Bernobić protiv Hrvatske

Država na koju se presuda odnosi
Hrvatska
Institucija
Evropski sud za ljudska prava
Broj predstavke
57180/09
Stepen važnosti
3
Jezik
Srpski
Datum
21.06.2011
Članovi
5
5-1
5-3
5-4
Kršenje
5-4
Nekršenje
5-1
5-3
Ključne reči po HUDOC/UN
(Čl. 5) Pravo na slobodu i bezbednost
(Čl. 5-1) Zakonito hapšenje ili pritvor
(Čl. 5-3) Bez odlaganja izvesti pred sudiju ili drugo službeno lice
(Čl. 5-4) Ispitivanje zakonitosti lišenja slobode
Tematske ključne reči
posedovanje, proizvodnja i promet narkotika
trajanje pritvora
zakonitost pritvora / lišenja slobode
VS deskriptori
1.5 Član 5. - pravo na slobodu i sigurnost
1.5.2 Zakonitost lišenja slobode
1.5.2.12 Sudsko preispitivanje lišenja slobode
1.5.2.17 Vreme za preispitivanje zakonitosti lišenja slobode
Zbirke
Sudska praksa
Presuda ESLJP
Veće
Sažetak
Postupak u ovome predmetu pokrenut je na temelju predstavke (br. 57180/09) protiv Republike Hrvatske koju je podneo hrvatski državljanin g. Vedran Bernobić.

Dana 24.oktobra 2008. godine pokrenuta je istraga pred Županijskim sudom u Zagrebu u odnosu na podnositelja predstavke i sedam drugih osumnjičenih lica u vezi sa sumnjom da su tokom 2007. i 2008. godine počinili krivično delo zloupotrebe opojnih droga stavljanjem u promet droga kao što su marihuana, „speed“ i LSD. Istog dana, istražni sudija je saslušao četvoricu okrivljenih uključijući i podnosica, a dana 13. novembra još četvoricu. Do 9. marta 2009. godine održano je više ročišta na kojima su saslušaa dva okrivljena i devetnaest svedoka. Dana 21. aprila 2009. godine podnositelj predstavke i još sedm lica, optuženi su pred Županijskim sudom u Zagrebu za krivično delo zloupotrebe opojnih droga. Na ročištu održanom 19. juna 2009. godine podnositelj je priznao dela za koja je optužen.

Dana 24. oktobra 2008. godine istražni sudija je odredio pritvor podnositelju predstavke i još trojici drugih osumnjičenih. Dana 20. novembra pritvor je produžen zbog mogućeg uticanja na svedoke. Podnosilac se na ovo rešenje žalio, međutim žalba je odbijena odlukom vanraspravnog veća dana 4.decembra 2008. godine.

Dana 18. decembra istražni sudija je ponovo produžio pritvor podnosiocu, usled opasnosti od mogućeg uticaja na svedoke. Podnosilac je ponovo žalio 9. januara 2009. godine, tvrdeći da se zaključak o mogućem uticaju na svedoke zasniva na proizvoljnostima, tvrdeći pritom da su svi svedoci u odnosu na koje je sud utvrdio rizik o uticaja, izjavili da ne poznaju podnositelja predstavke. Takođe je tvrdio da nije evidentiran kao počinilac krivičnih dela u kaznenoj evidenciji i da druge okolnosti kao što je ta da on nema nikakvu imovinu u skladu sa njegovim godinama. Dana 15. januara 2009, vanraspravno veće Županisjkog suda odbilo je njegovu žalbu.

Dana 20. februara 2009. godine, sud je produžio pritvor podnositelja usled rizika da bi mogao ponoviti krivično delo. Na ovu odluku podnosilac je žalio 26.februara, a 6. marta sud je žalbu odbio.

Dana 6. aprila 2009. godine podnosilac je podneo ustavnu žalbu u kojoj je izneo sve navode koje je istakao i u žalbama na odluke o pritvoru. U međuvremenu, 21. aprila, Županijski sud mu je ponovo produžio pritvor zbog opasnosti od ponavljanja dela. Podnosilac je podneo žalbu i na odvu odluku, dana 27. aprila, pozivajući se na član 5. Konvencije, tvrdeći da sama optužnica ne može biti dovoljna da bi se utvrdila osnovana sumnja da je počinio delo za koje se tereti. U pogledu navoda o kriminalnoj nameri, podnositelj je istaknuo da se u optužnici, u optužbama koje se odnose na njega, navodi da je u dva navrata prodao nezakonitu drogu trećim osobama i da se to stoga ne bi moglo tumačiti kao visoki stepen kriminalne namere s njegove strane. Isto tako je tvrdio da nije bilo nikakvih naznaka da bi on mogao ponoviti delo. Dana 29. aprila 2009. godine Ustavni sud je utvrdio da je ustavna tužba podnositelja od 6.aprila 2009. godine nedopuštena, s osnova da pobijane odluke više nisu na snazi, jer je u međuvremenu 21. aprila 2009. donesena nova odluka o njegovom pritvoru.

Dana 13. maja 2009. godine Vrhovni sud je ukinuo odluku Županijskog suda u Zagrebu od 21. aprila 2009. godine zbog procesnih nedostatka, budući da advokat podnositelja nije bio pozvan na sednicu veća na kojoj se većalo o njegovom pritvoru.

Dana 20. maja 2009. godine vanraspravno veće Županijskog suda u Zagrebu produžio je pritvor podnositelja ponovo usled opasnosti od ponovnog počinjenja dela. Dana 27. maja 2009. godine podnositelj je uložio žalbu tvrdeći da je u razdoblju od 21. aprila do 20. maja 2009. godine bio u pritvoru bez bilo kakve odluke kojom bi mu bio određen pritvor, budući da je Vrhovni sud dana 13. maja 2009. godine ukinuo odluku Županijskog suda u Zagrebu od 21. aprila. Županijski sud u Zagrebu je donio novo rešenje o određivanju pritvora 20. maja 2009. godine, stoga je u razdoblju od 21.04. do 20. 05.2009. godine podnositelj trebao biti pušten. On nadalje tvrdi da nije postojala osnovana sumnja da bi on počinio krivično delo navedeno u optužnici. Četiri svedoka, koji su u optužnici bili imenovani kao „krajnji potrošači“, dalo je svoj iskaz pred istražnim sudijom, a da se iz tih iskaza ni na koji način nije mogla izvesti upletenost podnositelja u nezakonitu trgovinu drogama. Međutim, to uopšte nije bilo spomenuto u optužnici. U pobijanoj odluci nije ni na koji način objašnjeno šta je predstavljalo osnovanu sumnju da je podnositelj počinio krivično delo o kome je reč. Nije dan nikakav razlog za postojanje navodnog rizika da bi on, ako bi bio na slobodi, mogao ponoviti delo. On takođe tvrdi da je već bio proveo sedam meseci u pritvoru i da je mera pritvora postala nerazmerna s osnovama na kojima je određen. Dana 5. juna 2009. godine Vrhovni sud je odbio žalbu. Nakon što je podnositelj na ročištu održanom dana 19. juna 2009. godine priznao dela za koja je optužen Županijski je sud u Zagrebu naložio njegovo puštanje.

U obraćanju ESLJP podnositelj navodi da njegov pritvor od 13-20. maja 2009 nije bio pokriven nikakvim odlukama, čime je član 5 stav 1 Konvencije prekršen. Takođe, on prigovara dužini svog pritvora te da razlozi za određivanje i produženje njegovog pritvora nisu bili merodavni i dovoljni, čime smatra da je prekršen član 5. st. 3. Konvencije. Takođe navodi da prilikom određivanja i produženja pritvora njegov advokat nije bio prisutan.. Prigovara i da Ustavni sud nije ispitao osnovanost njegove ustavne tužbe, pozivajući se na član 5. st. 4. Konvencije.

Evropski sud za ljudska prava utvrdio je da su prigovori na temelju člana 5., stav 1. i 3. Konvencije, kao i prigovor na temelju člana 5., stav 4. Konvencije koji se tiče postupka pred Ustavnim sudom dopušteni, a ostatak predstavke nedopušten, te presuđuje da nije došlo do povrede člana 5., stava 1. i člana 5 stav 3 Konvencije, kao i da jeste došlo do povrede člana 5., stav 4. Konvencije zbog propuštanja Ustavnog suda da odluči o osnovanosti ustavne tužbe podnositelja predsatvke od 6. aprila 2009. godine.