Dorić protiv Srbije

Država na koju se presuda odnosi
Srbija
Institucija
Evropski sud za ljudska prava
Broj predstavke
33029/05
Stepen važnosti
3
Jezik
Srpski
Datum
27.01.2009
Članovi
6
13
Kršenje
6
13
Nekršenje
nije relevantno
Ključne reči po HUDOC/UN
(Čl. 6) Pravo na pravično suđenje
(Čl. 13) Pravo na delotvorni pravni lek
Tematske ključne reči
razuman rok
VS deskriptori
1.6.5 Pravično suđenje
1.6.6 Rasprava u razumnom roku
1.13.1 Delotvoran pravni lek
Zbirke
Sudska praksa
Presuda ESLJP
Veće
Sažetak
Podnosilac predstavke Slobodan Dorić se žalio, pozivajući se na ćlan 6 Stav 1 (pravo na pravično suđenje u razumnom roku) da je dužina postupka bila nekompatibilna sa zahtevom "razumnog roka".

On se dalje žalio prema članu 13 Konvencije da nema načina da ubrza predmetni postupak ili da dobije naknadu zbog prethodnog kašnjenja.

Preuzmite presudu u pdf formatu

 

 Na osnovu člana 6. stav 1. Uredbe o zastupniku Republike Srbije pred Evropskim sudom za ljudska prava ("Službeni glasnik RS", broj 61/06 - prečišćen tekst) objavljuje se, na srpskom i engleskom jeziku, Presuda Evropskog suda za ljudska prava po predstavci broj 33029/05 - Dorić protiv Srbije, koja glasi:

Presuda Evropskog suda za ljudska prava

Presuda je objavljena u "Službenom glasniku RS", br. 9/2009 od 6.2.2009. godine.

SAVET EVROPE
EVROPSKI SUD ZA LjUDSKA PRAVA
DRUGO ODELjENjE
PREDMET DORIĆ protiv SRBIJE
(Predstavka broj 33029/05)
PRESUDA
STRAZBUR
27. januar 2009. godine

Ova presuda će postati pravosnažna u okolnostima predviđenim članom 44. stav 2. Konvencije. Moguće su redaktorske promene.

 

U predmetu Dorić protiv Srbije, Evropski sud za ljudska prava (Drugo odeljenje) zasedajući u veću u čijem su sastavu bili:

Françoise Tulkens, predsednik

Ireneu Cabral Barreto,

Vladimiro Zagrebelsky,

Danute Jočiene,

Dragoljub Popović,

Nona Tsotsoria,

Isil Karakas, sudije,

i Sally Dollé, sekretar Odeljenja,

Posle većanja na zatvorenoj sednici 6. januara 2009. godine, izriče sledeću presudu, koja je doneta toga dana.

POSTUPAK

1. Predmet je formiran na osnovu predstavke (broj 33029/05) protiv Državne zajednice Srbija i Crna Gora, koju je Sudu podneo prema članu 34. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (Konvencija) u to vreme državljanin Državne zajednice Srbija i Crna Gora, g. Slobodan Dorić (podnosilac predstavke) dana 13. septembra 2005. godine.

2. Počev od 3. juna 2006. godine, posle deklaracije o nezavisnosti Crne Gore, Srbija je Visoka strana ugovornica u postupcima pred Sudom.

3. Vladu Državne zajednice Srbija i Crna Gora a, kasnije, Vladu Srbije (u daljem tekstu "Vlada") zastupao je njen zastupnik, g. S. Carić.

4. Dana 6. decembra 2006. godine Sud je odlučio da Vladu obavesti o predstavci. Primenjujući član 29. stav 3. Konvencije, odlučio je da donese odluku o dopuštenosti i osnovanosti predstavke istovremeno.

ČINjENICE

I. OKOLNOSTI PREDMETA

5. Podnosilac predstavke je rođen 1951. godine i živi u Beogradu.

6. Opština Voždovac, gde je podnosilac predstavke bio zaposlen kao činovnik, donela je 30. juna 1988. godine rešenje na osnovu kog je podnosilac predstavke ostao neraspoređen, što je na kraju imalo za posledicu njegov otkaz.

7. Podnosilac predstavke je zbog toga pokrenuo parnicu protiv opštine, tražeći da bude vraćen na posao i neisplaćene plate.

8. Osnovni sud udruženog rada u Beogradu je 24. januara 1989. godine doneo odluku protiv podnosioca predstavke, a ova odluka je postala pravosnažna do 18. maja 1989. godine.

9. Podnosilac predstavke je naknadno dva puta podneo predlog za ponavljanje postupka, ali bez uspeha.

10. Podnosilac predstavke je 13. januara 1992. godine podneo treći predlog ove vrste, a 19. marta 1996. godine Peti opštinski sud u Beogradu (u daljem tekstu: Opštinski sud), kome je predmet prosleđen, konačno je doneo odluku o ponavljanju postupka.

11. U periodu od 9. oktobra 1997. godine do februara 2004. godine, Opštinski sud je pribavio četiri izveštaja veštaka u vezi sa tačnim iznosom neisplaćenih plata koje se duguju podnosiocu predstavke, kao i akumuliranom zateznom kamatom.

12. Pošto je predmet dva puta vraćen na nižu instancu, Opštinski sud je 4. jula 2006. godine odbio zahtev podnosioca predstavke da bude vraćen na posao, ali je delimično usvojio njegov zahtev za naknadu materijalne štete.

13. Okružni sud u Beogradu je 27. juna 2007. godine naložio da podnosilac predstavke bude vraćen na posao, ali je ukinuo preostali deo presude prvostepenog suda i naložio ponovno suđenje.

14. Vrhovni sud Srbije je 6. marta 2008. godine odbacio reviziju tužene.

15. Posle toga se postupak pred Opštinskim sudom nastavio samo u vezi sa novčanim potraživanjem podnosioca predstavke. Pošto su obezbeđena još dva dodatna mišljenja veštaka, Opštinski sud je 28. juna 2008. godine delimično usvojio tužbeni zahtev.

16. Tužena opština je 17. jula 2008. godine izjavila žalbu protiv ove presude. Na osnovu informacija koje su Sudu do danas dostavile strane u postupku, postupak je očigledno još uvek u toku pred Okružnim sudom.

PRAVO

I. NAVODNA POVREDA ČL. 6. i 13. KONVENCIJE

17. Podnosilac predstavke se žalio prema članu 6. stav 1. Konvencije da je dužina postupka u pitanju bila nekompatibilna sa zahtevom "razumnog roka". On se dalje žalio prema članu 13. Konvencije da nema načina da ubrza predmetni postupak ili da dobije naknadu zbog prethodnog kašnjenja.

18. Vlada je stavila različite prigovore u vezi sa dopuštenošću ovih pitanja. Međutim, Sud je odbacio slične prigovore u mnogim prethodnim predmetima (vidi, na primer, Cvetković protiv Srbije, broj 17271/04, stavovi 38. i 42, 10. jun 2008. godine, Tomić protiv Srbije, broj 25959/06, stavovi 81. i 82, 26. jun 2007. godine, V. A. M. protiv Srbije, broj 39177/05, stavovi 85. i 86, 13. mart 2007. godine). On u konkretnom slučaju ne nalazi nikakve posebne okolnosti koje bi zahtevale odstupanje od ove prakse. Prema tome, on ove pritužbe proglašava dopuštenim.

19. Vlada je dalje navela da nije bilo povrede čl. 6. i 13. Konvencije.

20. U vezi sa pritužbom podnosioca predstavke zbog odugovlačenja postupka, Sud primećuje da je sporni postupak u nadležnosti Suda ratione temporis više od četiri godine i deset meseci i izgleda da još u toku pred drugostepenim sudom. Dana 3. marta 2004. godine, kada je Konvencija stupila na snagu u odnosu na Srbiju, postupak je već bio u toku više od petnaest godina i četiri meseca. Sud primećuje da predmet podnosioca predstavke nije bio posebno složen i nalazi da je ponavljanje finansijskog veštačenja bilo potrebno samo kako bi se obračunala neisplaćena zarada podnosioca predstavke, kao i zatezna kamata, nastala u toku samih postupaka.

21. Na osnovu svoje prakse Sud je našao da ukupna dužina spornog postupka nije ispunila zahtev razumnog roka. Prema tome, došlo je do povrede člana 6. stav 1. Konvencije.

22. Štaviše, s obzirom na stav Suda u vezi sa članom 6. stav 1, kao i ranije presude po ovom pitanju (vidi, među mnogim drugim, Ilić protiv Srbije, broj 30132/04, 9. oktobar 2007. godine), Sud smatra da, u relevantnom trenutku, zaista nije postojao delotvoran pravni lek u domaćem pravu za pritužbu podnosioca predstavke na dužinu postupka o kome je reč. Prema tome, došlo je do povrede člana 13. Konvencije.

II. PRIMENA ČLANA 41. KONVENCIJE

23. Podnosilac predstavke je tražio RSD 2.766.768 i RSD 700.000 na ime materijalne i nematerijalne štete, odnosno, RSD 626.850 na ime troškova nastalih pred domaćim sudovima, kao i RSD 30.000 za troškove nastale povodom postupka pred Sudom u Strazburu. Vlada je osporila ova potraživanja.

24. Sud primećuje da je predmetni postupak još u toku i stoga, nalazi da se zahtev podnosioca predstavke za nadoknadu materijalne štete mora odbaciti. Međutim, procenjujući na osnovu pravičnosti, Sud podnosiocu predstavke dodeljuje 3.500 evra na ime pretrpljene nematerijalne štete, uz zateznu kamatu zasnovanu na najnižoj kamatnoj stopi Evropske centralne banke uz dodatak od tri procentna poena.

25. Dalje, pošto je razmotrio dokumenta koja poseduje, Sud odbacuje zahtev podnosioca predstavke za nadoknadu troškova nastalih pred domaćim sudovima, s obzirom da izgleda da sporni postupak još uvek traje i da se, stoga, troškovi o kojima je reč još uvek mogu nadoknaditi u tom postupku. Sud, štaviše, odbacuje, kao neobrazložena potraživanja podnosioca predstavke za nadoknadu troškova pred Sudom.

 

 

IZ GORE NAVEDENIH RAZLOGA, SUD JEDNOGLASNO

1. Proglašava predstavku dopuštenom,

2. Utvrđuje da je došlo do povrede člana 6. stav 1. Konvencije,

3. Utvrđuje da je takođe došlo do povrede člana 13. Konvencije,

4. Utvrđuje

(a) da tužena država treba da isplati podnosiocu predstavke, u roku od tri meseca od dana kada ova presuda postane pravosnažna, u skladu sa članom 44. stav 2. Konvencije, 3.500 evra (tri hiljade pet stotina evra) na ime pretrpljene nematerijalne štete, koji iznos treba pretvoriti u nacionalnu valutu tužene države po kursu koji se primenjuje na dan isplate plus svaki porez koji se može platiti na ove iznose,

(b) da po isteku gore navedena tri meseca do isplate, treba platiti običnu kamatu na gore navedeni iznos po stopi koja je jednaka najnižoj kamatnoj stopi Evropske centrale banke u toku perioda neizvršenja obaveze uz dodatak od tri procentna poena,

5. Odbija preostali deo zahteva podnosioca predstavke za pravično zadovoljenje.

 

Sastavljeno na engleskom jeziku i dostavljeno u pisanoj formi na dan 27. januara 2009. godine u skladu sa pravilom 77. st. 2. i 3. Poslovnika Suda.

 

Sally Dollé
Sekretar

 

Françoise Tulkens
Predsednik

 


EUROPEAN COURT OF HUMAN RIGHTS

SECOND SECTION

CASE OF DORIĆ v. SERBIA
(Application no. 33029/05)

JUDGMENT

STRASBOURG
27 January 2009

This judgment will become final in the circumstances set out in Article 44 § 2 of the Convention. It may be subject to editorial revision.

In the case of Dorić v. Serbia,

The European Court of Human Rights (Second Section), sitting as a Chamber composed of:

Françoise Tulkens, President,

Ireneu Cabral Barreto,

Vladimiro Zagrebelsky,

Danute Jočiene,

Dragoljub Popović,

Nona Tsotsoria,

Isil Karakas, judges,

and Sally Dollé, Section Registrar,

Having deliberated in private on 6 January 2009,

Delivers the following judgment, which was adopted on that date:

PROCEDURE

1. The case originated in an application (no. 33029/05) against the State Union of Serbia and Montenegro, lodged with the Court, under Article 34 of the Convention for the Protection of Human Rights and Fundamental Freedoms ("the Convention"), by, at that time, a citizen of the State Union of Serbia and Montenegro, Mr Slobodan Dorić ("the applicant"), on 13 September 2005.

2. As of 3 June 2006, following the Montenegrin declaration of independence, Serbia remained the sole respondent in the proceedings before the Court.

3. The Government of the State Union of Serbia and Montenegro and, subsequently, the Government of Serbia ("the Government") were represented by their Agent, Mr S. Carić.

4. On 6 December 2006 the Court decided to give notice of the application to the Government. Applying Article 29 § 3 of the Convention, it decided to rule on the admissibility and merits of the application at the same time.

THE FACTS

I. THE CIRCUMSTANCES OF THE CASE

5. The applicant was born in 1951 and lives in Belgrade.

6. On 30 June 1988 the Municipality of Voždovac, where the applicant was employed as a clerk, issued a decision leaving the applicant unassigned to a specific post, which ultimately resulted in his dismissal.

7. On 7 October 1988 the applicant thus filed a suit against the Municipality, seeking reinstatement and salary arrears.

8. On 24 January 1989 the Labour Court (Osnovni sud udruženog rada) in Belgrade ruled against the applicant, and by 18 May 1989 this decision became final.

9. The applicant subsequently twice requested the re-opening of the proceedings (podneo predlog za ponavljanje postupka), but to no avail.

10. On 13 January 1992 the applicant filed a third request of this sort and on 19 March 1996 the Fifth Municipal Court (Peti opštinski sud) in Belgrade (hereinafter "the Municipal Court"), to which the case had been transferred, finally decided to have his case re-opened.

11. Between 9 October 1997 and February 2004, the Municipal Court obtained four expert reports concerning the exact amount of salary arrears owed to the applicant, as well as the accrued statutory interest.

12. Following two remittals, on 4 July 2006 the Municipal Court rejected the applicant’s request for reinstatement, but partly granted his pecuniary claim.

13. On 27 June 2007 the District Court (Okružni sud) in Belgrade ("the District Court") ordered the applicant’s reinstatement, but quashed the remainder of the judgment rendered at first instance and ordered a retrial.

14. On 6 March 2008 the Supreme Court (Vrhovni sud Srbije) rejected the respondent’s appeal on points of law (revizija).

15. The proceedings before the Municipal Court thereafter continued in respect of the applicant’s pecuniary claim only. Following two additional expert reports which had been provided, on 28 June 2008 the Municipal Court again ruled partly in favour of the applicant.

16. On 17 July 2008 the respondent Municipality filed an appeal against this judgment. According to the information made available to the Court by the parties to date, the case is apparently still pending before the District Court.

THE LAW

I. ALLEGED VIOLATION OF ARTICLES 6 AND 13 OF THE CONVENTION

17. The applicant complained under Article 6 § 1 of the Convention that the length of the proceedings in question had been incompatible with the "reasonable time" requirement. He further complained under Article 13 of the Convention that he had no means to expedite the proceedings in question or obtain compensation for the past delay.

18. The Government raised various objections to the admissibility of these matters. However, the Court has rejected similar objections in many previous cases (see, for example, Cvetković v. Serbia, no. 17271/04, §§ 38 and 42, 10 June 2008; Tomić v. Serbia, no. 25959/06, §§ 81 and 82, 26 June 2007; V.A.M. v. Serbia, no. 39177/05, §§ 85 and 86, 13 March 2007). It finds no particular circumstances in the instant case which would require a departure from this jurisprudence. It therefore declares these complaints admissible.

19. The Government further stated that there had been no violation of Articles 6 and 13 of the Convention.

20. As regards the applicant’s complaint about the protracted length of the proceedings, the Court observes that the impugned proceedings have been within the Court’s competence ratione temporis for a period of more than four years and ten months and would appear to be currently still pending at second instance. On 3 March 2004, the date when the Convention came into force in respect of Serbia, it had already been pending for more than fifteen years and four months. The Court notes that the applicant’s case was not particularly complex and finds that the repeated financial expertise was only needed to calculate the applicant’s salary arrears, as well as the statutory interest, accrued in the course of the proceedings themselves.

21. Having regard to the criteria laid down in its jurisprudence, the Court is of the opinion that the overall length of the impugned proceedings has failed to satisfy the reasonable time requirement. There has, accordingly, been a violation of Article 6 § 1 of the Convention.

22. Moreover, having regard to its findings in respect of Article 6 § 1, as well as its prior judgments on the issue (see, among many others, Ilić v. Serbia, no. 30132/04, 9 October 2007), the Court considers that, at the relevant time, there was indeed no effective remedy under domestic law for the applicant’s complaint about the length of the proceedings in question. There has, accordingly, been a violation of Article 13 of the Convention.

II. APPLICATION OF ARTICLE 41 OF THE CONVENTION

23. The applicant claimed RSD 2,766,768 and RSD 700,000 for pecuniary and non-pecuniary damages, respectively, RSD 626,850 for the costs and expenses incurred before the domestic courts, and RSD 30,000 for those incurred in the course of his Strasbourg case. The Government contested these claims.

24. The Court notes that the proceedings at issue are still pending and finds, therefore, that the applicant’s pecuniary claim must be rejected. However, making an assessment on an equitable basis, the Court awards the applicant EUR 3,500 in respect of the non-pecuniary damage suffered, with default interest based on the marginal lending rate of the European Central Bank, to which should be added three percentage points.

25. Furthermore, regard being had to the documents in its possession, the Court rejects the applicant’s claim for the costs and expenses incurred domestically, given that the impugned proceedings would appear to be still pending and that the costs and expenses in question could thus yet be recovered therein. The Court moreover rejects, as unsubstantiated, the applicant’s claims for costs before the Court.

FOR THESE REASONS, THE COURT UNANIMOUSLY

1. Declares the application admissible;

2. Holds that there has been a violation of Article 6 § 1 of the Convention;

3. Holds that there has also been a violation of Article 13 of the Convention;

4. Holds

(a) that the respondent State is to pay the applicant, within three months from the date on which the judgment becomes final, in accordance with Article 44 § 2 of the Convention, EUR 3,500 (three thousand five hundred euros) in respect of the non-pecuniary damage suffered, which sum is to be converted into the national currency of the respondent State at the rate applicable on the date of settlement, plus any tax that may be chargeable;

(b) that from the expiry of the above-mentioned three months until settlement simple interest shall be payable on the above amount at a rate equal to the marginal lending rate of the European Central Bank during the default period plus three percentage points;

5. Dismisses the remainder of the applicant’s claim for just satisfaction.

Done in English, and notified in writing on 27 January 2009, pursuant to Rule 77 §§ 2 and 3 of the Rules of Court.

Sally Dollé
Registrar

 

Françoise Tulkens
President"

Nema povezane prakse za ovu presudu.
Sažmi komentare

Komentari

Relevantni komentari iz drugih presuda

Član 6 | DIC | Bochan protiv Ukrajine br.2
Bočan protiv Ukrajine interesantna je jer podnositeljka ima pravo da "žalbu u svetlu vanrednih okolnosti" koja predstavlja posebni vanredni pravni lek u ukrajinskom pravu. Međutim, Vrhovni sud Ukrajine odbio je dati zahtev podnositeljke a svoju odluku obrazložio je na način koji nije u skladu sa zaključcima iz ranije presude Evropskog suda.

Ovime je ona onemogućena da koristi pravni lek raspoloživ u domaćem pravu, čime je povređeno pravo na pravično suđenje.
Član 6 | DIC | Cvetković protiv Srbije
Vrhovni sud Srbije je, na sednici održanoj 24.04.2008. godine, odlučujući o reviziji tužioca, izjavljenoj protiv presude Okružnog suda u Leskovcu, Gž. 860/07 od 26.04.2007, doneo rešenje kojim se ukida presuda Okružnog suda u Leskovcu i predmet vraća na drugostepeno odlučivanje o žalbama parničnih stranaka.

Rešenje Rev.II 1209/07, anonimizirano u skladu sa Pravilnikom, može se preuzeti sa adrese
ovde
Član 6 | DIC | Erkapić protiv Hrvatske
Presuda je povezana sa rešenjem Kzz 1212/2018 od 14.11.2018. Vrhovnog kasacionog suda, kojim se odbacuje kao nedozvolјen zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivlјenog Marka Ristića - advokata Aleksandra Milićevića, podnet protiv pravnosnažnih presuda Višeg suda u Beogradu K.br.9/2018 od 19.04.2018. godine i Apelacionog suda u Beogradu Kž1 578/18 od 05.07.2018. godine.

Presudom Višeg suda u Beogradu K.br.9/2018 od 19.04.2018. godine okrivlјeni M.R. oglašen je krivim zbog izvršenja krivičnog dela neovlašćena proizvodnja i stavlјanje u promet opojnih droga iz člana 246. stav 1. KZ za koje mu je utvrđena kazna zatvora u trajanju od 3 godine i 2 meseca, te mu je opozvana uslovna osuda izrečena presudom Trećeg osnovnog suda u Beogradu Spk.br.121/17 od 11.10.2017. godine i uzeta kao utvrđena kazna zatvora u trajanju od 8 meseci, pa je okrivlјeni osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 3 (tri) godine i 6 (šest) meseci u koju mu se uračunava vreme provedeno na zadržavanju i u pritvoru počev od 10.11.2017. godine do 19.04.2018. godine. Istom presudom prema okrivlјenom je izrečena mera bezbednosti oduzimanje predmeta i to opojne droge kanabis u neto iznosu od 421,02 grama. Okrivlјeni je obavezan da plati troškove krivičnog postupka u iznosu od 12.000,00 dinara i sudski paušal u iznosu od 20.000,00 dinara, a sve u roku od 15 dana od dana pravnosnažnosti presude.
Presudom Apelacionog suda u Beogradu Kž1 578/18 od 05.07.2018. godine odbijene su kao neosnovane žalbe Višeg javnog tužioca u Beogradu, okrivlјenog i njegovog branioca - advokata Aleksandra Milićevića, pa je potvrđena presuda Višeg suda u Beogradu K.br.9/2018 od 19.04.2018. godine.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde
Član 6 | DIC | Filips protiv Ujedinjenog Kraljevstva
Presuda je povezana sa presudom Kzz 1211/2018 od 28.11.2018. godine, Vrhovnog kasacionog suda, kojom se odbija kao neosnovan, zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivlјenog Ž.N., podnet protiv pravnosnažnih presuda Višeg suda u Beogradu K br. 247/15 od 06.11.2017. godine i Apelacionog suda u Beogradu Kž1 br. 132/18 od 31.05.2018. godine, u odnosu na bitne povrede odredaba krivičnog postupka iz člana 438. stav 1. tačka 9) i iz člana 438. stav 2. tačka 1) Zakonika o krivičnom postupku, te na povredu zakona iz člana 439. tačka 2) Zakonika o krivičnom postupku, dok se isti zahtev u ostalom delu odbacuje.

Presudom Višeg suda u Beogradu K br. 247/15 od 06.11.2017. godine, okrivlјeni je oglašen krivim zbog izvršenja krivičnog dela ubistvo u pokušaju iz člana 113. u vezi člana 30. KZ i krivičnog dela nedozvolјena proizvodnja, držanje, nošenje i promet oružja i eksplozivnih materija iz člana 348. stav 5. u vezi stava 1. KZ, pa pošto su mu primenom odredaba članova 56. i 57. KZ prethodno utvrđene pojedinačne kazne za svako od izvršenih krivičnih dela, i to za krivično delo iz člana 113. u vezi člana 30. KZ kazna zatvora u trajanju od tri godine, a za krivično delo iz člana 348. stav 5. u vezi stava 1. KZ kazna zatvora u trajanju od šest meseci, okrivlјeni je na osnovu člana 60. KZ osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od tri godine i tri meseca, u koju kaznu mu je uračunato vreme provedeno u pritvoru od 09.11.2013. godine do 19.05.2014. godine. Presudom Apelacionog suda u Beogradu Kž1 br. 132/18 od 31.05.2018. godine, odbijena je kao neosnovana žalba branioca okrivlјenog, a presuda Višeg suda u Beogradu K br. 247/15 od 06.11.2017. godine, potvrđena.

Presuda je dostupna u javnoj bazi sudske prakse ovde

Član 6 | DIC | Jelena Krstić protiv Srbije
Odluka je povezana sa rešenjem Ržk 3/17 od 27.02.2017. Apelacionog suda u Novom Sadu, kojim odbacuju kao neosnovane žalbe branioca okr. M.K. radi zaštite prava na suđenje u razumnom roku od 16.01.2017. god. i žalba branioca istog okr., pa se rešenje predsednika Višeg suda u Subotici R4K.3/16 od 19.01.2017.god. potvrđuje.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde
Član 6 | DIC | Lepojić protiv Srbije
Presuda se navodi u presudi Gž1 3533/2018 od 11.01.2019. godine Apelacionog suda u Beogradu, kojom se preinačuje presuda Prvog osnovnog suda u Beogradu P1.br.1882/18 od 2.7.2018.godine, u stavu prvom izreke, pa se odbija, kao neosnovan, tužbeni zahtev tužilјe kojim je tražila da se obaveže tužena da tužilјi na ime naknade štete zbog neisplaćenih troškova prevoza za dolazak na rad i odlazak sa rada za period od februara 2013.godine do marta 2015.godine isplati novčane iznose po mesecima, sa zateznom kamatom od dospelosti svakog pojedinačnog mesečnog iznosa do isplate.

U postupku žalbene kontrole ovaj sud je posebno imao u vidu stav izražen u praksi Evropskog suda za lјudska prava (presuda Evropskog suda za lјudska prava predmet “Lepojić protiv Srbije”, predstavka broj 13909/05), da su sudovi obavezani da primene pravila postupka izbegavajući kako preterani formalizam koji bi ugrozio pravičnost postupka, tako i preteranu fleksibilnost koja bi učinila bezvrednim (ništavim, beznačajnim), proceduralne zahteve predviđene zakonom.

Presuda je dostupna u javnoj bazi sudske prakse ovde
Član 6 | DIC | Ljajić protiv Srbije
Presuda je povezana sa presudom Gž rr 1/2018 od 22.02.2018. godine Apelacionog suda u Beogradu, kojom se odbija kao neosnovana žalba tužioca i potvrđuje presuda Višeg suda u Beogradu P rr 1 br.1/17 od 06.11.2017. godine.

Presudom Višeg suda u Beogradu P rr 1.br.1/17 od 06.11.2017. godine, prvim stavom izreke odbijen je tužbeni zahtev kojim je tužilac tražio da se naloži tuženoj da mu na ime naknade štete isplati iznos od 338.431.379,60 dinara, sa zakonskom zateznom kamatom od 05.11.2010. godine do isplate. Drugim stavom izreke naloženo je tužiocu da tuženoj naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 46.000,oo dinara.

Presuda je dostupna u javnoj bazi sudske prakse ovde
Član 6 | DIC | Maširević protiv Srbije
Vrhovni sud Srbije je, na sednici održanoj 24.10.2007. godine, odlučujući o reviziji tužioca, izjavljenoj protiv presude Okružnog suda u Novom Sadu, Gž. 967/2004 od 24.02.2005, doneo rešenje kojim se kao odbacije kao nedozvoljena revizija izjavljena protiv presude Okružnog suda u Novom Sadu i dopunske presude od 25.04.2007. godine.

Rešenje Rev.II 1209/07, anonimizirano u skladu sa Pravilnikom, može se preuzeti sa adrese
ovde
Član 6 | DIC | Milovanović protiv Srbije
Presuda se navodi u obrazloženju presude Gž 2334/2018 od 27.04.2018. godine Apelacionog suda u Beogradu, kojom se potvrđuje presuda Prvog osnovnog suda u Beogradu P br. 12479/14 od 30.01.2017. godine u stavu prvom izreke i u delu stava drugog izreke kojim je odbijen kao neosnovan tužbeni zahtev tužioca "AA" da se obaveže tužena Republika Srbija, Ministarstvo pravde da tužiocu na ime naknade zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku isplati još iznos od 8.200,00 evra u dinarskoj protivvrednosti po srednjem kursu NBS na dan isplate i u ovom delu žalbe tužene Republike Srbije, Ministarstvo pravde i tužioca "AA" odbijaju, kao neosnovane, a presuda se preinačava u preostalom delu stava drugog izreke tako što se obavezuje tužena Republika Srbija, Ministarstvo pravde da tužiocu "AA" na ime naknade zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku isplati još iznos od 1.200,00 evra u dinarskoj protivvrednosti po srednjem kursu NBS na dan isplate u roku od 15 dana od dostavlјanja otpravka presude.

Presuda je dostupna u javnoj bazi sudske prakse ovde
Član 6 | DIC | Nuhović i Kurtanović protiv Srbije
Presuda je povezana sa rešenjem R4g 23/2016 od 13.09.2016. godine Apelacionog suda u Novom Sadu, u postupku radi zaštite prava na suđenje u razumnom roku predlagača K.G.-Dž. iz S., kojim se utvrđuje da je predlagaču K.G.-Dž. povređeno pravo na suđenje u razumnom roku u predmetu Osnovnog suda u Somboru P. 506/11.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde
Član 6 | DIC | R. Kačapor i druge podnositeljke predstavke protiv Srbije
Presuda se navodi u obrazloženju rešenja Gž 1249/2013 od 22.04.2013. godine Apelacionog suda u Kragujevcu, kojim se ukida presuda Osnovnog suda u Kruševcu, Sudske jedinice u Brusu II-11 P. br. 1466/2012 od 30. januara 2013. godine i predmet vraća istom sudu na ponovno suđenje.
Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde
Član 6 | DIC | R. Kačapor i druge podnositeljke predstavke protiv Srbije
Presuda je povezana sa rešenjem Rev 3042/2019 od 25.10.2019. Vrhovnog kasacionog suda, kojim se odbacuje kao nedozvolјena revizija tužene izjavlјena protiv presude Višeg suda u Vranju Gž 3007/18 od 28.02.2019. godine.
Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde
Član 6 | DIC | R. Kačapor i druge podnositeljke predstavke protiv Srbije
Presuda je povezana sa rešenjem Rev 3100/2019 od 18.09.2019. Vrhovnog kasacionog suda, kojim se odbacuje kao nedozvolјena revizija tužene izjavlјena protiv presude Višeg suda u Vranju Gž 3400/18 od 29.03.2019. godine.
Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde
Član 6 | DIC | Simić protiv Srbije
Presuda je citirana u rešenju R4r 8/2016 od 22.02.2016. godine Apelacionog suda u Novom Sadu, kojim se utvrđuje da je predlagaču P.D. iz P. povređeno pravo na suđenje u razumnom roku u postupku koji se vodi pred Osnovnim sudom u Rumi pod. posl. br. 6P1. 153/2013. i nalaže se Osnovnom sudu u Rumi da preduzme odgovarajuće mere da se parnični postupak po tužbi predlagača u predmetu 6P1. 153/2013 okonča u najkraćem roku.

U konkretnom slučaju po oceni ovog suda neažurno postupanje prvostepenog suda propuštanjem da zakaže pripremno ročište u zakonom propisanom roku iz čl. 301. st. 1. ZPP-a (održano nakon 1 godine i 7 meseci od odgovora na tužbu) i u dalјnjem propuštanje zakazivanja ročišta za glavnu javnu raspravu u roku od 30 dana od dana održavanja pripremnog ročišta (održano nakon 4 meseca), sa ročištima na kojima nije izveden nijedan dokaz niti je odlučeno o dokaznim predlozima stranaka protivno članu 315. ZPP-a, uz odlaganje dva ročišta, kao i nepoštovanje utvrđenog vremenskog okvira i odlučivanja koja će dokazna sredstva da izvede na glavnoj raspravi primenom člana 308. stav 3. ZPP-a, isklјučivi su razlog za dugotrajnost postupka po oceni ovog suda, pa i u situaciji kada postupak traje kraće od tri godine a nije doneta prvostepena presuda u konkretnom slučaju dve godine i šest meseci postoji povreda prava na suđenje u razumnom roku. Naime, u konkretnom slučaju u pitanju je spor iz radnog odnosa radi poništaja rešenja o otkazu ugovora o radu koji je po svojoj prirodi hitan i od egzistencijalnog značaja za tužioca, pa iako je u pitanju relativno složen postupak koji traži izvođenje odgovarajućih dokaza izloženo neažurno postupanje suda bez opravdanih razloga i doprinosa predlagača dugotrajnosti postupka protivno zakonom utvrđenim rokovima vodi povredi prava na koju osnovano ukazuje predlagač.

Prilikom zauzimanja ovakvog stava ovaj sud je cenio i praksu Evropskog suda za lјudska prava prema kojoj samo ona kašnjenja i odugovlačenja koja se mogu pripisati sudovima i drugim državnim organima mogu dovesti do zaklјučka o nepoštovanju prava na suđenje u razumnom roku (presuda Evropskog suda za lјudska prava Proszak protiv Polјske, od 16. decembra 1997. godine, stav 40.), ovaj Apelacioni sud je ocenio da se opisano postupanje prvostepenog suda u periodu od tužbe do podnošenja zahteva predlagača može smatrati neefikasnim i nedelotvornim, budući da je sud u toku celokupnog trajanja označenog dela postupka nije preduzimao radnje u cilјu raspravlјanja spornih činjenica i okončanja spora. Isti stav iskazan je i u Ustavnoj odluci br. Už-1971/2015 od 11.06.2015. godine.

Na potvrdu ovog stava ukazuje kako praksa suda u Strazburu (Čižiškova protiv Srbije od 19.01.2010. godine, Simić protiv Srbije od 24.11.2009. godine, Stanković protiv Srbije od 16.12.2008. godine), tako i praksa Ustavnog suda RS u većem broju svojih odluka (Už-779/2011 od 10.07.2013. godine, Už-2205/2013 od 18.06.2013. godine i Už-1838/2013 od 11.06.2015. godine).

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde
Član 6 | DIC | Stanković i Trajković protiv Srbije
Presuda je povezana sa presudom Rev 1540/2010 od 10.03.2010. godine, Vrhovnog kasacionog suda, kojom se odbija kao neosnovana revizija tužilaca izjavlјena protiv presude Okružnog suda u Beogradu Gž.1537/08 od 04.03.2009. godine.

Delimičnom presudom Prvog opštinskog suda u Beogradu P.8335/06 od 03.10.2007. godine, stavom prvim izreke je obavezana tužena da tužiocima na ime duševnih bolova zbog smrti roditelјa isplati svakom tužiocu po 800.000,00 dinara, sa zakonskom zateznom kamatom od 03.10.2007. godine do isplate. Stavom drugim izreke konstatovano je da će po zahtevu za naknadu materijalne štete u vidu izgublјenog izdržavanja za tužilјu GG kao i o zahtevu za naknadu troškova postupka biti odlučeno po pravnosnažnosti delimične presude. Stavom trećim izreke tužioci su oslobođeni od obaveze plaćanja takse na tužbu i odluku, koji padaju na teret budžetskih sredstava suda. Presudom Okružnog suda u Beogradu Gž.1537/08 od 04.03.2009. godine, preinačena je delimična presuda Prvog opštinskog suda u Beogradu P.8335/06 od 03.10.2007. godine, u stavu prvom izreke i odbijen tužbeni zahtev tužilaca kojim je traženo da se obaveže tužena da im na ime naknade nematerijalne štete zbog smrti roditelјa i to oca ĐĐ i majke EE isplati svakom po 800.000,00 dinara, sa zakonskom zateznom kamatom na pojedinačne iznose od 03.10.2007. godine do konačne isplate, kao neosnovan.

Prema utvrđenom činjeničnom stanju, roditelјi tužilaca ĐĐ i EE su pravnosnažnim rešenjem Opštinskog suda u Đakovici od 15.09.2006. godine proglašeni umrlim 11.06.1999. godine, kada su bili oteti iz kuće u selu ..., na području AP Kosova i Metohije. Kod ovako utvrđenog činjeničnog stanja pravilno je drugostepeni sud preinačenjem prvostepene presude primenio materijalno pravo, kada je tužbeni zahtev tužilaca za naknadu nematerijalne štete zbog smrti roditelјa, odbio.

Presuda je dostupna u javnoj bazi sudske prakse ovde
Član 6 | DIC | Stanković i Trajković protiv Srbije
Presuda je povezana sa rešenjem Rev1 28/2013 od 19.04.2013. godine, Vrhovnog kasacionog suda, kojim se usvaja revizija tužilaca, pa se ukida presuda Okružnog suda u Beogradu Gž 1537/08 od 04.03.2009. godine i predmet ustupa Apelacionom sudu u Beogradu na ponovno suđenje.

Prvi opštinski sud u Beogradu, delimičnom presudom P 8335/06 od 03.10.2007. godine, stavom prvim izreke, obavezao je tuženu da plati tužiocima na ime duševnih bolova zbog smrti roditelјa i to oca ĐĐ i majke EE, po 800.000,00 dinara, sa zakonskom zateznom kamatom od 03.10.2007. godine, pa do isplate. U stavu drugom izreke, konstatovao je, da će o zahtevu za naknadu materijalne štete, izgublјenog izdržavanja za tužilјu GG, kao i o zahtevu za naknadu troškova postupka biti odlučeno naknadno po pravnosnažnosti delimične presude. Stavom trećim izreke, oslobodio je tužioce obaveze plaćanja takse na tužbu i odluku, pa isti padaju na teret budžetskih sredstava suda.
Okružni sud u Beogradu, presudom Gž 1537/08 od 04.03.2009. godine, preinačio je delimičnu presudu Prvog opštinskog suda u Beogradu P 8335/06 od 03.10.2007. godine, u stavu prvom izreke, tako što je odbio kao neosnovan tužbeni zahtev tužilaca, kojim su tražili da se obaveže tužena da im na ime naknade nematerijalne štete za duševne bolove zbog smrti roditelјa i to oca ĐĐ i majke EE plati po 800.000,00 dinara, sa zakonskom zateznom kamatom na svaki pojedinačni iznos, počev od 03.10.2007. godine pa do konačne isplate. Protiv pravnosnažne presude donesene u drugom stepenu, tužioci su izjavili reviziju, zbog pogrešne primene materijalnog prava.

Vrhovni kasacioni sud, presudom Rev 1540/10 od 10.03.2010. godine, odbio je kao neosnovanu reviziju tužilaca, izjavlјenu protiv presude Okružnog suda u Beogradu Gž 1537/08 od 04.03.2009. godine. Ustavni sud Srbije, odlukom Už 2786/2010 od 28.06.2012. godine, stavom prvim izreke, usvojio je ustavnu žalbu AA, BB, VV, GG i DD, izjavlјenu protiv presude Vrhovnog kasacionog suda Rev 1540/10 od 10.03.2010. godine i utvrdio da su podnosiocima ustavne žalbe povređena prava na naknadu štete iz člana 35. stav 2. Ustava

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde

Član 6 | DIC | Stanković protiv Srbije
Presuda je citirana u rešenju R4r 8/2016 od 22.02.2016. godine Apelacionog suda u Novom Sadu, kojim se utvrđuje da je predlagaču P.D. iz P. povređeno pravo na suđenje u razumnom roku u postupku koji se vodi pred Osnovnim sudom u Rumi pod. posl. br. 6P1. 153/2013. i nalaže se Osnovnom sudu u Rumi da preduzme odgovarajuće mere da se parnični postupak po tužbi predlagača u predmetu 6P1. 153/2013 okonča u najkraćem roku.

U konkretnom slučaju po oceni ovog suda neažurno postupanje prvostepenog suda propuštanjem da zakaže pripremno ročište u zakonom propisanom roku iz čl. 301. st. 1. ZPP-a (održano nakon 1 godine i 7 meseci od odgovora na tužbu) i u dalјnjem propuštanje zakazivanja ročišta za glavnu javnu raspravu u roku od 30 dana od dana održavanja pripremnog ročišta (održano nakon 4 meseca), sa ročištima na kojima nije izveden nijedan dokaz niti je odlučeno o dokaznim predlozima stranaka protivno članu 315. ZPP-a, uz odlaganje dva ročišta, kao i nepoštovanje utvrđenog vremenskog okvira i odlučivanja koja će dokazna sredstva da izvede na glavnoj raspravi primenom člana 308. stav 3. ZPP-a, isklјučivi su razlog za dugotrajnost postupka po oceni ovog suda, pa i u situaciji kada postupak traje kraće od tri godine a nije doneta prvostepena presuda u konkretnom slučaju dve godine i šest meseci postoji povreda prava na suđenje u razumnom roku. Naime, u konkretnom slučaju u pitanju je spor iz radnog odnosa radi poništaja rešenja o otkazu ugovora o radu koji je po svojoj prirodi hitan i od egzistencijalnog značaja za tužioca, pa iako je u pitanju relativno složen postupak koji traži izvođenje odgovarajućih dokaza izloženo neažurno postupanje suda bez opravdanih razloga i doprinosa predlagača dugotrajnosti postupka protivno zakonom utvrđenim rokovima vodi povredi prava na koju osnovano ukazuje predlagač.

Prilikom zauzimanja ovakvog stava ovaj sud je cenio i praksu Evropskog suda za lјudska prava prema kojoj samo ona kašnjenja i odugovlačenja koja se mogu pripisati sudovima i drugim državnim organima mogu dovesti do zaklјučka o nepoštovanju prava na suđenje u razumnom roku (presuda Evropskog suda za lјudska prava Proszak protiv Polјske, od 16. decembra 1997. godine, stav 40.), ovaj Apelacioni sud je ocenio da se opisano postupanje prvostepenog suda u periodu od tužbe do podnošenja zahteva predlagača može smatrati neefikasnim i nedelotvornim, budući da je sud u toku celokupnog trajanja označenog dela postupka nije preduzimao radnje u cilјu raspravlјanja spornih činjenica i okončanja spora. Isti stav iskazan je i u Ustavnoj odluci br. Už-1971/2015 od 11.06.2015. godine.

Na potvrdu ovog stava ukazuje kako praksa suda u Strazburu (Čižiškova protiv Srbije od 19.01.2010. godine, Simić protiv Srbije od 24.11.2009. godine, Stanković protiv Srbije od 16.12.2008. godine), tako i praksa Ustavnog suda RS u većem broju svojih odluka (Už-779/2011 od 10.07.2013. godine, Už-2205/2013 od 18.06.2013. godine i Už-1838/2013 od 11.06.2015. godine).

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde
Član 6 | DIC | Vidas protiv Hrvatske
Presuda je povezana sa rešenjem Rev 3108/2019 od 25.10.2019. godine, Vrhovnog kasacionog suda, kojim se odbacuje kao nedozvolјena revizija tužene izjavlјena protiv presude Višeg suda u Vranju Gž 3220/18 od 04.03.2019. godine i odbijaju se zahtevi stranaka za naknadu troškova postupka po reviziji.

Presudom Osnovnog suda u Vranju Prr1 303/17 od 21.03.2018. godine, stavom prvim izreke obavezana je tužena da isplati tužiocu na ime naknade imovinske štete izazvane povredom prava na suđenje u razumnom roku u predmetu Opštinskog suda, sada Osnovnog suda u Vranju I 234/17 novčane iznose navedene u ovom stavu izreke, sa zakonskom zateznom kamatom na svaki novčani iznos počev od označenih datuma pa do isplate. Stavom drugim izreke odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtev kojim je tužilac tražio da se obaveže tužena da mu na dosuđeni iznos troškova izvršnog postupka plati zakonsku zateznu kamatu. Presudom Višeg suda u Vranju Gž 3220/18 od 04.03.2019. godine, stavom prvim izreke odbijena je kao neosnovana žalba tužene i potvrđena presuda Osnovnog suda u Vranju Prr1 303/17 od 21.03.2018. godine u stavovima prvom i trećem izreke. Stavom drugim izreke odbijeni su zahtevi stranaka za naknadu troškova drugostepenog postupka.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde
Član 6 | DIC | Y protiv Slovenije
Presuda je povezana sa rešenjem R4k br. 18/15 od 17.06.2015. godine Apelacionog suda u Novom Sadu, kojim se odbija zahtev predlagača K.B. iz B.P. za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku u postupku pred Osnovnim sudom u Loznici kao neosnovan.



Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde.


Presuda je međutim značajnija u pogledu pravnog stava koji se odnosi na ispitivanje svedoka, budući da je maloletna osoba agresivno ispitivana od strane optuženog čime je sekundarno viktimizovana.
Član 6 | DIC | Živaljević protiv Crne Gore
Presuda je povezana sa presudom Gž 2108/18 od 09.08.2018. Apelacionog suda u Nišu, kojim se odbija žalba tuženog Grada Niša i potvrđuje presuda Višeg suda u Nišu 6P 1566/17 od 30.11.2017. godine u stavu prvom i drugom izreke i presuda ukida u trećem stavu i predmet vraća prvostepenom sudu na ponovno odlučivanje u ovom delu.

Presuda je dostupna u javnoj bazi sudske prakse ovde


Tematski povezani sadržaj u biblioteci Pravosudne akademije

Nastavni materijal

Publikacije