Pudarić protiv Bosne i Hercegovine

Država na koju se presuda odnosi
Bosna i Hercegovina
Institucija
Evropski sud za ljudska prava
Broj predstavke
55799/18
Stepen važnosti
3
Jezik
Srpski
Datum
08.12.2020
Članovi
P12-1
Kršenje
P12-1
Nekršenje
nije relevantno
Ključne reči po HUDOC/UN
(P12-1) Opšta zabrana diskriminacije
Tematske ključne reči
VS deskriptori
Zbirke
Sudska praksa
Presuda ESLJP
Odbor
Sažetak
Predstavku protiv Bosne i Hercegovine koju je Sudu podneo je državljanin Bosne i Hercegovine, g. Svetozar Pudarić.

Predstavka se odnosi na nemogućnost aplikanta da se kao političar sa prebivalištem u Federaciji Bosne i Hercegovine koji se izjašnjava kao Srbin, kandiduje na izborima za Predsjedništvo Bosne i Hercegovine. Aplikant se pozvao na član 1. Protokola br. 12 uz Konvenciju.

Aplikant je rođen 1959. godine, a u vreme svoje smrti 2020. godine, živeo je u Sarajevu. Aplikant se izjašnjava kao Srbin (jedan od „konstitutivnih naroda“ u BiH). On je aktivno učestvovao u društvenom i političkom životu zemlje. Dana 25.05.2018. godine, podneo je kandidaturu Centralnoj izbornoj komisiji Bosne i Hercegovine („CIK“) kao nezavisni kandidat na izborima 2018. godine za srpskog člana Predsjedništva Bosne i Hercegovine. Dana 31.05.2018. godine, CIK je odbio njegovu kandidaturu. Obrazložio je da aplikant ne može biti biran kao srpski član Predsjedništva Bosne i Hercegovine sa teritorije Federacije Bosne i Hercegovine. Sud Bosne i Hercegovine je odbio žalbu aplikanta, a Ustavni sud Bosne i Hercegovine je odbacio apelaciju kao nedopštenu.

ESLJP je u presudi utvrdio da je došlo do povrede člana 1. Protokola br. 12 uz Konvenciju.

Preuzmite presudu u pdf formatu

 EVROPSKI SUD ZA LJUDSKA PRAVA 

ČETVRTI ODJEL

PREDMET PUDARIĆ protiv BOSNE I HERCEGOVINE

(Aplikacija br. 55799/18)

PRESUDA 

STRASBOURG

8.12.2020. godine

Ova presuda je konačna, ali su u njoj moguće uredničke izmjene.

U predmetu Pudarić protiv Bosne i Hercegovine, Evropski sud za ljudska prava (Četvrti odjel), zasjedajući kao odbor u sljedećem sastavu:  

Tim Eicke, predsjednik,
Faris Vehabović,
Pere Pastor Vilanova, sudije,
i Ilse Freiwirth, zamjenica registrara Odjela,
imajući u vidu:

aplikaciju protiv Bosne i Hercegovine koju je Sudu podnio državljanin Bosne i Hercegovine, g. Svetozar Pudarić („aplikant”), u skladu sa članom 34. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda („Konvencija”), dana 25.10.2018. godine; odluku o dostavljanju obavijesti vladi Bosne i Hercegovine („vlada“) o pritužbi u vezi sa članom 1. Protokola br. 12 uz Konvenciju; izjašnjenja stranaka; nakon vijećanja na sjednici zatvorenoj za javnost dana, 17.11.2020. godine, donosi sljedeću presudu, koja je usvojena navedenog datuma:

UVOD

  1. Aplikacija se odnosi na nemogućnost aplikanta da se kao političar sa prebivalištem u Federaciji Bosne i Hercegovine[1] koji se izjašnjava kao Srbin[2], kandidira na izborima za Predsjedništvo Bosne i Hercegovine. Aplikant se pozvao na član 1. Protokola br. 12 uz Konvenciju.

ČINJENICE

  1. Aplikant je rođen 1959. godine, a u vrijeme svoje smrti 2020. godine, živio je u Sarajevu. Zastupao ga je g. N. Ademović, advokat iz Sarajeva.
  2. Vladu je zastupala v.d. zastupnica, gđa B. Skalonjić.
  3. Činjenice ovog slučaja, kako su ih podnijele stranke, mogu se sažeti kako slijedi.
  4. Aplikant se izjašnjava kao Srbin (jedan od „konstitutivnih naroda“ u toj zemlji). On je aktivno učestvovao u društvenom i političkom životu zemlje.
  5. Dana 25.05.2018. godine, aplikant je podnio svoju kandidaturu Centralnoj izbornoj komisiji Bosne i Hercegovine („CIK“) kao neovisni kandidat na izborima 2018. godine za srpskog člana Predsjedništva Bosne i Hercegovine.
  6. Dana 31.05.2018. godine, CIK je odbio njegovu kandidaturu. Obrazložio je da aplikant ne može biti biran kao srpski član Predsjedništva Bosne i Hercegovine sa teritorije Federacije Bosne i Hercegovine. Utvrdio je da, suprotno članovima 4.2(1) i 8.1(2) Izbornog zakona iz 2001. godine (vidi tačku 12. ove presude), aplikant nije registriran u Centralnom biračkom spisku u Republici Srpskoj.
  7. Dana 6.06.2018. godine, Sud Bosne i Hercegovine je odbio žalbu  aplikanta.
  8. Dana 17.07.2018. godine, Ustavni sud Bosne i Hercegovine je odbacio aplikantovu apelaciju kao nedopštenu. Relevantni dio te odluke glasi kako slijedi.

„Ustavni sud zapaža da je apelant Srbin koji živi na teritoriji Federacije BiH, zbog čega je odbijen njegov zahtjev da se kandidira na izborima Predsjedništvo BiH. Dakle, suštinski se radi o situaciji koja je potpuno ista kao i u predmetu Pilav, u kojem je, nakon odlučenja Ustavnog suda, Evropski sud donio konačnu i obavezujuću odluku. Ustavni sud smatra da u takvoj situaciji, kada je Evropski sud u tri presude u odnosu na Bosnu i Hercegovinu, od kojih se presuda Pilav odnosi na istu situaciju u kojoj je i apelant, nedvosmisleno zaključio da je neophodno promijeniti Ustav Bosne i Hercegovine, nema osnova da ponovo odlučuje o istom pitanju.

U vezi s tim, Ustavni sud uočava da su osporene odluke i apelantova nemogućnost da se kao Srbin s prebivalištem u Federaciji BiH kandidira na izborima za Predsjedništvo BiH također rezultat propusta nadležnih vlasti da preduzmu odgovarajuće mjere radi provođenja presuda Pilav, Sejdić i Finci i Zornić, kojima bi se okončala neusklađenost Ustava i Izbornog zakona sa zahtjevima iz člana 1. Protokola broj 12, kako je to utvrđeno u tim presudama. Dakle, Bosna i Hercegovina, odnosno njene nadležne vlasti imaju obavezu da usklade Ustav Bosne i Hercegovine i Izborni zakon već po tri presude Evropskog suda, a Ustavni sud, u smislu stava iznesenog u Odluci broj U 14/12, ni dalje ne može predvidjeti obim tih izmjena. Ustavni sud naročito naglašava da nema ni ustavotvornu ni zakonodavnu nadležnost, pa ne može svojim djelovanjem zamijeniti institucije, najprije Parlamentarnu skupštinu Bosne i Hercegovine koja ima nadležnost da, u propisanoj proceduri, mijenja Ustav Bosne i Hercegovine, odnosno da zamijeni institucije koje imaju obavezu preduzeti odgovarajuće mjere radi provođenja odluka Evropskog suda u navedenim predmetima.

Dakle, da bi sudovi i drugi nadležni organi u odnosu na ovo pitanje direktno primjenjivali Evropsku konvenciju, kako to apelant traži, neophodno je prethodno okončati postojeću neusklađenost Ustava Bosne i Hercegovine s Evropskom konvencijom koju je utvrdio Evropski sud u presudama Sejdić i Finci, Zornić i Pilav.

Kako je već rečeno, to je moguće uraditi isključivo u nadležnim institucijama i u propisanoj proceduri, što je i osnovni zahtjev vladavine prava iz člana I/2. Ustava Bosne i Hercegovine, ali i načelo na kojem se zasniva i sama Evropska konvencija. U suprotnom, Ustavni sud, ali i Sud BiH i CIKBiH bi postupali van svojih propisanih nadležnosti, odnosno preuzeli bi ulogu ustavotvorca i zakonodavca uprkos tome što je to u isključivoj nadležnosti drugih institucija vlasti.“  

RELEVANTNI PRAVNI OKVIR

I. RELEVANTNO DOMAĆE PRAVO

  1. Relevantno domaće pravo navedeno je u presudi Sejdić i Finci protiv Bosne i Hercegovine ([VV], br. 27996/06 i 34836/06, tačke 11.-18., ESLJP 2009.). Konkretno, Ustav Bosne i Hercegovine razlikuje „konstitutivne narode“ (osobe koje se izjašnjavaju kao Bošnjaci[3], Hrvati[4] i Srbi) i „ostale“ (pripadnike etničkih manjina i osobe koje se ne izjašnjavaju kao pripadnici bilo koje određene grupe jer su u mješovitom braku, imaju mješovite roditelje ili iz drugih razloga).
  2. Relevantne odredbe Ustava su sljedeće.

Član II

„...

2. Prava i slobode predviđeni u Evropskoj konvenciji za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda i njenim protokolima direktno se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. Oni imaju prioritet nad svim ostalim zakonima.“

Član V

„Predsjedništvo Bosne i Hercegovine sastoji se od tri člana: jednog Bošnjaka i jednog Hrvata, koji se svaki biraju neposredno s teritorije Federacije, i jednog Srbina, koji se bira neposredno s teritorije Republike Srpske.

1.  Izbor i trajanje mandata

(a) Članovi Predsjedništva biraju se neposredno u svakom entitetu (tako da svaki glasač glasa za popunjavanje jednog mjesta u Predsjedništvu), u skladu sa izbornim zakonom koji donosi Parlamentarna skupština. Međutim, prvi izbori održat će se u skladu s Aneksom 3. Općeg okvirnog sporazuma. Bilo koje upražnjeno mjesto u Predsjedništvu bit će popunjeno od odgovarajućeg entiteta, u skladu sa zakonom koji će donijeti Parlamentarna skupština.

...“

  1. Relevantne odredbe Izbornog zakona iz 2001. godine (Službeni glasnik Bosne i Hercegovine br. 23/01, 7/02, 9/02, 20/02, 25/02, 4/04, 20/04, 25/05, 52/05, 65/05, 77/05, 11/06, 24/06, 32/07, 33/08, 37/08, 32/10, 18/13, 7/14 i 31/16), koji je stupio na snagu dana 27.09.2001., glase kako slijedi.

Član 4.2

„Da bi se ovjerio za izbore za sve organe na svim nivoima vlasti u Bosni i Hercegovini, nezavisni kandidat ili kandidat na kandidatskoj listi političke stranke, nezavisnih kandidata ili kandidatskoj listi koalicije mora ispunjavati sljedeće uslove:   (1)  kandidat mora biti upisan u Centralni birački spisak u općini u kojoj se kandiduje, ili u općini unutar granica izborne jedinice ako se kandiduje za viši nivo vlasti, najkasnije do dana raspisivanja izbora; i 

(2)  kandidat se može kandidovati samo za funkciju u jednoj izbornoj jedinici, na bilo kojem nivou vlasti, i pojaviti se na samo jednoj listi političke stranke, koalicije ili listi nezavisnih kandidata.“

Član 8.1

„(1)  Članove Predsjedništva Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: Predsjedništvo BiH), koji se neposredno biraju sa teritorije Federacije Bosne i Hercegovine - jednog

Bošnjaka i jednog Hrvata, biraju birači upisani u Centralni birački spisak da glasaju u Federaciji Bosne i Hercegovine. Birač upisan u Centralni birački spisak da glasa u Federaciji Bosne i Hercegovine može glasati ili za Bošnjaka ili za Hrvata, ali ne za oba. Izabran je bošnjački i hrvatski kandidat koji dobije najveći broj glasova među kandidatima iz istog konstitutivnog naroda.

(2)  Člana Predsjedništva BiH, koji se neposredno bira sa teritorije Republike Srpske- jednog Srbina, biraju birači upisani u Centralni birački spisak da glasaju u Republici Srpskoj. Izabran je kandidat koji dobije najveći broj glasova.

...“

II.  RELEVANTNI MEĐUNARODNI DOKUMENTI

  1. Relevantni međunarodni dokumenti navedeni su u presudama Sejdić i Finci (citirana gore, tačke 19.-25.) i Pilav protiv Bosne i Hercegovine (br. 41939/07, tačke 19.-20., 9.06.2016.).
  2. Relevantni dio 53. Izvještaja Visokog predstavnika Vijeću sigurnosti  Ujedinjenih nacija, podnesen 8.05.2018. godine, glasi:

„Pokazujući sveopće nepoštovanje vladavine prava, vlasti uporno ne provode odluke Evropskog suda za ljudska prava u predmetu Sejdić i Finci i povezanim predmetima, zadržavajući diskriminaciju protiv prava određenih osoba da se kandidiraju za javne funkcije.“ 

  1. Relevantni dio rezolucije Evropskog parlamenta od 13.02.2019. godine u odnosu na Izvještaj Komisije o Bosni i Hercegovini za 2018. godinu (2018/2148(INI)) glasi.

Evropski parlament,

...

7.  Izražava žaljenje što ostaje neriješeno pitanje demokratskog i legitimnog predstavljanja tri konstitutivna naroda i svih građana; poziva sve strane da pravovremeno nađu kompromis budući da bi se novi zakonodavci trebali što je moguće prije pozabaviti ovim pitanjem, između ostalog provedbom odluka Evropskog suda za ljudska prava u predmetu Sejdić-Finci i povezanim predmetima; ponovno naglašava potrebu pokretanja ustavnih, političkih i izbornih reformi koje bi transformirale BiH u potpuno efikasnu, inkluzivnu i funkcionalnu državu zasnovanu na vladavini prava;

...”

  1. Relevantni dio Mišljenja Evropske komisije o aplikaciji Bosne i Hercegovine za članstvo u Evropskoj Uniji od 29.05.2019. godine (COM(2019) 261 konačno) glasi kako slijedi.

„Ustav sadrži odredbe zasnovane na nacionalnoj pripadnosti i prebivalištu koje nisu u skladu sa Evropskom konvencijom o ljudskim pravima. To su odredbe koje se odnose na imenovanje, sastav i postupke odlučivanja šefa države i izvršnih i zakonodavnih tijela, budući da su određena izborna prava rezervisana za građane koji pripadaju „konstitutivnim narodima“ - Bošnjacima, Hrvatima i Srbima. Stoga su potrebne značajne dodatne reforme kako bi se osiguralo da svi građani mogu ostvarivati svoja politička prava, u skladu sa presudom Evropskog suda za ljudska prava (ESLJP) u predmetu Sejdić-Finci.

...

Evropska komisija smatra da bi se pregovori za pristupanje Bosne i Hercegovine Evropskoj uniji trebali otvoriti kada zemlja postigne potreban stepen usklađenosti s kriterijima za članstvo, a posebno sa političkim kriterijima iz Kopenhagena kojima se zahtijeva stabilnost institucija koje naročito garantiraju demokratiju i vladavinu prava. Bosna i Hercegovina će morati temeljito poboljšati svoj zakonodavni i institucionalni okvir kako bi se osiguralo ispunjavanje sljedećih ključnih prioriteta:

Demokratija / Funkcionalnost

...

4.  Temeljno unaprijediti institucionalni okvir, uključujući i na ustavnom nivou, kako bi se:

...

f)  osigurala jednakost i nediskriminacija građana, posebno postupanje prema presudi Evropskog suda za ljudska prava u predmetu Sejdić i Finci;

...“

III. RELEVANTNI DOKUMENTI VIJEĆA EVROPE

  1. Relevantni dokumenti Vijeća Evrope navedeni su u presudi Zornić protiv Bosne i Hercegovine (br. 3681/06, tačka 12., 15.07.2014.).
  2. Dana 6.06.2019. godine, na svojoj 1348. sjednici, Komitet ministara  izvršio je daljnje razmatranje stanja provedbe presude u predmetu Sejdić i Finci i usvojio sljedeću odluku:

„Zamjenici su

1. se podsjetili na svoju odluku iz septembra 2018. godine u kojoj su istaknuli da se zadržavanjem sadašnjeg diskriminatornog izbornog sistema unatoč presudi Suda u predmetu Sejdić i Finciiz 2009. godine, te drugim presudama iz ove grupe predmeta, nedvojbeno krše zahtjevi Evropske konvencije o ljudskim pravima i da to predstavlja otvorenu povredu bezuvjetnih obaveza Bosne i Hercegovine iz člana 46. Konvencije, te time i obaveza koje je ona preuzela kao zemlja članica Vijeća Evrope;

2. u ovom kontekstu iznova naglasili da i sam Ustav zahtijeva da sve osobe na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju prava i slobode utvrđene Konvencijom „koja se direktno primjenjuje i ima prednost u odnosu na sve druge zakone“ te da sva tijela vlasti imaju bezuvjetnu obavezu da iznađu načine i sredstva, u okviru svojih nadležnosti, da okončaju postojeće povrede kako bi sve osobe u nadležnosti države imale pravo da se kandidiraju za sve izbore za zakonodavne organe, uključujući i izbore za Dom naroda i Predsjedništvo;

3. premda su konstatirali postojanje praktičnih poteškoća koje su nastale iz problema u formiranju nove vlasti nakon izbora održanih 2018. godine, istaknuli su da je od najveće važnosti ponovno pokretanje rada na reformi bez daljeg odgađanja, te da se tome radu treba dati najveći prioritet kako bi se iskorijenile postojeće diskriminacije u izbornom sistemu zemlje;

4. pozvali političke lidere i sva relevantna tijela vlasti da što je moguće prije pristupe svim potrebnim konsultacijama, te da poduzmu sve potrebne mjere kako bi osigurali da se postojeće kontinuirano i dugotrajno kršenje obaveza koje Bosna i Hercegovina ima prema Konvenciji, a naročito člana 46., okonča prije održavanja sljedećih izbora 2022. godine;

5. u ovom kontekstu s interesom konstatirali da su održani pripremni razgovori na visokom nivou sa Sekretarijatom u okviru projekta „Human Rights Trust Fund“ s ciljem da se unaprijedi reformski proces, te pozvali  političke lidere i nadležna tijela vlasti da ubrzano poduzmu dalje aktivnosti po ovoj inicijativi te na taj način ojačaju svoju saradnju sa Vijećem Evrope i iskoriste svu stručnu pomoć dostupnu u okviru

Organizacije, naročito onu koju pruža Venecijanska komisija;

6. odlučili ponoviti svoj poziv nadležnom ministru Bosne i Herzegovina za razmijenu mišljenja sa Komitetom na njihovom 1362. sastanku (decembar 2019) (DH) o postignutom napretku u razvoju i implementaciji neophodne strategije kako bi se osiguralo da ustavni i zakonodavni aranžmani budu usvojeni prije oktobra 2021.godine, tj. jednu godinu prije održavanja sljedećih izbora.“

PRAVO

I. PRELIMINARNE NAPOMENE

  1. Sud na početku napominje da je aplikant umro 9.03.2020. godine, dok je predmet bio na rješavanju pred Sudom. Aplikantova udovica, gđa Sanda Pudarić, koja je njegova nasljednica, obavijestila je Sud da želi nastaviti postupak po aplikaciji koju je on podnio. Sud ističe da je u brojnim prilikama prihvatao da bliski srodnici preminulog aplikanta, koji imaju legitiman interes za vođenje postupka po aplikaciji, imaju pravo nastaviti postupak umjesto njega ili nje, ukoliko izraze želju da to učine (vidi, među ostalim izvorima, Dalban protiv Rumunije [VV], br. 28114/95, tačke 38.-39., ESLJP 1999-VI; Murray protiv Nizozemske [VV], br. 10511/10, tačka 79.,26.04.2016.;i  Ergezen protiv Turske, br. 73359/10, tačke 29.-30.,8.04.2014.).
  2. Sud ne vidi bilo kakve posebne okolnosti u predmetnom slučaju da odstupi od svoje utvrđene prakse i spreman je prihvatiti da nasljednica aplikanta ima legitiman interes da nastavi postupak po aplikaciji koju je prvobitno podnio g. Svetozar Pudarić.

II. NAVODNA POVREDA ČLANA 1. PROTOKOLA BR. 12 UZ  KONVENCIJU

  1. Aplikant se žalio zbog nemogućnosti da se, kao Srbin s prebivalištem u Federaciji Bosne i Hercegovine, kandidira na izborima za Predsjedništvo Bosne i Hercegovine. On se pozvao na član 1. Protokola br. 12 uz Konvenciju koji glasi:

„1.  Uživanje svih prava određenih zakonom osigurat će se bez diskriminacije na bilo kojoj osnovi kao što je spol, rasa, boja kože, jezik, vjera, političko ili drugo mišljenje, nacionalno ili socijalno porijeklo, pripadnost nacionalnoj manjini, imovina, rođenje ili drugi status.

2.  Nikoga ne smiju diskriminirati javna tijela na bilo kojoj osnovi poput onih  navedenih u stavu 1.”

A. Dopuštenost

  1. Sud zapaža da pritužba nije očigledno neosnovana u smislu člana 35. stav 3. (a) Konvencije. On dalje zapaža da aplikacija nije nedopuštena ni po bilo kojem drugom osnovu. Stoga se ona mora proglasiti dopuštenom.

B. Meritum

1.Podnesci stranaka

  1. Aplikant nije podnio izjašnjenje.
  2. Vlada je navela da domaće vlasti i politički lideri kontinuirano ulažu izuzetne napore kako bi postigli konsenzus o neophodnim izmjenama Ustava  Bosne i Hercegovine i izbornog zakona koje je potrebno izvršiti na način da se ukinu zahtjevi koji se tiču etničke pripadnosti i mjesta prebivališta kao uvjeta za kandidaturu na izborima za Predsjedništvo Bosne i Hercegovine, u skladu sa dobro utvrđenom praksom Suda. Pa ipak, prema mišljenju vlade, političko okruženje u tuženoj državi još uvijek nije povoljno da bi se usvojile takve izmjene.

2.Ocjena Suda

  1. Sud je već utvrdio u presudi Sejdić i Finci (citirana gore, tačka 54.) da je član 1. Protokola br. 12 primjenjiv na izbore za Predsjedništvo Bosne i Hercegovine.
  2. Sud primjećuje da je za sličan ustavni preduvjet već utvrđeno da predstavlja diskriminirajuću razliku u postupanju suprotno članu 1. Protokola br. 12 u predmetu Pilav (citiran gore), koji se odnosio na nemogućnost da se aplikant, Bošnjak s prebivalištem u Republici Srpskoj, kandidira na izborima za Predsjedništvo. Sud je posebno utvrdio (ibid., tačka 48.):

„Iako je pripadnik jednog od „konstitutivnih naroda“, aplikant u predmetnom slučaju je isključen iz prava da bude biran za člana Predsjedništva usljed spornog zahtjeva koji se odnosi na prebivalište. Bez obzira na razlike u odnosu na slučaj Sejdić i Finci, Sud smatra da je ova isključenost zasnovana na kombinaciji etničkog porijekla i mjesta prebivališta od kojih oba služe kao osnov za različit tretman koji spada u domen člana 1. Protokola br. 12 (vidi, mutatis mutandis, Carson i drugi protiv Ujedinjenog Kraljevstva [VV], br. 42184/05, tačke 70. i 71., ESLJP 2010.), te kao takva predstavlja diskriminirajuće postupanje suprotno članu 1. Protokola br. 12.“

  1. U smislu primjedbe, Sud napominje da sam Ustav ne uvjetuje izričito ostvarivanje pasivnog izbornog prava zahtjevom o prebivalištu (vidi tačku 11. ove presude), te da je takav uvjet uveden Izbornim zakonom iz  2001. godine (vidi tačku 12. ove presude). S obzirom na to, on ponavlja da se niti jedna odredba domaćeg zakona ne može tumačiti i primjenjivati na način koji nije usklađen sa obavezama države prema Konvenciji (vidi Tsalkitzis protiv Grčke (br. 2), br. 72624/10, tačka 54., 19.10.2017.), naročito ako bi to bilo nespojivo sa zabranom diskriminacije, a u širem smislu, s načelima koja su u osnovi Konvencije (vidi, mutatis mutandis, Fabris protiv Francuske [VV], br. 16574/08, tačka 60., ESLJP 2013. (izvaci)). Ovo se sigurno može reći za tuženu državu čiji vlastiti Ustav daje  Konvenciji „prioritet u odnosu na sve druge zakone“ (vidi tačku 11. ove presude).
  2. Nakon što je ispitao sve materijale koji su mu podneseni, Sud nije našao bilo kakvu činjenicu ili argument koji bi ga mogao uvjeriti da dođe do drugačijeg zaključka o meritumu ove pritužbe. Imajući u vidu svoju praksu na tu temu, Sud smatra da je u predmetnom slučaju aplikant bio diskriminiran zbog nemogućnosti da se kandidira na izborima za  Predsjedništvo.
  3. Stoga je došlo do povrede člana 1. Protokola br. 12 uz Konvenciju.

III. PRIMJENA ČLANA 41. KONVENCIJE

  1. Član 41. Konvencije propisuje:

„Ako Sud utvrdi da je došlo do povrede Konvencije ili njenih protokola, te ako zakonodavstvo visoke ugovorne strane o kojoj je riječ omogućuje samo djelimično obeštećenje, Sud će, po potrebi, odrediti pravičnu naknadu oštećenoj strani.“

  1. Aplikant je potraživao 190.000 eura (EUR) na ime materijalne štete, što predstavlja iznos koji bi on primio da je izabran u Predsjedništvo u izbornom ciklusu 2018.-20. On je također potraživao 20.000 eura na ime nematerijalne štete, i 10.000 konvertibilnih maraka za troškove i izdatke, što predstavlja troškove administrativne takse koju je platio CIK-u za provjeru njegove kandidature za učešće na izborima.  
  2. Sud napominje da su zahtjevi aplikanta za pravičnu naknadu navedeni na obrascu aplikacije, ali su su ponovno postavljeni tek 2.01.2020. godine, više od dva mjeseca nakon isteka datog roka. Ovaj rok je počeo teći nakon što je Sud dostavio početno izjašnjenje vlade. Aplikant stoga nije postupio u skladu s pravilom 60. stavovi 2. i 3. Pravila Suda i tačkom 5. Uputstva za postupanje u vezi sa zahtjevima za pravičnu naknadu, koje u relevantnom dijelu propisuje da će Sud „također odbiti zahtjeve navedene na obrascu zahtjeva koji nisu ponovno postavljeni u odgovarajućoj fazi postupka, kao i one podnesene izvan roka”, o čemu je aplikant propisno obaviješten u dopisu od 13.09.2019. godine. Stoga se zahtjevi aplikanta za pravičnu naknadu moraju odbiti.

             

IZ NAVEDENIH RAZLOGA, SUD JEDNOGLASNO,

  1. Proglašava aplikaciju dopuštenom 
  2. Utvrđuje da je došlo do porede člana 1. Protokola br. 12 uz Konvenciju;
  3. Odbija zahtjeve aplikanta za pravičnu naknadu.

Sačinjeno na engleskom jeziku i objavljeno u pisanom obliku dana 8.12.2020. godine, u skladu s pravilom 77. stavovi 2. i 3. Pravila Suda.

 Ilse Freiwirth

Tim Eicke

zamjenica registrara

predsjednik

 


[1] Bosna i Hercegovina se sastoji od dva entiteta, Federacije Bosne i Hercegovine i Republike Srpske, te Distrikta Brčko koji je pod upravom lokalne vlasti.

[2] Srbi su etnička skupina čiji pripadnici mogu biti porijeklom iz Srbije ili iz drugih bivših sastavnih republika SFRJ, uključujući i Bosnu i Hercegovinu. Naziv „Srbin“ (na engleskom jeziku „Serb“, i kao imjenica i kao pridjev- prim.prev.) obično se koristi kada se misli na pripadnike etničke skupine, bez obzira na njihovo državljanstvo; treba ga razlikovati od naziva „Srbijanac“ koji obično označava državljane Srbije.

[3] Bošnjaci su se do rata koji se vodio u periodu 1992.-95. nazivali Muslimanima. Naziv „Bošnjaci“ treba razlikovati od naziva „Bosanci“ koji označava građane Bosne i Hercegovine bez obzira na etničko porijeklo.

[4] Hrvati su etnička skupina čiji pripadnici mogu biti porijeklom iz Hrvatske ili iz drugih bivših sastavnih republika SFRJ, uključujući i Bosnu i Hercegovinu. Naziv „Croat“ (i kao imenica i kao pridjev - na engleskom jeziku - prim.prev.) obično se koristi kada se misli na pripadnike etničke skupine, bez obzira na njihovo državljanstvo; treba ga razlikovati od naziva „Croatian“ koji se obično odnosi na državljane Hrvatske.

 

 

__________________________________________
Prevod presude preuzet je sa stranice Zastupnika Bosne i Hercegovine pred Evropskim sudom za ljudska prava
http://www.mhrr.gov.ba/ured_zastupnika/odluke/default.aspx?id=170&langTag=bs-BA

 

 

 

FOURTH SECTION

CASE OF PUDARIĆ v. BOSNIA AND HERZEGOVINA

(Application no. 55799/18)

JUDGMENT

STRASBOURG

8 December 2020

This judgment is final but it may be subject to editorial revision.

In the case of Pudarić v. Bosnia and HerzegovinaThe European Court of Human Rights (Fourth Section), sitting as a Committee composed of:

Tim Eicke, President,
Faris Vehabović,
Pere Pastor Vilanova, judges,
and Ilse FreiwirthDeputy Section Registrar,

Having regard to:

the application against Bosnia and Herzegovina lodged with the Court under Article 34 of the Convention for the Protection of Human Rights and Fundamental Freedoms (“the Convention”) by a national of Bosnia and HerzegovinaMr Svetozar Pudarić (“the applicant”), on 25 October 2018;

the decision to give notice to the Government of Bosnia and Herzegovina (“the Government”) of the complaint concerning Article 1 of Protocol No. 12 to the Convention;

the parties observations;

Having deliberated in private on 17 November 2020,

Delivers the following judgment, which was adopted on that date:

INTRODUCTION

1.  The application concerns the applicants ineligibility, as a politician residing in the Federation of Bosnia and Herzegovina[1] who declares himself as Serb[2], to stand for election to the Presidency of Bosnia and Herzegovina. The applicant relied on Article 1 of Protocol No. 12 to the Convention.

THE FACTS

2.  The applicant was born in 1959 and at the time of his death in 2020 he was living in Sarajevo. He was represented by Mr N. Ademović, a lawyer practising in Sarajevo.

3.  The Government were represented by their Acting Agent, Ms B. Skalonjić.

4.  The facts of the case, as submitted by the parties, may be summarised as follows.

5.  The applicant declares himself as Serb (one of the countrys “constituent peoples”). He actively participated in the social and political life of the country.

6.  On 25 May 2018 the applicant submitted his candidacy, as an independent candidate, to the Central Election Commission of Bosnia and Herzegovina (“CEC”) for the 2018 elections to the Presidency of Bosnia and Herzegovina as a Serb member.

7.  On 31 May 2018 the CEC rejected his candidacy. It explained that the applicant could not be elected as a Serb member of the Presidency of Bosnia and Herzegovina from the territory of the Federation of Bosnia and Herzegovina. It held that, contrary to sections 4.2(1) and 8.1(2) of the Elections Act 2001 (see paragraph 12 below), the applicant was not registered in the Central Voters Register in the Republika Srpska.

8.  On 6 June 2018 the Court of Bosnia and Herzegovina rejected an appeal by the applicant.

9.  On 17 July 2018 the Constitutional Court of Bosnia and Herzegovina dismissed an appeal by the applicant as inadmissible. The relevant part of the decision reads as follows.

“[T]he Constitutional Court notes that the appellant is a Serb who lives on the territory of the Federation of Bosnia and Herzegovina, and it is for this reason that his request to be a candidate for the elections to the Presidency of Bosnia and Herzegovina was rejected. Thus, this is essentially the same situation as the one in the case of Pilav, in which, after the decision of the Constitutional Court, the European Court gave a final and binding judgment. The Constitutional Court considers that in such a situation, when the European Court has in three judgments in relation to Bosnia and Herzegovina – of which the judgment in Pilav relates to the same situation as that of the appellant – unambiguously ruled that it is necessary to amend the Constitution of Bosnia and Herzegovina, there is no basis to decide again on the same issue.

In this regard, the Constitutional Court notes that the decisions being challenged and the appellants inability as a Serb residing in the Federation of Bosnia and Herzegovina to be a candidate for the elections to the Presidency of Bosnia and Herzegovina are also a result of the omission by the competent authorities to take the necessary measures for the purpose of enforcement of the judgments in the cases of PilavSejdić and Finci and Zornić, which would end the incompatibility of the Constitution and the Elections Act with the requirements of Article 1 of Protocol No. 12, as determined by those judgments. Thus, Bosnia and Herzegovina, namely its competent authorities, has the obligation to harmonise the Constitution of Bosnia and Herzegovina and the Elections Act pursuant to three judgments of the European Court, and the Constitutional Court, in line with its conclusion in Decision no. U14/12, still cannot foresee the scope of those changes. The Constitutional Court particularly emphasises that it does not have either constitution-making or legislative competence, and thus cannot act in place of other institutions, most notably the Parliamentary Assembly of Bosnia and Herzegovina, which has the competence, by means of a prescribed procedure, to amend the Constitution of Bosnia and Herzegovina, or to take the place of those institutions that have the obligation to take the relevant measures for the purpose of the enforcement of the judgments of the European Court in the cited cases.

Thus, for the courts and other competent bodies to apply the European Convention directly to this matter, as the appellant requests, it is necessary to end the current incompatibility of the Constitution of Bosnia and Herzegovina with the European Convention as found by the European Court in the judgments of Sejdić and FinciZornić and Pilav. As already noted, that can only be done by the competent institutions and the prescribed procedure, which is the basic requirement of the rule of law as set out in Article I § 2 of the Constitution of Bosnia and Herzegovina, but also the principle on which the European Convention itself is based. Otherwise, the Constitutional Court, but also the Court of Bosnia and Herzegovina and the Central Election Commission of Bosnia and Herzegovina, would be acting outside their prescribed competences, namely they would assume the role of constitution-makers and legislators despite the fact that this is within the exclusive competence of other institutions of government.”

RELEVANT LEGAL FRAMEWORK

  1. RELEVANT DOMESTIC LAW

10.  The relevant domestic law was outlined in Sejdić and Finci v. Bosnia and Herzegovina ([GC], nos. 27996/06 and 34836/06, §§ 11-18, ECHR 2009)In particular, the Constitution of Bosnia and Herzegovina makes a distinction between “constituent peoples” (persons who declare affiliation with Bosniacs[3], Croats[4] and Serbs) and “others” (members of ethnic minorities and persons who do not declare affiliation with any particular group because of intermarriage, mixed parenthood or for other reasons).

11.  The following are the relevant provisions of the Constitution.

Article II

“...

2.  The rights and freedoms set forth in the European Convention for the Protection of Human Rights and Fundamental Freedoms and its Protocols shall apply directly in Bosnia and Herzegovina. These shall have priority over all other law.

Article V

“The Presidency of Bosnia and Herzegovina shall consist of three Members: one Bosniac and one Croat, each directly elected from the territory of the Federation, and one Serb directly elected from the territory of the Republika Srpska.

1.  Election and Term

(a)  Members of the Presidency shall be directly elected in each Entity (with each voter voting to fill one seat on the Presidency) in accordance with an election law adopted by the Parliamentary Assembly. The first election, however, shall take place in accordance with Annex 3 to the General Framework Agreement. Any vacancy in the Presidency shall be filled from the relevant Entity in accordance with a law to be adopted by the Parliamentary Assembly.

...”

12.  The relevant provisions of the Election Act 2001 (Official Gazette of Bosnia and Herzegovina nos. 23/017/029/0220/0225/024/0420/0425/0552/0565/0577/0511/0624/0632/0733/0837/0832/1018/137/14 and 31/16), which came into force on 27 September 2001, read as follows.

Section 4.2

In order to be certified for the elections for all bodies of authority at all levels in Bosnia and Herzegovina, an independent candidate or a candidate on a political party, independent candidates or coalition list shall meet the following requirements:

(1)  the candidate must be recorded in the Central Voters Register in the municipality in which he or she is standing for office or in the municipality found within the boundaries of the electoral unit if he or she is standing for office at the higher levels of authority, no later than by the day when the elections are announced; and

(2)  the candidate may only run for office in one electoral unit at any level of authority and may appear on only one political party, coalition or independent candidates list.

Section 8.1

(1)  The members of the Presidency of Bosnia and Herzegovina directly elected from the territory of the Federation of Bosnia and Herzegovina – one Bosniac and one Croat – shall be elected by voters registered to vote in the Federation of Bosnia and Herzegovina. A voter registered in the Central Voters Register to vote in the Federation may vote for either the Bosniac or Croat member of the Presidency, but not for both. The Bosniac and Croat member who receives the highest number of votes among candidates from the same constituent people shall be elected.

(2)  The member of the Presidency of Bosnia and Herzegovina who is directly elected from the territory of the Republika Srpska – a Serb – shall be elected by voters registered to vote in the Republika Srpska. The candidate who receives the highest number of votes shall be elected.

...

  1. RELEVANT INTERNATIONAL DOCUMENTS

13.  The relevant international documents were outlined in Sejdić and Finci (cited above, §§ 19-25), and Pilav v. Bosnia and Herzegovina (no. 41939/07, §§ 19-20, 9 June 2016).

14.  The relevant part of the 53rd Report of the High Representative to the Security Council of the United Nations, delivered on 8 May 2018, reads as follows:

Reflecting an overall disregard for the rule of law, authorities have persistently failed to implement European Court of Human Rights rulings in the Sejdić & Finci and related cases, leaving in place discrimination against the right of certain persons to stand for public office.

15.  The relevant part of the European Parliament resolution of 13 February 2019 on the 2018 Commission Report on Bosnia and Herzegovina (2018/2148(INI)) reads as follows.

The European Parliament,

...

7.  Regrets that the issue of democratic and legitimate representation of three constituent peoples and of all citizens remains unresolved; urges all parties to find a timely compromise as this issue should be addressed as soon as possible by the new legislators, including through the operationalisation of the decisions of the European Court of Human Rights in the Sejdić-Finci and related cases; reiterates the need to proceed with constitutional, political and electoral reforms that would transform BiH into a fully effective, inclusive and functional state based on the rule of law;

...”

16.  The relevant part of the Opinion of the European Commission on Bosnia and Herzegovinas application for membership of the European Union, delivered on 29 May 2019 (COM(2019) 261 final), reads as follows.

The Constitution contains ethnic and residence-based provisions which are not in line with the European Convention on Human Rights. These concern the appointment, composition and decision-making procedures of the head of state and the executive and legislative bodies, as certain electoral rights are reserved for citizens who affiliate to the constituent peoples – Bosniaks, Croats and Serbs. Significant incremental reforms are therefore needed to ensure that all citizens can effectively exercise their political rights, in compliance with the Sejdić-Finci case law of the European Court of Human Rights (ECtHR).

...

The Commission considers that negotiations for accession to the European Union should be opened with Bosnia and Herzegovina once the country has achieved the necessary degree of compliance with the membership criteria and in particular the Copenhagen political criteria requiring the stability of institutions guaranteeing notably democracy and the rule of law. Bosnia and Herzegovina will need to fundamentally improve its legislative and institutional framework to ensure it meets the following key priorities:

Democracy/Functionality

...

4.  Fundamentally improve the institutional framework, including at constitutional level, in order to:

...

f)  Ensure equality and non-discrimination of citizens, notably by addressing the Sejdić-Finci ECtHR case law;

...”

  1. RELEVANT COUNCIL OF EUROPE DOCUMENTS

17.  The relevant Council of Europe documents were outlined in Zornić v. Bosnia and Herzegovina (no. 3681/06, § 12, 15 July 2014).

18.  On 6 June 2019, at its 1348th meeting, the Committee of Ministers carried out a further examination of the state of implementation of the judgment in Sejdić and Finci and adopted the following decision:

The Deputies

1.  recalled their decision of September 2018 holding that the retention of the present discriminatory election system notwithstanding the judgment of the Court in the Sejdić and Finci case of 2009 and the other judgments in the present group is in clear violation of the requirements of the European Convention on Human Rights and constitutes a manifest breach of Bosnia and Herzegovinas unconditional obligations under Article 46 of the Convention, and thus also of its undertakings as a member State of the Council of Europe;

2.  stressed in this context anew that the Constitution itself requires that all persons on the territory of Bosnia and Herzegovina shall enjoy the rights and freedoms set forth in the Convention which shall apply directly and have priority over all other law and that all authorities have the unconditional obligation to find ways and means, within the scope of their competences, to put an end to the present violations so that all persons within the jurisdiction of the State have the right to stand for all elections to the legislature, including those to the House of the Peoples and the Presidency;

3.  albeit noting the present practical difficulties resulting from the problems in forming a new government following the 2018 elections, stressed the utmost importance of relaunching the reform work without further delay and to give this work the highest priority in order to eradicate the current discriminations in its electoral system;

4.  urged thus the political leaders and all relevant authorities to pursue, as soon as possible, all consultations necessary, and to take all actions required, in order to ensure that the present continuing and long-standing violation of Bosnia and Herzegovinas obligations under the Convention, and in particular of Article 46, is brought to an end before the next elections in 2022;

5.  noted, in this context with interest the high level preparatory discussions recently engaged with the Secretariat under a Human Rights Trust Fund project with a view to facilitating the reform process and urged the political leaders and competent authorities to speedily follow up on this initiative and, in so doing, to reinforce their cooperation with Council of Europe and take advantage of all the expertise available within the Organisation, in particular that of the Venice Commission;

6.  decided to renew their invitation to the competent Minister of Bosnia and Herzegovina to hold an exchange of views with the Committee at their 1362nd meeting (December 2019) (DH) on the progress made in developing and implementing the strategy necessary to ensure that constitutional and legislative arrangements are in place before October 2021 i.e. one year before the next elections.”

THE LAW

  1. PRELIMINARY REMARKS

19.  The Court notes at the outset that the applicant died on 9 March 2020, while the case was pending before the Court. The applicants widow, Mrs Sanda Pudarić, who is his heir, informed the Court that she wished to pursue the application lodged by him. The Court points out that it has accepted on numerous occasions that close relatives of a deceased applicant who have a legitimate interest in pursuing the application, are entitled to take his or her place in the proceedings, if they express their wish to do so (see, among other authorities, Dalban v. Romania [GC], no. 28114/95, §§ 38-39, ECHR 1999-VI; Murray v. the Netherlands [GC], no. 10511/10, § 79, 26 April 2016; and Ergezen v. Turkey, no. 73359/10, §§ 29-30, 8 April 2014).

20.  The Court does not see any special circumstances in the present case to depart from its established case-law and is prepared to accept that the applicants heir has a legitimate interest to pursue the application initially brought by Mr Svetozar Pudarić.

  1. ALLEGED VIOLATION OF ARTICLE 1 OF PROTOCOL NO. 12 TO THE CONVENTION

21.  The applicant complained of his ineligibility, as a Serb residing in the Federation of Bosnia and Herzegovina, to stand for election to the Presidency of Bosnia and Herzegovina. He relied on Article 1 of Protocol No. 12 to the Convention, which reads as follows:

“1.  The enjoyment of any right set forth by law shall be secured without discrimination on any ground such as sex, race, colour, language, religion, political or other opinion, national or social origin, association with a national minority, property, birth or other status.

2.  No one shall be discriminated against by any public authority on any ground such as those mentioned in paragraph 1.”

  1. Admissibility

22.  The Court notes that the complaint is not manifestly ill-founded within the meaning of Article 35 § 3 (a) of the Convention. It further notes that the application is not inadmissible on any other grounds. It must therefore be declared admissible.

  1. Merits
    1. The parties submissions

23.  The applicant did not submit observations.

24.  The Government submitted that the domestic authorities and political leaders had been continuously making exceptional efforts to reach a consensus on the necessary changes to be made to the Constitution of Bosnia and Herzegovina and the election legislation so as to remove the requirements concerning ethnic affiliation and place of residence as conditions for candidacy in elections to the Presidency of Bosnia and Herzegovina, in line with the well-established case-law of the Court. Nevertheless, according to the Government, the political environment in the respondent State was not yet conducive for such changes to be adopted.

  1. The Courts assessment

25.  The Court has already found in Sejdić and Finci (cited above, § 54) that Article 1 of Protocol No. 12 is applicable to elections to the Presidency of Bosnia and Herzegovina.

26.  The Court observes that a similar constitutional precondition has already been found to amount to a discriminatory difference in treatment in breach of Article 1 of Protocol No. 12 in Pilav (cited above), which concerned the inability of the applicant, a Bosniac residing in Republika Srpska, to stand for election to the Presidency. The Court held in particular (ibid., § 48):

The present applicant, although he belongs to one of the constituent peoples, is excluded from election to the Presidency as a result of the impugned residence requirement. Notwithstanding the differences with Sejdić and Finci, the Court considers that this exclusion is based on a combination of ethnic origin and place of residence, both serving grounds of distinction falling within the scope of Article 1 of Protocol No. 12 (see, mutatis mutandis, Carson and Others v. the United Kingdom [GC], no. 42184/05, §§ 70 and 71, ECHR 2010), and as such amounts to a discriminatory treatment in breach of Article 1 of Protocol No. 12.

27.  By way of observation, the Court notes that the Constitution itself does not expressly make the exercise of passive electoral rights conditional on residency requirements (see paragraph 11 above), and that such a condition was introduced by the Elections Act 2001 (see paragraph 12 above). With regard to this, it reiterates that no legal provision of domestic law should be interpreted and applied in a manner incompatible with States obligations under the Convention (see Tsalkitzis v. Greece (no. 2), no. 72624/10, § 54, 19 October 2017), particularly if that would be inconsistent with the prohibition of discrimination and more broadly with the principles underlying the Convention (see, mutatis mutandisFabris v. France [GC], no. 16574/08, § 60ECHR 2013 (extracts)). This is certainly true for the respondent State, whose own Constitution accords the Convention “priority over all other law” (see paragraph 11 above).

28.  Having examined all the material submitted to it, the Court has not found any fact or argument capable of persuading it to reach a different conclusion on the merits of this complaint. Having regard to its case-law on the subject, the Court considers that in the instant case the applicant was discriminated against on account of his ineligibility to stand for election to the Presidency.

29.  There has accordingly been a violation of Article 1 of Protocol No. 12 to the Convention.

  1. APPLICATION OF ARTICLE 41 OF THE CONVENTION

30.  Article 41 of the Convention provides:

“If the Court finds that there has been a violation of the Convention or the Protocols thereto, and if the internal law of the High Contracting Party concerned allows only partial reparation to be made, the Court shall, if necessary, afford just satisfaction to the injured party.”

31.  The applicant claimed 190,000 euros (EUR) in respect of pecuniary damage, this being the amount he would have received had he been elected to the Presidency for the election cycle 2018-20. He also claimed EUR 20,000 in respect of non-pecuniary damage, and 10,000 convertible marks for costs and expenses, this being the cost of the stamp duty that he had paid the CEC for checking his candidacy for participation in the elections.

32.  The Court notes that the applicants just satisfaction claims were set out on the application form but were only resubmitted on 2 January 2020more than two months after the expiry of the allotted time-limit. This time-limit began to run upon the Courts transmission of the Governments initial observations. The applicant has therefore failed to comply with Rule 60 §§ 2 and 3 of the Rules of Court and paragraph 5 of the Practice Direction on Just Satisfaction Claims, which, in so far as relevant, provides that the Court “will also reject claims set out on the application form but not resubmitted at the appropriate stage of the proceedings and claims lodged out of time”, of which the applicant was duly informed in a letter of 13 September 2019. The applicants just satisfaction claims must therefore be dismissed.

 

FOR THESE REASONS, THE COURT, UNANIMOUSLY,

  1. Declares the application admissible;
  1. Holds that there has been a violation of Article 1 of Protocol No. 12 to the Convention;
  1. Dismisses the applicants claims for just satisfaction.

Done in English, and notified in writing on 8 December 2020, pursuant to Rule 77 §§ 2 and 3 of the Rules of Court.

Ilse Freiwirth                               Tim Eicke
Deputy Registrar                         President

 


[1]   Bosnia and Herzegovina consists of two Entities, the Federation of Bosnia and Herzegovina and the Republika Srpska, and Brčko District, which is under local government administration.

[2]   The Serbs are an ethnic group whose members may be natives of Serbia or of other former component republics of the Socialist Federal Republic of Yugoslavia (SFRY), including Bosnia and Herzegovina. The term “Serb” is normally used (both as a noun and as an adjective) to refer to members of the ethnic group, regardless of their nationality; it is not to be confused with “Serbian”, which normally refers to nationals of Serbia.

[3]   Bosniacs were known as Muslims until the 1992-95 war. The term “Bosniacs” (Bošnjaci) should not be confused with the term “Bosnians” (Bosanci) which is commonly used to denote citizens of Bosnia and Herzegovina irrespective of their ethnic origin.

[4]   The Croats are an ethnic group whose members may be natives of Croatia or of other former component republics of the SFRY, including Bosnia and Herzegovina. The term “Croat” is normally used (both as a noun and as an adjective) to refer to members of the ethnic group, regardless of their nationality; it is not to be confused with “Croatian”, which normally refers to nationals of Croatia.

Nema povezane prakse za ovu presudu.
Sažmi komentare

Komentari

Relevantni komentari iz drugih presuda

Član P12-1 | DIC | Nebojša Obradović protiv Srbije
Odluka Ustavnog suda Už-2007/2010 od 13.06.2012. godine kojom se usvaja ustavna žalba Borisa Ladišića, Nenada Mićića, Ivana Milosavlјevića, Milana Mrkobrade i Stanka Ivaniševića i utvrđuje da su presudama Opštinskog suda u Novom Sadu P1. 9166/06 od 22. oktobra 2008. godine i Apelacionog suda u Novom Sadu Gž1. 852/10 od 11. februara 2010. godine povređen a prav a podnosilaca ustavne žalbe na jednaku zaštitu prava i na pravičnu naknadu za rad, zajemčen odredbama člana 36. stav 1. i člana 60. stav 4. Ustava Republike Srbije i nalaže se Apelacionom sudu u Novom Sadu da, u roku od 60 dana od dana dostavlјanja Odluke Ustavnog suda, ponovi postupak odlučivanja o žalbi podnosilaca ustavne žalbe izjavlјenoj protiv presude Opštinskog suda u Novom Sadu P1. 9166/06 od 22. oktobra 2008. godine.

Podnosioci ustavne žalbe ukazuju da je osporenim presudama odbijen njihov tužbeni zahtev za isplatu dodataka na platu za prekovremeni rad, rad noću i rad na dane državnih i verskih praznika za period od novembra 2003. do novembra 2006. godine. Podnosioci smatraju da su na taj način postupajući sudovi u identičnim pravnim i činjeničnim situacijama različito postupali, čime su im povredili pravo na jednaku zaštitu prava zajemčeno članom 36. stav 1. Ustava. Ovo stoga što je u postupku, koji je pravnosnažno okončan presudom Okružnog suda u Valјevu Gž1. 351/08 od 17. jula 2008. godine, usvojen tužbeni zahtev tužioca koji se odnosio na navedena potraživanja za period od januara 2003. godine do decembra 2005. godine. Takođe, podnosioci ustavne žalbe, pozivajući se na praksu Ustavnog suda, smatraju da im je osporenim presudama povređeno i pravo i na pravičnu naknadu za rad zajemčeno odredbom člana 60. stav 4. Ustava.

Odluka je dostupna u javnoj bazi prakse Ustavnog suda ovde

Član P12-1 | DIC | Nebojša Obradović protiv Srbije
Odluka Ustavnog Už-1530/2008 od 21.01.2010. godine kojom se usvaja ustavna žalba Gorana Jović iz Čačka protiv presude Okružnog suda u Čačku Gž. 1446/08 od 12. novembra 2008. godine. Ustavnom žalbom se osporava navedena presuda u delu kojim je odbijena kao neosnovana žalba izjavlјena protiv stava 2. izreke presude Opštinskog suda u Čačku P1. 730/07 od 29. maja 2008. godine, a kojim je odbijen deo tužbenog zahteva podnosioca ustavne žalbe kojim je tražio da se obaveže Republika Srbija, Ministarstvo unutrašnjih poslova, Sekretarijat u Čačku da mu za period od 1. decembra 2005. godine do 31. marta 2006. godine isplati neisplaćeni deo zarade po osnovu prekovremenog rada, noćnog rada i rada u dane državnih i verskih praznika. Navedene presude zasnovane su na činjenici da je 29. novembra 2005. godine stupio na snagu Zakon o policiji, kojim je u članu 147. stav 1. propisano da se, između ostalog, zbog posebnih uslova rada, rada na dan praznika koji je neradni dan, noćnog rada i prekovremenog rada, zaposlenima u Ministarstvu mogu utvrditi koeficijenti za obračun plate koji su od 30 do 50 % nominalno veći od koeficijenata za druge državne službenike.
Odlukom Ustavnog suda se poništava presuda Okružnog suda u Čačku Gž. 1446/08 od 12. novembra 2008. godine u delu stava 1. izreke, kojim je odbijena kao neosnovana žalba Gorana Jovića i potvrđena presuda Opštinskog suda u Čačku P1. 730/07 od 29. maja 2008. godine u stavu 2. izreke, pa se određuje da Apelacioni sud u Kragujevcu donese novu odluku po žalbi Gorana Jovića podnetoj protiv stava 2. izreke navedene prvostepene presude.

Odluka je dostupna u javnoj bazi prakse Ustavnog suda ovde
Član P12-1 | DIC | Nebojša Obradović protiv Srbije
Odluka Ustavnog suda Už-292/2008 kojom se usvaja ustavna žalba Gorana Petrovića i utvrđuje da je stavom 2. izreke presude Okružnog suda u Valјevu Gž1. 22/08 od 21. januara 2008. godine povređeno pravo podnosioca ustavne žalbe na pravičnu naknadu za rad zajemčeno odredbom člana 60. stav. 4. Ustava Republike Srbije i poništava se presuda Okružnog suda u Valјevu Gž1. 22/08 od 21. januara 2008. godine u delu stava 2. izreke, kojom je usvojena žalba tužene Republike Srbije, Ministarstvo unutrašnjih poslova, Sekretarijat u Valјevu, i preinačena presuda Opštinskog suda u Valјevu P1. 942/06 od 26. januara 2007. godine u st. I, II, III i IV izreke, pa se određuje da Apelacioni sud u Beogradu donese novu odluku po žalbi tužene u ovoj pravnoj stvari izjavlјenoj protiv st. I, II, III i IV izreke navedene prvostepene presude.
U ustavnoj žalbi se navodi: da je podnosilac ustavne žalbe podneo tužbu Opštinskom sudu u Valјevu protiv Republike Srbije, Ministarstvo unutrašnjih poslova, Sekretarijat u Valјevu, radi isplate dodatka na platu po osnovu prekovremenog rada, noćnog rada i rada u dane državnih i verskih praznika za period od juna 2003. do juna 2006. godine; da je prvostepeni sud usvojio tužbeni zahtev podnosioca ustavne žalbe i obavezao tuženu na isplatu odgovarajućeg novčanog iznosa po navedenim osnovima; da je, postupajući po žalbi tužene, Okružni sud u Valјevu doneo osporenu presudu Gž1. 22/08 od 21. januara 2008. godine i u stavu 2. izreke preinačio prvostepenu presudu, tako što je odbio tužbeni zahtev podnosioca ustavne žalbe za isplatu dodatka na platu po osnovu prekovremenog rada, noćnog rada i rada u dane državnih i verskih praznika za period od decembra 2005. do juna 2006. godine; da je osporena drugostepena presuda zasnovana na činjenici da je 29. novembra 2005. godine stupio na snagu Zakon o policiji, kojim je u članu 147. stav 1. propisano da se, između ostalog, zbog posebnih uslova rada, rada na dan praznika koji je neradni dan, noćnog rada i prekovremenog rada, zaposlenima u Ministarstvu mogu utvrditi koeficijenti za obračun plate koji su od 30 do 50% nominalno veći od koeficijenata za druge državne službenike; da je Okružni sud u Valјevu izveo pogrešan zaklјučak da je podnosiocu ustavne žalbe isplaćen dodatak na platu po navedenim osnovima, jer iz nalaza i mišlјenja veštaka u ovoj pravnoj stvari proizlazi da “podnosilac nije dobio rešenje o visini plate po novom Zakonu o policiji“; “da veštak konstatuje da iz ponuđene dokumentacije nije mogao utvrditi da je plata podnosioca ustavne žalbe uvećana od 30 do 50% shodno novom Zakonu o policiji“ i da je na taj način povređeno pravo podnosioca na pravičnu naknadu za rad.

Odluka je dostupna u javnoj bazi prakse Ustavnog suda ovde