KIPS DOO i Drekalović protiv Crne Gore

Država na koju se presuda odnosi
Crna Gora
Institucija
Evropski sud za ljudska prava
Broj predstavke
28766/06
Stepen važnosti
3
Jezik
Srpski
Datum
22.10.2019
Članovi
41
Kršenje
nije relevantno
Nekršenje
nije relevantno
Ključne reči po HUDOC/UN
(Čl. 41) Pravično zadovoljenje - opšte
(Čl. 41) Pravično zadovoljenje
(Čl. 41) Nematerijalna šteta
Tematske ključne reči
tužba za naknadu imovinske štete
VS deskriptori
1.15 Član 41. - pravično zadovoljenje
1.15.1 Naknada nematerijalne i materijalne štete
Zbirke
Sudska praksa
Presuda ESLJP
Veće
Sažetak
Predmet je pokrenut predstavkom koju su Sudu protiv Crne Gore podnijeli KIPS DOO, kompanija sa sedištem u Crnoj Gori („prvi podnosilac predstavke”), i g-din Risto Drekalović, državljanin Crne Gore („drugi podnosilac predstavke”) 16. jula 2006. godine. Drugi podnosilac predstavke je osnivač, izvršni direktor i vlasnik 99,2698 % akcija prvog podnosioca predstavke.

U presudi donijetoj 26. juna 2018. godine, Sud je utvrdio, inter alia, povredu člana 1 Protokola br. 1 uz Konvenciju zbog odbijanja tužene države da izda prvom podnosiocu predstavke građevinsku dozvolu za tržni centar.

U smislu člana 41 Konvencije, prvi podnosilac predstavke je prvobitno tražio 30,764,542.22 eura na ime materijalne štete: 30,000,000 eura na ime izmakle dobiti “za period od 2005.godine do neodređenog perioda u budućnosti”, i ostatak na račun troškova za građevinsku dozvolu, pripremnih radova za izgradnju, građevinski materijal, robe za tržni centar, usluge agencije za odnose sa javnošću, upotrebu reklamnog prostora u dnevnim novinama i štampu brošura. Kao dokaz uz zahtev na ime izmakle dobiti prvi podnosilac predstavke je dostavio izvještaj koji je pripremila KPMG, međunarodna mreža firmi koje pružaju revizijske, poreske i finansijske konsultantske usluge.

Obzirom da pitanje primene člana 41 Konvencije nije bilo spremno za odlučivanje u pogledu tačnog iznosa materijalne štete, Sud je zadržao navedeno pitanje i pozvao Vladu i prvog podnosioca predstavke da dostave, u roku od tri meseca od pravosnažnosti glavne presude, svoja pismena izjašnjenja o tom pitanju i, konkretno, da obaveste Sud o bilo kakvom dogovoru koji mogu postići. Istovremeno, Sud je dosudio nematerijalnu štetu drugom podnosiocu predstavke, a troškove i izdatke podnosiocima predstavke zajedno. Prvi podnosilac predstavke i Vlada su dostavili izjašnjenja u predviđenom roku koji je produžen, nakon što prijateljsko poravnanje nije postignuto.

Zahtev prvog podnosioca predstavke za izdavanje građevinske dozvole za prvobitno planirani tržni centar je odbijen zato što prvi podnosilac predstavke nije ispunio dva uslova: (a) da kupi susednu katastarsku pacelu, koja je pripojena njegovom zemljištu izmenjenim urbanističkim planom, i (b) da plati naknadu za komunalno opremanje građevinskog zemljišta. Podnosioci predstavke su podneli zahteve nadležnim lokalnim organima već u januaru 2005. godine da kupe susednu katastarsku parcelu. Nakon nekoliko vraćanja na ponovni postupak o zahtevu se i dalje odlučivalo u junu 2017. godine. Zahtevali su takođe da relevantni nadležni organi izvrše obračun naknade za komunalno opremanje njihovog građevinskog zemljišta, ali je njihov zahtev odbijen. U sudskom postupku koji je usledio, sudovi su presudili u korist podnosilaca predstavke i nadležni organi su izvršili obračun naknade u 2008. godine. Do tog trenutka je, međutim, zahtev za izdavanje građevinske dozvole već bio odbijen.

Sud primećuje da prvi podnosilac predstavke nije prvobitno planirao da gradi TC Cijevna tržni centar. Izgrađen je zato što prvom podnosiocu predstavke nije izdata građevinska dozvola za prvobitno planirani tržni centar i zasnovan je na istim urbanističkim planovima. Stoga Sud smatra da je TC Cijevna izgrađen umesto prvobitno planiranog tržnog centra. S obzirom na to da je TC Cijevna otvoren na samom kraju 2007. godine, što stranke nisu osporavale, Sud smatra da je prvi podnosilac predstavke zapravo pretrpio izmaklu dobit jedino u 2006. i 2007. godini. Sud dalje primećuje da se površina prvobitnog tržnog centra razlikovala od jednog dokumenta do drugog. Iako su KPMG i naknadni izveštaji ukazivali da TC Cijevna ima površinu od 5,516 m2 , primećeno je da nijedan od zvanično izdatih dokumenata koji se nalaze u spisima predmeta ne ukazuje na ovu površinu. Dalje je primećeno da je TC Cijevna bliži magistrali nego prvobitno planirani tržni centar, ali da je dalji od centra grada i da je tada bio udaljen od prigradskih naselja u okolini Podgorice. Sud ne može spekulisati na kojoj bi lokaciji poslovanje bilo pogodnije i stoga ostvarivana veća dobit, uključujući i to da li razlike u kvalitetu lokacije i površini dva tržna centra isključuju jedna drugu. Stoga je Sud uzeo u obzir dobit TC Cijevna kao osnov za procenu izmakle dobiti planiranog tržnog centra, bez ikakvog smanjenja ili uvećanja mogućih razlika u njihovoj veličini ili lokaciji.

U skladu sa navedenim, Sud je jednoglasno utvrdio da tužena država treba da plati prvom podnosiocu predstavke, u roku od tri meseca od dana pravosnažnosti presude iznos od 4,535,595.20 eura na ime materijalne štete, uvećan za bilo koje poreze koji se mogu naplatiti i odbio ostatak zahteva podnosilaca predstavke za pravičnim zadovoljenjem.

Preuzmite presudu u pdf formatu

 

 EVROPSKI SUD ZA LJUDSKA PRAVA 

DRUGO ODJELJENJE

PREDMET KIPS DOO I DREKALOVIĆ protiv CRNE GORE

(Predstavka br. 28766/06)  

PRESUDA

(Pravično zadovoljenje)
Član 41 • Materijalna šteta • Izmakla dobit zbog odbijanja nadležnih organa da izdaju građevinsku dozvolu za tržni centar • Procjena gubitka na osnovu dobiti sličnog tržnog centra koji je izgrađen umjesto prvobitno planiranog 

STRAZBUR
22. oktobar 2019. godine

PRAVOSNAŽNA
15. april 2020. godine
Ova presuda je pravosnažna u skladu sa članom 44 stav 2 Konvencije. Može biti predmet redakcijske izmjene. 

U predmetu KIPS DOO i Drekalović protiv Crne Gore, Evropski sud za ljudska prava (Drugo odjeljenje), na zasijedanju Vijeća u sastavu:

Robert Spano, predsjednik,
Marko Bošnjak,
Valeriu Griţco,
Egidijus Kūris,
Ivana Jelić,
Arnfinn Bårdsen,
Saadet Yüksel, sudije,
i Hasan Bakırcı, zamjenik registrara odjeljenja,

Nakon vijećanja na sjednici zatvorenoj za javnost održanoj 1. oktobra 2019.godine, donosi sljedeću presudu, koja je usvojena tog dana:

POSTUPAK

  1. Predmet je pokrenut predstavkom (br. 28766/06) koju su Sudu protiv Crne Gore, na osnovu člana 34 Konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljem tekstu: „Konvencija”) podnijeli KIPS DOO, kompanija sa sjedištem u Crnoj Gori (u daljem tekstu: „prvi podnosilac predstavke”), i g-din Risto Drekalović, državljanin Crne Gore (u daljem tekstu: „drugi podnosilac predstavke”) 16. jula 2006. godine. Drugi podnosilac predstavke je osnivač, izvršni direktor i vlasnik 99,2698 % akcija prvog podnosioca predstavke.
  2. U presudi donijetoj 26. juna 2018. godine (u daljem tekstu: „glavna presuda”), Sud je utvrdio, inter alia, povredu člana 1 Protokola br. 1 uz Konvenciju zbog odbijanja tužene države da izda prvom podnosiocu predstavke građevinsku dozvolu za tržni centar (vidjeti stavove 130-137 glavne presude).
  3. U smislu člana 41 Konvencije, prvi podnosilac predstavke je prvobitno tražio 30,764,542.22 eura na ime materijalne štete: 30,000,000 eura na ime izmakle dobiti “za period od 2005.godine do neodređenog perioda u budućnosti”, i ostatak na račun troškova za građevinsku dozvolu, pripremnih radova za izgradnju, građevinski materijal, robe za tržni centar, usluge agencije za odnose sa javnošću, upotrebu reklamnog prostora u dnevnim novinama i štampu brošura. Kao dokaz uz zahtjev na ime izmakle dobiti prvi podnosilac predstavke je dostavio izvještaj koji je pripremila KPMG, međunarodna mreža firmi koje pružaju revizijske, poreske i finansijske konsultantske usluge. U izvještaju su predočena tri različita scenarija poslovnog uspjeha planiranog tržnog U zavisnosti od scenarija izmakla dobit je varirala između otprilike 23,000,000.00 eura i 37,000,000.00 eura, a prosjek je bio otprilike 30,000,000.00 eura.
  4. Obzirom da pitanje primjene člana 41 Konvencije nije bilo spremno za odlučivanje u pogledu tačnog iznosa materijalne štete, Sud je zadržao navedeno pitanje i pozvao Vladu i prvog podnosioca predstavke da dostave, u roku od tri mjeseca od pravosnažnosti glavne presude, svoja pismena izjašnjenja o tom pitanju i, konkretno, da obavijeste Sud o bilo kakvom dogovoru koji mogu postići (stav 146 glavne presude, i tačka 6 izreke glavne presude). Istovremeno, Sud je dosudio nematerijalnu štetu drugom podnosiocu predstavke, a troškove i izdatke podnosiocima predstavke zajedno.
  5. U dopisu od 5. oktobra 2018. godine Sud je obavijestio prvog podnosioca predstavke da je za dostavljanje izjašnjenja koje se odnosi na pravično zadovoljenje ili kojim se, ako je to njegova namjera, izričito potvrđuju prethodno dostavljeni zahtjevi, određen rok od tri mjeseca. U dopisu je još navedeno da ukoliko ne dobije odgovor u predviđenom roku, Sud može smatrati da se prećutno odrekao zahtjeva koje je prethodno dostavio.
  6. Prvi podnosilac predstavke i Vlada su dostavili izjašnjenja u predviđenom roku koji je produžen, nakon što prijateljsko poravnanje nije nije postignuto.

PRAVO

  1. Član 41 Konvencije propisuje:

“Kada Sud utvrdi povredu Konvencije ili protokola uz nju, a unutrašnje pravo Visoke strane ugovornice u pitanju omogućava samo djelimičnu odštetu, Sud će, ako je potrebno, pružiti pravično zadovoljenje oštećenoj strani.”

A. Šteta

1. Podnesci stranaka

(a) Prvi podnosilac predstavke

  1. U novom nizu izjašnjenja prvi podnosilac predstavke je naveo da je njegova izmakla dobit iznosila „najmanje” 39,558,137.18 eura. Takođe je naveo da zatezna kamata treba biti obračunata na ovaj iznos, zasnovano na najnižoj kamatnoj stopi Evropske centralne banke uz dodatak od tri procentna poena. Kao dokaz za svoj zahtjev, prvi podnosilac predstavke je dostavio novi izvještaj od 15. januara 2019. godine koji je sačinio Centar za forenzička istraživanja, sa sjedištem u Novom Sadu (Srbija). Osnov za obračun je bila dobit TC Cijevna tržnog centra (vidjeti stav 56 glavne presude) u periodu između 2008. i 2018. godine nakon oporezivanja, uvećana za 11% zbog razlike u veličini tržnog centra:
  • 5,934,164.20 eura u 2008. godini;
  • 2,417,263.33 eura u 2009. godini;
  • 1,172,056.00 eura u 2010. godini;
  • 1,925,952.12 eura u 2011. godini;
  • 1,842,311.73 eura u 2012. godini;
  • 2,309,708.45 eura u 2013. godini;
  • 1,797,648.29 eura u 2014. godini;
  • 920,525.59 eura u 2015. godini;
  • 2,281,219.57 eura u 2016. godini;
  • 3,353,463.20 eura u 2017. godini;
  • 3,735,496.32 eura u 2018. godini.
  1. U izvještaju je takođe navedeno da je dobit TC Cijevna u periodu između 2008. i 2018. godine, nakon oporezivanja, bez uvećanja od 11%, bila kako slijedi:
  • 5,346,093.87 eura u 2008. godini;
  • 2,177,714.71 eura u 2009. godini;
  • 1,055,906.31 eura u 2010. godini;
  • 1,735,092.00 eura u 2011. godini;
  • 1,659,740.29 eura u 2012. godini;
  • 2,080,818.42 eura u 2013. godini;
  • 1,619,502.96 eura u 2014. godini;
  • 829,302.33 eura u 2015. godini;
  • 2,055,152.76 eura u 2016. godini;
  • 3,021,138.01 eura u 2017.godini;
  • 3,365,312.00 eura u 2018.godini.
  1. U izvještaju je naročito navedeno da je površina TC Cijevna iznosila 5,516 m2, dok je površina prvobitno planiranog tržnog centra trebala da bude 6,131 m2. S obzirom na to da bi prvobitno planirani tržni centar bio 11% veći, iznos izmakle dobiti je prema tome uvećan za 11%. Prilikom obračuna nije uzeta u obzir razlika u lokaciji, iako je smatrano da je lokacija za planirani tržni centar bolja budući da je bliža centru grada. U izvještaju se pretpostavlja da dobit  planiranog tržnog centra u 2006. i 2007. godini ne bi bila manja od dobiti TC Cijevna u 2008. godini, a to je 5,346,093.87 eura (nakon oporezivanja) uvećano za 11% (588,070.33 eura), tako iznoseći do 5,934,164.20 eura godišnje.
  2. Prvi podnosilac predstavke u svom podnesku nije isticao bilo koji drugi vid materijalne štete koje je prethodno zahtijevao (vidjeti stav 3 gore).

(b) Vlada

  1. Vlada je dostavila da je TC Cijevna tržni centar veći i navela da je ta lokacija značajno bolja od one gdje je prvi podnosilac predstavke prvobitno planirao da gradi tržni centar. Konkretno, prvobitna lokacija bi zahtijevala dodatnih 6.2 miliona eura ulaganja u neophodnu infrastrukturu (uključujući saobraćajnu signalizaciju, uličnu rasvjetu, vodovod, kanalizaciju i tako dalje), i ne bi bilo mogućnosti za dalje širenje, zbog okolnih ulica i nekretnina koje su u svojini drugih lica. TC Cijevna, sa druge strane, je izgrađen pored magistrale koja spaja Luku Bar i centar grada Podgorice, nastavljajući se do granice sa Srbijom i Albanijom. Takođe je u potpunosti opremljen sa neophodnom infrastrukturom i pored njega se nalaze drugi objekti u vlasništvu prvog podnosioca predstavke, pa se tako optimizuju troškovi skladištenja i logistike. Postoji 9,000 m2 parking mjesta, što sve nije moglo biti postignuto na prvobitnoj lokaciji.
  2. U pogledu izmakle dobiti Vlada je navela da prvi podnosilac predstavke nije bio lišen svog poslovanja, i da je nastavio sa funkcionisanjem, kao lider na tržištu, tokom perioda od 2006. do 2018. godine. Jedino u periodu između 1. januara 2006. i 31. decembra 2007. godine nije imao dobit od  planiranog tržnog Nakon tog perioda, drugi tržni centar je poslovao, tako umanjujući štetu. Osim toga, prema studiji Američkog Instituta za sertifikovane javne računovođe o računanju izmakle dobiti, čije relevantne djelove je dostavila Vlada, prvi podnosilac predstavke je imao dužnost da sam preduzima mjere radi umanjenja štete. U svakom slučaju, određeni troškovi i izdaci, kao što su troškovi agencije za odnose sa javnošću, troškovi medijskog prostora, štampa brošura i tako dalje, nisu imali uzročnu vezu sa  utvrđenim povredama.

(c) Ocjena Suda

  1. Sud podsjeća da presuda u kojoj je utvrdio povredu Konvencije ili Protokola uz nju nameće pravnu obavezu tuženoj državi da prekine kršenje i da ispravi posljedice istog na način da, u mjeri u kojoj je to moguće, situaciju vrati kakva je bila prije kršenja (vidjeti, između ostalih, Maharramov protiv Azerbejdžana, (pravično zadovoljenje), br. 5046/07, stav 12, 9. maj 2019. godine; Hunguest Zrt protiv Mađarske (pravično zadovoljenje), br. 66209/10, stav 15, 16. januar 2018. godine.; i Bittó i drugi protiv Slovačke (pravično zadovoljenje), br. 30255/09, stav 20, 7. jul 2015. godine). Ako nacionalno pravo ne dozvoljava odštetu ili dozvoljava samo djelimičnu odštetu, član 41 Konvencije daje ovlašćenja Sudu da pruži oštećenoj strani pravično zadovoljenje za koje smatra da je odgovarajuće.
  2. Zahtjev prvog podnosioca predstavke za izdavanje građevinske dozvole za prvobitno planirani tržni centar je odbijen zato što prvi podnosilac predstavke nije ispunio dva uslova: (a) da kupi susjednu katastarsku pacelu, koja je pripojena njegovom zemljištu izmijenjenim urbanističkim planom, i (b) da plati naknadu za komunalno opremanje građevinskog zemljišta. Podnosioci predstavke su podnijeli zahtjeve nadležnim lokalnim organima već u januaru 2005. godine da kupe susjednu katastarsku parcelu. Nakon nekoliko vraćanja na ponovni postupak o zahtjevu se i dalje odlučivalo u junu 2017. godine. Zahtijevali su takođe da relevantni nadležni organi izvrše obračun naknade za komunalno opremanje njihovog građevinskog zemljišta, ali je njihov zahtjev odbijen. U sudskom postupku koji je uslijedio, sudovi su presudili u korist podnosilaca predstavke i nadležni organi su izvršili obračun naknade u 2008. godine. Do tog trenutka je, međutim, zahtjev za izdavanje građevinske dozvole već bio odbijen (vidjeti stavove 17-47 i 130-137 glavne presude).
  3. Sud prvo primjećuje da prvi podnosilac predstavke nije prvobitno planirao da gradi TC Cijevna tržni centar. Izgrađen je zato što prvom podnosiocu predstavke nije izdata građevinska dozvola za prvobitno planirani tržni centar i zasnovan je na istim urbanističkim planovima. Stoga Sud smatra da je TC Cijevna izgrađen umjesto prvobitno planiranog tržnog centra. S obzirom na to da je TC Cijevna otvoren na samom kraju 2007. godine, što stranke nisu osporavale, Sud smatra da je prvi podnosilac predstavke zapravo pretrpio izmaklu dobit jedino u 2006. i 2007. godini.
  4. Sud dalje primjećuje da se površina prvobitnog tržnog centra razlikovala od jednog dokumenta do drugog. Dok je izvorni plan ukazivao na površinu od 4,054 m2, relevantno rješenje o lokaciji i relevantni urbanističko tehnički uslovi predstavili su površinu od 4,704 m2. KPMG izvještaj koji su dostavili podnosioci predstavke upućivao je na površinu od 6,131 m2, navodeći u isto vrijeme da bi to bila ukupna površina i planiranog tržnog centra i administrativnih kancelarija.
  5. Iako su KPMG i naknadni izvještaji ukazivali da TC Cijevna ima površinu od 5,516 m2, primijećeno je da nijedan od zvanično izdatih dokumenata koji se nalaze u spisima predmeta ne ukazuje na ovu površinu. Njegove dimenzije se takođe razlikuju od jednog dokumenta do drugog. Međutim, proizilazi iz spisa predmeta da je njegova konačna površina naizgled slična onoj prvobitno planiranog tržnog centra, za koji prvi podnosilac predstavke nikada nije dobio građevinsku dozvolu.
  6. Dalje je primijećeno da je TC Cijevna bliži magistrali nego prvobitno planirani tržni centar, ali da je dalji od centra grada i da je tada bio udaljen od prigradskih naselja u okolini Podgorice. Sud ne može spekulisati na kojoj bi lokaciji poslovanje bilo pogodnije i stoga ostvarivana veća dobit, uključujući i to da li razlike u kvalitetu lokacije i površini dva tržna centra isključuju jedna drugu. Stoga će Sud uzeti u obzir dobit TC Cijevna kao osnov za procjenu izmakle dobiti planiranog tržnog centra, bez ikakvog smanjenja ili uvećanja mogućih razlika u njihovoj veličini ili lokaciji.
  7. Budući da TC Cijevna tržni centar nije radio 2006. godine i najvećim dijelom 2007. godine (to jest, do 21. decembra 2007. godine) Sud mora, kao osnovu za stvarni pretrpljeni gubitak, poći od procjene kolika bi njegova dobit najvjerovatnije bila da je izgrađen ranije (vidjeti stav 9 gore), Sud smatra jedino pravičnim da uzme prosječni iznos kao pretpostavljenu dobit po godini, konkretno 2,267,797.60 eura. S obzirom na to da je prvi podnosilac predstavke samo pretrpio gubitak dobiti za period od dvije godine, 2006. i 2007., ukupno se radi o iznosu od 4,535,595.20 eura.
  8. Kako prvi podnosilac predstavke nije navodio druge vidove materijalne štete, bilo izričito ili upućivanjem na njegov raniji zahtjev u tom smislu (vidjeti stavove 3, 8 i 11 gore), Sud smatra da se odrekao svog zahtjeva u tom smislu (vidjeti stav 5 gore), i ne dosuđuje mu naknadu po tom osnovu.

B. Kamata

  1. Sud smatra da je primjereno da kamatna stopa bude zasnovana na najnižoj kamatnoj stopi Evropske centralne banke uz dodatak od tri procentna poena.

IZ TIH RAZLOGA, SUD, JEDNOGLASNO,

  1. Utvrđuje
  1. da tužena država treba da plati prvom podnosiocu predstavke, u roku od tri mjeseca od dana pravosnažnosti ove presude, u skladu sa članom 44 stav 2 Konvencije, iznos od 4,535,595.20 eura (četiri miliona pet stotina i trideset pet hiljada pet stotina i devedeset pet eura i dvadeset centi) na ime materijalne štete, uvećan za bilo koje poreze koji se mogu naplatiti;
  2. da će se od dana isteka gore pomenuta tri mjeseca do dana isplate na gore navedeni iznos obračunavati kamata koja je jednaka najnižoj kamatnoj stopi Evropske centralne banke uz dodatak od tri procentna poena;

       2. Odbija ostatak  zahtjeva  podnosilaca predstavke  za pravičnim zadovoljenjem.

Sačinjeno na engleskom jeziku, u pisanoj formi 22. oktobra 2019.godine, na osnovu Pravila 77 stav 2 and 3 Poslovnika Suda.

Hasan Bakırcı                                Robert Spano

zamjenik registrara                         predsjednik

____________________________________________
Prevod presude preuzet sa https://sudovi.me/vrhs/sadrzaj/NQN9

 

SECOND SECTION

CASE OF KIPS DOO AND DREKALOVIĆ v. MONTENEGRO

(Application no. 28766/06)

JUDGMENT

(Just satisfaction)

Art 41 • Pecuniary damage • Loss of profits due to authorities’ refusal to issue building permit for shopping centre • Assessment of loss on the basis of profits of a similar shopping centre built instead of the originally planned one

STRASBOURG

22 October 2019

FINAL

15/04/2020

This judgment has become final under Article 44 § 2 of the Convention. It may be subject to editorial revision.

In the case of KIPS DOO and Drekalović v. MontenegroThe European Court of Human Rights (Second Section), sitting as a Chamber composed of:

Robert Spano, President,
Marko Bošnjak,
Valeriu Griţco,
Egidijus Kūris,
Ivana Jelić,
Arnfinn Bårdsen,
Saadet Yüksel, judges,
and Hasan BakırcıDeputy Section Registrar,

Having deliberated in private on 1 October 2019,

Delivers the following judgment, which was adopted on that date:

PROCEDURE

1.  The case originated in an application (no. 28766/06) against Montenegro lodged with the Court under Article 34 of the Convention for the Protection of Human Rights and Fundamental Freedoms (“the Convention”) by KIPS DOO, a company registered in Montenegro (“the first applicant”), and Mr Risto Drekalović, a Montenegrin national (“the second applicant”), on 16 July 2006. The second applicant is the first applicants founder and executive director. He owns 99.2698 % of its shares.

2.  In a judgment delivered on 26 June 2018 (“the principal judgment”), the Court found, inter alia, a violation of Article 1 of Protocol No. 1 to the Convention on account of the respondent States refusal to issue the first applicant with a building permit for a shopping centre (see §§ 130-137 of the principal judgment).

3.  Under Article 41 of the Convention, the first applicant originally claimed 30,764,542.22 euros (EUR) in respect of pecuniary damage: EUR 30,000,000 for loss of profits (izmakla dobit) “since 2005 up to an indefinite period in the future”, and the rest for the costs of a building permit, preparatory works for the construction, construction materials, goods for the shopping centre, the services of a public relations agency, advertising space in daily newspapers and the printing of brochures. In support of the claim for lost profits the first applicant submitted a report prepared by KPMG, an international network of firms providing audit, tax and financial consulting services. The report contained three different scenarios of business success of the planned shopping centre. Depending on the scenario the lost profits varied between around EUR 23,000,000 and EUR 37,000,000, the average being around EUR 30,000,000.

4.  Since the question of the application of Article 41 of the Convention was not ready for decision as regards the exact amount of pecuniary damage, the Court reserved it and invited the Government and the first applicant to submit, within three months from the date on which the principal judgment became final, their written observations on that issue and, in particular, to notify the Court of any agreement they might reach (§ 146 of the principal judgment, and point 6 of the operative provisions). At the same time, the Court awarded non-pecuniary damage to the second applicant, and costs and expenses to the applicants jointly.

5.  In a letter of 5 October 2018 the Court informed the first applicant that the deadline of three months was for submitting observations concerning just satisfaction or explicitly confirming the claims submitted previously, if that was its intention. The letter also specified that if no reply was received within the specified time-limit, the Court might consider that it had implicitly renounced any claims submitted previously.

6.  The first applicant and the Government each filed observations within the extended time-limit allowed to them, given that no friendly settlement had been reached.

THE LAW

7.  Article 41 of the Convention provides:

“If the Court finds that there has been a violation of the Convention or the Protocols thereto, and if the internal law of the High Contracting Party concerned allows only partial reparation to be made, the Court shall, if necessary, afford just satisfaction to the injured party.”

  1. Damage
    1. The parties submissions

(a)   The first applicant

8.  In a new set of observations the first applicant submitted that its lost profits were “at least” EUR 39,558,137.18. It also submitted that default interest should be applied to this amount, based on the marginal interest rate of the European Central Bank, to which three percentage points should be added. In support of its claim, the first applicant submitted a new report dated 15 January 2019 prepared by the Forensic Research Centre (Centar za forenzička istraživanja) based in Novi Sad (Serbia). The basis of the calculation was the profits of the TC Cijevna shopping centre (see § 56 of the principal judgment) between 2008 and 2018 after taxation, increased by 11% on account of its different size:

- EUR 5,934,164.20 in 2008;

- EUR 2,417,263.33 in 2009;

- EUR 1,172,056.00 in 2010;

- EUR 1,925,952.12 in 2011;

- EUR 1,842,311.73 in 2012;

- EUR 2,309,708.45 in 2013;

- EUR 1,797,648.29 in 2014;

- EUR 920,525.59 in 2015;

- EUR 2,281,219.57 in 2016;

- EUR 3,353,463.20 in 2017;

- EUR 3,735,496.32 in 2018.

9.  The report also specified that the profit of TC Cijevna between 2008 and 2018, after taxation, without the increase of 11%, was as follows:

- EUR 5,346,093.87 in 2008;

- EUR 2,177,714.71 in 2009;

- EUR 1,055,906.31 in 2010;

- EUR 1,735,092.00 in 2011;

- EUR 1,659,740.29 in 2012;

- EUR 2,080,818.42 in 2013;

- EUR 1,619,502.96 in 2014;

- EUR 829,302.33 in 2015;

- EUR 2,055,152.76 in 2016;

- EUR 3,021,138.01 in 2017

- EUR 3,365,312.00 in 2018.

10.  Notably, the report specified that the surface area of TC Cijevna was 5,516m2, whereas the surface area of the originally planned shopping centre would have been 6,131m2. Given that the latter would have been 11% bigger, the amount of lost profits was accordingly increased by 11%. The calculation did not take into account the difference in location, even though the location for the planned shopping centre was considered better as it was closer to the city centre. The report assumed that the profits of the planned shopping centre in 2006 and 2007 would have been no less than the profits of TC Cijevna in 2008, that is to say EUR 5,346,093.87 (after taxation) increased by 11% (EUR 588,070.33), thus amounting to EUR 5,934,164.20 per year.

11.  The first applicant made no reference whatsoever to the other forms of pecuniary damage that had been claimed previously (see paragraph 3 above).

(b)   The Government

12.  The Government submitted that the TC Cijevna shopping centre was bigger and alleged that its location was significantly better than where the first applicant had initially planned to build a shopping centre. Notably, the initial location would have required a further EUR 6.2 million investment for the necessary infrastructure (including traffic signals, streetlights, water, sewerage and so forth), and there would have been no possibility of further expansion, due to the surrounding streets and properties owned by other people. TC Cijevna, on the other hand, had been built by the motorway connecting the Port of Bar and the city centre of Podgorica, which continued to the borders with Serbia and Albania. It was also fully equipped with the necessary infrastructure and accommodated other property owned by the first applicant, thus optimising storage costs and logistics. There was also 9,000m2 of parking, all of which could not have been achieved at the initial location.

13.  As regards the lost profits the Government submitted that the first applicant had not been deprived of its business, and had continued to operate, as the market leader, throughout the period 2006 to 2018. It had only been between 1 January 2006 and 31 December 2007 that it had not had the profits of the planned shopping centre. In the period thereafter the other shopping centre had been operative, thus mitigating the damage. Furthermore, the first applicant had had such a duty, according to a study by the American Institute of Certified Public Accountants on calculating lost profits, the relevant parts of which were submitted by the Government. In any event, certain costs and expenses, such as the costs of a PR agency, media space, brochure printing and so forth, had no causal link to the violations found.

  1. The Courts assessment

14.  The Court reiterates that a judgment in which it finds a breach of the Convention or its Protocols imposes on the respondent State a legal obligation to put an end to the breach and make reparation for its consequences in such a way as to restore as far as possible the situation existing before the breach (see, among other authorities, Maharramov v. Azerbaijan, (just satisfaction), no. 5046/07, § 12, 9 May 2019; Hunguest Zrt v. Hungary (just satisfaction), no. 66209/10§ 15, 16 January 2018; and Bittó and Others v. Slovakia (just satisfaction), no. 30255/09, § 20, 7 July 2015). If national law does not allow reparation or allows only partial reparation, Article 41 of the Convention empowers the Court to afford the injured party such satisfaction as appears to it to be appropriate.

15.  The first applicants request for a building permit for the initially planned shopping centre was refused because the first applicant had failed to meet two criteria: (a) to buy an adjacent plot of land, which had been attached to its land by means of a revised urbanistic plan, and (b) to pay the communal charges. The applicants had made a request to the local authorities as early as in January 2005 to buy the adjacent plot of land. Following several remittals the request was still pending in June 2017. They had also requested that the relevant authorities calculate the communal charges for their plot of land, but their request was refused. In the ensuing judicial review proceedings, the courts ruled in the applicants favour and the authorities calculated the charges in 2008. By that time, however, the request for the building permit had been already refused (see §§ 17-47 and 130-137 of the principal judgment).

16.  The Court firstly notes that the first applicant did not initially plan to build the TC Cijevna shopping centre. It was only built because the first applicant did not obtain a building permit for the originally planned shopping centre, and was based on the same plans. The Court therefore considers that TC Cijevna was built instead of the originally planned shopping centre. As TC Cijevna opened at the very end of 2007, which is not disputed by the parties, the Court considers that the first applicant actually suffered a loss of profits in 2006 and 2007 only.

17.  The Court further notes that the surface area of the original shopping centre varies from one document to another. While the original plan indicated a surface area of 4,054m2, the relevant decision on location and the relevant Urban Technical Conditions gave the surface area as 4,704m2. The KPMG report submitted by the applicants referred to a surface area of 6,131m2, specifying at the same time that that would have been the total surface area of both the planned shopping centre and administrative offices.

18.  While both the KPMG and subsequent reports suggest that TC Cijevna had a surface of 5,516 m2, it is noted that none of the officially issued documents contained in the file indicates this surface area. Its dimensions also vary from one document to another. However, it transpires from the file that its final surface was seemingly similar to initially planned shopping centre, for which the first applicant never obtained a building permit.

19.  It is further noted that TC Cijevna is closer to the motorway than the initially planned shopping centre, but that is further from the city centre and at the time was remote from the suburb settlements around Podgorica. The Court cannot speculate on which location would be more convenient and therefore yield a higher profit, including whether the differences in the quality of the location and the surface area of the two shopping centres cancel one another out. Therefore, the Court will take profits of TC Cijevna as the basis for assessing the lost profits of the planned shopping centre, without any reductions or increases on account of possible differences in their size or location.

20.  As the TC Cijevna shopping centre was not operative in 2006 and for most of 2007 (that is, until 21 December 2007) the Court has to, as a basis for the actual incurred loss, build on an assessment of what its profits most probably would have been had it been constructed earlier. Given that its profits varied from one year to another (see paragraph 9 above), the Court considers it only fair to take the average amount as the assumed profits per year, namely EUR 2,267,797.60. As the first applicant only actually suffered a loss of profits for two years, 2006 and 2007, the sum amounts to EUR 4,535,595.20.

21.  As the first applicant made no reference to other forms of pecuniary damage, either explicitly or by referring to its earlier claim in that regard (see paragraphs 3, 8 and 11 above), the Court considers that it has renounced its claim in that respect (see paragraph 5 above), and makes no award on that account.

  1. Default interest

22.  The Court considers it appropriate that the default interest rate should be based on the marginal lending rate of the European Central Bank, to which should be added three percentage points.

FOR THESE REASONS, THE COURT, UNANIMOUSLY,

  1. Holds

(a)  that the respondent State is to pay the first applicant, within three months from the date on which the judgment becomes final in accordance with Article 44 § 2 of the Convention, EUR 4,535,595.20 (four million five hundred and thirty five thousand five hundred and ninety-five euros and twenty cents) in respect of pecuniary damage, plus any tax that may be chargeable;

(b)  that from the expiry of the above-mentioned three months until settlement simple interest shall be payable on the above amount at a rate equal to the marginal lending rate of the European Central Bank during the default period plus three percentage points;

  1. Dismisses the remainder of the applicants claim for just satisfaction.

Done in English, and notified in writing on 22 October 2019, pursuant to Rule 77 §§ 2 and 3 of the Rules of Court.

 Hasan Bakırcı                  Robert Spano
Deputy Registrar               President

 

 

Nema povezane prakse za ovu presudu.
Sažmi komentare

Komentari

Relevantni komentari iz drugih presuda

Član 41 | DIC | Pogosjan i Bagdasarjan protiv Jermenije
Presuda je povezana sa rešenjem Rev 3033/2019 od 05.09.2019. Vrhovnog kasacionog suda, kojim se odbacuje kao nedozvolјena revizija tužene izjavlјena protiv presude Višeg suda u Vranju Gž 3017/18 od 08.02.2019. godine.

Presudom Osnovnog suda u Vranju Prr1. 65/17 od 18.04.2018. godine, stavom prvim izreke, tužena je obavezana da tužiocu naknadi štetu koja je izazvana povredom prava na suđenje u razumnom roku u predmetu Osnovnog suda u Vranju I 1022/09 u iznosu od 69.702,00 dinara, na ime troškova parničnog postupka u iznosu od 27.376,00 dinara i na ime troškova izvršnog postupka u iznosu od 19.600,00 dinara, pripadajućom kamatom. Stavom drugim izreke tužena je obavezana da tužiocu naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 30.000,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od izvršnosti presude do isplate.
Presudom Višeg suda u Vranju Gž 3017/18 od 08.02.2019. godine, stavom prvim izreke potvrđena je prvostepena presuda u delu u kom je odlučeno o glavnoj stvari, dok je preinačena odluka o troškovima parničnog postupka.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde
Član 41 | DIC | Pogosjan i Bagdasarjan protiv Jermenije
Presuda je povezana sa rešenjem Rev 627/2020 od 07.02.2020. Vrhovnog kasacionog suda, kojim se odbacuje kao nedozvolјena revizija predlagača izjavlјena protiv rešenja Višeg suda u Leskovcu Ržg 216/19 od 22.11.2019. godine.

Rešenjem Višeg suda u Leskovcu Ržg 216/19 od 22.11.2019. godine, odbijena je žalba punomoćnika predlagača izjavlјena protiv rešenja Osnovnog suda u Leskovcu R4 I 109/19 od 09.09.2019. godine, kojim je odbijen prigovor predlagača za ubrzanje postupka, zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku u predmetu tog suda I 7838/10, kao neosnovan.
Protiv navedenog rešenja, predlagač je blagovremeno izjavila reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešnog i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primene materijalnog prava, s tim što je predložila da se revizija smatra izuzetno dozvolјenom, u skladu sa odredbom član 404. ZPP.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde
Član 41 | DIC | Stojanović protiv Hrvatske
Presuda je povezana sa rešenjem Rev 3050/2019 od 18.09.2019. godine godine, Vrhovnog kasacionog suda, kojim se odbacuje revizija tužene izjavlјena protiv presude Višeg suda u Vranju Gž 1751/18 od 13.11.2018. godine i odbija kao neosnovan zahtev tužioca za naknadu troškova odgovora na reviziju.

Presudom Osnovnog suda u Vranju Prr1 22/17 od 09.02.2018. godine, obavezana je tužena da tužiocu plati na ime naknade imovinske štete izazvane povredom prava na suđenje u razumnom roku u predmetu Opštinskog suda u Vranju
I br. 1012/09 (ranije I. br. 850/05) iznose sa zateznom kamatom od dospeća pa do isplate bliže navedene u izreci pod 1. Tužana je obavezana da tužiocu na ime troškova parničnog postupka plati iznos od 24.000,00 dinara.
Viši sud u Vranju je presudom Gž 1751/18 od 13.11.2018. godine odbio kao neosnovanu žalbu tužene i potvrdio presudu Osnovnog suda u Vranju Prr1 22/17 od 09.02.2018. godine. Odbijen je zahtev tužene za naknadu troškova drugostepenog postupka.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde


Tematski povezani sadržaj u biblioteci Pravosudne akademije

Nastavni materijal

Tematski povezani sadržaj na CrossReference

presude