od 19.01.2010. godine, Simić protiv Srbije od 24.11.2009. godine, Stanković protiv Srbije od 16.12.2008. godine), tako i praksa Ustavnog suda RS u većem broju svojih odluka (Už-779/2011 od 10.07.2013. godine, Už-2205/2013 od 18.06.2013. godine i Už-1838/2013 od 11.06.2015. godine).

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde
Član 6 | DIC | Vidas protiv Hrvatske
Presuda je povezana sa rešenjem Rev 3108/2019 od 25.10.2019. godine, Vrhovnog kasacionog suda, kojim se odbacuje kao nedozvolјena revizija tužene izjavlјena protiv presude Višeg suda u Vranju Gž 3220/18 od 04.03.2019. godine i odbijaju se zahtevi stranaka za naknadu troškova postupka po reviziji.

Presudom Osnovnog suda u Vranju Prr1 303/17 od 21.03.2018. godine, stavom prvim izreke obavezana je tužena da isplati tužiocu na ime naknade imovinske štete izazvane povredom prava na suđenje u razumnom roku u predmetu Opštinskog suda, sada Osnovnog suda u Vranju I 234/17 novčane iznose navedene u ovom stavu izreke, sa zakonskom zateznom kamatom na svaki novčani iznos počev od označenih datuma pa do isplate. Stavom drugim izreke odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtev kojim je tužilac tražio da se obaveže tužena da mu na dosuđeni iznos troškova izvršnog postupka plati zakonsku zateznu kamatu. Presudom Višeg suda u Vranju Gž 3220/18 od 04.03.2019. godine, stavom prvim izreke odbijena je kao neosnovana žalba tužene i potvrđena presuda Osnovnog suda u Vranju Prr1 303/17 od 21.03.2018. godine u stavovima prvom i trećem izreke. Stavom drugim izreke odbijeni su zahtevi stranaka za naknadu troškova drugostepenog postupka.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde
Član 6 | DIC | Y protiv Slovenije
Presuda je povezana sa rešenjem R4k br. 18/15 od 17.06.2015. godine Apelacionog suda u Novom Sadu, kojim se odbija zahtev predlagača K.B. iz B.P. za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku u postupku pred Osnovnim sudom u Loznici kao neosnovan.



Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde.


Presuda je međutim značajnija u pogledu pravnog stava koji se odnosi na ispitivanje svedoka, budući da je maloletna osoba agresivno ispitivana od strane optuženog čime je sekundarno viktimizovana.
Član 6 | DIC | Živaljević protiv Crne Gore
Presuda je povezana sa presudom Gž 2108/18 od 09.08.2018. Apelacionog suda u Nišu, kojim se odbija žalba tuženog Grada Niša i potvrđuje presuda Višeg suda u Nišu 6P 1566/17 od 30.11.2017. godine u stavu prvom i drugom izreke i presuda ukida u trećem stavu i predmet vraća prvostepenom sudu na ponovno odlučivanje u ovom delu.

Presuda je dostupna u javnoj bazi sudske prakse ovde

Član 6-1 | DIC | Anđelković protiv Srbije
Presuda je povezana sa rešenjem R4r 1/2017 od 06.03 2017. godine Apelacionog suda u Novom Sadu, kojim se predlagačima određuje naknada zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde
Član 6-1 | Bojan Ikić | Anđelković protiv Srbije
Presuda se poziva u žalbi koju je Upravnom sudu podneo žalilac protiv rešenja Republičke izborne komisije.\r\nŽalilac osporava zakonitost ožalbenog rešenja iz svih zakonskih razloga, ukazujući na povrede prava iz člana 32. Ustava Republike Srbije, u smislu paušalne primene prava, suprotno presudi Evropskog suda za lјudska prava Anđelković v. Srbija i na povrede prava na pravno sredstvo iz člana 36. Ustava Republike Srbije, u smislu nedelotvornosti prigovora.\r\nUpravni sud je presudom broj 4 Už 2755/20 od 4.7.2020. usvojio žalbu i poništio rešenje Republičke izborne komisije.\r\nPresuda je dostupna u javnoj bazi sudske prakse na ovde
Član 6-1 | DIC | Blagojević protiv Srbije
Presuda je povezana sa rešenjem Rž g 5/2016 od 31.10.2016. Apelacionog suda u Novom Sadu, kojim se žalba predlagača se usvaja, pa se rešenje Višeg suda u Sremskoj Mitrovici posl. br. R4p. 4/16 od 8.8.2016. godine preinačuje tako što se utvrđuje da je predlagaču V.Đ. u postupku koji se vodi pred Višim sudom u Sremskoj Mitrovici pod posl. brojem P.32/16 povređeno pravo na suđenje u razumnom roku i nalaže Višem sudu u Sremskoj Mitrovici da navedeni postupak okonča u roku od 4 meseca od dana prijema ovog rešenja.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde

Član 6-1 | DIC | Blagojević protiv Srbije
Presuda je povezana sa rešenjem Rž g 6/2018 od 01.06.2018. Apelacionog suda u Beogradu, kojim se odbija kao neosnovana žalba predlagača i potvrđuje rešenje Višeg suda u Beogradu R4p.8/18 od 20.03.2018.godine

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde
Član 6-1 | DIC | Blagojević protiv Srbije
Presuda je povezana sa presudom Gž rr 4/2018 od 05.04.2018. Apelacionog suda u Beogradu, kojom se preinačava presuda Prvog osnovnog suda u Beogradu Prr br.69/17 od 13.12.2017. godine u stavu drugom izreke pa se obavezuje tužena Republika Srbija – Treći osnovni sud u Beogradu da tužilјi AA na ime naknade nematerijalne štete zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku isplati presudom navedenu nadoknadu.

Presuda je dostupna u javnoj bazi sudske prakse ovde
Član 6-1 | DIC | Borović i drugi protiv Srbije
Presuda se navodi u rešenju Gž rr 18/2018 od 12.07.2018. godine Apelacionog suda u Nišu, kojim se ukida presuda Osnovnog suda u Leskovcu 22Prr.641/17 od 21.03.2018. godine u stavu drugom, trećem i četvrtom izreke i u tom delu predmet vraća istom sudu na ponovno suđenje.

Prvostepeni sud u pogledu neimovinske štete, kao satisfakcije tužiocu, ne daje dovolјne i jasne razloge za dosuđenu visinu iste od 400 evra, s obzirom da se pozvao na činjenicu da je postupak stečaja, u kome je tužilac prijavio svoje potraživanje, trajao više godina i da je, pri tome, konstatovao da je to potraživanje za tužioca imalo posebni značaj, jer se radilo o isplati zarade. U konkretnom slučaju prvostepeni sud se u pobijanoj presudi nije rukovodio kriterijumima iz odredbe čl 4. Zakona o zaštiti prava na suđenje u razumnom roku, jer prilikom odlučivanja nije cenio to što je stečajnom postupku, po osnovu koga je tužiocu utvrđena povreda prava, prethodio parnični postupak pred Opštinskim sudom u Leskovcu, a zatim i postupak izvršenja, koji su trajali od 2004 do 2009. godine, kada je otvaren stečajni postupak nad preduzećem u kome je tužilac radio, Elektroindustrija „RUL“ AD, a što je, do okončanja stečajnog postupka decembra 2016 godine, ukupno 12 godina. Takođe, nije cenio ni činjenicu, a koja proističe iz rešenja predsednika Privrednog suda u Leskovcu, da na strani tužioca nije bilo doprinosa za odugovlačenje postupka. (Presuda Međunarodnog suda u Strazburu Stošić protiv Srbije, predstavka 64931/10, Savić protiv Srbije, Borović i dr. protiv Srbije).

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde
Član 6-1 | DIC | Buj protiv Hrvatske
Presuda je povezana sa rešenjem R4g 11/15 od 04.03.2015. Apelacionog suda u Novom Sadu, kojim se odbija zahtev podnosioca zahteva D. B. iz B. C. kojim je tražio da se utvrdi da mu je u predmetu Osnovnog suda u Loznici P.1040/14 i predmetu Višeg suda u Šapcu Gž 886/14 povređeno pravo na suđenje u razumnom roku kao i zahtev da se obaveže prvostepeni sud da u roku od 15 dana od dana prijema odluke zaklјuči glavnu raspravu i donese presudu kojom će odlučiti o postavlјenom zahtevu, te se odbija zahtev za isplatu troškova sastava zahteva za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde
Član 6-1 | DIC | Buj protiv Hrvatske
Presuda je povezana sa rešenjem R4g 18/2016 od 10.05.2016. godine, Apelacionog suda u Novom Sadu, kojim se odbija zahtev predlagača L.M., kojim je tražio da se utvrdi da je njemu povređeno pravo na suđenje u razumnom roku u ostavinskom postupku iza pok. L.S., u predmetu Osnovnog suda u Novom Sadu O.5460/14 i odredi rok u kome će se doneti odluka, te odredi novčana naknada predlagaču zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde
Član 6-1 | DIC | Burdov protiv Rusije (br.2)
Presuda je povezana sa presudom Rž g 9/2019 od 27.06.2019. Vrhovnog kasacionog suda, kojom se odbija kao neosnovana žalba predlagača, pa se potvrđuje rešenje Višeg suda u Novom Pazaru R4 I br.7/2019 od 20.05.2019. godine, u stavu trećem izreke i odbija zahtev predlagača za naknadu troškova postupka.

Rešenjem Višeg suda u Novom Pazaru R4 I br.7/2019 od 20.05.2019. godine, usvojen je zahtev podnosilaca i utvrđeno da je u izvršnom postupku koji se vodio pred Osnovnim sudom u Novom Pazaru I br.692/04 (novi broj I 1773/11) povređeno pravo podnosioca zahteva na suđenje u razumnom roku zajemčeno članom 32. stav 1. Ustava Republike Srbije. Stavom drugim izreke utvrđeno je pravo podnosilaca zahteva na primerenu naknadu u iznosu od 30.000,00 dinara koja će se isplatiti iz budžetskih sredstava Republike Srbije opredelјenih za rad sudova u roku od tri meseca od dana podnošenja zahteva stranke. Odbijen je zahtev podnosilaca za primerenu naknadu za veći iznos od dosuđenog u stavu dva izreke rešenja do traženog iznosa od 2.000 evra u dinarskoj protivvrednosti.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde
Član 6-1 | DIC | Čižková protiv Srbije
Presuda je citirana u rešenju R4r 8/2016 od 22.02.2016. godine Apelacionog suda u Novom Sadu, kojim se utvrđuje da je predlagaču P.D. iz P. povređeno pravo na suđenje u razumnom roku u postupku koji se vodi pred Osnovnim sudom u Rumi pod. posl. br. 6P1. 153/2013. i nalaže se Osnovnom sudu u Rumi da preduzme odgovarajuće mere da se parnični postupak po tužbi predlagača u predmetu 6P1. 153/2013 okonča u najkraćem roku.

U konkretnom slučaju po oceni ovog suda neažurno postupanje prvostepenog suda propuštanjem da zakaže pripremno ročište u zakonom propisanom roku iz čl. 301. st. 1. ZPP-a (održano nakon 1 godine i 7 meseci od odgovora na tužbu) i u dalјnjem propuštanje zakazivanja ročišta za glavnu javnu raspravu u roku od 30 dana od dana održavanja pripremnog ročišta (održano nakon 4 meseca), sa ročištima na kojima nije izveden nijedan dokaz niti je odlučeno o dokaznim predlozima stranaka protivno članu 315. ZPP-a, uz odlaganje dva ročišta, kao i nepoštovanje utvrđenog vremenskog okvira i odlučivanja koja će dokazna sredstva da izvede na glavnoj raspravi primenom člana 308. stav 3. ZPP-a, isklјučivi su razlog za dugotrajnost postupka po oceni ovog suda, pa i u situaciji kada postupak traje kraće od tri godine a nije doneta prvostepena presuda u konkretnom slučaju dve godine i šest meseci postoji povreda prava na suđenje u razumnom roku. Naime, u konkretnom slučaju u pitanju je spor iz radnog odnosa radi poništaja rešenja o otkazu ugovora o radu koji je po svojoj prirodi hitan i od egzistencijalnog značaja za tužioca, pa iako je u pitanju relativno složen postupak koji traži izvođenje odgovarajućih dokaza izloženo neažurno postupanje suda bez opravdanih razloga i doprinosa predlagača dugotrajnosti postupka protivno zakonom utvrđenim rokovima vodi povredi prava na koju osnovano ukazuje predlagač.

Prilikom zauzimanja ovakvog stava ovaj sud je cenio i praksu Evropskog suda za lјudska prava prema kojoj samo ona kašnjenja i odugovlačenja koja se mogu pripisati sudovima i drugim državnim organima mogu dovesti do zaklјučka o nepoštovanju prava na suđenje u razumnom roku (presuda Evropskog suda za lјudska prava Proszak protiv Polјske, od 16. decembra 1997. godine, stav 40.), ovaj Apelacioni sud je ocenio da se opisano postupanje prvostepenog suda u periodu od tužbe do podnošenja zahteva predlagača može smatrati neefikasnim i nedelotvornim, budući da je sud u toku celokupnog trajanja označenog dela postupka nije preduzimao radnje u cilјu raspravlјanja spornih činjenica i okončanja spora. Isti stav iskazan je i u Ustavnoj odluci br. Už-1971/2015 od 11.06.2015. godine.

Na potvrdu ovog stava ukazuje kako praksa suda u Strazburu (Čižiškova protiv Srbije od 19.01.2010. godine, Simić protiv Srbije od 24.11.2009. godine, Stanković protiv Srbije od 16.12.2008. godine), tako i praksa Ustavnog suda RS u većem broju svojih odluka (Už-779/2011 od 10.07.2013. godine, Už-2205/2013 od 18.06.2013. godine i Už-1838/2013 od 11.06.2015. godine).

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde
Član 6-1 | DIC | Cvetković protiv Srbije
Presuda je povezana sa rešenjem R4r 22/2016 od 28. 10. 2016. Apelacionog suda u Novom Sadu, kojim se odbija prigovor radi ubrzanja postupka i utvrđenja povrede prava na suđenje u razumnom roku u postupku koji je vođen pred Osnovnim sudom u Novom Sadu pod poslovnim brojem P1.3/14.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde
Član 6-1 | DIC | Cvetković protiv Srbije
Presuda je povezana sa rešenjem Rev 3041/2019 od 05.09.2019. godine, Vrhovnog kasacionog suda, kojim se odbacuje kao nedozvolјena revizija tužene izjavlјena protiv presude Višeg suda u Vranju Gž 1869/18 od 26.11.2018. godine.

Presudom Osnovnog suda u Vranju Prr1 143/17 od 19.01.2018. godine, stavom prvim izreke, obavezana je tužena da tužiocu AA plati na ime naknade imovinske štete izazvane povredom prava na suđenje u razumnom roku u predmetu Opštinskog, sada Osnovnog suda u Vranju I 629/17 (raniji I 994/09 i I 1266/03) i to na ime glavnog duga zbog neisplaćene naknade zarade za vreme bolovanja i po osnovu razlike zarade iznose za period navedene u tom stavu izreke, zbog neisplaćenog regresa za 2001. godinu i 2002. godinu u traženim iznosima, sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom i na ime troškova parničnog postupka i izvršnog postupka. Stavom drugim izreke je obavezana tužena da tužiocu BB plati na ime naknade imovinske štete izazvane povredom prava na suđenje u razumnom roku u istom predmetu i to na ime glavnog duga zbog neisplaćene razlike zarade pojedinačne iznose navedene u tom stavu izreke, zbog neisplaćenog regresa za 2001. i 2002. godinu u traženom iznosu i na ime troškova parničnog i izvršnog postupka, a stavom trećim izreke je obavezana tužena da tužiocima naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 25.500,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od dana izvršnosti odluke do isplate.
Viši sud u Vranju je, presudom Gž 1869/18 od 26.11.2018. godine, stavom prvim izreke odbio kao neosnovanu žalbu tužene i potvrdio prvostepenu presudu, a stavom drugim izreke je odbio kao neosnovan zahtev tužene za naknadu troškova drugostepenog postupka.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde
Član 6-1 | DIC | Dejan Živojinović protiv Srbije
Odluka je povezana sa rešenjem R4-r 20/16 od 20.07.2016. godine Apelacionog suda u Novm Sadu, kojom se odbija zahtev predlagača od 09.03.2015. godine za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku kao neosnovan

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde

Član 6-1 | DIC | Dejan Živojinović protiv Srbije
Odluka je povezana sa rešenjem R4r 24/2016 od 06. 02. 2017. godine Apelacionog suda u Novm Sadu, kojom se prigovor predlagača V.Ž. od 20.12.2016. godine radi utvrđenja povrede prava na suđenje u razumnom roku i ubrzanja postupka u predmetu Apelacionog suda u Novom Sadu posl. br. Gž1. 3664/16 odbija se kao neosnovan.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde
Član 6-1 | DIC | Dobrić protiv Srbije
Presuda je povezana sa rešenjem Rev 1242/2011 od 01.12.2011. Vrhovnog kasacionog suda, kojim se odbacuje kao nedozvolјena revizija tužilaca, izjavlјena protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž broj 1687/10 od 07.07.2010. godine.

Presudom Drugog opštinskog suda u Beogradu P br.6028/2006 od 14.05.2008. godine, odbijen je tužbeni zahtev tužilaca kojim su tražili da se obaveže tužena da im isplati na ime naknade nematerijalne štete zbog pretrplјenih duševnih bolova zbog pogibije bliskog srodnika i to: tužilјi AA, supruzi pok GG, iznos od 350.000,00 dinara, tužilјi VV, ćerki pok. GG, iznos od 400.000,00 dinara, i tužiocu BB, sinu pok. GG iznos od 400.000,00 dinara, odnosno ukupno 1.150.000,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom počev od dana presuđenja pa do isplate kao i da naknade troškove parničnog postupka kao neosnovan.

Presudom Apelacionog suda u Beogradu Gž 1687/10 od 07.07.2010. godine, odbijena je žalba tužilaca kao neosnovana i potvrđena presuda Drugog opštinskog suda u Beogradu.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde
Član 6-1 | DIC | Gallardo Sanchez protiv Italije
Presuda je povezana sa rešenjem R4r 10/2017 od 04. 09. 2017. Apelacionog suda u Kragujevcu, kojim se usvaja prigovor podnosioca AA u delu kojim je tražio da se utvrdi da mu je povređeno pravo na suđenje u razumnom roku i utvrđuje se da je podnosiocu povređeno pravo na suđenje u razumnom roku u predmetu Osnovnog suda u Čačku P1-318/15 (predmet Gž1-3539/16 u Apelacionom sudu u Kragujevcu).

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde
Član 6-1 | DIC | Grujović protiv Srbije
Presuda je povezana sa rešenjem Ržk br. 5/18 od 13.04.2018. godine Apelacionog suda u Novom Sadu, kojim se odbija žalba punomoćnika predlagača AA, izjavlјena protiv rešenja Višeg suda u Novom Sadu br. R4k 6/17 te se navedeno rešenje Višeg suda u Novom Sadu potvrđuje.

Rešenjem Višeg suda u Novom Sadu br. R4K 6/17 od 19.02.2018.god., odbijen je prigovor AA podnet 19.12.2017.god. na dužinu trajanja predkrivičnog postupka br.Kt-464/2016 VJT u Novom Sadu koji se vodi po krivičnoj prijavi od 20.12.2016.god. sa dopunama 4.01.2017.god. i 27.01.2017.god. Protiv navedenog rešenja žalbu je izjavila predlagač AA, s predlogom da Apelacioni sud u Novom Sadu, predsednik suda, žalbu usvoji i preinači prvostepeno rešenje iz razloga nepotpuno i netačno utvrđenog činjeničnog stanja, jer samo na osnovu pozitivnog rešenja po žalbi i mera koje će, u tom slučaju, doneti neposredno viši javni tužilac, po oceni predlagača u žalbi, postoji šansa da sud u zakonskom roku primenom krivičnog zakona potvrdi ili opovrgne njene tvrdnje.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde.
Član 6-1 | DIC | Hornsby protiv Grčke
Presuda je povezana sa rešenjem Rev 3049/2019 od 02.10.2019. godine, Vrhovnog kasacionog suda, kojim se odbacuje kao nedozvolјena revizija tužene izjavlјena protiv presude Višeg suda u Vranju Gž 2372/18 od 14.03.2019. godine.

Pravnosnažnom presudom Višeg suda u Vranju Gž 2372/18 od 14.03.2019. godine, odbijena je kao neosnovana žalba tužene i potvrđena presuda Osnovnog suda u Vranju Prr1 8/18 od 03.04.2018. godine, kojom je tužena obavezana da tužiocu na ime novčanog obeštećenja za imovinsku štetu izazvanu povredom prava na suđenje u razumnom roku u predmetu Opštinskog, sada Osnovnog suda u Vranju I 383/05, na ime razlike zarade, regresa, troškova parničnog postupka i troškova izvršnog postupka plati iznose bliže navedene u izreci prvostepene presude, sa pripadajućom kamatom, i troškove postupka od 13.500,00 dinara, sa kamatom od izvršnosti do isplate.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde
Član 6-1 | DIC | Hornsby protiv Grčke
Presuda je povezana sa rešenjem Rev 3036/2019 od 18.09.2019. godine, Vrhovnog kasacionog suda, kojim se odbacuje kao nedozvolјena revizija tužene izjavlјena protiv presude Višeg suda u Vranju Gž 2698/18 od 15.04.2019. godine.

Pravnosnažnom presudom Višeg suda u Vranju Gž 2698/18 od 15.04.2019. godine, stavom prvim izreke, odbijena je kao neosnovana žalba tužene i potvrđena presuda Osnovnog suda u Vranju Prr1 122/18 od 22.03.2018. godine. Tom presudom obavezana je tužena da tužilјi na ime naknade imovinske štete izazvane povredom prava na suđenje u razumnom roku u predmetu Osnovnog suda u Vranju I 506/05, na ime razlike zarade i naknade zarade, regresa, troškova parničnog i izvršnog postupka isplati iznose bliže označene u tom stavu izreke, sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, kao i na ime naknade troškova postupka iznos od 13.500,00 dinara, sa zakonskom kamatom od izvršnosti do isplate.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde
Član 6-1 | DIC | Hornsby protiv Grčke
Presuda je povezana sa rešenjem Rev 3011/2019 od 05.09.2019. godine, Vrhovnog kasacionog suda, kojim se odbacuje kao nedozvolјena revizija tužene izjavlјena protiv presude Višeg suda u Vranju Gž 4222/18 od 20.05.2019. godine.

Presudom Osnovnog suda u Vranju Prr1.br. 154/18 od 03.07.2018. godine, stavom prvim izreke, obavezana je tužena da tužilјi isplati na ime naknade imovinske štete izazvane povredom prava na suđenje u razumnom roku u predmetu Osnovnog (ranije Opštinskog) suda u Vranju I.br.1816/09, sada I.br.644/17 i to na ime nenaplaćene zarade i naknade zarade i drugih potraživanja po Sporazumu o regulisanju međusobnih prava i obaveza, sa zakonskom zateznom kamatom počev od 01.07.2008. godine do isplate, na ime troškova parničnog postupka, i na ime troškova izvršnog postupka po rešenju Opštinskog suda u Vranju I.br.1816/09 od 12.11.2009. godine. Stavom drugim izreke, odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtev tužilјe u delu kojim je tražila da se obaveže tužena da joj na ime troškova izvršnog postupka isplati iznos od još 4.182,00 dinara sa traženom zakonskom zateznom kamatom, kao i iznos od 6.000,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom počev od 24.05.2017. godine do isplate, a po zaklјučku I.br.644/17 od 24.05.2017. godine i isplatu zakonske zatezne kamate na dosuđeni iznos od 3.600,00 dinara počev od 12.11.2009. godine do isplate. Stavom trećim izreke, obavezana je tužena da tužilјi nadoknadi troškove parničnog postupka.

Presudom Višeg suda u Vranju Gž 4222/18 od 20.05.2019. godine, stavom prvim izreke, odbijena je kao neosnovana žalba tužene i potvrđena presuda Osnovnog suda u Vranju Prr1.br. 154/18 od 03.07.2018. godine u stavu prvom i trećem izreke. Stavom drugim izreke, odbijeni su zahtevi stranaka za naknadu troškova drugostepenog postupka.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde
Član 6-1 | DIC | Hornsby protiv Grčke
Presuda je povezana sa rešenjem Rev 3107/2019 od 12.09.2019. godine, Vrhovnog kasacionog suda, kojim se odbacuje kao nedozvolјena revizija tužene izjavlјena protiv presude Višeg suda u Vranju Gž 4266/18 od 20.05.2019. godine.

Presudom Osnovnog suda u Vranju Prr1 217/18 od 24.04.2018. godine, stavom prvim izreke, obavezana je tužena Republika Srbija - Visoki savet sudstva - Osnovni sud u Vranju da tužilјi AA iz ... plati na ime naknade imovinske štete izazvane povredom prava na suđenje u razumnom roku u predmetu Opštinskog suda, sada Osnovnog suda u Vranju I 714/17 novčane iznose na ime razlike zarade i naknade zarade, kao i troškove vođenog parničnog i izvršnog postupka, bliže navedene u ovom stavu izreke sa zakonskom zateznom kamatom počev od označenih datuma pa do isplate. Stavom drugim izreke, obavezana je tužena da isplati tužilјi na ime naknade troškova parničnog postupka iznos od 13.500,00 dinara, sa zakonskom zateznom kamatom od izvršnosti presude do isplate.

Presudom Višeg suda u Vranju Gž 4266/18 od 20.05.2019. godine, stavom prvim izreke, odbijena je kao neosnovana žalba tužene i potvrđena presuda Osnovnog suda u Vranju Prr1 217/18 od 24.04.2018. godine. Stavom drugim izreke, odbijeni su kao neosnovani zahtevi parničnih stranaka za naknadu troškova drugostepenog postupka.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde
Član 6-1 | DIC | Hornsby protiv Grčke
Presuda je povezana sa rešenjem Rev 3115/2019 od 18.09.2019. godine, Vrhovnog kasacionog suda, kojim se odbacuje kao nedozvolјena revizija tužene izjavlјena protiv presude Višeg suda u Vranju Gž 3604/18 od 15.04.2019. godine.

Presudom Osnovnog suda u Vranju Prr1 153/18 od 21.05.2018. godine, u stavu prvom izreke obavezana je tužena da tužilјi plati na ime novčanog obeštećenja za imovinsku štetu koja joj je izazvana povredom prava na suđenje u razumnom roku u predmetu Opštinskog (sada Osnovnog) suda u Vranju I br. 47/09 po osnovu razlike zarade i naknade zarade za traženi period i na ime regresa za traženi period, iznose i sa zateznom kamatom po datumima dospeća bliže navedenim u izreci i na ime troškova izvršnog postupka po rešenju Opštinskog suda u Vranju I br. 47/09 od 14.01.2009. godine. Stavom drugim izreke odbijen je deo tužbenog zahteva tužilјe za traženu naknadu imovinske štete u vidu troškova izvršnog postupka za veći iznos od dosuđenog iznosa pa do traženog iznosa sa pripadajućom kamatom. Stavom trećim izreke obavezana je tužena da tužilјi na ime troškova parničnog postupka plati iznos od 13.500,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od dana izvršnosti presude pa do isplate.

Viši sud u Vranju je presudom Gž 3604/18 od 15.04.2019. godine odbio kao neosnovanu žalbu tužene i potvrdio presudu Osnovnog suda u Vranju Prr1 153/18 od 21.05.2018. godine u stavu prvom i trećem izreke. Odbijeni su zahtevi tužilјe i tužene za naknadu troškova drugostepenog postupka.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde
Član 6-1 | DIC | Hornsby protiv Grčke
Presuda je povezana sa rešenjem Rev 3082/2019 od 02.10.2019.. godine, Vrhovnog kasacionog suda, kojim se odbacuje kao nedozvolјena revizija tužene izjavlјena protiv presude Višeg suda u Vranju 4949/18 od 07.05.2019. godine.

Presudom Osnovnog suda u Vranju Prr.1. 89/17 od 07.09.2018. godine, obavezana je tužena da tužilјi plati na ime novčanog obeštećenja za imovinsku štetu izazvanu povredom prava na suđenje u razumnom roku u predmetu Opštinskog a sada Osnovnog suda u Vranju I 1039/09; i troškova parničnog postupka, sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom kao u izreci prvostepene presude i troškove izvršnog postupka, dok je stavom drugim izreke, odbijen zahtev za isplatu kamate na dosuđene troškove izvršnog postupka. Stavom trećim izreke, obavezana je tužena da tužilјi na ime troškova parničnog postupka isplati iznos od 25.500,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od izvršnosti do isplate.

Presudom Višeg suda u Vranju Gž 4949/18 od 07.05.2019. godine, stavom prvim izreke, odbijena je kao neosnovana žalba tužene i potvrđena prvostepena presuda u stavu prvom i trećem izreke. Stavom drugim izreke preinačena je prvostepena presuda u pogledu odluke o kamati na glavno potraživanje pa je tužena obavezana da na iznos glavnog potraživanja od 607,28 evra plati kamatu po stopi koju određuje Evropska centralna banka, počev od 01.01.2007. godine, u dinarskoj protivvrednosti na dan isplate prema srednjem kursu Narodne banke Srbije, odbijen je zahtev tužene za naknadu troškova drugostepenog postupka.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde
Član 6-1 | DIC | Hornsby protiv Grčke
Presuda Hornsby veoma je značajna i često citirana iz razloga što u njoj Sud navodi da je neprihvatljivo da pravni sistem država ugovornica dozvoljava da konačne, izvršne sudske odluke ostanu neizvršene na štetu jedne od strana. Pravo je i pravilno da vlasti imaju razuman rok da izaberu najpodesnija sredstva za izvršenje presuda o kojima se radi. U suprotnom, krši se član 6 stav 1 Konvencije.
Član 6-1 | DIC | Horvat protiv Hrvatske
Presuda je povezana sa rešenjem R4g 44/2015 od 25. 05. 2015. Apelacionog suda u Novom Sadu, kojim se utvrđuje da je predlagaču T. Z. povređeno pravo na suđenje u razumnom roku pred Osnovnim sudom u Subotici, poslovni broj P. 324/14 i nalaže Višem sudu Subotici da postupak u predmetu Gž. 503/14 okonča u što kraćem roku.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde
Član 6-1 | DIC | Horvat protiv Hrvatske
Presuda je povezana sa rešenjem R4g 81/15 od 23.07.2015. Apelacionog suda u Novom Sadu, kojim se utvrđuje povreda prava na suđenje u razumnom roku u postupku Osnovnog suda u Novom Sadu, posl.br. P. 5429/2010.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde
Član 6-1 | DIC | Horvat protiv Hrvatske
Presuda je povezana sa rešenjem R4g 4/16 od 23.02.2016. Apelacionog suda u Novom Sadu, kojim se prigovori predlagača V.G. i N.G odbijaju u delu kojim je traženo utvrđenje da je ovim predlagačima povređeno pravo na suđenje u razumnom roku, u parničnom postupku 2P.90/12 Osnovnog suda u Senti, sada u žalbenom postupku pred Apelacionim sudom u Novom Sadu (gde predmet ima oznaku Gž.3196/15), a odbacuju u delu da se predlačima odredi naknada za povredu prava na suđenje u razumnom roku.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde
Član 6-1 | DIC | Horvat protiv Hrvatske
Presuda je povezana sa rešenjem R4g 7/16 od 09.03.2016. Apelacionog suda u Novom Sadu, kojim se delimično usvaja prigovor predlagača Č.L. iz S.K. i utvrđuje da je predlagaču povređeno pravo na suđenje u razumnom roku u predmetu Apelacionog suda u Novom Sadu poslovni broj Gž.3166/15 i odbija zahtev predlagača kojim se traži nalaganje i preduzimanje procesnih radnji radi ubrzanja postupka kao neosnovan.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde
Član 6-1 | DIC | Horvat protiv Hrvatske
Presuda je povezana sa rešenjem R4g 10/16 od 10.03.2016. Apelacionog suda u Novom Sadu, kojim se usvaja prigovor predlagača M.S.od 22.02.2016. godine i utvrđuje da je istom povređeno pravo na suđenje u razumnom roku u predmetima Osnovnog suda u Novom Sadu P.56640/2010 i Apelacionog suda u Novom Sadu Gž.91/16.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde
Član 6-1 | DIC | Horvat protiv Hrvatske
Presuda je povezana sa rešenjem R4g 14/16 od 04.05.2016. Apelacionog suda u Novom Sadu, kojim se odbija prigovor predlagača Z.J., mlt. M.J., mlt. A.J. i D.B. iz N.S. podnet radi ubrzanja postupka koji se odnosi na predmet Apelacionog suda u Novom Sadu Gž. 1471/15.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde
Član 6-1 | DIC | Horvat protiv Hrvatske
Presuda je povezana sa rešenjem Rž g 14/2018 od 24. 08. 2018. Apelacionog suda u Novom Sadu, kojim se u postupku radi zaštite prava na suđenje u razumnom roku, odlučujući o žalbi predlagača na rešenje Višeg suda u Novom Sadu R4p.32/2018 od 02.07.2018. godine, žalba predlagača usvaja a rešenje Višeg suda u Novom Sadu preinačava tako što se utvrđuje da je predlagaču AA povređeno pravo na suđenje u razumnom roku u predmetu Višeg suda u Novom Sadu broj Gž.538/2017.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde
Član 6-1 | DIC | Horvat protiv Hrvatske
Presuda je povezana sa rešenjem R4g 244/2014 od 04.12.2014. Apelacionog suda u Novom Sadu, kojim se u postupku radi zaštite prava na suđenje u razumnom roku, utvrđuje se da je osnovan zahtev podnosioca M. M. iz B. B., nalaže se Osnovnom sudu u Rumi da u roku od 6 meseci, a najkasnije do 1.5.2015. godine, okonča postupak u predmetu P-2046/12. i određuje naknada podnosiocu M.M. znog povrede prava na suđenje u razumnom roku.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde
Član 6-1 | DIC | Iatridis protiv Grčke
Presuda je povezana sa rešenjem R4g 10/2014 od 15.09.2014. Apelacionog suda u Novom Sadu, kojim se utvrđuje se da je predlagaču K. M. povređeno pravo na suđenje u razumnom roku u postupku pred Osnovnim sudom u Sremskoj Mitrovici, Sudska jedinica u Staroj Pazovi, u predmetu koji je nosio oznaku P.2257/12, a sada se vodi pred Osnovnim sudom u Staroj Pazovi broj predmeta P.2147/13.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde
Član 6-1 | DIC | Jeličić protiv Bosne i Hercegovine
Presuda je povezana sa rešenjem R4g 16/16 od 07.04.2016. Apelacionog suda u Novom Sadu, kojim se odbacuje prigovor predlagača N.M. iz N.S. za utvrđivanje povrede prava na suđenje u razumnom roku.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde
Član 6-1 | DIC | Jovanović protiv Srbije
Presuda je povezana sa rešenjem Ržk br. 6/18 od 26.06.2018. godine Apelacionog suda u Novom Sadu, kojim se odbija žalba punomoćnika predlagača maloletnog AA, izjavlјena protiv rešenja Višeg suda u Novom Sadu br. R4k 2/18 te se navedeno rešenje Višeg suda u Novom Sadu potvrđuje.

Sud nalazi da je pravilno postupio prvostepeni sud kada je našao da treba odbiti kao neosnovan prigovor radi ubrzanja postupka podnet od strane punomoćnika predlagača maloletnog AA. S tim u vezi, u prvostepenom rešenju su navedeni jasni, valјani i dovolјni razlozi, iz kojih proističe da nije došlo do povrede prava na suđenje u razumnom roku u odnosu na navedenog predlagača

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde.
Član 6-1 | DIC | Kalashnikov protiv Rusije
Presuda je povezana sa rešenjem R4k 22/14 od 02.02.2015. Apelacionog suda u Novom Sadu, kojim se utvrđuje predlagaču S.D. povređeno pravo na suđenje u razumnom roku u postupku pred Osnovnim sudom u Sibotici u predmetu K 5242/10.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde
Član 6-1 | DIC | Kozlica protiv Hrvatske
Presuda je povezana sa rešenjem Ržr 6/16 od 07.11.2016. Apelacionog suda u Novom Sadu, kojim se žalba predlagača D.V. iz N.S. u postupku radi zaštite prava na suđenje u razumnom roku pred Višim sudom u Novom Sadu poslovni broj P1.172/14 odbija i rešenje Višeg suda u Novom sadu potvrđuje.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde
Član 6-1 | DIC | Krndija i drugi protiv Srbije
Presuda je povezana sa rešenjem R4r 4/2018 od 26. 03. 2018. Apelacionog suda u Kragujevcu, kojim se odbija prigovor podnosioca AA kojim je tražila utvrđivanje povrede prava na suđenje u razumnom roku u predmetu Osnovnog suda u Užicu P1-333/17 u radnom sporu.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde

Član 6-1 | DIC | Kurdov i Ivanov protiv Bugarske
Presuda je povezana sa rešenjem R4k 4/2016 od 29. 06. 2016. Apelacionog suda u Novom Sadu, kojim se odbija kao neosnovan zahtev predlagača D.B. iz I. za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku u postupku pred Višim sudom u Šapcu u predmetu posl.br. K-10/13 i kojim se takođe odbija zahtev predlagača da se Osnovnom sudu u Sremskoj Mitrovici odredi rok u kome će se okončati postupak u predmetu K 128/14.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde
Član 6-1 | DIC | Mamič protiv Slovenije br.2
Presuda je povezana sa rešenjem R4k 1/2018 od 27. 03. 2018. Apelacionog suda u Novom Sadu, kojim se odbija prigovor predlagača adv. Slavka Berćana iz Novog Sada od 14.03.2018. godine, podnet za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku u predmetu Apelacionog suda u Novom Sadu posl.br. Kž1 791/17 radi ubrzanja postupka, kao neosnovan.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde

Član 6-1 | DIC | Mamič protiv Slovenije br.2
Presuda je povezana sa rešenjem Ržk br. 5/17 od 05.05.2017. godine Apelacionog suda u Novom Sadu, kojim se odbija žalba podnosioca prigovora AA, podneta radi ubrzanja postupka u predmetu Osnovnog suda u Loznici broj K 1/16.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde

Član 6-1 | DIC | Mamič protiv Slovenije br.2
Presuda je povezana sa rešenjem Ržk br. 6/17 od 27.10.2017. godine Apelacionog suda u Novom Sadu, kojim se odbija žalba punomoćnika predlagača AA, izjavlјena protiv rešenja Višeg suda u Novom Sadu br. R4k 3/17 te se navedeno rešenje Višeg suda u Novom Sadu potvrđuje.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde

Član 6-1 | DIC | Mamič protiv Slovenije br.2
Presuda je povezana sa rešenjem Ržk br. 7/17 od 03.11.2017. godine Apelacionog suda u Novom Sadu, kojim se odbija žalba punomoćnika predlagača AA, izjavlјena protiv rešenja Višeg suda u Novom Sadu br. R4k 40/17 te se navedeno rešenje Višeg suda u Novom Sadu potvrđuje.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde.
Član 6-1 | DIC | Marinković protiv Srbije
Presuda je povezana sa rešenjem R4g 3/16 od 08.02.2016. Apelacionog suda u Novom Sadu, kojim se utvrđuje da je podnosiocu zahteva povređeno pravo na suđenje u razumnom roku u postupku pred Osnovnim sudom u Novom Sadu, broj P. 3233/08.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde
Član 6-1 | DIC | Marinković protiv Srbije
Presuda je povezana sa presudom Gžrr. 111/19 od 24.10.2019. Apelacionog suda u Novom Sadu, po tužbi A.A. radi naknade štete zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku izjavlјenoj protiv presude Osnovnog suda u Zrenjaninu 23 P. 1290/2017 od 23.05.2019. godine, kojom se želba delimično usvaja, i delimično odbija u odnosu na predmetnu ožalbenu presudu Osnovnog suda u Zrenjaninu.

Presuda je dostupna u javnoj bazi sudske prakse ovde

Član 6-1 | DIC | Marinković protiv Srbije
Presuda je povezana sa rešenjem Rev 3013/2019 od 25.10.2019. godine, Vrhovnog kasacionog suda, kojim se odbacuje kao nedozvolјena revizija tužene izjavlјena protiv presude Višeg suda u Vranju Gž 2889/18 od 22.03.2019. godine.

Presudom Osnovnog suda u Vranju Prr1 267/18 od 16.04.2018. godine, stavom prvim izreke obavezana je tužena Republika Srbija, Osnovni sud u Vranju, da isplati tužilјi na ime naknade imovinske štete izazvane povredom prava na suđenje u razumnom roku u predmetu Opštinskog suda, sada Osnovnog suda u Vranju I 1882/10 novčane iznose navedene u ovom stavu izreke, sa zakonskom zateznom kamatom na svaki novčani iznos počev od označenih datuma pa do isplate. Stavom drugim izreke odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtev kojim je tužilјa tražila da se obaveže tužena da joj na dosuđeni iznos troškova izvršnog postupka plati zakonsku zateznu kamatu počev od 12.04.2010. godine do isplate. Stavom trećim izreke, obavezana je tužena da isplati tužilјi na ime naknade troškova parničnog postupka sa zakonskom zateznom kamatom od izvršnosti presude do isplate.
Presudom Višeg suda u Vranju Gž 2889/18 od 22.03.2019. godine, stavom prvim izreke odbijena je kao neosnovana žalba tužene i potvrđena presuda Osnovnog suda u Vranju Prr1 267/18 od 16.04.2018. godine u stavovima prvom i trećem izreke. Stavom drugim izreke odbijeni su zahtevi stranaka za naknadu troškova drugostepenog postupka.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde

Član 6-1 | DIC | Marinković protiv Srbije
Presuda je povezana sa rešenjem Rev 3042/2019 od 25.10.2019. godine, Vrhovnog kasacionog suda, kojim se odbacuje kao nedozvolјena revizija revizija tužene izjavlјena protiv presude Višeg suda u Vranju Gž 3007/18 od 28.02.2019. godine.

Presudom Osnovnog suda u Vranju Prr1.br. 211/18 od 18.04.2018. godine, stavom prvim izreke, obavezana je tužena da tužilјi isplati na ime naknade imovinske štete izazvane povredom prava na suđenje u razumnom roku u predmetu Osnovnog suda u Vranju I.br.3249/10, i to novčane iznose navedene pod tačkama 1, 2. i 3. u ovom stavu izreke, sa zakonskom zateznom kamatom na svaki novčani iznos dosuđen tačkama 1. i 2. počev od označenih datuma pa do isplate, sve u roku od 8 dana od dana prijema otpravka presude.
Presudom Višeg suda u Vranju Gž 3007/18 od 28.02.2019. godine, stavom prvim izreke, delimično je odbijena kao neosnovana žalba tužene i potvrđena presuda Osnovnog suda u Vranju Prr1.br. 211/18 od 18.04.2018. godine u stavu prvom izreke u pogledu iznosa, kao i u pogledu troškova parničnog postupka u iznosu dinara sa zakonskom zateznom kamatom i troškovima postupka. Stavom trećim izreke, odbijen je zahtev tužene za naknadu troškova drugostepenog postupka.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde

Član 6-1 | DIC | Marinković protiv Srbije
Presuda je povezana sa rešenjem R4r 1/2017 od 06.03 2017. godine Apelacionog suda u Novom Sadu, kojim se predlagačima određuje naknada zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde
Član 6-1 | DIC | Micallef protiv Malte
Presuda je povezana sa rešenjem R4g 26/2016 od 15.09.2016. godine, Apelacionog suda u Novom Sadu, u pravnoj stvari po zahtevu za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku koji je dana 27.1.2015. godine podneo B.M. iz R, kojim se utvrđuje prekid postupka sa danom 27.9.2015. godine, zbog smrti predlagača.

Dana 27.1.2015. godine predlagač B.M. je podneo Višem sudu u Sremskoj Mitrovici zahtev za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku u parničnom predmetu koji je u toku pred Osnovnim sudom u Rumi u predmetu posl. br. P.2024/10. Viši sud u Sremskoj Mitrovici se rešenjem posl. br. R4P.2/15 od 26.5.2016. godine oglasio stvarno nenadležnim za postupanje u ovoj pravnoj stvari i spise dostavio Apelacionom sudu na nadležnost i odlučivanje. Spis je u Apelacionom sudu zaveden pod posl. brojem R4g. 26/16.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde
Član 6-1 | DIC | Miheliudakis protiv Grčke
Presuda je povezana sa rešenjem R4k 18/14 od 22.12.2014. Apelacionog suda u Novom Sadu, kojim se odbija zahtev predlagača T.S. zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku i zahtev za naknadu za povredu ovog prava u odnosu na krivični postupak koji se vodio pred Osnovnim sudom u Novom Sadu pod br. K 1357/2012.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde
Član 6-1 | DIC | Milovanović protiv Srbije
Presuda je povezana sa rešenjem Rž g 4/2016 od 27. 07. 2016. Apelacionog suda u Novom Sadu, kojim se odbija žalba predlagača i rešenje Višeg suda u Novom Sadu R4p. 9/2016 od 01.06.2016. godine potvrđuje. Predlagač je 28.04.2016. godine podneo Višem sudu u Novom Sadu prigovor radi ubrzanja postupka u predmetu Višeg suda u Novom Sadu P. 247/2012, navodeći da postupak dugo traje i da je protekao razumni vremenski rok za okončanje postupka.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde

Član 6-1 | DIC | Milovanović protiv Srbije
Presuda je povezana sa rešenjem Rž k 1/2019 od 11. 04. 2019. Apelacionog suda u Novom Sadu, kojim se kao neosnovana odbija žalba punomoćnika predlagača, maloletnih AA i BB, izjavlјena protiv rešenja Višeg suda u Novom Sadu br. R4K 1/19 od 01.03.2019. godine, te se navedeno rešenje potvrđuje.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde

Član 6-1 | DIC | Momčilović i drugi protiv Srbije
Presuda je povezana sa rešenjem R4g 25/2016 od 06.07.2016 godine, Apelacionog suda u Novom Sadu, kojim se odbija zahtev podnosioca zahteva G.V. iz S.K. za utvrđenje da mu je povređeno pravo na suđenje u razumnom roku u predmetu Višeg suda u Novom Sadu Gž. 335/2015 kao i zahtev za dosudu naknade za povredu prava (materijalnu štetu) od 3.000 evra u dinarskoj protivvrednosti po srednjem kursu NBS na dan isplate, na teret Fonda budžetskih sredstava R.S.

G.V. je kao izvršni poverilac, podneo tada nadležnom Opštinskom sudu u Novom Sadu predlog za izvršenje na osnovu verodostojne isprave dana 1.12.2009. godine, a rešenje o dozvoli izvršenja je doneto 11.5.2010. godine. Izvršni dužnik DOO „P.D.t.“ iz N.S. je uložio prigovor protiv rešenja o izvršenju 17.5.2010. godine, pa je isto ukinuto i spis dostavlјen parničnom sudu na odlučivanje. Prvo ročište je u parničnom predmetu Osnovnog suda u Novom Sadu P-56071/10 zakazano za 11.3.2010. godine koje je održano, a sledeće zakazano za 8.6.2011., dakle posle 15 meseci, bez ikakvog razloga za toliko dug rok (postupala je sudija Radmila Nanić). Ročište 8.6.2011. godine nije održano zbog bolesti sudije, a sledeće je zakazano za 14.10.2011. godine koje je održano. Ročište je zakazano za 23.1.2012. godine, na kom su saslušani svedoci. Sledeće ročište je održano 30.4.2012. godine. Rešenjem je određeno veštačenje 23.1.2012. godine, koje je izvršeno 9.3.2012. godine. Održano je sledeće ročište 30.3.2012. godine i na istom nisu izvođeni dokazi, a novo je zakazano za 22.6.2012., a zatim za 28.1.2013. na koje nije pristupio punomoćnik tužioca, pa je sud utvrdio povlačenje tužbe. Spis je po naredbi predsednika suda dodelјen u rad drugom sudiji, Dubravki Knežević. Na ročištu održanom 16.5.2013. godine glavna rasprava je zaklјučena i doneta presuda, koja je ispravlјena rešenjem od 25.6.2013. godine. Po žalbi tuženih, od 3.7.2013., spis je dostavlјen na odlučivanje Apelacionom sudu u Novom Sadu, koji je rešenjem od 17.10.2013., presudu ukinuo i predmet vratio na ponovno suđenje. Osnovni sud je doneo rešenje kojim je odbio predlog tuženih za obustavu postupka, od 15.11.2013., na koje su tuženi izjavili žalbe, 29.11.2013. i 10.12.2013. godine. Spis je na odlučivanje o žalbama dostavlјem Višem sudu u Novom Sadu 4.2.2014. godine. Odlučeno je rešenjem suda od 30.9.2014. godine (ukidanje rešenja) koje je dostavlјeno tužiocu 31.10.2014. godine. Dana 24.10.2014. Osnovni sud u Novom Sadu doneo je rešenje kojim je ukinuo rešenje o izvršenju Iv. 8935/10 od 11.5.2010. godine i utvrdio povlačenje tužbe. Ovo rešenje je primio punomoćnik tužioca dana 26.1.2015. i izjavio žalbu protiv rešenja 6.2.2015. godine. Spis je po žalbi dostavlјen Višem sudu u Novom Sadu 2.3.2015. godine. Viši sud je po ovoj žalbi odlučivao 23.3.2016. godine i spis dostavio Osnovnom sudu u Novom Sadu 31.3.2016. godine.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde
Član 6-1 | DIC | Oršuš i drugi protiv Hrvatske
Presuda je povezana sa rešenjem R4g 267/14 od 11.05.2015. Apelacionog suda u Novom Sadu, kojim se utvrđuje da je predlagaču R.Š. iz N.S. povređeno pravo na suđenje u razumnom roku pred Osnovnim sudom u Novom Sadu, u predmetu 9644/11.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde
Član 6-1 | DIC | Oršuš i drugi protiv Hrvatske
Presuda je povezana sa rešenjem R4g 83/15 od 28.08.2015. Apelacionog suda u Novom Sadu, kojim se odbija zahtev I. D. i I. J. kojim je traženo da sud utvrdi da je podnosiocima zahteva povređeno pravo na suđenje u razumnom roku u postupku koji se vodi pred Osnovnim sudom u Loznici, broj P.1142/14.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde
Član 6-1 | DIC | Oršuš i drugi protiv Hrvatske
Presuda je povezana sa rešenjem R4g 9/16 od 26.02.2016. Apelacionog suda u Novom Sadu, kojim se prigovor usvaja pa se utvrđuje da je predlagaču DOO "P" iz S.M. u predmetu koji se nalazi na žalbenom odlučivanju u Apelacionom sudu u Novom Sadu pod posl. brojem Gž. 2401/15 povređeno pravo na suđenje u razumnom roku.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde
Član 6-1 | DIC | Oršuš i drugi protiv Hrvatske
Presuda je povezana sa rešenjem Ržr 1/16 od 27.04.2016. Apelacionog suda u Novom Sadu, kojim se žalba predlagača D.V. iz N.S. od 08.04.2016. godine izjavlјena protiv rešenja Višeg suda u Novom Sadu posl. br. R4p-6/2016 od 17.03.2016. godine odbacuje kao nedozvolјena.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde
Član 6-1 | DIC | Oršuš i drugi protiv Hrvatske
Presuda je povezana sa rešenjem Ržr 3/16 od 19.10.2016. Apelacionog suda u Novom Sadu, kojim se žalba predlagača D.M. v. K.G.M. iz K. usvaja i rešenje Višeg suda u Novom Sadu posl. br. R4r. 2/16 od 31.08.2016. godine preinačava tako što utvrđuje da je predlagaču povređeno pravo na suđenje u razumnom roku, u postupku pred Višim sudom u Novom Sadu posl. br. P1.56/2014 te nalaže Višem sudu Novi Sad da ubrza postupak i okonča ga u najkraćem roku.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde
Član 6-1 | DIC | Oršuš i drugi protiv Hrvatske
Presuda je povezana sa rešenjem Ržr 5/16 od 03.11.2016. Apelacionog suda u Novom Sadu, kojim se žalba predlagača S.T. iz S. usvaja, rešenje Višeg suda u Novom Sadu poslovni broj R4r 1/16 od 13. jula 2016. godine preinačava, tako što se utvrđuje da je predlagaču povređeno pravo na suđenje u razumnom roku, u postupku pred Višim sudom u Novom Sadu u predmetu poslovni broj P1.59/14, te se nalaže Višem sudu u Novom Sadu da ubrza postupak i okonča ga u najkraćem roku.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde
Član 6-1 | DIC | Oršuš i drugi protiv Hrvatske
Presuda je povezana sa rešenjem Rž g 11/2018 od 04.06.2018. Apelacionog suda u Beogradu, kojim se žalba predlagača odbija kao neosnovana i potvrđuje rešenje Višeg suda u Beogradu R4P 87/18 od 24.04.2018. godine.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde
Član 6-1 | DIC | Oršuš i drugi protiv Hrvatske
Presuda je povezana sa presudom Gž rr 4/18/2018 od 05.04.2018.Apelacionog suda u Beogradu, kojom preinačava presuda Prvog osnovnog suda u Beogradu Prr br.69/17 od 13.12.2017. godine u stavu drugom izreke pa se obavezuje tužena Republika Srbija – Treći osnovni sud u Beogradu da tužilјi AA na ime naknade nematerijalne štete zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku, isplati presudom određene iznose.

Presuda je dostupna u javnoj bazi sudske prakse ovde
Član 6-1 | DIC | Oršuš i drugi protiv Hrvatske
Presuda je povezana sa presudom Gž rr 3/2018 od 21.06.2018. Apelacionog suda u Beogradu, kojom se odbija kao neosnovana, žalba tužene Republike Srbije – Ministarstvo pravde i potvrđuje presuda Prvog osnovnog suda u Beogradu Prr br.21/17 od 30.11.2017. godine u stavu prvom i drugom izreke u delu kojim je tužena Republika Srbija – Ministarstvo pravde obavezana da tužilјi AA na ime naknade nematerijalne štete isplati zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku u predmetu Višeg suda u Beogradu P3 br. 280/10 iznos od 70.000,00 dinara i zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku u predmetu Višeg suda u Beogradu P3 br. 225/15 iznos od 80.000,00 dinara, kao i u stavu trećem izreke. Presudom se preinačava presuda Prvog osnovnog suda u Beogradu Prr br.21/17 od 30.11.2017. godine u preostalom delu stava prvog i drugog izreke pa se odbija tužbeni zahtev u delu kojim je tužilјa AA tražila da se tužena Republika Srbija – Ministarstvo pravde obaveže da joj pored napred navedenog iznosa isplati dodatne iznose, kao neosnovan.

Presuda je dostupna u javnoj bazi sudske prakse ovde
Član 6-1 | DIC | O’Sullivan McCarthy Mussel Development Ltd protiv Irske
Presuda je povezana sa rešenjem R4g 67/15 od 30.06.2015. Apelacionog suda u Novom Sadu, u pravnoj stvari po zahtevu za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku koji je podneo M. D. iz Š, kojim se Apelacioni sud u Novom Sadu oglašava apsolutno nenadležnim za postupanje po zahtevu za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku podnosioca zahteva M. D..

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde
Član 6-1 | DIC | O’Sullivan McCarthy Mussel Development Ltd protiv Irske
Presuda je povezana sa rešenjem R4g 13/16 od 11.03.2016. Apelacionog suda u Novom Sadu, kojim se oglašava se stvarno nenadležnim za postupanje po prigovoru radi ubrzavanja izvršnog postupka u predmetu broj II.319/15 Osnovnog suda u Rumi, podnosioca M.B. iz R. i prigovor se ustupa na stvarnu nadležnost Osnovnom sudu u Rumi.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde
Član 6-1 | DIC | O’Sullivan McCarthy Mussel Development Ltd protiv Irske
Presuda je povezana sa rešenjem Ržr 1/17 od 19.06.2017. Apelacionog suda u Novom Sadu, kojim se žalba predlagača V.D. iz N.S. u postupku radi zaštite prava na suđenje u razumnom roku pred Višim sudom u Novom Sadu poslovni broj R4r-1/2017 odbija i rešenje Višeg suda u Novom sadu potvrđuje.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde
Član 6-1 | DIC | Rakić i drugi protiv Srbije
Vrhovni sud Srbije, na sednici održanoj 05.06.2008. gdoine, odlučujući o reviziji tužioca izjavljenoj proitv presude Okružnog suda u Beogradu Gž.I 241/08 od 18.01.2008. godine, doneo je odluku da se presuda Okružnog suda u Beogradu Gž I 241/08 i presuda Prvog opštinskog suda u Beogradu P. 7130/06 preinačuje.

Rešenje Rev.429/08, anonimizirano u skladu sa Pravilnikom, može se preuzeti sa adrese
ovde
Član 6-1 | DIC | Ristić protiv Srbije
Presuda je povezana sa rešenjem R4k 40/2015 od 31. 03. 2016. Apelacionog suda u Novom Sadu, kojim se utvrđuje da je predlagaču AA povređeno pravo na suđenje u razumnom roku u postupku pred Osnovnim sudom u Sremskoj Mitrovici, u predmetu posl.br. K 1402/10.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde
Član 6-1 | DIC | Ristić protiv Srbije
Presuda je povezana sa rešenjem R4k 41/2015 od 14. 01. 2016. Apelacionog suda u Novom Sadu, kojim se utvrđuje da je predlagaču AA povređeno pravo na suđenje u razumnom roku u postupku pred Osnovnim sudom u Loznici, u predmetu posl.br. 2K-558/13 (ranije K 305/10).

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde
Član 6-1 | DIC | Ristić protiv Srbije
Presuda je povezana sa rešenjem R4k 1/2016 od 08.02.2016. Apelacionog suda u Novom Sadu, kojim se odbija zahtev podnosioca - oštećenog kao tužioca T.B. iz L. podnet 31.12.2015 za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku i za naknadu za povredu navedenog prava u predmetu Osnovnog suda u Loznici, u predmetu posl.br. 1 K-70/15.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde
Član 6-1 | DIC | Ristić protiv Srbije
Presuda je povezana sa rešenjem R4k 2/2018 od 26.02.2018. Apelacionog suda u Novom Sadu, kojim se odbija žalba punomoćnika predlagača AA i BB izjavlјena protiv rešenja Višeg suda u Subotici br. R4K. 2/17 od 17.01.2018. godine, te se navedeno rešenje Višeg suda u Subotici potvrđuje.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde
Član 6-1 | DIC | Ristić protiv Srbije
Presuda je povezana sa rešenjem R4k 3/2018 od 05.03.2018. Apelacionog suda u Novom Sadu, kojim se odbija žalba punomoćnika predlagača AA izjavlјena protiv rešenja Višeg suda u Subotici br. R4K. 1/18 od 24.01.2018. godine, te se navedeno rešenje Višeg suda u Subotici potvrđuje.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde
Član 6-1 | DIC | Riđić i drugi protiv Srbije
Presuda je povezana sa rešenjem Rev 3020/2019 od 18.09.2019. Vrhovnog kasacionog suda, kojim se odbacuje kao nedozvolјena revizija tužene izjavlјena protiv presude Višeg suda u Vranju Gž 3488/18 od 15.04.2019. godine.

Pravnosnažnom presudom Višeg suda u Vranju Gž 3488/18 od 15.04.2019. godine, stavom prvim izreke, odbijena je kao neosnovana žalba tužene i potvrđena presuda Osnovnog suda u Vranju Prr1 329/18 od 25.05.2018. godine. Tom presudom obavezana je tužena da tužilјi na ime novčanog obeštećenja za imovinsku štetu izazvanu povredom prava na suđenje u razumnom roku, u predmetu Osnovnog suda u Vranju I 420/08, na ime razlike zarade, troškova parničnog i izvršnog postupka isplati iznose bliže označene u tom stavu izreke, sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, kao i na ime naknade troškova postupka iznos od 13.500,00 dinara, sa zakonskom kamatom od izvršnosti do isplate.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde
Član 6-1 | DIC | Riđić i drugi protiv Srbije
Presuda je povezana sa rešenjem Rev 3012/2019 od 12.09.2019. Vrhovnog kasacionog suda, kojim se odbacuje kao nedozvolјena revizija tužene izjavlјena protiv presude Višeg suda u Vranju Gž 4069/18 od 27.05.2019. godine.

Presudom Osnovnog suda u Vranju Prr1 352/18 od 17.07.2018. godine, stavom prvim izreke, obavezana je tužena Republika Srbija da tužilјi AA iz ... plati na ime naknade imovinske štete izazvane povredom prava na suđenje u razumnom roku u predmetu Osnovnog suda u Vranju I 1526/09 novčane iznose bliže navedene u ovom stavu izreke sa zakonskom zateznom kamatom počev od označenih datuma pa do isplate. Stavom drugim izreke, obavezana je tužena da isplati tužilјi na ime naknade troškova parničnog postupka iznos od 13.500,00 dinara, sa zakonskom zateznom kamatom od izvršnosti presude do isplate. Presudom Višeg suda u Vranju Gž 4069/18 od 27.05.2019. godine, stavom prvim izreke, odbijena je kao neosnovana žalba tužene i potvrđena presuda Osnovnog suda u Vranju Prr1 352/18 od 17.07.2018. godine u stavu prvom izreke u pogledu glavnog potraživanja i zakonske zatezne kamate na troškove parničnog postupka i u stavu drugom izreke. Stavom drugim izreke, preinačena je prvostepena presuda u delu odluke o kamati na iznos od 590 evra, tako što je obavezana tužena da na ovaj iznos plati tužilјi kamatu po stopi Evropske centralne banke počev od 01.01.2009. godine do isplate, u dinarskoj protivvrednosti na dan isplate po srednjem kursu NBS. Stavom trećim izreke, odbijen je kao neosnovan zahtev tužene za naknadu troškova drugostepenog postupka

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde
Član 6-1 | DIC | Riđić i drugi protiv Srbije
Presuda je povezana sa rešenjem Rev 3099/2019 od 02.10.2019. Vrhovnog kasacionog suda, kojim se odbacuje kao nedozvolјena revizija tužene izjavlјena protiv presude Višeg suda u Vranju Gž 3482/18 od 27.03.2019. godine.

Presudom Osnovnog suda u Vranju Prr1 90/18 od 11.05.2018. godine, obavezana je tužena da tužilјi isplati na ime novčanog obeštećenja za imovinsku štetu koja joj je izazvana povredom prava na suđenje u razumnom roku u predmetu opštinskog, sada Osnovnog suda u Vranju I 639/17 (raniji broj I 1788/09) i to na ime razlike zarade i naknade zarade zaklјučno sa obračunskim mesecom decembrom 2003.godine po Sporazumu o regulisanju međusobnih prava i obaveza po osnovu rada u iznosu od 71.229,79 dinara sa zakonskom zateznom kamatom počev od 01.03.2009.godine do konačne isplate; na ime troškova parničnog postupka 26.100,00 dinara, što iznosi ½jedn u idealnu polovinu od ukupnih troškova sa zakonskom zateznom kamatom počev od 24.06.2009.godine do konačne isplate i na ime troškova izvršnog postupka 3.600,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom počev od 11.05.2018.godine kao dana presuđenja do konačne isplate, dok je tužbeni zahtev preko dosuđenih iznosa odbijen. Stavom drugim izreke obavezana je tužena da tužilјi naknadi troškove parničnog postupka. Presudom Višeg suda u Vranju Gž 3482/18 od 27.03.2019. godine, odbijena je kao neosnovana žalba tužene i potvrđena prvostepena presuda u usvajajućem delu stava prvog i u stavu drugom izreke. Stavom drugim izreke, odbijeni su kao neosnovani zahtevi tužene i tužilјe za naknadu troškova drugostepenog postupka, kao neosnovani.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde
Član 6-1 | DIC | Riđić i drugi protiv Srbije
Presuda je povezana sa rešenjem Rev 3110/2019 od 25.09.2019. Vrhovnog kasacionog suda, kojim se odbacuje kao nedozvolјena revizija tužene izjavlјena protiv presude Višeg suda u Vranju Gž 3010/18 od 28.12.2018. godine.

Presudom Osnovnog suda u Vranju Prr1 305/18 od 09.05.2018. godine, stavom prvim izreke obavezana je tužena da tužiocu plati na ime novčanog obeštećenja za imovinsku štetu koja je izazvana povredom prava na suđenje u razumnom roku u predmetu Osnovnog suda u Vranju I 229/05 i to: a) na ime zarade i naknade zarade u periodu od decembra 2002. godine do februara 2003. godine ukupno 12.500,00 dinara u mesečnim iznosima i sa zakonskom zateznom kamatom bliže određenim ovim stavom izreke; b) na ime regresa za 2002. godinu od 13.865,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom počev od 31.12.2002. godine do konačne isplate; v) na ime troškova parničnog postupka 11.884,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom počev od 10.09.2003. godine do konačne isplate i g) na ime troškova izvršnog postupka 3.480,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom počev od 17.02.2005. godine, počev od izvršnosti pa do konačne isplate. Stavom drugim izreke obavezana je tužena da tužiocu naknadi troškove parničnog postupka od 13.500,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od izvršnosti presude pa do isplate.

Presudom Višeg suda u Vranju Gž 3010/18 od 28.12.2018. godine, stavom prvim izreke odbijena je kao neosnovana žalba tužene i prvostepena presuda potvrđena u stavu prvom izreke pod a), b), v) i pod g) u pogledu glavnog potraživanja na ime troškova izvršenja od 3.480,00 dinara i u stavu drugom izreke. Stavom drugim izreke preinačena je prvostepena presuda u stavu prvom izreke pod g) u pogledu odluke o kamati na troškove izvršnog postupka, te jeobavezana tužena da tužiocu na troškove izvršnog postupka od 3.480,00 dinara plati zakonsku zateznu kamatu počev od 19.03.2018. godine, kao dana podnošenja tužbe, pa do konačne isplate, dok je odbijen zahtev tužioca za isplatu zakonske zatezne kamate na troškove izvršnog postupka za period od 17.02.2005. godine do 18.03.2018. godine. Stavom trećim izreke odbijeni su zahtevi tužioca i tužene za naknadu troškova drugostepenog postupka

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde
Član 6-1 | DIC | Riđić i drugi protiv Srbije
Presuda je povezana sa rešenjem Rev 3044/2019 od 25.09.2019. Vrhovnog kasacionog suda, kojim se odbacuje kao nedozvolјena revizija tužene izjavlјena protiv presude Višeg suda u Vranju Gž 3531/18 od 27.03.2019. godine.

Presudom Osnovnog suda u Vranju Prr1 293/18 od 21.05.2018. godine, stavom prvim izreke obavezana je tužena da tužilјi, na ime naknade štete izazvane povredom prava na suđenje u razumnom roku u predmetu Osnovnog suda u Vranju I-26/09, plati ukupno 168.961,92 dinara i to na ime neisplaćene razlike zarade i naknade zarade, na ime jednokratne novčane naknade, kao i troškova parničnog postupka i troškova izvršenja, u pojedinačnim iznosima po navedenim osnovima i sa zakonskom kamatom, sve bliže određeno ovim stavom izreke. Stavom drugim izreke obavezana je tužena da tužilјi naknadi troškove parničnog postupka od 13.500,00 dinara sa zakonskom kamatom od izvršnosti presude do isplate.
Presudom Višeg suda u Vranju Gž 3531/18 od 27.03.2019. godine, stavom prvim izreke izreke žalba tužene je odbijena, kao neosnovana i prvostepena odluka potvrđena, dok su stavom drugim izreke odbijeni zahtevi parničnih stranaka za naknadu troškova drugostepenog postupka.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde
Član 6-1 | DIC | Riđić i drugi protiv Srbije
Presuda je povezana sa rešenjem R4r 1/2017 od 06.03 2017. godine Apelacionog suda u Novom Sadu, kojim se predlagačima određuje naknada zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde
Član 6-1 | DIC | Savić i drugi protiv Srbije
Presuda se navodi u rešenju Gž rr 18/2018 od 12.07.2018. godine Apelacionog suda u Nišu, kojim se ukida presuda Osnovnog suda u Leskovcu 22Prr.641/17 od 21.03.2018. godine u stavu drugom, trećem i četvrtom izreke i u tom delu predmet vraća istom sudu na ponovno suđenje.

Prvostepeni sud u pogledu neimovinske štete, kao satisfakcije tužiocu, ne daje dovolјne i jasne razloge za dosuđenu visinu iste od 400 evra, s obzirom da se pozvao na činjenicu da je postupak stečaja, u kome je tužilac prijavio svoje potraživanje, trajao više godina i da je, pri tome, konstatovao da je to potraživanje za tužioca imalo posebni značaj, jer se radilo o isplati zarade. U konkretnom slučaju prvostepeni sud se u pobijanoj presudi nije rukovodio kriterijumima iz odredbe čl 4. Zakona o zaštiti prava na suđenje u razumnom roku, jer prilikom odlučivanja nije cenio to što je stečajnom postupku, po osnovu koga je tužiocu utvrđena povreda prava, prethodio parnični postupak pred Opštinskim sudom u Leskovcu, a zatim i postupak izvršenja, koji su trajali od 2004 do 2009. godine, kada je otvaren stečajni postupak nad preduzećem u kome je tužilac radio, Elektroindustrija „RUL“ AD, a što je, do okončanja stečajnog postupka decembra 2016 godine, ukupno 12 godina. Takođe, nije cenio ni činjenicu, a koja proističe iz rešenja predsednika Privrednog suda u Leskovcu, da na strani tužioca nije bilo doprinosa za odugovlačenje postupka. (Presuda Međunarodnog suda u Strazburu Stošić protiv Srbije, predstavka 64931/10, Savić protiv Srbije, Borović i dr. protiv Srbije).

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde
Član 6-1 | DIC | Scordino protiv Italije
Presuda je povezana sa rešenjem R4g 12/15 od 30.03.2015. Apelacionog suda u Novom Sadu, kojim se odbija zahtev predlagača M. P. iz M. Z. za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde

Član 6-1 | DIC | Scordino protiv Italije
Presuda je povezana sa rešenjem R4g 11/16 od 16.03.2016. Apelacionog suda u Novom Sadu, kojim je prigovor predlagača B.T.S. iz Š. kojim je traženo utvrđenje povrede prava na suđenje u razumnom roku i preduzimanje procesnih radnji radi otklanjanja ove povrede u predmetu Apelacionog suda u Novom Sadu br.Gž. 3066/15, odbačen kao neosnovan.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde

Član 6-1 | DIC | Scordino protiv Italije
Presuda je povezana sa rešenjem R4r 11/2017 od 28.11.2017. Apelacionog suda u Kragujevcu, kojim se odbija prigovor podnosioca AA, kojim je tražila utvrđivanje povrede prava na suđenje u razumnom roku u predmetu Apelacionog suda u Kragujevcu Gž1-2184/17.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde

Član 6-1 | DIC | Scordino protiv Italije
Presuda je povezana sa rešenjem R4g 16/2014 od 24.09.2014. godine, Apelacionog suda u Novom Sadu, kojim se, u pravnoj stvari podnosioca zahteva Ž. M. iz B., radi zaštite prava na suđenje u razumnom roku, utvrđuje povreda prava na suđenje u razumnom roku.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde

Član 6-1 | DIC | Scordino protiv Italije
Presuda je povezana sa rešenjem R4g 33/2016 od 22.11.2016. godine, Apelacionog suda u Novom Sadu, kojim se ovaj sud oglašava apsolutno nenadležnim za postupanje po zahtevu za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku podnosioca zahteva S.D.B., povodom postupanja suda u predmetu Osnovnog suda u Kikindi Sudska jedinica u Novom Kneževcu P. 290/14 (ranije P. 58/11) i zahtev odbacuje.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde

Član 6-1 | DIC | Scordino protiv Italije
Presuda je povezana sa presudom Gž rr 2/2018 od 01.03.2018, Apelacionog suda u Beogradu, kojom ovaj sud, odlučujući o žalbi tužene Republike Srbije izjavlјenoj protiv presude Prvog osnovnog suda u Beogradu P rr.br. 8/17 od 26.04.2017.godine, delimično odbija kao neosnovanu žalbu tužene i potvrđuje predmetnu presudu Prvog osnovnog suda u prvom i četvrtom stavu, a delimilno odbacuje kao nedozvolјenu žalbu tužene u delu kojim se pobija stav drugi i stav treći izreke presude Prvog osnovnog suda u Beogradu P rr. br.8/17 od 26.04.2017. godine. Spor se odnosi na naknadu štete, vrednost spora je 744000 dinara, u parnici tužilaca AA i AA1.

Presuda je dostupna u javnoj bazi sudske prakse ovde
Član 6-1 | DIC | Scordino protiv Italije
Presuda je povezana sa rešenjem Rev 3045/2019 od 25.09.2019. godine, Vrhovnog kasacionog suda, kojim se odbacuje kao nedozvolјena revizija tužene izjavlјena protiv presude Višeg suda u Vranju Gž 3606/18 od 28.02.2019. godine.

Presudom Osnovnog suda u Vranju Prr1 243/18 od 18.06.2018. godine, obavezana je tužena da tužilјi plati na ime naknade imovinske štete izazvane povredom prava na suđenje u razumnom roku u predmetu Opštinskog sada Osnovnog suda u Vranju I 5019/15 i to na ime potraživanja iz izvršnog rešenja određeni iznos kao i određeni iznos na ime kamate. Presudom Višeg suda u Vranju Gž 3606/18 od 28.02.2019. godine, odbijena je kao neosnovana žalba tužene i potvrđena presuda Osnovnog suda u Vranju Prr1 243/18 od 18.06.2018. godine u stavu prvom i trećem izreke. Stavom drugim izreke, odbijen je zahtev tužene za naknadu troškova drugostepenog postupka, kao neosnovan.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde

Član 6-1 | DIC | Scordino protiv Italije
Presuda je povezana sa rešenjem Rev 3062/2019 od 25.09.2019. godine, Vrhovnog kasacionog suda, kojim se odbacuje kao nedozvolјena revizija tužene izjavlјena protiv presude Višeg suda u Vranju Gž 1828/18 od 28.12.2018. godine.

Presudom Osnovnog suda u Vranju Prr1 297/17 od 22.02.2018. godine, obavezana je tužena Republika Srbija da tužilјi isplati na ime naknade imovinske štete izazvane povredom prava na suđenje u razumnom roku u predmetu Opštinskog sada Osnovnog suda u Vranju I 1705/04 i to: na ime glavnog potraživanja za neisplaćene zarade i naknadu zarada za period od 20.01.2000. do 31.12.2002. godine određeni iznos kao i određeni iznos po osnovu zakonske zatezne kamate.
Presudom Višeg suda u Vranju Gž 1828/18 od 28.12.2018. godine, stavom prvim izreke, žalba tužene je odbijena kao neosnovana i prvostepena presuda potvrđena, dok je stavom drugim izreke, odbijen i zahtev tužene za naknadu troškova drugostepenog postupka.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde

Član 6-1 | DIC | Scordino protiv Italije
Presuda je povezana sa rešenjem Rev 3065/2019 od 27.09.2019. godine, Vrhovnog kasacionog suda, kojim se odbacuje kao nedozvolјena revizija tužene Republike Srbije izjavlјena protiv presude Višeg suda u Vranju Gž br. 2805/18 od 28.12.2018. godine.

Presudom Osnovnog suda u Vranju Prr1 br. 59/18 od 17.04.2018. godine, stavom prvim, drugim i trećim izreke, tužena je obavezana da tužiocu naknadi štetu koja je izazvana povredom prava na suđenje u razumnom roku u predmetu Osnovnog suda u Vranju I 186/09 i to na ime glavnog duga po osnovu razlike zarade i naknade zarede, troškova parničnog i troškova izvršnog postupka, sve u iznosima bliže navedenim u ovim stavovima izreke sa pripadajućom kamatom. Stavom četvrtim izreke, tužena je obavezana da tužiocu naknadi troškove parničnog postupka u oređenom iznosu sa zakonskom zateznom kamatom od izvršnosti presude do isplate.
Presudom Višeg suda u Vranju Gž br. 2805/18 od 28.12.2018. godine, stavom prvim izreke odbijena je kao neosnovana žalba tužene i potvrđena je prvostepena presuda, u stavovima prvom, drugom, i delu stava trećeg izreke u pogledu glavnog duga, dok je preinačena odluka o zakonskoj zateznoj kamati sadržana u preostalom delu stava trećeg izreke. Odbijeni su zahtevi stranaka za naknadu troškova drugostepenog postupka.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde

Član 6-1 | DIC | Scordino protiv Italije
Presuda je povezana sa rešenjem Rev 3095/2019 od 25.09.2019. godine, Vrhovnog kasacionog suda, kojim se odbacuje kao nedozvolјena revizija tužene Republike Srbije izjavlјena protiv presude Višeg suda u Vranju Gž 3618/18 od 22.04.2019. godine.

Presudom Osnovnog suda u Vranju Prr1 47/2018 od 09.05.2018. godine, stavom 1. izreke, obavezana je tužena da tužilјi na ime naknade imovinske štete koja joj je izvršena povredom prava na suđenje u razumnom roku u predmetu Opštinskog sada Osnovnog suda u Vranju I 563/05, sada I 209/17 isplati i to: a) na ime razlike zarade naknade zarade i neisplaćene zarade, b) troškove parničnog psotupka i v) troškove izvršnog postupka po rešenju Opštinskog suda u Vranju I 563/05 od 08.04.2005. godine. Stavom 2. izreke, obavezana je tužena da tužilјi na ime Rev 3095/2019 naknade troškova parničnog postupka isplati određeni iznos sa zakonskom zateznom kamatom od dana izvršnosti presude pa do konačne isplate.
Presudom Višeg suda u Vranju Gž 3618/18 od 22.04.2019. godine, stavom prvim izreke, žalba tužene je odbijena kao neosnovana i prvostepena presuda potvrđena, dok je stavom drugim izreke, odbijen zahtev tužene za naknadu troškova drugostepenog postupka.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde

Član 6-1 | DIC | Scordino protiv Italije
Presuda je povezana sa rešenjem Rev 3047/2019 od 05.09.2019. godine, Vrhovnog kasacionog suda, kojim se odbacuje kao nedozvolјena revizija tužene Republike Srbije izjavlјena protiv presude Višeg suda u Vranju Gž 2379/2018 od 14.03.2019. godine.

Presudom Osnovnog suda u Vranju Prr1. 51/18 od 20.03.2018. godine, stavom prvim izreke, tužena je obavezana da tužilјi naknadi štetu izazvanu povredom prava na suđenje u razumnom roku u predmetu Osnovnog suda u Vranju I 11535/10, sada I 1084/17, i to na ime razlike zarade sa zakonskom zateznom kamatom od 01.03.2010. godine do isplate, na ime troškova parničnog postupka sa zakonskom zateznom kamatom od 15.03.2010. godine do isplate i na ime troškova izvršenja. Stavom drugim izreke, tužena je obavezana da tužilјi naknadi troškove parničnog postupka sa zakonskom zateznom kamatom od izvršnosti presude do isplate.
Presudom Višeg suda u Vranju Gž 2379/2018 od 14.03.2019. godine, stavom prvim izreke, odbijena je kao neosnovana žalba tužene i potvrđena prvostepena presuda. Stavom drugim izreke, odbijeni su zahtevi parničnih stranaka za naknadu troškova drugostepenog postupka.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde

Član 6-1 | DIC | Sokolov i drugi protiv Srbije
Odluka je povezana sa rešenjem Rev 3019/2019 od 02.10.2019. godine, Vrhovnog kasacionog suda, kojim se odbacuje kao nedozvolјena revizija tužene izjavlјena protiv presude Višeg suda u Vranju Gž 4065/18 od 20.05.2019. godine.

Presudom Osnovnog suda u Vranju Prr1 130/18 od 03.07.2018. godine, stavom prvim izreke obavezana je tužena da tužiocu na ime naknade imovinske štete koja je izazvana povredom prava na suđenje u razumnom roku u predmetu opštinskog, sada Osnovnog suda u Vranju I 604/05, sada pod I 173/17 isplati novčane iznose bliže opisane u tom delu izreke na ime neplaćene razlike zarade i naknade zarade po mesecima sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od dana dospeća, na ime regresa za godišnji odmor za 2001. i 2002.godinu, kao i na ime troškova parničnog i izvršnog postupka. Stavom drugim izreke preko dosuđenih iznosa tužbeni zahtev je odbijen. Stavom trećim izreke obavezana je tužena da tužiocu naknadi troškove parničnog postupka.
Presudom Višeg suda u Vranju Gž 4065/18 od 20.05.2019. godine, odbijena je kao neosnovana žalba tužene i potvrđena prvostepena presuda

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde
Član 6-1 | DIC | Šorgić protiv Srbije
Presuda je povezana sa rešenjem R4g 194/2014 od 03.11.2014. godine, Apelacionog suda u Novom Sadu, kojim se odbija zahtev predlagača L. M. kojim je traženo da sud utvrdi da je predlagaču povređeno pravo na suđenje u razumnom roku u postupku koji se vodi pred Osnovnim sudom u Novom Sadu, broj P.7332/10 i isplati naknada u iznosu od 200.000,00 dinara.

U zahtevu navodi da pred Osnovnim sudom u Novom Sadu, pod brojem P.8332/10, po tužbi M. M., M. B. i Ž. B. od 27.01.2010. godine, teče parnica protiv ovde predlagača kao tužene, radi utvrđenja ništavosti ugovora o doživotnom izdržavanju i pismenog zaveštanja pred svedocima, koji je zaklјučio odnosno sačinio njihov sada pokojni otac M. N., a kojima je svu svoju imovinu ostavio kćerki L. M. (ovde predlagaču). Od podnošenja tužbe održano je 14 ročišta, saslušane su parnične stranke i brojni svedoci, te određeno medicinsko veštačenje od strane S. m. o. M. f. u N. S. na okolnost utvrđivanja da li je, na dan zaklјučenja ugovora i sačinjenja zaveštanja, bila izvesna smrt M. N., a sve obzirom na njegovo tadašnje zdravstveno stanje. Kako tužioci nisu bili zadovolјni nalazom i mišlјenjem veštaka sud je na njihov predlog (21.6.2013. godine) odredio drugo, kontrolno veštačenje od strane M. f. u B. na iste okolnosti. Obzirom da do podnošenja zahteva predlagača sudu nije doneta prvostepena odluka, napred navedenim postupanjem suda je povređeno pravo predlagača na pravično suđenje odnosno suđenje u razumnom roku.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde
Član 6-1 | DIC | Šorgić protiv Srbije
Presuda je povezana sa rešenjem R4g 193/2014 od 14.07.2014. godine, Apelacionog suda u Novom Sadu, kojim se odbija zahtev predlagača za dosudu tražene novčane naknade po podnetom zahtevu za zaštitu prava na suđenje u razumnom rok u parničnom postupku koji se vodi pred Osnovnim sudom u Loznici pod brojem P. 2073/10.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde
Član 6-1 | DIC | Stošić protiv Srbije
Presuda se navodi u rešenju Gž rr 18/2018 od 12.07.2018. godine Apelacionog suda u Nišu, kojim se ukida presuda Osnovnog suda u Leskovcu 22Prr.641/17 od 21.03.2018. godine u stavu drugom, trećem i četvrtom izreke i u tom delu predmet vraća istom sudu na ponovno suđenje.

Prvostepeni sud u pogledu neimovinske štete, kao satisfakcije tužiocu, ne daje dovolјne i jasne razloge za dosuđenu visinu iste od 400 evra, s obzirom da se pozvao na činjenicu da je postupak stečaja, u kome je tužilac prijavio svoje potraživanje, trajao više godina i da je, pri tome, konstatovao da je to potraživanje za tužioca imalo posebni značaj, jer se radilo o isplati zarade. U konkretnom slučaju prvostepeni sud se u pobijanoj presudi nije rukovodio kriterijumima iz odredbe čl 4. Zakona o zaštiti prava na suđenje u razumnom roku, jer prilikom odlučivanja nije cenio to što je stečajnom postupku, po osnovu koga je tužiocu utvrđena povreda prava, prethodio parnični postupak pred Opštinskim sudom u Leskovcu, a zatim i postupak izvršenja, koji su trajali od 2004 do 2009. godine, kada je otvaren stečajni postupak nad preduzećem u kome je tužilac radio, Elektroindustrija „RUL“ AD, a što je, do okončanja stečajnog postupka decembra 2016 godine, ukupno 12 godina. Takođe, nije cenio ni činjenicu, a koja proističe iz rešenja predsednika Privrednog suda u Leskovcu, da na strani tužioca nije bilo doprinosa za odugovlačenje postupka. (Presuda Međunarodnog suda u Strazburu Stošić protiv Srbije, predstavka 64931/10, Savić protiv Srbije, Borović i dr. protiv Srbije).

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde
Član 6-1 | DIC | Strain i drugi protiv Rumunije
Presuda je povezana sa rešenjem R4g 15/16 od 07.04.2016. Apelacionog suda u Novom Sadu, kojim se Apelacioni sud u Novom Sadu oglašava stavrno nenadležnim za postupanje u postupku predlagača L.Z. iz S. za utvrđivanje povrede prava na suđenje u razumnom roku.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde
Član 6-1 | DIC | Strain i drugi protiv Rumunije
Presuda je povezana sa rešenjem R4g 198/2014 od 29.08.2014.. Apelacionog suda u Novom Sadu, kojim se odbacuje zahtev predlagača D.N. i D.R. iz K. od 16.04.2014. godine za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku.

Dana 10.07.2014. godine od strane Višeg suda u Sremskoj Mitrovici je ovom sudu kao stvarno i mesno nadležnom sudu za postupanje dostavlјen zahtev predlagača radi zaštite prava na suđenje u razumnom roku. Predlagači u predlogu navode da je postupak po tužbi ovde predlagača pred Opštinskim sudom u Šidu započet 06.08.2001. godine pravnosnažno okončan 16.04.2014. godine donošenjem presude Apelacionog suda u Novom Sadu broj Gž 5029/13. Smatraju da je parnični postupak u jednostavnom činjeničnom i pravnom predmetu u kojem se raspravlјalo o pravu službenosti postavlјanja, održavanja i uklanjanja visokonaponskog električnog voda sa njive ovde predlagača nerazumno dugo trajao 12. godina, 8. meseci i 21. dan.Predlažu da sud utvrdi da je presporim postupanjem Osnovnog suda u Šidu predlagačima povređeno pravo na suđenje u razumnom roku zajemčeno odredbom čl. 32 st. 1 Ustava Republike Srbije i traže da sud obaveže protivnika predlagača.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde
Član 6-1 | DIC | Sukobljević protiv Hrvatske
Presuda je povezana sa rešenjem R4g 21/2016 od 09.05.2016. godine, Apelacionog suda u Novom Sadu, kojim se odbija zahtev predlagača da se utvrdi da im je povređeno pravo na pravično suđenje.

Dana 2.4.2015. godine predlagači M.S1., M.S.2 i N.B. su, putem punomoćnika, podneli Višem sudu u Novom Sadu zahtev za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku u kom navode da je pred Osnovnim sudom u Novom Sadu u toku postupak po tužbi N.I. protiv ovde tuženih u predmetu zavedenom kod Opštinskog suda u Novom Sadu pod br.1968/09 koji je kasnije dodelјen na postupanje drugom sudiji i zaveden pod posl. brojem P-2209/10, da je tužba podneta 6.3.2009. a protivtužba 4.9.2009. a da do dana podnošenja zahteva sporna stvar nije meritorno rešena. Kako je ovim onemogućeno okončanje ostavinskog postupka započetog pred Opštinskim sudom u Novom Sadu pod br. O.3687/02, podnosioci zahteva podnose zahtev kako bi im se omogućila zaštita prava na pravično suđenje garantovano članom 6. st. 1. Evropske konvencije za lјudska prava i osnovne slobode, članom 32. st.1. Ustava RS kao i članom 10. st.1. Zakona o parničnom postupku. Smatraju da se rok od 6 godina nikako ne može smatrati razumnim, da je protek ovog perioda bio sasvim dovolјan da sud optimalno razmotri i odluči o pravu stranaka, pa kako to nije učinjeno, stranke su izložene pravnoj neizvesnosti i nesigurnosti, ali i visokim finansijskim troškovima. Kako usled dužine trajanja postupka podnosioci zahteva trpe duševne bolove zbog povrede garantovanog prava na pravično suđenje, predlažu da Viši sud kao nadležni sud donese odluku kao u izreci.
Kod Višeg suda u Novom Sadu ovaj predmet zaveden je pod posl. brojem R4p. 12/15. Nakon uvida u prvostepeni spis, izvršenog 4.6.2015. kada je sačinio i službenu belešku o stanju u spisu, Viši sud u Novom Sadu je rešenjem pod br. R4p. 12/15 dana 9.6.2015. godine doneo rešenje kojim je odbacio zahtev predlagača, obrazlažući ovu odluku činjenicom da je u međuvremenu parnični postupak okončan donošenjem presude Osnovnog suda u Novom Sadu P. 2209/10 od 26.3.2015. godine.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde
Član 6-1 | DIC | Tlimenos protiv Grčke
Presuda je povezana sa rešenjem R4g 17/16 od 13.04.2016. Apelacionog suda u Novom Sadu, kojim se ovaj sud oglašava stvarno nednadležnim za postupnje po prigovoru M.M. iz N.S. radi zaštite prava na suđenje u razumnom roku.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde
Član 6-1 | DIC | Van de Hurk protiv Holandije
Presuda se poziva u presudi Upravnog suda broj 24 U 17476/17 od 10.7.2018. u kontekstu neophodnosti obrazlaganja sudske presude.\r\nU ovoj presudi, odbija se tužba kojom tužilac pobija zakonitost osporenog zaključka zbog nepravilne primene zakona, nepostupanja po pravilima postupka, netačno utvrđenog činjeničnog stanja kao i prekoračenja granice zakonskog ovlašćenja.\r\nPresuda je dostupna u javnoj bazi sudske prakse na ovde
Član 6-1 | DIC | Vidas protiv Hrvatske
Presuda je povezana sa rešenjem Rev 3046/2019 od 28.08.2019. godine, Vrhovnog kasacionog suda, kojim se odbacuje kao nedozvolјena, revizija tužene izjavlјena protiv presude Višeg suda u Vranju Gž 2321/18 od 14.03.2019. godine.

Presudom Osnovnog suda u Vranju Prr1 77/18 od 06.03.2018. godine, stavom prvim izreke, obavezana je tužena da tužilјi isplati na ime novčanog obeštećenja za imovinsku štetu izazvanu povredom prava na suđenje u razumnom roku u predmetu Opštinskog suda u Vranju, sada Osnovnog suda u Vranju I 2276/08 i to: a) na ime razlike zarade i naknade zarade od isplaćene do pripadajuće zaklјučno sa obračunskim mesecom decembrom 2003. godine u iznosu, sa zakonskom zateznom kamatom, b) na ime troškova parničnog postupka, v) na ime troškova izvršnog postupka. Stavom drugim odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtev za isplatu dodatnih troškova, a stavom trećim obavezana je tužena da tužilјi isplati troškove postupka. Presudom Višeg suda u Vranju Gž 2321/18 od 14.03.2019. godine, stavom prvim izreke, odbijena je kao neosnovana žalba tužene i potvrđena prvostepena presuda u stavu prvom i trećem izreke. Stavom drugim izreke, odbijaju se kao neosnovani zahtevi stranaka za naknadu troškova drugostepenog postupka.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde
Član 6-1 | DIC | Vladan Mijajilović protiv Srbije
Odluka je povezana sa rešenjem Ržk 2/17 od 24.01.2017. Apelacionog suda u Novom Sadu, kojim se usvaja žalba punomoćnika predlagača M.T. i preinačava rešenje Višeg suda u Sremskoj Mitrovici 1 R4K 17/15 od 26.12.2016.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde
Član 6-1 | DIC | Živaljević protiv Crne Gore
Presuda je povezana sa rešenjem R4g 222/2014 od 01.10.2014. Apelacionog suda u Novom Sadu, kojim se utvrđuje da je predlagaču Lj. D. iz S. M., u postupku pred Osnovnim sudom u Sremskoj Mitrovici, posl.broj P.592/10, povređeno pravo na suđenje u razumnom roku.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde
Član 6-1 | DIC | Živaljević protiv Crne Gore
Presuda je povezana sa rešenjem R4g 188/2014 od 15.08.2014. Apelacionog suda u Novom Sadu, u postupanju povodom zahteva za zaštitu prava podnositelјke ustavne žalbe M. Ž. iz B. Z., kojim se predmet po ustavnoj žalbi podnositelјke M. Ž. iz B. Z. vraća Ustavnom sudu.

U ustavnoj žalbi se navodi da je njen podnosilac M. Ž. sa svojstvom tužioca podnela tužbu 26.06.2003. godine Opštinskom sudu u Loznici, radi utvrđenja da je ona kao naslednik svog pokojnog oca A. D., vlasnik određene katastarske parcele i da su tužene O. L. i R. S. dužne trpeti upis tog prava u javnim knjigama o nepokretnostima, da su prvostepenom presudom tužene obavezane da tužilјi isplate novčani iznos na ime izuzetog dela kat.parc. .... iz pl. .... k.o. L. G. u određenoj površini, ali da je Apelacioni sud u Beogradu u tom delu presudu ukinuo i predmet vratio prvostepenom sudu na ponovni postupak i da je nakon više od 10 godina raspravlјanja umesto da donese meritornu presudu Osnovni sud u Loznici doneo rešenje P.3148/10 od 15.03.2013. godine kojim se tužba odbacuje i protiv kojeg je tužilјa podnela žalbu 19.04.2013. godine. Smatra da je postupanjem suda na opisani način došlo pre svega do povrede prava na imovinu, a takođe i do povrede prava na pravično suđenje, prava na suđenje u razumnom roku i prava na jednaku zaštitu prava.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde