Grba protiv Hrvatske

Država na koju se presuda odnosi
Hrvatska
Institucija
Evropski sud za ljudska prava
Broj predstavke
47074/12
Stepen važnosti
2
Jezik
Srpski
Datum
23.11.2017
Članovi
6
6-1
8
8-1
41
Kršenje
6
6-1
8
8-1
Nekršenje
nije relevantno
Ključne reči po HUDOC/UN
(Čl. 6) Pravo na pravično suđenje
(Čl. 6) Krivični postupak
(Čl. 6-1) Pravična rasprava
(Čl. 8) Pravo na poštovanje privatnog i porodičnog života
(Čl. 8-1) Poštovanje prepiske
(Čl. 8-1) Poštovanje porodičnog života
(Čl. 41) Pravično zadovoljenje - opšte
(Čl. 41) Pravično zadovoljenje
(Čl. 41) Nematerijalna šteta
Tematske ključne reči
pribavljanje i prihvatljivost dokaza
falsifikovanje novca i posedovanje falsifikovanih novčanica
nadzor i snimanje telefonske komunikacije
VS deskriptori
1.6 Član 6. - pravo na pravično suđenje
1.6.3 Krivična optužba
1.6.5 Pravično suđenje
1.6.5.3 Jednakost strana
Zbirke
Sudska praksa
Presuda ESLJP
Veće
Sažetak
Predmet je formiran na osnovu predstavke podnete od strane državljanina Bosne i Hercegovine, rodjenog 1965. godine i živi u Sarajevu, Bosna i Hercegovina. U momentu podnošenja predstavke, podnosilac je bio na izdržavanju kazne u Hrvatskoj. Podnosilac je tvrdio da je, na vršenje krivičnog dela bio podstaknut od strane "agenta provokatora", da je bio izložen nezakonitim posebnim dokaznim radnjama i da je korišćenje dokaza protiv njega, prikupljenih na taj način, bilo suprotno čl. 6 stav 1 i čl. 8 Konvencije. Tokom juna i jula 2008., Policijska uprava istarska, primila je nekoliko prijava zbog upotrebe falsifikovanih euro novčanica u Istri. Snimke video nadzora jedne od prodavnica gde se koristio lažni novac otkrile su da je C.M. izvršio plaćanje pomoću nekoliko lažnih novčanica od 100 eura.

Prema policijskom izveštaju od 21. jula 2008. godine, daljim neutvrđenim policijskim istražnim radom podnosilac je identifikovan kao osoba koja je C.M.-u pribavila ukupno 3.000 lažnih eura. U izveštaju se takođe tvrdilo da se očekivalo da se podnosilac vrati iz Bosne i Hercegovine u Hrvatsku radi stavljanja u opticaj dodatnih 20.000 lažnih eura i, još 200.000 lažnih eura, ukoliko bi plan uspeo.

Postupajući prema dokazima navedenima u policijskom izveštaju, Županijsko državno odvjetništvo u Puli je 21.jula 2008. godine zatražilo od istražnog sudije Županijskog suda u Puli da dopusti primenu posebnih dokaznih radnji u odnosu na podnosioca, naročito nadzor i tehničko snimanje njegovih telefonskih razgovora, angažovanje prikrivenih istražitelja i simulirani otkup predmeta. Istražni sudija je prihvatio zahtev i istog dana izdao nalog kojim se određuju posebne dokazne radnje. Dana 23. novembra 2008. godine, policija je podnela krivičnu prijavu protiv podnosioca. Dana 17. februara 2009. godine, Opčinsko državno odvjetništvo podiglo je optužnicu protiv podnosioca. Nakon sprovedenog postupka, ispitivanja svedoka i ocene dokaza, podnosilac je oglašen krivim, dana 27. aprila 2010. godine, što je potvrdio i Županijski sud, odlučujući po žalbi podnosioca, dana 24. septembra 2010. godine. Dana 6. novembra 2010. godine, podnosilac je podneo zahtev za vanredno ispitivanje pravosnažne sudske odluke, Vrhovnom sudu Republike Hrvatske, koji je Vrhovni sud, dana 5. aprila 2011. godine, odbio. Podnosilac izjavljuje Ustavnu žalbu, koju Ustavni sud, odbacuje kao nedopuštenu.

Evropski Sud za ljudska prava, uzimajući u obzir sve okolnosti predmetnog slučaja, kao i svu sudsku praksu, jednoglasno utvrdjuje povredu čl. 6 stava 1. Konvencije, kao i povredu čl.8 Konencije.

Preuzmite presudu u pdf formatu

 

EUROPSKI SUD ZA LJUDSKA PRAVA

PRVI ODJEL

PREDMET GRBA protiv HRVATSKE

(Zahtjev br. 47074/12)

PRESUDA

STRASBOURG

23. studenoga 2017. godine

Ova će presuda postati konačna po okolnostima utvrđenima u članku 44. stavku 2. Konvencije. Može biti podvrgnuta uredničkim izmjenama.

U predmetu Grba protiv Hrvatske, Europski sud za ljudska prava (Prvi odjel), zasjedajući u Vijeću u sastavu:

Linos-Alexandre Sicilianos, predsjednik,
Aleš Pejchal,
Krzysztof Wojtyczek,
Ksenija Turković,
Pauliine Koskelo,
Tim Eicke
Jovan Ilievski, suci,
i Renata Degener, zamjenica tajnika Odjela.

Nakon vijećanja zatvorenog za javnost 31. listopada 2017. donosi sljedeću presudu koja je usvojena tog datuma:

POSTUPAK

1. Postupak u ovome predmetu pokrenut je temeljem zahtjeva (br. 47074/12) protiv Republike Hrvatske što ga je 5. srpnja 2012. državljanin Bosne i Hercegovine g. Zoran Grba („podnositelj zahtjeva”) podnio Sudu na temelju članka 34. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Konvencija”).

2. Podnositelja zahtjeva zastupali su g. S. Radobuljac i gđa Lidija Horvat, odvjetnici u Zagrebu. Hrvatsku Vladu („Vlada”) zastupala je njezina zastupnica gđa Š. Stažnik.

3. Podnositelj zahtjeva je tvrdio, posebice, da je bio potaknut na počinjenje kaznenog djela od strane „agenta provokatora”, izložen nezakonitim posebnim izvidima kaznenih djela i da je korištenje dokaza prikupljenih na taj način u kaznenom postupku koji se vodio protiv njega, bilo suprotno članku 6. stavku 1. i članku 8. Konvencije.

4. Vlada je obaviještena o navedenim prigovorima 16. veljače 2015. godine, a ostatak zahtjeva proglašen je nedopuštenim temeljem pravila 54. stavka 3. Poslovnika Suda.

5. Vlada Bosne i Hercegovine nije iskoristila svoje pravo da se umiješa u postupak (članak 36. stavak 1. Konvencije).

ČINJENICE

I. OKOLNOSTI PREDMETA

6. Podnositelj zahtjeva je rođen 1965. godine i živi u Sarajevu, Bosna i Hercegovina. U vrijeme podnošenja zahtjeva, podnositelj zahtjeva je bio na izdržavanju kazne zatvora u Hrvatskoj.

A. Pozadina predmeta

7. Tijekom lipnja i srpnja 2008., Policijska uprava istarska (dalje u tekstu „policija”) primila je nekoliko prijava zbog upotrebe krivotvorenih euro novčanica u Istri.

8. Snimke video nadzora jedne od prodavaonica gdje se koristio krivotvoreni novac otkrile su da je stanoviti C.M. izvršio plaćanje pomoću nekoliko krivotvorenih novčanica od 100 eura.

9. Prema policijskom izvješću od 21. srpnja 2008. godine, daljnjim neutvrđenim policijskim istražnim radom podnositelj zahtjeva je identificiran kao osoba koja je C.M.-u pribavila ukupno 3.000 krivotvorenih eura. U izvješću se također tvrdilo da se očekivalo da se podnositelj zahtjeva vrati iz Bosne i Hercegovine u Hrvatsku radi stavljanja u optjecaj dodatnih 20.000 krivotvorenih eura i, ako bi se to pokazalo uspješnim, donio bi dodatnih 200.000 krivotvorenih eura s ciljem da ih stavi u optjecaj u Istri.

B. Posebni izvidi kaznenih djela

10. Postupajući prema dokazima navedenima u policijskom izvješću (vidi prethodni odlomak 9.), Županijsko državno odvjetništvo u Puli je 21. srpnja 2008. godine zatražilo od istražnog suca Županijskog suda u Puli da dopusti primjenu posebnih izvida kaznenih djela u odnosu na podnositelja zahtjeva, naročito nadzor i tehničko snimanje njegovih telefonskih razgovora, uporabu prikrivenih istražitelja i provedbu simuliranog otkupa predmeta.

11. Istražni sudac je prihvatio zahtjev i istog dana izdao nalog kojim se određuju mjere posebnih izvida kaznenih djela. Mjerodavni dio obrazloženja glasi:

„Prijedlog [Županijskog državnog odvjetništva u Puli] je osnovan.

Kako iz materijala i podataka kojima raspolaže PU istarska postoje osnovi sumnje da Zoran Grba, državljanin BiH čini kazneno djelo krivotvorenja novca iz čl. 274. st. 1 i 2 Kaznenog zakona, te da se izvidi za to kazneno djelo i po ocjeni istražnog suca ne bi mogli efikasno provesti na drugi način, odnosno provođenje nekih drugih izvida bi bilo s nerazmjernim teškoćama, to je valjalo na obrazloženi prijedlog [ŽDO Pula] prema Zoranu Grbi odrediti predložene mjere kako je to učinjeno u izreci ovog naloga, a čije je izvršenje povjereno redarstvenoj vlasti PU istarske i to za vremenski period od 21. srpnja 2008. do 21. studenog 2008. godine .”

12. Dana 6. kolovoza 2008. godine, Županijsko državno odvjetništvo u Puli obavijestilo je istražnog suca da podnositelj zahtjeva također koristi još jedan telefonski broj i zatražilo je nalog za nadzor i tehničko snimanje za njega.

13. Istog dana istražni sudac je prihvatio zahtjev i utvrdio kako nema novih činjenica ili okolnosti koje bi upućivale da treba obustaviti primjenu posebnih izvida kaznenih djela u odnosu na podnositelja zahtjeva.

14. U međuvremenu, istog dana, podnositelj zahtjeva susreo se s prikrivenim policijskim istražiteljem koji je od njega kupio jednu krivotvorenu novčanicu od 100 eura.

15. U sljedećem razdoblju, došlo je do još nekoliko susreta i kontakata između podnositelja zahtjeva i prikrivenog istražitelja. Dana 12. kolovoza 2008. godine, prikriveni istražitelj je kupio 149 krivotvorenih novčanica od 100 eura od podnositelja zahtjeva, a 17. listopada 2008. godine podnositelj zahtjeva mu je prodao još šezdeset i četiri krivotvorene novčanice od 100 eura.

16. Dana 17. studenog 2008. godine, policija je obavijestila Županijsko državno odvjetništvo u Puli o radnjama poduzetima tijekom primjene posebnih izvida kaznenih djela. Policija je navela kako je uhićenje podnositelja zahtjeva isprva bilo planirano za 17. studenog 2008. godine kada je on trebao doći u Hrvatsku radi prodaje dodatnih krivotvorenih novčanica eura prikrivenom istražitelju, no on je odgodio taj sastanak. Policija je stoga zatražila produženje korištenja posebnih izvida kaznenih djela kako bi identificirala i uhitila sve one koji su uključeni u stavljanje krivotvorenih novčanica u optjecaj i kako bi prikupila dokaze o predmetnom kaznenom djelu.

17. Dana 18. studenog 2008. godine, Županijsko državno odvjetništvo u Puli podnijelo je novi zahtjev za primjenu posebnih izvida kaznenih djela u odnosu na podnositelja zahtjeva.

18. Istražni sudac je prihvatio zahtjev i istog dana izdao nalog kojim se produžava primjena mjera posebnih izvida kaznenih djela za još jedan mjesec. Sudac je utvrdio da su osnove navedene u njegovom nalogu od 21. srpnja 2008. godine i dalje valjane (vidi odlomak 11. u prethodnom tekstu) i da informacije koje je dostavila policija upućuju da je bilo nužno produžiti primjenu posebnih izvida kaznenih djela u odnosu na podnositelja zahtjeva za još jedan mjesec.

19. Dana 19. studenog 2008. godine, Županijsko državno odvjetništvo u Puli zatražilo je ispravak naloga u vezi netočnog telefonskog broja u njegovom zahtjevu od 18. studenog 2008. godine i također jer je propušteno navesti još jedan broj telefona koji je koristio podnositelj zahtjeva. Istražni sudac je prihvatio ovaj zahtjev 21. studenog 2008. godine.

20. Dana 22. studenog 2008. godine, podnositelj zahtjeva se sastao, u pratnji svoga brata D.S.-a, s prikrivenim istražiteljem u Solinu. Tom mu je prilikom prodao 600 krivotvorenih novčanica od po 100 eura za 21.000 eura (EUR). Nakon te nezakonite transakcije, policija je uhitila podnositelja zahtjeva i D.S.-a.

21. Nakon uhićenja, podnositelj zahtjeva i njegov automobil su pretraženi. Policija je pronašla i zaplijenila 21.000 EUR u gotovini.

C. Istraga

22. Dana 23. studenog 2008. godine, policija je podnijela Općinskom državnom odvjetništvu u Pazinu kaznenu prijavu protiv podnositelja zahtjeva optužujući ga za krivotvorenje novca. Protiv D.S. nije podnesena kaznena prijava.

23. Istog dana, podnositelj zahtjeva je doveden pred istražnog suca Županijskog suda u Puli radi ispitivanja tijekom kojega se branio šutnjom. Istražni sudac naložio je njegovo zadržavanje.

24. Istražni sudac također je ispitao D.S.-a kao svjedoka, no on se pozvao na svoju privilegiju da, kao brat podnositelja zahtjeva, ne svjedoči i odbio je dati bilo kakav iskaz.

25. Povodom podnesenog istražnog zahtjeva u odnosu na podnositelja, istražni sudac je 26. studenog 2008. godine ispitao podnositelja zahtjeva, no podnositelj se branio šutnjom. Istoga dana istražni sudac donio je rješenje o provođenju istrage u odnosu na podnositelja zahtjeva u vezi sa sumnjom na krivotvorenje novca koje se odnosilo na četiri prigode kada je prodao krivotvorene novčanice prikrivenim istražiteljima.

26. Tijekom istrage, istražni sudac je pribavio nalaz i mišljenje vještaka u kojem je bilo navedeno da je 600 novčanica od po 100 eura koje je podnositelj zahtjeva prodao prikrivenim istražiteljima bilo krivotvoreno. Sudac je također odlučio da će ispitati prikrivene policijske istražitelje pod pseudonimima E.K. i A.B. putem video veze i uz iskrivljenu sliku i zvuk.

27. Dana 23. siječnja 2009. godine, istražni sudac je ispitao prikrivenog istražitelja E.K.-a. Podnositeljev branitelj je bio prisutan tijekom ispitivanja.

28. U svojoj izjavi, E.K. je rekao kako je njegov prvi kontakt s podnositeljem zahtjeva bio negdje potkraj srpnja 2008. godine kada su razgovarali telefonom. Prema E.K.-u, nije rekao podnositelju zahtjeva razlog zbog kojeg ga zove, ali je podnositelj zahtjeva u to vrijeme bio u Sarajevu pa se nisu mogli susresti. E.K. je također objasnio kako se nakon tog početnog kontakta sastao s podnositeljem zahtjeva u restoranu u Dugoj Resi početkom kolovoza 2008. godine. Tom prigodom počeli su razgovarati o poslu. Podnositelj zahtjeva ga je pitao što ga zanima i E.K. je odgovorio da je čuo da podnositelj zahtjeva nudi neke dobre „papire”. Podnositelj zahtjeva je odgovorio da je to točno i pitao je E.K.-a što ga stvarno zanima i E.K. je ponovio da je čuo da podnositelj zahtjeva nudi dobre „papire”. Ipak, E.K. se nije mogao više sjetiti drugih pojedinosti o ovom razgovoru s podnositeljem zahtjeva. E.K. je objasnio da mu je podnositelj zahtjeva tijekom ovog sastanka prodao novčanicu od 100 eura za 300 kuna (kn, oko 40 EUR) što je E.K. prihvatio. Prema E.K.-u, podnositelj zahtjeva je također rekao da bi oni mogli, ako E.K. želi, dogovoriti dodatnu kupnju veće količine takvih novčanica.

29. E.K. je izjavio da su se ponovno sastali na parkiralištu u blizini Zagreba osam do deset dana nakon prvog susreta s podnositeljem zahtjeva. Tom prigodom, podnositelj zahtjeva je ponudio E.K.-u da kupi dodatnih 15.000 krivotvorenih eura. E.K. je prihvatio ponudu i platio 6.000 EUR za krivotvorene eure. E.K. je posvjedočio da se još jedan susret s podnositeljem zahtjeva odigrao u Odri nakon telefonskog poziva podnositelja zahtjeva. Tom prilikom, podnositelj zahtjeva je pitao E.K.-a poznaje li ikoga tko bi bio zainteresiran za kupnju većih količina krivotvorenog novca i E.K. je odgovorio da ima prijatelja – u stvarnosti drugog prikrivenog istražitelja, A.B.-a – koji bi bio zainteresiran. Prema E.K.-u, sljedeći susret s podnositeljem zahtjeva odigrao se negdje sredinom listopada 2008. godine u restoranu u Lupoglavu. E.K. je objasnio da je tom prigodom bio u pratnji drugog prikrivenog istražitelja – A.B.-a. Tom prigodom, E.K. je kupio 6.500 krivotvorenih eura (kasnije se ispostavilo da je iznos zapravo bio 6.400 eura) od podnositelja zahtjeva za 2.500 EUR. Nakon te razmjene bili su u telefonskom kontaktu, ali se nisu susretali.

30. Istražni sudac također je ispitao prikrivenog istražitelja A.B.-a u prisutnosti podnositeljevog branitelja.

31. Tijekom ispitivanja, A.B. je opisao okolnosti u kojima se prvi puta sastao s podnositeljem zahtjeva u restoranu u Lupoglavu u listopadu 2008. godine (vidi odlomak 29. u prethodnom tekstu). Prema A.B.-u, podnositelj zahtjeva ga je pitao želi li kupiti krivotvoreni novac ili ne. A.B. je tada izrazio interes da to učini i podnositelj zahtjeva je izjavio da može priskrbiti 50.000 krivotvorenih eura koje bi bio pripravan donijeti u Split. Potom su se složili ostati u kontaktu i razmijenili su telefonske brojeve. A.B. je također izjavio da ga je podnositelj zahtjeva zvao početkom studenog 2008. i pitao želi li kupiti krivotvorene eure. Kasnije su nekoliko puta razgovarali telefonom dok podnositelj zahtjeva nije konačno nazvao A.B.-a i ponudio mu 60.000 krivotvorenih eura po cijeni od 21.000 EUR. A.B. je to prihvatio i sastali su se u trgovačkom centru u Solinu. Tada se odigrala nezakonita razmjena i podnositelj zahtjeva je nakon toga uhićen.

32. Nakon dovršenja istrage, istražni sudac je proslijedio spis predmeta Općinskom državnom odvjetništvu u Pazinu radi daljnjeg razmatranja i odluke.

D. Postupak po optužnici

33. Dana 17. veljače 2009. godine, Općinsko državno odvjetništvo u Pazinu podiglo je optužnicu protiv podnositelja zahtjeva pred Općinskim sudom u Pazinu zbog krivotvorenja novca u vezi s četiri događaja kada je prodao krivotvorene eure prikrivenim policijskim istražiteljima (vidi odlomke 14.-15. i 20. u prethodnom tekstu).

34. Izvanraspravno vijeće Općinskog suda u Pazinu potvrdilo je optužnicu 10. ožujka 2009. godine i uputilo predmet na suđenje.

35. Na raspravi 27. ožujka 2009. godine podnositelj zahtjeva, zastupan po odvjetniku, je izjavio da se ne osjeća krivim za prva tri slučaja navodnog stavljanja krivotvorenih novčanica u optjecaj (vidi odlomke14.-15. u prethodnom tekstu), dok se smatrao „odgovornim” za transakciju od 22. studenog 2008. godine jer je „popustio poticaju” od strane policije.

36. Na istoj raspravi Općinski sud u Pazinu je ispitao prikrivene policijske istražitelje E.K.-a i A.B.-a. Prikriveni istražitelj E.K. je izjavio da više ne može reći tko je točno potaknuo sastanak radi kupnje krivotvorenog novca i nije mogao odgovoriti na pitanje je li podnositelj zahtjeva trebao biti uhićen čim mu je prodao prvu krivotvorenu novčanicu od 100 eura. E.K. također nije mogao reći bi li bio ovlašten uhititi podnositelja zahtjeva. Prikriveni istražitelj A.B. je ponovio izjavu koju je dao istražnom sucu.

37. Nakon ispitivanja svjedoka, sudsko vijeće je pregledalo snimke tajnog nadzora i tražilo policiju da ih obavijesti jesu li euri kojima su plaćene krivotvorene novčanice na prva tri sastanka (vidi odlomke 14. i 15. u prethodnom tekstu) pronađeni i zaplijenjeni.

38. Dana 6. travnja 2009. godine, policija je odgovorila da nisu pronašli novac isplaćen radi kupnje krivotvorina niti su ga zaplijenili od podnositelja zahtjeva u prve tri prigode.

39. Dodatna rasprava održana je 16. travnja 2009. godine i na njoj je vijeće naložilo psihijatrijsko vještačenje radi utvrđivanja podnositeljeve ubrojivosti u trenutku počinjenja kaznenog djela.

40. Tijekom psihijatrijskog pregleda, podnositelj zahtjeva je objasnio kako je imao teških financijskih problema i da je hitno trebao novac. Također je izjavio kako nikada ranije nije prekršio zakon i kako nikada nije počinio neko kazneno djelo. U ljeto 2008. godine, prikriveni policijski istražitelj počeo ga je kontaktirati pitajući ga može li pribaviti krivotvorene eure. Podnositelj zahtjeva je vjerovao kako je jedna od osoba u Hrvatskoj koja mu je dugovala novac sigurno dala broj njegovog telefona policiji. Kako je istražitelj bio vrlo ustrajan u svojim pozivima (nazvao ga je najmanje pedeset puta), podnositelj zahtjeva je pristao na njegov zahtjev. Podnositelj zahtjeva nije vjerovao da čini išta loše jednostavno dostavljajući krivotvoreni novac. Objasnio je da to nikada ne bi pristao učiniti da prikriveni istražitelj nije izvršio pritisak na njega.

41. U svom nalazu i mišljenju od 21. travnja 2009. godine, vještak je utvrdio da je podnositelj zahtjeva bio potpuno ubrojiv u trenutku počinjenja kaznenih djela.

42. Dana 13. svibnja 2009. godine, održana je rasprava pred Općinskim sudom u Pazinu na kojoj je vještak odgovorio na pitanja u odnosu na nalaz i mišljenje.

43. Na istoj raspravi, ispitan je podnositelj zahtjeva, no on se odlučio braniti šutnjom i odbio je dati bilo kakav iskaz. Nakon ispitivanja podnositelja zahtjeva, sudsko vijeće je zaključilo raspravu i saslušalo završne govore stranaka. Podnositelj zahtjeva je tvrdio da ga je policija potaknula na počinjenje predmetnih kaznenih djela. Tvrdio je da su prikriveni istražitelji prvi stupili u kontakt s njim i da su njihovi iskazi o okolnostima njihovih raznih kontakata bili i nepotpuni i proturječni. Istaknuo je kako ne postoje zvučni zapisi njegovih susreta s prikrivenim istražiteljima i kako nije jasno zašto ga nisu uhitili prije 22. studenog 2008. godine ako je počinio kazneno djelo u prve tri prigode kako je navedeno u optužnici.

44. Dana 13. svibnja 2009. godine, Općinski sud u Pazinu proglasio je podnositelja zahtjeva krivim i osudio ga na kaznu zatvora u trajanju od pet godina i šest mjeseci. Također je zaplijenio 300kn (oko 40EUR) i 8.500 EUR od podnositelja zahtjeva i naložio njegovo protjerivanje iz Hrvatske. Općinski sud u Pazinu utvrdio je da četiri prigode u kojima je podnositelj zahtjeva prodao krivotvoreni novac prikrivenim istražiteljima treba klasificirati kao produljeno kazneno djelo krivotvorenja novca iz članka274. stavka1. Kaznenog zakona. Prilikom odmjeravanja kazne podnositelju zahtjeva, Općinski sud u Pazinu je objasnio da podnositeljeva upornost u stavljanju krivotvorenog novca u optjecaj u četiri navrata kao i količina krivotvorenih novčanica stavljenih u optjecaj (ukupno 81.400 krivotvorenih eura) čine posebno otegotne okolnosti. U odnosu na podnositeljevu tvrdnju o poticanju na počinjenje kaznenog djela, Općinski sud u Pazinu tek je primijetio kako nema razloga sumnjati u tvrdnje koje su iznijeli prikriveni istražitelji.

45. Podnositelj zahtjeva je osporio prvostupanjsku presudu pred Županijskim sudom u Puli tvrdeći posebice da okolnosti poticanja na počinjenje kaznenog djela nisu pravilno ispitane.

46. Dana 20. listopada 2009. godine, Županijski sud u Puli je ukinuo prvostupanjsku presudu i vratio predmet na ponovno suđenje. Utvrdio je da je prvostupanjska presuda temeljena isključivo na izjavama prikrivenih istražitelja o njihovim razgovorima s podnositeljem zahtjeva protivno članku 180. Zakona o kaznenom postupku.

47. U nastavku postupka, Općinski sud u Pazinu izdvojio je izjave prikrivenih istražitelja o njihovim razgovorima s podnositeljem zahtjeva iz spisa predmeta kao nezakonite dokaze.

48. Na raspravi održanoj 18. siječnja 2010. godine, Općinski sud u Pazinu ispitao je prikrivene istražitelje E.K.-a i A.B.-a.

49. U svom iskazu, E.K. je objasnio da ne može ocijeniti je li kontaktirao podnositelja zahtjeva češće nego što je podnositelj zahtjeva kontaktirao njega. Također nije se mogao sjetiti pojedinosti svog razgovora s podnositeljem zahtjeva kada su prvi puta razgovarali telefonom. E.K. je također objasnio da se operacija simulirane kupnje ponekad izvršava samo jednom, a ponekad u nekoliko navrata. U ovom predmetu, dobio je uputu svojih nadređenih da izvrši nekoliko takvih simuliranih kupnji. Štoviše, nije bilo na njemu već na njegovim nadređenima da odrede krajnji cilj operacije simulirane kupnje. U svakom slučaju, cilj takve policijske operacije bilo je iskorjenjivanje krivotvorenja novca. E.K. se nije mogao sjetiti tko je potaknuo sastanak u Lupoglavu sredinom listopada 2008. godine kada je upoznao podnositelja zahtjeva s drugim prikrivenim istražiteljem A.B.-om. Također nije mogao reći tko je potaknuo druge sastanke. U odnosu na njegov prvi sastanak s podnositeljem zahtjeva, nije mogao reći je li podnositelj zahtjeva bio u posjedu samo jedne krivotvorene novčanice od 100 eura ili više od jedne. E.K. je odgovorio da je to bio „problem [podnositelja zahtjeva]”.

50. A.B. je objasnio u svojoj izjavi da je njegov sastanak u Solinu održan na inicijativu podnositelja zahtjeva i da je upravo podnositelj zahtjeva češće kontaktirao njega nego suprotno. A.B. je osim toga izjavio da je njegov nadređeni bio ovlašten odlučiti hoće li se simulirana kupnja organizirati samo jednom ili u nekoliko navrata.

51. Nakon ispitivanja prikrivenih istražitelja, obrana je zatražila da C.M. – koji je isprva identificiran kao osoba kojoj je podnositelj zahtjeva navodno prvo pribavio krivotvorene eure (vidi odlomke 7.-9. u prethodnom tekstu) – bude ispitan na suđenju. Vijeće Općinskog suda u Pazinu odbilo je zahtjev obrane kao nebitan i odgodilo raspravu kako bi se proučile snimke tajnog nadzora podnositelja zahtjeva.

52. Dana 30. ožujka i 27. travnja 2010. godine, Općinski sud u Pazinu preslušao je snimke komunikacija i sastanaka podnositelja zahtjeva s prikrivenim istražiteljima. Utvrdio je da su prikriveni istražitelji osam puta neuspješno pokušali kontaktirati podnositelja zahtjeva.

53. Na raspravi održanoj 27. travnja 2010. godine Općinski sud u Pazinu saslušao je završne govore stranaka. Podnositelj zahtjeva posebno je tvrdio da je policija zloupotrijebila svoje ovlasti ne uhitivši ga nakon prvog nezakonitog prijenosa krivotvorenih eura i umjesto toga potakla ga je da počini dodatna kaznena djela dogovarajući kupnje većih količina krivotvorenih eura. Također je utvrdio da nikada nije postojala osnova sumnje da je počinio kazneno djelo koja bi opravdala nalog istražnog suca za određivanje posebnih izvida kaznenih djela.

54. Istog dana Općinski sud u Pazinu proglasio je podnositelja zahtjeva krivim za kazneno djelo koje mu je stavljeno na teret i osudio ga na kaznu zatvora u trajanju od pet godina i šest mjeseci. Također je zaplijenio 300 kn (oko 40 EUR) i 8.500 EUR od podnositelja zahtjeva i naložio njegovo protjerivanje iz Hrvatske. Prilikom izricanja presude podnositelju zahtjeva, Općinski sud u Pazinu ponovio je svoja prethodna utvrđenja (vidi odlomak 44. u prethodnom tekstu).

55. U odnosu na tvrdnju podnositelja zahtjeva o poticanju na počinjenje kaznenog djela, Općinski sud u Pazinu je primijetio:

„U konkretnom slučaju i preslušavanjem zapisa – telefonskih razgovora potvrđene su činjenice u smislu komunikacije prikrivenih istražitelja sa okrivljenikom, i to učestalost telefonskih razgovora a cijeneći preslušane zapise u smislu govora prikrivenih istražitelja prilikom komunikacije utvrđeno je da se radilo upravo o komunikaciji kojoj je bio za cilj susret sa okrivljenikom radi simuliranog otkupa krivotvorenih novčanica.

Po motrištu ovog suda ne može se smatrati da bi prikriveni istražitelji nedozvoljeno postupali u smislu da bi svojim postupanjem omogućili okrivljeniku širenje njegove kriminalne aktivnosti da bi na bilo koji način navodili okrivljenika na činjenje kaznenog djela.

Ispitivanjem prikrivenih istražitelja te isto tako iz niti jednog drugog podatka u spisu ne proizlazi da bi prikriveni istražitelji na primjer poticali okrivljenika na počinjenje kaznenih djela u smislu da bi mu obećali neku nagradu, da bi mu donosili poklone i slično.

Činjenica jeste ... [kako je utvrđeno tijekom postupka] da je na primjer prikriveni istražitelj u razdoblju od 12. listopada 2008.g. do 16. listopada 2008.g. osam puta pokušao kontaktirati mobilni telefon kojim se koristio okrivljenik, no po motrištu ovog suda takvo njegovo postupanje nije nikako nedozvoljeno a niti time potiče okrivljenika na kriminalne radnje već pokušava jedino ostvariti kontakt sa okrivljenikom i to u vremenu koje je „pokriveno“ mjerama prema okrivljeniku, a posebice kad se cijeni činjenica da je u tom vremenskom razdoblju i inače već komunikacija između okrivljenika i prikrivenog istražitelja.”

56. Podnositelj zahtjeva osporio je prvostupanjsku presudu podnošenjem žalbe Županijskom sudu u Puli. Tvrdio je posebice da nalozi kojima su određeni posebni izvidi kaznenih djela nisu bili odgovarajuće obrazloženi, kako to zahtijevaju odredbe Zakona o kaznenom postupku. Također je ustvrdio da nije bilo razloga nastaviti sa simuliranim otkupom i aktivnostima prikrivenih istražitelja nakon prvog nezakonitog prijenosa krivotvorenih eura u kolovozu2008. godine. Svi kasniji događaji predstavljali su poticanje na počinjenje kaznenog djela s ciljem proširenja opsega njegovih kriminalnih aktivnosti koje su na posljetku dovele do teže kazne. Podnositelj zahtjeva tvrdio je da bi takve mjere mogle biti opravdane nužnošću uhićenja dodatnih pojedinaca uključenih u to kazneno djelo, no u ovom predmetu nisu poduzete aktivnosti u tom pogledu.

57. Dana 24. rujna 2010. godine, Županijski sud u Puli odbio je žalbu podnositelja zahtjeva i potvrdio prvostupanjsku presudu. Utvrdio je da su nalozi istražnog suca za primjenom posebnih izvida kaznenih djela bili propisno obrazloženi, kako to zahtijevaju odredbe Zakona o kaznenom postupku. U odnosu na tvrdnju o poticanju na počinjenje kaznenog djela, Županijski sud u Puli je primijetio:

„... [Istražni sudac] je nalogom ... odredio da mjere traju od 21. srpnja do 21. studenog 2008. godine, dakle četiri mjeseca. Iz naloga ... od 18. studenog 2008. slijedi da se mjere produljuju za period od 21. studenog do 21. prosinca 2008. godine. Iz sadržaja tog naloga slijedi da je istražni sudac na prijedlog državnog odvjetnika iz važnih razloga produljio mjere za još mjesec dana. Naime, kada se sagledaju okolnosti konkretnog slučaja i to da je postojala osnova sumnje da optuženik raspačava krivotvorene eure, a što je ukazivalo na postojanje teškog kaznenog djela – krivotvorenja novca pa sagledavajući samu narav tog kaznenog djela te činjenicu da su određeni posebni izvidi donosili rezultate postupanja to su postojali važni razlozi za produljenjem mjera iz čl. 180. ZKP-a pa nema govora o tome da bi prikriveni istražitelji svojim postupanjem povećali kriminalnu količinu aktivnosti optuženika.

Valja navesti da se ne može govoriti o tome da bi izvršenje mjera iz čl. 180. st. 1, toč. 4 i 5 ZKP-a predstavljalo poticanje na počinjenje kaznenog djela. Naime, prikriveni istražitelj E.K. stupio je u telefonski kontakt s optuženikom tek nakon što su posebni izvidi određeni pa u njegovom ponašanju nema protupravnosti. Osim toga, to što je prikriveni istražitelj prvi nazvao optuženika, ali mu pri tom nije ni rekao razlog pozivanja što prvostupanjski sud utvrđuje iskazom prikrivenog istražitelja E.K., a do njihovog prvog susreta prošlo je gotovo mjesec dana (događaj od 6. kolovoza 2008. godine) kada je prikriveni istražitelj u Dugoj Resi otkupio jednu krivotvorenu novčanicu od 100 Eura za iznos od 300,00 kuna, navedeno ne može predstavljati poticanje na počinjenje kaznenog djela već taktičku radnju radi zadobivanja povjerenja optuženika i nastavka stavljanja u opticaj krivotvorenog novca, a da je prikriveni istražitelj u tome uspio jasno proizlazi iz činjenice da mu je optuženik nastavio prodavati sve veću količinu krivotvorenih eura za određene svote pravog novca sve dok nije uhićen. ”

58. Dana 6. studenog 2010. godine podnositelj zahtjeva podnio je zahtjev za izvanrednim preispitivanjem pravomoćne presude Vrhovnom sudu Republike Hrvatske osporavajući utvrđenja Županijskog suda u Puli. Tvrdio je da Županijski sud u Puli nije odgovarajuće obrazložio svoje zaključke koji se odnose na poticanje. Točnije, nije temeljito ispitao okolnosti prvog kontakta podnositelja zahtjeva s prikrivenim istražiteljem kada je prvi put došlo do poticanja. Nadalje, Županijski sud u Puli nije uzeo u obzir činjenicu da je većina kontakata s podnositeljem zahtjeva bila inicirana od strane prikrivenih istražitelja i nije analizirao predmet njihovih razgovora premda su oni pravilno zabilježeni jer je podnositeljev telefon bio nadziran. S tim u vezi, podnositelj zahtjeva je istaknuo mjerodavne dijelove prijepisa snimki nastalih nadzorom i snimanjem, posebno dijela gdje je prikriveni istražitelj rekao: „Hajde, definitivno moraš doći. Zar ne znaš da smo ozbiljni ljudi ...”, ili gdje je podnositelj zahtjeva rekao „Neću [to] donijeti i to je to”, nakon čega ga je prikriveni istražitelj počeo poticati na počinjenje kaznenog djela. Podnositelj zahtjeva također je ustvrdio kako nalozi istražnog suca za primjenu posebnih izvida kaznenih djela nisu bili propisno obrazloženi, sukladno zahtjevima Zakona o kaznenom postupku.

59. Dana 5. travnja 2011. godine, Vrhovni sud Republike Hrvatske odbio je podnositeljev zahtjev za izvanrednim preispitivanjem pravomoćne presude podržavši obrazloženje nižestupanjskih sudova u odnosu na podnositeljevu tvrdnju o poticanju. Utvrdio je kako ne postoji ništa u postupanju prikrivenih istražitelja što upućuje na poticanje. Također je smatrao da je postojala dovoljna osnova za primjenu tajnog nadzora i da su nalozi istražnog suca izdani u skladu s mjerodavnim odredbama Zakona o kaznenom postupku.

60. Podnositelj zahtjeva je 24. lipnja 2011. godine podnio ustavnu tužbu Ustavnom sudu Republike Hrvatske, ponovivši tvrdnje koje je iznio nižestupanjskim sudovima. Posebno je istaknuo da je primjena posebnih izvida kaznenih djela određena suprotno mjerodavnom domaćem pravu jer nalozi istražnog suca nisu bili propisno obrazloženi. Prema njegovom mišljenju, time je povrijeđeno njegovo pravo na poštivanje njegovog privatnog života i tajnost dopisivanja koje je zajamčeno člancima 35. i 36. Ustava Republike Hrvatske. Podnositelj zahtjeva je također iznio tvrdnju da je bio potican na počinjenje kaznenog djela od strane prikrivenih istražitelja i da nižestupanjski sudovi nisu propisno ispitali njegovu tvrdnju o poticanju.

61. Ustavni sud Republike Hrvatske je 8. prosinca 2011. godine odbacio ustavnu tužbu podnositelja zahtjeva kao nedopuštenu zbog toga što se presuda Vrhovnog suda Republike Hrvatske nije odnosila niti na odlučivanje o njegovim pravima i obvezama ni na optužbu protiv njega.

62. Rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske dostavljeno je podnositeljevom branitelju 5. siječnja 2012. godine.

II. MJERODAVNO DOMAĆE PRAVO I PRAKSA

A. Mjerodavno domaće pravo

1. Ustav Republike Hrvatske

63. Mjerodavne odredbe Ustava Republike Hrvatske, („Narodne novine” br. 56/1990, 135/1997, 8/1998, 113/2000, 124/2000, 28/2001, 41/2001, 55/2001, 76/2010, 85/2010 i 5/2014) glase kako slijedi:

Članak 29.

„Svatko ima pravo da zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud pravično i u razumnom roku odluči o njegovim pravima i obvezama, ili o sumnji ili optužbi zbog kažnjivog djela.”

Članak 35.

„Svakom se jamči štovanje i pravna zaštita njegova osobnog i obiteljskog života, dostojanstva, ugleda i časti.”

Članak 36.

„Sloboda i tajnost dopisivanja i svih drugih oblika općenja zajamčena je i nepovrediva.

Samo se zakonom mogu propisati ograničenja nužna za zaštitu sigurnosti države ili provedbu kaznenog postupka.”

64. Nadležnost Ustavnog suda Republike Hrvatske regulirana je člankom62. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske („Narodne novine” br. 99/1999, s daljnjim upućivanjima) koji glasi kako slijedi:

„1. Svatko može podnijeti Ustavnom sudu ustavnu tužbu ako smatra da mu je pojedinačnim aktom tijela državne vlasti, tijela jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave ili pravne osobe s javnim ovlastima, kojim je odlučeno o njegovim pravima i obvezama ili o sumnji ili optužbi zbog kažnjivog djela, povrijeđeno ljudsko pravo ili temeljna sloboda zajamčena Ustavom, odnosno Ustavom zajamčeno pravo na lokalnu i područnu (regionalnu) samoupravu (u daljnjem tekstu: ustavno pravo). ...

2. Ako je zbog povrede ustavnih prava dopušten drugi pravni put, ustavna tužba može se podnijeti tek nakon što je taj pravni put iscrpljen.”

65. Na svom sastanku u rujnu 2012. godine Ustavni sud Republike Hrvatske je odlučio, naglašavajući potrebu poštivanja prakse Suda u predmetima Maresti protiv Hrvatske (br. 55759/07, odl. 23.-28., 25. lipnja 2009.), Dolenec protiv Hrvatske (br. 25282/06, odl. 191.-201., 26. studenog 2009.) i Šebalj protiv Hrvatske (br. 4429/09, odl.242.-245., 28.lipnja 2011.), da treba prihvatiti nadležnost i pružiti zaštitu temeljem članka 62. Zakona o Ustavnom sudu u pogledu ustavnih tužbi podnesenih nakon što je Vrhovni sud Republike Hrvatske u cijelosti ili djelomično odbio zahtjev za izvanrednim preispitivanjem pravomoćne presude (vidi, na primjer, U-III- 3773/2008, 5. veljače 2013., odl. 8).

2. Kazneni zakon

66. Mjerodavna odredba Kaznenog zakona, (Narodne novine br. 110/1997, 129/2000, 51/2001, 105/2004, 71/2006, 110/2007 i 152/2008) glasi:

Krivotvorenje novca

Članak 274.

„(1) Tko izradi lažni novac s ciljem da ga stavi u optjecaj kao pravi, ili tko preinači pravi novac s ciljem da ga stavi u optjecaj ili tko takav lažni novac stavi u optjecaj stavi u optjecaj kao pravi, kaznit će se kaznom zatvora od jedne do deset godina.

(2) Kaznom iz stavka 1. ovoga članka kaznit će se tko pribavlja lažni novac s ciljem da ga stavi u optjecaj kao pravi.

(3) Tko lažni novac koji je primio kao pravi, znajući ili saznavši da je lažno načinjen ili preinačen, stavi u optjecaj, kaznit će se novčanom kaznom ili kaznom zatvora do jedne godine.

(4) Lažni će se novac oduzeti.”

3. Zakon o kaznenom postupku

67. Mjerodavne odredbe Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine” br. 110/1997, 27/1998, 58/1999, 112/1999, 58/2002, 143/2002 i 62/2003) koji se primjenjivao u mjerodavno vrijeme, u vezi s primjenom posebnih izvida kaznenih djela u kaznenim postupcima općenito, a posebice s obzirom na tajni nadzor, navedene su u predmetu Dragojević protiv Hrvatske (br. 68955/11, odlomci 55.-56., 15. siječnja 2015.).

68. Mjerodavne odredbe Zakona o kaznenom postupku koje se odnose na poticanje na počinjenje kaznenog djela sažete su u predmetu Matanović protiv Hrvatske (br. 2742/12, odl. 84.-86., 4. travnja 2017.).

69. Prema odredbi članka 181. stavka 2. Zakona o kaznenom postupku dopuštena je primjena posebnih izvida kaznenih djela u odnosu na kazneno djelo krivotvorenja novca iz članka 274. Kaznenog zakona.

70. Dana 18. prosinca 2008. godine donesen je novi Zakon o kaznenom postupku („Narodne novine” br. 152/2008, 76/2009, 80/2011, 121/2011, 91/2012, 143/2012, 56/2013, 145/2013 i 152/2014) koji u svojem mjerodavnom dijelu propisuje kako slijedi:

Članak 502.

„...

(2) Odredbe o obnovi kaznenog postupka će se primijeniti i u slučaju kada je podnesen zahtjev za izmjenu pravomoćne sudske odluke na temelju konačne presude Europskog suda za ljudska prava kojom je utvrđena povreda prava i sloboda iz Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.

(3) Zahtjev za obnovom postupka na temelju konačne presude Europskog suda za ljudska prava može se podnijeti u roku od trideset dana od datuma konačnosti presude Europskog suda za ljudska prava.”

Članak 574.

„...

(2) Ako je do stupanja na snagu ovog Zakona donesena kakva odluka protiv koje je po odredbama zakona po kojem je postupak vođen dopušten pravni lijek ili još teče rok za podnošenje pravnog lijeka, ili je pravni lijek podnesen, ali o njemu još nije odlučeno, u tom postupku primijenit će se odredbe zakona po kojem je donesena odluka, osim ako ovim Zakonom nije drukčije propisano.

(3) Odredbe članka 497. – 508. ovog Zakona na odgovarajući način će se primjenjivati i u postupcima povodom zahtjeva za obnovu kaznenog postupka podnesenima po odredbama Zakona o kaznenom postupku (»Narodne novine«, br. 110/97., 27/98., 58/99., 112/99., 58/02., 143/02. i 115/06.).

B. Mjerodavna praksa

1. Mjerodavna praksa u vezi s primjenom posebnih izvida kaznenih djela u kaznenom postupku

71. Mjerodavna praksa u vezi s primjenom posebnih izvida kaznenih djela u kaznenim postupcima općenito i s obzirom na tajni nadzor, navedena je u predmetu Dragojević (naprijed citirano, odl. 57.-60.).

2. Mjerodavna praksa koja se odnosi na prigovor o poticanju na počinjenje kaznenih djela

72. Mjerodavna praksa u pogledu prigovora o poticanju na počinjenje kaznenog djela općenito navedena je u predmetu Matanović protiv Hrvatske (naprijed citirano, odl. 94.-96.).

73. Sudska praksa Vrhovnog suda Republike Hrvatske o poticanju na počinjenje kaznenih djela dodatno je objašnjena u predmetu koji se odnosi na ponavljanu primjenu simuliranog otkupa (Kž 37/02-7, 23. studenog 2005.). Mjerodavni dio presude glasi:

„Stoga je sud prvog stupnja pravilno zaključio da je prikriveni istražitelj zbog specifičnosti svog zadatka, morao zadobiti povjerenje opt. G. S., a za to mu je bilo potrebno određeno vrijeme, o čemu egzaktno govori podatak da su se u vremenu od započinjanja važenja posebnih izvidnih mjera, do njihovog završetka, intenzivirala frekvencija prema mobilnim telefonima prikrivenog istražitelja i opt. G. S., kao i njihovi osobni kontakti.

Ovo stoga, što simulirana kupnja, ... prethodno iziskuje da se prikriveni istražitelj deklarira kao kupac određene vrste, kao i određene količine opojne droge, a uz to posebno je još potreban i dogovor o cijeni, koje radnje još nipošto ne znače da je on time nagovarao ... na učin kaznenog djela

O poticanju, u smislu čl. 180. st. 5. ZKP-a, bi se moglo raditi samo onda, kada bi prikriveni istražitelj u trenutku dok još opt. G. S. nije stvorio odluku da će prethodno nabaviti i potom prodati opojnu drogu, zajedno s ostalim supočiniteljima djela, a uloga prikrivenog istražitelja bi bila da ga uporno nagovara da donese odluku o počinjenju djela (odnosno da ga učvrsti u takvoj njegovoj početnoj odluci), što ovdje nije slučaj ...”

III. MJERODAVNI MEĐUNARODNI I POREDBENI DOKUMENTI

74. Mjerodavni međunarodni dokumenti o posebnim izvidima kaznenih djela navedeni su u predmetu Ramanauskas protiv Litve [VV], br. 74420/01, odl.35.-37., ESLJP 2008. Vidi također naprijed citirane predmete Dragojević, odl. 62.-66. i Matanović, odl. 98.

75. Komparativno pravna studija o korištenju prikrivenih istražitelja u tajnim operacijama u državama članicama Vijeća Europe navedena je u predmetu Veselov i drugi protiv Rusije, br. 23200/10, 24009/07 i 556/10, odl. 50.-63., 2. listopada 2012.). Vidi također naprijed citirani predmet Matanović, odl. 99.

 

PRAVO

I. NAVODNA POVREDA ČLANAKA 6. I 8. KONVENCIJE

76. Podnositelj zahtjeva je prigovorio da poticanju na počinjenje kaznenog djela od strane „agenata provokatora”, da je bio izložen nezakonitom tajnom nadzoru te da su dokazi prikupljeni na taj način bili korišteni u kaznenom postupku koji se vodio protiv njega. Pozvao se na članak 6. stavak 1. i članak 8. Konvencije koji u mjerodavnom dijelu glase kako slijedi:

Članak 6.

„U slučaju podizanja optužnice za kazneno djelo protiv osobe svatko ima pravo da ... sud pravično ... ispita njegov slučaj ...”

Članak 8.

„1. Svatko ima pravo na poštovanje privatnog ... života, ... i dopisivanja.

2. Javna vlast se neće miješati u ostvarivanje tog prava, osim u skladu sa zakonom i ako je u demokratskom društvu nužno radi interesa državne sigurnosti, javnog reda i mira, ili gospodarske dobrobiti zemlje, te radi sprečavanja nereda ili zločina, radi zaštite zdravlja ili morala ili radi zaštite prava i sloboda drugih.”

A. Dopuštenost

1. Tvrdnje stranaka

77. Vlada tvrdi da je konačna domaća odluka u ovom predmetu bila presuda Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 5. travnja 2011. godine (vidi odl. 59. u prethodnom tekstu) i da nije bilo razloga da podnositelj zahtjeva podnese ustavnu tužbu protiv te presude Ustavnom sudu Republike Hrvatske. Sukladno tome, Vlada smatra da je presuda Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 5. travnja 2011. godine, a ne odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske od 8. prosinca 2011. godine (vidi odl. 61.-62. u prethodnom tekstu), ona koja je mjerodavna za računanje šestomjesečnog roka. Štoviše, Vlada smatra da je podnositelj zahtjeva trebao istovremeno podnijeti ustavnu tužbu Ustavnom sudu Republike Hrvatske i zahtjev za izvanrednim preispitivanjem pravomoćne presude Vrhovnom sudu Republike Hrvatske kako bi na pravilan način iscrpio domaća pravna sredstva.

78. Podnositelj zahtjeva tvrdio je da je pravilno iscrpio domaća pravna sredstva. Istaknuo je da je praksa Ustavnog suda Republike Hrvatske kojom se proglašavaju nedopuštenima ustavne tužbe protiv odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske donesenih povodom zahtjeva za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude kasnije napuštena jer je bila suprotna načelima navedenima u praksi Suda.

2. Ocjena Suda

79. Sud primjećuje da je već ispitao, u nekoliko ranijih predmeta protiv Hrvatske, isto pitanje koje Vlada ističe u ovom predmetu (vidi sudsku naprijed citiranu u odl. 65.). Odbacio je taj Vladin argument naglašavajući da, u svjetlu mjerodavnog ustavnog uređenja iz članka 62. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske, činjenica da je podnositelj podnio ustavnu tužbu protiv presude Vrhovnog suda Republike Hrvatske kojom se odbija njegov zahtjev za izvanrednim preispitivanjem pravomoćne presude i čeka rješavanje predmeta od strane Ustavnog suda Republike Hrvatske ne može biti korištena protiv njega u izračunavanju šestomjesečnog roka (vidi, na primjer, Gregačević protiv Hrvatske, br. 58331/09, odl. 41.-42., 10. srpnja 2012.). Sud također primjećuje da je Ustavni sud Republike Hrvatske odlučio pridržavati se ove sudske prakse u svom tumačenju članka 62. Zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (vidi odl. 65. u prethodnom tekstu).

80. U tim okolnostima, Sud ne vidi nikakav razlog da u ovome predmetu odstupi od te prakse. Primjećuje da je odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske dostavljena branitelju podnositelja zahtjeva 5.siječnja 2012. godine (vidi odl. 62. u prethodnom tekstu) i da je podnositelj zahtjeva podnio svoj zahtjev Sudu 5.srpnja 2012. godine, to jest unutar šestomjesečnog roka. Vladin prigovor stoga treba odbiti.

81. Sud je utvrdio kako zahtjev nije nedopušten u smislu članka 35. stavka 3. točke a. Konvencije. Primjećuje i da nije nedopušten ni po kojoj drugoj osnovi. Stoga se mora proglasiti dopuštenim.

B. Osnovanost

1. Navodna povreda članka 8. Konvencije putem tajnog nadzora podnositelja zahtjeva

(a) Tvrdnje stranaka

82. Pozivajući se na sudsku praksu Suda u predmetu Dragojević (naprijed citirano), podnositelj zahtjeva tvrdi da je korištenje posebnih izvida kaznenih djela u njegovom predmetu (nadzor i tehničko snimanje telefonskih razgovora, tajno praćenje, uporaba prikrivenih istražitelja i simuliranog otkupa) bilo nezakonito jer se temeljilo na nalozima koje je istražni sudac izdao suprotno odredbama mjerodavnog domaćeg prava. Posebice, nalozi istražnog suca nisu sadržavali pravu ocjenu vjerojatnosti da je kazneno djelo počinjeno ili je li moguće provesti izvide kaznenog djela drugim, manje nametljivim sredstvima sukladno zahtjevima mjerodavnog domaćeg prava.

83. Vlada je prihvatila da je došlo do miješanja u prava podnositelja zahtjeva na temelju članka 8. Konvencije. Ipak, smatrala je da je takvo miješanje bilo zakonito i opravdano. Posebice, nalozi kojima su određeni posebni izvidi temeljili su se na članku 180. Zakona o kaznenom postupku i izdao ih je i nadzirao istražni sudac na temelju obrazloženih i potkrijepljenih zahtjeva podnesenih od strane nadležnog državnog odvjetništva koje je istražni sudac prihvatio kao takve. Štoviše, takvo miješanje imalo je legitiman cilj istraživanja i progona kaznenog djela krivotvorenja novca i bilo je razmjerno okolnostima i težini predmetnog kaznenog djela i kriminalnoj aktivnosti podnositelja zahtjeva.

(b) Ocjena Suda

84. Sud upućuje na opća načela koja se odnose na uporabu mjera posebnih izvida kaznenih djela navedena u presudi Dragojević (naprijed citirano, odl. 78.-84., 86.-89.; vidi također predmet Matanović (naprijed citirano, odl.112.). Nadalje primjećuje, kako je utvrdio u presudi Dragojević, da je nadzorom i snimanjem telefonskih razgovora podnositelja zahtjeva i njegovim praćenjem došlo do miješanja u pravo na poštovanje privatnog života i dopisivanja zajamčenog člankom 8. Konvencije (ibid., odl. 85.).

85. Sud u ovom predmetu primjećuje da su, kao u predmetu Dragojević, nalozi istražnog suca o uporabi mjera posebnih izvida kaznenih djela upućivali na zahtjev za uporabu mjera posebnih izvida nadležnog Državnog odvjetništva, te da su navodili zakonski izraz da se „izvidi [nisu mogli] provesti na drugi način ili bi [provođenje bilo skopčano] s nerazmjernim teškoćama”. Međutim, nisu sadržavali mjerodavno obrazloženje o određenim okolnostima predmeta, a posebno razloge o tome zašto se izvidi nisu mogli provesti na neke drukčije, manje nametljive načine (vidi odl. 11., 13. i 18. u prethodnom tekstu).

86. Sud je utvrdio u predmetu Dragojević (naprijed citirano, odl. 90.- 101.) da nedostatak obrazloženja u nalogu istražnog suca, zajedno sa zaobilaženjem tog nedostatka obrazloženja retrospektivnim opravdavanjem tajnog nadzora od strane domaćih sudova, nije bio u skladu s mjerodavnim domaćim pravom i da zbog toga u praksi nisu osigurane odgovarajuće zaštitne mjere protiv raznih mogućih zloporaba. Sud je posebice naglasio da mjerodavno domaće pravo, na način na koji su ga tumačili i primijenili nadležni sudovi, nije bilo razumno jasno u pogledu opsega i načina ostvarivanja diskrecije dodijeljene tijelima javne vlasti, te posebice u praksi nije osiguralo odgovarajuća jamstva od raznih mogućih zloupotreba. U skladu s time, postupak za određivanje i nadziranje provođenja mjera nadzora i snimanja telefonskih razgovora podnositelja zahtjeva nije bio u potpunosti u skladu sa zahtjevima zakonitosti, niti je na odgovarajući način ograničio miješanje u pravo podnositelja zahtjeva na poštovanje njegova privatnog života i dopisivanja na ono što je bilo „nužno u demokratskom društvu” (vidi također Bašić protiv Hrvatske, br. 22251/13, odl. 33.-34., 25. listopada 2016., i Matanović, naprijed citirano, odl. 114.).

87. Sud zaključuje da su ista razmatranja kao ona iz naprijed citiranih predmeta primjenjiva u ovome predmetu. Sud ne vidi nikakav razlog da u ovome predmetu odstupi od te prakse.

88. To je dovoljno da Sud zaključi da je došlo do povrede članka 8. Konvencije.

2. Navodna povreda članka 6. stavka 1. Konvencije

(a) Navodna povreda članka 6. stavka 1. u vezi s prigovorom podnositelja zahtjeva o poticanju na počinjenje kaznenog djela

(i) Tvrdnje stranaka

89. Podnositelj zahtjeva je tvrdio da je istražni sudac propustio temeljito ispitati sve okolnosti predmeta prilikom odobravanja uporabe prikrivenih istražitelja i simuliranog otkupa te da je propustio navesti razloge koji su opravdavali primjenu takvih posebnih izvida kaznenih djela. Štoviše, njegov dokazni prijedlog za ispitivanjem C.M.-a na suđenju odbijen je premda je ono moglo rasvijetliti okolnosti u kojima su prikriveni istražitelji njega kontaktirali. Podnositelj zahtjeva je također tvrdio da su ga prikriveni istražitelji potaknuli na počinjenje predmetnih kaznenih djela. Posebice, nema nikakvog objašnjenja zašto nije bio uhićen nakon prve nezakonite transakcije. Prema mišljenju podnositelja zahtjeva, premda je moglo biti opravdano nastaviti sa simuliranim kupnjama nakon prve nezakonite transakcije ako bi to bilo nužno radi uhićenja dodatnih pojedinaca uključenih u kaznena djela (operativna tehnika „buy and walk) u njegovom predmetu policija nije poduzela nikakve aktivnosti u tom smislu. Stoga je smatrao da je jedina svrha provođenja nekoliko simuliranih kupnji bila da ga se potakne na počinjenje dodatnih težih kaznenih djela krivotvorenja novca. Prema mišljenju podnositelja zahtjeva, istražni sudac nije učinkovito nadzirao rad prikrivenih istražitelja i spriječio zloporabu ovlaštenja policije. Podnositelj zahtjeva također je tvrdio kako nije mogao učinkovito osporavati dokaze pribavljene primjenom posebnih izvida kaznenih djela tijekom suđenja s obzirom da su prikriveni istražitelji ispitani dok su bili pod posebnim mjerama zaštite i zahtjev podnositelja zahtjeva za izvođenjem dodatnih dokaza je odbijen.

90. Vlada je tvrdila da su prikriveni istražitelji samo sudjelovali u kriminalnim radnjama podnositelja zahtjeva i da ih ni na koji način nisu potakli niti su potakli podnositelja zahtjeva da izvrši dodatna kaznena djela. Prema Vladinom mišljenju, bilo je jasno da je podnositelj zahtjeva već odlučio počiniti kazneno djelo krivotvorenja novca prije nego što su ga prikriveni istražitelji kontaktirali. To je bilo očigledno iz informacija koje je policija pribavila u odnosu na stavljanje krivotvorenog novca u optjecaj od strane C.M.-a i njegove povezanosti s podnositeljem zahtjeva. Štoviše, uporaba prikrivenih istražitelja bila je opravdana potrebom da se identificiraju drugi pojedinci uključeni u operaciju krivotvorenja novca. To je bila legitimna tehnika istrage temeljem prakse Suda. Vlada je također navela da su prikriveni istražitelji samo izjavili da su oni potencijalni kupci krivotvorenih eura što je bilo opravdano i nužno s obzirom na prirodu njihovog rada i okolnosti predmetnog kaznenog djela. Prema mišljenju Vlade, uvođenje drugog prikrivenog istražitelja u policijsku operaciju bilo je nužno kako bi se istražio opseg već poznate kriminalne aktivnosti podnositelja zahtjeva. Vlada je također izjavila kako je postojalo nekoliko postupovnih mjera zaštite u pogledu uporabe dokaza pribavljenih od strane prikrivenih istražitelja. Posebice, primjena posebnih izvida kaznenih djela bila je odobrena valjanim nalogom kojega je izdao istražni sudac. Podnositelj zahtjeva i njegov odvjetnik imali su priliku ispitati prikrivene istražitelje i imali su puni pristup spisu predmeta i također su mogli iznijeti sve mjerodavne argumente, koje su domaći sudovi propisno ispitali.

(ii) Ocjena Suda

(a) Opća načela

- Test poticanja na počinjenje kaznenog djela

91. Opća načela koja se odnose na pitanje poticanja na počinjenje kaznenog djela i metodologiju Suda za ispitivanje prigovora u pogledu poticanja na počinjenje kaznenog djela opširno su objašnjena u predmetu Matanović (naprijed citirano, odl. 121.-135., s dodatnim upućivanjima).

- Predmeti koji se odnose na višestruke nezakonite transakcije

92. Premda Sud još nije izrijekom odgovorio na pitanje može li i u kojim okolnostima pribjegavanje operativnoj tehnici koja uključuje organiziranje više nezakonitih transakcija između osumnjičenika i tijela vlasti države biti suprotno zahtjevima članka6. za zaštitom od poticanja na počinjenje kaznenog djela i zlouporabe ovlasti države u istrazi kaznenog djela, postoji nekoliko primjera u njegovoj sudskoj praksi koji su poučni u ovom pogledu.

93. U predmetu Milinienė protiv Litve (br. 74355/01, odl. 38., 24. lipnja 2008.) Sud se suočio sa situacijom u kojoj je pojedinac kao privatna osoba, uz podršku policije, ponudio podnositelju zahtjeva ‒ koji je radio kao sudac ‒ nekoliko značajnih financijskih poticaja u zamjenu za povoljno rješenje njegovog predmeta. Sud je utvrdio da, premda je policija utjecala na tijek događaja, nije bilo ničega u njihovim postupcima što bi upućivalo na zloporabu. Također je smatrao da je odlučujući faktor u počinjenju predmetnog kaznenog djela bilo ponašanje privatne osobe i podnositelja zahtjeva, a ne postupanje policije.

94. U predmetu Malininas protiv Litve (br. 10071/04, odl. 37, 1. srpnja 2008.), Sud je ispitivao situaciju u kojoj je podnositelj zahtjeva ponudio pribaviti drogu prikrivenom istražitelju koji mu je pristupio i pitao ga gdje bi mogao pribaviti takve nezakonite droge nakon čega je transakcija napredovala i podnositelju zahtjeva je ponuđen značajan iznos novca za pribavljanje velike količine narkotika. Sud je utvrdio da je to „očigledno predstavljalo poticaj da se roba isporuči” i proširilo ulogu policije izvan one koju imaju prikriveni istražitelji do uloge agenata provokatora što je suprotno zaštiti od poticanja na počinjenje kaznenih djela temeljem članka 6.

95. U predmetu Lalas protiv Litve (br. 13109/04, odl. 45, 1. ožujka 2011.), pred Sudom je bila situacija gdje je kriminalna aktivnost podnositelja zahtjeva otkrivena tijekom izvršavanja takozvanog modela simuliranja kriminalnog postupanja koji je izvorno naložen u pogledu jedne druge osobe. Pozivajući se na sudsku praksu u predmetu Malininas, Sud je zaključio da je značajna količina novca koju je prikriveni istražitelj ponudio supočinitelju podnositelja zahtjeva također predstavljala ‒ u odnosu na podnositelja zahtjeva ‒ poticaj da pribavi narkotike koji je predstavljao poticanje na počinjenje kaznenog djela protivno članku 6.

96. U predmetu Furcht protiv Njemačke (br. 54648/09, odl. 58.-59., 23. listopada 2014.) Sud je ispitivao situaciju u kojoj je podnositelj zahtjeva isprva odbio prijedlog prikrivenog istražitelja da sudjeluje u transakciji s drogom, no prikriveni istražitelj ga je ponovno kontaktirao i uvjerio da nastavi dogovarati prodaju droge prikrivenim istražiteljima od strane treće osobe. Sud je smatrao da su postupajući na taj način „istražna tijela jasno napustila pasivan pristup i prouzročila su da podnositelj zahtjeva počini kaznena djela”. Sud je stoga zaključio da je predmetna prikrivena mjera prelazila granice puke pasivne istrage već postojeće kriminalne aktivnosti i predstavljala je poticanje na počinjenje kaznenog djela od strane policije, suprotno članku 6.

97. Nasuprot tome, u predmetu Scholer protiv Njemačke (br. 14212/10, odl. 89.-90., 18. prosinca 2014.), u pogledu višekratnih transakcija s drogom, Sud nije utvrdio povredu članka 6. stavka 1. Konvencije u odnosu na podnositeljev prigovor da su policijski istražitelji povećali količinu naručene droge i tako ga potaknuli na preprodaju većih količina droge. Sud je primijetio da je policijski pouzdanik zaista pitao podnositelja zahtjeva prije treće transakcije koja je uključivala drogu bi li mu on mogao pribaviti veće količine droge. Ipak, točna količina naručene droge bila je određena tek nakon što je podnositelj zahtjeva objasnio da može pribaviti pouzdaniku onoliko droge koliko potonji želi. Sud je stoga zaključio da podnositelj zahtjeva nije bio izvrgnut neopravdanom pritisku od strane pouzdanika, koji je djelovao po uputi policije, da počini kaznena djela zlouporabe droge za čije je počinjenje kasnije proglašen krivim. U tim okolnostima Sud je zaključio da je policija istraživala aktivnosti podnositelja zahtjeva na način koji je u biti pasivan i nije ga poticala na počinjenje kaznenih djela koja uključuju drogu koja ne bi počinio da mu je prišao „obični” klijent umjesto policije.

98. U predmetu Ciprian Vlăduț i Ioan Florin Pop protiv Rumunjske (br. 43490/07 i 44304/07, odl. 86.-87., 16. srpnja 2015.), koji se odnosio na nekoliko nezakonitih transakcija s drogom, Sud je primijetio da je prikriveni policijski istražitelj planirao prvi posao i izvršio je sve dogovore za sljedeći, ostavivši podnositelju zahtjeva da ne čini ništa drugo osim da slijedi njegovo vodstvo. Premda je Sud utvrdio da je podnositelj zahtjeva dokazao mogućnost nabavljanja još droge u kratkom roku, smatrao je da je značajna uloga koju je prikriveni istražitelj igrao u organiziranju sljedećeg posla bila suprotna zahtjevu pasivnosti predstavnika države. Sud je također primijetio da je prikriveni istražitelj bio glavni kupac prve serije droge i, premda je kazneno djelo već bilo počinjeno, ustrajao je da podnositelj zahtjeva donese još droge koju bi prodao isključivo njemu, čak zaprijetivši da će poslovati s nekim drugim ako podnositelj zahtjeva ne bi mogao zadovoljiti njegovu potražnju. Prema mišljenju Suda, kombinacija inzistiranja od strane policije i nepostojanje bilo kakve prethodne informacije u pogledu navodne uključenosti podnositelja zahtjeva u trgovinu drogom bila je dovoljna da zaključi da je u tom predmetu došlo do poticanja na počinjenje kaznenog djela.

99. Iz navedenog slijedi da je pribjegavanje operativnoj tehnici koja uključuje organiziranje višestrukih nezakonitih transakcija s osumnjičenikom od strane tijela vlasti države priznato i dopušteno sredstvo istraživanja kaznenog djela kada kriminalna aktivnost nije jednokratan, izolirani kriminalni incident, već kontinuirani nezakoniti pothvat. Praksa Suda pokazuje da u praksi takva operativna tehnika može imati cilj stjecanja povjerenja pojedinca s ciljem utvrđivanja opsega njegove ili njezine kriminalne aktivnosti (vidi, na primjer, predmet Scholer, naprijed citirano) ili napredovanja do većeg izvora kriminalnog pothvata, točnije radi otkrivanja većeg kriminalnog kruga (vidi, na primjer, predmet Furcht, naprijed citirano).

100. Ipak, u skladu s općom zabranom poticanja na počinjenje kaznenih djela, postupci prikrivenih istražitelja moraju biti usmjereni k istraživanju kriminalne aktivnosti koja je u tijeku na način koji je u biti pasivan i ne smiju vršiti utjecaj kojim bi se poticalo na počinjenje kaznenog djela koje je teže od onoga koje je taj pojedinac već planirao počiniti bez takvog poticaja (vidi predmet Matanović, naprijed citirano, odl.123.-124., s daljnjim upućivanjima). Sukladno tome, kada državna tijela vlasti koriste operativnu tehniku koja uključuje dogovaranje više nezakonitih transakcija s osumnjičenikom, infiltracija i sudjelovanje prikrivenog istražitelja u svakoj nezakonitoj transakciji ne smije proširivati ulogu policije izvan uloge prikrivenog istražitelja do uloge agenta provokatora. U svakoj transakciji, postupanje policije mora biti sukladno propisnom korištenju državnih ovlasti (vidi predmet Milinienė, naprijed citirano, odl. 38.; Lalas, naprijed citirano, odl. 45.; Scholer, naprijed citirano, odl. 88.-89.; i Ciprian Vlăduț i Ioan Florin Pop, naprijed citirano, odl. 86.-87.).

101. Osim toga, također slijedi iz navedenoga da u svim predmetima koji se odnose na korištenje operativne tehnike koja uključuje dogovaranje više nezakonitih transakcija s osumnjičenikom od strane državnih tijela vlasti, svako produžavanje istrage mora biti temeljeno na valjanim razlozima kao što je potreba osiguravanja dovoljno dokaza kako bi se pribavila osuđujuća presuda, kako bi se steklo bolje razumijevanje prirode i opsega osumnjičenikove kriminalne aktivnosti, ili kako bi se otkrio veći kriminalni krug. Bez takvih razloga, može se utvrditi da se tijela državne vlasti upuštaju u aktivnosti kojima se nepropisno proširuje opseg ili težina kaznenog djela (usporedi predmete Malininas, naprijed citirano, odl. 37., i Furcht, naprijed citirano, odl. 58.-59.).

102. U svakoj od prethodno navedenih situacija (nepropisno postupanje prikrivenih istražitelja u jednoj ili više višekratnih nezakonitih transakcija ili uključenost u aktivnosti kojima se proširuje opseg ili težina kaznenog djela), tijela vlasti države mogu nepravedno izvrgnuti okrivljenika povećanim kaznama bilo u okviru propisanog raspona kazne ili kaznama za počinjenje težeg kaznenog djela. Ako bi se utvrdilo da je tome bilo tako, moraju se izvesti mjerodavni zaključci u skladu s Konvencijom, bilo u odnosu na određene nezakonite transakcije pogođene nepropisnim ponašanjem tijela vlasti države ili u odnosu na organiziranje više nezakonitih transakcija kao cjeline (vidi, mutatis mutandis, predmet Bannikova protiv Rusije, br. 18757/06, odl. 53.-57., 4. studenog 2010.).

103. Sud također smatra da, premda se obično pitanja koja se odnose na primjereno odmjeravanje kazne nalaze izvan područja primjene Konvencije (vidi, na primjer, Khamtokhu i Aksenchik protiv Rusije [VV], br. 60367/08 i 961/11, odl. 55., 24. siječnja 2017.; vidi također Cani protiv Albanije, br. 11006/06, odl. 55., 6. ožujka 2012.), kao pitanje pravičnosti, izrečena kazna treba odražavati kazneno djelo koje je optuženik stvarno planirao počiniti. Zaista, u bilo kojoj od prethodno navedenih situacija (vidi odl. 102.-103. u prethodnom tekstu), premda ne bi bilo nepravično osuditi osobu, bilo bi nepravično da on ili ona budu kažnjeni za onaj dio kriminalne aktivnosti koja je rezultat nepropisnog postupanja od strane tijela vlasti države (usporedi Furcht, prethodno citirano).

(b) Primjena tih načela na ovaj predmet

- Materijalni test poticanja

104. Nije sporno među strankama da je podnositelj zahtjeva bio uključen u četiri susreta tijekom kojih je uspio staviti u optjecaj značajnu količinu krivotvorenih eura prodajući ih prikrivenim policijskim istražiteljima (vidi odlomke 14.-15. i 20. u prethodnom tekstu). Ipak, postavlja se pitanje jesu li te transakcije rezultat utjecaja prikrivenih istražitelja kroz poticanje podnositelja zahtjeva da počini predmetna kaznena djela. Domaći sudovi nisu smatrali da je tome tako. Pozvali su se na činjenicu da su aktivnosti prikrivenih istražitelja bile obuhvaćene nalogom istražnog suca i smatrali su da se ne može reći da su prikriveni istražitelji dopustili podnositelju zahtjeva da razvije svoju kriminalnu aktivnost ili da su ga na bilo koji način potakli da počini kazneno djelo. Za domaće sudove, aktivnosti prikrivenih istražitelja bile su taktičke aktivnosti s ciljem stjecanja povjerenja podnositelja zahtjeva u daljnjem stavljanju krivotvorenih eura u optjecaj (vidi odl. 55. i 57. u prethodnom tekstu).

105. Sud smatra kako nema sumnje da predmet o kojem je riječ pripada u kategoriju „predmeta koji se odnose na poticanje na počinjenje kaznenih djela”. Prvo pitanje koje Sud treba ispitati stoga je jesu li istražitelji države koji su izvršavali prikrivene aktivnosti ostali unutar granica „u biti pasivnog” ponašanja ili su ih prekoračili djelujući kao agenti provokatori (vidi predmet Matanović, naprijed citirano, odl. 123.-124. i 132.).

106. Sud primjećuje na samom početku da, u vrijeme kada je pokrenuta predmetna tajna operacija, podnositelj zahtjeva nije bio u kaznenoj evidenciji i ništa u materijalu dostupnom Sudu ne sugerira da je ranije bio osumnjičen za krivotvorenje novca (usporedi V.protivFinske, naprijed citirano, odl. 70., i Teixeira de Castro protiv Portugala, 9. lipnja 1998., odl.38., Izvješća o presudama i odlukama 1998-IV). Ipak, prikrivena operacija u odnosu na podnositelja zahtjeva pokrenuta je na temelju rezultata istražnih radnji policije koji su navodno otkrili da je podnositelj zahtjeva pribavio određenu količinu krivotvorenih eura stanovitom C.M.-u koji ih je potom stavio u optjecaj u Istri (vidi odl. 9. u prethodnom tekstu).

107. Sud osim toga primjećuje kako se prvi kontakt između podnositelja zahtjeva i prikrivenog istražitelja dogodio na inicijativu potonjega. U srpnju 2008. godine, prikriveni istražitelj E.K. kontaktirao je podnositelja zahtjeva telefonom i dogovorio sastanak s njim u kolovozu 2008. godine. Upravo se na tom sastanku dogodio prvi nezakoniti prijenos krivotvorenog novca (vidi odl. 14. i 28. u prethodnom tekstu).

108. Ipak, nakon što je razmotrio materijal koji mu je na raspolaganju, Sud ne smatra da je ovaj prvi kontakt i susret između podnositelja zahtjeva i prikrivenog istražitelja predstavljao poticaj podnositelju zahtjeva da pribavi krivotvoreni novac. U tom pogledu, Sud primjećuje kako je podnositelj zahtjeva odmah ponudio prikrivenom istražitelju krivotvorenu novčanicu od 100eura (vidi odl.14 u prethodnom tekstu). Time je dokazao svoju sposobnost da u kratkom roku ponudi krivotvoreni novac i nema nikakve naznake da je postupanje policije bilo odlučujući faktor u počinjenju kaznenog djela.

109. Sud se uvjerio da je prva nezakonita transakcija između podnositelja zahtjeva i prikrivenog istražitelja bila rezultat svojevoljnog postupanja podnositelja zahtjeva (vidi Volkov i Adamskiy protiv Rusije, br. 7614/09 i 30863/10, odl. 44., 26. ožujka 2015.). Ne postoji ništa što bi sugeriralo da podnositelj zahtjeva ne bi pustio u optjecaj krivotvoreni novac tom prigodom da mu je prišao „običan” klijent umjesto policije (usporedi Scholer, naprijed citirano, odl. 88.).

110. Sud ipak primjećuje da podnositelj zahtjeva nije uhićen nakon prvog transfera krivotvorene novčanice od 100 eura prikrivenom istražitelju u kolovozu 2010. godine. Čini se da je to posljedica odluke istražnih tijela da dogovore dodatne sastanke s podnositeljem zahtjeva umjesto da ga odmah uhite nakon prve nezakonite transakcije. Podnositelj zahtjeva naposljetku je uhićen tek kada je, nakon dogovora s prikrivenim istražiteljima, pribavio veće količine krivotvorenih eura. Tijekom cijelog postupka pred domaćim sudovima i također u podnesku Sudu, podnositelj zahtjeva je tvrdio da je to bila zloporaba policijskih ovlasti s ciljem da ga se potakne na proširenje opsega kriminalne aktivnosti, što je na kraju dovelo do teže kazne (vidi odl. 53., 56. i 91. u prethodnom tekstu).

111. U svjetlu izričitog prigovora podnositelja zahtjeva, premda je Sud utvrdio na temelju dostupnog mu materijala da prva nezakonita transakcija između podnositelja zahtjeva i prikrivenog istražitelja nije bila rezultat poticanja od strane policije, Sud također mora ispitati je li korištenje operativne tehnike, od strane tijela koja su provodila istragu, dogovaranja višekratnih nezakonitih transakcija s podnositeljem zahtjeva bila suprotna zahtjevima iz članka 6. stavka 1. Konvencije (vidi odl. 102. u prethodnom tekstu). Pri tom ocjenjivanju, Sud mora prvo ispitati je li uloga predstavnika države u nekoj od višekratnih nezakonitih transakcija bila proširena izvan uloge prikrivenih istražitelja u ulogu agenata provokatora i drugo, jesu li predstavnici države putem višekratnih nezakonitih transakcija neprimjereno proširili opseg ili težinu stvarne kriminalne namjere i sposobnosti podnositelja zahtjeva (vidi odl. 103.-104. u prethodnom tekstu).

112. Sud prvenstveno primjećuje kako nema nedvojbenog dokaza tko je preuzeo inicijativu u dogovaranju daljnjih sastanaka podnositelja zahtjeva i prikrivenih istražitelja. Tijekom ispitivanja na suđenju, prikriveni istražitelj E.K. nije mogao reći je li on kontaktirao podnositelja zahtjeva češće nego što je potonji kontaktirao njega ili tko je točno potakao sastanke radi nezakonitih transakcija s krivotvorenim eurima (vidi odl. 36 i 49. u prethodnom tekstu). Premda je prikriveni istražitelj A.B. tvrdio na suđenju da je podnositelj zahtjeva kontaktirao njega u pogledu prijenosa velike količine krivotvorenih eura 22.studenog 2008. godine (vidi odl.50. u prethodnom tekstu), Sud ne može ne primijetiti da su prikriveni istražitelji višekratno pokušavali kontaktirati podnositelja zahtjeva u razdoblju koje je prethodilo tom događaju (vidi odl. 52. u prethodnom tekstu). Štoviše, postojali su određeni aspekti komunikacije između podnositelja zahtjeva i prikrivenih istražitelja koji su ukazivali na pozivanje podnositelja zahtjeva da se upusti u nezakoniti prijenos krivotvorenih eura (vidi odl. 58. u prethodnom tekstu).

113. Sud osim toga primjećuje da je istražni sudac propustio prikladno ispitati zahtjev policije za produženje uporabe simuliranog otkupa  zahtijevajući dokumente, snimke i druge pojedinosti koje bi potkrijepile općenitu tvrdnju policije kako je potreban daljnji prikriveni rad kako bi se identificiralo i uhitilo sve one koji su uključeni u stavljanje krivotvorenih novčanica u optjecaj i kako bi se prikupili dokazi o predmetnom kaznenom djelu. Umjesto toga, istražni sudac jednostavno je prihvatio zahtjev policije za produženjem uporabe simuliranog otkupa utvrdivši kako nema novih okolnosti koje bi opravdale obustavu uporabe posebnih izvida kaznenih djela za koje je izvorno izdan nalog u srpnju 2008. godine (vidi odl. 13. i 18. u prethodnom tekstu). Sud stoga nije uvjeren da je istražni sudac izvršavao pravilan nadzor daljnjeg korištenja simuliranog otkupa (vidi predmet Matanović, naprijed citirano, odl. 124.).

114. Sud također primjećuje da nije bilo nikakvih naznaka tijekom predmetnog razdoblja da podnositelj zahtjeva prodaje krivotvoreni novac ikome osim prikrivenim istražiteljima, da nisu navedene nikakve pojedinosti u pogledu načina na koji je pribavio krivotvoreni novac, da niti jedan osumnjičenik nikada nije identificiran kao osoba umiješana u taj predmet i da nije zatražena međunarodna pravna pomoć od Bosne i Hercegovine gdje je podnositelj zahtjeva navodno nabavio krivotvorene eure. Nejasnoće vezane za nastavak uporabe simuliranog otkupa također se mogu primijetiti u izjavama prikrivenih istražitelja koji ne samo da nisu mogli objasniti zašto podnositelj zahtjeva nije uhićen nakon prve nezakonite razmjene eura u kolovozu 2008. godine, već jednako tako nisu mogli objasniti razloge za odluku da se uopće provede više nezakonitih transakcija s podnositeljem zahtjeva (vidi odl. 36. i 49.-50. u prethodnom tekstu). Stoga je nejasno pod kojim su oblikom praktičnog vodstva, ako ga je uopće bilo, prikriveni istražitelji djelovali u predmetu podnositelja zahtjeva nakon prve kupnje.

115. Također je znakovito u ovom kontekstu da podnositelj zahtjeva nije optužen ili osuđen za stavljanje u optjecaj krivotvorenih eura u transakciji s bilo kim osim prikrivenim istražiteljima. Štoviše, nema nikakve naznake da su tijela vlasti poduzele ikakve daljnje aktivnosti kako bi pribavile dokaze koji bi bili nužni za progon nezakonitog pothvata koji se bavi krivotvorenjem novca, što bi moglo opravdati pribjegavanje operativnoj tehnici koja uključuje organiziranje višekratnih nezakonitih transakcija s podnositeljem zahtjeva.

116. U tim okolnostima, na temelju dostupnih materijala, Sudu je nemoguće utvrditi s dovoljnim stupnjem sigurnosti je li podnositelj zahtjeva bio žrtva poticanja na počinjenje kaznenog djela suprotno odredbama članka 6. u pogledu njegovog sudjelovanja u više nezakonitih transakcija s predstavnicima države. Stoga je bitno da Sud ispita postupak u kojemu je u ovom predmetu razmotren prigovor poticanja na počinjenje kaznenog djela kako bi osigurao da su prava na obranu zaštićena na odgovarajući način (vidi predmet Matanović, naprijed citirano, odl. 134.-135.).

- Postupovni test poticanja

117. Sud primjećuje da je podnositelj zahtjeva istaknuo prigovor, o kojemu se može raspravljati, u vezi s poticanjem na počinjenje kaznenog djela u odnosu na više nezakonitih transakcija s predstavnicima države (vidi odl. 35, 43. i 53. u prethodnom tekstu). Premda je izjavio da se smatra „odgovornim” za transakciju od 22. studenog 2008. godine jer je „popustio poticaju” od strane policije (vidi odl. 35. u prethodnom tekstu), Sud smatra da to nije oslobodilo domaće sudove od ispitivanja njegovog prigovora o poticanju na počinjenje kaznenog djela. Tome je tako zbog toga što priznanje da je kazneno djelo počinjeno kao posljedica poticanja ne može izbrisati niti to poticanje na počinjenje kaznenog djela niti njegove učinke (vidi predmet Ramanauskas protiv Litve [VV], br. 74420/01, odl. 72, ESLJP 2008.).

118. S tim u vezi, i u svjetlu specifičnih prigovora podnositelja zahtjeva, nadležni kazneni sudovi trebali su istražiti zašto je policija odlučila pokrenuti operaciju koja je uključivala organiziranje više nezakonitih transakcija s podnositeljem zahtjeva, koji su dokazni materijal imali u posjedu i način interakcije policije i podnositelja zahtjeva (vidi, mutatis mutandis, predmet Nosko i Nefedov protiv Rusije, br. 5753/09 i 11789/10, odl. 65, 30. listopada 2014.). To je bilo posebno važno u svjetlu izostanka odgovarajućeg nadzora od strane istražnog suca prilikom odobravanja predmetne prikrivene operacije (vidi odl. 115. u prethodnom tekstu) i nejasnih izjava prikrivenih istražitelja o postupku donošenja odluka u vezi s vođenjem prikrivene operacije koja je uključivala više kupnji u predmetu podnositelja zahtjeva (vidi odl. 116. u prethodnom tekstu).

119. Posebice, premda je podnositelj zahtjeva imao priliku ispitati policijske istražitelje koji su sudjelovali u više simuliranih otkupa (vidi odl. 27.-31. u prethodnom tekstu) ‒ što je važan faktor u ocjenjivanju njegovog prigovora o poticanju na počinjenje kaznenog djela ‒ prema sudskoj praksi Suda također je bilo nužno da drugi svjedoci koji su mogli svjedočiti o pitanju poticanja na počinjenje kaznenog djela budu ispitani pred sudom i ispitani od strane obrane ili da se bar daju detaljni razlozi zbog eventualnog propusta u tom pogledu (vidi predmet Bannikova, prethodno citirano, odl. 65.).

120. Zaista, čini se iz izjava prikrivenih istražitelja da je njihov nadređeni bio u središtu procesa donošenja odluka u predmetu (vidi odl. 49.-50. u prethodnom tekstu). S obzirom da je podnositelj zahtjeva tijekom cijelog postupka tvrdio da je kupnja daljnjih količina krivotvorenih eura bila posljedica poticanja, bilo je na domaćim tijelima vlasti, bez obzira na izričit podnositeljev zahtjev, rasvijetliti okolnosti predmeta (vidi, na primjer, predmete Ramanauskas, naprijed citirano, odl. 71, i Lagutin i drugi protiv Rusije, br. 6228/09 i četiri druga, odl.121., 24.travnja 2014.) uključujući ispitivanjem osobe nadređene prikrivenim istražiteljima, koja je mogla otkloniti svaku sumnju u pogledu osnovanosti i razloga za višekratnu primjenu modela simuliranog otkupa. Ipak, sud u ovom predmetu nije pokušao odgovoriti na podnositeljev prigovor poticanja na počinjenje kaznenog djela slijedeći navedeni pravac ispitivanja.

121. Domaći sudovi, prilikom ispitivanja postupanja prikrivenih istražitelja uglavnom su ograničavali svoje ispitivanje na utvrđivanje jesu li prikriveni istražitelji djelovali na temelju naloga istražnog suca. Općinski sud u Pazinu također je smatrao da nije postojalo ništa što bi upućivalo na to da su prikriveni istražitelji djelovali na neprimjeren način čime bi dopustili optuženiku da razvije svoju kriminalnu aktivnost ili ga na bilo koji način potakli da počini kazneno djelo. U vezi s time jedino se navodi kako ne postoji ništa što bi upućivalo da su prikriveni istražitelji poticali optuženika na počinjenje kaznenog djela „ u smislu da su mu ponudili neku nagradu ili da su mu kupili darove ili nešto slično” (vidi odl. 55. u prethodnom tekstu). Ipak, Sud primjećuje kako je takvo ispitivanje prigovora o poticanju na počinjenje kaznenog djela ograničeno i stoga nije sukladno s dužnosti domaćih sudova da na odgovarajući način ispitaju korištenje, od strane istražnih tijela, operativne tehnike koja uključuje dogovaranje više nezakonitih transakcija s podnositeljem zahtjeva (vidi odl. 102.-104. u prethodnom tekstu).

122. U vezi s tim, Sud također primjećuje da je Županijski sud u Puli, postupajući kao žalbeni sud, odgovorio na prigovor podnositelja zahtjeva o poticanju na počinjenje kaznenog djela oslonivši se na izjavu prikrivenog istražitelja E.K.-a (vidi odl. 57. u prethodnom tekstu). Sud je već primijetio da je izjava prikrivenog istražitelja E.K.-a nejasna (vidi odl.114. u prethodnom tekstu) i zbog toga je Sudu teško prihvatiti da je to bila dovoljna osnova na temelju koje je ispunjena obveza domaćih sudova da temeljito ispitaju prigovor podnositelja zahtjeva o poticanju na počinjenje kaznenog djela u odnosu na višekratne nezakonite transakcije.

123. Štoviše, Sud primjećuje da je Vrhovni sud Republike Hrvatske ponovio i podržao obrazloženje nižestupanjskih sudova kojim se odbija prigovor podnositelja zahtjeva o poticanju na počinjenje kaznenog djela unatoč tome što su suočeni s izvadcima iz evidentirane komunikacije između podnositelja zahtjeva i prikrivenih istražitelja koji izričito upućuju na pozivanje podnositelja zahtjeva da se upusti u kasnije nezakonite prijenose krivotvorenih eura. Međutim, Vrhovni sud Republike Hrvatske je propustio temeljito analizirati i dati mjerodavno obrazloženje prihvaćanja ili odbijanja tvrdnje podnositelja zahtjeva u tom pogledu (vidi odl. 58.-59. u prethodnom tekstu).

124. U svjetlu prethodno navedenoga, Sud utvrđuje da su domaći sudovi propustili postupiti u skladu sa svojom obvezom da učinkovito ispitaju prigovor podnositelja zahtjeva o poticanju na počinjenje kaznenog djela u vezi s višestrukim nezakonitim transakcijama krivotvorenog novca – sukladno postupovnom testu poticanja temeljem članka 6. stavka 1. Konvencije (vidi, na primjer, predmet Pătraşcu protiv Rumunjske, br. 7600/09, odl. 53, 14. veljače 2017.). Oni su propustili izvršiti svoj zadatak provjeravanja da je način na koji su višestruki simulirani otkupi naloženi i provedeni isključivao mogućnost zloporabe ovlasti, posebno poticanja na počinjenje kaznenog djela u svakoj sljedećoj kupnji, ili jesu li policijski istražitelji činili radnje koje su mogle na nepropisan način proširiti opseg kriminalne aktivnosti podnositelja zahtjeva (vidi, mutatis mutandis, predmet Lagutin i drugi, naprijed citirano, odl. 116.). Istovremeno, domaći sudovi temeljili su kaznu izrečenu podnositelju zahtjeva na kontinuiranoj kriminalnoj aktivnosti povezanoj s višestrukim nezakonitim transakcijama s policijskim agentima (vidi odl. 44. i 54. u prethodnom tekstu).

125. Sukladno tome, Sud je utvrdio da postupak odlučivanja koji je doveo do teže kazne izrečene podnositelju zahtjeva zbog višekratnog stavljanja krivotvorenog novca u optjecaj nije bio u skladu sa zahtjevima pravičnosti (vidi odl. 97. u prethodnom tekstu). Ovime se ne implicira da je on pogrešno osuđen zbog stavljanja krivotvorenog novca u optjecaj, već da su domaći sudovi propustili utvrditi je li njegovim sudjelovanjem u kasnijim nezakonitim transakcijama opseg njegove kriminalne aktivnosti proširen zbog neodgovarajućeg postupanja tijela vlasti – što je zahtijevalo izvođenje mjerodavnih zaključaka u skladu s Konvencijom (vidi odl. 102.-105. u prethodnom tekstu).

126. Sud stoga nalazi da je došlo do povrede članka 6. stavka 1. Konvencije.

(b) Navodna povreda članka 6. stavka 1. u vezi s uporabom dokaza dobivenih putem tajnog nadzora u kaznenom postupku

127. U svjetlu prethodnih utvrđenja, Sud smatra da, premda je prigovor podnositelja zahtjeva koji se odnosi na korištenje dokaza prikupljenih tajnim nadzorom dopušten, nema potrebe ispitivati ga zasebno (vidi, na primjer, predmet Ciprian Vlăduț i Ioan Florin Pop, naprijed citirano, odl. 94.).

II. PRIMJENA ČLANKA 41. KONVENCIJE

128. Člankom 41. Konvencije propisano je sljedeće:

„Ako Sud utvrdi da je došlo do povrede Konvencije i dodatnih protokola, a unutarnje pravo zainteresirane visoke ugovorne stranke omogućava samo djelomičnu odštetu, Sud će, prema potrebi, dodijeliti pravičnu naknadu povrijeđenoj stranci.”

A. Šteta

129. Podnositelj zahtjeva potražuje 10.000 EUR na ime neimovinske štete u vezi s povredom njegovog prava na pravično suđenje.

130. Vlada smatra da je podnositeljev zahtjev pretjeran, neosnovan i nepotkrijepljen.

131. Sud smatra da je podnositelj zahtjeva zasigurno pretrpio neimovinsku štetu koja nije u dovoljnoj mjeri nadoknađena samim utvrđivanjem povrede. Presuđujući na pravičnoj osnovi, Sud dosuđuje podnositelju zahtjeva iznos od 1.500 EUR na ime neimovinske štete, uvećan za sve poreze koji bi mogli biti zaračunati na taj iznos.

B. Troškovi i izdaci

132. Podnositelj zahtjeva također potražuje 6.910 EUR na ime troškova i izdataka nastalih pred domaćim sudovima i ovim Sudom.

133. Vlada smatra da je podnositeljev zahtjev pretjeran i neutemeljen.

134. Prema sudskoj praksi Suda podnositelj ima pravo na naknadu svojih troškova i izdataka samo ako je dokazano da su stvarno i nužno nastali i bili razumni glede iznosa. U ovome predmetu, uzimajući u obzir dokumente koje ima u posjedu i naprijed navedene kriterije, Sud smatra razumnim dosuditi iznos od 6.800 EUR na ime troškova po svim osnovama.

C. Zatezne kamate

135. Sud smatra primjerenim da se stopa zatezne kamate temelji na najnižoj kreditnoj stopi Europske središnje banke uvećanoj za tri postotna poena.

 

IZ TIH RAZLOGA SUD JEDNOGLASNO

1. Utvrđuje da je zahtjev dopušten;

2. Presuđuje da je došlo do povrede članka 8. Konvencije;

3. Presuđuje da je došlo do povrede članka 6. stavka 1. Konvencije u odnosu na prigovor podnositelja zahtjeva o poticanju na počinjenje kaznenog djela;

4. Presuđuje da nema potrebe ispitati preostali prigovor podnositelja zahtjeva na temelju članka 6. stavka 1. Konvencije;

5. Presuđuje

(a) da tužena država treba isplatiti podnositelju, u roku od tri mjeseca od dana konačnosti presude temelje članka 44. stavka 2. Konvencije, sljedeće iznose koje je potrebno preračunati u hrvatske kune (HRK) prema tečaju važećem na dan isplate:

(i) 1.500 EUR (tisuću i petsto eura), na ime neimovinske štete, uvećanih za sve poreze koji bi se mogli zaračunati podnositelju zahtjeva;
(ii) 6.800 EUR (šest tisuća i osamsto eura), uvećanih za sve poreze koje bi se mogli zaračunati podnositelju zahtjeva, na ime troškova i izdataka;

(b) da se od proteka prethodno navedena tri mjeseca do namirenja na prethodno spomenute iznose plaća obična kamata prema stopi koja je jednaka najnižoj kreditnoj stopi Europske središnje banke tijekom razdoblja neplaćanja, uvećanoj za tri postotna poena;

6. Odbija preostali dio zahtjeva podnositelja za pravičnom naknadom.

 

Sastavljeno na engleskom jeziku i otpravljeno u pisanom obliku 23. studenoga 2017. godine, u skladu s pravilom 77. stavcima 2. i 3. Poslovnika Suda.

Renata Degener                                       Linos-Alexandre Sicilianos

Zamjenica tajnika                                      Predsjednik

 

 

_____________________________________________________
Prevod presude preuzet sa stranice Zastupnika Republike Hrvatske pred Evropskim sudom za ljudska prava
https://uredzastupnika.gov.hr/

Ured zastupnika Republike Hrvatske pred Europskim sudom za ljudska prava provjerio je točnost prijevoda, te proveo lekturu i pravnu redakturu istoga.

 

 

Nema povezane prakse za ovu presudu.
Sažmi komentare

Komentari

Relevantni komentari iz drugih presuda

Član 6 | DIC | Bochan protiv Ukrajine br.2
Bočan protiv Ukrajine interesantna je jer podnositeljka ima pravo da "žalbu u svetlu vanrednih okolnosti" koja predstavlja posebni vanredni pravni lek u ukrajinskom pravu. Međutim, Vrhovni sud Ukrajine odbio je dati zahtev podnositeljke a svoju odluku obrazložio je na način koji nije u skladu sa zaključcima iz ranije presude Evropskog suda.

Ovime je ona onemogućena da koristi pravni lek raspoloživ u domaćem pravu, čime je povređeno pravo na pravično suđenje.
Član 6 | DIC | Cvetković protiv Srbije
Vrhovni sud Srbije je, na sednici održanoj 24.04.2008. godine, odlučujući o reviziji tužioca, izjavljenoj protiv presude Okružnog suda u Leskovcu, Gž. 860/07 od 26.04.2007, doneo rešenje kojim se ukida presuda Okružnog suda u Leskovcu i predmet vraća na drugostepeno odlučivanje o žalbama parničnih stranaka.

Rešenje Rev.II 1209/07, anonimizirano u skladu sa Pravilnikom, može se preuzeti sa adrese
ovde
Član 6 | DIC | Erkapić protiv Hrvatske
Presuda je povezana sa rešenjem Kzz 1212/2018 od 14.11.2018. Vrhovnog kasacionog suda, kojim se odbacuje kao nedozvolјen zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivlјenog Marka Ristića - advokata Aleksandra Milićevića, podnet protiv pravnosnažnih presuda Višeg suda u Beogradu K.br.9/2018 od 19.04.2018. godine i Apelacionog suda u Beogradu Kž1 578/18 od 05.07.2018. godine.

Presudom Višeg suda u Beogradu K.br.9/2018 od 19.04.2018. godine okrivlјeni M.R. oglašen je krivim zbog izvršenja krivičnog dela neovlašćena proizvodnja i stavlјanje u promet opojnih droga iz člana 246. stav 1. KZ za koje mu je utvrđena kazna zatvora u trajanju od 3 godine i 2 meseca, te mu je opozvana uslovna osuda izrečena presudom Trećeg osnovnog suda u Beogradu Spk.br.121/17 od 11.10.2017. godine i uzeta kao utvrđena kazna zatvora u trajanju od 8 meseci, pa je okrivlјeni osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 3 (tri) godine i 6 (šest) meseci u koju mu se uračunava vreme provedeno na zadržavanju i u pritvoru počev od 10.11.2017. godine do 19.04.2018. godine. Istom presudom prema okrivlјenom je izrečena mera bezbednosti oduzimanje predmeta i to opojne droge kanabis u neto iznosu od 421,02 grama. Okrivlјeni je obavezan da plati troškove krivičnog postupka u iznosu od 12.000,00 dinara i sudski paušal u iznosu od 20.000,00 dinara, a sve u roku od 15 dana od dana pravnosnažnosti presude.
Presudom Apelacionog suda u Beogradu Kž1 578/18 od 05.07.2018. godine odbijene su kao neosnovane žalbe Višeg javnog tužioca u Beogradu, okrivlјenog i njegovog branioca - advokata Aleksandra Milićevića, pa je potvrđena presuda Višeg suda u Beogradu K.br.9/2018 od 19.04.2018. godine.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde
Član 6 | DIC | Filips protiv Ujedinjenog Kraljevstva
Presuda je povezana sa presudom Kzz 1211/2018 od 28.11.2018. godine, Vrhovnog kasacionog suda, kojom se odbija kao neosnovan, zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivlјenog Ž.N., podnet protiv pravnosnažnih presuda Višeg suda u Beogradu K br. 247/15 od 06.11.2017. godine i Apelacionog suda u Beogradu Kž1 br. 132/18 od 31.05.2018. godine, u odnosu na bitne povrede odredaba krivičnog postupka iz člana 438. stav 1. tačka 9) i iz člana 438. stav 2. tačka 1) Zakonika o krivičnom postupku, te na povredu zakona iz člana 439. tačka 2) Zakonika o krivičnom postupku, dok se isti zahtev u ostalom delu odbacuje.

Presudom Višeg suda u Beogradu K br. 247/15 od 06.11.2017. godine, okrivlјeni je oglašen krivim zbog izvršenja krivičnog dela ubistvo u pokušaju iz člana 113. u vezi člana 30. KZ i krivičnog dela nedozvolјena proizvodnja, držanje, nošenje i promet oružja i eksplozivnih materija iz člana 348. stav 5. u vezi stava 1. KZ, pa pošto su mu primenom odredaba članova 56. i 57. KZ prethodno utvrđene pojedinačne kazne za svako od izvršenih krivičnih dela, i to za krivično delo iz člana 113. u vezi člana 30. KZ kazna zatvora u trajanju od tri godine, a za krivično delo iz člana 348. stav 5. u vezi stava 1. KZ kazna zatvora u trajanju od šest meseci, okrivlјeni je na osnovu člana 60. KZ osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od tri godine i tri meseca, u koju kaznu mu je uračunato vreme provedeno u pritvoru od 09.11.2013. godine do 19.05.2014. godine. Presudom Apelacionog suda u Beogradu Kž1 br. 132/18 od 31.05.2018. godine, odbijena je kao neosnovana žalba branioca okrivlјenog, a presuda Višeg suda u Beogradu K br. 247/15 od 06.11.2017. godine, potvrđena.

Presuda je dostupna u javnoj bazi sudske prakse ovde

Član 6 | DIC | Jelena Krstić protiv Srbije
Odluka je povezana sa rešenjem Ržk 3/17 od 27.02.2017. Apelacionog suda u Novom Sadu, kojim odbacuju kao neosnovane žalbe branioca okr. M.K. radi zaštite prava na suđenje u razumnom roku od 16.01.2017. god. i žalba branioca istog okr., pa se rešenje predsednika Višeg suda u Subotici R4K.3/16 od 19.01.2017.god. potvrđuje.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde
Član 6 | DIC | Lepojić protiv Srbije
Presuda se navodi u presudi Gž1 3533/2018 od 11.01.2019. godine Apelacionog suda u Beogradu, kojom se preinačuje presuda Prvog osnovnog suda u Beogradu P1.br.1882/18 od 2.7.2018.godine, u stavu prvom izreke, pa se odbija, kao neosnovan, tužbeni zahtev tužilјe kojim je tražila da se obaveže tužena da tužilјi na ime naknade štete zbog neisplaćenih troškova prevoza za dolazak na rad i odlazak sa rada za period od februara 2013.godine do marta 2015.godine isplati novčane iznose po mesecima, sa zateznom kamatom od dospelosti svakog pojedinačnog mesečnog iznosa do isplate.

U postupku žalbene kontrole ovaj sud je posebno imao u vidu stav izražen u praksi Evropskog suda za lјudska prava (presuda Evropskog suda za lјudska prava predmet “Lepojić protiv Srbije”, predstavka broj 13909/05), da su sudovi obavezani da primene pravila postupka izbegavajući kako preterani formalizam koji bi ugrozio pravičnost postupka, tako i preteranu fleksibilnost koja bi učinila bezvrednim (ništavim, beznačajnim), proceduralne zahteve predviđene zakonom.

Presuda je dostupna u javnoj bazi sudske prakse ovde
Član 6 | DIC | Ljajić protiv Srbije
Presuda je povezana sa presudom Gž rr 1/2018 od 22.02.2018. godine Apelacionog suda u Beogradu, kojom se odbija kao neosnovana žalba tužioca i potvrđuje presuda Višeg suda u Beogradu P rr 1 br.1/17 od 06.11.2017. godine.

Presudom Višeg suda u Beogradu P rr 1.br.1/17 od 06.11.2017. godine, prvim stavom izreke odbijen je tužbeni zahtev kojim je tužilac tražio da se naloži tuženoj da mu na ime naknade štete isplati iznos od 338.431.379,60 dinara, sa zakonskom zateznom kamatom od 05.11.2010. godine do isplate. Drugim stavom izreke naloženo je tužiocu da tuženoj naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 46.000,oo dinara.

Presuda je dostupna u javnoj bazi sudske prakse ovde
Član 6 | DIC | Maširević protiv Srbije
Vrhovni sud Srbije je, na sednici održanoj 24.10.2007. godine, odlučujući o reviziji tužioca, izjavljenoj protiv presude Okružnog suda u Novom Sadu, Gž. 967/2004 od 24.02.2005, doneo rešenje kojim se kao odbacije kao nedozvoljena revizija izjavljena protiv presude Okružnog suda u Novom Sadu i dopunske presude od 25.04.2007. godine.

Rešenje Rev.II 1209/07, anonimizirano u skladu sa Pravilnikom, može se preuzeti sa adrese
ovde
Član 6 | DIC | Milovanović protiv Srbije
Presuda se navodi u obrazloženju presude Gž 2334/2018 od 27.04.2018. godine Apelacionog suda u Beogradu, kojom se potvrđuje presuda Prvog osnovnog suda u Beogradu P br. 12479/14 od 30.01.2017. godine u stavu prvom izreke i u delu stava drugog izreke kojim je odbijen kao neosnovan tužbeni zahtev tužioca "AA" da se obaveže tužena Republika Srbija, Ministarstvo pravde da tužiocu na ime naknade zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku isplati još iznos od 8.200,00 evra u dinarskoj protivvrednosti po srednjem kursu NBS na dan isplate i u ovom delu žalbe tužene Republike Srbije, Ministarstvo pravde i tužioca "AA" odbijaju, kao neosnovane, a presuda se preinačava u preostalom delu stava drugog izreke tako što se obavezuje tužena Republika Srbija, Ministarstvo pravde da tužiocu "AA" na ime naknade zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku isplati još iznos od 1.200,00 evra u dinarskoj protivvrednosti po srednjem kursu NBS na dan isplate u roku od 15 dana od dostavlјanja otpravka presude.

Presuda je dostupna u javnoj bazi sudske prakse ovde
Član 6 | DIC | Nuhović i Kurtanović protiv Srbije
Presuda je povezana sa rešenjem R4g 23/2016 od 13.09.2016. godine Apelacionog suda u Novom Sadu, u postupku radi zaštite prava na suđenje u razumnom roku predlagača K.G.-Dž. iz S., kojim se utvrđuje da je predlagaču K.G.-Dž. povređeno pravo na suđenje u razumnom roku u predmetu Osnovnog suda u Somboru P. 506/11.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde
Član 6 | DIC | R. Kačapor i druge podnositeljke predstavke protiv Srbije
Presuda je povezana sa rešenjem Rev 3042/2019 od 25.10.2019. Vrhovnog kasacionog suda, kojim se odbacuje kao nedozvolјena revizija tužene izjavlјena protiv presude Višeg suda u Vranju Gž 3007/18 od 28.02.2019. godine.
Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde
Član 6 | DIC | R. Kačapor i druge podnositeljke predstavke protiv Srbije
Presuda je povezana sa rešenjem Rev 3100/2019 od 18.09.2019. Vrhovnog kasacionog suda, kojim se odbacuje kao nedozvolјena revizija tužene izjavlјena protiv presude Višeg suda u Vranju Gž 3400/18 od 29.03.2019. godine.
Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde
Član 6 | DIC | R. Kačapor i druge podnositeljke predstavke protiv Srbije
Presuda se navodi u obrazloženju rešenja Gž 1249/2013 od 22.04.2013. godine Apelacionog suda u Kragujevcu, kojim se ukida presuda Osnovnog suda u Kruševcu, Sudske jedinice u Brusu II-11 P. br. 1466/2012 od 30. januara 2013. godine i predmet vraća istom sudu na ponovno suđenje.
Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde
Član 6 | DIC | Simić protiv Srbije
Presuda je citirana u rešenju R4r 8/2016 od 22.02.2016. godine Apelacionog suda u Novom Sadu, kojim se utvrđuje da je predlagaču P.D. iz P. povređeno pravo na suđenje u razumnom roku u postupku koji se vodi pred Osnovnim sudom u Rumi pod. posl. br. 6P1. 153/2013. i nalaže se Osnovnom sudu u Rumi da preduzme odgovarajuće mere da se parnični postupak po tužbi predlagača u predmetu 6P1. 153/2013 okonča u najkraćem roku.

U konkretnom slučaju po oceni ovog suda neažurno postupanje prvostepenog suda propuštanjem da zakaže pripremno ročište u zakonom propisanom roku iz čl. 301. st. 1. ZPP-a (održano nakon 1 godine i 7 meseci od odgovora na tužbu) i u dalјnjem propuštanje zakazivanja ročišta za glavnu javnu raspravu u roku od 30 dana od dana održavanja pripremnog ročišta (održano nakon 4 meseca), sa ročištima na kojima nije izveden nijedan dokaz niti je odlučeno o dokaznim predlozima stranaka protivno članu 315. ZPP-a, uz odlaganje dva ročišta, kao i nepoštovanje utvrđenog vremenskog okvira i odlučivanja koja će dokazna sredstva da izvede na glavnoj raspravi primenom člana 308. stav 3. ZPP-a, isklјučivi su razlog za dugotrajnost postupka po oceni ovog suda, pa i u situaciji kada postupak traje kraće od tri godine a nije doneta prvostepena presuda u konkretnom slučaju dve godine i šest meseci postoji povreda prava na suđenje u razumnom roku. Naime, u konkretnom slučaju u pitanju je spor iz radnog odnosa radi poništaja rešenja o otkazu ugovora o radu koji je po svojoj prirodi hitan i od egzistencijalnog značaja za tužioca, pa iako je u pitanju relativno složen postupak koji traži izvođenje odgovarajućih dokaza izloženo neažurno postupanje suda bez opravdanih razloga i doprinosa predlagača dugotrajnosti postupka protivno zakonom utvrđenim rokovima vodi povredi prava na koju osnovano ukazuje predlagač.

Prilikom zauzimanja ovakvog stava ovaj sud je cenio i praksu Evropskog suda za lјudska prava prema kojoj samo ona kašnjenja i odugovlačenja koja se mogu pripisati sudovima i drugim državnim organima mogu dovesti do zaklјučka o nepoštovanju prava na suđenje u razumnom roku (presuda Evropskog suda za lјudska prava Proszak protiv Polјske, od 16. decembra 1997. godine, stav 40.), ovaj Apelacioni sud je ocenio da se opisano postupanje prvostepenog suda u periodu od tužbe do podnošenja zahteva predlagača može smatrati neefikasnim i nedelotvornim, budući da je sud u toku celokupnog trajanja označenog dela postupka nije preduzimao radnje u cilјu raspravlјanja spornih činjenica i okončanja spora. Isti stav iskazan je i u Ustavnoj odluci br. Už-1971/2015 od 11.06.2015. godine.

Na potvrdu ovog stava ukazuje kako praksa suda u Strazburu (Čižiškova protiv Srbije od 19.01.2010. godine, Simić protiv Srbije od 24.11.2009. godine, Stanković protiv Srbije od 16.12.2008. godine), tako i praksa Ustavnog suda RS u većem broju svojih odluka (Už-779/2011 od 10.07.2013. godine, Už-2205/2013 od 18.06.2013. godine i Už-1838/2013 od 11.06.2015. godine).

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde
Član 6 | DIC | Stanković i Trajković protiv Srbije
Presuda je povezana sa presudom Rev 1540/2010 od 10.03.2010. godine, Vrhovnog kasacionog suda, kojom se odbija kao neosnovana revizija tužilaca izjavlјena protiv presude Okružnog suda u Beogradu Gž.1537/08 od 04.03.2009. godine.

Delimičnom presudom Prvog opštinskog suda u Beogradu P.8335/06 od 03.10.2007. godine, stavom prvim izreke je obavezana tužena da tužiocima na ime duševnih bolova zbog smrti roditelјa isplati svakom tužiocu po 800.000,00 dinara, sa zakonskom zateznom kamatom od 03.10.2007. godine do isplate. Stavom drugim izreke konstatovano je da će po zahtevu za naknadu materijalne štete u vidu izgublјenog izdržavanja za tužilјu GG kao i o zahtevu za naknadu troškova postupka biti odlučeno po pravnosnažnosti delimične presude. Stavom trećim izreke tužioci su oslobođeni od obaveze plaćanja takse na tužbu i odluku, koji padaju na teret budžetskih sredstava suda. Presudom Okružnog suda u Beogradu Gž.1537/08 od 04.03.2009. godine, preinačena je delimična presuda Prvog opštinskog suda u Beogradu P.8335/06 od 03.10.2007. godine, u stavu prvom izreke i odbijen tužbeni zahtev tužilaca kojim je traženo da se obaveže tužena da im na ime naknade nematerijalne štete zbog smrti roditelјa i to oca ĐĐ i majke EE isplati svakom po 800.000,00 dinara, sa zakonskom zateznom kamatom na pojedinačne iznose od 03.10.2007. godine do konačne isplate, kao neosnovan.

Prema utvrđenom činjeničnom stanju, roditelјi tužilaca ĐĐ i EE su pravnosnažnim rešenjem Opštinskog suda u Đakovici od 15.09.2006. godine proglašeni umrlim 11.06.1999. godine, kada su bili oteti iz kuće u selu ..., na području AP Kosova i Metohije. Kod ovako utvrđenog činjeničnog stanja pravilno je drugostepeni sud preinačenjem prvostepene presude primenio materijalno pravo, kada je tužbeni zahtev tužilaca za naknadu nematerijalne štete zbog smrti roditelјa, odbio.

Presuda je dostupna u javnoj bazi sudske prakse ovde
Član 6 | DIC | Stanković i Trajković protiv Srbije
Presuda je povezana sa rešenjem Rev1 28/2013 od 19.04.2013. godine, Vrhovnog kasacionog suda, kojim se usvaja revizija tužilaca, pa se ukida presuda Okružnog suda u Beogradu Gž 1537/08 od 04.03.2009. godine i predmet ustupa Apelacionom sudu u Beogradu na ponovno suđenje.

Prvi opštinski sud u Beogradu, delimičnom presudom P 8335/06 od 03.10.2007. godine, stavom prvim izreke, obavezao je tuženu da plati tužiocima na ime duševnih bolova zbog smrti roditelјa i to oca ĐĐ i majke EE, po 800.000,00 dinara, sa zakonskom zateznom kamatom od 03.10.2007. godine, pa do isplate. U stavu drugom izreke, konstatovao je, da će o zahtevu za naknadu materijalne štete, izgublјenog izdržavanja za tužilјu GG, kao i o zahtevu za naknadu troškova postupka biti odlučeno naknadno po pravnosnažnosti delimične presude. Stavom trećim izreke, oslobodio je tužioce obaveze plaćanja takse na tužbu i odluku, pa isti padaju na teret budžetskih sredstava suda.
Okružni sud u Beogradu, presudom Gž 1537/08 od 04.03.2009. godine, preinačio je delimičnu presudu Prvog opštinskog suda u Beogradu P 8335/06 od 03.10.2007. godine, u stavu prvom izreke, tako što je odbio kao neosnovan tužbeni zahtev tužilaca, kojim su tražili da se obaveže tužena da im na ime naknade nematerijalne štete za duševne bolove zbog smrti roditelјa i to oca ĐĐ i majke EE plati po 800.000,00 dinara, sa zakonskom zateznom kamatom na svaki pojedinačni iznos, počev od 03.10.2007. godine pa do konačne isplate. Protiv pravnosnažne presude donesene u drugom stepenu, tužioci su izjavili reviziju, zbog pogrešne primene materijalnog prava.

Vrhovni kasacioni sud, presudom Rev 1540/10 od 10.03.2010. godine, odbio je kao neosnovanu reviziju tužilaca, izjavlјenu protiv presude Okružnog suda u Beogradu Gž 1537/08 od 04.03.2009. godine. Ustavni sud Srbije, odlukom Už 2786/2010 od 28.06.2012. godine, stavom prvim izreke, usvojio je ustavnu žalbu AA, BB, VV, GG i DD, izjavlјenu protiv presude Vrhovnog kasacionog suda Rev 1540/10 od 10.03.2010. godine i utvrdio da su podnosiocima ustavne žalbe povređena prava na naknadu štete iz člana 35. stav 2. Ustava

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde

Član 6 | DIC | Stanković protiv Srbije
Presuda je citirana u rešenju R4r 8/2016 od 22.02.2016. godine Apelacionog suda u Novom Sadu, kojim se utvrđuje da je predlagaču P.D. iz P. povređeno pravo na suđenje u razumnom roku u postupku koji se vodi pred Osnovnim sudom u Rumi pod. posl. br. 6P1. 153/2013. i nalaže se Osnovnom sudu u Rumi da preduzme odgovarajuće mere da se parnični postupak po tužbi predlagača u predmetu 6P1. 153/2013 okonča u najkraćem roku.

U konkretnom slučaju po oceni ovog suda neažurno postupanje prvostepenog suda propuštanjem da zakaže pripremno ročište u zakonom propisanom roku iz čl. 301. st. 1. ZPP-a (održano nakon 1 godine i 7 meseci od odgovora na tužbu) i u dalјnjem propuštanje zakazivanja ročišta za glavnu javnu raspravu u roku od 30 dana od dana održavanja pripremnog ročišta (održano nakon 4 meseca), sa ročištima na kojima nije izveden nijedan dokaz niti je odlučeno o dokaznim predlozima stranaka protivno članu 315. ZPP-a, uz odlaganje dva ročišta, kao i nepoštovanje utvrđenog vremenskog okvira i odlučivanja koja će dokazna sredstva da izvede na glavnoj raspravi primenom člana 308. stav 3. ZPP-a, isklјučivi su razlog za dugotrajnost postupka po oceni ovog suda, pa i u situaciji kada postupak traje kraće od tri godine a nije doneta prvostepena presuda u konkretnom slučaju dve godine i šest meseci postoji povreda prava na suđenje u razumnom roku. Naime, u konkretnom slučaju u pitanju je spor iz radnog odnosa radi poništaja rešenja o otkazu ugovora o radu koji je po svojoj prirodi hitan i od egzistencijalnog značaja za tužioca, pa iako je u pitanju relativno složen postupak koji traži izvođenje odgovarajućih dokaza izloženo neažurno postupanje suda bez opravdanih razloga i doprinosa predlagača dugotrajnosti postupka protivno zakonom utvrđenim rokovima vodi povredi prava na koju osnovano ukazuje predlagač.

Prilikom zauzimanja ovakvog stava ovaj sud je cenio i praksu Evropskog suda za lјudska prava prema kojoj samo ona kašnjenja i odugovlačenja koja se mogu pripisati sudovima i drugim državnim organima mogu dovesti do zaklјučka o nepoštovanju prava na suđenje u razumnom roku (presuda Evropskog suda za lјudska prava Proszak protiv Polјske, od 16. decembra 1997. godine, stav 40.), ovaj Apelacioni sud je ocenio da se opisano postupanje prvostepenog suda u periodu od tužbe do podnošenja zahteva predlagača može smatrati neefikasnim i nedelotvornim, budući da je sud u toku celokupnog trajanja označenog dela postupka nije preduzimao radnje u cilјu raspravlјanja spornih činjenica i okončanja spora. Isti stav iskazan je i u Ustavnoj odluci br. Už-1971/2015 od 11.06.2015. godine.

Na potvrdu ovog stava ukazuje kako praksa suda u Strazburu (Čižiškova protiv Srbije od 19.01.2010. godine, Simić protiv Srbije od 24.11.2009. godine, Stanković protiv Srbije od 16.12.2008. godine), tako i praksa Ustavnog suda RS u većem broju svojih odluka (Už-779/2011 od 10.07.2013. godine, Už-2205/2013 od 18.06.2013. godine i Už-1838/2013 od 11.06.2015. godine).

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde
Član 6 | DIC | Vidas protiv Hrvatske
Presuda je povezana sa rešenjem Rev 3108/2019 od 25.10.2019. godine, Vrhovnog kasacionog suda, kojim se odbacuje kao nedozvolјena revizija tužene izjavlјena protiv presude Višeg suda u Vranju Gž 3220/18 od 04.03.2019. godine i odbijaju se zahtevi stranaka za naknadu troškova postupka po reviziji.

Presudom Osnovnog suda u Vranju Prr1 303/17 od 21.03.2018. godine, stavom prvim izreke obavezana je tužena da isplati tužiocu na ime naknade imovinske štete izazvane povredom prava na suđenje u razumnom roku u predmetu Opštinskog suda, sada Osnovnog suda u Vranju I 234/17 novčane iznose navedene u ovom stavu izreke, sa zakonskom zateznom kamatom na svaki novčani iznos počev od označenih datuma pa do isplate. Stavom drugim izreke odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtev kojim je tužilac tražio da se obaveže tužena da mu na dosuđeni iznos troškova izvršnog postupka plati zakonsku zateznu kamatu. Presudom Višeg suda u Vranju Gž 3220/18 od 04.03.2019. godine, stavom prvim izreke odbijena je kao neosnovana žalba tužene i potvrđena presuda Osnovnog suda u Vranju Prr1 303/17 od 21.03.2018. godine u stavovima prvom i trećem izreke. Stavom drugim izreke odbijeni su zahtevi stranaka za naknadu troškova drugostepenog postupka.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde
Član 6 | DIC | Y protiv Slovenije
Presuda je povezana sa rešenjem R4k br. 18/15 od 17.06.2015. godine Apelacionog suda u Novom Sadu, kojim se odbija zahtev predlagača K.B. iz B.P. za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku u postupku pred Osnovnim sudom u Loznici kao neosnovan.



Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde.


Presuda je međutim značajnija u pogledu pravnog stava koji se odnosi na ispitivanje svedoka, budući da je maloletna osoba agresivno ispitivana od strane optuženog čime je sekundarno viktimizovana.
Član 6 | DIC | Živaljević protiv Crne Gore
Presuda je povezana sa presudom Gž 2108/18 od 09.08.2018. Apelacionog suda u Nišu, kojim se odbija žalba tuženog Grada Niša i potvrđuje presuda Višeg suda u Nišu 6P 1566/17 od 30.11.2017. godine u stavu prvom i drugom izreke i presuda ukida u trećem stavu i predmet vraća prvostepenom sudu na ponovno odlučivanje u ovom delu.

Presuda je dostupna u javnoj bazi sudske prakse ovde

Član 6-1 | DIC | Anđelković protiv Srbije
Presuda je povezana sa rešenjem R4r 1/2017 od 06.03 2017. godine Apelacionog suda u Novom Sadu, kojim se predlagačima određuje naknada zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde
Član 6-1 | Bojan Ikić | Anđelković protiv Srbije
Presuda se poziva u žalbi koju je Upravnom sudu podneo žalilac protiv rešenja Republičke izborne komisije.\r\nŽalilac osporava zakonitost ožalbenog rešenja iz svih zakonskih razloga, ukazujući na povrede prava iz člana 32. Ustava Republike Srbije, u smislu paušalne primene prava, suprotno presudi Evropskog suda za lјudska prava Anđelković v. Srbija i na povrede prava na pravno sredstvo iz člana 36. Ustava Republike Srbije, u smislu nedelotvornosti prigovora.\r\nUpravni sud je presudom broj 4 Už 2755/20 od 4.7.2020. usvojio žalbu i poništio rešenje Republičke izborne komisije.\r\nPresuda je dostupna u javnoj bazi sudske prakse na ovde
Član 6-1 | DIC | Blagojević protiv Srbije
Presuda je povezana sa rešenjem Rž g 5/2016 od 31.10.2016. Apelacionog suda u Novom Sadu, kojim se žalba predlagača se usvaja, pa se rešenje Višeg suda u Sremskoj Mitrovici posl. br. R4p. 4/16 od 8.8.2016. godine preinačuje tako što se utvrđuje da je predlagaču V.Đ. u postupku koji se vodi pred Višim sudom u Sremskoj Mitrovici pod posl. brojem P.32/16 povređeno pravo na suđenje u razumnom roku i nalaže Višem sudu u Sremskoj Mitrovici da navedeni postupak okonča u roku od 4 meseca od dana prijema ovog rešenja.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde

Član 6-1 | DIC | Blagojević protiv Srbije
Presuda je povezana sa rešenjem Rž g 6/2018 od 01.06.2018. Apelacionog suda u Beogradu, kojim se odbija kao neosnovana žalba predlagača i potvrđuje rešenje Višeg suda u Beogradu R4p.8/18 od 20.03.2018.godine

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde
Član 6-1 | DIC | Blagojević protiv Srbije
Presuda je povezana sa presudom Gž rr 4/2018 od 05.04.2018. Apelacionog suda u Beogradu, kojom se preinačava presuda Prvog osnovnog suda u Beogradu Prr br.69/17 od 13.12.2017. godine u stavu drugom izreke pa se obavezuje tužena Republika Srbija – Treći osnovni sud u Beogradu da tužilјi AA na ime naknade nematerijalne štete zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku isplati presudom navedenu nadoknadu.

Presuda je dostupna u javnoj bazi sudske prakse ovde
Član 6-1 | DIC | Borović i drugi protiv Srbije
Presuda se navodi u rešenju Gž rr 18/2018 od 12.07.2018. godine Apelacionog suda u Nišu, kojim se ukida presuda Osnovnog suda u Leskovcu 22Prr.641/17 od 21.03.2018. godine u stavu drugom, trećem i četvrtom izreke i u tom delu predmet vraća istom sudu na ponovno suđenje.

Prvostepeni sud u pogledu neimovinske štete, kao satisfakcije tužiocu, ne daje dovolјne i jasne razloge za dosuđenu visinu iste od 400 evra, s obzirom da se pozvao na činjenicu da je postupak stečaja, u kome je tužilac prijavio svoje potraživanje, trajao više godina i da je, pri tome, konstatovao da je to potraživanje za tužioca imalo posebni značaj, jer se radilo o isplati zarade. U konkretnom slučaju prvostepeni sud se u pobijanoj presudi nije rukovodio kriterijumima iz odredbe čl 4. Zakona o zaštiti prava na suđenje u razumnom roku, jer prilikom odlučivanja nije cenio to što je stečajnom postupku, po osnovu koga je tužiocu utvrđena povreda prava, prethodio parnični postupak pred Opštinskim sudom u Leskovcu, a zatim i postupak izvršenja, koji su trajali od 2004 do 2009. godine, kada je otvaren stečajni postupak nad preduzećem u kome je tužilac radio, Elektroindustrija „RUL“ AD, a što je, do okončanja stečajnog postupka decembra 2016 godine, ukupno 12 godina. Takođe, nije cenio ni činjenicu, a koja proističe iz rešenja predsednika Privrednog suda u Leskovcu, da na strani tužioca nije bilo doprinosa za odugovlačenje postupka. (Presuda Međunarodnog suda u Strazburu Stošić protiv Srbije, predstavka 64931/10, Savić protiv Srbije, Borović i dr. protiv Srbije).

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde
Član 6-1 | DIC | Buj protiv Hrvatske
Presuda je povezana sa rešenjem R4g 11/15 od 04.03.2015. Apelacionog suda u Novom Sadu, kojim se odbija zahtev podnosioca zahteva D. B. iz B. C. kojim je tražio da se utvrdi da mu je u predmetu Osnovnog suda u Loznici P.1040/14 i predmetu Višeg suda u Šapcu Gž 886/14 povređeno pravo na suđenje u razumnom roku kao i zahtev da se obaveže prvostepeni sud da u roku od 15 dana od dana prijema odluke zaklјuči glavnu raspravu i donese presudu kojom će odlučiti o postavlјenom zahtevu, te se odbija zahtev za isplatu troškova sastava zahteva za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde
Član 6-1 | DIC | Buj protiv Hrvatske
Presuda je povezana sa rešenjem R4g 18/2016 od 10.05.2016. godine, Apelacionog suda u Novom Sadu, kojim se odbija zahtev predlagača L.M., kojim je tražio da se utvrdi da je njemu povređeno pravo na suđenje u razumnom roku u ostavinskom postupku iza pok. L.S., u predmetu Osnovnog suda u Novom Sadu O.5460/14 i odredi rok u kome će se doneti odluka, te odredi novčana naknada predlagaču zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde
Član 6-1 | DIC | Burdov protiv Rusije (br.2)
Presuda je povezana sa presudom Rž g 9/2019 od 27.06.2019. Vrhovnog kasacionog suda, kojom se odbija kao neosnovana žalba predlagača, pa se potvrđuje rešenje Višeg suda u Novom Pazaru R4 I br.7/2019 od 20.05.2019. godine, u stavu trećem izreke i odbija zahtev predlagača za naknadu troškova postupka.

Rešenjem Višeg suda u Novom Pazaru R4 I br.7/2019 od 20.05.2019. godine, usvojen je zahtev podnosilaca i utvrđeno da je u izvršnom postupku koji se vodio pred Osnovnim sudom u Novom Pazaru I br.692/04 (novi broj I 1773/11) povređeno pravo podnosioca zahteva na suđenje u razumnom roku zajemčeno članom 32. stav 1. Ustava Republike Srbije. Stavom drugim izreke utvrđeno je pravo podnosilaca zahteva na primerenu naknadu u iznosu od 30.000,00 dinara koja će se isplatiti iz budžetskih sredstava Republike Srbije opredelјenih za rad sudova u roku od tri meseca od dana podnošenja zahteva stranke. Odbijen je zahtev podnosilaca za primerenu naknadu za veći iznos od dosuđenog u stavu dva izreke rešenja do traženog iznosa od 2.000 evra u dinarskoj protivvrednosti.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde
Član 6-1 | DIC | Čižková protiv Srbije
Presuda je citirana u rešenju R4r 8/2016 od 22.02.2016. godine Apelacionog suda u Novom Sadu, kojim se utvrđuje da je predlagaču P.D. iz P. povređeno pravo na suđenje u razumnom roku u postupku koji se vodi pred Osnovnim sudom u Rumi pod. posl. br. 6P1. 153/2013. i nalaže se Osnovnom sudu u Rumi da preduzme odgovarajuće mere da se parnični postupak po tužbi predlagača u predmetu 6P1. 153/2013 okonča u najkraćem roku.

U konkretnom slučaju po oceni ovog suda neažurno postupanje prvostepenog suda propuštanjem da zakaže pripremno ročište u zakonom propisanom roku iz čl. 301. st. 1. ZPP-a (održano nakon 1 godine i 7 meseci od odgovora na tužbu) i u dalјnjem propuštanje zakazivanja ročišta za glavnu javnu raspravu u roku od 30 dana od dana održavanja pripremnog ročišta (održano nakon 4 meseca), sa ročištima na kojima nije izveden nijedan dokaz niti je odlučeno o dokaznim predlozima stranaka protivno članu 315. ZPP-a, uz odlaganje dva ročišta, kao i nepoštovanje utvrđenog vremenskog okvira i odlučivanja koja će dokazna sredstva da izvede na glavnoj raspravi primenom člana 308. stav 3. ZPP-a, isklјučivi su razlog za dugotrajnost postupka po oceni ovog suda, pa i u situaciji kada postupak traje kraće od tri godine a nije doneta prvostepena presuda u konkretnom slučaju dve godine i šest meseci postoji povreda prava na suđenje u razumnom roku. Naime, u konkretnom slučaju u pitanju je spor iz radnog odnosa radi poništaja rešenja o otkazu ugovora o radu koji je po svojoj prirodi hitan i od egzistencijalnog značaja za tužioca, pa iako je u pitanju relativno složen postupak koji traži izvođenje odgovarajućih dokaza izloženo neažurno postupanje suda bez opravdanih razloga i doprinosa predlagača dugotrajnosti postupka protivno zakonom utvrđenim rokovima vodi povredi prava na koju osnovano ukazuje predlagač.

Prilikom zauzimanja ovakvog stava ovaj sud je cenio i praksu Evropskog suda za lјudska prava prema kojoj samo ona kašnjenja i odugovlačenja koja se mogu pripisati sudovima i drugim državnim organima mogu dovesti do zaklјučka o nepoštovanju prava na suđenje u razumnom roku (presuda Evropskog suda za lјudska prava Proszak protiv Polјske, od 16. decembra 1997. godine, stav 40.), ovaj Apelacioni sud je ocenio da se opisano postupanje prvostepenog suda u periodu od tužbe do podnošenja zahteva predlagača može smatrati neefikasnim i nedelotvornim, budući da je sud u toku celokupnog trajanja označenog dela postupka nije preduzimao radnje u cilјu raspravlјanja spornih činjenica i okončanja spora. Isti stav iskazan je i u Ustavnoj odluci br. Už-1971/2015 od 11.06.2015. godine.

Na potvrdu ovog stava ukazuje kako praksa suda u Strazburu (Čižiškova protiv Srbije od 19.01.2010. godine, Simić protiv Srbije od 24.11.2009. godine, Stanković protiv Srbije od 16.12.2008. godine), tako i praksa Ustavnog suda RS u većem broju svojih odluka (Už-779/2011 od 10.07.2013. godine, Už-2205/2013 od 18.06.2013. godine i Už-1838/2013 od 11.06.2015. godine).

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde
Član 6-1 | DIC | Cvetković protiv Srbije
Presuda je povezana sa rešenjem R4r 22/2016 od 28. 10. 2016. Apelacionog suda u Novom Sadu, kojim se odbija prigovor radi ubrzanja postupka i utvrđenja povrede prava na suđenje u razumnom roku u postupku koji je vođen pred Osnovnim sudom u Novom Sadu pod poslovnim brojem P1.3/14.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde
Član 6-1 | DIC | Cvetković protiv Srbije
Presuda je povezana sa rešenjem Rev 3041/2019 od 05.09.2019. godine, Vrhovnog kasacionog suda, kojim se odbacuje kao nedozvolјena revizija tužene izjavlјena protiv presude Višeg suda u Vranju Gž 1869/18 od 26.11.2018. godine.

Presudom Osnovnog suda u Vranju Prr1 143/17 od 19.01.2018. godine, stavom prvim izreke, obavezana je tužena da tužiocu AA plati na ime naknade imovinske štete izazvane povredom prava na suđenje u razumnom roku u predmetu Opštinskog, sada Osnovnog suda u Vranju I 629/17 (raniji I 994/09 i I 1266/03) i to na ime glavnog duga zbog neisplaćene naknade zarade za vreme bolovanja i po osnovu razlike zarade iznose za period navedene u tom stavu izreke, zbog neisplaćenog regresa za 2001. godinu i 2002. godinu u traženim iznosima, sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom i na ime troškova parničnog postupka i izvršnog postupka. Stavom drugim izreke je obavezana tužena da tužiocu BB plati na ime naknade imovinske štete izazvane povredom prava na suđenje u razumnom roku u istom predmetu i to na ime glavnog duga zbog neisplaćene razlike zarade pojedinačne iznose navedene u tom stavu izreke, zbog neisplaćenog regresa za 2001. i 2002. godinu u traženom iznosu i na ime troškova parničnog i izvršnog postupka, a stavom trećim izreke je obavezana tužena da tužiocima naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 25.500,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od dana izvršnosti odluke do isplate.
Viši sud u Vranju je, presudom Gž 1869/18 od 26.11.2018. godine, stavom prvim izreke odbio kao neosnovanu žalbu tužene i potvrdio prvostepenu presudu, a stavom drugim izreke je odbio kao neosnovan zahtev tužene za naknadu troškova drugostepenog postupka.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde
Član 6-1 | DIC | Dejan Živojinović protiv Srbije
Odluka je povezana sa rešenjem R4-r 20/16 od 20.07.2016. godine Apelacionog suda u Novm Sadu, kojom se odbija zahtev predlagača od 09.03.2015. godine za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku kao neosnovan

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde

Član 6-1 | DIC | Dejan Živojinović protiv Srbije
Odluka je povezana sa rešenjem R4r 24/2016 od 06. 02. 2017. godine Apelacionog suda u Novm Sadu, kojom se prigovor predlagača V.Ž. od 20.12.2016. godine radi utvrđenja povrede prava na suđenje u razumnom roku i ubrzanja postupka u predmetu Apelacionog suda u Novom Sadu posl. br. Gž1. 3664/16 odbija se kao neosnovan.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde
Član 6-1 | DIC | Dobrić protiv Srbije
Presuda je povezana sa rešenjem Rev 1242/2011 od 01.12.2011. Vrhovnog kasacionog suda, kojim se odbacuje kao nedozvolјena revizija tužilaca, izjavlјena protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž broj 1687/10 od 07.07.2010. godine.

Presudom Drugog opštinskog suda u Beogradu P br.6028/2006 od 14.05.2008. godine, odbijen je tužbeni zahtev tužilaca kojim su tražili da se obaveže tužena da im isplati na ime naknade nematerijalne štete zbog pretrplјenih duševnih bolova zbog pogibije bliskog srodnika i to: tužilјi AA, supruzi pok GG, iznos od 350.000,00 dinara, tužilјi VV, ćerki pok. GG, iznos od 400.000,00 dinara, i tužiocu BB, sinu pok. GG iznos od 400.000,00 dinara, odnosno ukupno 1.150.000,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom počev od dana presuđenja pa do isplate kao i da naknade troškove parničnog postupka kao neosnovan.

Presudom Apelacionog suda u Beogradu Gž 1687/10 od 07.07.2010. godine, odbijena je žalba tužilaca kao neosnovana i potvrđena presuda Drugog opštinskog suda u Beogradu.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde
Član 6-1 | DIC | Gallardo Sanchez protiv Italije
Presuda je povezana sa rešenjem R4r 10/2017 od 04. 09. 2017. Apelacionog suda u Kragujevcu, kojim se usvaja prigovor podnosioca AA u delu kojim je tražio da se utvrdi da mu je povređeno pravo na suđenje u razumnom roku i utvrđuje se da je podnosiocu povređeno pravo na suđenje u razumnom roku u predmetu Osnovnog suda u Čačku P1-318/15 (predmet Gž1-3539/16 u Apelacionom sudu u Kragujevcu).

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde
Član 6-1 | DIC | Grujović protiv Srbije
Presuda je povezana sa rešenjem Ržk br. 5/18 od 13.04.2018. godine Apelacionog suda u Novom Sadu, kojim se odbija žalba punomoćnika predlagača AA, izjavlјena protiv rešenja Višeg suda u Novom Sadu br. R4k 6/17 te se navedeno rešenje Višeg suda u Novom Sadu potvrđuje.

Rešenjem Višeg suda u Novom Sadu br. R4K 6/17 od 19.02.2018.god., odbijen je prigovor AA podnet 19.12.2017.god. na dužinu trajanja predkrivičnog postupka br.Kt-464/2016 VJT u Novom Sadu koji se vodi po krivičnoj prijavi od 20.12.2016.god. sa dopunama 4.01.2017.god. i 27.01.2017.god. Protiv navedenog rešenja žalbu je izjavila predlagač AA, s predlogom da Apelacioni sud u Novom Sadu, predsednik suda, žalbu usvoji i preinači prvostepeno rešenje iz razloga nepotpuno i netačno utvrđenog činjeničnog stanja, jer samo na osnovu pozitivnog rešenja po žalbi i mera koje će, u tom slučaju, doneti neposredno viši javni tužilac, po oceni predlagača u žalbi, postoji šansa da sud u zakonskom roku primenom krivičnog zakona potvrdi ili opovrgne njene tvrdnje.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde.
Član 6-1 | DIC | Hornsby protiv Grčke
Presuda je povezana sa rešenjem Rev 3049/2019 od 02.10.2019. godine, Vrhovnog kasacionog suda, kojim se odbacuje kao nedozvolјena revizija tužene izjavlјena protiv presude Višeg suda u Vranju Gž 2372/18 od 14.03.2019. godine.

Pravnosnažnom presudom Višeg suda u Vranju Gž 2372/18 od 14.03.2019. godine, odbijena je kao neosnovana žalba tužene i potvrđena presuda Osnovnog suda u Vranju Prr1 8/18 od 03.04.2018. godine, kojom je tužena obavezana da tužiocu na ime novčanog obeštećenja za imovinsku štetu izazvanu povredom prava na suđenje u razumnom roku u predmetu Opštinskog, sada Osnovnog suda u Vranju I 383/05, na ime razlike zarade, regresa, troškova parničnog postupka i troškova izvršnog postupka plati iznose bliže navedene u izreci prvostepene presude, sa pripadajućom kamatom, i troškove postupka od 13.500,00 dinara, sa kamatom od izvršnosti do isplate.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde
Član 6-1 | DIC | Hornsby protiv Grčke
Presuda je povezana sa rešenjem Rev 3036/2019 od 18.09.2019. godine, Vrhovnog kasacionog suda, kojim se odbacuje kao nedozvolјena revizija tužene izjavlјena protiv presude Višeg suda u Vranju Gž 2698/18 od 15.04.2019. godine.

Pravnosnažnom presudom Višeg suda u Vranju Gž 2698/18 od 15.04.2019. godine, stavom prvim izreke, odbijena je kao neosnovana žalba tužene i potvrđena presuda Osnovnog suda u Vranju Prr1 122/18 od 22.03.2018. godine. Tom presudom obavezana je tužena da tužilјi na ime naknade imovinske štete izazvane povredom prava na suđenje u razumnom roku u predmetu Osnovnog suda u Vranju I 506/05, na ime razlike zarade i naknade zarade, regresa, troškova parničnog i izvršnog postupka isplati iznose bliže označene u tom stavu izreke, sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, kao i na ime naknade troškova postupka iznos od 13.500,00 dinara, sa zakonskom kamatom od izvršnosti do isplate.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde
Član 6-1 | DIC | Hornsby protiv Grčke
Presuda je povezana sa rešenjem Rev 3011/2019 od 05.09.2019. godine, Vrhovnog kasacionog suda, kojim se odbacuje kao nedozvolјena revizija tužene izjavlјena protiv presude Višeg suda u Vranju Gž 4222/18 od 20.05.2019. godine.

Presudom Osnovnog suda u Vranju Prr1.br. 154/18 od 03.07.2018. godine, stavom prvim izreke, obavezana je tužena da tužilјi isplati na ime naknade imovinske štete izazvane povredom prava na suđenje u razumnom roku u predmetu Osnovnog (ranije Opštinskog) suda u Vranju I.br.1816/09, sada I.br.644/17 i to na ime nenaplaćene zarade i naknade zarade i drugih potraživanja po Sporazumu o regulisanju međusobnih prava i obaveza, sa zakonskom zateznom kamatom počev od 01.07.2008. godine do isplate, na ime troškova parničnog postupka, i na ime troškova izvršnog postupka po rešenju Opštinskog suda u Vranju I.br.1816/09 od 12.11.2009. godine. Stavom drugim izreke, odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtev tužilјe u delu kojim je tražila da se obaveže tužena da joj na ime troškova izvršnog postupka isplati iznos od još 4.182,00 dinara sa traženom zakonskom zateznom kamatom, kao i iznos od 6.000,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom počev od 24.05.2017. godine do isplate, a po zaklјučku I.br.644/17 od 24.05.2017. godine i isplatu zakonske zatezne kamate na dosuđeni iznos od 3.600,00 dinara počev od 12.11.2009. godine do isplate. Stavom trećim izreke, obavezana je tužena da tužilјi nadoknadi troškove parničnog postupka.

Presudom Višeg suda u Vranju Gž 4222/18 od 20.05.2019. godine, stavom prvim izreke, odbijena je kao neosnovana žalba tužene i potvrđena presuda Osnovnog suda u Vranju Prr1.br. 154/18 od 03.07.2018. godine u stavu prvom i trećem izreke. Stavom drugim izreke, odbijeni su zahtevi stranaka za naknadu troškova drugostepenog postupka.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde
Član 6-1 | DIC | Hornsby protiv Grčke
Presuda je povezana sa rešenjem Rev 3107/2019 od 12.09.2019. godine, Vrhovnog kasacionog suda, kojim se odbacuje kao nedozvolјena revizija tužene izjavlјena protiv presude Višeg suda u Vranju Gž 4266/18 od 20.05.2019. godine.

Presudom Osnovnog suda u Vranju Prr1 217/18 od 24.04.2018. godine, stavom prvim izreke, obavezana je tužena Republika Srbija - Visoki savet sudstva - Osnovni sud u Vranju da tužilјi AA iz ... plati na ime naknade imovinske štete izazvane povredom prava na suđenje u razumnom roku u predmetu Opštinskog suda, sada Osnovnog suda u Vranju I 714/17 novčane iznose na ime razlike zarade i naknade zarade, kao i troškove vođenog parničnog i izvršnog postupka, bliže navedene u ovom stavu izreke sa zakonskom zateznom kamatom počev od označenih datuma pa do isplate. Stavom drugim izreke, obavezana je tužena da isplati tužilјi na ime naknade troškova parničnog postupka iznos od 13.500,00 dinara, sa zakonskom zateznom kamatom od izvršnosti presude do isplate.

Presudom Višeg suda u Vranju Gž 4266/18 od 20.05.2019. godine, stavom prvim izreke, odbijena je kao neosnovana žalba tužene i potvrđena presuda Osnovnog suda u Vranju Prr1 217/18 od 24.04.2018. godine. Stavom drugim izreke, odbijeni su kao neosnovani zahtevi parničnih stranaka za naknadu troškova drugostepenog postupka.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde
Član 6-1 | DIC | Hornsby protiv Grčke
Presuda je povezana sa rešenjem Rev 3115/2019 od 18.09.2019. godine, Vrhovnog kasacionog suda, kojim se odbacuje kao nedozvolјena revizija tužene izjavlјena protiv presude Višeg suda u Vranju Gž 3604/18 od 15.04.2019. godine.

Presudom Osnovnog suda u Vranju Prr1 153/18 od 21.05.2018. godine, u stavu prvom izreke obavezana je tužena da tužilјi plati na ime novčanog obeštećenja za imovinsku štetu koja joj je izazvana povredom prava na suđenje u razumnom roku u predmetu Opštinskog (sada Osnovnog) suda u Vranju I br. 47/09 po osnovu razlike zarade i naknade zarade za traženi period i na ime regresa za traženi period, iznose i sa zateznom kamatom po datumima dospeća bliže navedenim u izreci i na ime troškova izvršnog postupka po rešenju Opštinskog suda u Vranju I br. 47/09 od 14.01.2009. godine. Stavom drugim izreke odbijen je deo tužbenog zahteva tužilјe za traženu naknadu imovinske štete u vidu troškova izvršnog postupka za veći iznos od dosuđenog iznosa pa do traženog iznosa sa pripadajućom kamatom. Stavom trećim izreke obavezana je tužena da tužilјi na ime troškova parničnog postupka plati iznos od 13.500,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od dana izvršnosti presude pa do isplate.

Viši sud u Vranju je presudom Gž 3604/18 od 15.04.2019. godine odbio kao neosnovanu žalbu tužene i potvrdio presudu Osnovnog suda u Vranju Prr1 153/18 od 21.05.2018. godine u stavu prvom i trećem izreke. Odbijeni su zahtevi tužilјe i tužene za naknadu troškova drugostepenog postupka.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde
Član 6-1 | DIC | Hornsby protiv Grčke
Presuda je povezana sa rešenjem Rev 3082/2019 od 02.10.2019.. godine, Vrhovnog kasacionog suda, kojim se odbacuje kao nedozvolјena revizija tužene izjavlјena protiv presude Višeg suda u Vranju 4949/18 od 07.05.2019. godine.

Presudom Osnovnog suda u Vranju Prr.1. 89/17 od 07.09.2018. godine, obavezana je tužena da tužilјi plati na ime novčanog obeštećenja za imovinsku štetu izazvanu povredom prava na suđenje u razumnom roku u predmetu Opštinskog a sada Osnovnog suda u Vranju I 1039/09; i troškova parničnog postupka, sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom kao u izreci prvostepene presude i troškove izvršnog postupka, dok je stavom drugim izreke, odbijen zahtev za isplatu kamate na dosuđene troškove izvršnog postupka. Stavom trećim izreke, obavezana je tužena da tužilјi na ime troškova parničnog postupka isplati iznos od 25.500,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od izvršnosti do isplate.

Presudom Višeg suda u Vranju Gž 4949/18 od 07.05.2019. godine, stavom prvim izreke, odbijena je kao neosnovana žalba tužene i potvrđena prvostepena presuda u stavu prvom i trećem izreke. Stavom drugim izreke preinačena je prvostepena presuda u pogledu odluke o kamati na glavno potraživanje pa je tužena obavezana da na iznos glavnog potraživanja od 607,28 evra plati kamatu po stopi koju određuje Evropska centralna banka, počev od 01.01.2007. godine, u dinarskoj protivvrednosti na dan isplate prema srednjem kursu Narodne banke Srbije, odbijen je zahtev tužene za naknadu troškova drugostepenog postupka.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde
Član 6-1 | DIC | Hornsby protiv Grčke
Presuda Hornsby veoma je značajna i često citirana iz razloga što u njoj Sud navodi da je neprihvatljivo da pravni sistem država ugovornica dozvoljava da konačne, izvršne sudske odluke ostanu neizvršene na štetu jedne od strana. Pravo je i pravilno da vlasti imaju razuman rok da izaberu najpodesnija sredstva za izvršenje presuda o kojima se radi. U suprotnom, krši se član 6 stav 1 Konvencije.
Član 6-1 | DIC | Horvat protiv Hrvatske
Presuda je povezana sa rešenjem R4g 44/2015 od 25. 05. 2015. Apelacionog suda u Novom Sadu, kojim se utvrđuje da je predlagaču T. Z. povređeno pravo na suđenje u razumnom roku pred Osnovnim sudom u Subotici, poslovni broj P. 324/14 i nalaže Višem sudu Subotici da postupak u predmetu Gž. 503/14 okonča u što kraćem roku.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde
Član 6-1 | DIC | Horvat protiv Hrvatske
Presuda je povezana sa rešenjem R4g 81/15 od 23.07.2015. Apelacionog suda u Novom Sadu, kojim se utvrđuje povreda prava na suđenje u razumnom roku u postupku Osnovnog suda u Novom Sadu, posl.br. P. 5429/2010.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde
Član 6-1 | DIC | Horvat protiv Hrvatske
Presuda je povezana sa rešenjem R4g 4/16 od 23.02.2016. Apelacionog suda u Novom Sadu, kojim se prigovori predlagača V.G. i N.G odbijaju u delu kojim je traženo utvrđenje da je ovim predlagačima povređeno pravo na suđenje u razumnom roku, u parničnom postupku 2P.90/12 Osnovnog suda u Senti, sada u žalbenom postupku pred Apelacionim sudom u Novom Sadu (gde predmet ima oznaku Gž.3196/15), a odbacuju u delu da se predlačima odredi naknada za povredu prava na suđenje u razumnom roku.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde
Član 6-1 | DIC | Horvat protiv Hrvatske
Presuda je povezana sa rešenjem R4g 7/16 od 09.03.2016. Apelacionog suda u Novom Sadu, kojim se delimično usvaja prigovor predlagača Č.L. iz S.K. i utvrđuje da je predlagaču povređeno pravo na suđenje u razumnom roku u predmetu Apelacionog suda u Novom Sadu poslovni broj Gž.3166/15 i odbija zahtev predlagača kojim se traži nalaganje i preduzimanje procesnih radnji radi ubrzanja postupka kao neosnovan.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde
Član 6-1 | DIC | Horvat protiv Hrvatske
Presuda je povezana sa rešenjem R4g 10/16 od 10.03.2016. Apelacionog suda u Novom Sadu, kojim se usvaja prigovor predlagača M.S.od 22.02.2016. godine i utvrđuje da je istom povređeno pravo na suđenje u razumnom roku u predmetima Osnovnog suda u Novom Sadu P.56640/2010 i Apelacionog suda u Novom Sadu Gž.91/16.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde
Član 6-1 | DIC | Horvat protiv Hrvatske
Presuda je povezana sa rešenjem R4g 14/16 od 04.05.2016. Apelacionog suda u Novom Sadu, kojim se odbija prigovor predlagača Z.J., mlt. M.J., mlt. A.J. i D.B. iz N.S. podnet radi ubrzanja postupka koji se odnosi na predmet Apelacionog suda u Novom Sadu Gž. 1471/15.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde
Član 6-1 | DIC | Horvat protiv Hrvatske
Presuda je povezana sa rešenjem Rž g 14/2018 od 24. 08. 2018. Apelacionog suda u Novom Sadu, kojim se u postupku radi zaštite prava na suđenje u razumnom roku, odlučujući o žalbi predlagača na rešenje Višeg suda u Novom Sadu R4p.32/2018 od 02.07.2018. godine, žalba predlagača usvaja a rešenje Višeg suda u Novom Sadu preinačava tako što se utvrđuje da je predlagaču AA povređeno pravo na suđenje u razumnom roku u predmetu Višeg suda u Novom Sadu broj Gž.538/2017.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde
Član 6-1 | DIC | Horvat protiv Hrvatske
Presuda je povezana sa rešenjem R4g 244/2014 od 04.12.2014. Apelacionog suda u Novom Sadu, kojim se u postupku radi zaštite prava na suđenje u razumnom roku, utvrđuje se da je osnovan zahtev podnosioca M. M. iz B. B., nalaže se Osnovnom sudu u Rumi da u roku od 6 meseci, a najkasnije do 1.5.2015. godine, okonča postupak u predmetu P-2046/12. i određuje naknada podnosiocu M.M. znog povrede prava na suđenje u razumnom roku.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde
Član 6-1 | DIC | Iatridis protiv Grčke
Presuda je povezana sa rešenjem R4g 10/2014 od 15.09.2014. Apelacionog suda u Novom Sadu, kojim se utvrđuje se da je predlagaču K. M. povređeno pravo na suđenje u razumnom roku u postupku pred Osnovnim sudom u Sremskoj Mitrovici, Sudska jedinica u Staroj Pazovi, u predmetu koji je nosio oznaku P.2257/12, a sada se vodi pred Osnovnim sudom u Staroj Pazovi broj predmeta P.2147/13.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde
Član 6-1 | DIC | Jeličić protiv Bosne i Hercegovine
Presuda je povezana sa rešenjem R4g 16/16 od 07.04.2016. Apelacionog suda u Novom Sadu, kojim se odbacuje prigovor predlagača N.M. iz N.S. za utvrđivanje povrede prava na suđenje u razumnom roku.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde
Član 6-1 | DIC | Jovanović protiv Srbije
Presuda je povezana sa rešenjem Ržk br. 6/18 od 26.06.2018. godine Apelacionog suda u Novom Sadu, kojim se odbija žalba punomoćnika predlagača maloletnog AA, izjavlјena protiv rešenja Višeg suda u Novom Sadu br. R4k 2/18 te se navedeno rešenje Višeg suda u Novom Sadu potvrđuje.

Sud nalazi da je pravilno postupio prvostepeni sud kada je našao da treba odbiti kao neosnovan prigovor radi ubrzanja postupka podnet od strane punomoćnika predlagača maloletnog AA. S tim u vezi, u prvostepenom rešenju su navedeni jasni, valјani i dovolјni razlozi, iz kojih proističe da nije došlo do povrede prava na suđenje u razumnom roku u odnosu na navedenog predlagača

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde.
Član 6-1 | DIC | Kalashnikov protiv Rusije
Presuda je povezana sa rešenjem R4k 22/14 od 02.02.2015. Apelacionog suda u Novom Sadu, kojim se utvrđuje predlagaču S.D. povređeno pravo na suđenje u razumnom roku u postupku pred Osnovnim sudom u Sibotici u predmetu K 5242/10.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde
Član 6-1 | DIC | Kozlica protiv Hrvatske
Presuda je povezana sa rešenjem Ržr 6/16 od 07.11.2016. Apelacionog suda u Novom Sadu, kojim se žalba predlagača D.V. iz N.S. u postupku radi zaštite prava na suđenje u razumnom roku pred Višim sudom u Novom Sadu poslovni broj P1.172/14 odbija i rešenje Višeg suda u Novom sadu potvrđuje.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde
Član 6-1 | DIC | Krndija i drugi protiv Srbije
Presuda je povezana sa rešenjem R4r 4/2018 od 26. 03. 2018. Apelacionog suda u Kragujevcu, kojim se odbija prigovor podnosioca AA kojim je tražila utvrđivanje povrede prava na suđenje u razumnom roku u predmetu Osnovnog suda u Užicu P1-333/17 u radnom sporu.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde

Član 6-1 | DIC | Kurdov i Ivanov protiv Bugarske
Presuda je povezana sa rešenjem R4k 4/2016 od 29. 06. 2016. Apelacionog suda u Novom Sadu, kojim se odbija kao neosnovan zahtev predlagača D.B. iz I. za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku u postupku pred Višim sudom u Šapcu u predmetu posl.br. K-10/13 i kojim se takođe odbija zahtev predlagača da se Osnovnom sudu u Sremskoj Mitrovici odredi rok u kome će se okončati postupak u predmetu K 128/14.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde
Član 6-1 | DIC | Mamič protiv Slovenije br.2
Presuda je povezana sa rešenjem R4k 1/2018 od 27. 03. 2018. Apelacionog suda u Novom Sadu, kojim se odbija prigovor predlagača adv. Slavka Berćana iz Novog Sada od 14.03.2018. godine, podnet za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku u predmetu Apelacionog suda u Novom Sadu posl.br. Kž1 791/17 radi ubrzanja postupka, kao neosnovan.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde

Član 6-1 | DIC | Mamič protiv Slovenije br.2
Presuda je povezana sa rešenjem Ržk br. 5/17 od 05.05.2017. godine Apelacionog suda u Novom Sadu, kojim se odbija žalba podnosioca prigovora AA, podneta radi ubrzanja postupka u predmetu Osnovnog suda u Loznici broj K 1/16.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde

Član 6-1 | DIC | Mamič protiv Slovenije br.2
Presuda je povezana sa rešenjem Ržk br. 6/17 od 27.10.2017. godine Apelacionog suda u Novom Sadu, kojim se odbija žalba punomoćnika predlagača AA, izjavlјena protiv rešenja Višeg suda u Novom Sadu br. R4k 3/17 te se navedeno rešenje Višeg suda u Novom Sadu potvrđuje.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde

Član 6-1 | DIC | Mamič protiv Slovenije br.2
Presuda je povezana sa rešenjem Ržk br. 7/17 od 03.11.2017. godine Apelacionog suda u Novom Sadu, kojim se odbija žalba punomoćnika predlagača AA, izjavlјena protiv rešenja Višeg suda u Novom Sadu br. R4k 40/17 te se navedeno rešenje Višeg suda u Novom Sadu potvrđuje.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde.
Član 6-1 | DIC | Marinković protiv Srbije
Presuda je povezana sa rešenjem R4g 3/16 od 08.02.2016. Apelacionog suda u Novom Sadu, kojim se utvrđuje da je podnosiocu zahteva povređeno pravo na suđenje u razumnom roku u postupku pred Osnovnim sudom u Novom Sadu, broj P. 3233/08.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde
Član 6-1 | DIC | Marinković protiv Srbije
Presuda je povezana sa presudom Gžrr. 111/19 od 24.10.2019. Apelacionog suda u Novom Sadu, po tužbi A.A. radi naknade štete zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku izjavlјenoj protiv presude Osnovnog suda u Zrenjaninu 23 P. 1290/2017 od 23.05.2019. godine, kojom se želba delimično usvaja, i delimično odbija u odnosu na predmetnu ožalbenu presudu Osnovnog suda u Zrenjaninu.

Presuda je dostupna u javnoj bazi sudske prakse ovde

Član 6-1 | DIC | Marinković protiv Srbije
Presuda je povezana sa rešenjem Rev 3013/2019 od 25.10.2019. godine, Vrhovnog kasacionog suda, kojim se odbacuje kao nedozvolјena revizija tužene izjavlјena protiv presude Višeg suda u Vranju Gž 2889/18 od 22.03.2019. godine.

Presudom Osnovnog suda u Vranju Prr1 267/18 od 16.04.2018. godine, stavom prvim izreke obavezana je tužena Republika Srbija, Osnovni sud u Vranju, da isplati tužilјi na ime naknade imovinske štete izazvane povredom prava na suđenje u razumnom roku u predmetu Opštinskog suda, sada Osnovnog suda u Vranju I 1882/10 novčane iznose navedene u ovom stavu izreke, sa zakonskom zateznom kamatom na svaki novčani iznos počev od označenih datuma pa do isplate. Stavom drugim izreke odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtev kojim je tužilјa tražila da se obaveže tužena da joj na dosuđeni iznos troškova izvršnog postupka plati zakonsku zateznu kamatu počev od 12.04.2010. godine do isplate. Stavom trećim izreke, obavezana je tužena da isplati tužilјi na ime naknade troškova parničnog postupka sa zakonskom zateznom kamatom od izvršnosti presude do isplate.
Presudom Višeg suda u Vranju Gž 2889/18 od 22.03.2019. godine, stavom prvim izreke odbijena je kao neosnovana žalba tužene i potvrđena presuda Osnovnog suda u Vranju Prr1 267/18 od 16.04.2018. godine u stavovima prvom i trećem izreke. Stavom drugim izreke odbijeni su zahtevi stranaka za naknadu troškova drugostepenog postupka.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde

Član 6-1 | DIC | Marinković protiv Srbije
Presuda je povezana sa rešenjem Rev 3042/2019 od 25.10.2019. godine, Vrhovnog kasacionog suda, kojim se odbacuje kao nedozvolјena revizija revizija tužene izjavlјena protiv presude Višeg suda u Vranju Gž 3007/18 od 28.02.2019. godine.

Presudom Osnovnog suda u Vranju Prr1.br. 211/18 od 18.04.2018. godine, stavom prvim izreke, obavezana je tužena da tužilјi isplati na ime naknade imovinske štete izazvane povredom prava na suđenje u razumnom roku u predmetu Osnovnog suda u Vranju I.br.3249/10, i to novčane iznose navedene pod tačkama 1, 2. i 3. u ovom stavu izreke, sa zakonskom zateznom kamatom na svaki novčani iznos dosuđen tačkama 1. i 2. počev od označenih datuma pa do isplate, sve u roku od 8 dana od dana prijema otpravka presude.
Presudom Višeg suda u Vranju Gž 3007/18 od 28.02.2019. godine, stavom prvim izreke, delimično je odbijena kao neosnovana žalba tužene i potvrđena presuda Osnovnog suda u Vranju Prr1.br. 211/18 od 18.04.2018. godine u stavu prvom izreke u pogledu iznosa, kao i u pogledu troškova parničnog postupka u iznosu dinara sa zakonskom zateznom kamatom i troškovima postupka. Stavom trećim izreke, odbijen je zahtev tužene za naknadu troškova drugostepenog postupka.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde

Član 6-1 | DIC | Marinković protiv Srbije
Presuda je povezana sa rešenjem R4r 1/2017 od 06.03 2017. godine Apelacionog suda u Novom Sadu, kojim se predlagačima određuje naknada zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde
Član 6-1 | DIC | Micallef protiv Malte
Presuda je povezana sa rešenjem R4g 26/2016 od 15.09.2016. godine, Apelacionog suda u Novom Sadu, u pravnoj stvari po zahtevu za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku koji je dana 27.1.2015. godine podneo B.M. iz R, kojim se utvrđuje prekid postupka sa danom 27.9.2015. godine, zbog smrti predlagača.

Dana 27.1.2015. godine predlagač B.M. je podneo Višem sudu u Sremskoj Mitrovici zahtev za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku u parničnom predmetu koji je u toku pred Osnovnim sudom u Rumi u predmetu posl. br. P.2024/10. Viši sud u Sremskoj Mitrovici se rešenjem posl. br. R4P.2/15 od 26.5.2016. godine oglasio stvarno nenadležnim za postupanje u ovoj pravnoj stvari i spise dostavio Apelacionom sudu na nadležnost i odlučivanje. Spis je u Apelacionom sudu zaveden pod posl. brojem R4g. 26/16.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde
Član 6-1 | DIC | Miheliudakis protiv Grčke
Presuda je povezana sa rešenjem R4k 18/14 od 22.12.2014. Apelacionog suda u Novom Sadu, kojim se odbija zahtev predlagača T.S. zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku i zahtev za naknadu za povredu ovog prava u odnosu na krivični postupak koji se vodio pred Osnovnim sudom u Novom Sadu pod br. K 1357/2012.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde
Član 6-1 | DIC | Milovanović protiv Srbije
Presuda je povezana sa rešenjem Rž g 4/2016 od 27. 07. 2016. Apelacionog suda u Novom Sadu, kojim se odbija žalba predlagača i rešenje Višeg suda u Novom Sadu R4p. 9/2016 od 01.06.2016. godine potvrđuje. Predlagač je 28.04.2016. godine podneo Višem sudu u Novom Sadu prigovor radi ubrzanja postupka u predmetu Višeg suda u Novom Sadu P. 247/2012, navodeći da postupak dugo traje i da je protekao razumni vremenski rok za okončanje postupka.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde

Član 6-1 | DIC | Milovanović protiv Srbije
Presuda je povezana sa rešenjem Rž k 1/2019 od 11. 04. 2019. Apelacionog suda u Novom Sadu, kojim se kao neosnovana odbija žalba punomoćnika predlagača, maloletnih AA i BB, izjavlјena protiv rešenja Višeg suda u Novom Sadu br. R4K 1/19 od 01.03.2019. godine, te se navedeno rešenje potvrđuje.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde

Član 6-1 | DIC | Momčilović i drugi protiv Srbije
Presuda je povezana sa rešenjem R4g 25/2016 od 06.07.2016 godine, Apelacionog suda u Novom Sadu, kojim se odbija zahtev podnosioca zahteva G.V. iz S.K. za utvrđenje da mu je povređeno pravo na suđenje u razumnom roku u predmetu Višeg suda u Novom Sadu Gž. 335/2015 kao i zahtev za dosudu naknade za povredu prava (materijalnu štetu) od 3.000 evra u dinarskoj protivvrednosti po srednjem kursu NBS na dan isplate, na teret Fonda budžetskih sredstava R.S.

G.V. je kao izvršni poverilac, podneo tada nadležnom Opštinskom sudu u Novom Sadu predlog za izvršenje na osnovu verodostojne isprave dana 1.12.2009. godine, a rešenje o dozvoli izvršenja je doneto 11.5.2010. godine. Izvršni dužnik DOO „P.D.t.“ iz N.S. je uložio prigovor protiv rešenja o izvršenju 17.5.2010. godine, pa je isto ukinuto i spis dostavlјen parničnom sudu na odlučivanje. Prvo ročište je u parničnom predmetu Osnovnog suda u Novom Sadu P-56071/10 zakazano za 11.3.2010. godine koje je održano, a sledeće zakazano za 8.6.2011., dakle posle 15 meseci, bez ikakvog razloga za toliko dug rok (postupala je sudija Radmila Nanić). Ročište 8.6.2011. godine nije održano zbog bolesti sudije, a sledeće je zakazano za 14.10.2011. godine koje je održano. Ročište je zakazano za 23.1.2012. godine, na kom su saslušani svedoci. Sledeće ročište je održano 30.4.2012. godine. Rešenjem je određeno veštačenje 23.1.2012. godine, koje je izvršeno 9.3.2012. godine. Održano je sledeće ročište 30.3.2012. godine i na istom nisu izvođeni dokazi, a novo je zakazano za 22.6.2012., a zatim za 28.1.2013. na koje nije pristupio punomoćnik tužioca, pa je sud utvrdio povlačenje tužbe. Spis je po naredbi predsednika suda dodelјen u rad drugom sudiji, Dubravki Knežević. Na ročištu održanom 16.5.2013. godine glavna rasprava je zaklјučena i doneta presuda, koja je ispravlјena rešenjem od 25.6.2013. godine. Po žalbi tuženih, od 3.7.2013., spis je dostavlјen na odlučivanje Apelacionom sudu u Novom Sadu, koji je rešenjem od 17.10.2013., presudu ukinuo i predmet vratio na ponovno suđenje. Osnovni sud je doneo rešenje kojim je odbio predlog tuženih za obustavu postupka, od 15.11.2013., na koje su tuženi izjavili žalbe, 29.11.2013. i 10.12.2013. godine. Spis je na odlučivanje o žalbama dostavlјem Višem sudu u Novom Sadu 4.2.2014. godine. Odlučeno je rešenjem suda od 30.9.2014. godine (ukidanje rešenja) koje je dostavlјeno tužiocu 31.10.2014. godine. Dana 24.10.2014. Osnovni sud u Novom Sadu doneo je rešenje kojim je ukinuo rešenje o izvršenju Iv. 8935/10 od 11.5.2010. godine i utvrdio povlačenje tužbe. Ovo rešenje je primio punomoćnik tužioca dana 26.1.2015. i izjavio žalbu protiv rešenja 6.2.2015. godine. Spis je po žalbi dostavlјen Višem sudu u Novom Sadu 2.3.2015. godine. Viši sud je po ovoj žalbi odlučivao 23.3.2016. godine i spis dostavio Osnovnom sudu u Novom Sadu 31.3.2016. godine.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde
Član 6-1 | DIC | Novosel protiv Crne Gore
Pri donošenju odluke, Sud se pozvao na odluke u vodećim predmetima, Siništaj protiv Crne Gore i Stakić protiv Crne Gore, u kojima je već utvrdio povredu u odnosu na pitanja koja je razmatrao u presudi Novosel protiv Crne Gore.
Član 6-1 | DIC | Oršuš i drugi protiv Hrvatske
Presuda je povezana sa rešenjem R4g 267/14 od 11.05.2015. Apelacionog suda u Novom Sadu, kojim se utvrđuje da je predlagaču R.Š. iz N.S. povređeno pravo na suđenje u razumnom roku pred Osnovnim sudom u Novom Sadu, u predmetu 9644/11.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde
Član 6-1 | DIC | Oršuš i drugi protiv Hrvatske
Presuda je povezana sa rešenjem R4g 83/15 od 28.08.2015. Apelacionog suda u Novom Sadu, kojim se odbija zahtev I. D. i I. J. kojim je traženo da sud utvrdi da je podnosiocima zahteva povređeno pravo na suđenje u razumnom roku u postupku koji se vodi pred Osnovnim sudom u Loznici, broj P.1142/14.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde
Član 6-1 | DIC | Oršuš i drugi protiv Hrvatske
Presuda je povezana sa rešenjem R4g 9/16 od 26.02.2016. Apelacionog suda u Novom Sadu, kojim se prigovor usvaja pa se utvrđuje da je predlagaču DOO "P" iz S.M. u predmetu koji se nalazi na žalbenom odlučivanju u Apelacionom sudu u Novom Sadu pod posl. brojem Gž. 2401/15 povređeno pravo na suđenje u razumnom roku.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde
Član 6-1 | DIC | Oršuš i drugi protiv Hrvatske
Presuda je povezana sa rešenjem Ržr 1/16 od 27.04.2016. Apelacionog suda u Novom Sadu, kojim se žalba predlagača D.V. iz N.S. od 08.04.2016. godine izjavlјena protiv rešenja Višeg suda u Novom Sadu posl. br. R4p-6/2016 od 17.03.2016. godine odbacuje kao nedozvolјena.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde
Član 6-1 | DIC | Oršuš i drugi protiv Hrvatske
Presuda je povezana sa rešenjem Ržr 3/16 od 19.10.2016. Apelacionog suda u Novom Sadu, kojim se žalba predlagača D.M. v. K.G.M. iz K. usvaja i rešenje Višeg suda u Novom Sadu posl. br. R4r. 2/16 od 31.08.2016. godine preinačava tako što utvrđuje da je predlagaču povređeno pravo na suđenje u razumnom roku, u postupku pred Višim sudom u Novom Sadu posl. br. P1.56/2014 te nalaže Višem sudu Novi Sad da ubrza postupak i okonča ga u najkraćem roku.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde
Član 6-1 | DIC | Oršuš i drugi protiv Hrvatske
Presuda je povezana sa rešenjem Ržr 5/16 od 03.11.2016. Apelacionog suda u Novom Sadu, kojim se žalba predlagača S.T. iz S. usvaja, rešenje Višeg suda u Novom Sadu poslovni broj R4r 1/16 od 13. jula 2016. godine preinačava, tako što se utvrđuje da je predlagaču povređeno pravo na suđenje u razumnom roku, u postupku pred Višim sudom u Novom Sadu u predmetu poslovni broj P1.59/14, te se nalaže Višem sudu u Novom Sadu da ubrza postupak i okonča ga u najkraćem roku.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde
Član 6-1 | DIC | Oršuš i drugi protiv Hrvatske
Presuda je povezana sa rešenjem Rž g 11/2018 od 04.06.2018. Apelacionog suda u Beogradu, kojim se žalba predlagača odbija kao neosnovana i potvrđuje rešenje Višeg suda u Beogradu R4P 87/18 od 24.04.2018. godine.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde
Član 6-1 | DIC | Oršuš i drugi protiv Hrvatske
Presuda je povezana sa presudom Gž rr 4/18/2018 od 05.04.2018.Apelacionog suda u Beogradu, kojom preinačava presuda Prvog osnovnog suda u Beogradu Prr br.69/17 od 13.12.2017. godine u stavu drugom izreke pa se obavezuje tužena Republika Srbija – Treći osnovni sud u Beogradu da tužilјi AA na ime naknade nematerijalne štete zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku, isplati presudom određene iznose.

Presuda je dostupna u javnoj bazi sudske prakse ovde
Član 6-1 | DIC | Oršuš i drugi protiv Hrvatske
Presuda je povezana sa presudom Gž rr 3/2018 od 21.06.2018. Apelacionog suda u Beogradu, kojom se odbija kao neosnovana, žalba tužene Republike Srbije – Ministarstvo pravde i potvrđuje presuda Prvog osnovnog suda u Beogradu Prr br.21/17 od 30.11.2017. godine u stavu prvom i drugom izreke u delu kojim je tužena Republika Srbija – Ministarstvo pravde obavezana da tužilјi AA na ime naknade nematerijalne štete isplati zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku u predmetu Višeg suda u Beogradu P3 br. 280/10 iznos od 70.000,00 dinara i zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku u predmetu Višeg suda u Beogradu P3 br. 225/15 iznos od 80.000,00 dinara, kao i u stavu trećem izreke. Presudom se preinačava presuda Prvog osnovnog suda u Beogradu Prr br.21/17 od 30.11.2017. godine u preostalom delu stava prvog i drugog izreke pa se odbija tužbeni zahtev u delu kojim je tužilјa AA tražila da se tužena Republika Srbija – Ministarstvo pravde obaveže da joj pored napred navedenog iznosa isplati dodatne iznose, kao neosnovan.

Presuda je dostupna u javnoj bazi sudske prakse ovde
Član 6-1 | DIC | O’Sullivan McCarthy Mussel Development Ltd protiv Irske
Presuda je povezana sa rešenjem R4g 67/15 od 30.06.2015. Apelacionog suda u Novom Sadu, u pravnoj stvari po zahtevu za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku koji je podneo M. D. iz Š, kojim se Apelacioni sud u Novom Sadu oglašava apsolutno nenadležnim za postupanje po zahtevu za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku podnosioca zahteva M. D..

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde
Član 6-1 | DIC | O’Sullivan McCarthy Mussel Development Ltd protiv Irske
Presuda je povezana sa rešenjem R4g 13/16 od 11.03.2016. Apelacionog suda u Novom Sadu, kojim se oglašava se stvarno nenadležnim za postupanje po prigovoru radi ubrzavanja izvršnog postupka u predmetu broj II.319/15 Osnovnog suda u Rumi, podnosioca M.B. iz R. i prigovor se ustupa na stvarnu nadležnost Osnovnom sudu u Rumi.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde
Član 6-1 | DIC | O’Sullivan McCarthy Mussel Development Ltd protiv Irske
Presuda je povezana sa rešenjem Ržr 1/17 od 19.06.2017. Apelacionog suda u Novom Sadu, kojim se žalba predlagača V.D. iz N.S. u postupku radi zaštite prava na suđenje u razumnom roku pred Višim sudom u Novom Sadu poslovni broj R4r-1/2017 odbija i rešenje Višeg suda u Novom sadu potvrđuje.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde
Član 6-1 | DIC | Rakić i drugi protiv Srbije
Vrhovni sud Srbije, na sednici održanoj 05.06.2008. gdoine, odlučujući o reviziji tužioca izjavljenoj proitv presude Okružnog suda u Beogradu Gž.I 241/08 od 18.01.2008. godine, doneo je odluku da se presuda Okružnog suda u Beogradu Gž I 241/08 i presuda Prvog opštinskog suda u Beogradu P. 7130/06 preinačuje.

Rešenje Rev.429/08, anonimizirano u skladu sa Pravilnikom, može se preuzeti sa adrese
ovde
Član 6-1 | DIC | Ristić protiv Srbije
Presuda je povezana sa rešenjem R4k 40/2015 od 31. 03. 2016. Apelacionog suda u Novom Sadu, kojim se utvrđuje da je predlagaču AA povređeno pravo na suđenje u razumnom roku u postupku pred Osnovnim sudom u Sremskoj Mitrovici, u predmetu posl.br. K 1402/10.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde
Član 6-1 | DIC | Ristić protiv Srbije
Presuda je povezana sa rešenjem R4k 41/2015 od 14. 01. 2016. Apelacionog suda u Novom Sadu, kojim se utvrđuje da je predlagaču AA povređeno pravo na suđenje u razumnom roku u postupku pred Osnovnim sudom u Loznici, u predmetu posl.br. 2K-558/13 (ranije K 305/10).

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde
Član 6-1 | DIC | Ristić protiv Srbije
Presuda je povezana sa rešenjem R4k 1/2016 od 08.02.2016. Apelacionog suda u Novom Sadu, kojim se odbija zahtev podnosioca - oštećenog kao tužioca T.B. iz L. podnet 31.12.2015 za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku i za naknadu za povredu navedenog prava u predmetu Osnovnog suda u Loznici, u predmetu posl.br. 1 K-70/15.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde
Član 6-1 | DIC | Ristić protiv Srbije
Presuda je povezana sa rešenjem R4k 2/2018 od 26.02.2018. Apelacionog suda u Novom Sadu, kojim se odbija žalba punomoćnika predlagača AA i BB izjavlјena protiv rešenja Višeg suda u Subotici br. R4K. 2/17 od 17.01.2018. godine, te se navedeno rešenje Višeg suda u Subotici potvrđuje.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde
Član 6-1 | DIC | Ristić protiv Srbije
Presuda je povezana sa rešenjem R4k 3/2018 od 05.03.2018. Apelacionog suda u Novom Sadu, kojim se odbija žalba punomoćnika predlagača AA izjavlјena protiv rešenja Višeg suda u Subotici br. R4K. 1/18 od 24.01.2018. godine, te se navedeno rešenje Višeg suda u Subotici potvrđuje.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde
Član 6-1 | DIC | Riđić i drugi protiv Srbije
Presuda je povezana sa rešenjem Rev 3020/2019 od 18.09.2019. Vrhovnog kasacionog suda, kojim se odbacuje kao nedozvolјena revizija tužene izjavlјena protiv presude Višeg suda u Vranju Gž 3488/18 od 15.04.2019. godine.

Pravnosnažnom presudom Višeg suda u Vranju Gž 3488/18 od 15.04.2019. godine, stavom prvim izreke, odbijena je kao neosnovana žalba tužene i potvrđena presuda Osnovnog suda u Vranju Prr1 329/18 od 25.05.2018. godine. Tom presudom obavezana je tužena da tužilјi na ime novčanog obeštećenja za imovinsku štetu izazvanu povredom prava na suđenje u razumnom roku, u predmetu Osnovnog suda u Vranju I 420/08, na ime razlike zarade, troškova parničnog i izvršnog postupka isplati iznose bliže označene u tom stavu izreke, sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, kao i na ime naknade troškova postupka iznos od 13.500,00 dinara, sa zakonskom kamatom od izvršnosti do isplate.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde
Član 6-1 | DIC | Riđić i drugi protiv Srbije
Presuda je povezana sa rešenjem Rev 3012/2019 od 12.09.2019. Vrhovnog kasacionog suda, kojim se odbacuje kao nedozvolјena revizija tužene izjavlјena protiv presude Višeg suda u Vranju Gž 4069/18 od 27.05.2019. godine.

Presudom Osnovnog suda u Vranju Prr1 352/18 od 17.07.2018. godine, stavom prvim izreke, obavezana je tužena Republika Srbija da tužilјi AA iz ... plati na ime naknade imovinske štete izazvane povredom prava na suđenje u razumnom roku u predmetu Osnovnog suda u Vranju I 1526/09 novčane iznose bliže navedene u ovom stavu izreke sa zakonskom zateznom kamatom počev od označenih datuma pa do isplate. Stavom drugim izreke, obavezana je tužena da isplati tužilјi na ime naknade troškova parničnog postupka iznos od 13.500,00 dinara, sa zakonskom zateznom kamatom od izvršnosti presude do isplate. Presudom Višeg suda u Vranju Gž 4069/18 od 27.05.2019. godine, stavom prvim izreke, odbijena je kao neosnovana žalba tužene i potvrđena presuda Osnovnog suda u Vranju Prr1 352/18 od 17.07.2018. godine u stavu prvom izreke u pogledu glavnog potraživanja i zakonske zatezne kamate na troškove parničnog postupka i u stavu drugom izreke. Stavom drugim izreke, preinačena je prvostepena presuda u delu odluke o kamati na iznos od 590 evra, tako što je obavezana tužena da na ovaj iznos plati tužilјi kamatu po stopi Evropske centralne banke počev od 01.01.2009. godine do isplate, u dinarskoj protivvrednosti na dan isplate po srednjem kursu NBS. Stavom trećim izreke, odbijen je kao neosnovan zahtev tužene za naknadu troškova drugostepenog postupka

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde
Član 6-1 | DIC | Riđić i drugi protiv Srbije
Presuda je povezana sa rešenjem Rev 3099/2019 od 02.10.2019. Vrhovnog kasacionog suda, kojim se odbacuje kao nedozvolјena revizija tužene izjavlјena protiv presude Višeg suda u Vranju Gž 3482/18 od 27.03.2019. godine.

Presudom Osnovnog suda u Vranju Prr1 90/18 od 11.05.2018. godine, obavezana je tužena da tužilјi isplati na ime novčanog obeštećenja za imovinsku štetu koja joj je izazvana povredom prava na suđenje u razumnom roku u predmetu opštinskog, sada Osnovnog suda u Vranju I 639/17 (raniji broj I 1788/09) i to na ime razlike zarade i naknade zarade zaklјučno sa obračunskim mesecom decembrom 2003.godine po Sporazumu o regulisanju međusobnih prava i obaveza po osnovu rada u iznosu od 71.229,79 dinara sa zakonskom zateznom kamatom počev od 01.03.2009.godine do konačne isplate; na ime troškova parničnog postupka 26.100,00 dinara, što iznosi ½jedn u idealnu polovinu od ukupnih troškova sa zakonskom zateznom kamatom počev od 24.06.2009.godine do konačne isplate i na ime troškova izvršnog postupka 3.600,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom počev od 11.05.2018.godine kao dana presuđenja do konačne isplate, dok je tužbeni zahtev preko dosuđenih iznosa odbijen. Stavom drugim izreke obavezana je tužena da tužilјi naknadi troškove parničnog postupka. Presudom Višeg suda u Vranju Gž 3482/18 od 27.03.2019. godine, odbijena je kao neosnovana žalba tužene i potvrđena prvostepena presuda u usvajajućem delu stava prvog i u stavu drugom izreke. Stavom drugim izreke, odbijeni su kao neosnovani zahtevi tužene i tužilјe za naknadu troškova drugostepenog postupka, kao neosnovani.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde
Član 6-1 | DIC | Riđić i drugi protiv Srbije
Presuda je povezana sa rešenjem Rev 3110/2019 od 25.09.2019. Vrhovnog kasacionog suda, kojim se odbacuje kao nedozvolјena revizija tužene izjavlјena protiv presude Višeg suda u Vranju Gž 3010/18 od 28.12.2018. godine.

Presudom Osnovnog suda u Vranju Prr1 305/18 od 09.05.2018. godine, stavom prvim izreke obavezana je tužena da tužiocu plati na ime novčanog obeštećenja za imovinsku štetu koja je izazvana povredom prava na suđenje u razumnom roku u predmetu Osnovnog suda u Vranju I 229/05 i to: a) na ime zarade i naknade zarade u periodu od decembra 2002. godine do februara 2003. godine ukupno 12.500,00 dinara u mesečnim iznosima i sa zakonskom zateznom kamatom bliže određenim ovim stavom izreke; b) na ime regresa za 2002. godinu od 13.865,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom počev od 31.12.2002. godine do konačne isplate; v) na ime troškova parničnog postupka 11.884,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom počev od 10.09.2003. godine do konačne isplate i g) na ime troškova izvršnog postupka 3.480,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom počev od 17.02.2005. godine, počev od izvršnosti pa do konačne isplate. Stavom drugim izreke obavezana je tužena da tužiocu naknadi troškove parničnog postupka od 13.500,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od izvršnosti presude pa do isplate.

Presudom Višeg suda u Vranju Gž 3010/18 od 28.12.2018. godine, stavom prvim izreke odbijena je kao neosnovana žalba tužene i prvostepena presuda potvrđena u stavu prvom izreke pod a), b), v) i pod g) u pogledu glavnog potraživanja na ime troškova izvršenja od 3.480,00 dinara i u stavu drugom izreke. Stavom drugim izreke preinačena je prvostepena presuda u stavu prvom izreke pod g) u pogledu odluke o kamati na troškove izvršnog postupka, te jeobavezana tužena da tužiocu na troškove izvršnog postupka od 3.480,00 dinara plati zakonsku zateznu kamatu počev od 19.03.2018. godine, kao dana podnošenja tužbe, pa do konačne isplate, dok je odbijen zahtev tužioca za isplatu zakonske zatezne kamate na troškove izvršnog postupka za period od 17.02.2005. godine do 18.03.2018. godine. Stavom trećim izreke odbijeni su zahtevi tužioca i tužene za naknadu troškova drugostepenog postupka

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde
Član 6-1 | DIC | Riđić i drugi protiv Srbije
Presuda je povezana sa rešenjem Rev 3044/2019 od 25.09.2019. Vrhovnog kasacionog suda, kojim se odbacuje kao nedozvolјena revizija tužene izjavlјena protiv presude Višeg suda u Vranju Gž 3531/18 od 27.03.2019. godine.

Presudom Osnovnog suda u Vranju Prr1 293/18 od 21.05.2018. godine, stavom prvim izreke obavezana je tužena da tužilјi, na ime naknade štete izazvane povredom prava na suđenje u razumnom roku u predmetu Osnovnog suda u Vranju I-26/09, plati ukupno 168.961,92 dinara i to na ime neisplaćene razlike zarade i naknade zarade, na ime jednokratne novčane naknade, kao i troškova parničnog postupka i troškova izvršenja, u pojedinačnim iznosima po navedenim osnovima i sa zakonskom kamatom, sve bliže određeno ovim stavom izreke. Stavom drugim izreke obavezana je tužena da tužilјi naknadi troškove parničnog postupka od 13.500,00 dinara sa zakonskom kamatom od izvršnosti presude do isplate.
Presudom Višeg suda u Vranju Gž 3531/18 od 27.03.2019. godine, stavom prvim izreke izreke žalba tužene je odbijena, kao neosnovana i prvostepena odluka potvrđena, dok su stavom drugim izreke odbijeni zahtevi parničnih stranaka za naknadu troškova drugostepenog postupka.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde
Član 6-1 | DIC | Riđić i drugi protiv Srbije
Presuda je povezana sa rešenjem R4r 1/2017 od 06.03 2017. godine Apelacionog suda u Novom Sadu, kojim se predlagačima određuje naknada zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde
Član 6-1 | DIC | Savić i drugi protiv Srbije
Presuda se navodi u rešenju Gž rr 18/2018 od 12.07.2018. godine Apelacionog suda u Nišu, kojim se ukida presuda Osnovnog suda u Leskovcu 22Prr.641/17 od 21.03.2018. godine u stavu drugom, trećem i četvrtom izreke i u tom delu predmet vraća istom sudu na ponovno suđenje.

Prvostepeni sud u pogledu neimovinske štete, kao satisfakcije tužiocu, ne daje dovolјne i jasne razloge za dosuđenu visinu iste od 400 evra, s obzirom da se pozvao na činjenicu da je postupak stečaja, u kome je tužilac prijavio svoje potraživanje, trajao više godina i da je, pri tome, konstatovao da je to potraživanje za tužioca imalo posebni značaj, jer se radilo o isplati zarade. U konkretnom slučaju prvostepeni sud se u pobijanoj presudi nije rukovodio kriterijumima iz odredbe čl 4. Zakona o zaštiti prava na suđenje u razumnom roku, jer prilikom odlučivanja nije cenio to što je stečajnom postupku, po osnovu koga je tužiocu utvrđena povreda prava, prethodio parnični postupak pred Opštinskim sudom u Leskovcu, a zatim i postupak izvršenja, koji su trajali od 2004 do 2009. godine, kada je otvaren stečajni postupak nad preduzećem u kome je tužilac radio, Elektroindustrija „RUL“ AD, a što je, do okončanja stečajnog postupka decembra 2016 godine, ukupno 12 godina. Takođe, nije cenio ni činjenicu, a koja proističe iz rešenja predsednika Privrednog suda u Leskovcu, da na strani tužioca nije bilo doprinosa za odugovlačenje postupka. (Presuda Međunarodnog suda u Strazburu Stošić protiv Srbije, predstavka 64931/10, Savić protiv Srbije, Borović i dr. protiv Srbije).

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde
Član 6-1 | DIC | Scordino protiv Italije
Presuda je povezana sa rešenjem R4g 12/15 od 30.03.2015. Apelacionog suda u Novom Sadu, kojim se odbija zahtev predlagača M. P. iz M. Z. za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde

Član 6-1 | DIC | Scordino protiv Italije
Presuda je povezana sa rešenjem R4g 11/16 od 16.03.2016. Apelacionog suda u Novom Sadu, kojim je prigovor predlagača B.T.S. iz Š. kojim je traženo utvrđenje povrede prava na suđenje u razumnom roku i preduzimanje procesnih radnji radi otklanjanja ove povrede u predmetu Apelacionog suda u Novom Sadu br.Gž. 3066/15, odbačen kao neosnovan.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde

Član 6-1 | DIC | Scordino protiv Italije
Presuda je povezana sa rešenjem R4r 11/2017 od 28.11.2017. Apelacionog suda u Kragujevcu, kojim se odbija prigovor podnosioca AA, kojim je tražila utvrđivanje povrede prava na suđenje u razumnom roku u predmetu Apelacionog suda u Kragujevcu Gž1-2184/17.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde

Član 6-1 | DIC | Scordino protiv Italije
Presuda je povezana sa rešenjem R4g 16/2014 od 24.09.2014. godine, Apelacionog suda u Novom Sadu, kojim se, u pravnoj stvari podnosioca zahteva Ž. M. iz B., radi zaštite prava na suđenje u razumnom roku, utvrđuje povreda prava na suđenje u razumnom roku.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde

Član 6-1 | DIC | Scordino protiv Italije
Presuda je povezana sa rešenjem R4g 33/2016 od 22.11.2016. godine, Apelacionog suda u Novom Sadu, kojim se ovaj sud oglašava apsolutno nenadležnim za postupanje po zahtevu za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku podnosioca zahteva S.D.B., povodom postupanja suda u predmetu Osnovnog suda u Kikindi Sudska jedinica u Novom Kneževcu P. 290/14 (ranije P. 58/11) i zahtev odbacuje.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde

Član 6-1 | DIC | Scordino protiv Italije
Presuda je povezana sa presudom Gž rr 2/2018 od 01.03.2018, Apelacionog suda u Beogradu, kojom ovaj sud, odlučujući o žalbi tužene Republike Srbije izjavlјenoj protiv presude Prvog osnovnog suda u Beogradu P rr.br. 8/17 od 26.04.2017.godine, delimično odbija kao neosnovanu žalbu tužene i potvrđuje predmetnu presudu Prvog osnovnog suda u prvom i četvrtom stavu, a delimilno odbacuje kao nedozvolјenu žalbu tužene u delu kojim se pobija stav drugi i stav treći izreke presude Prvog osnovnog suda u Beogradu P rr. br.8/17 od 26.04.2017. godine. Spor se odnosi na naknadu štete, vrednost spora je 744000 dinara, u parnici tužilaca AA i AA1.

Presuda je dostupna u javnoj bazi sudske prakse ovde
Član 6-1 | DIC | Scordino protiv Italije
Presuda je povezana sa rešenjem Rev 3045/2019 od 25.09.2019. godine, Vrhovnog kasacionog suda, kojim se odbacuje kao nedozvolјena revizija tužene izjavlјena protiv presude Višeg suda u Vranju Gž 3606/18 od 28.02.2019. godine.

Presudom Osnovnog suda u Vranju Prr1 243/18 od 18.06.2018. godine, obavezana je tužena da tužilјi plati na ime naknade imovinske štete izazvane povredom prava na suđenje u razumnom roku u predmetu Opštinskog sada Osnovnog suda u Vranju I 5019/15 i to na ime potraživanja iz izvršnog rešenja određeni iznos kao i određeni iznos na ime kamate. Presudom Višeg suda u Vranju Gž 3606/18 od 28.02.2019. godine, odbijena je kao neosnovana žalba tužene i potvrđena presuda Osnovnog suda u Vranju Prr1 243/18 od 18.06.2018. godine u stavu prvom i trećem izreke. Stavom drugim izreke, odbijen je zahtev tužene za naknadu troškova drugostepenog postupka, kao neosnovan.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde

Član 6-1 | DIC | Scordino protiv Italije
Presuda je povezana sa rešenjem Rev 3062/2019 od 25.09.2019. godine, Vrhovnog kasacionog suda, kojim se odbacuje kao nedozvolјena revizija tužene izjavlјena protiv presude Višeg suda u Vranju Gž 1828/18 od 28.12.2018. godine.

Presudom Osnovnog suda u Vranju Prr1 297/17 od 22.02.2018. godine, obavezana je tužena Republika Srbija da tužilјi isplati na ime naknade imovinske štete izazvane povredom prava na suđenje u razumnom roku u predmetu Opštinskog sada Osnovnog suda u Vranju I 1705/04 i to: na ime glavnog potraživanja za neisplaćene zarade i naknadu zarada za period od 20.01.2000. do 31.12.2002. godine određeni iznos kao i određeni iznos po osnovu zakonske zatezne kamate.
Presudom Višeg suda u Vranju Gž 1828/18 od 28.12.2018. godine, stavom prvim izreke, žalba tužene je odbijena kao neosnovana i prvostepena presuda potvrđena, dok je stavom drugim izreke, odbijen i zahtev tužene za naknadu troškova drugostepenog postupka.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde

Član 6-1 | DIC | Scordino protiv Italije
Presuda je povezana sa rešenjem Rev 3065/2019 od 27.09.2019. godine, Vrhovnog kasacionog suda, kojim se odbacuje kao nedozvolјena revizija tužene Republike Srbije izjavlјena protiv presude Višeg suda u Vranju Gž br. 2805/18 od 28.12.2018. godine.

Presudom Osnovnog suda u Vranju Prr1 br. 59/18 od 17.04.2018. godine, stavom prvim, drugim i trećim izreke, tužena je obavezana da tužiocu naknadi štetu koja je izazvana povredom prava na suđenje u razumnom roku u predmetu Osnovnog suda u Vranju I 186/09 i to na ime glavnog duga po osnovu razlike zarade i naknade zarede, troškova parničnog i troškova izvršnog postupka, sve u iznosima bliže navedenim u ovim stavovima izreke sa pripadajućom kamatom. Stavom četvrtim izreke, tužena je obavezana da tužiocu naknadi troškove parničnog postupka u oređenom iznosu sa zakonskom zateznom kamatom od izvršnosti presude do isplate.
Presudom Višeg suda u Vranju Gž br. 2805/18 od 28.12.2018. godine, stavom prvim izreke odbijena je kao neosnovana žalba tužene i potvrđena je prvostepena presuda, u stavovima prvom, drugom, i delu stava trećeg izreke u pogledu glavnog duga, dok je preinačena odluka o zakonskoj zateznoj kamati sadržana u preostalom delu stava trećeg izreke. Odbijeni su zahtevi stranaka za naknadu troškova drugostepenog postupka.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde

Član 6-1 | DIC | Scordino protiv Italije
Presuda je povezana sa rešenjem Rev 3095/2019 od 25.09.2019. godine, Vrhovnog kasacionog suda, kojim se odbacuje kao nedozvolјena revizija tužene Republike Srbije izjavlјena protiv presude Višeg suda u Vranju Gž 3618/18 od 22.04.2019. godine.

Presudom Osnovnog suda u Vranju Prr1 47/2018 od 09.05.2018. godine, stavom 1. izreke, obavezana je tužena da tužilјi na ime naknade imovinske štete koja joj je izvršena povredom prava na suđenje u razumnom roku u predmetu Opštinskog sada Osnovnog suda u Vranju I 563/05, sada I 209/17 isplati i to: a) na ime razlike zarade naknade zarade i neisplaćene zarade, b) troškove parničnog psotupka i v) troškove izvršnog postupka po rešenju Opštinskog suda u Vranju I 563/05 od 08.04.2005. godine. Stavom 2. izreke, obavezana je tužena da tužilјi na ime Rev 3095/2019 naknade troškova parničnog postupka isplati određeni iznos sa zakonskom zateznom kamatom od dana izvršnosti presude pa do konačne isplate.
Presudom Višeg suda u Vranju Gž 3618/18 od 22.04.2019. godine, stavom prvim izreke, žalba tužene je odbijena kao neosnovana i prvostepena presuda potvrđena, dok je stavom drugim izreke, odbijen zahtev tužene za naknadu troškova drugostepenog postupka.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde

Član 6-1 | DIC | Scordino protiv Italije
Presuda je povezana sa rešenjem Rev 3047/2019 od 05.09.2019. godine, Vrhovnog kasacionog suda, kojim se odbacuje kao nedozvolјena revizija tužene Republike Srbije izjavlјena protiv presude Višeg suda u Vranju Gž 2379/2018 od 14.03.2019. godine.

Presudom Osnovnog suda u Vranju Prr1. 51/18 od 20.03.2018. godine, stavom prvim izreke, tužena je obavezana da tužilјi naknadi štetu izazvanu povredom prava na suđenje u razumnom roku u predmetu Osnovnog suda u Vranju I 11535/10, sada I 1084/17, i to na ime razlike zarade sa zakonskom zateznom kamatom od 01.03.2010. godine do isplate, na ime troškova parničnog postupka sa zakonskom zateznom kamatom od 15.03.2010. godine do isplate i na ime troškova izvršenja. Stavom drugim izreke, tužena je obavezana da tužilјi naknadi troškove parničnog postupka sa zakonskom zateznom kamatom od izvršnosti presude do isplate.
Presudom Višeg suda u Vranju Gž 2379/2018 od 14.03.2019. godine, stavom prvim izreke, odbijena je kao neosnovana žalba tužene i potvrđena prvostepena presuda. Stavom drugim izreke, odbijeni su zahtevi parničnih stranaka za naknadu troškova drugostepenog postupka.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde

Član 6-1 | DIC | Sokolov i drugi protiv Srbije
Odluka je povezana sa rešenjem Rev 3019/2019 od 02.10.2019. godine, Vrhovnog kasacionog suda, kojim se odbacuje kao nedozvolјena revizija tužene izjavlјena protiv presude Višeg suda u Vranju Gž 4065/18 od 20.05.2019. godine.

Presudom Osnovnog suda u Vranju Prr1 130/18 od 03.07.2018. godine, stavom prvim izreke obavezana je tužena da tužiocu na ime naknade imovinske štete koja je izazvana povredom prava na suđenje u razumnom roku u predmetu opštinskog, sada Osnovnog suda u Vranju I 604/05, sada pod I 173/17 isplati novčane iznose bliže opisane u tom delu izreke na ime neplaćene razlike zarade i naknade zarade po mesecima sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od dana dospeća, na ime regresa za godišnji odmor za 2001. i 2002.godinu, kao i na ime troškova parničnog i izvršnog postupka. Stavom drugim izreke preko dosuđenih iznosa tužbeni zahtev je odbijen. Stavom trećim izreke obavezana je tužena da tužiocu naknadi troškove parničnog postupka.
Presudom Višeg suda u Vranju Gž 4065/18 od 20.05.2019. godine, odbijena je kao neosnovana žalba tužene i potvrđena prvostepena presuda

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde
Član 6-1 | DIC | Šorgić protiv Srbije
Presuda je povezana sa rešenjem R4g 194/2014 od 03.11.2014. godine, Apelacionog suda u Novom Sadu, kojim se odbija zahtev predlagača L. M. kojim je traženo da sud utvrdi da je predlagaču povređeno pravo na suđenje u razumnom roku u postupku koji se vodi pred Osnovnim sudom u Novom Sadu, broj P.7332/10 i isplati naknada u iznosu od 200.000,00 dinara.

U zahtevu navodi da pred Osnovnim sudom u Novom Sadu, pod brojem P.8332/10, po tužbi M. M., M. B. i Ž. B. od 27.01.2010. godine, teče parnica protiv ovde predlagača kao tužene, radi utvrđenja ništavosti ugovora o doživotnom izdržavanju i pismenog zaveštanja pred svedocima, koji je zaklјučio odnosno sačinio njihov sada pokojni otac M. N., a kojima je svu svoju imovinu ostavio kćerki L. M. (ovde predlagaču). Od podnošenja tužbe održano je 14 ročišta, saslušane su parnične stranke i brojni svedoci, te određeno medicinsko veštačenje od strane S. m. o. M. f. u N. S. na okolnost utvrđivanja da li je, na dan zaklјučenja ugovora i sačinjenja zaveštanja, bila izvesna smrt M. N., a sve obzirom na njegovo tadašnje zdravstveno stanje. Kako tužioci nisu bili zadovolјni nalazom i mišlјenjem veštaka sud je na njihov predlog (21.6.2013. godine) odredio drugo, kontrolno veštačenje od strane M. f. u B. na iste okolnosti. Obzirom da do podnošenja zahteva predlagača sudu nije doneta prvostepena odluka, napred navedenim postupanjem suda je povređeno pravo predlagača na pravično suđenje odnosno suđenje u razumnom roku.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde
Član 6-1 | DIC | Šorgić protiv Srbije
Presuda je povezana sa rešenjem R4g 193/2014 od 14.07.2014. godine, Apelacionog suda u Novom Sadu, kojim se odbija zahtev predlagača za dosudu tražene novčane naknade po podnetom zahtevu za zaštitu prava na suđenje u razumnom rok u parničnom postupku koji se vodi pred Osnovnim sudom u Loznici pod brojem P. 2073/10.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde
Član 6-1 | DIC | Stošić protiv Srbije
Presuda se navodi u rešenju Gž rr 18/2018 od 12.07.2018. godine Apelacionog suda u Nišu, kojim se ukida presuda Osnovnog suda u Leskovcu 22Prr.641/17 od 21.03.2018. godine u stavu drugom, trećem i četvrtom izreke i u tom delu predmet vraća istom sudu na ponovno suđenje.

Prvostepeni sud u pogledu neimovinske štete, kao satisfakcije tužiocu, ne daje dovolјne i jasne razloge za dosuđenu visinu iste od 400 evra, s obzirom da se pozvao na činjenicu da je postupak stečaja, u kome je tužilac prijavio svoje potraživanje, trajao više godina i da je, pri tome, konstatovao da je to potraživanje za tužioca imalo posebni značaj, jer se radilo o isplati zarade. U konkretnom slučaju prvostepeni sud se u pobijanoj presudi nije rukovodio kriterijumima iz odredbe čl 4. Zakona o zaštiti prava na suđenje u razumnom roku, jer prilikom odlučivanja nije cenio to što je stečajnom postupku, po osnovu koga je tužiocu utvrđena povreda prava, prethodio parnični postupak pred Opštinskim sudom u Leskovcu, a zatim i postupak izvršenja, koji su trajali od 2004 do 2009. godine, kada je otvaren stečajni postupak nad preduzećem u kome je tužilac radio, Elektroindustrija „RUL“ AD, a što je, do okončanja stečajnog postupka decembra 2016 godine, ukupno 12 godina. Takođe, nije cenio ni činjenicu, a koja proističe iz rešenja predsednika Privrednog suda u Leskovcu, da na strani tužioca nije bilo doprinosa za odugovlačenje postupka. (Presuda Međunarodnog suda u Strazburu Stošić protiv Srbije, predstavka 64931/10, Savić protiv Srbije, Borović i dr. protiv Srbije).

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde
Član 6-1 | DIC | Strain i drugi protiv Rumunije
Presuda je povezana sa rešenjem R4g 15/16 od 07.04.2016. Apelacionog suda u Novom Sadu, kojim se Apelacioni sud u Novom Sadu oglašava stavrno nenadležnim za postupanje u postupku predlagača L.Z. iz S. za utvrđivanje povrede prava na suđenje u razumnom roku.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde
Član 6-1 | DIC | Strain i drugi protiv Rumunije
Presuda je povezana sa rešenjem R4g 198/2014 od 29.08.2014.. Apelacionog suda u Novom Sadu, kojim se odbacuje zahtev predlagača D.N. i D.R. iz K. od 16.04.2014. godine za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku.

Dana 10.07.2014. godine od strane Višeg suda u Sremskoj Mitrovici je ovom sudu kao stvarno i mesno nadležnom sudu za postupanje dostavlјen zahtev predlagača radi zaštite prava na suđenje u razumnom roku. Predlagači u predlogu navode da je postupak po tužbi ovde predlagača pred Opštinskim sudom u Šidu započet 06.08.2001. godine pravnosnažno okončan 16.04.2014. godine donošenjem presude Apelacionog suda u Novom Sadu broj Gž 5029/13. Smatraju da je parnični postupak u jednostavnom činjeničnom i pravnom predmetu u kojem se raspravlјalo o pravu službenosti postavlјanja, održavanja i uklanjanja visokonaponskog električnog voda sa njive ovde predlagača nerazumno dugo trajao 12. godina, 8. meseci i 21. dan.Predlažu da sud utvrdi da je presporim postupanjem Osnovnog suda u Šidu predlagačima povređeno pravo na suđenje u razumnom roku zajemčeno odredbom čl. 32 st. 1 Ustava Republike Srbije i traže da sud obaveže protivnika predlagača.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde
Član 6-1 | DIC | Sukobljević protiv Hrvatske
Presuda je povezana sa rešenjem R4g 21/2016 od 09.05.2016. godine, Apelacionog suda u Novom Sadu, kojim se odbija zahtev predlagača da se utvrdi da im je povređeno pravo na pravično suđenje.

Dana 2.4.2015. godine predlagači M.S1., M.S.2 i N.B. su, putem punomoćnika, podneli Višem sudu u Novom Sadu zahtev za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku u kom navode da je pred Osnovnim sudom u Novom Sadu u toku postupak po tužbi N.I. protiv ovde tuženih u predmetu zavedenom kod Opštinskog suda u Novom Sadu pod br.1968/09 koji je kasnije dodelјen na postupanje drugom sudiji i zaveden pod posl. brojem P-2209/10, da je tužba podneta 6.3.2009. a protivtužba 4.9.2009. a da do dana podnošenja zahteva sporna stvar nije meritorno rešena. Kako je ovim onemogućeno okončanje ostavinskog postupka započetog pred Opštinskim sudom u Novom Sadu pod br. O.3687/02, podnosioci zahteva podnose zahtev kako bi im se omogućila zaštita prava na pravično suđenje garantovano članom 6. st. 1. Evropske konvencije za lјudska prava i osnovne slobode, članom 32. st.1. Ustava RS kao i članom 10. st.1. Zakona o parničnom postupku. Smatraju da se rok od 6 godina nikako ne može smatrati razumnim, da je protek ovog perioda bio sasvim dovolјan da sud optimalno razmotri i odluči o pravu stranaka, pa kako to nije učinjeno, stranke su izložene pravnoj neizvesnosti i nesigurnosti, ali i visokim finansijskim troškovima. Kako usled dužine trajanja postupka podnosioci zahteva trpe duševne bolove zbog povrede garantovanog prava na pravično suđenje, predlažu da Viši sud kao nadležni sud donese odluku kao u izreci.
Kod Višeg suda u Novom Sadu ovaj predmet zaveden je pod posl. brojem R4p. 12/15. Nakon uvida u prvostepeni spis, izvršenog 4.6.2015. kada je sačinio i službenu belešku o stanju u spisu, Viši sud u Novom Sadu je rešenjem pod br. R4p. 12/15 dana 9.6.2015. godine doneo rešenje kojim je odbacio zahtev predlagača, obrazlažući ovu odluku činjenicom da je u međuvremenu parnični postupak okončan donošenjem presude Osnovnog suda u Novom Sadu P. 2209/10 od 26.3.2015. godine.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde
Član 6-1 | DIC | Tlimenos protiv Grčke
Presuda je povezana sa rešenjem R4g 17/16 od 13.04.2016. Apelacionog suda u Novom Sadu, kojim se ovaj sud oglašava stvarno nednadležnim za postupnje po prigovoru M.M. iz N.S. radi zaštite prava na suđenje u razumnom roku.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde
Član 6-1 | DIC | Van de Hurk protiv Holandije
Presuda se poziva u presudi Upravnog suda broj 24 U 17476/17 od 10.7.2018. u kontekstu neophodnosti obrazlaganja sudske presude.\r\nU ovoj presudi, odbija se tužba kojom tužilac pobija zakonitost osporenog zaključka zbog nepravilne primene zakona, nepostupanja po pravilima postupka, netačno utvrđenog činjeničnog stanja kao i prekoračenja granice zakonskog ovlašćenja.\r\nPresuda je dostupna u javnoj bazi sudske prakse na ovde
Član 6-1 | DIC | Vidas protiv Hrvatske
Presuda je povezana sa rešenjem Rev 3046/2019 od 28.08.2019. godine, Vrhovnog kasacionog suda, kojim se odbacuje kao nedozvolјena, revizija tužene izjavlјena protiv presude Višeg suda u Vranju Gž 2321/18 od 14.03.2019. godine.

Presudom Osnovnog suda u Vranju Prr1 77/18 od 06.03.2018. godine, stavom prvim izreke, obavezana je tužena da tužilјi isplati na ime novčanog obeštećenja za imovinsku štetu izazvanu povredom prava na suđenje u razumnom roku u predmetu Opštinskog suda u Vranju, sada Osnovnog suda u Vranju I 2276/08 i to: a) na ime razlike zarade i naknade zarade od isplaćene do pripadajuće zaklјučno sa obračunskim mesecom decembrom 2003. godine u iznosu, sa zakonskom zateznom kamatom, b) na ime troškova parničnog postupka, v) na ime troškova izvršnog postupka. Stavom drugim odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtev za isplatu dodatnih troškova, a stavom trećim obavezana je tužena da tužilјi isplati troškove postupka. Presudom Višeg suda u Vranju Gž 2321/18 od 14.03.2019. godine, stavom prvim izreke, odbijena je kao neosnovana žalba tužene i potvrđena prvostepena presuda u stavu prvom i trećem izreke. Stavom drugim izreke, odbijaju se kao neosnovani zahtevi stranaka za naknadu troškova drugostepenog postupka.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde
Član 6-1 | DIC | Vladan Mijajilović protiv Srbije
Odluka je povezana sa rešenjem Ržk 2/17 od 24.01.2017. Apelacionog suda u Novom Sadu, kojim se usvaja žalba punomoćnika predlagača M.T. i preinačava rešenje Višeg suda u Sremskoj Mitrovici 1 R4K 17/15 od 26.12.2016.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde
Član 6-1 | DIC | Živaljević protiv Crne Gore
Presuda je povezana sa rešenjem R4g 222/2014 od 01.10.2014. Apelacionog suda u Novom Sadu, kojim se utvrđuje da je predlagaču Lj. D. iz S. M., u postupku pred Osnovnim sudom u Sremskoj Mitrovici, posl.broj P.592/10, povređeno pravo na suđenje u razumnom roku.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde
Član 6-1 | DIC | Živaljević protiv Crne Gore
Presuda je povezana sa rešenjem R4g 188/2014 od 15.08.2014. Apelacionog suda u Novom Sadu, u postupanju povodom zahteva za zaštitu prava podnositelјke ustavne žalbe M. Ž. iz B. Z., kojim se predmet po ustavnoj žalbi podnositelјke M. Ž. iz B. Z. vraća Ustavnom sudu.

U ustavnoj žalbi se navodi da je njen podnosilac M. Ž. sa svojstvom tužioca podnela tužbu 26.06.2003. godine Opštinskom sudu u Loznici, radi utvrđenja da je ona kao naslednik svog pokojnog oca A. D., vlasnik određene katastarske parcele i da su tužene O. L. i R. S. dužne trpeti upis tog prava u javnim knjigama o nepokretnostima, da su prvostepenom presudom tužene obavezane da tužilјi isplate novčani iznos na ime izuzetog dela kat.parc. .... iz pl. .... k.o. L. G. u određenoj površini, ali da je Apelacioni sud u Beogradu u tom delu presudu ukinuo i predmet vratio prvostepenom sudu na ponovni postupak i da je nakon više od 10 godina raspravlјanja umesto da donese meritornu presudu Osnovni sud u Loznici doneo rešenje P.3148/10 od 15.03.2013. godine kojim se tužba odbacuje i protiv kojeg je tužilјa podnela žalbu 19.04.2013. godine. Smatra da je postupanjem suda na opisani način došlo pre svega do povrede prava na imovinu, a takođe i do povrede prava na pravično suđenje, prava na suđenje u razumnom roku i prava na jednaku zaštitu prava.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde
Član 8 | DIC | Damnjanović protiv Srbije
Presuda je povezana sa presudom Vrhovnog kasacionog suda Rev 2999/1999 od 4.9.2019. godine, kojom se odbija kao nesosnovana revizija tužilje-protivtužene, izjevljena protiv presude Apelacionog suda u Kragujevcu Gž2 119/19 od 04.04.2019. godine.

Prema utvrđenom činjeničnom stanju, tužilјa i tuženi su zaklјučili brak 06.05.2012. godine iz kog braka imaju maloletnog sina. Živeli su u kući u zajednici sa majkom i babom tuženog. Do prestanka bračne zajednice došlo je 04.09.2017. godine, kada je tužilјa napustila bračnu zajednicu. Bračni odnosi su ozbilјno i trajno poremećeni, nema izgleda da se bračna zajednica nastavi. Tužilјa, kada je napustila bračnu zajednicu prijavila je policiji tuženog za nasilјe u porodici. Navela je da je poslednje dve godine u braku bila u svađi sa tuženim, stalno su se raspravlјali, a tuženi je držao za ruke i drmao zbog čega su joj ostajale modrice, kao i da je dete često prisustvovalo ovim svađama. Po napuštanju zajednice otišla je da živi kod svojih roditelјa. Navodi tužilјe u pogledu vršenja nasilјa u porodici nisu ničim bili potkreplјeni. Presudom Osnovnog suda u Jagodini P2 411/17 od 24.12.2018. godine u stavu prvom izreke, brak zaklјučen dana 06.05.2014. je razveden na osnovu člana 41. Porodičnog zakona. U stavu drugom izreke, usvojen je tužbeni zahtev tuženog-protivtužioca pa je zajedničko maloletno dete stranaka sin poveren ocu koji će samostalno vršiti roditelјsko pravo. Obavezana je tužena-protivtužilјa da na ime svog doprinosa u izdržavanju deteta plaća mesečno određeni novčani iznos. Presudom je uređen je način održavanja ličnih odnosa detat sa majkom. Presudom Apelacionog suda u Kragujevcu Gž2 119/19 od 04.04.2019. godine, odbijena je kao neosnovana žalba tužilјe-protivtužene i potvrđena presuda Osnovnog suda u Jagodini P2 411/17 od 24.12.2018.


Ceneći navode revizije, Vrhovni kasacioni sud nalazi da su nižestepeni sudovi na potpuno utvrđeno činjenično stanje, pravilno primenili materijalno pravo, a pri čemu su se shodno citiranim propisima prevashodno rukovodili interesima maloletnog deteta, pravilno ocenjujući da je u interesu deteta da za sada ostane u domaćinstvu kod oca, tj. da se vršenje roditelјskog prava nad maloletnim poveri njegovom ocu a da majka ima pravo viđanja sa detetom, budući da je otac ostvario bolju emocionalnu povezanost sa detetom.

Presuda je dostupna u javnoj bazi sudske prakse ovde
Član 8 | DIC | Gardel protiv Francuske
Presuda je povezana sa rešenjem Gž 3189/19 od 22.08.2019. godine Apelacionog suda u Beogradu, kojom se odbija kao neosnovana žalba tužioca i potvrđuje rešenje Višeg suda u Beogradu P.br. 11293/18 od 11.12.2018. godine u parnici tužioca AA protiv tužene Republike Srbije radi kršenja lјudskih prava jer je tužena svojim dopisom dostavile lične podatke tužioca i njegove porodice Komisiji Federacije BiH.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde

Član 8 | DIC | Jurišić protiv Hrvatske
Presuda je povezana sa rešenjem Ržg 2/16 od 17.06.2016. godine Apelacionog suda u Novom Sadu, kojim se žalba predlagača izjavlјena protiv rešenja Višeg suda u Somboru posl. br.R4p.2/16 od 26.5.2016. godine se odbacuje kao neblagovremena.

Pobijanim prvostepenim rešenjem odbijen je prigovor predlagača B.Đ. kojim je tražio da se utvrdi da mu je u postupku koji se vodi pred Višim sudom u Somboru pod posl. brojem P.32/2014 povređeno pravo na suđenje u razumnom roku. Protiv ovog rešenja predlagač je izjavio žalbu u kojoj predlaže da Apelacioni sud naloži Višem sudu u Somboru postupanje po tužbi ovde predlagača u nepresuđenom delu kojim je tražena naknada materijalne štete, iz razloga što je predlagač starija i bolesna osoba pa je neophodna posebna hitnost u postupanju.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde
Član 8 | DIC | Kostić protiv Srbije
Odluka Ustavnog suda Republike Srbije\r\nhttps://ustavni.sud.rs/sudska-praksa/baza-sudske-prakse/pregled-dokumenta?PredmetId=16038\r\nkojom se usvaja ustavna žalba D.K. i utvrđuje da su u izvršnom postupku pred osnovnim sudom povređena prava roditelja i pravo na suđenje u razumnom roku
Član 8 | DIC | Milovanović protiv Srbije
Presuda je povezana sa presudom Vrhovnog kasacionog suda Rev 2999/1999 od 4.9.2019. godine, kojom se odbija kao nesosnovana revizija tužilje-protivtužene, izjevljena protiv presude Apelacionog suda u Kragujevcu Gž2 119/19 od 04.04.2019. godine.

Prema utvrđenom činjeničnom stanju, tužilјa i tuženi su zaklјučili brak 06.05.2012. godine iz kog braka imaju maloletnog sina. Živeli su u kući u zajednici sa majkom i babom tuženog. Do prestanka bračne zajednice došlo je 04.09.2017. godine, kada je tužilјa napustila bračnu zajednicu. Bračni odnosi su ozbilјno i trajno poremećeni, nema izgleda da se bračna zajednica nastavi. Tužilјa, kada je napustila bračnu zajednicu prijavila je policiji tuženog za nasilјe u porodici. Navela je da je poslednje dve godine u braku bila u svađi sa tuženim, stalno su se raspravlјali, a tuženi je držao za ruke i drmao zbog čega su joj ostajale modrice, kao i da je dete često prisustvovalo ovim svađama. Po napuštanju zajednice otišla je da živi kod svojih roditelјa. Navodi tužilјe u pogledu vršenja nasilјa u porodici nisu ničim bili potkreplјeni. Presudom Osnovnog suda u Jagodini P2 411/17 od 24.12.2018. godine u stavu prvom izreke, brak zaklјučen dana 06.05.2014. je razveden na osnovu člana 41. Porodičnog zakona. U stavu drugom izreke, usvojen je tužbeni zahtev tuženog-protivtužioca pa je zajedničko maloletno dete stranaka sin poveren ocu koji će samostalno vršiti roditelјsko pravo. Obavezana je tužena-protivtužilјa da na ime svog doprinosa u izdržavanju deteta plaća mesečno određeni novčani iznos. Presudom je uređen je način održavanja ličnih odnosa detat sa majkom. Presudom Apelacionog suda u Kragujevcu Gž2 119/19 od 04.04.2019. godine, odbijena je kao neosnovana žalba tužilјe-protivtužene i potvrđena presuda Osnovnog suda u Jagodini P2 411/17 od 24.12.2018.


Ceneći navode revizije, Vrhovni kasacioni sud nalazi da su nižestepeni sudovi na potpuno utvrđeno činjenično stanje, pravilno primenili materijalno pravo, a pri čemu su se shodno citiranim propisima prevashodno rukovodili interesima maloletnog deteta, pravilno ocenjujući da je u interesu deteta da za sada ostane u domaćinstvu kod oca, tj. da se vršenje roditelјskog prava nad maloletnim poveri njegovom ocu a da majka ima pravo viđanja sa detetom, budući da je otac ostvario bolju emocionalnu povezanost sa detetom.

Presuda je dostupna u javnoj bazi sudske prakse ovde
Član 8 | DIC | Tomić protiv Srbije
Presuda je povezana sa presudom Vrhovnog kasacionog suda Rev 2999/1999 od 4.9.2019. godine, kojom se odbija kao nesosnovana revizija tužilje-protivtužene, izjevljena protiv presude Apelacionog suda u Kragujevcu Gž2 119/19 od 04.04.2019. godine.

Prema utvrđenom činjeničnom stanju, tužilјa i tuženi su zaklјučili brak 06.05.2012. godine iz kog braka imaju maloletnog sina. Živeli su u kući u zajednici sa majkom i babom tuženog. Do prestanka bračne zajednice došlo je 04.09.2017. godine, kada je tužilјa napustila bračnu zajednicu. Bračni odnosi su ozbilјno i trajno poremećeni, nema izgleda da se bračna zajednica nastavi. Tužilјa, kada je napustila bračnu zajednicu prijavila je policiji tuženog za nasilјe u porodici. Navela je da je poslednje dve godine u braku bila u svađi sa tuženim, stalno su se raspravlјali, a tuženi je držao za ruke i drmao zbog čega su joj ostajale modrice, kao i da je dete često prisustvovalo ovim svađama. Po napuštanju zajednice otišla je da živi kod svojih roditelјa. Navodi tužilјe u pogledu vršenja nasilјa u porodici nisu ničim bili potkreplјeni. Presudom Osnovnog suda u Jagodini P2 411/17 od 24.12.2018. godine u stavu prvom izreke, brak zaklјučen dana 06.05.2014. je razveden na osnovu člana 41. Porodičnog zakona. U stavu drugom izreke, usvojen je tužbeni zahtev tuženog-protivtužioca pa je zajedničko maloletno dete stranaka sin poveren ocu koji će samostalno vršiti roditelјsko pravo. Obavezana je tužena-protivtužilјa da na ime svog doprinosa u izdržavanju deteta plaća mesečno određeni novčani iznos. Presudom je uređen je način održavanja ličnih odnosa detat sa majkom. Presudom Apelacionog suda u Kragujevcu Gž2 119/19 od 04.04.2019. godine, odbijena je kao neosnovana žalba tužilјe-protivtužene i potvrđena presuda Osnovnog suda u Jagodini P2 411/17 od 24.12.2018.


Ceneći navode revizije, Vrhovni kasacioni sud nalazi da su nižestepeni sudovi na potpuno utvrđeno činjenično stanje, pravilno primenili materijalno pravo, a pri čemu su se shodno citiranim propisima prevashodno rukovodili interesima maloletnog deteta, pravilno ocenjujući da je u interesu deteta da za sada ostane u domaćinstvu kod oca, tj. da se vršenje roditelјskog prava nad maloletnim poveri njegovom ocu a da majka ima pravo viđanja sa detetom, budući da je otac ostvario bolju emocionalnu povezanost sa detetom.

Presuda je dostupna u javnoj bazi sudske prakse ovde
Član 41 | DIC | Pogosjan i Bagdasarjan protiv Jermenije
Presuda je povezana sa rešenjem Rev 3033/2019 od 05.09.2019. Vrhovnog kasacionog suda, kojim se odbacuje kao nedozvolјena revizija tužene izjavlјena protiv presude Višeg suda u Vranju Gž 3017/18 od 08.02.2019. godine.

Presudom Osnovnog suda u Vranju Prr1. 65/17 od 18.04.2018. godine, stavom prvim izreke, tužena je obavezana da tužiocu naknadi štetu koja je izazvana povredom prava na suđenje u razumnom roku u predmetu Osnovnog suda u Vranju I 1022/09 u iznosu od 69.702,00 dinara, na ime troškova parničnog postupka u iznosu od 27.376,00 dinara i na ime troškova izvršnog postupka u iznosu od 19.600,00 dinara, pripadajućom kamatom. Stavom drugim izreke tužena je obavezana da tužiocu naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 30.000,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od izvršnosti presude do isplate.
Presudom Višeg suda u Vranju Gž 3017/18 od 08.02.2019. godine, stavom prvim izreke potvrđena je prvostepena presuda u delu u kom je odlučeno o glavnoj stvari, dok je preinačena odluka o troškovima parničnog postupka.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde
Član 41 | DIC | Pogosjan i Bagdasarjan protiv Jermenije
Presuda je povezana sa rešenjem Rev 627/2020 od 07.02.2020. Vrhovnog kasacionog suda, kojim se odbacuje kao nedozvolјena revizija predlagača izjavlјena protiv rešenja Višeg suda u Leskovcu Ržg 216/19 od 22.11.2019. godine.

Rešenjem Višeg suda u Leskovcu Ržg 216/19 od 22.11.2019. godine, odbijena je žalba punomoćnika predlagača izjavlјena protiv rešenja Osnovnog suda u Leskovcu R4 I 109/19 od 09.09.2019. godine, kojim je odbijen prigovor predlagača za ubrzanje postupka, zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku u predmetu tog suda I 7838/10, kao neosnovan.
Protiv navedenog rešenja, predlagač je blagovremeno izjavila reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešnog i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primene materijalnog prava, s tim što je predložila da se revizija smatra izuzetno dozvolјenom, u skladu sa odredbom član 404. ZPP.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde
Član 41 | DIC | Stojanović protiv Hrvatske
Presuda je povezana sa rešenjem Rev 3050/2019 od 18.09.2019. godine godine, Vrhovnog kasacionog suda, kojim se odbacuje revizija tužene izjavlјena protiv presude Višeg suda u Vranju Gž 1751/18 od 13.11.2018. godine i odbija kao neosnovan zahtev tužioca za naknadu troškova odgovora na reviziju.

Presudom Osnovnog suda u Vranju Prr1 22/17 od 09.02.2018. godine, obavezana je tužena da tužiocu plati na ime naknade imovinske štete izazvane povredom prava na suđenje u razumnom roku u predmetu Opštinskog suda u Vranju
I br. 1012/09 (ranije I. br. 850/05) iznose sa zateznom kamatom od dospeća pa do isplate bliže navedene u izreci pod 1. Tužana je obavezana da tužiocu na ime troškova parničnog postupka plati iznos od 24.000,00 dinara.
Viši sud u Vranju je presudom Gž 1751/18 od 13.11.2018. godine odbio kao neosnovanu žalbu tužene i potvrdio presudu Osnovnog suda u Vranju Prr1 22/17 od 09.02.2018. godine. Odbijen je zahtev tužene za naknadu troškova drugostepenog postupka.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde