Lavrenchov protiv Češke

Država na koju se presuda odnosi
Češka
Institucija
Evropski sud za ljudska prava
Broj predstavke
57404/08
Stepen važnosti
Referentni slučaj
Jezik
Srpski
Datum
20.06.2013
Članovi
35
P1-1
P1-1-1
Kršenje
nije relevantno
Nekršenje
P1-1
P1-1-1
Ključne reči po HUDOC/UN
(Čl. 35) Uslovi prihvatljivosti
(P1-1) Zaštita imovine
(P1-1-1) Neometano uživanje imovine
Srazmernost
Tematske ključne reči
krivična dela protiv privrede
međunarodna saradnja u krivičnim stvarima
oduzimanje imovine
privredni prestup
strani državljani učinioci krivičnog dela
VS deskriptori
1.16 Član 1. protokola 1 - zaštita imovine
1.16.2.3 Pravo države da reguliše korišćenje imovine
Zbirke
Sudska praksa
Presuda ESLJP
Veće
Sažetak
Predmet je formiran na temelju predstavke protiv Republike Češke koju je Evropskom sudu podneo državljanin Rusije Evgenij Lavrečov 18. novembra 2008.

Bio je predstavnik ruskog preduzeća T., koje je kupilo vlasnički udeo u češkom preduzeću S. Podnosilac predstavke je bio član Odbora direktora preduzeća S. od 8. avgusta 1995. godine, i predsednik tog odbora od 27. februara 1996. On, međutim, nije mogao da obavlja svoju dužnost od 24. septembra do 3. decembra 1996, kada su ga češki članovi Odbora nezakonito smenili s položaja člana Odbora direktora. Preduzeće S. je docnije postalo nelikvidno. Podnosilac predstavke je 11. juna 2001. godine optužen za insajdersku trgovinu i prevaru, konkretno, za zaključivanje štetnih ugovora po preduzeće S., kao i za nanošenje preduzeću materijalne štete u vrednosti od 88.000.000 čeških kruna (CZK) (3.520.000 evra [EUR]). Podnosilac predstavke je 20. juna 2001. godine lišen slobode i određen mu je predpretresni pritvor.

Okružni sud u Ostravi je 17. januara 2002. doneo odluku da podnosilac predstavke može biti pušten na slobodu ako plati kauciju od 10.000.000 CZK (400.000 EUR). U obrazloženju sud je naveo da zahteva toliko visoku kauciju zbog izuzetne težine krivičnih dela koja se optuženome stavljaju na teret, kao i zbog važnosti razloga zbog kojih mu je prvobitno bio određen pritvor, posebno zbog velike opasnosti od njegovog bekstva.

Podnosilac predstavke je 31. januara 2002. ovlastio svoga advokata da plati kauciju u iznosu koji je odredio Okružni sud. Takođe se obavezao da će stalno boraviti na adresi koju je naveo u Republici Češkoj, da će prisustvovati svim ročištima u postupku koji se vodi po njegovom predmetu i izjavio je da je upoznat sa činjenicom da će sredstva položena na ime kaucije biti oduzeta ako ne bude poštovao sve navedene uslove. Dana 22.februara, oslobođen je uz kauciju. Kada je puštan na slobodu, bilo mu je naređeno da stalno boravi na svojoj adresi u Republici Češkoj i da tamo prima poštu.

Okružni sud je 7. juna 2002. godine dopustio podnosiocu predstavke da napusti Češku i ode u Rusiju, gde će boraviti do 18. juna 2002, pod uslovom da se vrati i prisustvuje prvom ročištu, zakazanom za 19–21. jun 2002. Bilo je to četvrti put da je podnosiocu predstavke odobren takav zahtev. Prethodno je već tri puta boravio u Rusiji, između februara i juna 2002, i svaki put bi se vratio u Češku. Podnosilac predstavke je 17. juna 2002. obavestio svog advokata da mu je 14. juna 2002. u Moskvi ukraden pasoš sa ulaznom vizom za Republiku Češku i da je podneo zahtev za novi pasoš. Usled toga ročište je odloženo na 7–9. avgust 2002. Podnosiocu predstavke je na njegovu adresu u Republici Češkoj upućen poziv za novo ročište, ali je poziv vraćen kao neisporučen. Okružni sud je takođe pokušao da mu uruči poziv preko advokata. Pošto podnosilac predstavke još nije dobio novi pasoš, a usprotivio se mogućnosti da ročište bude održano bez njegovog prisustva, ročište koje je bilo zakazano za 7–9. avgust 2002. odloženo je.

Okružni sud je 12. marta 2003. godine, pošto u međuvremenu nije dobio nikakve informacije od podnosioca predstavke, zatražio proveru preko Interpola i Trgovinskog predstavništva Ruske Federacije u Republici Češkoj da bi utvrdio da li je podnosilac predstavke zaista podneo zahtev za dobijanje novog pasoša. Okružni sud je zakazao novo ročište za 6–8. septembar 2004, a 22. marta 2004. poslao je poziv podnosiocu predstavke preko Ministarstva pravde na adresu u gradu Podolsk u Rusiji, koji je u spisu predmeta bio registrovan kao prebivalište podnosioca predstavke u Rusiji. Okružni sud je takođe upozorio podnosioca predstavke da se činjenica da nije podneo zahtev za dobijanje češće vize, da je ostao u Rusiji i da nije bio u kontaktu s tim sudom kosi sa uslovima pod kojima je privremeno pušten na slobodu uz kauciju što se može okvalifikovati kao izbegavanje krivičnog postupka i da mu zbog toga mogu biti oduzeta sredstva deponovana na ime kaucije. Podnosiocu predstavke je takođe ukazano na mogućnost da se krivični postupak protiv njega vodi in absentia.

Podnosilac predstavke je ipak saznao za predviđeno ročište i pribavio je kratkoročnu vizu kojom mu je dopušteno da boravi u poseti Republici Češkoj između 2. i 12. septembra 2004. Međutim, podnosilac predstavke je 2. septembra 2004. uputio telefaks Okružnom sudu tražeći odlaganje ročišta, pozivajući se pritom na neodređene zdravstvene probleme i navodeći da sada ima nove advokate kojima je potrebno izvesno vreme da se upoznaju s predmetom. Okružni sud je 6. decembra 2005. odlučio da krivični postupak protiv podnosioca predstavke vodi in absentia. Sud je konstatovao da je podnosilac predstavke izbegavao krivični postupak time što je boravio van zemlje, da se od juna 2002. nije vratio u Republiku Češku i da je svojim boravkom u Rusiji prouzrokovao velike teškoće za vođenje postupka. Okružni sud je takođe utvrdio da je obrazloženje koje je podnosilac predstavke naveo za izostanak s ročišta 2. septembra, pozivajući se na zdravstvene probleme, bilo potpuno nedovoljno i neprimereno. Sem toga, sud je primetio da podnosilac predstavke ne poštuje uslove koji su utvrđeni i s kojima se saglasio kada je puštan na slobodu uz kauciju: u uslovima je bilo izričito navedeno da će se pojaviti na svakom ročištu i da će i dalje boraviti na svojoj adresi u Republici Češkoj.

Okružni sud je 23. oktobra 2006. u potpunosti oslobodio podnosioca predstavke optužbi, utvrdivši da on nije počinio nijedno krivično delo, već da je obavljao standardne i transparentne poslovne aktivnosti. Viši sud u Olomoucu je 28. juna 2007. potvrdio tu presudu. Na zahtev podnosioca predstavke, Okružni sud je 1. novembra 2007. presudio da podnosiocu predstavke treba da bude vraćen iznos kaucije, budući da nije bio propisno obavešten o posledicama koje će uslediti ako ne bude ispunio sve uslove puštanja na slobodu uz kauciju. Viši sud je 5. decembra 2007. poništio tu odluku i presudio da se sredstva položena na ime kaucije moraju oduzeti. Viši sud je stao na stanovište da je podnosilac predstavke morao biti upoznat s mogućnošću da mu novac položen na ime kaucije bude oduzet čak i ako nije bio zvanično obavešten o tome, zato što su u njegovim zahtevima za puštanje na slobodu bile sadržane i izjave o tome da je upućen u mogućnost oduzimanja novca ako prekrši uslove puštanja na slobodu.

Podnosilac predstavke je uložio ustavnu žalbu na tu odluku, tvrdeći da je nepravično da mu se oduzme tako veliki iznos sredstava položenih na ime kaucije, iako nije počinio nijedno krivično delo. Takođe je osporio zaključke Višeg suda. Ustavni sud je 3. juna 2008. odbacio ustavnu žalbu kao očigledno neosnovanu.

Podnosilac predstavke se žalio Evropskom sudu za ljudska prava da je oduzimanjem sredstava položenih na ime kaucije pošto je oslobođen optužbi za krivično delo bio prekršen član 1. Protokola br. 1. uz Konvenciju.

Evropski sud smatrao je da je odlukom o oduzimanju novca koji je podnosilac predstavke položio na ime kaucije bila uspostavljena „pravična ravnoteža” između zahteva opšteg interesa zajednice i zahteva u vezi s pravima podnosioca predstavke u okolnostima datog predmeta. Iz tih razloga, u ovom slučaju nije bio povređen član 1. Protokola br. 1 uz Konvenciju.