Analiza slučaja pred Evropskim sudom za ljudska prava
Evropska Konvencija o ljudskim pravima
Praktični vodič za primenu Evropske konvencije o ljudskim pravima
Priručnici i vodiči kroz praksu Evropskog suda za ljudska prava
Evropski sud za ljudska prava u 50 pitanja
Glosar Evropske Konvencije o ljudskim pravima
Nacionalna mreža sudija i tužilaca za primenu standarda Evropskog suda za ljudska prava
Preuzmite presudu u pdf formatu
EUROPSKI SUD ZA LJUDSKA PRAVA
PRVI ODJEL
PREDMET DELIĆ PROTIV HRVATSKE
(Zahtjev br. 48771/99)
PRESUDA
STRASBOURG 27. lipnja 2002.
KONAČNA
27/09/2002
Ova će presuda postati konačnom pod okolnostima utvrđenim u članku 44., stavku 2. Konvencije. Ona može podlijegati uredničkoj reviziji.
U predmetu Delić protiv Hrvatske, Europski sud za ljudska prava (Prvi odjel), zasjedajući u vijeću u sastavu:
g. C.L. Rozakis, predsjednik
gđa. F. Tulkens,
g. P. Lorenzen,
gđa N. Vajić,
g. E. Levitis,
gđa A. Kovler,
g. E. Steiner, suci,
i g. E. Fribergh, tajnik Odjela,
nakon vijećanja zatvorenog za javnost održanog 6. lipnja 2002. godine, donosi sljedeću presudu koja je usvojena 6. lipnja 2002. godine :
POSTUPAK
1. Postupak u ovom predmetu pokrenut je na temelju zahtjeva (br. 48771/99) protiv Republike Hrvatske kojeg je hrvatski državljanin Petar Delić ("podnositelj zahtjeva") podnio Sudu na temelju članka 34. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Konvencija") dana 1. lipnja 1999. godine.
2. Hrvatsku Vladu ("Vlada") zastupala je njezina zastupnica, gđa Lidija Lukina Karajković.
3.Podnositelj zahtjeva je tvrdio da je nekoliko postupaka, koji se tiču njegovih građanskih zahtjeva za isplatom zajmova prekoračilo zahjev «razumnog roka» i da nije imao na raspolaganju djelotvorno pravno sredstvo u odnosu na duljinu tih postupaka.
4. Zahtjev je dodijeljen Četvrtom odjelu Suda (pravilo 52., stavak 1. Poslovnika Suda). U okviru tog Odjela, vijeće koje je trebalo razmatrati predmet (članak 27., stavak 1. Konvencije) sastavljeno je u skladu s pravilom 26., stavkom 1. Poslovnika Suda.
5. Odlukom od 23. listopada 2001. (pravilo 54., stavak 4.) Sud je proglasio zahtjev djelomično dopuštenim.
6. I podnositelj zahtjeva i Vlada podnijeli su pismena očitovanja o osnovanosti zahtjeva (pravilo 59., stavak 1.). Sud je odlučilo, nakon savjetovanja sa strankama, da nema potrebe za raspravom o osnovanosti zahtjeva (pravilo 59., stavak 2., in fine). Svaka je stranka dostavila pisani odgovor na očitovanje druge stranke.
7. Dana 1. studenoga 2001. godine zahtjev je dodijeljen Prvom odjelu. U okviru tog Odjela, vijeće koje je trebalo razmatrati predmet (članak 27., stavak 1. Konvencije) sastavljeno je u skladu s pravilom 26., stavkom 1. Poslovnika Suda.
ČINJENICE
I. OKOLNOSTI PREDMETA
8. Tijekom 1992. godine podnositelj zahtjeva je pozajmio različite novčane iznose određenom broju poduzeća u Zagrebu za razdoblja od tri do dvanaest mjeseci po kamatnoj stopi od 5% do 31% (tzv. financijski inženjering). Budući da ta poduzeća nisu vratila zajmove, podnositelj zahtjeva je pokrenuo deset različitih postupaka radi isplate njegovih zajmova.
1. Postupak protiv poduzeća A.K.M. i njegovog vlasnika, A.K.
9. Dana 29. lipnja 1993. godine podnositelj zahtjeva je podnio tužbu Općinskom sudu u Zagrebu protiv A.K.M. i njegovog vlasnika, A.K. radi povrata zajma u iznosu od 70.000 austrijskih šilinga (ATS).
10. Na pripremnom ročištu dana 22. studenoga 1993. godine odvjetnik podnositelja zahtjeva povukao je tužbu u odnosu na A.K.M. On je također zatražio rok od 8 dana za dostavu dodatnih podnesaka.
11. Dana 1. prosinca 1993. godine odvjetnik podnositelja zahtjeva je podnio dodatne podneske kojima je specificirao tužbeni zahtjev.
12. Prema navodima Vlade, nakon odlaska suca zaduženog za predmet proteklo je određeno vremensko razdoblje prije nego što je predmet dodijeljen drugom sucu.
13. Slijedeće ročište, zakazano za 15. rujna 2000. godine, bilo je odgođeno zbog radova na održavanju zgrade suda.
14. Na sljedećem ročištu, dana 14. prosinca 2000., sud je oslobodio podnositelja zahtjeva od plaćanja sudskih pristojbi. Dokumenti su pokazali da je A.K. nepoznat na danoj adresi.
15. Ročište zakazano za 23. ožujka 2001. bilo je odgođeno jer se A.K. nije pojavio. Sud je pozvao podnositelja zahtjeva da uskladi svoj tužbeni zahtjev s monetarnim sustavom u Hrvatskoj i da specificira kamate koje potražuje, što je podnositelj zahtjeva učinio 10. listopada 2001. godine. Predmet je trenutno u tijeku pred sudom prvog stupnja.
2. Postupak protiv T.I.A. i njegovog vlasnika I.A.
16. Dana 12. listopada 1993. godine podnositelj zahtjeva je, zajedno s još četiri tužitelja, podnio Općinskom sudu u Zagrebu tužbu protiv T.I.A. i njegovog vlasnika I.A. radi povrata zajmova. Podnositelj zahtjeva je potraživao iznos od ATS 70.000.
17. Dana 14. prosinca 1993. sud je zastupniku tužitelja uskratio zastupanje jer je on, u jednom drugom postupku, bio optužen za nadripisarstvo. Tužitelji su se žalili protiv te odluke. Dana 24. svibnja 1994. Županijski sud u Zagrebu odbio je žalbu tužitelja.
18. Vlada navodi da je u međuvremenu sudac u ovom predmetu odstupio s dužnosti. Sutkinja kojoj je predmet bio dodijeljen u rad nalazila se na porodnom dopustu. Predmet je, stoga, ponovno raspoređen u rad drugom sucu.
19. Na sljedećem ročištu 28. lipnja 2000. punomoćnik tuženika odgovorio je na tužbeni zahtjev podnositelja zahtjeva navodeći da je o istom tužbenom zahtjevu odluku već donio Općinski sud u Zaboku.
20. Na ročištu dana 10. prosinca 2001. godine sud je oslobodio podnositelja zahtjeva od plaćanja sudskih pristojbi. Čini se da je postupak još uvijek u tijeku pred Općinskim sudom u Zagrebu.
3. Postupak protiv poduzeća "T.T.B." i njegove vlasnice T.B.
21. Dana 15. listopada 1993. podnositelj zahtjeva je zajedno s još druga dva tužitelja Općinskom sudu u Zagrebu podnio tužbu protiv T.T.B. i njegove vlasnice, T.B. radi povrata zajmova. Podnositelj zahtjeva potraživao je iznos od 6.000 njemačkih maraka (DEM).
22. Pripremno ročište zakazano za 13. siječnja 1994. odgođeno je jer se T.B. nije pojavila. Iz isprava je bilo vidljivo da adresa naznačena u pozivu na ročište ne postoji. Dana 17. siječnja 1994. tužitelji su dostavili točnu adresu T.B.
23. Ročište zakazano za 8. travnja 1994. odgođeno je jer se T.B. ponovno nije pojavila. Iz isprava je bilo vidljivo da ona nije preuzela poziv na ročište.
24. Ročište zakazano za 10. lipnja 1994. također je odgođeno jer se T.B. nije pojavila. Iz isprava je bilo vidljivo da je ona promijenila adresu. Dana 15. lipnja 1994. tužitelji su dostavili novu adresu T.B.
25. Budući da se tužitelji nisu pojavili na ročištu zakazanom za 10. listopada 1994., sud je odlučio odrediti mirovanje postupka. Dana 19. siječnja 1995. tužitelji su od suda zatražili da nastavi postupak.
26. Ročišta zakazana za 18. rujna 1995. i 18. siječnja 1996. odgođena su jer se T.B. nije pojavila. Sud je od Ministarstva unutarnjih poslova zatražio da dostavi adresu T.B.
27. Ročište zakazano za 20. svibnja 1996. odgođeno je jer punomoćnik T.B. nije dostavio punomoć.
28. Na ročištu održanom 7. rujna 2000. tužitelji su izjavili da žele iznijeti dodatne dokaze. 29. Dana 10. siječnja 2001. T.B. je dostavila svoj odgovor na tužbu.
30. Na ročištu održanom 19. siječnja 2001. sud je podnositelja zahtjeva i jednog drugog tužitelja oslobodio plaćanja sudskih pristojbi, dok se preostali tužitelj nije pojavio. Sud je tužiteljima dostavio odgovor T.B.-a i pozvao ih da podnesu svoje primjedbe u roku od 30 dana.
31. Sljedeće ročište zakazano za 12. lipnja 2001. odgođeno je zbog bolesti predsjednika vijeća. Čini se da je postupak trenutno u tijeku pred sudom prvog stupnja.
4. Postupak protiv poduzeća "M.B.B." i njegovog navodnog vlasnika B.B.
32. Dana 15. listopada 1993. podnositelj zahtjeva i još 15 drugih tužitelja podnijeli su Općinskom sudu u Zagrebu tužbu protiv M.B.B. i njegovog vlasnika, B.B. radi povrata zajmova. Podnositelj zahtjeva je potraživao iznos od 5.000 DEM.
Prema navodima Vlade, podnositelj zahtjeva nije dostavio nikakve dokaze o odnosu između poduzeća "M.B.B." i njegovog navodnog vlasnika B.B.
33. Na ročištu održanom 8. rujna 2000. neki se tužitelji nisu pojavili, kao ni B.B. Sud je razdvojio postupak u odnosu na tužitelje koji se jesu pojavili na ročištu, uključujući i podnositelja zahtjeva, te ih pozvao da specificiraju svoje tužbene zahtjeve.
34. Na ročištu održanom 14. rujna 2001. godine sud je oslobodio podnositelja zahtjeva od plaćanja sudskih pristojbi.
35. Sljedeće ročište održano je 18. listopada 2001. godine. Čini se da je postupak trenutno u tijeku pred prvostupanjskim sudom.
5. Postupak protiv poduzeća "A.Š.M." i njegove vlasnice A.Š.
36. Dana 15. listopada 1993. podnositelj zahtjeva i još tri druga tužitelja podnijeli su Općinskom sudu u Zagrebu tužbu protiv poduzeća A.Š.M. i njegove vlasnice, A.Š. radi povrata zajmova. Podnositelj zahtjeva je potraživao iznos od 12.000 DEM.
37. Pripremno ročište zakazano za 16. lipnja 1994. odgođeno je jer se A.Š. nije pojavila. Iz isprava je bilo vidljivo da je ona promijenila adresu. Sud je tužitelje pozvao da dostave njezinu novu adresu u roku od 30 dana.
38. Ročište zakazano za 5. travnja 1995. odgođeno je jer se A.Š. opet nije pojavila. Iz isprava je bilo vidljivo da adresa naznačena na pozivu na ročište ne postoji.
39. Na ročištu održanom 9. svibnja 1995. sud je donio presudu zbog izostanka.
40. Dana 20. rujna 1996. punomoćnik M.P. obavijestio je sud da je on opunomoćen za zastupanje A.Š. i zatražio povrat u prijašnje stanje. Nakon ročišta na kojem se raspravljalo o tome je li A.Š. primila presudu, sud je dana 24. ožujka 1998. ukinuo svoju presudu zbog izostanka i nastavio postupak.
41. Na ročištu održanom 15. rujna 1998. sud je od tužitelja zatražio da dostave dokaze o svom tužbenom zahtjevu.
42. Na ročištu održanom 11. prosinca 1998. sud je saslušao tri tužitelja.
43. Na ročištu održanom 12. veljače 1999. sud je saslušao preostalog tužitelja.
44. Ročište zakazano za 15. travnja 1999. odgođeno je jer se A.Š. nije pojavila. Njezin je punomoćnik obavijestio sud da je ona rodila. Sud je od Trgovačkog suda u Zagrebu zatražio da dostavi izvadak iz svog registra o pravnom statusu poduzeća "A.Š.M.". Dana 23. travnja 1999. sud je ponovio taj zahtjev. Dana 17. svibnja 1999. zatraženi je izvadak dostavljen.
45. Ročište zakazano za 24. lipnja 1999. odgođeno je jer se A.Š. nije pojavila. Njezin je punomoćnik obavijestio sud da je ona bolesna.
46. Ročište od 2. studenoga 1999. odgođeno je jer se A.Š. nije pojavila. Sudu je poslala telegram da joj je dijete bolesno.
47. Na ročištu od 1. veljače 2000. sud je saslušao A.Š. Tužitelji su od suda tražili da sasluša nekoliko svjedoka, ali nisu dali njihova imena. Dana 8. veljače 2000. tužitelji su dostavili imena svjedoka.
48. Na sljedećem ročištu održanom 11. listopada 2000. postupak je zaključen i sud je donio presudu kojom se tužbeni zahtjev podnositelja zahtjeva u jednom dijelu prihvaća, a u jednom dijelu odbija. Dana 11. lipnja 2001. A.Š. se žalila protiv te presude. Dana 14. lipnja 2001. sud je žalbu pokušao dostaviti podnositelju zahtjeva kako bi on mogao podnijeti svoj odgovor, ali on ju nije preuzeo. Dana 10. listopada 2001. godine podnositelj zahtjeva je obavijestio sud da je primio primjerak žalbe A.Š. Dana 23. listopada 2001. godine predmet je otpremljen Županijskom sudu u Zagrebu kao žalbenom sudu, gdje je trenutno u tijeku.
6. Postupak protiv poduzeća "T.M.T." i njegovog vlasnika M.T.
49. Dana 3. lipnja 1993. podnositelj zahtjeva je podnio Općinskom sudu u Zagrebu tužbu protiv T.M.T. i njegovog vlasnika, M.T. radi povrata zajma u iznosu od 10.000 DEM.
50. Pripremno je ročište održano 21.listopada 1993.
51. Dana 4. srpnja 1994. sud je punomoćniku podnositelja zahtjeva uskratio zastupanje podnositelja zahtjeva.
52. Nakon toga je sutkinja u tom predmetu odstupila s dužnosti, a predmet je u rad raspoređen jednom drugom sucu.
53. Ročište zakazano za 12. studenoga 1997. odgođeno je jer se M.T. nije pojavio.
54. Budući da se na ročištu zakazanom za 18. veljače 1998. podnositelj zahtjeva nije pojavio, sud je odlučio odrediti mirovanje postupka. Dana 22. svibnja 1998. podnositelj zahtjeva je od suda zatražio da nastavi postupak.
55. Ročište zakazano za 10. ožujka 1999. odgođeno je.
56. Na ročištu održanom 4. lipnja 1999. podnositelj zahtjeva saslušan je u svrhu dokazivanja.
57. Budući da se na ročištu zakazanom za 15. listopada 1999. podnositelj zahtjeva nije pojavio, sud je utvrdio da je on povukao tužbu. Prema navodima Vlade od tada je sud pokušavao tu odluku dostaviti podnositelju zahtjeva 15 puta, ali ju on nije preuzeo. Konačno, dana 6. rujna 2000. tu je odluku podnositelju zahtjeva dostavio sudski dostavljač.
58. Dana 20. rujna 2000. podnositelj zahtjeva podnio je prijedlog za povrat u prijašnje stanje, te se žalio protiv naprijed spomenute odluke.
59. Na ročištu održanom dana 12. ožujka 2001. sud je odbacio prijedlog podnositelja zahtjeva. 7. Postupak protiv poduzeća "D." i njegovog vlasnika D.T.
60. Dana 8. lipnja 1993. podnositelj zahtjeva je podnio Općinskom sudu u Zagrebu tužbu protiv D. i njegovog vlasnika, D.T. radi povrata zajma u iznosu od 10.000 DEM.
61. Budući da se podnositelj zahtjeva nije pojavio na ročištu zakazanom za 21. listopada 1993., sud je odlučio odrediti mirovanje postupka. Dana 7. veljače 1994. podnositelj zahtjeva je od suda zatražio da nastavi postupak.
62. Nakon toga je sutkinja u tom predmetu odstupila s dužnosti i predmet je raspoređen u rad drugom sucu.
63. Dana 18. svibnja 1999. sud je pozvao podnositelja zahtjeva da uskladi svoj tužbeni zahtjev i da dostavi dodatne dokaze. Taj je dopis poslan kao preporučena pošiljka koju podnositelj zahtjeva nije preuzeo.
64. Dana 24. rujna 1999. sud je podnositelja zahtjeva pozvao da dostavi adrese tuženika.
65. Dana 6. studenoga 1999. sud je od Trgovačkog suda u Zagrebu zatražio da dostavi izvadak iz svog registra o pravnom statusu poduzeća "D.".
66. Ročište zakazano za 3. veljače 2000. godine odgođeno je jer se niti jedna od stranaka nije pojavila. Iz isprava je bilo vidljivo da podnositelj zahtjeva nije preuzeo poziv na ročište.
67. Sljedeće ročište zakazano za 13. lipnja 2000. odgođeno je jer se D.T. nije pojavio. Iz isprava je bilo vidljivo da je poduzeće "D." prestalo postojati, a da je D.T. primio poziv na ročište. Međutim, punomoćnik podnositelja zahtjeva od suda je zatražio da mu dopusti adrese tuženika dostaviti u roku od 60 dana. Dana 11. srpnja 2000. punomoćnik podnositelja zahtjeva obavijestio je sud da nije bio u mogućnosti provjeriti zatražene adrese.
68. Dana 22. studenoga 2000. sud je odlučio odrediti mirovanje postupka u odnosu na poduzeće "D.". Postupak u odnosu na D.T. još je u tijeku.
8. Postupak protiv poduzeća "E." i njegovog vlasnika F.Š.
69. Dana 12. listopada 1993. podnositelj zahtjeva je podnio Općinskom sudu u Zagrebu tužbu protiv "E." i njegovog vlasnika, F.Š. radi povrata zajma u iznosu od 70.000 ATS.
70. Pripremno ročište zakazano za 2. travnja 1996. odgođeno je jer se tuženici nisu pojavili. 71. Ročište zakazano za 5. srpnja 1996. odgođeno je jer je podnositelj zahtjeva obavijestio sud da je bolestan.
72. Sljedeće ročište zakazano za 24. rujna 1996. odgođeno je jer je sudac izabran za suca drugog suda.
73. Dana 15. travnja 1999. sud je podnositelja zahtjeva pozvao da ga obavijesti o tome ostaje li kod svog tužbenog zahtjeva. Dopis je tri puta bio poslan kao preporučena pošiljka koju podnositelj zahtjeva nije preuzimao. Sud je tada pokušao podnositelju zahtjeva dopis dostaviti putem svoga dostavljača, međutim, podnositelj zahtjeva je bio odsutan. Dostavljač je podnositelju zahtjeva ostavio obavijest da će mu dopis biti dostavljen 6. srpnja 1999. Međutim, podnositelj zahtjeva je opet bio odsutan, pa je dopis ostavljen na njegovim vratima.
74. Sljedeće ročište zakazano za 9. veljače 2000. odgođeno je jer se niti jedna od stranaka nije pojavila. Iz isprava je bilo vidljivo da podnositelj zahtjeva nije preuzeo poziv na ročište.
75. Budući da se podnositelj zahtjeva nije pojavio na ročištu dana 17. rujna 2001. sud je okončao postupak.
9. Postupak protiv poduzeća "L.K.M." i njegovog vlasnika K.L.
76. Dana 22. travnja 1993. podnositelj zahtjeva je podnio Općinskom sudu u Zagrebu tužbu protiv "L.K.M." i njegovog vlasnika, K.L. radi povrata zajma u iznosu od 10.000 DEM.
77. Budući da se tuženici nisu pojavili na ročištu od 18. listopada 1993, sud je donio presudu zbog izostanka. Nakon toga, tuženici su podnijeli prijedlog za povrat u prijašnje stanje.
78. Na ročištu od 1. veljače 1994., sud je ukinuo svoju presudu zbog izostanka. Također je odlučio odrediti mirovanje postupka jer se podnositelj zahtjeva nije pojavio. Kako podnositelj zahtjeva nije sudu podnio zahtjev za nastavak postupka u roku od 4 mjeseca, dana 14. lipnja 1994. sud je utvrdio da je podnositelj zahtjeva povukao tužbu. Podnositelj zahtjeva žalio se protiv naprijed navedene odluke, a podnio je i prijedlog za povrat u prijašnje stanje.
79. Dana 15. srpnja 1994. Općinski sud u Zagrebu poslao je spis Županijskom sudu u Zagrebu. Taj je sud, međutim, predmet vratio Općinskom sudu u Zagrebu radi odlučivanja o prijedlogu podnositelja zahtjeva za povrat u prijašnje stanje.
80. Na ročištu održanom 12. lipnja 1995. sud je ukinuo svoju odluku od 14. lipnja 1994.
81. Ročišta zakazana za 21. studenoga 1995. i 14. ožujka 1996. odgođena su jer se K.L. nije pojavio.
82. Ročište zakazano za 16. rujna 1996. odgođeno je jer sudac u predmetu nije bio ponovno imenovan.
83. Sljedeće ročište zakazano za 10. rujna 1998. odgođeno je jer se K.L. nije pojavio.
84. Na ročištu od 19. ožujka 1999. podnositelj zahtjeva dao je iskaz. Sud je pozvao Trgovački sud u Zagrebu da dostavi izvadak iz svog registra o pravnom statusu poduzeća "L.K.M.". Dana 29. rujna 1999. Trgovački sud u Zagrebu dostavio je zatraženi izvadak.
85. Nakon toga je predsjednik vijeća umro i predmetni spis je bio određeno razdoblje neaktivan dok nije dodijeljen u rad jednom drugom sucu.
86. Na ročištu od 28. lipnja 2000. punomoćnik podnositelja zahtjeva povukao je tužbu u odnosu na poduzeće "L.K.M.". Kako se K.L. nije pojavio, ročište je odgođeno.
87. Ročište zakazano za 26. rujna 2000. odgođeno je jer se K.L. ponovno nije pojavio.
88. Sljedeće je ročište zakazano za 5. travnja 2001., ali je podnositelj zahtjeva od suda zatražio odgodu jer nije bio u mogućnosti na njemu prisustvovati. Čini se da je postupak u tijeku pred sudom prvog stupnja.
10. Postupak protiv poduzeća "F.C.F." i njegovog vlasnika K.F.
89. Dana 28. listopada 1993. podnositelj zahtjeva je podnio Općinskom sudu u Zagrebu tužbu protiv F.C.F. i njegovog vlasnika, F.C. radi povrata zajma u iznosu od 14.500 DEM i 5.000 ATS.
90. Pripremno ročište zakazano za 8. ožujka 1994. odgođeno je jer se niti jedna od stranaka nije pojavila. Iz isprava je bilo vidljivo da je podnositelj zahtjeva primio poziv na ročište, a da je adresa K.F. bila netočna. Dana 13. ožujka 1995. sud je podnositelja zahtjeva pozvao da dostavi točnu adresu K.F. Dana 28. ožujka 1995. podnositelj zahtjeva je dostavio zatraženu adresu.
91. Ročište zakazano za 15. lipnja 1995. odgođeno je jer se K.F. nije pojavio. Iz isprava je opet bilo vidljivo da je njegova adresa netočna. Sud je podnositelja zahtjeva opet pozvao da dostavi točnu adresu K.F. Sud je taj zahtjev ponovio 9. prosinca 1996.
92. Sljedeće ročište zakazano za 5. lipnja 1997. odgođeno je jer se niti jedna od stranaka nije pojavila. Dana 6. lipnja 1997. godine sud je ponovno pozvao podnositelja zahtjeva da dostavi točnu adresu K.F. Podnositelj zahtjeva nije preuzeo dopis koji mu je u tri navrata bio poslan kao preporučena pošiljka. Dana 25. lipnja 1999. podnositelj zahtjeva je dostavio adresu K.F. u Sjedinjenim Državama.
93. Ročište zakazano za 2. ožujka 2000. odgođeno je jer se niti jedna od stranaka nije pojavila.
94. Ročište zakazano za 14. prosinca odgođeno je jer se K.F. nije pojavio. Čini se da je postupak trenutno u tijeku pred sudom prvog stupnja.
II. MJERODAVNO DOMAĆE PRAVO
95. Članak 59. stavak 4. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu (stupio na snagu 24. rujna 1999. - u daljnjem tekstu "Ustavni zakon o Ustavnom sudu") glasi kako slijedi:
Članak 59. , stavak 4.
“Ustavni sud iznimno može pokrenuti postupak po ustavnoj tužbi i prije negoli je iscrpljen pravni put ako utvrdi da je potpuno razvidno da se pobijanim aktom, odnosno nedonošenjem akta u razumnom roku grubo vrijeđaju ustavna prava ili slobode i da bi nepokretanjem postupka za podnositelja tužbe mogle nastupiti teške i nepopravljive posljedice.”
PRAVO
I. VLADIN PRIGOVOR GLEDE ISCRPLJENJA DOMAĆIH PRAVNIH SREDSTAVA
96. Vlada je pozvala Sud da odbije zahtjev zbog toga što podnositelj zahtjeva nije iscrpio domaća pravna sredstva. U tom pogledu, Vlada navodi da podnositelj zahtjeva nije podnio ustavnu tužbu u skladu sa člankom 59., stavkom 4. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu. Taj zakon iznimno dopušta Ustavnom sudu ispitati ustavnu tužbu prije nego budu iscrpljena druga dostupna pravna sredstva u slučajevima kad je razvidno kako postoji ozbiljan rizik da su povrijeđena ustavna prava i slobode stranke i da bi zbog toga što mjerodavne vlasti nisu donijele odluku, mogle nastupiti teške i nepopravljive posljedice.
97. Podnositelj zahtjeva se ne slaže s Vladom.
98. Sud nalazi da je pitanje je li je zahtjev za iscrpljenjem domaćih pravnih sredstava zadovoljen u ovom predmetu usko povezano s pitanjem postojanja djelotvornog pravnog lijeka prema članku 13. Konvencije. Stoga, Sud će ispitati to pitanje u odnosu na članak 13. Konvencije.
II. NAVODNA POVREDA ČLANKA 6., STAVKA 1., KONVENCIJE
99. Podnositelj zahtjeva prigovara da postupci koji se odnose na njegove različite tužbe za povrat zajmova nisu okončani u razumnom roku kako propisuje članak 6., stavak 1, Konvencije, čiji mjerodavni dio glasi:
"Radi utvrđivanja svojih prava i obaveza građanske naravi..., svatko ima pravo da...sud...u razumnom roku ispita njegov slučaj..."
A. Razdoblje koje treba uzeti u obzir
100. Sud primjećuje da su postupci započeli 22. travnja 1993. odnosno 3., 8. i 29. lipnja 1993. i 12., 15. i 28. listopada 1993., kad je podnositelj zahtjeva podnio Općinskom sudu u Zagrebu deset različitih građanskih tužbi za povrat zajmova. Međutim, razdoblje koje spada u nadležnost Suda nije počelo na te datume, već 6. studenoga 1997., nakon što je Konvecija stupila na snagu u odnosu na Hrvatsku (vidi presudu Horvat protiv Hrvatske, br. 51585, § 50, 26. lipnja 2001, bit će objavljena u službenim izvješćima Suda). Postupci u odnosu na A.K.M. i A.K.; T.I.A. i I.A.; T.T.B. i T.B.; M.B.B. i B.B.; D. i D.T.; L.K.M. i K.L.; i F.C.F. i K.F. trenutno su u tijeku pred sudom prvog stupnja, dok je postupak protiv A.Š.M. i A.Š. u tijeku pred žalbenim sudom. Stoga su oni trajali oko devet godina dosada, od kojih oko četiri godine i šest mjeseci spadaju u razdoblje koje Sud treba ispitivati. Postupak protiv T.M.T. i M.T. je okončan 15. listopada 1999. godine, dakle u trajanju od oko šest godina ukupno, od čega jedna godina, jedanaest mjeseci i deset dana spadaju u razdoblje koje Sud treba ispitati. Postupak protiv E. i F.Š. je okončan 17. rujna 2001. godine, dakle u trajanju od oko šest godina ukupno, od čega tri godine, deset mjeseci i dvanest dana spadaju u razdoblje koje Sud treba ispitati.
101. Sud ponavlja da je, u svrhu određivanja razumnosti duljine vremenskog razdoblja u pitanju, potrebno uzeti u obzir i stanje predmeta na dan 5. studenoga 1997. (vidi među drugim izvorima, Styranowski v. Poland, br. 28616/95, § 46, ECHR 1998-VIII). U vezi s tim, Sud primjećuje da je u trenutku stupanja na snagu Konvencije u odnosu na Hrvatsku, deset postupaka trajalo oko četiri godine.
B. Primjenjivi kriteriji
102. Sud podsjeća da se razumnost duljine postupka mora ocijeniti u svjetlu okolnosti predmeta i imajući na umu kriterije utvrđene njegovom sudskom praksom, i to osobito složenost predmeta, ponašanje podnositelja zahtjeva i nadležnih vlasti, kao i važnost onoga što se za podnositelja zahtjeva dovodi u pitanje u sporu (vidi nedavne izvore, presudu Humen v. Poland od 15. listopada 1999. [GC], br. 26614/95, § 60, 15. listopada 1999., neobjavljeno, i Mikulić protiv Hrvatske, br. 53176/99, §38, 7. veljače 2002., bit će objavljena u službenim izvješćima Suda).
C. Tvrdnje stranaka
103. Vlada je navela da zahtjev ne predstavlja povredu članka 6. Konvencije, posebno uzevši u obzir vrijeme koje je proteklo nakon stupanja na snagu Konvencije u odnosu na Hrvatsku. Vlada je dalje navela da predmet podnositelja zahtjeva nije zahtijevao posebnu žurnost u odlučivanju. Vlada se pozvala na sudsku praksu Suda, tvrdeći da su predmeti koji zahtjevaju posebnu žurnost u postupanju oni koji se odnose na obiteljskopravne stvari ili na naknadu štete žrtvama prometnih nesreća, oni koji uključuju interese velikog broja ljudi i predmeti koji se tiču radnog otkaza.
Što se tiče ponašanja podnositelja zahtjeva Vlada je navela da je on pridonio odugovlačenju jer se nije pojavljivao na raspravama i nije dostavio adrese tuženika. On također nije preuzeo mnogo puta sudske odluke.
U odnosu na ponašanje domaćih vlasti, Vlada je tvrdila da su domaći sudovi pokazali revnost u vođenju postupaka. Povrh toga, ti postupci su se vodili dijelom i tijekom rata u Hrvatskoj kada je bio onemogućen normalan rad sudova.
104. Podnositelj zahtjeva se ne slaže s Vladom.
D. Ocjena Suda
1. Postupci protiv A.K.M. i A.K.; protiv T.I.A. i I.A.; protiv T.T.B. i T.B.; protiv M.B.B. i B.B.; protiv A.Š.M. i A.Š.; protiv D. i D.T.; protiv E. i F.S.; protiv L.K.M. i K.L.; i protiv F.C.F. i K.F.
105. Sud je primjetio da je u razdoblju koje treba uzeti u obzir sedam postupaka (protiv A.K.M. i A.K.; T.I.A. i I.A.; T.T.B. i T.B.; M.B.B. i B.B.; D. i D.T.; L.K.M. i K.L.; i F.C.F. i K.F.) u tijeku pred pred prvostupanjskim sudom oko četiri godine i šest mjeseci. Postupak protiv A.Š.M. i A.Š. bio je u tijeku pred sudom prvog stupnja gotovo tri godine te je bio u tijeku pred žalbenim sudom oko jednu godinu i sedam mjeseci. Postupak protiv E. i F.Š. je u tijeku pred sudom prvog stupnja oko tri godine i deset mjeseci.
106. Sud je primjetio dalje da je unutar navedenih razdoblja predmet protiv A.K.M. i A.K. bio neaktivan između 6. studenoga 1997. godine i 15. rujna 2000. godine, što iznosi više od dvije godine i deset mjeseci.
Predmet protiv T.I.A. i I.A. bio je neaktivan između 6. studenoga 1997. godine i 28. lipnja 2000. godine, što iznosi više od dvije i pol godine. Predmet T.T.B. i T.B. bio je neaktivan između 6. studenoga 1997. godine i 7. rujna 2000. godine, što iznosi jednu godinu, deset mjeseci i jedan dan. Predmet protiv M.B.B. i B.B. bio je neaktivan između 6. studenoga 1997. godine i 8. rujna 2000. godine, što iznosi dvije godine, deset mjeseci i tri dana. Predmet je ponovo bio neaktivan između 8. rujna 2000. godine i 14. rujna 2001. godine, što iznosi jednu godinu i pet dana. Što se tiče predmeta A.Š.M. i A.Š. Sud je primjetio da je u razdoblju od 15. travnja 1999. godine do 1. veljače 2000. godine prvostupanjski sud odgodio tri ročišta zbog nepristupanja tuženika. Predmet je opet bio neaktivan između 8. veljače 2000. godine i 11. listopada 2000. godine, što iznosi osam mjeseci i jedan dan. Predmet protiv D. i D.T. bio je neaktivan od 6. studenoga 1997. godine i 18. svibnja 1999. godine, što iznosi jednu godinu, šest mjeseci i dvanaest dana. Predmet protiv E. i F.Š. bio je neaktivan od 6. studenoga 1997. godine i 15. travnja 1999. godine, što iznosi jednu godinu, pet mjeseci i tri dana. Predmet protiv L.K.M. i K.L. bio je neaktivan između 6. studenoga 1997. godine i 10. rujna 1998. godine, što iznosi deset mjeseci i četiri dana. Predmet je opet bio neaktivan devet mjeseci između 29. rujna 1999. i 28. lipnja 2000. godine. Predmet protiv F.C.F. i K.F. bio je neaktivan između 6. studenoga 1997. godine i 25. lipnja 1999. godine, što iznosi jednu godinu, sedam mjeseci i devetnaest dana. Predmet je opet bio neaktivan osam mjeseci i sedam dana između 25. lipnja 1999. godine i 2. ožujka 2000. godine i opet devet mjeseci i dvanaest dana između 2. ožujka 2000. i 14. prosinca 2000. godine.
U svijetu ovih razdoblja neaktivnosti i cjelokupnog trajanja postupaka, čak i da je podnositelj zahtjeva nešto pridonio duljini postupaka, Sud nije uvjeren Vladinim objašnjenjima za odugovlačenja. Sud ponavlja da je dužnost država ugovornica da organiziraju svoje pravne sustave na način da njihovi sudovi mogu garantirati svakome pravo da dobije u razumnom roku konačnu odluku o svom sporu koji se odnosi na građanska prava i obveze (vidi, između ostalih izvora, Horvat v. Croatia, naprijed citiranu, § 59).
107. U svijetlu kriterija utvrđenih sudskom praksom i uzevši u obzir sve okolnosti predmeta, Sud smatra da duljina postupaka nije zadovoljila zahtjev razumnog roka. Stoga je došlo do povrede članka 6., stavka 1. Konvencije u odnosu na ovih devet postupaka.
2. Postupak protiv T.M.T. i M.T.
108. Sud prvo primjećuje da je postupak započeo 3. lipnja 1993. godine kada je podnositelj zahtjeva podnio svoju građansku tužbu Općinskom sudu u Zagrebu. Međutim, razdoblje koje spada u nadležnost Suda počinje 6. studenoga 1997. godine, nakon što je Konvencija stupila na snagu u odnosu na Republiku Hrvatsku. 15. listopada 1999. godine Općinski sud u Zagrebu je utvrdio da je tužba povučena. Istina je da je podnositelj zahtjeva naknadno podnio prijedlog za povrat u prijašnje stanje, koji je bio odbačen. Taj dio postupka se ne tiče utvrđenja građanskih prava i obveza podnositelja zahtjeva i stoga se na njega ne primjenjuje članak 6. Konvencije.
Prema tome, postupak koji će Sud ispitivati okončan je 15. listopada 1999. godine. Stoga je postupak trajao oko šest godina i četiri mjeseca, od čega razdoblje od jedne godine, jedanaest mjeseci i deset dana treba ispitati Sud.
Sud primjećuje da je u trenutku stupanja na snagu Konvencije u odnosu na Republiku Hrvatsku postupak trajao četiri godine, četiri mjeseca i dva dana.
Sud primjećuje da je u razdoblju koje treba uzeti u obzir predmet bio ispitan pred sudom prvog stupnja, koji je zakazao šest rasprava. Nakon toga postupak je mirovao 18. veljače 1998. godine, zbog odsutnosti podnositelja zahtjeva, trebalo mu je više od tri mjeseca da bi zatražio nastavak postupka.
Sud nalazi da su u razdoblju nakon stupanja na snagu Konvencije ročišta zakazivana u redovitim intervalima i da kašnjenja koja su se pojavila nisu bila tako duga da bi povrijedila zahtjev «razumnog roka».
Stoga nije došlo do povrede članka 6., stavka 1. Konvencije.
III. NAVODNA POVREDA ČLANKA 13. KONVENCIJE
109. Podnositelj zahtjeva također navodi da nije imao na raspolaganju djelotvorno pravno sredstvo za pokretanje pitanja prekomjernog trajanja postupaka. Prema njegovom mišljenju, zbog toga je došlo do povrede članka 13., Konvencije kojim se predviđa sljedeće:
“Svatko čija su prava i slobode koje su priznate u ovoj Konvenciji povrijeđene ima pravo na djelotvorna pravna sredstva pred domaćim državnim tijelom čak i u slučaju kad su povredu počinile osobe koje su djelovale u službenom svojstvu.”
110. Vlada poziva Sud da ovaj dio zahtjeva proglasi očito neosnovanim. Vlada navodi da je podnositelj zahtjeva imao na raspolaganju mogućnost podnošenja zahtjeva na temelju članka 59., stavka 4. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu iz 1999. godine. Prema mišljenju Vlade, ta je mogućnost predstavljala djelotvorno pravno sredstvo u odnosu na duljinu postupka u predmetima podnositelja zahtjeva.
111. Sud primjećuje da je u predmetu Horvat utvrdio da članak 59., stavak 4. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu ne predstavlja djelotvoran pravni lijek u odnosu na duljinu građanskog postupka (vidi Horvat v. Croatia, naprijed citiranu, §65).
112.Sud ne nalazi razloga za različit zaključak u ovom predmetu. Dakle, došlo je do povrede članka 13. Konvencije jer podnositelj zahtjeva nema na raspolaganju domaće pravno sredstvo kojim bi mogao ostvariti svoje pravo na "ispitivanje predmeta u razumnom roku", kao što je zajamčeno člankom 6., stavak 1. Konvencije. Prema tome, Sud također odbacuje preliminarni prigovor Vlade o neiscrpljivanju domaćih pravnih sredstava.
IV. PRIMJENA ČLANKA 41. KONVENCIJE
113. Članak 41. Konvencije predviđa sljedeće:
"Ako Sud utvrdi da je došlo do povrede Konvencije ili dodatnih protokola, a unutarnje pravo visoke ugovorne stranke omogućava samo djelomičnu odštetu, Sud će, prema potrebi, dodijeliti pravednu naknadu povrijeđenoj stranci."
A. Odšteta
114.U odnosu na nematerijalnu štetu, podnositelj zahtjeva tražio je iznos od 150.000 hrvatskih kuna (HRK).
115. Vlada je od Suda zatražila da ocijeni iznos pravedne naknade koja bi se dodijelila na temelju njegove sudske prakse u građanskim predmetima u kojima je bila potrebna uobičajena revnost.
116.Sud prihvaća da je podnositelj zahtjeva pretrpio štetu nematerijalne naravi zbog duljine građanskih postupaka koje je pokrenuo. Temeljeći svoju ocjenu na pravičnoj osnovi i imajući na umu okolnosti predmeta – osobito činjenicu da se radi o devet postupka, sveukupno trajanje tih postupaka i osobnu situaciju podnositelja zahtjeva – Sud dodjeljulje podnositelju zahtjeva 7,000 eura (EUR).
B. Troškovi i izdaci
117. Za troškove i izdatke svog pravnog zastupanja podnositelj zahtjeva je tražio 24,4% od iznosa kojeg mu dosudi Sud.
118. Vlada je pozvala Sud da ocijeni troškove i izdatke koje je imao podnositelj zahtjeva.
119. Sud ponavlja da se troškovi i izdaci mogu dosuditi u mjeri u kojoj ih je podnositelj zahtjeva zaista pretrpio, u kojoj su oni bili potrebni i u kojoj je njihov iznos razuman. U ovom predmetu, na temelju informacija koje posjeduje i gore spomenutih kriterija, Sud primjećuje da u spisu nema elemenata koji bi ukazivali na to da je pred domaćim sudovima podnositelj zahtjeva pretrpio ikakve dodatne troškove i izdatke zbog duljine postupaka. Što se tiče sudskih troškova i izdataka pretrpljenih pred njim, Sud podnositelju zahtjeva dodjeljuje 180 EUR.
C. Zatezna kamata
120. Prema informacijama koje ima Sud, zakonska kamatna stopa koja se u Hrvatskoj primjenjuje na dan donošenje ove presude iznosi 18% godišnje.
IZ TIH RAZLOGA, SUD JEDNOGLASNO
1. Odbacuje Vladin preliminarni prigovor o neiscrpljivanju domaćih pravnih sredstava;
2. Smatra da je došlo do povrede članka 6., stavka 1. Konvencije u odnosu na devet postupaka;
3. Smatra da nije došlo do povrede članka 6., stavka 1. Konvencije u odnosu na postupak protiv T.M.T. i M.T.;
4. Smatra da je došlo do povrede članka 13. Konvencije u odnosu na devet postupaka;
5. Smatra
(a) da tužena država treba, u roku od tri mjeseca od dana kada presuda postane konačna u skladu sa člankom 44., stavkom 2. Konvencije, podnositelju zahtjeva isplatiti sljedeće iznose:
(i) 7,000 EUR (sedam tisuća eura) u odnosu na nematerijalnu štetu;
(ii) 180 EUR (stoosamdeset eura) u odnosu na troškove i izdatke;
koji će se iznos pretvoriti u domaću valutu tužene države (hrvatske kune) prema tečaju važećem na dan namirenja;
(b) da se nakon proteka naprijed navedena tri mjeseca do namirenja plaća obična kamata prema godišnjoj stopi od 18%
7. Odbacuje ostatak zahtjeva podnositelja zahtjeva za pravednu naknadu.
Sastavljeno na engleskom i upućeno u pisanom obliku dana 27. srpnja 2002. u skladu s pravilom 77., stavcima 2. i 3. Poslovnika Suda.
Erik FRIBERGH Christos ROZAKIS
Tajnik Predsjednik
___________________________________
Prevod presude preuzet sa https://hudoc.echr.coe.int/
FIRST SECTION
CASE OF DELIĆ v. CROATIA
(Application no. 48771/99)
JUDGMENT
STRASBOURG
27 June 2002
FINAL
27/09/2002
This judgment will become final in the circumstances set out in Article 44 § 2 of the Convention. It may be subject to editorial revision.
In the case of Delić v. Croatia,
The European Court of Human Rights (First Section), sitting as a Chamber composed of:
MrC.L. Rozakis, President,
MrsF. Tulkens,
MrP. Lorenzen,
MrsN. Vajić,
MrE. Levits,
MrA. Kovler,
MrsE. Steiner, judges,
and Mr E. Fribergh, Section Registrar,
Having deliberated in private on 6 June 2002,
Delivers the following judgment, which was adopted on that date:
PROCEDURE
1. The case originated in an application (no. 48771/99) against the Republic of Croatia lodged with the Court under Article 34 of the Convention for the Protection of Human Rights and Fundamental Freedoms (“the Convention”) by a Croatian national, Mr Petar Delić (“the applicant”), on 1 June 1999.
2. The Croatian Government (“the Government”) were represented by their Agent, Ms Lidija Lukina Karajković.
3. The applicant alleged, in particular, that several sets of proceedings concerning his civil claims for re-payment of loans had exceeded the “reasonable time” requirement and that he had no remedy at his disposal in respect of the length of these proceedings.
4. The application was allocated to the Fourth Section of the Court (Rule 52 § 1 of the Rules of Court). Within that Section, the Chamber that would consider the case (Article 27 § 1 of the Convention) was constituted as provided in Rule 26 § 1 of the Rules of Court.
5. By a decision of 23 October 2001 (Rule 54 § 4), the Court declared the application partly admissible.
6. The applicant and the Government each filed observations on the merits (Rule 59 § 1). The Court decided, after consulting the parties, that no hearing on the merits was required (Rule 59 § 2 in fine). The parties replied in writing to each other's observations.
7. On 1 November 2001 the application was allocated to the First Section. Within that Section, the Chamber that would consider the case (Article 27 § 1 of the Convention) was constituted as provided in Rule 26 § 1 of the Rules of Court.
THE FACTS
I. THE CIRCUMSTANCES OF THE CASE
8. During 1992 the applicant lent various sums of money to a number of companies in Zagreb for periods ranging from three to twelve months at a rate of interest ranging from 5 to 31% (so-called financial engineering). As these companies failed to repay the loans, the applicant instituted ten different sets of proceedings for re-payment of his loans.
1. Proceedings against A.K.M and its owner, A.K.
9. On 29 June 1993 the applicant filed an action with the Zagreb Municipal Court against A.K.M and its owner, A.K for re-payment of his loan in the amount of 70,000 Austrian schillings (ATS).
10. At the preliminary hearing on 22 November 1993 the applicant's counsel withdrew the claim in respect of A.K.M. He also requested leave to file additional submissions within eight days.
11. On 1 December 1993 the applicant's counsel filed additional submissions specifying the claim.
12. According to the Government, following the resignation of the judge in charge of the case a certain period of time elapsed before the case was assigned to another judge.
13. The next hearing, scheduled for 15 September 2000, was adjourned due to maintenance work on the court building's electrical circuit.
14. At the next hearing, on 14 December 2000, the court exempted the applicant from paying the court fees. The documents showed that A.K. was unknown at the address indicated.
15. The hearing scheduled for 23 March 2001 was adjourned because A.K. did not appear. The court invited the applicant to adjust his claim to the monetary system in Croatia and to specify his interest claim, which the applicant did on 10 October 2001. The case is presently pending before the court of first instance.
2. Proceedings against T.I.A. and its owner, I.A.
16. On 12 October 1993 the applicant, together with four other plaintiffs, filed an action with the Zagreb Municipal Court against T.I.A. and its owner, I.A for re-payment of their loans. The applicant claimed the sum of ATS 70,000.
17. On 14 December 1993 the court refused to allow the plaintiffs' representative to represent him as he had, in other proceedings, been charged with providing unlicensed legal services. The plaintiffs appealed against that decision. On 24 May 1994 the Zagreb County Court (Županijski sud u Zagrebu) dismissed the plaintiffs' appeal.
18. According to the Government, the judge in this case resigned from her duties. The judge to whom the case was transferred was on maternity leave. The case was therefore re-transferred to another judge.
19. At the next hearing, on 28 June 2000, the defendants' counsel replied to the applicant's claim stating that the same claim had already been decided by the Zabok Municipal Court (Općinski sud u Zaboku).
20. At the hearing on 10 December 2001 the court exempted the applicant from paying the court fees. It appears that the proceedings are still pending before the Zagreb Municipal Court.
3. Proceedings against T.T.B. and its owner, T.B.
21. On 15 October 1993 the applicant, together with two other plaintiffs, filed an action with the Zagreb Municipal Court against T.T.B. and its owner, T.B for re-payment of their loans. The applicant claimed the sum of 6,000 German Marks (DEM).
22. A preliminary hearing scheduled for 13 January 1994 was adjourned because T.B. did not appear. The documents showed that the address indicated on the notice of the hearing date did not exist.
On 17 January 1994 the plaintiffs submitted T.B.'s correct address.
23. A hearing scheduled for 8 April 1994 was adjourned because T.B. again did not appear. The documents showed that she had failed to collect the notice of the hearing date.
24. A hearing scheduled for 10 June 1994 was also adjourned due to T.B.'s absence. The documents showed that she had changed her address.
On 15 June 1994 the plaintiffs submitted T.B.'s new address.
25. At a hearing on 10 October 1994 the court stayed the proceedings because the plaintiffs failed to appear.
On 19 January 1995 the plaintiffs requested the court to resume the proceedings.
26. Hearings scheduled for 18 September 1995 and 18 January 1996 were adjourned due to T.B.'s absence. The court requested the Ministry of the Interior to submit T.B.'s address.
27. A hearing scheduled for 20 May 1996 was adjourned because T.B.'s counsel did not submit a letter of authorisation.
28. At a hearing on 7 September 2000 the plaintiffs stated that they wished to produce additional evidence.
29. On 10 January 2001 T.B. filed her reply to the plaintiffs' claim.
30. At the hearing on 19 January 2001 the court exempted the applicant and one other plaintiff from paying the court fees and the remaining plaintiff did not appear. The court served T.B.'s reply on the plaintiffs and invited them to submit their comments within thirty days.
31. The next hearing, scheduled for 12 June 2001, was adjourned due to the illness of the presiding judge. It appears that the proceedings are presently pending before the court of first instance.
4. Proceedings against M.B.B. and its alleged owner, B.B.
32. On 15 October 1993 the applicant, together with fifteen other plaintiffs, filed an action with the Zagreb Municipal Court against M.B.B. and its owner, B.B for re-payment of their loans. The applicant claimed the sum of 5,000 DEM.
According to the Government, the applicant failed to submit any evidence concerning the relationship between the company M.B.B. and its alleged owner, B. B.
33. At a hearing on 8 September 2000 a number of plaintiffs and B.B. did not appear. The court severed the proceedings in respect of the plaintiffs who did appear at the hearing, including the applicant, and invited them to specify their claims.
34. At a hearing on 14 September 2001 the court exempted the applicant from paying the court fees.
35. The next hearing was held on 18 October 2001. It appears that the proceedings are presently pending before the court of first instance.
5. Proceedings against A.Š.M. and its owner, A.Š.
36. On 15 October 1993 the applicant, together with three other plaintiffs, filed an action with the Zagreb Municipal Court against company A.Š.M. and its owner, A.Š for re-payment of their loans. The applicant claimed the sum of DEM 12,000.
37. A preliminary hearing scheduled for 16 June 1994 was adjourned because A.Š. did not appear. The documents showed that she had changed her address. The court invited the plaintiffs to submit her new address within thirty days.
38. A hearing scheduled for 5 April 1995 was adjourned because A.Š. again failed to appear. The documents showed that the address indicated on the notice of the hearing date did not exist.
39. At the hearing on 9 May 1995 the court pronounced judgment by default.
40. On 20 September 1996 a lawyer, M.P., informed the court that he was the legal representative of A.Š. and requested the court to re-open the proceedings. Following the hearing on whether A.Š. had received the judgment, the court annulled its judgment by default on 24 March 1998 and resumed the proceedings.
41. At a hearing on 15 September 1998 the court requested the plaintiffs to submit evidence in support of their claim.
42. At a hearing on 11 December 1998 the court heard three plaintiffs.
43. At a hearing on 12 February 1999 the court heard the remaining plaintiff.
44. A hearing scheduled for 15 April 1999 was adjourned due to A.Š.'s absence. Her counsel informed the court that she had given birth. The court requested the Zagreb Commercial Court to submit a certificate from its registry regarding the legal status of A.Š.M. On 23 April 1999 the court repeated that request.
On 17 May 1999 the requested certificate was submitted.
45. A hearing scheduled for 24 June 1999 was adjourned because A.Š. did not appear. Her counsel informed the court that she was ill.
46. A hearing on 2 November 1999 was adjourned because A.Š. was absent again. She telegraphed the court to inform it that her child was ill.
47. At a hearing on 1 February 2000 the court heard A.Š. The plaintiffs asked the court to hear several witnesses but failed to provide their names.
On 8 February 2000 the plaintiffs submitted the names of the witnesses.
48. At the next hearing, on 11 October 2000, the proceedings were concluded and the court gave judgment awarding the applicant's claim in part and rejecting it in part. On 11 June 2001 A.Š. appealed against the judgment. On 14 June 2001 the court attempted to serve the appeal on the applicant in order for him to submit his reply, but he did not collect it.
On 10 October 2001 the applicant informed the court that he had received a copy of A.Š.'s appeal.
On 23 October 2001 the case-file was sent to the Zagreb County Court as the appellate court, where it is presently pending.
6. Proceedings against T.M.T. and its owner, M.T.
49. On 3 June 1993 the applicant filed an action with the Zagreb Municipal Court against T.M.T. and its owner, M.T for re-payment of his loan in the amount of DEM 10,000.
50. The preliminary hearing was held on 21 October 1993.
51. On 4 July 1994 the court refused the applicant's counsel the right to represent the applicant.
52. The judge in that case subsequently resigned from her office and the case was transferred to another judge.
53. A hearing scheduled for 12 November 1997 was adjourned because of M.T.'s absence.
54. At a hearing scheduled for 18 February 1998, the court stayed the proceedings because the applicant failed to appear.
On 22 May 1998 the applicant requested the court to resume the proceedings.
55. A hearing scheduled for 10 March 1999 was adjourned.
56. At a hearing on 4 June 1999 the applicant gave testimony.
57. Due to the applicant's absence from the hearing on 15 October 1999, the court struck the case out. According to the Government, the court had attempted to deliver that decision to the applicant fifteen times since then but he did not collect it. Finally, on 6 September 2000 the decision was served on the applicant by the court's process server.
58. On 20 September 2000 the applicant filed a motion to resume the proceedings (prijedlog za povrat u prijašnje stanje) and also appealed against the above decision.
59. At a hearing on 12 March 2001 the court dismissed the applicant's motion.
7. Proceedings against D. and its owner, D.T.
60. On 8 June 1993 the applicant filed an action with the Zagreb Municipal Court against D. and its owner, D.T for re-payment of his loan in the amount of DEM 10,000.
61. At a hearing scheduled for 21 October 1993 the court decided to stay the proceedings because the applicant did not apear.
On 7 February 1994 the applicant requested the court to resume the proceedings.
62. The judge in that case subsequently resigned from her duties and the case was transferred to another judge.
63. On 18 May 1999 the court invited the applicant to adjust his claim and to submit further evidence. The letter was sent by registered mail but the applicant did not collect it.
64. On 24 September 1999 the court invited the applicant to submit the defendants' addresses.
65. On 6 November 1999 the court requested the Zagreb Commercial Court to submit a certificate from its registry regarding the legal status of D.
66. A hearing scheduled for 3 February 2000 was adjourned since neither party appeared. The documents showed that the applicant had not collected the notice of the hearing date.
67. The next hearing, scheduled for 13 June 2000, was adjourned due to D.T.'s absence. The documents showed that D. had ceased to exist while D.T. had received the notice of the hearing date. The applicant's counsel asked the court to allow him to submit the defendants' addresses within sixty days.
On 11 July 2000 the applicant's counsel informed the court that he had not been able to verify the required addresses.
68. On 22 November 2000 the court stayed the proceedings in respect of D. The proceedings concerning D.T. are still pending.
8. Proceedings against E. and its owner, F.Š.
69. On 12 October 1993 the applicant filed an action with the Zagreb Municipal Court against E. and its owner, F.Š for re-payment of his loan in the amount of ATS 70,000.
70. A preliminary hearing scheduled for 2 April 1996 was adjourned because the defendants did not appear.
71. A hearing scheduled for 5 July 1996 was adjourned because the applicant had informed the court that he was ill.
72. The next hearing, scheduled for 24 September 1996, was adjourned because the judge was appointed to another court.
73. On 15 April 1999 the court invited the applicant to inform it whether he wanted to proceed with his claim. The letter was sent three times by registered mail but the applicant did not collect it. The court then attempted to serve the letter on the applicant through its process server, but the applicant was absent. The process stuck a notice to the applicant's door informing him that the letter would be served on him on 6 July 1999. As the applicant was absent again the letter was left at his door.
74. The next hearing, scheduled for 9 February 2000, was adjourned because neither party appeared. The documents showed that the applicant had not collected the notice of the hearing date.
75. Due to the applicant's absence at a hearing on 17 September 2001 the court terminated the proceedings.
9. Proceedings against L.K.M. and its owner, K.L.
76. On 22 April 1993 the applicant filed an action with the Zagreb Municipal Court against L.K.M. and its owner, K.L for re-payment of his loan in the amount of DEM 10,000.
77. As the defendants did not appear at the hearing on 18 October 1993 the court pronounced judgment by default.
Subsequently, the defendants filed a motion to resume the proceedings.
78. At a hearing on 1 February 1994 the court annulled its judgment by default. It also stayed the proceedings because the applicant did not appear.
As the applicant did not file a request to the court to resume the proceedings within four months, on 14 June 1994 the court struck the case out.
The applicant appealed against the above decision and also filed a motion to resume the proceedings.
79. On 15 July 1994 the Zagreb Municipal Court sent the case-file to the Zagreb County Court. That court remitted the case to the Zagreb Municipal Court in order to determine the applicant's motion.
80. At a hearing on 12 June 1995 the Zagreb Municipal Court annulled its decision of 14 June 1994.
81. Hearings scheduled for 21 November 1995 and 14 March 1996 were adjourned because K.L. did not appear.
82. A hearing scheduled for 16 September 1996 was adjourned because the judge in the case had not been re-appointed.
83. The next hearing, scheduled for 10 September 1998, was adjourned because K.L. did not appear.
84. At a hearing on 19 March 1999 the applicant gave testimony. The court invited the Zagreb Commercial Court to submit a certificate from its registry concerning the legal status of L.K.M..
On 29 September 1999 the Zagreb Commercial Court submitted the requested certificate.
85. Subsequently, the presiding judge died and the case-file lay dormant for a certain period before it was assigned to another judge.
86. At a hearing on 28 June 2000 the applicant's counsel withdrew the claim in respect of L.K.M. As K.L. did not appear the hearing was adjourned.
87. A hearing scheduled for 26 September 2000 was adjourned because K.L. again failed to appear.
88. The next hearing was scheduled for 5 April 2001 but the applicant asked the court to re-schedule it because he was unable to attend.
It appears that the proceedings are pending before the court of first instance.
10. Proceedings against F.C.F. and its owner, K.F.
89. On 28 October 1993 the applicant filed an action with the Zagreb Municipal Court against F.C.F. and its owner, K.F. for re-payment of his loan in the amount of DEM 14,500 and ATS 5,000.
90. The preliminary hearing, scheduled for 8 March 1994, was adjourned because neither party appeared. The documents showed that the applicant had received the notice of the hearing date, but K.F.'s address was incorrect.
On 13 March 1995 the court invited the applicant to submit K.F.'s correct address.
On 28 March 1995 the applicant submitted the requested address.
91. A hearing scheduled for 15 June 1995 was adjourned since K.F. did not appear. The documents showed that his address had been incorrect again. The court again invited the applicant to submit K.F.'s correct address. The court repeated that request on 9 December 1996.
92. The next hearing, scheduled for 5 June 1997, was adjourned as neither party appeared.
On 6 June 1997 the court again invited the applicant to submit K.F.'s correct address. The applicant did not collect the letter, sent by registered mail on three occasions.
On 25 June 1999 the applicant submitted K.F.'s address in the United States.
93. The hearing scheduled for 2 March 2000 was adjourned as neither party appeared.
94. The hearing scheduled for 14 December 2000 was adjourned because K.F. was absent. The proceedings are presently pending before the court of first instance.
II. RELEVANT DOMESTIC LAW
95. Section 59 (4) of the Constitutional Act on the Constitutional Court (which entered into force on 24 September 1999 - hereinafter “the Constitutional Court Act” - Ustavni zakon o Ustavnom sudu) reads as follows:
“The Constitutional Court may, exceptionally, examine a constitutional complaint prior to exhaustion of other available remedies if it is satisfied that a contested act, or failure to act within a reasonable time, grossly violates a party's constitutional rights and freedoms and that, if it does not act, a party will risk serious and irreparable consequences.”
THE LAW
I. THE GOVERNMENT'S PRELIMINARY OBJECTION
96. The Government invited the Court to reject the application on the ground that the applicant had failed to exhaust domestic remedies. In this respect they alleged that the applicant had not lodged a constitutional complaint under Section 59 (4) of the Constitutional Court Act which exceptionally allowed the Constitutional Court to examine a constitutional complaint before exhaustion of other available remedies in cases where it was satisfied that there was a serious risk that the party's constitutional rights and freedoms might have been violated and that serious and irreparable consequences might have resulted from the failure of the relevant authorities to reach a decision.
97. The applicant disagreed with the Government.
98. The Court finds that the question of whether the requirement of the exhaustion of domestic remedies has been satisfied in the present case is closely related to the question of the existence of an effective remedy under Article 13 of the Convention. Therefore, the Court will examine this question in relation to Article 13 of the Convention.
II. ALLEGED VIOLATION OF ARTICLE 6 § 1 OF THE CONVENTION
99. The applicant alleged that the proceedings concerning his various claims for re-payment of loans had not been concluded within a reasonable time as required by Article 6 § 1 of the Convention, the relevant part of which reads:
“In the determination of his civil rights and obligations ..., everyone is entitled to a ... hearing within a reasonable time by [a] ... tribunal...”
A. Period to be taken into account
100. The Court observes that the proceedings commenced on 22 April 1993, 3 and 8 and 29 June 1993 and 12, 15 and 28 October 1993, respectively, when the applicant lodged ten different civil actions for re-payment of loans. However, the period which falls within the Court's jurisdiction did not begin on those dates, but on 6 November 1997, after the Convention entered into force in respect of Croatia (see Horvat v. Croatia, no. 51585/99, § 50, 26 July 2001, to be published in the Court's official reports). The proceedings in respect of A.K.M and A.K.; T.I.A. and I.A.; T.T.B. and T.B.; M.B.B. and B.B.; D. and D.T.; L.K.M. and K.L. and F.C.F. and K.F. are currently pending before the court of first instance, while the proceedings against A.Š.M. and A.Š. are pending before the appellate court. They have therefore lasted for about nine years so far, of which a period of about four years and six months falls to be examined by the Court.
The proceedings against T.M.T.and M.T. were terminated on 15 October 1999, thus lasting for about six years altogether, of which a period of one year, eleven months and ten days falls to be examined by the Court.
The proceedings against E. and F.Š. were concluded on 17 September 2001, thus lasting for about eight years altogether, of which a period of three years, ten months and twelve days falls to be examined by the Court.
101. The Court reiterates that in order to determine the reasonableness of the length of time in question, regard must be had, however, to the state of the case on 5 November 1997 (see, among other authorities, Styranowski v. Poland, no. 28616/95, § 46, ECHR 1998-VIII). In this connection the Court notes that at the time of entry into force of the Convention in respect of Croatia all ten sets of proceedings had lasted for about four years.
B. Applicable criteria
102. The Court reiterates that the reasonableness of the length of proceedings must be assessed in the light of the circumstances of the case and having regard to the criteria lay down in the Court's case-law, in particular the complexity of the case, the conduct of the applicant and of the relevant authorities, and the importance of what is at stake for the applicant in the litigation (see, as recent authorities, Humen v. Poland [GC], no. 26614/95, § 60, 15 October 1999, unreported, and Mikulić v. Croatia, no. 53176/99, § 38, 7 February 2002, to be published in the Court's official reports).
C. The parties' submissions
103. The Government submitted that the application did not disclose any appearance of a violation of Article 6 of the Convention, in particular having regard to the time elapsed after the entry into force of the Convention in respect of Croatia. They submitted further that the subject matter of the applicant's cases did not call for particular urgency in deciding them. They referred to the Court's case-law, arguing that the cases that did call for special urgency were those that related to family-law matters or to payment of damages to the victims of road accidents, those that involved the interests of a great number of persons and cases concerning dismissal from work.
As to the behaviour of the applicant, they contended that he had contributed to the delays because he had failed to appear at hearings and had not submitted the addresses of the defendants. He had also failed to collect the courts' decisions on many occasions.
With respect to the behaviour of the domestic authorities, the Government claimed that the domestic courts had shown diligence in the conduct of the proceedings. Furthermore, part of the proceedings had taken place during the war in Croatia when the normal operation of the courts was impaired.
104. The applicant disagreed with the Government.
D. The Court's assessment
1. Proceedings against A.K.M and A.K.; against T.I.A. and I.A.; against T.T.B. and T.B.; against M.B.B. and B.B.; against A.Š.M. and A.Š.; against D. and D.T.; against E. and F.Š.; against L.K.M. and K.L.; against F.C.F. and K.F.
105. The Court notes that in the period to be taken into account the seven sets of proceedings (against A.K.M and A.K.; T.I.A. and I.A.; T.T.B. and T.B.; M.B.B. and B.B.; D. and D.T.; L.K.M. and K.L. and F.C.F. and K.F.) have all been pending before the court of first instance for about four years and six months.
The proceedings against A.Š.M. and A.Š. were pending before the court of first instance for almost three years and they have been pending before the appellate court for about one year and seven months.
The proceedings against E. and F.Š. were pending before the court of first instance for about three years and ten months.
106. The Court notes further that within the above periods the case against A.K.M and A.K. lay dormant between 6 November 1997 and 15 September 2000, which amounts to more than two years and ten months.
The case against T.I.A. and I.A. lay dormant between 6 November 1997 and 28 June 2000, which amounts to more than two and half years.
The case against T.T.B. and T.B. lay dormant between 6 November 1997 and 7 September 2000, which amounts to one year, ten months and one day.
The case against M.B.B. and B.B. lay dormant between 6 November 1997 and 8 September 2000, which amounts to two years, ten months and three days. The case again lay dormant between 8 September 2000 and 14 September 2001, which amounts to one year and five days.
As to the case against A.Š.M. and A.Š. the Court notes that within the period from 15 April 1999 until 1 February 2000 the first-instance court adjourned three hearings due to the defendant's absence. The case then lay dormant between 8 February 2000 and 11 October 2000, which amounts to eight months and one day.
The case against D. and D.T. lay dormant between 6 November 1997 and 18 May 1999, which amounts to one year, six months and twelve days.
The case against E. and F.Š. lay dormant between 6 November 1997 and 15 April 1999, which amounts to one year, five months and three days.
The case against L.K.M. and K.L. lay dormant between 6 November 1997 and 10 September 1998, which amounts to ten months and four days. The case again lay dormant for nine months between 29 September 1999 and 28 June 2000.
The case against F.C.F. and K.F. lay dormant between 6 November 1997 and 25 June 1999, which amounts to one year, seven months and nineteen days. The case again lay dormant for eight months and seven days between 25 June 1999 and 2 March 2000 and again for nine months and twelve days between 2 March 2000 and 14 December 2000.
In the light of these periods of inactivity and the overall duration of the proceedings, even if the applicant somewhat contributed to the lengths of the proceedings, the Court is not persuaded by the Government's explanations for the delays. It reiterates that it is for the Contracting States to organise their legal systems in such a way that their courts can guarantee the right to everyone to obtain a final decision on disputes relating to civil rights and obligations within a reasonable time (see, among other authorities, Horvat v Croatia, cited above, § 59).
107. In the light of the criteria laid down in its case-law and having regard to all the circumstances of the case, the Court considers that the length of the proceedings failed to satisfy the reasonable time requirement. There has, accordingly, been a violation of Article 6 § 1 of the Convention in respect of these nine sets of proceedings.
3. Proceedings against T.M.T. and M.T.
108. The Court observes firstly that the proceedings commenced on 3 June 1993 when the applicant lodged his civil action with the Zagreb Municipal Court. However, the period which falls under the Court's jurisdiction began on 6 November 1997, after the Convention entered into force in respect of Croatia.
On 15 October 1999 the Zagreb Municipal Court struck the case out.
It is true that the applicant subsequently filed a motion to resume the proceedings, which was dismissed. That part of the proceedings does not concern the determination of the applicant's civil rights and obligations and therefore Article 6 of the Convention did not apply to it.
Accordingly, the proceedings which the Court will examine ended on 15 October 1999. They therefore lasted for about six years and four months, of which a period of one year, eleven months and ten days falls to be examined by the Court.
The Court notes that at the moment of the entry into force of the Convention in respect of Croatia the proceedings had lasted for four years five months and two days.
The Court notes that within the period to be taken into account the case had been examined by the court of first instance, which scheduled six hearings. After the proceedings were stayed on 18 February 1998, due to the applicant's absence, it took him more than three months to request that the proceedings be resumed.
The Court finds that within the period which elapsed after the entry into force of the Convention hearings were scheduled at regular intervals and the delays that occurred were not so long as to violate the “reasonable time” requirement.
Consequently, in that connection, there has been no violation of Article 6 § 1 of the Convention.
II. ALLEGED VIOLATION OF ARTICLE 13 OF THE CONVENTION
109. The applicant also submitted that he had no effective remedy whereby he could raise the issue of the excessive length of the proceedings. This, in his view, amounted to a violation of Article 13 of the Convention, which provides:
“Everyone whose rights and freedoms as set forth in [the] Convention are violated shall have an effective remedy before a national authority notwithstanding that the violation has been committed by persons acting in an official capacity.”
110. The Government invited the Court to find this part of the application manifestly ill-founded. They contended that the applicant had the possibility of lodging an application under section 59(4) of the 1999 Constitutional Court Act. In the Government's view, that option represented an effective remedy in respect of the length of the proceedings in the applicant's cases.
111. The Court notes that in the Horvat case it found that section 59(4) of the 1999 Constitutional Court Act did not represent an effective remedy in respect of the length of civil proceedings (see Horvat v. Croatia, cited above, § 65).
112. The Court finds no reason to come to a different conclusion in the present case. Consequently, there has been a violation of Article 13 of the Convention in so far as the applicant has no domestic remedy whereby he may enforce his right to a hearing within a reasonable time as guaranteed by Article 6 § 1 of the Convention. Accordingly, the Court also dismisses the Government's preliminary objection as to the exhaustion of domestic remedies.
III. APPLICATION OF ARTICLE 41 OF THE CONVENTION
113. Article 41 of the Convention provides:
“If the Court finds that there has been a violation of the Convention or the Protocols thereto, and if the internal law of the High Contracting Party concerned allows only partial reparation to be made, the Court shall, if necessary, afford just satisfaction to the injured party.”
A. Damage
114. In respect of non-pecuniary damage, the applicant sought the sum of 150,000[1] Croatian Kunas (HRK).
115. The Government asked the Court to assess the amount of just satisfaction to be awarded on the basis of its case-law in civil cases in which normal diligence was required.
116. The Court accepts that the applicant suffered damage of a non-pecuniary nature as a result of the length of the civil proceedings instituted by him. Making its assessment on an equitable basis and having regard to the circumstances of the case - in particular to the fact that it concerns nine sets of proceedings, the overall duration of those proceedings and the applicant's personal situation - the Court awards the applicant 7,000 euros (EUR).
B. Costs and expenses
117. In costs and expenses for his legal representation the applicant sought 24,4% of whatever sum the Court awards.
118. The Government invited the Court to assess the costs and expenses incurred by the applicant.
119. The Court reiterates that an award can be made in respect of costs and expenses only in so far as they have been actually and necessarily incurred by the applicant and are reasonable as to quantum. In the present case, on the basis of the information in its possession and the above-mentioned criteria, the Court observes that there is no element in the file suggesting that the applicant has incurred, before the domestic courts, any extra costs and expenses because of the length of the proceedings. As to the legal costs and expenses incurred before it, the Court awards the applicant EUR 180.
C. Default interest
120. According to the information available to the Court, the statutory rate of interest applicable in Croatia at the date of adoption of the present judgment is 18% per annum.
FOR THESE REASONS, THE COURT UNANIMOUSLY
1. Dismisses the Government's preliminary objection concerning the exhaustion of domestic remedies;
2. Holds that there has been a violation of Article 6 § 1 of the Convention in respect of nine sets of the proceedings;
3. Holds that there has been no violation of Article 6 § 1 of the Convention in respect of the proceedings against T.M.T. and M.T.
4. Holds that there has been a violation of Article 13 of the Convention in respect of nine sets of the proceedings;
5. Holds
(a) that the respondent State is to pay the applicant, within three months
from the date on which the judgment becomes final according to Article 44 § 2 of the Convention, the following amounts:
(i) EUR 7,000 (seven thousand euros) in respect of non-pecuniary damage;
(ii) EUR 180 (one hundred and eighty euros) in respect of costs and expenses;
both of which should be converted into the national currency of the respondent State (Croatian Kuna) at the rate applicable at the date of settlement;
(b) that simple interest at an annual rate of 18% shall be payable from the expiry of the above-mentioned three months until settlement;
7. Dismisses the remainder of the applicant's claim for just satisfaction.
Done in English, and notified in writing on 27 June 2002, pursuant to Rule 77 §§ 2 and 3 of the Rules of Court.
Erik Fribergh Christos Rozakis
Registrar President
[1] Approximately 20,280 euros.
baza unakrsnih veza