(Čl. 8) Pravo na poštovanje privatnog i porodičnog života
(Čl. 8-1) Poštovanje doma
(Čl. 8-1) Poštovanje privatnog života
(Čl. 35) Uslovi prihvatljivosti
(Čl. 35-1 / CAT-13 / ICCPR-2 / CEDAW-4) Iscrpljivanje unutrašnjih pravnih lekova
(Čl. 41) Pravično zadovoljenje - opšte
Pozitivne obaveze

Tematske ključne reči

ekološki standardi
poštovanje doma
zagađenje bukom

VS deskriptori

1.8 Član 8. - pravo na poštovanje privatnog i porodičnog života, doma i prepiske
1.8.3 Privatni život
1.8.5 Dom
1.8.13 Životna sredina

Zbirke

Sudska praksa
Presuda ESLJP
Veće

Sažetak

Postupak je pokrenut na osnovu predstavke koju je Sudu podnela hrvatska državljanka gđa Marina Oluić. U svojoj predstavci ona je iznela prigovor da je ugroženo njeno pravo na poštovanje privatnog života i doma te prava na mirno uživanje vlasništva.

Podnositeljka predstavke živi u Rijeci i vlasnica je dela kuće gde živi sa svojom porodicom. Od decembra 1999, godine treća osoba u drugom delu kuće vodi bar F.

Ona je pisala 2001. godine Sanitarnoj inspekciji Ureda za rad, zdravstvo i socijalnu skrb primorskogoranske županije u Rijeci da je njen stan stalno izložen preteranoj buci iz bara F., koji je otvoren svaki dan od 7 sati ujutro do ponoći. Pozvala je Sanitarnu inspekciju da izmeri buku. Prema merenjima koja su izvršena, nivo buke jeste bio veći od dozvoljenog. Sanitarna inspekcija naložila je preduzeću L., vlasniku bara F., da smanji nivo buke iz njihove opreme za reprodukciju muzike. Tuženi se žalio na ovu odluku i ona je ukinuta i vraćena na ponovno postupanje. Nova merenja koja su usledila pokazala su ponovo nivo buke iznad dozvoljenog. Početkom 2002. godine Sanitarna inspekcija je naložila vlasniku bara da doda zvučnu izolaciju na zidove i međuspratnu konstrukciju prema hrvatskim standardima, što on nije učinio, nakon čega je naloženo prisilno izvršenje navedene odluke. Nakon toga, vlasnik je zatvorio bar kako bi ugradio odgovarajuću izlokaciju. Nakon ugradnje izolacije merenja nisu sprovođena. Podnositeljka predstavke se ponovo žalila. Nova merenja su pokazala da izolacija na spratu nije dovoljna. Vlasnik bara je prigovorio nalazima. Nova merenja su vršena 2003. godine i ponovo su pokazala nivo buke veći od dozvoljenog. Ubrzo, preduzeće L. je obavestilo vlasti da oni više ne vode predmetni bar. Inspekcija je utvrdila da se prvi sprat ne koristi više kao bar, već samo prizemlje. Nako toga, postupak je obustavljen jer su merenja pokazala da je nivo u prizemlju u granicama dozvoljenog. Podnositeljka je ponovo podnela žalbu koja je odbijena. Nakon toga, ona se obratila Upravnom sudu pobijajući nalaze upravnih tela. Nakon toga ponovo su izvršena merenja koja su ukazala da je nivo buke previsok.

Neodređenog datuma podnositeljka predstavke se obratila Vrhovnom sudu zbog dužine postupka pred Upravnim sudom. Njen zahtev je usvojen i Vrhovni sud je naložio Upravnom sudu da donese odluku u roku od tri meseca, nakon čega je Upravni sud ukinuo odluke nižih tela i naložio im da utvrde je li buka koja je dolazila iz bara još uvek prekomerna. Drugostepeno upravno telo poništilo je odluku iz 2003. godine iz razloga što su merenja pokazala da je zvučna izolacija koja je postavljena nedovoljna. Sanitarna inspekcija Županije Primorsko-goranske naložila je da se obavi veštačenje imisije buke. Merenja su vršena, u stanu i ispred stana, u više navrata, pri čemu su pri nekim merenjima nivou buke ponovo bili preveliki. Sanitarna inspekcija je ponovo naložila vlasniku bara da smanji buku. Merenja obavljena u februaru 2009. godine pokazala su da nivo buke nije premašio propisane standarde.

U međuvremenu, podnositeljka predstavke je dostavila medicinsku dokumentaciju iz 2006. godine, za svoju kćer rođenu 1966. godine iz koje je vidljivo da ona boluje od smetnji sluha te joj se preporučuje ne bude izložena buci. Isto je tako dostavila medicinsku dokumentaciju za svoga muža, rođenog 1944. godine iz koje je vidljivo da se lečio od srčane bolesti, uključujući i operaciju srca.

U obraćanju ESLJP, podnositeljka predstavke prigovara da je država nije zaštitila od prekomerne buke i od toga da je noću u njenom domu uznemirava bar koji radi u delu kuće u kojoj ona stanuje. Poziva se na člana 8. Konvencije. Vlada je najpre tvrdila da podnositeljka nije iscrpela domaća pravna sredstva jer nije podnela građansku tužbu protiv vlasnika bara F. kojom bi zatražila da ta buka prestane, niti je zatražila naknadu štete. Sud primećuje da je podnositeljka predstavke uistinu imala izbor između, s jedne strane, građanske tužbe protiv vlasnika bara F., kojom je mogla tražiti uklanjanje izvora prekomerne buke, prestanak svake dalje izloženosti prekomernoj buci kao i naknadu štete u odnosu na izloženost njenog stana prekomernoj buci i, s druge strane, upravna sredstva pred merodavnim upravnim telima, što je ona odabrala. Dakle, ona nije trebala istovremeno da podnosi i građansku tužbu, te se prigovor Vlade mora odbaciti. Takođe, Vlada tvrdi da podnositeljka predstavke nije iskoristila sva dostupna pravna sredstva u upravnom postupku koji je pokrenula i da su neki od tih postupaka još u toku, kao i da je prigovor na temelju člana 8. nespojiv ratione materiae s Konvencijom budući da taj članak nije primenjiv na ovaj predmet.

Sud smatra da o pitanju iscrpljenja domaćih pravnih sredstava u upravnom postupku treba odlučiti zajedno s pitanjem primenjivosti čl. 8. na okolnosti ovog predmeta, budući da su blisko povezana sa osnovom prigovora podnositeljke predstavke zbog toga što ju država navodno nije zaštitila od prekomerne buke tokom dužeg vremenskog perioda. Sud smatra da ovaj prigovor mora proglasiti dopuštenim.

Član 8. Konvencije štiti pravo pojedinca na poštovanje njegovog privatnog i porodičnog života, njegovog doma i njegove prepiske. Pojedinac ima pravo na poštovanje svoga doma, što znači ne samo pravo na konkretni fizički prostor, nego i na tiho uživanje toga prostora. Povrede prava na poštovanje doma nisu ograničene na konkretne fizičke povrede, kao što je neovlašćeni ulazak u dom neke osobe, nego uključuju i one koje nisu konkretne ili fizičke, kao što je buka, imisije, mirisi ili drugi oblici mešanja. Sud naglašava da iako ne postoji nikakvo izričito pravo u Konvenciji na čistu i tihu okolinu, kad je neki pojedinac pogođen bukom ili nekim drugim zagađenjem, može se pojaviti pitanje ugrožavanje njegovih prava na osnovu člana 8. Konvencije.

Sud primećuje da je nivo buke kojoj je podnositeljka bila izložena određeni broj godina dosegla potreban nivo ozbiljnosti i da se stoga član 8. primenjuje u okolnostima ovoga predmeta. Uz to, nacionalne vlasti dozvolile su da situacija traje gotovo osam godina dok su trajali različiti postupci pred upravnim organima i Upravnim sudom, čime su postupke učinili nedelotvornim. Dakle, tužena država nije ispunila svoju pozitivnu obavezu da jamči pravo podnositeljike predstavke na poštovanje njenog doma i privatnoga života. Stoga Sud nalazi da je došlo do povrede člana 8. Konvencije.

U vezi sa delom predstavke koji se odnosi na eventualnu povredu člana 1 Protokola 1, Sud smatra da nije potrebno preispitati je li u ovome predmetu došlo do povrede ovog člana.

Preuzmite presudu u pdf formatu

EUROPSKI SUD ZA LJUDSKA PRAVA

PRVI ODJEL

PREDMET OLUIĆ PROTIV HRVATSKE

(Zahtjev br. 61260/08)

PRESUDA

STRASBOURG

20. svibnja 2010.

Ova će presuda postati konačnom pod okolnostima utvrđenim u članku 44. stavku 2. Konvencije. Može biti podvrgnuta uredničkim izmjenama.

U predmetu Olujić protiv Hrvatske, Europski sud za ljudska prava (Prvi odjel), zasjedajući u vijeću u sastavu:

g. Christos Rozakis, predsjednik,
gđa Nina Vajić,
g. Khanlar Hajiyev,
g. Dean Spielmann,
g. Sverre Erik Jebens,
g. Giorgio Malinverni,
g. George Nicolaou, suci,
i g. Søren Nielsen, tajnik odjela,

nakon vijećanja zatvorenog za javnost 29. travnja 2010., donosi sljedeću presudu koja je usvojena tog datuma:

POSTUPAK

Postupak u ovome predmetu pokrenut je na temelju zahtjeva (br. 61260/08) protiv Republike Hrvatske što ga je 18. studenog 2008. godine hrvatska državljanka gđa Marina Oluić ("podnositeljica zahtjeva") podnijela Sudu na temelju članka 34. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Konvencija").
Podnositeljicu zahtjeva zastupala je gđa D. Kesonja, odvjetnica iz Rijeke. Hrvatsku vladu ("Vlada") zastupala je njezina zastupnica, gđa Š. Stažnik.
Dana 9. travnja 2009. godine predsjednik Prvog odjela odlučio je Vladu obavijestiti o prigovorima koji se tiču prava podnositeljice zahtjeva na poštivanje njenog privatnog života i njenog doma te prava podnositeljice zahtjeva na mirno uživanje njenog vlasništva. Odlučeno je i da će se istovremeno ispitati dopuštenost i osnovanost zahtjeva (članak 29. stavak 3.).

ČINJENICE

I. OKOLNOSTI PREDMETA

Podnositeljica zahtjeva živi u Rijeci.
Podnositeljica zahtjeva je vlasnica dijela kuće u Rijeci gdje živi sa svojom obitelji. Od prosinca 1999. godine treća osoba u drugom dijelu kuće vodi bar F.
Dana 16. ožujka 2001. godine podnositeljica zahtjeva pisala je Sanitarnoj inspekciji Ureda za rad, zdravstvo i socijalnu skrb primorskogoranske županije u Rijeci („Sanitarna inspekcija“) da je njezin stan stalno izložen pretjeranoj buci iz bara F., koji je otvoren svaki dan od 7 sati ujutro do ponoći. Pozvala je Sanitarnu inspekciju da izmjeri buku. Dana 30. ožujka 2001. godine podnositeljica zahtjeva požurila je postupanje po svom zahtjevu.
Mjerenja su obavljena noću 1. svibnja 2001. godine po noći od strane neovisne stručne tvrtke. Stručnjak je utvrdio da je razina buke po noći premašila dozvoljenu razinu. U sobi smještenoj u zapadnom dijelu stana podnositeljice zahtjeva razina buke dosegla je po noći 35,9 dB (decibela) što je premašilo dozvoljenu razino za 5,9 dB. U sobi smještenoj u istočnom dijelu stana podnositeljice zahtjeva buka je po noći dosegla 38,5 dB što je premašilo dozvoljenu razinu za 8,5 dB.
Odlukom od 1. lipnja 2001. godine Sanitarna inspekcija naredila je poduzeću L., vlasniku bara F., da smanji razinu buke iz njihove opreme za reprodukciju glazbe. Odluka se oslanjala na mjerenja obavljena 1. svibnja 2001. godine za potrebe postupka [sanitarne inspekcije], kojim mjerenjima je ustanovljeno da je buka iz bara F. premašila propisanu granicu. Međutim, odluku je povodom žalbe, koju je uložio tuženik, 24. kolovoza 2001. godine ukinulo Ministarstvo zdravstva te je predmet vraćen Sanitarnoj inspekciji.
Mjerenja obavljena 13. kolovoza 2001. godine po noći ponovno su pokazala da je buka iz bara F. premašila dozvoljenu razinu za 1.8 dB do 6.9 dB ovisno o točnom mjestu mjerenja. Maksimalna razina mjerena unutar stana podnositeljice zahtjeva bila je 36.9 dB, a razina vanjske buke, na ulazu u kuću, 57 dB.
Mjerenja obavljena 17. studenog 2001. godine ponovno su pokazala da je buka iz F.-a premašila dozvoljenu razinu za 2.1 do 5.2 dB, ovisno o mjestu mjerenja. Maksimalna razina izmjerena u stanu podnositeljice zahtjeva bila je 35.2 dB, a razina vanjske buke bila je 55.2 dB.
Odlukom od 15. veljače 2002. godine Sanitarna inspekcija naredila je vlasniku bara da doda zvučnu izolaciju na zidove i međukatnu konstrukciju prema hrvatskim standardima.
Inspekcija obavljena dana 24. travnja 2002. godine utvrdila je da se [poduzeće L.] nije pridržavalo navedene oduke.
Dana 3. svibnja 2002. godine Sanitarna inspekcija naložila je prisilno izvršenje navedene odluke ako vlasnik po njoj ne postupi do 31. svibnja 2002. godine. Ovoga kasnijega datuma inspekcija je utvrdila da je bar F. zatvoren i da je vlasnik podnio zahtjev lokalnom turističkom uredu da mu dozvoli zatvaranje bara kako bi ugradio traženu zvučnu izolaciju.
Daljnja inspekcija u baru F., obavljena 12. lipnja 2002. godine pokazala je da je zvučna izolacija ugrađena. Mjerenja nisu bila provedena jer je podnositeljica zahtjeva tražila zamjenu sanitarnog inspektora kojemu je bio dodijeljen taj predmet. Dana 10. srpnja 2002. godine taj je zahtjev odbijen.
Dana 20. rujna 2002. godine daljnje mjerenje pokazalo je da je razina zvučne izolacije na prvom katu nedostatna. Vlasnik bara prigovorio je tim nalazima, te je dana 4 studenog 2002. naloženo novo vještačenje.
Dana 11. studenog 2002. godine podnositeljica zahtjeva je ponovno tražila zamjenu sanitarnog inspektora kojemu je predmet bio dodijeljen u rad. Njezin je zahtjev proglašen nedopuštenim 26. studenog 2002. godine.
Mjerenje obavljeno 14. veljače 2003. godine ponovno je pokazalo da je buka iz F.-a premašila dozvoljenu razinu. Dana 14. ožujka 2003. godine tvrtka L. obavijestila je vlasti da više ne vodi bar F. Inspekcijski nadzor od 21. ožujka 2003. godine pokazao je da se prvi kat kuće više ne koristi kao bar, nego samo prizemlje. Dana 24. ožujka 2003. godine postupak je obustavljen s osnova što su prethodno obavljena mjerenja pokazala da razina buke u prizemlju nije bila prekomjerna.
Podnositeljica zahtjeva podnijela je žalbu koju je Ministarstvo zdravstva odbilo dana 19. svibnja 2003. godine. Dana 25. lipnja 2003. godine podnositeljica je podnijela tužbu Upravnom sudu Republike Hrvatske, pobijajući nalaze upravnih tijela.
Daljnja mjerenja obavljena kroz tri uzastopne noći od 13. do 15. svibnja 2005. godine pokazala su da je razina buke u stanu podnositeljice zahtjeva premašila dozvoljenu razinu za 3.2 do 15.6 dB, ovisno o vremenu mjerenja. Buka u razdoblju od 22 sata do ponoći dosizala je razine od 40.6 dB u noći od 13. na 14. svibnja i 34 dB u noći od 14. na 15. svibnja.
Neodređenog datuma podnositeljica zahtjeva je podnijela zahtjev Vrhovnom sudu zbog duljine postupka pred Upravnim sudom. Dana 26. ožujka 2007. godine zahtjev je usvojen i Vrhovni sud je naložio Upravnom sudu da donese odluku u roku od tri mjeseca.
Dana 24. travnja 2007. godine Upravni sud je ukinuo odluke nižih tijela i naložio im da utvrde je li buka koja je dolazila iz bara još uvijek prekomjerna.
Dana 9. listopada 2007. godine drugostupanjsko upravno tijelo poništilo je odluku od 24. ožujka 2003. godine s osnova da su mjerenja buke u stanu podnositeljice zahtjeva i u zajedničkom dvorištu ispred kuće pokazala da je buka koja dolazi iz F.-a bila prekomjerna i da je zvučna izolacija između F.-a i stana podnositeljica zahtjeva bila nedostatna.
Dana 4. prosinca 2007. godine Sanitarna inspekcija Županije Primorsko-goranske naložila je da se 12. prosinca 2007. godine obavi vještačenje imisije buke. Ta su mjerenja pokazala da je izolacija bila dostatna. Dana 30. siječnja 2008. godine podnositeljica zahtjeva je zatražila nova mjerenja u večernjim satima i bez prethodne obavijesti. Taj je zahtjev prihvaćen dana 17. ožujka 2008. godine i podnositeljica zahtjeva je pozvana naznačiti datum mjerenja. Dostavila je svoj odgovor dana 15. prosinca 2008. godine i mjerenje je obavljeno dana 19. prosinca 2008. godine. Pokazalo je da je razina buke ponovno prekomjerna. Maksimalna razina buke izmjerene u stanu podnositeljice zahtjeva bila je 31.6 dB, a vanjska razina buke bila je 54.6 dB.
Dana 30. siječnja 2009. godine Sanitarna inspekcija naložila je vlasniku bara da smanji buku. Mjerenja obavljena dana 23. veljače 2009. godine pokazala su da razina buke nije premašila propisane standarde.
Podnositeljica zahtjeva je dostavila medicinsku dokumentaciju od 1. rujna, 4. listopada i 8. studenog 2006. godine, za svoju kćer rođenu 1966. godine iz koje je vidljivo da ona boluje od smetnji sluha te joj se preporuča da ne bude izložena buci. Isto je tako dostavila medicinsku dokumentaciju od 14. i 27. ožujka za svoga muža, rođenog 1944. godine iz koje je vidljivo da se liječio od srčane bolesti, uključujući i operaciju srca.

II. MJERODAVNO DOMAĆE PRAVO

Članak 4. Pravilnika o najvišim dopuštenim razinama buke u sredinama u kojima ljudi rade i borave (Narodne novine, br. 37 od 25. rujna 1990.) ograničava najviše dopuštene razine buke u boravišnim prostorijama stambenih zgrada na 30dB u razdoblju od 22 sata i 6 sati (noću) i na 40 dB tijekom dana. Ograničenje za razinu vanjske buke postavljeno je na 55 dB danju i 45 dB noću.
Članak 5. Pravilnika o najvišim dopuštenim razinama buke u sredinama u kojima ljudi rade i borave (Narodne novine, br. 145/2004 od 19. listopada 2004. godine) ograničava najviše dopuštene razine buke u boravišnim prostorijama stambenih zgrada na 25dB u razdoblju od 22 sata i 6 sati (noću) i na 35 dB tijekom dana. Ograničenje za razinu vanjske buke postavljeno je na 55 dB danju i 45 dB noću.

III. RAZINE BUKE I MEĐUNARODNI STANDARDI

Većina okolišnih buka može se otprilike opisati jednim od nekoliko jednostavnih parametara. Razina zvučnog tlaka je mjera zračnih vibracija koje stvaraju zvuk i ona naznačuje koliko je izmjereni zvuk veći od praga čujnosti. Zbog toga što ljudsko uho može detektirati široki raspon razina tlaka zvuka, one se mjere na logaritamskoj skali jedinicama decibela (dB). Ako se mjeri trenutna razina tlaka zvuka, to se zove „A-mjerenje“ (skraćeno dBA) dok se, ako se razina zvučnog tlaka mjeri kroz određeno vremensko razdoblje, to zove „ekvivalentna trajna razina zvučnog tlaka“ (skraćeno LAeq). Takve prosječne razine obično se zasnivaju na integraciji Amjerenih razina. Jednostavna će mjera tipa LAeq dovoljno razumno naznačiti očekivane učinke konkretne buke.
Svjetska zdravstvena organizacija (The World Health Organization – WHO) objavila je „Smjernice o buci u zajednici“ (1999) i „Činjenični dokument br. 258 o buci na radu i u zajednici“ (revidiran u veljači 2001.) koji daju smjernice vrijednosti za različite okoliše i situacije (poglavlje 4 Smjernica). Te smjernice vrijednosti postavljene su na razini najnižih nepovoljnih učinaka na zdravlje, što znači svako privremeno ili dugotrajno pogoršanje fizičkog, psihološkog ili društvenog funkcioniranja koje je povezano s izloženošću buci, te predstavlja razinu zvučnog tlaka koja utječe na najizloženijeg primatelja u danom okolišu.
U odnosu na razine buke u domovima, Smjernice navode da radi zaštite većine ljudi od toga da ih se ozbiljno uznemirava tijekom dana, razina zvučnog tlaka na balkonima, terasama i vanjskim životnim prostorima ne smije premašiti 55 dB LAeq stalne ravnomjerne buke te ne smije premašiti 50 dB LAeq kako bi se zaštitilo ljude od umjerenog uznemiravanja. Ove se vrijednosti osnivaju na studijama uznemiravanja, no većina europskih zemalja usvojila je 40 dB LAeq kao najvišu dozvoljenu vrijednost za novoizgrađene objekte.
Noću razina zvučnog tlaka na vanjskim fasadama prostora za život ne smije premašiti 45 dB LAeq, tako da ljudi mogu spavati s otvorenim prozorima spavaćih soba. Ova je vrijednost dobivena tako što se pretpostavilo da smanjenje buke izvana prema unutra s djelomično otvorenim prozorom iznosi 15 dB i, kad je ta buka stalna, ekvivalent razine zvučnog tlaka ne smije premašiti 30 dB u zatvorenom prostoru, ako se žele izbjeći negativni učinci na spavanje, kao što je smanjenje udjela REM spavanja.

PRAVO

I. NAVODNA POVREDA ČLANKA 8. KONVENCIJE

Podnositeljica zahtjeva prigovara da ju država nije zaštitila od prekomjerne buke i od toga da ju noću u njenom domu uznemirava bar koji radi u dijelu kuće u kojoj ona stanuje. Poziva se na članak 8. Konvencije koji glasi kako slijedi:

„1. Svatko ima pravo na poštovanje svoga privatnog i obiteljskog života, doma i dopisivanja.

2. Javna vlast se neće miješati u ostvarivanje tog prava, osim u skladu sa zakonom i ako je u demokratskom društvu nužno radi interesa državne sigurnosti, javnog reda i mira, ili gospodarske dobrobiti zemlje, te radi spriječavanja nereda ili zločina, radi zaštite zdravlja ili morala ili radi zaštite prava i sloboda drugih.“

A. Dopuštenost

Vlada prvo tvrdi da podnositeljica zahtjeva nije iscrpila domaća pravna sredstva jer nije podnijela građansku tužbu protiv vlasnika bara F. kojom bi zatražila da ta buka prestane, te zatražila naknadu štete.
Podnositeljica zahtjeva tvrdi da je iscrpila sva dostupna pravna sredstva u upravnom postupku i da nije bilo nikakvog razloga da podnosi posebnu građansku tužbu.
Sud ponavlja da se od podnositeljice zahtjeva traži da redovno upotrijebi domaća pravna sredstva koja su učinkovita, dostatna i dostupna. Isto se tako primjećuje da u slučaju postojanja određenog broja pravnih sredstava koje pojedinac može upotrijebiti, ta osoba ima pravo odabrati ono pravno sredstvo koje se odnosi na bit njegove ili njezine pritužbe (vidi predmet Croke v. Ireland (dec.), br. 33267/96, 15. lipanj 1999.). Drugim riječima, kad se iskoristio neki pravni lijek, ne traži se korištenje nekog drugog pravnog lijeka koji ima u biti isti cilj, (vidi predmete Moreira Barbosa v. Portugal (dec.), br. 65681/01, ECHR 2004-V, i Jeli_či_ćv. Bosnia and Herzegovina (dec.), br. 41183/02, 15. studeni 2005.).
Glede ovoga predmeta Sud primjećuje da je podnositeljica zahtjeva uistinu imala izbor između, s jedne strane, građanske tužbe protiv vlasnika bara F., kojom je mogla tražiti uklanjanje izvora prekomjerne buke, prestanak svake daljnje izloženosti prekomjernoj buci kao i naknadu štete u odnosu na izloženost njenog stana prekomjernoj buci i, s druge strane, upravna sredstva pred mjerodavnim upravnim tijelima. Podnositeljica je odabrala ove druge. Sud bilježi da je u upravnom postupku koji je pokrenula, podnositeljica zahtjeva mogla zatražiti da se obave mjerodavna vještačenja i da su upravna tijela bila ovlaštena donijeti odluke kojima se nalaže smanjenje razine buke. Po mišljenju Suda, upravnopravno sredstvo bilo je podobno za odlučivanje o situaciji navodne povrede na koju upućuje podnositeljica. Stoga podnositeljica nije trebala istovremeno podnijeti građansku tužbu ili iskoristiti bilo koje drugo pravno sredstvo
Slijedi da prigovor Vlade glede iscrpljivanja domaćih pravnih sredstva, ukoliko se tiče tvrdnje da podnositeljica zahtjeva nije podnijela građansku tužbu protiv vlasnika bara, treba biti odbačen.
Drugo, Vlada tvrdi da podnositeljica zahtjeva nije iskoristila sva dostupna pravna sredstva u upravnom postupku koji je pokrenula i da su neki od tih postupaka još u tijeku. Osobito je trebala podnijeti tužbu sudu protiv nezakonitog akta upravnih vlasti koje nisu izvršile svoj vlastiti zaključak.
Treće, Vlada tvrdi da je prigovor na temelju članka 8. nespojiv ratione materiae s Konvencijom budući da taj članak nije primjenjiv na ovaj predmet. Tvrde da razina buke u domu podnositeljice zahtjeva nije dosegla potrebnu razinu ozbiljnosti.
Podnositeljica zahtjeva tvrdi da je propisno iscrpila dostupna pravna sredstva i da bi svako drugo pravno sredstvo bilo suvišno. Nadalje tvrdi da je razina buke bila takva da spada u doseg članka 8. Konvencije. Izloženost podnositeljice zahtjeva i njene obitelji prekomjernoj buci ustrajala je tijekom razdoblja od oko osam godina i događala se noću. Ona je podnositeljici zahtjeva, njenom mužu i njihovoj kćeri uzrokovala teške medicinske probleme.
Sud smatra da o pitanju iscrpljenja domaćih pravnih sredstava u upravnom postupku treba odlučiti zajedno s pitanjem primjenjivosti čl. 8. na okolnosti ovog predmeta, budući da su blisko povezana s biti prigovora podnositeljice zahtjeva zbog toga što ju država navodno nije zaštitila od prekomjerne buke kroz produljeno vremensko razdoblje. Sud nadalje smatra da ovaj prigovor nije očigledno neosnovan u smislu članka 35. stavka 3. Konvencije. Štoviše, nije nedopušten ni po kojoj drugoj osnovi. Stoga se mora proglasiti dopuštenim.

B. Osnovanost

1. Tvrdnje stranaka

Podnositeljica zahtjeva tvrdi da su mjerenja koja su obavili vještaci tijekom upravnog postupka koji je ona pokrenula pokazala da je razina buke u njenom domu bila prekomjerna kroz razdoblje od oko osam godina i da se događala noću. Tvrdi da je njena situacija jasno tražila odgovarajuće mjere kako bi se ograničila izloženost buci prema postavljenim standardima. Međutim, nadležne upravne vlasti nisu je zaštitile od prekomjerne buke.
Vlada tvrdi da se ovaj predmet tiče spora između dvije stranke, a ne miješanja državnih vlasti u bilo koje pravo podnositeljice zahtjeva zaštićeno člankom 8. Konvencije. Sama se podnositeljica složila s pretvaranjem dijela kuće u bar te je stoga trebala znati da će trpjeti određenu razinu buke, čak i noću, budući da je opće poznato da su barovi općenito otvoreni noću. Nadležne upravne vlasti provele su mjerodavni postupak i na kraju osigurale da podnositeljica zahtjeva ne bude više izložena prekomjernoj buci. Nadalje, sama je podnositeljica zahtjeva pridonijela opstrukciji upravnog postupka, jer iako je bila pozvana naznačiti vrijeme mjerenja buke već 17. ožujka 2008. godine, ona je svoj odgovor dostavila tek 15. prosinca 2008.godine.

2. Ocjena Suda

(b) Opća načela

Članak 8. Konvencije štiti pravo pojedinca na poštivanje njegovog privatnog i obiteljskog života, njegovog doma i njegovog dopisivanja. Dom će obično biti mjesto, fizički definiran prostor, gdje se razvija privatni i obiteljski život. Pojedinac ima pravo na poštivanje svoga doma, što znači ne samo pravo na konkretni fizički prostor, nego i na tiho uživanje toga prostora. Povrede prava na poštivanje doma nisu ograničene na konkretne fizičke povrede, kao što je neovlašteni ulazak u dom neke osobe, nego uključuju i one koje nisu konkretne ili fizičke, kao što je buka, imisije, mirisi ili drugi oblici miješanja. Ozbiljna povreda može dovesti do povrede prava neke osobe na poštivanje njenog doma ako je sprečava u uživanju u udobnosti njenog doma (vidi predmet Hatton and Others v. the United Kingdom [GC], br. 36022/97, § 96, ECHR 2003-VIII).
Sud nadalje ponavlja da iako ne postoji nikakvo izričito pravo u Konvenciji na čisti i tihi okoliš, kad je neki pojedinac izravno i ozbiljno pogođen bukom ili nekim drugim onečišćenjem, može se pojaviti pitanje temeljem članka 8. Konvencije (vidi naprijed citirani predmet Hatton and Others,§ 96; López Ostra v. Spain, presuda od 9. prosinca 1994., Series A br. 303-C; Powell and Rayner v. the United Kingdom, , presuda od 21. veljače 1990., Series A br. 172, str. 18, § 40. i Furlepa v. Poland (dec.), br. 62101/00, 18. ožujka 2008.).
Iako je u biti cilj članka 8. zaštita pojedinca od arbitrarnog miješanja od strane javnih vlasti, ono može uključivati i [situaciju kada] vlasti poduzimaju mjere kojima je cilj osigurati poštivanje privatnog života čak i u sferi odnosa između pojedinaca (vidi, između drugih izvora, predmet Stubbings and Others v. the United Kingdom, presuda od 22. listopada 1996., Reports 1996-IV, str. 1505, § 62 i Surugiu v. Romania, br. 48995/99, § 59., 20. travnja 2004.). Bez obzira analizira li se predmet u smislu pozitivne obveze države da poduzme razumne i odgovarajuće mjere da osigura prava podnositelja zahtjeva na temelju stavka 1. članka 8. ili u smislu miješanja javne vlasti koje treba biti opravdano u skladu sa stavkom 2., primjenjiva načela su dosta slična. U oba se konteksta treba uzeti u obzir poštena ravnoteža koju treba postići između interesa pojedinca i zajednice u cjelini koji se međusobno sukobljavaju. Nadalje, čak i u odnosu na pozitivne obveze koje proistječu iz prvog stavka članka 8., u postizanju tražene ravnoteže ciljevi navedeni u drugom stavku mogu biti od određene važnosti (vidi naprijed citirani predmet Hatton and Others, § 98).
Sud ponavlja da je namjera Konvencije jamčiti prava koja su „praktična i djelotvorna“, a ne „teorijska i iluzorna“ (vidi, između mnogo drugih izvora, predmet Papamichalopoulos and Others v. Greece, 24. lipnja 1993., Series A br. 260-B, § 42).

(b) Primjena naprijed navedenih načela na ovaj predmet

Ovaj se predmet ne odnosi na miješanje od strane javnih vlasti u pravo na poštivanje doma, nego na to što one navodno nisu poduzele radnje da zaustave povrede prava od strane treće osobe, na koje se poziva podnositeljica zahtjeva.
Sud primjećuje da je stan podnositeljice zahtjeva predmet noćnog uznemiravanja, koje navodno uznemirava podnositeljicu zahtjeva. Sud sada mora utvrditi je li uznemiravanje uzrokovano bukom doseglo minimalnu razinu ozbiljnosti koja se traži da bi predstavljalo povredu članka 8. Procjena te najmanje vrijednosti relativna je i ovisi o svim okolnostima predmeta, kao što su jačina i trajanje uznemiravanja te njegovi fizički ili psihički učinci (vidi predmete Fadeyeva v. Russia, br. 55723/00, §§ 68-69, ECHR 2005-IV i Fägerskiöld v. Sweden (dec.), br. 37664/04).
Do sada se Sud u nekoliko predmeta bavio problemom dužnosti države da zaštiti podnositelje od prekomjerne buke. Tako je utvrdio da podnositelji zahtjeva nisu glede buke od zrakoplova pretrpjeli nikakvo uznemiravanje nespojivo sa zahtjevima članka 8. Konvencije (vidi predmet Hatton and Others, §§ 11-27 i 116-18; i Ashworth and Others v. the United Kingdom (dec.), br. 39561/98, 20. siječnja 2004.); buke od električnog pretvarača Ruano Morcuende v. Spain (dec.), br. 75287/01, 6. rujna 2005.); buke od vjetroturbine (vidi naprijed citirani predmet Fägerskiöld v. Sweden, cited above); buke iz krojačke radionice Leon and Agnieszka Kania v. Poland, br. 12605/03, §§ 5 i 101-03, 21. srpnja 2009.) ili buke koja dolazi iz udaljene zubarske ambulante (vidi predmet Galev. v. Bulgaria (dec.), br. 18324/04, 29. rujna 2009.).
Kod donošenja svojih zaključaka u naprijed navedenim predmetima Sud se pozvao na nalaze primjerice da razina buke nije premašivala prihvatljive razine, da podnositelji zahtjeva nisu dokazali da su trpjeli konkretne negativne učinke ili da nisu bila obavljena nikakva relevantna mjerenja.
Sud nalazi da je ovaj predmet sličniji predmetu Moreno Gómez (vidi predmet Moreno Gómez v. Spain, br. 4143/02, ECHR 2004-X) koji se odnosi na buku iz noćnih klubova. Slično situaciji u premetu Moreno Gómez, a razli_čito od naprijed navedenih predmeta u kojima je Sud utvrdio da buka nije bila prekomjerna, u ovome je predmetu mjerenje razine buke kroz razdoblje od oko osam godina ukazalo da je noćna buka bila prekomjerna. Prvo mjerenje obavljeno 1. svibnja 2001. godine pokazalo je da je čak i tada razina buke bila iznad postavljenih standarda. Daljnja mjerenja, obavljena 13. listopada i 17. studenog 2001. godine, 20. rujna 2002. godine, 14. veljače 2003. godine i 19. prosinca 2008. godine također su utvrdila da je razina buke u stanu podnositeljice zahtjeva bila iznad postavljenih standarda. Sud primjećuje da su ta tri mjerenja obavljena od strane neovisnih vještaka čiji nalazi izgledaju objektivni i nisu pobijeni u domaćem postupku.
S tim u vezi Sud primjećuje da je Pravilnik o najvišim dopuštenim razinama buke iz 1999. godine i primjenjiv do 19. listopada 2004. godine postavio najviše razine buke u zatvorenim prostorijama stambenih zgrada u kojima ljudi žive na 30 dB noću i na 40 dB danju. Najviše dopuštene razine vanjske buke bile su postavljene na 45 dB noću i 55 dB danju.
Mjerenja obavljena 1. svibnja 2001. godine pokazala su da je razina buke noću u jednoj od soba u stanu podnositeljice zahtjeva dosegla 35.9 dB, što je premašilo dozvoljenu razinu za 5.9 dB, dok je u drugoj sobi dosegla 38.5 dB što je premašilo dozvoljenu razinu za 8.5 dB.
Mjerenja obavljena 13. listopada 2001. godine noću pokazala su da je najveća razina buke u stanu podnositeljice zahtjeva dosegla 36.9 dB, a izvan stana 57 dB, što je opet premašilo dozvoljene razine za 16.9 dB, odnosno 12 dB.
Mjerenja obavljena 17. studenog 2001. godine noću pokazala su da je najveća razina buke u stanu podnositeljice zahtjeva dosegla 35.2 dB, a izvan stana 55.2 dB, što je također premašilo dozvoljene razine za 5.2 dB, odnosno 10.2 dB.
Dana 19. listopada 2004. godine stupio je na snagu novi Pravilnik o najvišim dopuštenim razinama buke koji je smanjio najvišu dozvoljenu razinu buke unutar zatvorenih stambenih prostora na 25 dB u razdoblju između 22 sata i 6 sati (noć) i na 35 dB danju. Najviša dozvoljena razina vanjske buke ostala je nepromijenjena (45 dB noću i 55 dB danju).
Mjerenja obavljena tri uzastopne noći od 13. do 15. svibnja 2005. godine u stanu podnositeljice zahtjeva pokazala su da je najveća razina buke dosegla 40.6 dB što je premašilo dozvoljenu razinu za 15.6 dB.
Mjerenja obavljena 19. prosinca 2008. godine noću pokazala su da je najveća razina buke u stanu podnositeljice zahtjeva dosegla 31.6 dB, a izvan kuće 54.6 dB, što je također bilo iznad dozvoljene razine za 6.6 dB, odnosno 9.6 dB.
Sud nadalje bilježi da je razina buke premašila međunarodne standarde koje su postavili Svjetska zdravstvena organizacija i većina europskih zemalja (vidi stavke 28. do 31. ove presude).
Sud također ima na umu da buka o kojoj je riječ potječe iz bara koji radi u istoj kući u kojoj stanuje podnositeljica zahtjeva. Također, medicinska dokumentacija koju je dostavila podnositeljica zahtjeva pokazuje da je njena kćer bolovala od poremećaja sluha i da je njeno stanje zahtijevalo da ne bude izložena buci.
S obzirom na količinu buke – noću i iznad dozvoljenih razina – te činjenicu da se ona nastavljala kroz određeni broj godina i noću, Sud nalazi da je razina uznemiravanja dosegla minimalnu razinu težine koja se traži da mjerodavne državne vlasti provedu mjere kako bi zaštitile podnositeljicu zahtjeva od takve buke (vidi naprijed citirani predmet Moreno Gómez, § 60).
S tim u vezi Sud bilježi da su, nakon što su bila obavljena prva mjerenja, lokalne upravne vlasti iskoristile svoje ovlasti da poduzmu izvjesne mjere. Tako su naredile poduzeću L., vlasniku bara F., da smanji razinu buke iz svoje opreme za reprodukciju glazbe. Međutim, nije se postupilo po ovoj odluci. U postupku koji je slijedio bilo je značajnih odugovlačenja. S tim u vezi Sud naglašava da propisi koji štite zajamčena prava slabo služe svrsi ako nisu propisno provođeni. Sud bilježi da iako su mjerenja obavljena 13. listopada i 17. studenog 2001. godine pokazala prekomjernu razinu buke, upravne vlasti nisu poduzele nikakvu radnju do 15. veljače 2002. godine, kad su naredile vlasniku bara da doda zvučnu izolaciju na zidove i međukatnu konstrukciju prema hrvatskim standardima. Međutim, pokazalo se da je ugrađena izolacija bila nedostatna.
Sud nadalje bilježi da je podnositeljica zahtjeva podnijela svoju upravnu tužbu dana 25. lipnja 2003. godine, a da je Upravni sud o njoj odlučio gotovo četiri godine kasnije, dana 24. travnja 2007. godine. Po mišljenju Suda, tako duga odgoda učinila je pravno sredstvo koje je koristila podnositeljica zahtjeva nedjelotvornim i dovela je do toga da je ona trpjela produljenu noćnu izloženost prekomjernoj buci. Tek je 23. veljače 2009. godine utvrđeno da je razina buke koja dolazi iz bara F. unutar prihvatljivih granica. Ove činjenice pokazuju da je podnositeljica trpjela povredu svoga prava u odnosu na svoj dom, kao rezultat toga što vlasti nisu poduzele radnje da nešto učine u odnosu na noćna uznemiravanja.
U odnosu na prigovore Vlade koji su pridruženi osnovanosti zahtjeva Sud primjećuje da je razina buke kojoj je podnositeljica bila izložena određeni broj godina dosegla potrebnu razinu ozbiljnosti i da se stoga članak 8. primjenjuje u okolnostima ovoga predmeta. Nadalje, nacionalne vlasti dozvolile su da situacija traje gotovo osam godina dok su bili u tijeku razni postupci pred upravnim vlastima i Upravnim sudom, te su time te postupke učinile nedjelotvornima.
U takvim okolnostima Sud nalazi da tužena država nije ispunila svoju pozitivnu obvezu da jamči pravo podnositeljice zahtjeva na poštivanje njenoga doma i njenoga privatnoga života. Stoga Sud nalazi da je došlo do povrede članka 8. Konvencije i odbija prigovore Vlade glede primjenjivosti članka 8. i iscrpljenja domaćih pravnih sredstava.

II. NAVODNA POVREDA ČLANKA 1. PROTOKOLA BR. 1. UZ KONVENCIJU

Podnositeljica prigovara povredi svoga prava na mirno uživanje svoga vlasništva. Poziva se na članak 1. Protokola br. 1. uz Konvenciju.
Vlada osporava tu tvrdnju.
Sud primjećuje da je ovaj prigovor povezan s onim koji je prethodno preispitan u ovoj presudi te da se na isti način treba utvrditi da je dopušten.
S obzirom na utvrđenje koje se odnosi na članak 8., Sud smatra da nije potrebno preispitati je li u ovome predmetu došlo do povrede članka 1. Protokola br. 1.

III. OSTALE NAVODNE POVREDE KONVENCIJE

Na kraju, podnositeljica zahtjeva prigovara na temelju članka 2. Konvencije da joj je život postao nepodnošljiv te na temelju članka 6. Konvencije da nije imala pristup sudu.
U svjetlu svih dokumenata koje posjeduje, i u mjeri u kojoj su uloženi prigovori u njegovoj nadležnosti, Sud smatra da ovaj dio zahtjeva ne pokazuje nikakve naznake povrede Konvencije. Slijedi da je nedopušten na temelju članka 35., stavka 3. kao očigledno neosnovan i da ga treba odbaciti na temelju članka 35., stavka 4. Konvencije.

IV. PRIMJENA ČLANKA 41. KONVENCIJE

Članak 41. Konvencije predviđa:

“Ako sud utvrdi da je došlo do povrede Konvencije I dodatnih protokola, a unutarnje pravo zainteresirane visoke ugovorne stranke omogućava samo djelomičnu odštetu, Sud će, prema potrebi, dodijeliti pravednu naknadu povrijeđenoj stranci.”

A. Šteta

Podnositeljica zahtjeva potražuje 20.000 eura (EUR) na ime imovinske i 50.000 eura (EUR) na ime neimovinske štete.
Vlada je smatrala da je taj zahtjev prekomjeran.
Sud ne nalazi nikakvu uzročnu vezu između utvrđene povrede i navodne imovinske štete; stoga odbija taj zahtjev. S druge strane podnositeljici zahtjeva dosuđuje 15.000 EUR na ime neimovinske štete, uz sav porez koji bi mogao biti zaračunat podnositeljici zahtjeva.

B. Troškovi i izdaci

Podnositeljica zahtjeva potražuje 3.700 EUR na ime troškova i izdataka nastalih pred Sudom.
Vlada nije dala nikakve primjedbe.
Prema sudskoj praksi Suda, podnositelj zahtjeva ima pravo na naknadu troškova i izdataka samo u mjeri u kojoj je dokazano da su oni stvarno i nužno nastali, te da su s obzirom na visinu razumni. U ovome predmetu, uzevši u obzir dokumentaciju koju ima i naprijed navedene kriterije, Sud smatra razumnim dosuditi iznos od 3.700 EUR za postupak pred Sudom, uvećan za sve poreze koji bi se podnositeljici zahtjeva mogli zaračunati.

C. Zatezna kamata

Sud smatra primjerenim da se zatezna kamata temelji na najnižoj kreditnoj stopi Europske središnje banke uvećanoj za tri postotna boda.

IZ TIH RAZLOGA, SUD JEDNOGLASNO

odlučuje prigovore Vlade glede primjenjivosti članka 8. u ovome predmetu i glede iscrpljenja domaćih pravnih sredstava pridružiti osnovanosti, te ih odbacuje;
proglašava prigovore koji se odnose na pravo podnositeljice zahtjeva na poštivanje njenoga privatnog života i doma te pravo podnositeljice zahtjeva na mirno uživanje njenoga vlasništva dopuštenim, a ostatak zahtjeva nedopuštenim;
presuđuje da je došlo do povrede članka 8. Konvencije;
presuđuje da nema potrebe preispitati prigovor na temelju članka 1. Protokola br. 1. uz Konvenciju;
presuđuje

(a) da tužena država podnositeljici zahtjeva treba isplatiti, u roku od tri mjeseca od dana kad presuda postane konačnom u skladu s člankom 44. stavkom 2. Konvencije, sljedeće iznose koje je potrebno preračunati u hrvatske kune prema tečaju važećem na dan namirenja:

(i) 15.000 EUR (petnaest tisuća eura) na ime neimovinske štete; (ii) 3.700 EUR (tri tisuće sedam stotina eura) na ime troškova i izdataka;

(iii) sav porez koji bi se mogao zaračunati podnositeljici zahtjeva na naprijed naveden iznose;

(b) da se od proteka naprijed navedena tri mjeseca do namirenja na prethodno spomenute iznose plaća obična kamata prema stopi koja je jednaka najnižoj kreditnoj stopi Europske središnje banke tijekom razdoblja neplaćanja, uvećanoj za tri postotna boda;

odbija ostatak zahtjeva podnositeljice zahtjeva za pravednu naknadu.

Sastavljeno na engleskome jeziku i otpravljeno u pisanom obliku dana 20. svibnja 2010. u skladu s pravilom 77. stavcima 2. i 3. Poslovnika Suda.

Søren Nielsen	Christos Rozakis
Tajnik	Predsjednik

_____________________________________________________
Prevod presude preuzet sa stranice Zastupnika Republike Hrvatske pred Evropskim sudom za ljudska prava
https://uredzastupnika.gov.hr/

FIRST SECTION

CASE OF OLUIĆ v. CROATIA

(Application no. 61260/08)

JUDGMENT

STRASBOURG

20 May 2010

FINAL

20/08/2010

This judgment has become final under Article 44 § 2 of the Convention. It may be subject to editorial revision.

In the case of Oluić v. Croatia, The European Court of Human Rights (First Section), sitting as a Chamber composed of:

Christos Rozakis, President,
Nina Vajić,
Khanlar Hajiyev,
Dean Spielmann,
Sverre Erik Jebens,
Giorgio Malinverni,
George Nicolaou, judges,
and Søren Nielsen, Section Registrar,

Having deliberated in private on 29 April 2010,

Delivers the following judgment, which was adopted on that date:

PROCEDURE

1. The case originated in an application (no. 61260/08) against the Republic of Croatia lodged with the Court under Article 34 of the Convention for the Protection of Human Rights and Fundamental Freedoms (“the Convention”) by a Croatian national, Mrs Marina Oluić (“the applicant”), on 18 November 2008.

2. The applicant was represented by Mrs D. Kesonja, a lawyer practising in Rijeka. The Croatian Government (“the Government”) were represented by their Agent, Mrs Š. Stažnik.

3. On 9 April 2009 the President of the First Section decided to communicate the complaint concerning the applicant's right to respect for her private life and her home and the applicant's right to peaceful enjoyment of her possessions to the Government. It was also decided to examine the merits of the application at the same time as its admissibility (Article 29 § 3).

THE FACTS

I. THE CIRCUMSTANCES OF THE CASE

4. The applicant lives in Rijeka.

5. The applicant owns a part of a house in Rijeka where she lives with her family. Since December 1999 a bar, F., has been run by a third person in the other part of the house.

6. On 16 March 2001 the applicant wrote to the Primorsko-Goranska County Sanitary Inspection, the Rijeka Office for Employment, Health and Social Welfare (Sanitarna inspekcija Ureda za rad, zdravstvo i socijalnu skrb primorsko-goranske županije u Rijeci – “the Sanitary Inspection”), reporting that her flat had constantly been exposed to excessive noise from the F. bar, which was open from 7 a.m. to midnight each day. She invited the Sanitary Inspectorate to measure the noise. On 30 March 2001 the applicant urged action on her request.

7. Measurements were carried out on 1 May 2001 at night by an independent expert firm. The expert found that the level of noise at night had exceeded the permitted level. In a room situated in the western part of the applicant's flat the noise level at night reached 35,9 dB (decibels) which exceeded the permitted level by 5,9 dB. In a room situated in the eastern part of the applicant's flat the noise at night reached 38,5 dB which exceeded the permitted level by 8,5 dB.

8. In a decision of 1 June 2001 the Sanitary Inspection ordered the company L., the owner of the bar F., to reduce the level of noise from their equipment for reproduction of music. The decision relied on the measurements carried out on 1 May 2001 for the purposes of these proceedings which had established that the noise from F. exceeded the prescribed limit. The decision was however quashed on 24 August 2001 by the Ministry of Health, upon an appeal lodged by the respondent and the case was remitted to the Sanitary Inspectorate.

9. Measurements carried out on 13 October 2001 at night again showed that noise from F. exceeded the permitted level by 1.8 dB to 6.9 dB depending on the exact place of measurements. The maximum levels measured inside the applicant's flat were 36.9 dB and the external noise level, at the house entrance, 57 dB.

10. Measurements carried out on 17 November 2001 again showed that noise from F. exceeded the permitted level by 2.1 to 5.2 dB depending on the exact place of measurements. The maximum level measured at the applicant's flat was 35.2 dB, and the external noise level 55.2 dB.

11. By decision of 15 February 2002 the Sanitary Inspectorate ordered the owner of the bar to add sound insulation to the walls and the inter-floor construction according to the Croatian standards in that respect.

12. An inspection carried out on 24 April 2002 established that the above decision had not been complied with.

13. On 3 May 2002 the Sanitary Inspectorate ordered the enforcement of the above decision if the owner did not comply with it by 31 May 2002. On the latter date an inspection established that the bar F. had been closed and that the owner had lodged a request with the local Tourism Office to allow the bar to be closed in order to install the required sound insulation.

14. A further inspection in the bar F., carried out on 12 June 2002 showed that sound insulation had been installed. Measurements were not carried out because the applicant sought the replacement of the Sanitary Inspector assigned to the case. On 10 July 2002 the request was denied.

15. On 20 September 2002 a further measurement showed that the level of noise insulation on the first floor was insufficient. The owner of the bar objected to these findings and on 4 November 2002 a fresh expert report was ordered.

16. On 11 November 2002 the applicant again sought the replacement of the Sanitary Inspector assigned to the case. Her request was declared inadmissible on 26 November 2002.

17. The measurements carried out on 14 February 2003 again showed that noise from F. exceeded the permitted level. On 14 March 2003 the firm L. informed the authorities that it no longer ran the bar F. An on-site inspection of 21 March 2003 showed that the first floor of the house was no longer used as a bar, but only the ground floor. On 24 March 2003 the proceedings were terminated on the grounds that the measurements previously carried out had shown that the level of noise on the ground floor was not excessive.

18. The applicant lodged an appeal, which was dismissed by the Ministry of Health on 19 May 2003. On 25 June 2003 the applicant brought a claim before the Administrative Court (Upravni sud Republike Hrvatske), challenging the findings of the administrative bodies.

19. Further measurements carried out for three consecutive nights from 13 to 15 May 2005 showed that the level of noise in the applicant's flat exceeded the permitted level by 3.2 to 15.6 dB, depending on the time of measurements. The noise in the period from 10 p.m. to midnight reached levels of 40.6 dB on the night of 13 to 14 May and 34 dB on the night of 14 to 15 May.

20. On an unspecified date the applicant lodged a complaint with the Supreme Court about the length of the proceedings before the Administrative Court. On 26 March 2007 the complaint was accepted and the Supreme Court ordered the Administrative Court to adopt a decision within three months.

21. On 24 April 2007 the Administrative Court quashed the lower bodies' decisions and ordered them to establish whether the noise coming from the bar was still excessive.

22. On 9 October 2007 the second-instance administrative body annulled the decision of 24 March 2003 on the grounds that the measurements of noise in the applicant's flat and in the common yard in front of the house showed that the noise coming from F. was excessive and that the noise insulation between F. and the applicant's flat was insufficient.

23. On 4 December 2007 the Primorsko-Goranska County Sanitary Inspectorate ordered expert noise measurements to be carried out on 12 December 2007. These measurements showed that the insulation was sufficient. On 30 January 2008 the applicant requested new measurements in the evening hours and without prior notification. This request was accepted on 17 March 2008 and the applicant was invited to indicate the date for measurement. She submitted her answer on 15 December 2008 and the measurement was carried out on 19 December 2008. They showed that the level of noise was again excessive. The maximum level of noise measured inside the applicant's flat was 31.6 dB and the external level of noise 54.6 dB.

24. On 30 January 2009 the Sanitary Inspectorate ordered the owner of the bar to reduce the noise. Measurements carried out on 23 February 2009 showed that the level of noise had not exceeded the set standards.

25. The applicant submitted medical documentation of 1 September, 4 October and 8 November 2006, in respect of her daughter, born in 1966, showing that she suffered from hearing impairment and recommending that she avoid exposure to noise. She also submitted medical documentation of 14 and 27 March 2007 in respect of her husband, born in 1944, showing that he had been treated for heart disease, including heart surgery.

II. RELEVANT DOMESTIC LAW

26. Section 4 of the Bylaw on the Maximum Permitted Levels of Noise in Areas Where People Work and Live (Pravilnik o najvišim dopuštenim razinama buke u sredinama u kojima ljudi rade i borave, Official Gazette no 37 of 25 September 1990) limits the maximum permitted noise-reception level inside closed residential areas at 30 dB in the period between 10 p.m. and 6 a.m. (night) and at 40 dB during day. The limit for external noise-reception level was set at 55 dB during day and 45 dB at night.

27. Section 5 of the Bylaw on the Maximum Permitted Levels of Noise in Areas Where People Work and Live (Pravilnik o najvišim dopuštenim razinama buke u sredinama u kojima ljudi rade i borave, Official Gazette no 145/2004 of 19 October 2004) limits the maximum permitted noise-reception level inside closed residential areas at 25 dB in the period between 10 p.m. and 6 a.m. (night) and at 35 dB during day. The limit for external noise-reception level was set at 55 dB during day and 45 dB at night.

III. NOISE LEVELS AND INTERNATIONAL STANDARDS

28. Most environmental noises can be approximately described by one of several simple measures. The sound pressure level is a measure of the air vibrations that make up sound and it indicates how much greater the measured sound is than the threshold of hearing. Because the human ear can detect a wide range of sound pressure levels, they are measured on a logarithmic scale with units of decibels (dB). If the instantaneous noise pressure level is measured this is called “A-weighting” (abbreviated dBA) whereas, if the noise pressure level is measured over a certain time span, this is called the “equivalent continuous sound pressure level” (abbreviated LAeq). Such average levels are usually based on integration of A-weighted levels. A simple LAeq type measure will indicate reasonably well the expected effects of specific noise.

29. The World Health Organization (WHO) has published “Guidelines for Community Noise” (1999) and “Fact Sheet No. 258, on Occupational and Community Noise” (revised February 2001) which give guideline values for various environments and situations (Chapter 4 of the Guidelines). These guideline values are set at the level of the lowest adverse health effect, meaning any temporary or long-term deterioration in physical, psychological or social functioning that is associated with noise exposure, and represent the sound pressure level which affects the most exposed receiver in a given environment.

30. In relation to noise levels in homes, the guidelines state that to protect the majority of people from being seriously annoyed during the daytime, the sound pressure level on balconies, terraces and in outdoor living areas should not exceed 55 dB LAeq for steady continuous noise and should not exceed 50 dB LAeq to protect people from being moderately annoyed. These values are based on annoyance studies but most European countries have adopted a 40 dB LAeq as the maximum allowable for new developments.

31. At night, sound pressure levels at the outside façades of living spaces should not exceed 45 dB LAeq, so that people may sleep with bedroom windows open. This value has been obtained by assuming that the noise reduction from outside to inside with the window partly open is 15 dB and, where noise is continuous, the equivalent sound pressure level should not exceed 30 dB indoors, if negative effects on sleep, such as a reduction in the proportion of REM sleep, are to be avoided.

THE LAW

I. ALLEGED VIOLATION OF ARTICLE 8 OF THE CONVENTION

32. The applicant complained that the State had failed to protect her from excessive noise and from being disturbed at night at her home by a bar operating in a part of the house she inhabited. She relied on Article 8 of the Convention which reads as follows:

“1. Everyone has the right to respect for his private and family life, his home and his correspondence.

2. There shall be no interference by a public authority with the exercise of this right except such as is in accordance with the law and is necessary in a democratic society in the interests of national security, public safety or the economic well-being of the country, for the prevention of disorder or crime, for the protection of health or morals, or for the protection of the rights and freedoms of others.”

A. Admissibility

33. The Government firstly argued that the applicant had failed to exhaust domestic remedies because she had failed to bring a civil action against the owner of the F. bar in order to seek that the noise cease and to seek damages.

34. The applicant argued that she had exhausted available remedies in the administrative proceedings and that there had been no reason to lodge a separate civil action.

35. The Court reiterates that an applicant is required to make normal use of domestic remedies which are effective, sufficient and accessible. It is also noted that, in the event of there being a number of remedies which an individual can pursue, that person is entitled to choose a remedy which addresses his or her essential grievance (see Croke v. Ireland (dec.), no. 33267/96, 15 June 1999). In other words, when a remedy has been pursued, the use of another remedy which has essentially the same objective is not required (see Moreira Barbosa v. Portugal (dec.), no. 65681/01, ECHR 2004-V, and Jeličić v. Bosnia and Herzegovina (dec.), no. 41183/02, 15 November 2005).

36. As to the present case the Court notes that the applicant indeed had a choice between, on the one hand, a civil action against the owner of the F. bar whereby she could have sought the removal of the source of excessive noise, cease of all further exposure to excessive noise as well as damages in relation to the exposure of her flat to excessive noise and, on the other hand, the administrative remedies before the relevant administrative bodies. The applicant opted for the later. The Court notes that in the administrative proceedings instituted by the applicant she was able to seek the relevant expert measurements to be carried out and that the administrative bodies were empowered to issue decisions ordering the reduction of the noise level. In the Court's view the administrative remedy was hence able to address a situation of the violation alleged by the applicant. Therefore, the applicant was not required at the same time to bring a civil action or to use any other remedy.

37. It follows that the Government's objection as to the exhaustion of domestic remedies in so far as it concerns the argument that the applicant had failed to bring a civil action against the owner of the bar must be rejected.

38. Secondly, the Government maintained that the applicant had failed to use all available remedies in the administrative proceedings she had instituted and that some of these proceedings were still pending. In particular, she should have brought an action against unlawful act in court against the administrative authorities which had not carried out their own enforcement order.

39. Thirdly, the Government submitted that the complaint under Article 8 is incompatible ratione materiae with the Convention since that Article was not applicable in the present case. They argued that the level of noise in the applicant's home had not reached the necessary level of severity.

40. The applicant argued that she had properly exhausted available remedies and that any other remedies would have been redundant. She further argued that the level of noise had been such as to fall within the ambit of Article 8 of the Convention. The exposure of the applicant and her family to the excessive noise had persisted over a period of some eight years and occurred nightly. It had caused the applicant, her husband and their daughter severe medical problems.

41. The Court considers that both the question of exhaustion of domestic remedies in the administrative proceedings and the issue of applicability of Article 8 to the circumstances of the present case should be joined to the merits, since they are closely linked to the substance of the applicant's complaint about the State's alleged failure to protect her from excessive noise for a prolonged period of time. The Court further considers that this complaint is not manifestly ill-founded within the meaning of Article 35 § 3 of the Convention. Moreover, it is not inadmissible on any other grounds. It must therefore be declared admissible.

B. Merits

1. The parties' submissions

42. The applicant submitted that the measurements carried out by independent experts in the course of the administrative proceedings she had instituted had shown that the level of noise at her home had been excessive over a period of about eight years and that it occurred nightly. She argued that that situation clearly called for adequate measures in order to limit the noise exposure according to the set standards. However, the competent administrative authorities had failed to protect her from excessive noise.

43. The Government argued that the present case concerned a dispute between two private parties and not an interference by the State authorities with any of the applicant's rights protected under Article 8 of the Convention. The applicant herself had agreed to conversion of a part of the house to a bar and therefore must have known that she would have to suffer a certain level of noise, even at night since it was common knowledge that bars were generally open at night. The competent administrative authorities had conducted the relevant proceedings and in the end secured that the applicant was no longer exposed to excessive noise. Furthermore, the applicant herself had contributed to the obstruction of the administrative proceedings because although she had been invited to indicate the time of measurements of noise as early as 17 March 2008 she had submitted her answer as late as 15 December 2008.

2. The Court's assessment

(a) General principles

44. Article 8 of the Convention protects the individual's right to respect for his private and family life, his home and his correspondence. A home will usually be a place, a physically defined area, where private and family life develops. The individual has a right to respect for his home, meaning not just the right to the actual physical area, but also to the quiet enjoyment of that area. Breaches of the right to respect of the home are not confined to concrete or physical breaches, such as unauthorised entry into a person's home, but also include those that are not concrete or physical, such as noise, emissions, smells or other forms of interference. A serious breach may result in the breach of a person's right to respect for his home if it prevents him from enjoying the amenities of his home (see Hatton and Others v. the United Kingdom [GC], no. 36022/97, § 96, ECHR 2003-VIII).

45. The Court reiterates further that although there is no explicit right in the Convention to a clean and quiet environment, where an individual is directly and seriously affected by noise or other pollution, an issue may arise under Article 8 of the Convention (see Hatton and Others, cited above, § 96; López Ostra v. Spain, judgment of 9 December 1994, Series A no. 303-C; Powell and Rayner v. the United Kingdom, judgment of 21 February 1990, Series A no. 172, p. 18, § 40; and Furlepa v. Poland (dec.), no. 62101/00, 18 March 2008).

46. Although the object of Article 8 is essentially that of protecting the individual against arbitrary interference by the public authorities, it may involve the authorities' adopting measures designed to secure respect for private life even in the sphere of relations between individuals (see, among other authorities, Stubbings and Others v. the United Kingdom, judgment of 22 October 1996, Reports 1996-IV, pp. 1505, § 62, and Surugiu v. Romania, no. 48995/99, § 59, 20 April 2004). Whether the case is analysed in terms of a positive duty on the State to take reasonable and appropriate measures to secure the applicants' rights under paragraph 1 of Article 8 or in terms of an interference by a public authority to be justified in accordance with paragraph 2, the applicable principles are broadly similar. In both contexts regard must be had to the fair balance that has to be struck between the competing interests of the individual and of the community as a whole. Furthermore, even in relation to the positive obligations flowing from the first paragraph of Article 8, in striking the required balance the aims mentioned in the second paragraph may be of a certain relevance (see Hatton and Others, cited above, § 98).

47. The Court reiterates that the Convention is intended to guarantee rights that are “practical and effective”, not “theoretical or illusory” (see, among other authorities, Papamichalopoulos and Others v. Greece, 24 June 1993, Series A no. 260-B, § 42).

(b) Application of the above principles in the instant case

48. The present case does not concern interference by public authorities with the right to respect for the home, but their alleged failure to take action to put a stop to third-party breaches of the right relied on by the applicant.

49. The Court notes that the applicant's flat is subject to night-time disturbance, which allegedly unsettles the applicant. The Court must now determine whether the nuisance caused by the noise attained the minimum level of severity required for it to constitute a violation of Article 8. The assessment of that minimum is relative and depends on all the circumstances of the case, such as the intensity and duration of the nuisance and its physical or mental effects (see Fadeyeva v. Russia, no. 55723/00, §§ 68-69, ECHR 2005-IV, and Fägerskiöld v. Sweden (dec.), no. 37664/04).

50. So far the Court has addressed the problem of the State's duty to protect an applicant from excessive noise in several cases. Thus it found that no disturbance incompatible with the requirements of Article 8 of the Convention had been suffered by the applicants as regards aircraft noise (see Hatton and Others, cited above, §§ 11-27 and 116-18; and Ashworth and Others v. the United Kingdom (dec.), no. 39561/98, 20 January 2004); noise from an electric transformer (see Ruano Morcuende v. Spain (dec.), no. 75287/01, 6 September 2005); noise from a wind turbine (see Fägerskiöld v. Sweden, cited above); noise from a tailoring workshop (see Borysiewicz v. Poland, no. 71146/01, §§ 5 and 52-55, 1 July 2008); noise from a lorry maintenance and metal-cutting and grinding workshop (see Leon and Agnieszka Kania v. Poland, no. 12605/03, §§ 5 and 101-03, 21 July 2009); or noise emanating from a dentist's surgery (see Galev. v. Bulgaria (dec.), no. 18324/04, 29 September 2009).

51. In reaching its conclusions in the above-mentioned cases the Court relied on findings such as that the level of noise had not exceeded acceptable levels; that the applicants had failed to show that they had suffered specific adverse effects; or that no relevant measurements had been carried out.

52. The Court finds that the present case is more akin to the case of Moreno Gómez (see Moreno Gómez v. Spain, no. 4143/02, ECHR 2004-X) which concerned noise from nightclubs. Similarly to the situation in Moreno Gómez, and contrary to the above-mentioned cases where the Court found that the noise had not been excessive, in the present case the measuring of the level of noise in the period covering some eight years indicated that night-time noise had been excessive. The first measurement carried out on 1 May 2001 showed even then that the level of noise had been beyond the set standards. Further measurements, carried out on 13 October and 17 November 2001, 20 September 2002, 14 February 2003 and 19 December 2008 also established that the level of noise in the applicant's flat had been beyond the set standards. The Court notes that these measurements were carried out by independent experts whose findings appear objective and were not rebuffed in the domestic proceedings.

53. In this connection the Court notes that the Bylaw on the Maximum Permitted Levels of Noise from 1999 and applicable until 19 October 2004 set the maximum noise-reception levels in the inside of living areas of residential buildings at 30 dB at night and at 40 dB during day. The maximum external noise-reception levels were set at 45 dB at night and 55 dB during daytime.

54. The measurements carried out on 1 May 2001 showed that the level of noise at night in one of the rooms in the applicant's flat reached 35,9 dB which exceeded the permitted level by 5,9 dB, while in another room it reached 38,5 dB which exceeded the permitted level by 8,5 dB.

55. The measurements carried out on 13 October 2001 at night showed that the maximum level of noise in the applicant's flat reached 36.9 dB and outside the flat 57 dB, which again exceeded the permitted levels by 16.9 dB and 12 dB, respectively.

56. The measurements carried out on 17 November 2001 at night showed that the maximum level of noise in the applicant's flat reached 35.2 dB and outside the flat 55.2 dB, which also exceeded the permitted levels by 5.2 and 10.2 dB respectively.

57. On 19 October 2004 a new Bylaw on the Maximum Permitted Levels of Noise entered into force which decreased the maximum permitted noise-reception level inside closed residential areas to 25 dB in the period between 10 p.m. and 6 a.m. (night) and at 35 dB during day. The maximum permitted external noise-reception level remained unchanged (45 dB at night and 55 dB at daytime).

58. The measurements carried out for three consecutive nights between 13 and 15 May 2005 inside the applicant's flat showed that the maximum level of noise reached 40.6 dB which exceeded the permitted level by 15.6 dB.

59. The measurements carried out on 19 December 2008 at night showed that the maximum level of noise inside the applicant's flat reached 31.6 dB and outside the house 54.6 dB which was also beyond the permitted level by 6.6 dB and 9.6 dB respectively.

60. The Court further notes that the level of noise exceeded the international standards as set by the World Health Organisation and most European countries (see §§ 28 to 31 above).

61. The Court is also mindful that the noise in question originated from a bar operating in the same house where the applicant lives. Also, the medical documentation submitted by the applicant shows that her daughter suffered from a hearing impairment and that her condition required that she was not exposed to noise.

62. In view of the volume of the noise – at night and beyond the permitted levels – and the fact that it continued over a number of years and nightly, the Court finds that the level of disturbance reached the minimum level of severity which required the relevant State authorities to implement measures in order to protect the applicant from such noise (see Moreno Gómez, cited above, § 60).

63. In this connection the Court notes that after the first measurements had been carried out the local administrative authority used its powers to adopt certain measures. Thus, it ordered the company L., the owner of the bar F., to reduce the level of noise from their equipment for reproduction of music. However, this decision was not complied with. In the ensuing proceedings there were significant delays. In this connection the Court stresses that regulations to protect guaranteed rights serve little purpose if they are not duly enforced. The Court notes that although the measurements carried out on 13 October and 17 November 2001 both showed an excessive noise level, the administrative authorities took no action until 15 February 2002, when they ordered the owner of the bar to add sound insulation to the walls and inter-floor construction according to the Croatian standards in that respect. However, it turned out that the insulation installed was insufficient.

64. The Court notes further that the applicant lodged her administrative claim on 25 June 2003 while the Administrative Court decided on it almost four years later, on 24 April 2007. In the Court's view such a long delay made the remedy used by the applicant ineffective and resulted in her suffering prolonged nightly exposure to excessive noise. It was only on 23 February 2009 that the level of noise coming from the bar F. was found to be within acceptable limits. These facts show that the applicant suffered an infringement of her right to respect for her home as a result of the authorities' failure to take action to deal with the night-time disturbances.

65. Having regard to the Government's objections that were joined to the merits of the complaint, the Court notes that the level of noise to which the applicant was exposed for a number of years reached the necessary level of severity and that therefore Article 8 applies in the circumstances of the present case. Furthermore, the national authorities allowed this situation to persist for almost eight years while the various proceedings before the administrative authorities and the Administrative Court were pending, thus rendering these proceedings ineffective.

66. In these circumstances, the Court finds that the respondent State has failed to discharge its positive obligation to guarantee the applicant's right to respect for her home and her private life. Accordingly, the Court finds that there has been a violation of Article 8 of the Convention and dismisses the Government's objections as to the applicability of Article 8 and the exhaustion of domestic remedies.

II. ALLEGED VIOLATION OF ARTICLE 1 OF PROTOCOL NO. 1 OF THE CONVENTION

67. The applicant complained of a violation of her right to peaceful enjoyment of her possessions. She relied on Article 1 of Protocol No. 1 to the Convention.

68. The Government contested that argument.

69. The Court notes that this complaint is linked to the one examined above and must therefore likewise be declared admissible.

70. Having regard to the finding relating to Article 8, the Court considers that it is not necessary to examine whether in this case there has been a violation of Article 1 of Protocol No. 1.

III. OTHER ALLEGED VIOLATIONS OF THE CONVENTION

71. Lastly, the applicant complained under Article 2 of the Convention that her life had become unbearable and under Article 6 of the Convention that she had had no access to a court.

72. In the light of all the material in its possession, and in so far as the matters complained of are within its competence, the Court considers that this part of the application does not disclose any appearance of a violation of the Convention. It follows that it is inadmissible under Article 35 § 3 as manifestly ill-founded and must be rejected pursuant to Article 35 § 4 of the Convention.

IV. APPLICATION OF ARTICLE 41 OF THE CONVENTION

73. Article 41 of the Convention provides:

“If the Court finds that there has been a violation of the Convention or the Protocols thereto, and if the internal law of the High Contracting Party concerned allows only partial reparation to be made, the Court shall, if necessary, afford just satisfaction to the injured party.”

A. Damage

74. The applicant claimed 20,000 euros (EUR) in respect of pecuniary and EUR 50,000 non-pecuniary damage.

75. The Government deemed the claim excessive.

76. The Court does not discern any causal link between the violation found and the pecuniary damage alleged; it therefore rejects this claim. On the other hand it awards the applicant EUR 15,000 in respect of non-pecuniary damage, plus any tax that may be chargeable to the applicant.

B. Costs and expenses

77. The applicant also claimed EUR 3,700 for costs and expenses incurred before the Court.

78. The Government made no comments.

79. According to the Court's case-law, an applicant is entitled to the reimbursement of costs and expenses only in so far as it has been shown that these have been actually and necessarily incurred and are reasonable as to quantum. In the present case, regard being had to the documents in its possession and the above criteria, the Court considers it reasonable to award the sum of EUR 3,700 for the proceedings before the Court, plus any tax that may be chargeable to the applicant.

C. Default interest

80. The Court considers it appropriate that the default interest should be based on the marginal lending rate of the European Central Bank, to which should be added three percentage points.

FOR THESE REASONS, THE COURT UNANIMOUSLY

1. Decides to join to the merits the Government's objections as to the applicability of Article 8 in the present case and as to the exhaustion of domestic remedies and rejects them;

2. Declares the complaints concerning the applicant's right to respect for her private life and her home and the applicant's right to peaceful enjoyment of her possessions admissible and the remainder of the application inadmissible;

3. Holds that there has been a violation of Article 8 of the Convention;

4. Holds that there is no need to examine the complaint under Article 1 of Protocol No. 1 to the Convention;

5. Holds

(a) that the respondent State is to pay the applicant, within three months of the date on which the judgment becomes final in accordance with Article 44 § 2 of the Convention, the following amounts which are to be converted into Croatian kunas at the rate applicable on the date of settlement:

(i) EUR 15,000 (fifteen thousand euros) in respect of non-pecuniary damage;

(ii) EUR 3,700 (three thousand seven hundred euros) in respect of costs and expenses;

(iii) any tax that may be chargeable to the applicant on the above amounts;

(b) that from the expiry of the above-mentioned three months until settlement simple interest shall be payable on the above amounts at a rate equal to the marginal lending rate of the European Central Bank during the default period plus three percentage points;

6. Dismisses the remainder of the applicant's claim for just satisfaction.

Done in English, and notified in writing on 20 May 2010, pursuant to Rule 77 §§ 2 and 3 of the Rules of Court.

Søren Nielsen Christos Rozakis
Registrar President

Nema povezane prakse za ovu presudu.

Sažmi komentare

Komentari

Relevantni komentari iz drugih presuda

Član 8 | DIC | Damnjanović protiv Srbije

Presuda je povezana sa presudom Vrhovnog kasacionog suda Rev 2999/1999 od 4.9.2019. godine, kojom se odbija kao nesosnovana revizija tužilje-protivtužene, izjevljena protiv presude Apelacionog suda u Kragujevcu Gž2 119/19 od 04.04.2019. godine.

Prema utvrđenom činjeničnom stanju, tužilјa i tuženi su zaklјučili brak 06.05.2012. godine iz kog braka imaju maloletnog sina. Živeli su u kući u zajednici sa majkom i babom tuženog. Do prestanka bračne zajednice došlo je 04.09.2017. godine, kada je tužilјa napustila bračnu zajednicu. Bračni odnosi su ozbilјno i trajno poremećeni, nema izgleda da se bračna zajednica nastavi. Tužilјa, kada je napustila bračnu zajednicu prijavila je policiji tuženog za nasilјe u porodici. Navela je da je poslednje dve godine u braku bila u svađi sa tuženim, stalno su se raspravlјali, a tuženi je držao za ruke i drmao zbog čega su joj ostajale modrice, kao i da je dete često prisustvovalo ovim svađama. Po napuštanju zajednice otišla je da živi kod svojih roditelјa. Navodi tužilјe u pogledu vršenja nasilјa u porodici nisu ničim bili potkreplјeni. Presudom Osnovnog suda u Jagodini P2 411/17 od 24.12.2018. godine u stavu prvom izreke, brak zaklјučen dana 06.05.2014. je razveden na osnovu člana 41. Porodičnog zakona. U stavu drugom izreke, usvojen je tužbeni zahtev tuženog-protivtužioca pa je zajedničko maloletno dete stranaka sin poveren ocu koji će samostalno vršiti roditelјsko pravo. Obavezana je tužena-protivtužilјa da na ime svog doprinosa u izdržavanju deteta plaća mesečno određeni novčani iznos. Presudom je uređen je način održavanja ličnih odnosa detat sa majkom. Presudom Apelacionog suda u Kragujevcu Gž2 119/19 od 04.04.2019. godine, odbijena je kao neosnovana žalba tužilјe-protivtužene i potvrđena presuda Osnovnog suda u Jagodini P2 411/17 od 24.12.2018.

Ceneći navode revizije, Vrhovni kasacioni sud nalazi da su nižestepeni sudovi na potpuno utvrđeno činjenično stanje, pravilno primenili materijalno pravo, a pri čemu su se shodno citiranim propisima prevashodno rukovodili interesima maloletnog deteta, pravilno ocenjujući da je u interesu deteta da za sada ostane u domaćinstvu kod oca, tj. da se vršenje roditelјskog prava nad maloletnim poveri njegovom ocu a da majka ima pravo viđanja sa detetom, budući da je otac ostvario bolju emocionalnu povezanost sa detetom.

Presuda je dostupna u javnoj bazi sudske prakse ovde

Član 8 | DIC | Gardel protiv Francuske

Presuda je povezana sa rešenjem Gž 3189/19 od 22.08.2019. godine Apelacionog suda u Beogradu, kojom se odbija kao neosnovana žalba tužioca i potvrđuje rešenje Višeg suda u Beogradu P.br. 11293/18 od 11.12.2018. godine u parnici tužioca AA protiv tužene Republike Srbije radi kršenja lјudskih prava jer je tužena svojim dopisom dostavile lične podatke tužioca i njegove porodice Komisiji Federacije BiH.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde

Član 8 | DIC | Jurišić protiv Hrvatske

Presuda je povezana sa rešenjem Ržg 2/16 od 17.06.2016. godine Apelacionog suda u Novom Sadu, kojim se žalba predlagača izjavlјena protiv rešenja Višeg suda u Somboru posl. br.R4p.2/16 od 26.5.2016. godine se odbacuje kao neblagovremena.

Pobijanim prvostepenim rešenjem odbijen je prigovor predlagača B.Đ. kojim je tražio da se utvrdi da mu je u postupku koji se vodi pred Višim sudom u Somboru pod posl. brojem P.32/2014 povređeno pravo na suđenje u razumnom roku. Protiv ovog rešenja predlagač je izjavio žalbu u kojoj predlaže da Apelacioni sud naloži Višem sudu u Somboru postupanje po tužbi ovde predlagača u nepresuđenom delu kojim je tražena naknada materijalne štete, iz razloga što je predlagač starija i bolesna osoba pa je neophodna posebna hitnost u postupanju.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde

Član 8 | DIC | Kostić protiv Srbije

Odluka Ustavnog suda Republike Srbije\r\nhttps://ustavni.sud.rs/sudska-praksa/baza-sudske-prakse/pregled-dokumenta?PredmetId=16038\r\nkojom se usvaja ustavna žalba D.K. i utvrđuje da su u izvršnom postupku pred osnovnim sudom povređena prava roditelja i pravo na suđenje u razumnom roku

Član 8 | DIC | Milovanović protiv Srbije

Član 8 | DIC | Tomić protiv Srbije

Član 35 | DIC | Gashi protiv Hrvatske

Presuda je povezana sa rešenjem Rev 2016/2015 od 28.04.2017. godine, Vrhovnog kasacionog suda, kojim se ukida Apelacionog suda u Beogradu Gž 6830/2013 od 23.02.2015. godine i predmet vraća istom sudu na ponovno suđenje.

Presudom Prvog osnovnog suda u Beogradu P br. 25254/2011 od 28.06.2013. godine, stavom prvim izreke, utvrđeno je da je ništavo rešenje Izvršnog odbora Skupštine Grada Beograda br. ... – IO od 25.05.2000. godine. Stavom drugim izreke, utvrđeno je da je ništav ugovor o zakupu stana br. ...-.../... od 29.09.2000.godine, zaklјučen između JP za stambene usluge u Beogradu i tuženog AA. Stavom trećim izreke, utvrđeno je da je ništav ugovor o otkupu stana ... br. ...-.../... od 29.09.2000. godine, zaklјučen između tužioca Grada Beograda i tuženog AA, overen pred Drugim opštinskim sudom u Beogradu Ov br. .../... dana 09.10.2000. godine. Stavom četvrtim izreke, odbijen je, kao neosnovan, tužbeni zahtev tužioca kojim je tražio da se utvrdi da je ništav i da ne proizvodi pravno dejstvo ugovor o kupoprodaji stana zaklјučen između tuženog AA kao prodavca i tuženog BB kao kupca, overen pred Petim opštinskim sudom u Beogradu Ov br. .../... dana 11.12.2000. godine. Stavom petim izreke, odbijen je, kao neosnovan, tužbeni zahtev tužioca kojim je tražio da se obaveže tuženi BB da se sa svim licima i stvarima iseli iz predmetnog stana i da tako ispražnjeni stan preda na slobodno korišćenje i raspolaganje tužiocu Gradu Beogradu. Stavom šestim izreke, odbijen je prigovor nenadležnosti suda, kao neosnovan. Stavom sedmim izreke, odbijen je prigovor stvarne nenadležnosti Prvog osnovnog suda, kao neosnovan. Stavom osmim izreke, obavezan je tužilac Grad Beograd da nadoknadi tuženom BB troškove parničnog postupka. Stavom devetim izreke, obavezan je tuženi AA da nadoknadi tužiocu Gradu Beogradu troškove parničnog postupka.
Presudom Apelacionog suda u Beogradu Gž 6830/2013 od 23.02.2015. godine, stavom prvim izreke, odbijene su kao neosnovane žalbe tužioca i tuženih AA i BB i potvrđena presuda Prvog osnovnog suda u Beogradu P 25254/2011 od 28.06.2013. godine, u stavu četvrtom, petom, šestom, sedmom i stavu osmom izreke. Stavom drugim izreke, preinačena je presuda Prvog osnovnog suda u Beogradu.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde

Član 35 | DIC | Lakićević i drugi protiv Crne Gore i Srbije

Presuda je povezana sa rešenjem R4g.127/14 od 18.08.2014. godine Apelacionog suda u Novom Sadu, kojim se ustavne žalbe podnosilaca vraćaju Ustavnom sudu

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde

Član 35 | DIC | Vučković i drugi protiv Srbije

Presuda je povezana sa presudom Gž 1163/2018 od 20.04.2018. Apelacionog suda u Beogradu, kojom se kao neosnovana odbija žalba tužene i potvrđuje presuda Višeg suda u Beogradu P 855/17 od 27.11.2017.godine. u parnici tužioca AA protiv tužene Republike Srbije - Ministarstva odbrane, radi zaštite od dikriminacije.

Presuda je dostupna u javnoj bazi sudske prakse ovde

Član 35 | DIC | Vučković i drugi protiv Srbije

Presuda je povezana sa presudom Rev 530/2019 od 28.02.2019. godine, Vrhovnog kasacionog suda, kojom se kao neosnovana odbija revizija tužene izjavlјena protiv presude Apelacionog suda u Nišu Gž 2063/18 od 23.05.2018. godine.

Presudom Višeg suda u Vranju P 2845/16 od 15.01.2018. godine, stavom prvim izreke, utvrđeno da je zaklјučkom Vlade Republike Srbije broj 401-161/2008-1 od 17.01.2008. godine povređeno načelo jednakih prava i obaveza, čime je izvršena diskriminacija na osnovu mesta prebivališta tužioca kao ratnog vojnog rezerviste sa teritorije opštine koja nije navedena u označenom zaklјučku Vlade Republike Srbije od 17.01.2008. godine. Stavom drugim izreke, utvrđeno je da je tužba tužioca povučena u delu koji se odnosi na potraživanje po osnovu naknade nematerijalne štete. Stavom trećim izreke, obavezana je tužena da tužiocu na ime troškova parničnog postupka isplati iznos od 45.800,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od izvršnosti presude do isplate.
Presudom Apelacionog suda u Nišu Gž 2063/18 od 23.05.2018. godine odbijena je kao neosnovana žalba tužene i potvrđena prvostepena presuda u stavovima prvom i trećem izreke.

Presuda je dostupna u javnoj bazi sudske prakse ovde

Član 41 | DIC | Pogosjan i Bagdasarjan protiv Jermenije

Presuda je povezana sa rešenjem Rev 3033/2019 od 05.09.2019. Vrhovnog kasacionog suda, kojim se odbacuje kao nedozvolјena revizija tužene izjavlјena protiv presude Višeg suda u Vranju Gž 3017/18 od 08.02.2019. godine.

Presudom Osnovnog suda u Vranju Prr1. 65/17 od 18.04.2018. godine, stavom prvim izreke, tužena je obavezana da tužiocu naknadi štetu koja je izazvana povredom prava na suđenje u razumnom roku u predmetu Osnovnog suda u Vranju I 1022/09 u iznosu od 69.702,00 dinara, na ime troškova parničnog postupka u iznosu od 27.376,00 dinara i na ime troškova izvršnog postupka u iznosu od 19.600,00 dinara, pripadajućom kamatom. Stavom drugim izreke tužena je obavezana da tužiocu naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 30.000,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od izvršnosti presude do isplate.
Presudom Višeg suda u Vranju Gž 3017/18 od 08.02.2019. godine, stavom prvim izreke potvrđena je prvostepena presuda u delu u kom je odlučeno o glavnoj stvari, dok je preinačena odluka o troškovima parničnog postupka.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde

Član 41 | DIC | Pogosjan i Bagdasarjan protiv Jermenije

Presuda je povezana sa rešenjem Rev 627/2020 od 07.02.2020. Vrhovnog kasacionog suda, kojim se odbacuje kao nedozvolјena revizija predlagača izjavlјena protiv rešenja Višeg suda u Leskovcu Ržg 216/19 od 22.11.2019. godine.

Rešenjem Višeg suda u Leskovcu Ržg 216/19 od 22.11.2019. godine, odbijena je žalba punomoćnika predlagača izjavlјena protiv rešenja Osnovnog suda u Leskovcu R4 I 109/19 od 09.09.2019. godine, kojim je odbijen prigovor predlagača za ubrzanje postupka, zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku u predmetu tog suda I 7838/10, kao neosnovan.
Protiv navedenog rešenja, predlagač je blagovremeno izjavila reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešnog i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primene materijalnog prava, s tim što je predložila da se revizija smatra izuzetno dozvolјenom, u skladu sa odredbom član 404. ZPP.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde

Član 41 | DIC | Stojanović protiv Hrvatske

Presuda je povezana sa rešenjem Rev 3050/2019 od 18.09.2019. godine godine, Vrhovnog kasacionog suda, kojim se odbacuje revizija tužene izjavlјena protiv presude Višeg suda u Vranju Gž 1751/18 od 13.11.2018. godine i odbija kao neosnovan zahtev tužioca za naknadu troškova odgovora na reviziju.

Presudom Osnovnog suda u Vranju Prr1 22/17 od 09.02.2018. godine, obavezana je tužena da tužiocu plati na ime naknade imovinske štete izazvane povredom prava na suđenje u razumnom roku u predmetu Opštinskog suda u Vranju
I br. 1012/09 (ranije I. br. 850/05) iznose sa zateznom kamatom od dospeća pa do isplate bliže navedene u izreci pod 1. Tužana je obavezana da tužiocu na ime troškova parničnog postupka plati iznos od 24.000,00 dinara.
Viši sud u Vranju je presudom Gž 1751/18 od 13.11.2018. godine odbio kao neosnovanu žalbu tužene i potvrdio presudu Osnovnog suda u Vranju Prr1 22/17 od 09.02.2018. godine. Odbijen je zahtev tužene za naknadu troškova drugostepenog postupka.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde

Tematski povezani sadržaj u biblioteci Pravosudne akademije

Nastavni materijal

Novine u oblasti nediskriminacije u 2020.
zaštita ljudskih prava diskriminacija diskriminacija žena praksa ESLjP praksa UN komiteta sudska praksa
Priručnik za postupanje stručnjaka u radu sa decom u građanskim sudskim postupcima – prvi deo
deca u građanskim sudskim postupcima poštovanje privatnog i porodičnog života prava deteta pravo na pravično zadovoljenje pravo na pravično suđenje
Priručnik za postupanje stručnjaka u radu sa decom u građanskim sudskim postupcima - drugi deo
deca u sudskim postupcima prava deteta
Priručnik za postupanje stručnjaka u radu sa decom u građanskim sudskim postupcima - treći deo
deca u sudskim postupcima najbolji interes deteta prava deteta
Posebna znanja i veštine u radu sa decom u građanskim stvarima i komunikacija sa decom u sudu
najbolji interes deteta prava deteta
Najbolji interes deteta
Konvencija o pravima deteta najbolji interes deteta prava deteta
Zaštita prava na suđenje u razumnom roku
pravo na pravično suđenje razuman rok tužba za naknadu imovinske štete
Pravo deteta na izražavanje mišljenja i participacija deteta - Opšti komentar br.12 o pravu deteta da bude saslušano (2009)
deca u građanskim sudskim postupcima Konvencija o pravima deteta prava deteta standardi Ujedinjenih nacija
Najbolji interes deteta - Opšti komentar br. 14 (2013) o pravu deteta da njegovi/njeni interesi budu od prvenstvenog značaja
deca u građanskim sudskim postupcima Konvencija o pravima deteta prava deteta standardi Ujedinjenih nacija
Prava deteta i standardi Ujedinjenih nacija
deca u građanskim sudskim postupcima Konvencija o pravima deteta prava deteta
Pravo na poštovanje privatnog i porodičnog života i prava deteta praksa ESLjP
poštovanje porodičnog života poštovanje privatnog života prava deteta
Pravo na pravično suđenje u praksi ESLjP uz poseban osvrt na porodične sporove
Evropska konvencija o ljudskim pravima porodični sporovi prava deteta pravo na pravično suđenje
Zaštita deteta od nasilja u porodici
nasilje u porodici deca u građanskim sporovima najbolji interes deteta prava deteta
Postupanje sa maloletnicima u prekršajnom postupku
maloletnici prekršajni postupak
Urednost i zakonitost unapred pripremljenog plana reorganizacije
plan reorganizacije stečaj
Vodič za profesionalnu i uspešnu komunikaciju sudova sa javnošću
javni nastup komunikacija sa javnošću komunikaciona strategija PR priručnik
Obuka sudija i tužilaca Republike Srbije u oblasti etike i prevencije i otkrivanja korupcije: ocena stanja i preporuke
etika i integritet otkrivanje korupcije prevencija korupcije priručnik
Napredni kurs za traženje i privremeno i trajno oduzimanje imovinske koristi stečene vršenjem krivičnih dela putem interneta – priučnik za samostalnu obuku
krivična dela putem interneta visokotehnološki kriminal oduzimanje imevine proistekle iz krivičnog dela priručnik
Nasilje u porodici - pravni okvir, međunarodni instrumenti i sentence presuda
nasilje u porodici praksa ESLjP praksa UN komiteta
Nasilje u porodici - položaj oštećenog lica u krivičnom postupku
krivični postupak nasilje u porodici položaj oštećenog praksa ESLjP sudska praksa
Priručnik i kurikulum za obuku profesionalaca u kontaktu sa decom žrtvama krivičnih dela
žrtve krivičnog dela maloletnici priručnik
Priručnik za obuku profesionalaca u oblasti pravosuđa po meri deteta
pravosuđe po meri deteta smernice za predavače maloletnici
Primena standarda Ujedinjenih nacija u zaštiti ljudskih prava pred domaćim sudovima - prava deteta, priručnik za sudije
zaštita ljudskih prava prava deteta praksa UN komiteta priručnik standardi Ujedinjenih nacija sudska praksa
Primena standarda Ujedinjenih nacija u postupanju domaćih sudova u zaštiti ljudskih prava: Standardi Ujedinjenih nacija u ostvarivanju prava osoba sa invaliditetom - priručnik za sudije
zaštita osoba sa invaliditetom praksa UN komiteta priručnik standardi Ujedinjenih nacija sudska praksa
Primena standarda Ujedinjenih nacija u postupanju domaćih sudova u zaštiti ljudskih prava: Standardi Ujedinjenih nacija u ostvarivanju principa nediskriminacije - priručnik za sudije
diskriminacija zaštita ljudskih prava praksa UN komiteta priručnik standardi Ujedinjenih nacija sudska praksa
Primena standarda Ujedinjenih nacija u postupanju domaćih sudova u zaštiti ljudskih prava: Standardi Ujedinjenih nacija u oblasti azila i migracija - priručnik za sudije
azil zaštita ljudskih prava migracije praksa UN komiteta priručnik standardi Ujedinjenih nacija sudska praksa
Smernice za rodno-odgovoran pristup presuđivanju u predmetima rodno-zasnovanog nasilja
nasilje nad ženama Evropska konvencija o ljudskim pravima rodno-zasnovano nasilje standardi Ujedinjenih nacija
Azil - staistički podaci za Republiku Srbiju za 2018. godinu
azil migracije
Direktna primena UN standarda u oblasti zaštite ljudskih prava III radionica - prava izbeglica, tražilaca azila i migranata
azil prava izbeglica zaštita ljudskih prava migracije standardi Ujedinjenih nacija
Zabrana vraćanja - obuka za sudije
azil prava izbeglica zaštita ljudskih prava migracije standardi Evropskog suda za ljudska prava standardi Ujedinjenih nacija
Pojam diskriminacije
diskriminacija praksa UN komiteta standardi Ujedinjenih nacija
Poslovna sposobnost – međunarodni standardi i obaveze
zaštita ljudskih prava standardi Evropskog suda za ljudska prava standardi Ujedinjenih nacija
Šta je invaliditet? Prava osoba sa invaliditetom
prava osoba sa invaliditetom zaštita ljudskih prava zaštita osoba sa invaliditetom standardi Ujedinjenih nacija
Pristupačnost i prinudna hospitalizacija
prava osoba sa invaliditetom zaštita ljudskih prava standardi Ujedinjenih nacija
Prava osoba sa invaliditetom - zabrana diskriminacije 1
prava osoba sa invaliditetom diskriminacija zaštita ljudskih prava zaštita osoba sa invaliditetom standardi Ujedinjenih nacija
Prava osoba sa invaliditetom - zabrana diskriminacije 2
prava osoba sa invaliditetom diskriminacija zaštita ljudskih prava zaštita osoba sa invaliditetom standardi Ujedinjenih nacija
Praktični vodič za primenu Evropske konvencije u Republici Srbiji
Evropska konvencija o ljudskim pravima zaštita ljudskih prava standardi Evropskog suda za ljudska prava
Suđenje u razumnom roku - priručnik za obuku sudija
zaštita prava na suđenje u razumnom roku priručnik standardi Evropskog suda za ljudska prava sudska praksa
Pravni koncepti Evropskog suda za zaštitu ljudskih prava
Evropska konvencija o ljudskim pravima standardi Evropskog suda za ljudska prava
Smernice za izradu nacrta prvostepenih sudskih odluka u građanskoj materiji - program obuke sudskih pomoćnika
izrada prvostepenih sudskih odluka priručnik
Sudska praksa Upravnog suda u izbornom sporu u sprovođenju lokalnih izbora
izborno pravo sudska praksa Upravnog suda
Priručnik o troškovima krivičnog postupka
Zakon o krivičnom postupku krivični postupak priručnik sudski troškovi troškovi krivičnog postupka
Suđenje u razumnom roku prema članu 6 EKLjP u radnim sporovima i praksa Evropskog suda za ljudska prava
zaštita prava na suđenje u razumnom roku praksa ESLjP radni sporovi
Zaštita uzbunjivača kroz Zakon o zaštiti uzbunjivača te analizu DIREKTIVE (EU) 2019/1937 Evropskog Parlamenta
zaštita uzbunjivača međunarodni pravni standardi praksa ESLjP
Konvencije MOR-a i preporuke u oblasti socijalnoekonomskih prava
radni sporovi
Vršnjačko nasilje s osvrtom na internetsko nasilje „Sajber buling“ kroz domaće i međunarodne propise s osvrtom na Uredbu o bezbednosti i zaštiti dece pri korišćenju informaciono-komunikacionih tehnologija
Cyberbullying bezbednost dece na internetu visokotehnološki kriminal zaštita dece krivična dela putem interneta nasilje u digitalnom okruženju
Visokotehnološki kriminal u domaćim i međunarodnim propisima
visokotehnološki kriminal
Pravo na imovinu kroz domaće propise i član 1 Protokola 1 uz EKLjP
Evropska konvencija o ljudskim pravima pravo na imovinu praksa ESLjP
Zločin iz mržnje kroz relevantnu prasku Evropskog suda za ljudska prava
Evropska konvencija o ljudskim pravima zločin iz mržnje praksa ESLjP
Zločin iz mržnje kroz Krivični zakonik i međunarodne propise, te domaću i sudsku praksu Evropskog suda za ljudska prava
zločin iz mržnje praksa ESLjP sudska praksa
Lišenje roditeljskog prava kroz domaće propise i praksu VKS i ESLjP
zaštita dece lišenje roditeljskog prava praksa ESLjP sudska praksa
Zaštita od porodičnog nasilja kroz porodično, krivično pravo i Zakon o sprečavanju nasilja u porodici, kroz praksu domaćih sudova te praksu Evropskog suda za ljudska prava
nasilje nad ženama nasilje u porodici praksa ESLjP sudska praksa
Pranje novca kroz domaće i međunarodne propise s osvrtom na Zakon o digitalnoj imovini i Zakon o sprečavanju pranja novca i finansiranja terorizma
digitalna imovina (kriptovalute)- pranje novca
Digitalna imovina
digitalna imovina (kriptovalute)-
Krivična dela protiv prava po osnovu rada sa domaćom sudskom praksom i praksom ESLjP
praksa ESLjP radni sporovi sudska praksa
Dostavljanje u parničnom postupku elektronskom poštom
parnica
Upravno sudstvo u razvijenim zemljama, prof. Dr Vuk Cucić
upravno sudstvo
Zakon o opštem upravnom postupku - izvod, prof. Dr Dobrosav Milovanović
Zakon o opštem upravnom postupku upravno sudstvo
Osnovni pojmovi u oblasti javnih nabavki - Blaženka Stojanović, septembar – oktobar 2023
javne nabavke
Pravila postupka javnih nabavki, dr Dobrosav Milovanović septembar – oktobar 2023
javne nabavke
Mehanizam zaštite i podrške žrtvama prema Zakonu o sprečavanju nasilja u porodici Republike Srbije - infografika
nasilje nad ženama nasilje u porodici rodno-zasnovano nasilje
Postupak i tehnika izrade sudskih odluka
izrada prvostepenih sudskih odluka sudska praksa
Tehnika izrade presude za sudije i sudijske pomoćnike privrednih sudova - nastavni materijal za obuku
Privatnost i zaštita podataka o ličnosti kroz domaće i međunarodno pravo s osvrtom na korisnike Fejsbuka i interneta sa krivičnopravnog aspekta
visokotehnološki kriminal zaštita podataka o ličnosti međunarodni pravni standardi poštovanje privatnog života poštovanje privatnog i porodičnog života
Zaštita dece pri korišćenju informaciono-komunikacionih tehnologija u domaćem i međunarodnom pravu
Cyberbullying visokotehnološki kriminal Zakon o informacionoj bezbednosti zaštita dece na internetu međunarodni pravni standardi
javne nabavke - priprema za sprovođenje postupka javne nabavke, objavljivanje i transparentnost
javne nabavke
Javne nabavke - izbor učesnika i dodela ugovora
javne nabavke
Javne nabavke - dodela ugovora i izvršenje ugovora
javne nabavke
Javne nabavke - posebni postupci javnih nabavki i monitoring nad promenom propisa o javnim nabavkama
javne nabavke
Zakon o izvršenju i obezbeđenju - sporna pitanja
zakon o izvršenju i obezbeđenju
Uputstvo za korišćenje baza podataka eJuris sistema
Evropska konvencija o ljudskim pravima praksa ESLjP praksa UN komiteta
Klauzula zabrane konkurencije u domaćem i međunarodnom pravu kroz sudsku praksu i MOR
zabrana konkurencije međunarodni pravni standardi radno pravo sudska praksa ugovor o radu
Analiza javnobeležničke forme obligacionih ugovora
javni beležnici obligacioni ugovori
Priručnik za primenu načela oportuniteta krivičnog gonjenja - treće, izmenjeno i dopunjeno izdanje
krivični postupak krivično gonjenje krivično pravo načelo oportuniteta
Osnovi ekološkog prava
ekološko pravo zaštita životne sredine
Oduzimanje imovinske koristi pribavljene korupcijom i teškim i organizovanim kriminalom
borba protiv korupcije borba protiv organizovanog kriminala međunarodni pravni standardi oduzimanje imevine proistekle iz krivičnog dela oduzimanje imovine praksa ESLjP standardi Evropskog suda za ljudska prava
Unfair terms control and the ex officio doctrine control
Zaštita prava potrošača
EU direktiva o zaštiti prava potrošača
Zaštita prava potrošača Pravo Evropske unije
Evropsko pravo potrošača - važeći pravni okvir
Zaštita prava potrošača Pravo Evropske unije
Pregled prakse domaćih sudova u oblasti zaštite potrošača
Zaštita prava potrošača sudska praksa
Prodaja u stečaju
stečaj
Osnaživanje izbeglica kroz visoko obrazovanje
prava izbeglica
Smernice o međunarodnoj zaštiti br. 14: Nekažnjavanje izbeglica zbog neregularnog ulaska ili boravka i ograničenja kretanja izbeglica u skladu sa članom 31. Konvencije o statusu izbeglica iz 1951. godine
međunarodni pravni standardi prava izbeglica praksa UN komiteta
Nacionalna bezbednost i lica koja traže međunarodnu zaštitu
azil prava izbeglica
Zaštita i nacionalna bezbednost - ključne poruke
prava izbeglica
Delotvorni pravni lekovi i postupak azila
azil međunarodni pravni standardi prava izbeglica
Stečajno pravo u Evropskoj uniji
Pravo Evropske unije stečaj
Pravo intelektualne svojine Evropske unije
intelektualna svojina Pravo Evropske unije
Naknada štete zbog povrede prava tržišne konkurencije
povreda prava tržišne konkurencije Pravo Evropske unije
EU Copyright Law: An Overview
intelektualna svojina Pravo Evropske unije
Ključna nacionalna sporna pitanja u pogledu autorskih prava - zakonsko uređenje autorskih prava
autorska prava intelektualna svojina
Litigating before a new Court:The Unified Patent Court
intelektualna svojina Pravo Evropske unije
Recent EU case law on absolute and relative grounds
žig zaštitni znak praksa evropskih sudova sudska praksa
Recent EU case law on designs and update on Design Legal Reform
intelektualna svojina Pravo Evropske unije praksa evropskih sudova
The EUIPO Boards of Appeal
autorska prava intelektualna svojina Pravo Evropske unije
Zaštita žiga
žig intelektualna svojina
Identifikovanje ekonomsko-finansijske pozicije društva, mere reorganizacije i biznis plan
plan reorganizacije stečaj
Metodologije procene sa studijom slučaja
stečaj
Pobijanje pravnih radnji stečajnog dužnika
stečaj
Poređenje vrednosti stečajnog dužnika u bankrotstvu i reorganizaciji
plan reorganizacije stečaj
Procena vrednosti udela u kapitalu
stečaj
Prodaja imovine stečajnog dužnika
stečaj
Uvod u računovodstvo i finansijsko izveštavanje
stečaj

Publikacije

Priručnik za postupanje stručnjaka u radu sa decom u građanskim sudskim postupcima
građanski postupak deca u građanskim sudskim postupcima maloletnici najbolji interes deteta
Priručnik za primenu zakona o parničnom postupku
Zakon o parničkom postupku parnica priručnik sudsko poravnanje troškovi parničnog postupka
Sprečavanje nekažnjivosti trgovaca ljudima i podrška žrtvama - analiza odabranih predmeta
priručnik trgovina ljudima
Zbirka sudske prakse u predmetima koji se odnose na vatreno oružje - vol.1/2015-2019
analiza presude vatreno oružje sudska praksa
Oduzimanje imovine proistekle iz krivičnog dela - priručnik za primenu u praksi
krivično pravo oduzimanje imevine proistekle iz krivičnog dela oduzimanje imovine priručnik
Prekršaji u oblasti javnih nabavki - priručnik
javne nabavke prekršajni postupak priručnik
Uviđaj saobraćajnih nezgoda za javne tužioce i saobraćajnu policiju
uviđaj uviđaj saobraćajnih nezgoda
Postupanje sa maloletnicima u prekršajnom postupku
maloletnici prekršajni postupak
Standardi Evropskog suda za ljudska prava od značaja za Upravni sud
Evropska konvencija o ljudskim pravima standardi Evropskog suda za ljudska prava upravno sudstvo
Vodič za profesionalnu i uspešnu komunikaciju sudova sa javnošću
javni nastup komunikacija sa javnošću komunikaciona strategija PR priručnik
Obuka sudija i tužilaca Republike Srbije u oblasti etike i prevencije i otkrivanja korupcije: ocena stanja i preporuke
etika i integritet otkrivanje korupcije prevencija korupcije priručnik
Napredni kurs za traženje i privremeno i trajno oduzimanje imovinske koristi stečene vršenjem krivičnih dela putem interneta – priučnik za samostalnu obuku
krivična dela putem interneta visokotehnološki kriminal oduzimanje imevine proistekle iz krivičnog dela priručnik
Priručnik za suzbijanje privrednog kriminaliteta i korupcije
borba protiv korupcije zloupotreba službenog položaja korupcija otkrivanje korupcije
Praktikum za istrage i suđenja krivičnih dela korupcije
borba protiv korupcije korupcija finansijska forenzika priručnik
Istraga i procesuiranje krivičnih dela korupcije identifikovanih kroz revizorske izveštaje - praktikum za pripadnike pravosuđa i policije
borba protiv korupcije korupcija revizorski izveštaji finansijska forenzika
Pisanje krivičnih presuda - priručnik
pisanje krivičnih presuda pisanje presuda citiranje presuda ESLjP
Priručnik za pisanje optužnih akata
optužni akt priručnik
Oduzimanje imovine proistekle iz krivičnog dela - izazovi i preporuke za unapređenje postupka
oduzimanje imevine proistekle iz krivičnog dela oduzimanje imovine
Priručnik za primenu alternativnih sankcija
alternativne sankcije krivični postupak
Uporednopravna analiza uloge finansijskog forenzičara u krivičnom postupku
krivični postupak finansijska forenzika
Priručnik za popunjavanje izveštaja za uslovni otpust
uslovni otpust priručnik
Smernice za unapređenje sudske prakse u postupcima za naknadu štete žrtvama teških krivičnih dela u krivičnom postupku
žrtve krivičnog dela krivični postupak naknada štete žrtvama krivičnog dela priručnik sudska praksa
Priručnik za primenu načela oportuniteta krivičnog gonjenja
krivični postupak načelo oportuniteta
Smernice o merama zaštite svedoka u međunarodnom pravu i zakonodavstvu Republike Srbije
borba protiv korupcije borba protiv organizovanog kriminala borba protiv terorizma zaštita svedoka krivični postupak priručnik
Komparativna analiza zakonodavstva o zaštiti svedoka u regionu Zapadnog Balkana
zaštita svedoka
Metodologija za sprovođenje istrage u slučajevima zlostavljanja od strane policije
delotvorna istraga zlostavljanje od strane policije prava oštećenog sprovođenje istrage
Operativni priručnik za centre za bezbednost dece na internetu
bezbednost dece na internetu visokotehnološki kriminal nasilje u digitalnom okruženju nasilje na internetu
Vodič za sudije i tužioce na temu visokotehnološkog kriminala i zaštite maloletnih lica u Republici Srbiji
bezbednost dece na internetu visokotehnološki kriminal maloletnici
Mapa puta prevencije online i drugih nasilja nad decom na internetu u Republici Srbiji
bezbednost dece na internetu krivična dela putem interneta nasilje na internetu visokotehnološki kriminal
Priručnik za tužioce Republike Srbije o veštinama vođenja postupka
veštine vođenja postupka priručnik
Vodič za primenu Zakona o krivičnom postupku Republike Srbije
Zakon o krivičnom postupku priručnik
Priručnik za uviđaj
veštačenje uviđaj krivičnog dela priručnik uviđaj uviđaj saobraćajnih nezgoda
Priručnik i kurikulum za obuku profesionalaca u kontaktu sa decom žrtvama krivičnih dela
žrtve krivičnog dela maloletnici priručnik
Priručnik za obuku profesionalaca u oblasti pravosuđa po meri deteta
pravosuđe po meri deteta smernice za predavače maloletnici
Primena standarda Ujedinjenih nacija u zaštiti ljudskih prava pred domaćim sudovima - prava deteta, priručnik za sudije
zaštita ljudskih prava prava deteta praksa UN komiteta priručnik standardi Ujedinjenih nacija sudska praksa
Primena standarda Ujedinjenih nacija u postupanju domaćih sudova u zaštiti ljudskih prava: Standardi Ujedinjenih nacija u ostvarivanju prava osoba sa invaliditetom - priručnik za sudije
zaštita osoba sa invaliditetom praksa UN komiteta priručnik standardi Ujedinjenih nacija sudska praksa
Primena standarda Ujedinjenih nacija u postupanju domaćih sudova u zaštiti ljudskih prava: Standardi Ujedinjenih nacija u ostvarivanju principa nediskriminacije - priručnik za sudije
diskriminacija zaštita ljudskih prava praksa UN komiteta priručnik standardi Ujedinjenih nacija sudska praksa
Primena standarda Ujedinjenih nacija u postupanju domaćih sudova u zaštiti ljudskih prava: Standardi Ujedinjenih nacija u oblasti azila i migracija - priručnik za sudije
azil zaštita ljudskih prava migracije praksa UN komiteta priručnik standardi Ujedinjenih nacija sudska praksa
Vodič za član 17 Evropske konvencije o ljudskim pravima: zabrana zloupotrebe prava
Evropska konvencija o ljudskim pravima zloupotreba prava praksa ESLjP standardi Evropskog suda za ljudska prava
Vodič za član 10 Evropske konvencije o ljudskim pravima: Sloboda izražavanja
Evropska konvencija o ljudskim pravima zaštita ljudskih prava praksa ESLjP sloboda izražavanja standardi Evropskog suda za ljudska prava
Najnovija dešavanja u sudskoj praksi Evropskog suda za ljudska prava u oblasti slobode izražavanja – bilten br.1
Evropska konvencija o ljudskim pravima praksa ESLjP sloboda izražavanja standardi Evropskog suda za ljudska prava
Najnovija dešavanja u sudskoj praksi Evropskog suda za ljudska prava u oblasti slobode izražavanja – bilten br.2
Evropska konvencija o ljudskim pravima praksa ESLjP sloboda izražavanja standardi Evropskog suda za ljudska prava
Najnovija dešavanja u sudskoj praksi Evropskog suda za ljudska prava u oblasti slobode izražavanja – bilten br.3
Evropska konvencija o ljudskim pravima praksa ESLjP sloboda izražavanja standardi Evropskog suda za ljudska prava
Najbolje prakse podrške deci žrtvama nasilja u digitalnom okruženju
žrtve nasilja bezbednost dece na internetu maloletnici nasilje u digitalnom okruženju nasilje na internetu
Smernice za zaštu dece od digitalnog nasilja u Republici Srbiji
bezbednost dece na internetu nasilje u digitalnom okruženju nasilje na internetu
Međunarodno pravo ljudskih prava: izvori, mehanizmi i relevantnost
zaštita ljudskih prava
Praktični vodič za primenu Evropske konvencije u Republici Srbiji
Evropska konvencija o ljudskim pravima zaštita ljudskih prava standardi Evropskog suda za ljudska prava
Socijalno-ekonomska prava žena u Srbiji
prava žena diskriminacija žena zaštita ljudskih prava
Suđenje u razumnom roku - priručnik za obuku sudija
zaštita prava na suđenje u razumnom roku priručnik standardi Evropskog suda za ljudska prava sudska praksa
Socio-ekonomska prava žena u Srbiji - priručnik
prava žena zaštita ljudskih prava
Sloboda izražavnja i sloboda medija - priručnik
Evropska konvencija o ljudskim pravima zaštita ljudskih prava priručnik sloboda izražavanja standardi Evropskog suda za ljudska prava
Leksikon medijskih i pravnih pojmova u Republici Srbiji
zaštita ljudskih prava
Informacijski poremećaj: ka interdisciplinarnom okviru za istraživanje i kreiranje sektorske politike
Priručnik za postupanje stručnjaka u radu sa decom u građanskim sudskim postupcima
građanski postupak deca u građanskim sudskim postupcima deca u građanskim sporovima deca u sudskim postupcima priručnik
Covid-19 i njegov uticaj na ljudska prava - pregled relevantne prakse Evropskog suda za ljudska prava
Evropska konvencija o ljudskim pravima praksa ESLjP standardi Evropskog suda za ljudska prava
Kriterijumi za ocenu povrede prava na suđenje u razumnom roku
Evropska konvencija o ljudskim pravima zaštita prava na suđenje u razumnom roku praksa ESLjP razuman rok standardi Evropskog suda za ljudska prava
Sloboda izražavanja: vodič za tumačenje člana 10 Evropske konvencije o ljudskim pravima i njegovog konteksta
Evropska konvencija o ljudskim pravima sloboda izražavanja standardi Evropskog suda za ljudska prava
Handbook on European law relating to access to justice
pristup pravdi Evropska konvencija o ljudskim pravima priručnik
Smernice za izradu nacrta prvostepenih sudskih odluka u građanskoj materiji - program obuke sudskih pomoćnika
izrada prvostepenih sudskih odluka priručnik
Zaštita podataka o ličnosti u sektoru bezbednosti - vodič kroz zakonsku regulativu
zaštita podataka o ličnosti
Zaštita prava ličnosti od povreda u masmedijima
zaštita prava ličnosti sloboda javnog informisanja sloboda izražavanja
Granice slobode političkog udruživanja - uporednoteorijska studija
političko udruživanje sloboda udruživanja
Zaštita migranata prema Evropskoj konvenciji za zaštitu ljudskih prava i Evropskoj socijalnoj povelji - priručnik za pravnike
zaštita migranata Evropska konvencija o ljudskim pravima priručnik
Smernice za krivično gonjenje zločina iz mržnje
zločin iz mržnje krivično gonjenje
Podrška primeni medijacije u sudovima i advokaturi u Srbiji
medijacija
Ljudska prava u Evropi - pravni bilten br.3/2018
praksa ESLjP standardi Evropskog suda za ljudska prava sudska praksa
Ljudska prava u Evropi - pravni bilten br.2/2019
praksa ESLjP standardi Evropskog suda za ljudska prava sudska praksa
Ljudska prava u Evropi - pravni bilten br.1/2018
praksa ESLjP standardi Evropskog suda za ljudska prava sudska praksa
Revija za kriminologiju i krivično pravo - tematski broj "Kazna doživotnog zatvora i uslovni otpust"
kazna doživotnog zatvora krivično pravo međunarodni pravni standardi standardi Evropskog suda za ljudska prava uslovni otpust
Medijska regulatorna tela i govor mržnje
govor mržnje medijska regulatorna tela
Applying the charter of fundamental rights of the European Union in law and policymaking at national level
zaštita ljudskih prava osnovna ljudska prava
Kako da ostvarite pravo na besplatnu pravnu pomoć – vodič za gradske i opštinske uprave
besplatna pravna pomoć priručnik
Vodič kroz privredno kaznene postupke: prekršaji i privredni prestupi
prekršajni postupak privredni prestup priručnik
Vodič kroz upravni spor
priručnik upravni spor
Kako do bržeg ostvarivanja prava na starosnu penziju - sudska zaštita
penzija - sudska zaštita priručnik sudska praksa Upravnog suda
Kako da ostvarite pravo na besplatnu pravnu pomoć – Praktičan vodič za građane
besplatna pravna pomoć priručnik
Prvi put na sudu i prvi put u sudu - vodič
priručnik samozastupanje građana
Vodič za samozastupanje građana - parnični postupak i postupci pred nezavisnim institucijama
parnica priručnik samozastupanje građana
Vodič za ostvarivanje prava na sudskog tumača - prevodioca
parnica pravo na sudskog tumača priručnik
Vodič za oslobođenje od sudskih troškova: troškovi u parničnom postupku i kako ih se osloboditi?
parnica priručnik troškovi parničnog postupka
Zašto nam je potreban nezavisan sudija?
vodič otvorena vrata pravosuđa
Vodič za zaštitu prava potrošača
vodič otvorena vrata pravosuđa prava potrošača
Šta da radim kada mi stigne poziv za svedočenje?
otvorena vrata pravosuđa svedočenje
Šta ako sam lišen/a slobode?
vodič lišenje slobode osnovna ljudska prava
Moja prava u slučaju legitimisanja, pretresa i lišenja slobode
vodič lišenje slobode otvorena vrata pravosuđa pretres
Moja prava u slučaju da suđenje traje nerazumno dugo
vodič zaštita prava na suđenje u razumnom roku otvorena vrata pravosuđa razuman rok
Kako da prijavim korupciju i koja su mi prava i obaveze ako to učinim?
borba protiv korupcije vodič korupcija
Moja prava u slučaju (ne)zakonitog prisluškivanja
vodič nezakonito prisluškivanje prisluškivanje
Moja prava u izvršnom postupku
vodič izvršni postupak otvorena vrata pravosuđa postupak izvršenja
Vodič kroz ostavinski postupak
vodič ostavinski postupak otvorena vrata pravosuđa
Vodič kroz Zakon o prekršajima - moja prava i obaveze
vodič otvorena vrata pravosuđa prekršajni postupak
Vodič za individualne predstavke komitetima Ujedinjenin nacija
vodič praksa UN komiteta predstavka standardi Ujedinjenih nacija
Sporazumi javnog tužioca i okrivljenog / osuđenog
vodič otvorena vrata pravosuđa sporazum javnog tužioca i okrivljenog sporazum o priznanju krivičnog dela
Vodič kroz advokatsku tarifu
advokatska tarifa vodič građanski postupak krivični postupak
Vodič kroz pravno uređenje braka (sklapanje i razvod braka, poveravanje dece, deoba imovine)
brak vodič otvorena vrata pravosuđa razvod braka
Moja prava u slučaju saobraćajne nezgode: vodič za postupak pred osiguravajućim društvima
vodič otvorena vrata pravosuđa postupak pred osiguravajućim društvom saobraćajna nezgoda
Ustavna žalba - vodič za obraćanje Ustavnom sudu
vodič otvorena vrata pravosuđa ustavna žalba Ustavni sud
Obraćanje Evropskom sudu za ljudska prava
vodič otvorena vrata pravosuđa praksa ESLjP
Kako da pomognem da izborna kampanja bude poštenija?
vodič izborno pravo otvorena vrata pravosuđa
Priručnik o troškovima krivičnog postupka
Zakon o krivičnom postupku krivični postupak priručnik sudski troškovi troškovi krivičnog postupka
Smernice za efikasno odlučivanje u manje složenim predmetima sa prekršajima iz oblasti javnih nabavki
javne nabavke prekršajni postupak
Standard Operating Procedures (SOPs) for investigating national and transnational trafficking in persons cases among project countries, making use of international cooperation tools and techniques
žrtve krivičnog dela međunarodna saradnja u krivičnim stvarima trgovina ljudima
Nasilje u porodici - pregled međunarodnih standarda i jurisprudencije Evropskog suda za ljudska prava
diskriminacija žena međunarodni pravni standardi nasilje nad ženama nasilje u porodici praksa ESLjP standardi Evropskog suda za ljudska prava standardi Ujedinjenih nacija
Nezavisnost i nepristrasnost pravosuđa - pregled relevantne prakse Evropskog suda za ljudska prava
vodič nezavisnost nepristrasnost praksa ESLjP
Zašto moramo zajedno protiv nasilja u porodici - odgovori na nedoumice i dileme u postupanju nadležnih institucija u cilju zaštite i podrške žrtvama nasilja u porodici
žrtve nasilja multisektorski pristup nasilje nad ženama nasilje u porodici rodno-zasnovano nasilje
Odgovori na nedoumice i dileme oko primene zakona o sprečavanju nasilja u porodici
žrtve nasilja multisektorski pristup nasilje nad ženama nasilje u porodici rodno-zasnovano nasilje
Predlog za unapređivanje rada grupe za koordinaciju i saradnju u skladu sa zakonom o sprečavanju nasilja u porodici
žrtve nasilja multisektorski pristup nasilje nad ženama nasilje u porodici rodno-zasnovano nasilje
Smernice za posredovanje u zapošljavanju žrtava nasilja u porodici
žrtve nasilja multisektorski pristup nasilje u porodici rodno-zasnovano nasilje
Zajedno protiv nasilja u porodici - odgovori na nedoumice i dileme u postupanju zaposlenih u sistemu zdravstvene zaštite sa ciljem sprečavanja nasilja u porodici, uključujući i nasilje počinjeno zloupotrebom vatrenog oružja
žrtve nasilja multisektorski pristup nasilje nad ženama nasilje u porodici rodno-zasnovano nasilje
Veštine u dokazivanju krivičnog dela nasilje u porodici - vodič za delotvornu prevenciju i zaštitu od nasilja u porodici
vodič žrtve nasilja multisektorski pristup nasilje nad ženama nasilje u porodici rodno-zasnovano nasilje
Priručnik za primenu metodologije procene rizika u postupcima javnih nabavki za tužioce i policiju
javne nabavke priručnik procena rizika
Izveštaj namenjen policiji i tužiocima o implementaciji priručnika za primenu metodologije procene rizika u javnim nabavkama za tužioce i policiju, maj 2024.
javne nabavke priručnik
Priručnik za primenu načela oportuniteta krivičnog gonjenja - treće, izmenjeno i dopunjeno izdanje
krivični postupak krivično gonjenje krivično pravo načelo oportuniteta
Oduzimanje imovinske koristi pribavljene korupcijom i teškim i organizovanim kriminalom
borba protiv korupcije borba protiv organizovanog kriminala međunarodni pravni standardi oduzimanje imevine proistekle iz krivičnog dela oduzimanje imovine praksa ESLjP standardi Evropskog suda za ljudska prava
Član 1 Protokola br. 1 uz EKLjP: trajno/privremeno oduzimanje imovine
Evropska konvencija o ljudskim pravima međunarodni pravni standardi oduzimanje imevine proistekle iz krivičnog dela oduzimanje imovine pravo na imovinu praksa ESLjP
Sveobuhvatne smernice za uporednu analizu dokaza neophodnih za uspešan postupak u predmetima organizovanog kriminala, pranja novca i povraćaja imovine
borba protiv organizovanog kriminala izvođenje dokaza krivični postupak oduzimanje imovine pranje novca
Veštačka inteligencija i zaštita ljudskih prava kroz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i sloboda i za sada postojeći normativni okvir
veštačka inteligencija Evropska konvencija o ljudskim pravima
Izdržavanje vanbračnih partnera kroz domaće zakonodavstvo i Haški Protokol o merodavnom pravu za obaveze izdržavanja iz 2007. godine
porodični odnosi
Smernice za usklađivanje prakse u predmetima javnih nabavki - na osnovu analize odluka Upravnog suda i Republičke komisije za zaštitu prava u postupcima javnih nabavki
javne nabavke sudska praksa Upravnog suda
Obrada podataka o ličnosti zaposlenih shodno Zakonu o zaštiti podataka o ličnosti i GDPR uz domaću sudsku praksu i praksu ESLjP
zaštita podataka o ličnosti praksa ESLjP radno pravo sudska praksa
Environmental Courts and Tribunals – 2021 - A Guide for Policymakers
ekološko pravo zaštita životne sredine
Priručnik o načinima upravljanja elektronskim uređajima, elektronskim dokazima i nosačima elektronskih dokaza
digitalna imovina (kriptovalute)- digitalna forenzika elektronski dokazi izvođenje dokaza
Priručnik za sprovođenje finansijskog istraživanja
finansijska forenzika finansijsko istraživanje