Berrehab protiv Holandije

Država na koju se presuda odnosi
Holandija
Institucija
Evropski sud za ljudska prava
Broj predstavke
10730/84
Stepen važnosti
1
Jezik
Srpski
Datum
21.06.1988
Članovi
3
8
8-1
8-2
41
Kršenje
8
Nekršenje
3
Ključne reči po HUDOC/UN
(Čl. 3) Zabrana torture
(Čl. 3) Nečovečno kažnjavanje
(Čl. 3 / CAT-16) Nečovečno postupanje
(Čl. 8) Pravo na poštovanje privatnog i porodičnog života
(Čl. 8-1) Poštovanje porodičnog života
(Čl. 8-2) Mešanje
(Čl. 8-2) Neophodno u demokratskom društvu
(Čl. 8-2) Ekonomska dobrobit zemlje
(Čl. 8-2) Javna bezbednost
(Čl. 8-2) U skladu sa zakonom
(Čl. 41) Pravično zadovoljenje - opšte
Tematske ključne reči
deportacija ili proterivanje
porodični odnosi
poštovanje porodičnog života
poštovanje privatnog i porodičnog života
VS deskriptori
1.8 Član 8. - pravo na poštovanje privatnog i porodičnog života, doma i prepiske
1.8.2 Mešanje javnih vlasti
1.8.2.3 Neophodno u demokratskom društvu
1.8.4 Porodični život
Zbirke
Sudska praksa
Presuda ESLJP
Veće
Sažetak
Ovaj predmet je pokrenut predstavkom protiv Kraljevine Holandije koju su Sudu podneli marokanski državljanin Abdellah Berrehabi holandska državljanka Rebecca.

Podnosilac predstavke je 1977.godine oženio gđu Sonju Koster, državljanku Holandije. Sa njom je 1979.godine dobio ćerku Rebeccu, takođe državljanku Holandije. Obzirom da su se njeni roditelji razveli ubrzo nakon njenog rođenja, holandske vlasti su odbile da g.Berrehabu obnove dozvolu boravka u zemlji. Deportovan je iz zemlje 1984.godine.

G.Berrehab je 1985.godine ponovo oženio gđu Koster i na osnovu toga mu je odobreno da boravi u Holandiji. Predstavka je dostavljena Komisiji u novembru 1983.godine i proglašena delimično prihvatljivom u martu 1985.godine.

NAVODNA POVREDA ČLANA 8 KONVENCIJE
Sud, kao ni Vlada, ne vidi zajednički život kao sine qua non porodičnog života između roditelja i maloletne dece. Vlada je tvrdila da ništa nije sprečavalo g.Berrehaba da koristi svoje pravo pristupa dolazeći iz Maroka u Holandiju, uz privremenu vizu. Sud je smatrao da je ta mogućnost bila prilično teoretska. Sporne mere su sprečile viđanje oca sa detetom u periodu kada je dete bilo malo i kada je takav kontakt bio od velike važnosti pa su mere države bile mešanje u vršenje prava iz člana 8 stav 1. Sporne mere jesu bile u skladu sa zakonom i podnosioci predstavke to nisu ni sporili. Cilj Vlade nije bio legitiman, već pretežno ekonomski. Sud smatra da je postojao nesrazmerni odnos između upotrebljenih sredstava i legitimnog cilja kojem se težilo. Dakle, osporene mere nisu bile neophodne u demokratskom društvu. Došlo je do povrede člana 8 Konvencije (sa 6 glasova za i 1 protiv).

NAVODNA POVREDA ČLANA 3 KONVENCIJE
Komisija smatra da činjenice u predmetu nisu pokazale da su podnosioci predstavke bili podvrgnuti patnjama u stepenu koji bi odgovarao konceptu „nehuman“ ili „ponižavajući“ postupak. Sud deli ovo mišljenje. Dakle, nije došlo do povrede člana 3 Konvencije (jednoglasno).

Sud je jednoglasno odlučio da tužena Država ima da isplati podnosiocima određeni iznos kao pravičnu naknadu.