Gregurić protiv Hrvatske

Država na koju se presuda odnosi
Hrvatska
Institucija
Evropski sud za ljudska prava
Broj predstavke
45611/13
Stepen važnosti
3
Jezik
Hrvatski
Datum
15.03.2018
Članovi
6
6-1
Kršenje
6
6-1
Nekršenje
nije relevantno
Ključne reči po HUDOC/UN
(Čl. 6) Pravo na pravično suđenje
(Čl. 6) Građanski postupak
(Čl. 6-1) Pristup sudu
Tematske ključne reči
VS deskriptori
Zbirke
Sudska praksa
Presuda ESLJP
Odbor
Sažetak
Postupak u ovom predmetu je pokrenut predstavkom protiv Republike Hrvatske koju je Sudu podneo hrvatski državljanin g.Zdravko Gregurić (podnosilac predstavke), dana 4.jula 2013.godine. U martu 2015.godine Vlada je obaveštena o predstavci.
Podnosilac predstavke živi u Kutini. On je od 1.januara 2001.g. zaključio nekoliko uzastopnih ugovora o radu na određeno vreme za isto radno mesto, sa firmom C.N.S. Ltd. Ugovori su se odnosili na uzastopni period u trajanju od više od sedam godina. Početkom juna 2009.godine podnosiočev poslodavac mu je, bez prethodnog pisanog ili usmenog obaveštenja, uručio radnu knjižicu, čime mu je dao do znanja da je došlo do prestanka njegovog radnog odnosa. Krajem jula iste godine podnosilac je podneo tužbu Opštinskom sudu u Ivanić Gradu. Tražio je da sud potvrdi da je zaključio ugovor o radu na neodređeno vreme s obzirom na to da je više od tri godine bio u neprekinutom radnom odnosu kod poslodavca, a to je u skladu sa Zakonom o radu rok za ugovore na određeno vreme. Tražio je i da sud utvrdi da nije došlo do prestanka radnog odnosa i da naloži da se vrati na radno mesto. Opštinski sud je krajem januara 2010.godine odbacio tužbeni zahtev kao preuranjen. Županjski sud u velikoj Gorici je u februaru 2011.godine, po žalbi podnositelja, ukinuo prvostepenu odluku i vratio predmet na ponovni postupak.U ponovnom postupku prvostepeni sud je odbacio tužbu kao nedopuštenu, jer je podneta izvan zakonskog roka. U julu je drugostepeni sud potvrdio prvostepenu odluku. U novembru 2011.godine podnosilac je podneo reviziju Vrhovnom sudu Republike Hrvatske, koji ju je odbio u septembru 2012.godine kao neosnovanu. U martu 2013.godine podnosilac je ustavnom sudu podneo ustavnu tužbu. Početkom maja Ustavni sud je odbio njegovu ustavnu tužbu kao očigledno neosnovanu.
NAVODNA POVREDA ČLANA 6 STAV 1 KONVENCIJE
- Pravo na pravično suđenje.
Razmatrajući okolnosti ovog predmeta, Sud primećuje da je jedini razlog zbog kojeg su nacionalni sudovi odbili podnosiočev tužbeni zahtev bio taj što on nijeostvarivao zaštitu svojih prava u odnosu na poslodavca u roku od 15 dana na osnovu člana 133. Zakona o radu. Sud dolazi do zaključka da način na koji su domaći sudovi primenili merodavno domaće pravo nije bio predvidiv za podnosioca predstavke koji je razumno očekivao da će se odlučivati o osnovanosti njegovog tužbenog zahteva. Dakle, došlo je do povrede člana 6 stav 1 Konvencije.
PRIMENA ČLANA 41 KONVENCIJE
- Pravično zadovoljenje oštećenoj stranci.
Sud je presudio da tužena država ima da plati podnosiocu predstavke određene iznose na ime naknade nematerijalne štete i na ime naknade troškova i izdataka, a odbio preostali deo zahteva podnosioca za pravičnom naknadom.