(Čl. 6) Pravo na pravično suđenje
(Čl. 6) Krivični postupak
(Čl. 6-1) Pravična rasprava
(Čl. 6-1) Suđenje u akuzatorskom postupku
(Čl. 6-1) Ravnopravnost stranaka
(Čl. 6-3-c) Lična odbrana

Tematske ključne reči

VS deskriptori

Zbirke

Sudska praksa
Presuda ESLJP
Odbor

Sažetak

Evropski sud za ljudska prava doneo je 10. juna 2021. godine jedinstvenu presudu prethodno spojivši odlučivanje o zahtevima (tužbama) podnosilaca u tri predmeta Kraljević Gudelj, Kašinec i Vukšić. Podnosioci su prigovarali zbog nepozivanja na sednice drugostepenog veća i nedostavljanje podneska suprotne strane (državnog tužilaštva) okrivljenim u žalbenom postupku.

Pozivajući se na dobro utvrđenu praksu, Evropski sud je smatrao da činjenica što je prema podnosiocima primenjena uslovna kazna i nezavisno o diskreciji žalbenog suda da odluči hoće li im omogućiti prisustvovanje sednici žalbenog veća, te nezavisno o tome što podnosioci nisu zatražili da lično prisustvuju sednici, trebalo im je radi poštenosti postupka omogućiti saslušanje i iznošenje obrane pred drugostepenim sudom. S timu vezi je, Evropski sud utvrdio povrede čl. 6. st. 1. i 3. (c) Konvencije podnosiocima Kraljević Gudelj i Vukšiću.

Takođe, Evropski sud je ponovo zauzeo stav da nedostavljanje podneska koji sadrži obrazloženo mišljenje nadležnog državnog tužilaštva okrivljenom u žalbenom postupku predstavlja povredu prava na jednakost stranaka i kontradiktornost postupka. Imajući u vidu raniju sudsku praksu, utvrdio je povredu čl. 6. st. 1 Konvencije u odnosu na podnosioca Kašinca.

Evropski sud je dosudio po 1.500 eura naknade za neimovinsku štetu svakom podnosiocu, uvećanu za troškove postupka.

Preuzmite presudu u pdf formatu

EUROPSKI SUD ZA LJUDSKA PRAVA

PRVI ODJEL

PREDMET KRALJEVIĆ GUDELJ I DRUGI protiv HRVATSKE

(Zahtjevi br. 42411/16 i dva druga zahtjeva)

PRESUDA

STRASBOURG

10. lipnja 2021.

Ova je presuda konačna, no može biti podvrgnuta uredničkim izmjenama.

U predmetu Kraljević Gudelj protiv Hrvatske, Europski sud za ljudska prava (Prvi odjel), zasjedajući u odboru u sastavu:

Krzysztof Wojtyczek, predsjednik,
Erik Wennerström,
Ioannis Ktistakis, suci,
i Liv Tigerstedt, zamjenica tajnika Odjela,

uzimajući u obzir: tri zahtjeva (br. 42411/16, 51412/16 i 52016/16) protiv Republike Hrvatske koje je troje hrvatskih državljana, gđa Marina Kraljević Gudelj, g. Krešimir Kašinec i g. Slavko Vukšić („podnositelji zahtjeva”) podnijelo Sudu na temelju članka 34. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Konvencija”) na datume navedene u prilogu;

odluku da se Vladu Republike Hrvatske („Vlada”) obavijesti o prigovorima na temelju članka 6. stavka 1. i stavka 3. točke (c) Konvencije, a da se ostatak zahtjeva br. 42411/16 i 51412/16 odbaci kao nedopušten;

očitovanja stranaka; nakon vijećanja zatvorenog za javnost 18. svibnja 2021. godine, donosi sljedeću presudu koja je usvojena na navedeni datum:

UVOD

Predmet se odnosi na prigovore podnositelja zahtjeva, na temelju članka 6. stavka 1. i stavka 3. točke (c) Konvencije, da im u kaznenim postupcima koji su se vodili protiv njih nije bila pružena mogućnost prisustvovati sjednicama žalbenog vijeća (prva podnositeljica zahtjeva i treći podnositelj zahtjeva) i da je načelo jednakosti stranaka u postupku bilo povrijeđeno jer podnesak Državnog odvjetništva nije bio dostavljen obrani (drugi podnositelj zahtjeva).

ČINJENICE

Popis podnositelja zahtjeva naveden je u prilogu.
Vladu je zastupala njezina zastupnica, gđa Š. Stažnik.
Činjenično stanje predmeta, kako su ga iznijele stranke, može se sažeti kako slijedi.

I. KRALJEVIĆ GUDELJ PROTIV HRVATSKE, ZAHTJEV BR. 42411/16

Dana 29. srpnja 2013. protiv prve podnositeljice zahtjeva podignuta je optužnica pred Općinskim kaznenim sudom u Zagrebu zbog krivotvorenja javne isprave.
Dana 21. ožujka 2014. Općinski kazneni sud u Zagrebu proglasio je prvu podnositeljicu zahtjeva krivom za djelo koje joj je stavljeno na teret te joj je izrekao kaznu zatvora u trajanju od jedne godine, koju je zamijenio radom za opće dobro.
U svibnju 2014. prva podnositeljica zahtjeva podnijela je Županijskom sudu u Zagrebu žalbu protiv presude Općinskog kaznenog suda u Zagrebu, osporavajući činjenične i pravne osnove svoje osude i kazne i prigovarajući brojnim materijalnim i postupovnim nedostacima u suđenju i presudi. Zatražila je i da njezin odvjetnik bude pozvan prisustvovati sjednici žalbenog vijeća.
I Općinsko državno odvjetništvo u Zagrebu, nadležno tijelo kaznenog progona pred Općinskim kaznenim sudom u Zagrebu, podnijelo je žalbu protiv kazne izrečene prvoj podnositeljici zahtjeva.
Dana 18. ožujka 2015. Županijski sud u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi, kojem je predmet u međuvremenu ustupljen, održao je sjednicu, a da nije o tome obavijestio prvu podnositeljicu zahtjeva ni njezina odvjetnika. Istoga je dana odbio obje žalbe kao neosnovane i potvrdio je prvostupanjsku presudu. Nije pružio obrazloženje o tome zašto prva podnositeljica zahtjeva ni njezin odvjetnik nisu bili pozvani prisustvovati sjednici.
Dana 8. svibnja 2015. prva podnositeljica zahtjeva podnijela je ustavnu tužbu Ustavnom sudu Republike Hrvatske tvrdeći, inter alia, da njoj i njezinu odvjetniku nije bila pružena mogućnost prisustvovati sjednici žalbenog vijeća.
Dana 14. siječnja 2016. Ustavni je sud proglasio ustavnu tužbu prve podnositeljice zahtjeva nedopuštenom kao očigledno neosnovanom.
Punomoćnik prve podnositeljice zahtjeva obaviješten je o rješenju Ustavnog suda 27. siječnja 2016. godine.

II. KAŠINEC PROTIV HRVATSKE, ZAHTJEV BR. 51412/16

Dana 28. ožujka 2007. protiv drugog podnositelja zahtjeva podignuta je optužnica pred Općinskim kaznenim sudom u Zagrebu zbog bludne radnje prema djetetu.
Dana 23. ožujka 2009. Općinski kazneni sud u Zagrebu proglasio je drugog podnositelja zahtjeva krivim za djelo koje mu je stavljeno na teret te mu je izrekao kaznu zatvora u trajanju od devet mjeseci. Izrečena je i sigurnosna mjera obveznog psihijatrijskog liječenja. Dodatna je optužba odbijena.
Dana 6. kolovoza 2009. drugi podnositelj zahtjeva podnio je žalbu Županijskom sudu u Zagrebu navodeći brojne materijalne i postupovne nedostatke u postupku i presudi.
Tijekom žalbenog postupka spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu, koje je Županijskom sudu u Zagrebu dostavilo obrazloženo mišljenje pozivajući na odbijanje žalbe. To mišljenje nije dostavljeno podnositelju žalbe.
Dana 22. ožujka 2011. Županijski sud u Zagrebu održao je sjednicu u nazočnosti drugog podnositelja zahtjeva, njegova odvjetnika i zamjenika Županijskog državnog odvjetnika u Zagrebu. Tijekom sjednice zamjenik Županijskog državnog odvjetnika u Zagrebu potvrdio je svoje obrazloženo mišljenje. Odvjetnik drugog podnositelja zahtjeva ponovio je tvrdnje navedene u žalbi. Stranke su izjavile da nemaju primjedbi na način provođenja sjednice ni sadržaj službenog zapisnika.
Istog dana Županijski sud u Zagrebu djelomično je usvojio žalbu drugog podnositelja zahtjeva; tako je

(a) u izrečenu kaznu zatvora uračunao vrijeme lišenja slobode prije suđenja; i

(b) odredio trajanje sigurnosne mjere obveznog psihijatrijskog liječenja. Odbio je ostatak žalbe drugog podnositelja zahtjeva potvrdivši prvostupanjsku presudu.

Dana 14. lipnja 2011. drugi podnositelj zahtjeva podnio je ustavnu tužbu Ustavnom sudu Republike Hrvatske prigovarajući, inter alia, da tijekom žalbenog postupka mišljenje Županijskog državnog odvjetništva u Zagrebu nije bilo dostavljeno njemu ni njegovu odvjetniku.
Dana 19. svibnja 2016. Ustavni sud odbio je ustavnu tužbu drugog podnositelja zahtjeva kao neosnovanu presudivši da predmetno mišljenje nije takve naravi da bi se presuda mogla samo na njemu temeljiti. Stoga je zaključio da propust Županijskog suda u Zagrebu da dostavi mišljenje Županijskog državnog odvjetništva u Zagrebu podnositelju žalbe nije predstavljao povredu ustavnih prava drugog podnositelja zahtjeva.
Punomoćnik drugog podnositelja zahtjeva obaviješten je o odluci Ustavnog suda 1. lipnja 2016. godine.

III. VUKŠIĆ PROTIV HRVATSKE, ZAHTJEV BR. 52016/16

Dana 30. lipnja 2009. protiv trećeg podnositelja zahtjeva i njegova trgovačkog društva podignuta je optužnica pred Općinskim sudom u Našicama zbog protupravne eksploatacije rudnog blaga.
Nakon što je žalbeni sud u dva navrata vratio predmet na ponovno ispitivanje, dana 24. listopada 2014. Općinski sud u Našicama proglasio je trećeg podnositelja zahtjeva krivim za djelo koje mu je stavljeno na teret te mu je izrekao kaznu zatvora u trajanju od šest mjeseci uz primjenu uvjetne osude od dvije godine.
U studenome 2014. godine treći podnositelj zahtjeva podnio je žalbu protiv svoje osude i kazne navodeći niz materijalnih i postupovnih nedostataka. Zatražio je i da njegov odvjetnik bude pozvan prisustvovati sjednici žalbenog vijeća. I Općinsko državno odvjetništvo u Našicama, nadležno tijelo kaznenog progona pred Općinskim sudom u Našicama, podnijelo je žalbu protiv kazne izrečene trećem podnositelju zahtjeva.
Dana 22. siječnja 2015. Županijski sud u Osijeku održao je nejavnu sjednicu, utvrdivši da nisu ispunjene zakonske pretpostavke za održavanje javne sjednice (vidi stavak 29. ove presude). Istog dana Županijski sud u Osijeku donio je presudu kojom je potvrdio osudu trećeg podnositelja zahtjeva i povećao mu kaznu na kaznu zatvora u trajanju od deset mjeseci uz primjenu uvjetne osude od tri godine. Ocijenio je da razina štete uzrokovane državi počinjenjem kaznenog djela te odlučnost i ustrajnost trećeg podnositelja zahtjeva u ponavljanju kaznenog djela opravdavaju izricanje strože kazne.
Dana 3. ožujka 2015. treći podnositelj zahtjeva podnio je ustavnu tužbu Ustavnom sudu Republike Hrvatske, prigovarajući, inter alia, da njemu i njegovu odvjetniku nije bila pružena mogućnost prisustvovati sjednici žalbenog vijeća.
Dana 9. ožujka 2016. Ustavni sud odbio je ustavnu tužbu trećeg podnositelja zahtjeva utvrdivši da ga žalbeni sud nije bio obvezan pozvati da prisustvuje predmetnoj sjednici, budući da je prema njemu primijenjena uvjetna osuda. Podnositeljev punomoćnik obaviješten je o odluci 18. ožujka 2016. godine.

MJERODAVNI PRAVNI OKVIR

Člankom 278. stavkom 3. Kaznenog zakona (Narodne novine br. 125/11, s daljnjim izmjenama i dopunama) bila je propisana kazna zatvora od šest mjeseci do pet godina za krivotvorenje javne isprave. Člankom 211. stavkom 1. bila je propisana kazna zatvora do tri godine za protupravnu eksploataciju rudnog blaga.
Mjerodavno domaće pravo na snazi u relevantno vrijeme, a koje se odnosi na nazočnost obrane u kaznenom postupku na sjednici žalbenog vijeća i dostavljanje toj stranci obrazloženog mišljenja Državnog odvjetništva podnesenog u tijeku žalbenog postupka, izloženo je u predmetu Romić i drugi protiv Hrvatske, br. 22238/13 i šest drugih predmeta, stavci 65. – 68., 14. svibnja 2020., s ondje citiranim daljnjim referencama.

PRAVO

I. SPAJANJE ZAHTJEVA

Uzimajući u obzir sličan predmet spora svih triju zahtjeva, Sud smatra prikladnim ispitati ih zajedno u jednoj presudi.

II. NAVODNA POVREDA ČLANKA 6. STAVKA 1. I STAVKA 3. TOČKE (c) KONVENCIJE

Podnositelji zahtjeva prigovorili su da nisu imali pošteno suđenje. Konkretno su naveli:

(i) da su sjednice žalbenog vijeća bile održane u njihovoj odsutnosti (prva podnositeljica zahtjeva i treći podnositelj zahtjeva); i

(i) da je načelo jednakosti stranaka u postupku bilo povrijeđeno jer podnesak Državnog odvjetništva nikada nije bio dostavljen obrani (drugi podnositelj zahtjeva).

Podnositelji zahtjeva pozvali su se na članak 6. stavak 1. i stavak 3. točku (c) Konvencije, koji u mjerodavnim dijelovima glasi kako slijedi:

„1. … u slučaju podizanja optužnice za kazneno djelo protiv njega… svatko ima pravo da zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud pravično… ispita njegov slučaj. …

3. Svatko optužen za kazneno djelo ima najmanje sljedeća prava:

…c) da se brani sam ili uz branitelja po vlastitom izboru, a ako nema dovoljno sredstava platiti branitelja, ima pravo na besplatnog branitelja, kad to nalažu interesi pravde;

…”

A. Odsutnost prve podnositeljice zahtjeva i trećeg podnositelja zahtjeva sa sjednice žalbenog vijeća

1. Dopuštenost

Sud primjećuje da ovi prigovori nisu ni očigledno neosnovani u smislu članka 35. stavka 3. točke (a) i stavka 4. Konvencije ni nedopušteni po bilo kojoj drugoj osnovi. Stoga se moraju proglasiti dopuštenima.

2. Osnovanost

(a) Tvrdnje stranaka

Prva podnositeljica zahtjeva ustvrdila je da je njezino prisustvo na sjednici žalbenog vijeća bilo potrebno za razjašnjenje stvari. Ustvrdila je i da bi osobno iznošenje žalbenih razloga pred žalbenim sudom imalo snažniji utjecaj od pukog iznošenja tih razloga u pisanom obliku. Treći podnositelj zahtjeva tvrdio je da je trebao biti pozvan prisustvovati sjednici žalbenog vijeća jer je sud ispitivao osnovanost predmeta i u pogledu činjeničnih pitanja i u pogledu pravnih pitanja te mu je i povećao kaznu.
Vlada je tvrdila da, na temelju mjerodavnog domaćeg prava i prakse u situacijama kao što je situacija prve podnositeljice zahtjeva i trećeg podnositelja zahtjeva, u kojima je okrivljeniku bio određen rad za opće dobro ili mu je bila izrečena kazna zatvora uz primjenu uvjetne osude, žalbeni sud ima diskrecijsko pravo odlučiti je li svrhovito omogućiti tom okrivljeniku da prisustvuje sjednici žalbenog vijeća. Žalbeni sudovi ispravno su smatrali da nije bilo razloga da prva podnositeljica i treći podnositelj prisustvuju sjednicama. To je stoga što su prva podnositeljica i treći podnositelj bili saslušani tijekom suđenja i bila im je pružena mogućnost djelotvorno sudjelovati u prvostupanjskom postupku. Vlada je ustvrdila i da odsutnost prve podnositeljice sa sjednice žalbenog vijeća nije utjecala na poštenost kaznenog postupka protiv nje s obzirom na to da ni tužiteljstvo nije bilo pozvano prisustvovati sjednici i s obzirom na to da nadležno državno odvjetništvo nije dostavilo obrazloženo mišljenje o osnovanosti predmeta. Kad je riječ o trećem podnositelju, Vlada je navela da mu je bila pružena ista mogućnost kao i protivnoj stranci da iznese svoje tvrdnje u žalbenom postupku. Vlada je naglasila da uopće nije zatražio da bude osobno pozvan na sjednicu žalbenog vijeća, već je samo zatražio da njegov odvjetnik prisustvuje sjednici. Vlada je tvrdila i da je žalbeni sud povećao kaznu u predmetu trećeg podnositelja zahtjeva iz razloga koji se odnose na težinu djela i podnositeljevu ustrajnost u ponavljanju kaznenog djela, a ne iz razloga koji se odnose na njegovu osobnost i karakter.

(b) Ocjena Suda

Sud napominje da je u više navrata utvrđivao povrede članka 6. stavka 1. i stavka 3. točke (c) Konvencije zbog neomogućavanja podnositeljima da prisustvuju sjednicama žalbenog vijeća u kaznenim postupcima protiv njih (vidi Zahirović protiv Hrvatske, br. 58590/11, stavci 54. – 64., 25. travnja 2013.; Lonić protiv Hrvatske, br. 8067/12, stavci 90. – 102., 4. prosinca 2014.; Arps protiv Hrvatske, br. 23444/12, stavci 24. – 29., 25. listopada 2016.; Bosak i drugi protiv Hrvatske, br. 40429/14 i tri druga predmeta, stavci 105. – 109., 6. lipnja 2019.; i, među najnovijim izvorima prava, Romić i drugi protiv Hrvatske, br. 22238/13 i šest drugih predmeta, stavci 99. – 103.., 14. svibnja 2020.).
Sud napominje da je izmjenama i dopunama mjerodavnog domaćeg zakona uklonjeno ishodište povreda utvrđenih u tim predmetima (vidi stavak 29. ove presude). Međutim, u postupcima kojima prigovara prva podnositeljica zahtjeva i treći podnositelj zahtjeva još uvijek su se primjenjivali prethodno zakonodavstvo i praksa (vidi stavke 9. i 25. ove presude i usporedi gore citirani predmet Romić i drugi, stavak 102.).
U predmetima Zahirović (gore citiran, stavci 58. – 64.) i Lonić (gore citiran, stavci 94. – 102.) Sud je presudio da, kada je žalbeni sud pozvan potpuno ocijeniti krivnju ili nevinost osobe u pogledu optužbi za koje je osuđena s obzirom ne samo na tvrdnje koje je okrivljenik iznio pred raspravnim sudom već i na žalbene razloge koji se odnose na navodne propuste raspravnog suda da utvrdi sve bitne činjenice i ispravno primijeni mjerodavna materijalna i postupovna pravila, onda je, kao stvar poštenosti, nazočnost te osobe na sjednici žalbenog vijeća potrebna.
Kad je riječ o tvrdnji Vlade da su u slučajevima u kojima je određen rad za opće dobro ili u kojima je primijenjena uvjetna osuda žalbeni sudovi imali diskrecijsko pravo odlučiti je li nazočnost osobe na sjednici žalbenog vijeća svrhovita, Sud napominje da je već odbio sličan prigovor u predmetu Arps (gore citiran, stavci 23. i 28.). Sud ne vidi razlog za odstupanje od tog utvrđenja u ovom predmetu.
Nadalje, u predmetu Lonić (gore citiran, stavak 100.) Sud je smatrao da je nebitno što je žalbu protiv prvostupanjske presude podnio samo podnositelj zahtjeva jer to nije utjecalo na temeljno pitanje postavljeno drugostupanjskom sudu, odnosno je li podnositelj zahtjeva kriv ili nevin, za čiji je odgovor bila potrebna nazočnost podnositelja na sjednici žalbenog vijeća kako bi se osiguralo pošteno suđenje. Iz istog razloga Sud odbija tvrdnju Vlade u ovom predmetu da, s obzirom na činjenicu da ni tužiteljstvo nije bilo pozvano i nije podnijelo nikakve dodatne podneske u žalbenom postupku, nepozivanje prve podnositeljice zahtjeva da prisustvuje sjednici žalbenog vijeća nije utjecalo na poštenost kaznenog postupka (vidi stavak 35. ove presude).
Konačno, Sud primjećuje da su se predmeti prve podnositeljice zahtjeva i trećeg podnositelja zahtjeva odnosili na kaznena djela za koja je propisana kazna zatvora do pet godina (vidi stavak 28. ove presude). S obzirom na to da prvostupanjski sud nije izrekao kaznu zatvora (vidi stavke 6. i 23. ove presude), prema domaćem zakonu koji se primjenjivao u relevantno vrijeme žalbeni sudovi ne bi pozvali prvu podnositeljicu i trećeg podnositelja da prisustvuju sjednicama žalbenog vijeća čak i da su to zatražili (vidi gore citirani predmet Romić i drugi, stavci 67. i 68., i usporedi gore citirani predmet Arps, stavci 8., 9. i 15.). Nadalje, ništa u spisu ne dovodi do zaključka da je nepozivanje prve podnositeljice i trećeg podnositelja da prisustvuju sjednicama žalbenog vijeća bilo motivirano činjenicom da nisu zatražili da osobno prisustvuju sjednici (vidi stavke 9. i 25. ove presude). U tim okolnostima, Sud utvrđuje da se prvoj podnositeljici i trećem podnositelju ne može predbaciti činjenica da nisu zatražili da prisustvuju sjednicama.
Prema tome, imajući u vidu navedena razmatranja i svoju sudsku praksu citiranu u stavku 36. ove presude, Sud utvrđuje da je došlo do povrede članka 6. stavka 1. i stavka 3. točke (c) Konvencije u odnosu na prvu podnositeljicu zahtjeva i trećeg podnositelja zahtjeva.

B. Navodna povreda načela jednakosti stranaka u postupku u pogledu nedostavljanja mišljenja Državnog odvjetništva drugom podnositelju zahtjeva

1. Dopuštenost

Sud primjećuje da ovaj prigovor nije ni očigledno neosnovan u smislu članka 35. stavka 3. točke (a) i stavka 4. Konvencije ni nedopušten po bilo kojoj drugoj osnovi. Stoga se mora proglasiti dopuštenim.

2. Osnovanost

(a) Tvrdnje stranaka

Drugi podnositelj zahtjeva tvrdio je da podnesak nadležnog državnog odvjetništva u kaznenom postupku protiv njega nikada nije bio dostavljen obrani.
Vlada je prvo tvrdila da je obrana bila svjesna postojanja podneska tužiteljstva jer su drugi podnositelj zahtjeva i njegov odvjetnik saznali za njegovo postojanje na sjednici žalbenog vijeća kojoj su prisustvovali. Stoga su mogli zatražiti da se mišljenje pročita tijekom sjednice ili zatražiti odgodu kako bi imali više vremena da ga pregledaju. Međutim, ništa od toga nisu učinili. Štoviše, nisu iznijeli nikakve primjedbe na način provođenja sjednice ni sadržaj službenog zapisnika sa sjednice.
Vlada je nadalje objasnila da je mišljenje Županijskog državnog odvjetništva u Zagrebu sadržavalo samo opće izjave i da nije bilo potkrijepljeno nikakvom analizom bilo činjeničnih bilo pravnih pitanja u predmetu. Nije moglo ni na koji način utjecati na odluku Županijskog suda u Zagrebu. Stoga nije bilo razloga da predmetni podnesak bude dostavljen drugom podnositelju zahtjeva.
Konačno, Vlada je istaknula da, budući da tužiteljstvo nije podnijelo žalbu protiv prvostupanjske presude, žalbeni sud nije imao ovlast izreći strožu kaznu drugom podnositelju zahtjeva. U tim okolnostima, nedostavljanje mišljenja Županijskog državnog odvjetništva u Zagrebu obrani nije predstavljalo povredu prava drugog podnositelja zahtjeva na pošteno suđenje.

(b) Ocjena Suda

Sud napominje da je u više navrata utvrđivao povrede članka 6. stavka 1. Konvencije zbog nedostavljanja podnesaka nadležnog državnog odvjetništva obrani (vidi gore citirani predmet Zahirović, stavci 42. – 50.; gore citirani predmet Lonić, stavci 83. – 86.; Kliba v. Croatia [Odbor], br. 30375/16, stavci 22. – 28., 18. travnja 2019.; gore citirani predmet Bosak i drugi, stavci 91. – 101.; i, među najnovijim izvorima prava, gore citirani predmet Romić i drugi, stavci 91. – 95.).
Sud napominje da je izmjenama i dopunama mjerodavnog domaćeg zakona uklonjeno ishodište povreda utvrđenih u tim predmetima (vidi stavak 29. ove presude). Međutim, u postupku kojem prigovara drugi podnositelj zahtjeva još uvijek se primjenjivalo prethodno zakonodavstvo i praksa (vidi stavak 16. ove presude i usporedi gore citirani predmet Romić i drugi, stavci 93. – 94.).
S obzirom na prvu tvrdnju Vlade (vidi stavak 45. ove presude), Sud ponavlja svoje utvrđenje u predmetima Kliba (gore citiran, stavak 26.) i Bosak i drugi (gore citiran, stavak 100.) da bi, ako bi saznanje da je tužiteljstvo podnijelo očitovanje u potpunosti ovisilo o prisutnosti obrane na sjednici žalbenog vijeća, to predstavljalo nametanje nerazmjernog tereta dotičnoj osobi i ne bi nužno jamčilo pravu priliku toj osobi da dade primjedbe na to očitovanje. Drugim riječima, ne bi jamčilo bezuvjetno pravo obrane da sazna za podneske tužiteljstva u žalbenom postupku i da se o njima očituje.
U pogledu tvrdnje da je mišljenje tužiteljstva sadržavalo samo opće izjave, Sud napominje da je prethodno odbio sličan prigovor Vlade u predmetu Kliba (gore citiran, stavak 24; usporedi nasuprot tome predmet Šimundić protiv Hrvatske (odl.), br. 22388/16, stavci 20. – 22., 26. ožujka 2019).
Prema tome, imajući u vidu svoju sudsku praksu citiranu u stavku 48. ove presude, Sud utvrđuje da je došlo do povrede članka 6. stavka 1. Konvencije u odnosu na drugog podnositelja zahtjeva.

III. PRIMJENA ČLANKA 41. KONVENCIJE

Člankom 41. Konvencije propisano je:

„Ako Sud utvrdi da je došlo do povrede Konvencije i dodatnih protokola, a unutarnje pravo zainteresirane visoke ugovorne stranke omogućava samo djelomičnu odštetu, Sud će, prema potrebi, dodijeliti pravednu naknadu povrijeđenoj stranci.

A. Šteta

Prva podnositeljica zahtjeva potraživala je 38.500,00 eura (EUR) na ime naknade materijalne štete i 13.500,00 eura na ime naknade nematerijalne štete. Drugi i treći podnositelj zahtjeva potraživali su svaki po 2.000,00 eura na ime naknade nematerijalne štete.
Vlada je osporila ta potraživanja, smatrajući ih pretjeranima, neosnovanima i nepotkrijepljenima.
Sud ne nalazi nikakvu uzročno-posljedičnu vezu između utvrđene povrede i materijalne štete koju je navela prva podnositeljica zahtjeva, stoga odbacuje taj zahtjev. S druge strane, Sud utvrđuje da su podnositelji zahtjeva zasigurno pretrpjeli nematerijalnu štetu koja se ne može nadoknaditi samo utvrđivanjem povrede. Procjenjujući na pravičnoj osnovi, Sud prvoj podnositeljici zahtjeva i drugom i trećem podnositelju zahtjeva dosuđuje svakom po 1.500,00 eura, uvećano za sve poreze koji bi im se mogli zaračunati.

B. Troškovi i izdaci

Drugi podnositelj zahtjeva potraživao je i 2.550,00 eura, a treći podnositelj zahtjeva 6.901,25 eura na ime troškova i izdataka nastalih pred domaćim sudovima i pred ovim Sudom. Prva podnositeljica zahtjeva nije podnijela nikakav zahtjev za troškove i izdatke.
Vlada je ustvrdila da su zahtjevi za troškove pretjerani i podneseni bez ikakvih dokumenata koji ih potkrepljuju te bi ih stoga trebalo odbaciti. 59. U pogledu troškova i izdataka nastalih pred domaćim sudovima, uzimajući u obzir dokumente u svojem posjedu i svoju sudsku praksu, Sud smatra razumnim dosuditi po 845,00 eura drugom i trećem podnositelju zahtjeva.
U pogledu troškova nastalih pred Sudom, uzimajući u obzir dokumente u svojem posjedu i svoju sudsku praksu, Sud smatra razumnim dosuditi iznos od 1.200,00 eura drugom podnositelju zahtjeva i iznos od 2.520,00 eura trećem podnositelju zahtjeva, uvećane za sve poreze koji bi se mogli zaračunati tim podnositeljima.
Sud smatra primjerenim da se stopa zatezne kamate temelji na najnižoj kreditnoj stopi Europske središnje banke uvećanoj za tri postotna boda.

IZ TIH RAZLOGA SUD JEDNOGLASNO

odlučuje spojiti zahtjeve;
utvrđuje da su zahtjevi dopušteni;
presuđuje da je došlo do povrede članka 6. stavka 1. i stavka 3. točke (c) Konvencije u odnosu na prvu podnositeljicu zahtjeva i trećeg podnositelja zahtjeva u pogledu njihove odsutnosti sa sjednica žalbenog vijeća;
presuđuje da je došlo do povrede članka 6. stavka 1. Konvencije u odnosu na drugog podnositelja zahtjeva u pogledu povrede načela jednakosti stranaka u postupku i kontradiktornosti postupka zbog nedostavljanja podneska nadležnog državnog odvjetništva obrani u žalbenom postupku;
presuđuje

(a) da tužena država podnositeljima zahtjeva treba u roku od tri mjeseca isplatiti sljedeće iznose koje je potrebno preračunati u hrvatske kune po tečajnoj stopi važećoj na dan namirenja:

(i) po 1.500,00 EUR (tisuću petsto eura) podnositeljici i svakom podnositelju zahtjeva na ime naknade nematerijalne štete, uvećano za sve poreze koji bi se mogli zaračunati;

(ii) 2.045,00 EUR (dvije tisuće četrdeset i pet eura) drugom podnositelju zahtjeva i 3.365,00 EUR (tri tisuće tristo šezdeset i pet eura) trećem podnositelju zahtjeva na ime naknade troškova i izdataka, uvećano za sve poreze koji bi im se mogli zaračunati;

(b) da se od proteka prethodno navedena tri mjeseca do namirenja plaća obična kamata na navedene iznose koja je jednaka najnižoj kreditnoj stopi Europske središnje banke tijekom razdoblja neplaćanja, uvećanoj za tri postotna boda;

6. odbija preostali dio zahtjeva podnositelja zahtjeva za pravednom naknadom.

Sastavljeno na engleskome jeziku i otpravljeno u pisanom obliku 10. lipnja 2021. godine u skladu s pravilom 77. stavcima 2. i 3. Poslovnika Suda.

Liv Tigerstedt Krzysztof Wojtyczek

Zamjenica tajnika Predsjednik

PRILOG

Br.	Broj zahtjeva	Podnesen dana	Podnositelj/ica zahtjeva, Godina rođenja Prebivalište	Zastupa ga/ju
1	42411/16	14. 7. 2016.	Marina KRALJEVIĆ GUDELJ, 1973., Split	Nediljko IVANČEVIĆ
2	51412/16	26. 8. 2016.	Krešimir KAŠINEC, 1977., Hrvatski Leskovac	Višnja DRENŠKI LASAN
3	52016/16	1. 9. 2016.	Slavko VUKŠIĆ, 1949., Našice	Višnja DRENŠKI LASAN

Prevela prevoditeljska agencija Alkemist

_____________________________________________________
Prevod presude preuzet sa stranice Zastupnika Republike Hrvatske pred Evropskim sudom za ljudska prava
https://uredzastupnika.gov.hr/

FIRST SECTION

CASE OF KRALJEVIĆ GUDELJ AND OTHERS v. CROATIA

(Application nos. 42411/16 and 2 others)

JUDGMENT

STRASBOURG

10 June 2021

This judgment is final but it may be subject to editorial revision.

In the case of Kraljević Gudelj v. Croatia, The European Court of Human Rights (First Section), sitting as a Committee composed of:

Krzysztof Wojtyczek, President,
Erik Wennerström,
Ioannis Ktistakis, judges,
and Liv Tigerstedt, Deputy Section Registrar,

Having regard to:

three applications (nos. 42411/16, 51412/16 and 52016/16) against the Republic of Croatia lodged with the Court under Article 34 of the Convention for the Protection of Human Rights and Fundamental Freedoms (“the Convention”) by three Croatian nationals, Ms Marina Kraljević Gudelj, Mr Krešimir Kašinec and Mr Slavko Vukšić (“the applicants”), on the dates indicated in the appendix;

the decision to give notice to the Croatian Government (“the Government”) of the complaints under Article 6 §§ 1 and 3 (c) of the Convention and to declare inadmissible the remainder of applications nos. 42411/16 and 51412/16;

the parties’ observations;

Having deliberated in private on 18 May 2021,

Delivers the following judgment, which was adopted on that date:

INTRODUCTION

1. The case concerns the applicants’ complaints, under Article 6 §§ 1 and 3 (c) of the Convention, that in the criminal proceedings against them they had not been given an opportunity to attend the sessions of the appeal panel (the first and third applicants) and that the principle of equality of arms had been breached as the submission of the State Attorney’s Office had not been forwarded to the defence (the second applicant).

THE FACTS

2. A list of the applicants is set out in the appendix.

3. The Government were represented by their Agent, Ms Š. Stažnik.

4. The facts of the case, as submitted by the parties, may be summarised as follows.

KRALJEVIĆ GUDELJ V. CROATIA, APPLICATION NO. 42411/16

5. On 29 July 2013 the first applicant was indicted in the Zagreb Municipal Criminal Court (Općinski kazneni sud u Zagrebu) on charges of forgery of an official document.

6. On 21 March 2014 the Zagreb Municipal Criminal Court found the first applicant guilty as charged and sentenced her to one year’s imprisonment, replacing the custodial measure with community service.

7. In May 2014 the first applicant lodged an appeal against the Zagreb Municipal Criminal Court’s judgment with the Zagreb County Court (Županijski sud u Zagrebu), challenging the factual and legal grounds for her conviction and sentence, and complaining of a number of substantive and procedural flaws in the trial and the judgment. She also asked that her lawyer be invited to attend the session of the appeal panel.

8. The Zagreb Municipal State Attorney’s Office (Općinsko državno odvjetništvo u Zagrebu) – the competent prosecuting authority before the Zagreb Municipal Criminal Court – also appealed against the first applicant’s sentence.

9. On 18 March 2015 the Požega County Court (Županijski sud u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi), to which the case had been transferred in the meantime, held a session without informing the first applicant or her lawyer. On the same day it dismissed both appeals as unfounded and upheld the judgment at first instance. It did not provide any reasoning as to why the first applicant or her lawyer had not been invited to attend the session.

10. On 8 May 2015 the first applicant lodged a constitutional complaint with the Constitutional Court (Ustavni sud Republike Hrvatske), arguing, inter alia, that she and her lawyer had not been given an opportunity to be present at the session of the appeal panel.

11. On 14 January 2016 the Constitutional Court declared the first applicant’s constitutional complaint inadmissible as manifestly ill-founded.

12. The decision of the Constitutional Court was notified to the first applicant’s representative on 27 January 2016.

KAŠINEC V. CROATIA, APPLICATION NO. 51412/16

13. On 28 March 2007 the second applicant was indicted in the Zagreb Municipal Criminal Court on charges of indecent conduct towards a child.

14. On 23 March 2009 the Zagreb Municipal Criminal Court found the second applicant guilty as charged and sentenced him to nine months’ imprisonment. A security measure of compulsory psychiatric treatment was also ordered. A further charge was dismissed.

15. On 6 August 2009 the second applicant lodged an appeal with the Zagreb County Court (Županijski sud u Zagrebu), alleging numerous substantive and procedural flaws in the proceedings and the judgment.

16. During the appeal proceedings, the case file was forwarded to the Zagreb County State Attorney’s Office (Županijsko državno odvjetništvo u Zagrebu), which submitted a reasoned opinion to the Zagreb County Court, calling for the dismissal of the appeal. The opinion was not forwarded to the appellant.

17. On 22 March 2011 the Zagreb County Court held a session in the presence of the second applicant, his lawyer and the Zagreb County Deputy State Attorney (zamjenik Županijskog državnog odvjetnika u Zagrebu). During the session, the Zagreb County Deputy State Attorney confirmed his reasoned opinion. The second applicant’s lawyer reiterated the arguments set out in the appeal. The parties stated that they had no objections concerning the manner in which the session had been conducted or the content of the official record.

18. On the same day the Zagreb County Court allowed the second applicant’s appeal in part; thus it

(a) discounted the period of pre-trial deprivation of liberty from the custodial sentence imposed; and

(b) determined the duration of the security measure of compulsory psychiatric treatment.

It dismissed the remainder of the second applicant’s appeal, upholding the judgment at first instance.

19. On 14 June 2011 the second applicant lodged a constitutional complaint with the Constitutional Court, complaining, inter alia, that during the appeal proceedings the opinion of the Zagreb County State Attorney’s Office had not been forwarded to him or his lawyer.

20. On 19 May 2016 the Constitutional Court dismissed the second applicant’s constitutional complaint as unfounded, holding that the nature of the opinion in question was such that it could not have formed the sole basis for the judgment. It therefore concluded that the Zagreb County Court’s failure to forward the opinion of the Zagreb County State Attorney’s Office to the appellant had not constituted a breach of the second applicant’s constitutional rights.

21. The decision of the Constitutional Court was notified to the second applicant’s representative on 1 June 2016.

VUKŠIĆ V. CROATIA, APPLICATION NO. 52016/16

22. On 30 June 2009 the third applicant and his company were indicted in the Našice Municipal Court (Općinski sud u Našicama) on charges of unlawful exploitation of mineral resources.

23. After two remittals of the case by the appeal court for re‑examination, on 24 October 2014 the Našice Municipal Court found the third applicant guilty as charged and sentenced him to six months’ imprisonment, suspended for two years.

24. In November 2014 the third applicant appealed against his conviction and sentence, alleging a number of substantive and procedural flaws. He also asked that his lawyer be invited to attend the session of the appeal panel. The Našice Municipal State Attorney’s Office (Općinsko državno odvjetništvo u Našicama) – the competent prosecuting authority before the Našice Municipal Court – also appealed against the third applicant’s sentence.

25. On 22 January 2015 the Osijek County Court (Županijski sud u Osijeku) held a closed session, finding that the statutory requirements for a public session had not been met (see paragraph 29 below). On the same day the Osijek County Court delivered a judgment in which it upheld the third applicant’s conviction and increased his sentence to ten months’ imprisonment, suspended for three years. It held that the degree of damage inflicted on the State by the commission of the offence and the third applicant’s determination and perseverance in reoffending justified imposing a harsher sentence on him.

26. On 3 March 2015 the third applicant lodged a constitutional complaint with the Constitutional Court, complaining, inter alia, that he and his lawyer had not been given an opportunity to be present at the session of the appeal panel.

27. On 9 March 2016 the Constitutional Court dismissed the third applicant’s constitutional complaint, finding that, since he had been given a suspended sentence, the appellate court had not been obliged to invite him to attend the session in question. The decision was notified to the applicant’s representative on 18 March 2016.

RELEVANT LEGAL FRAMEWORK

28. Article 278 (3) of the Criminal Code (Kazneni zakon, Official Gazette no. 125/11, with further amendments) proscribed six months to five years’ imprisonment for forgery of an official document. Article 211 (1) proscribed maximum three years’ imprisonment for unlawful exploitation of mineral resources.

29. The relevant domestic law in force at the material time, concerning the presence of the defence in criminal proceedings at a session of an appeal panel and the forwarding to that party of a reasoned opinion by the State Attorney’s Office submitted in the course of appeal proceedings, is set out in Romić and Others v. Croatia, nos. 22238/13 and 6 others, §§ 65-68, 14 May 2020, with further references therein.

THE LAW

JOINDER OF THE APPLICATIONS

30. Having regard to the similar subject matter of all three applications, the Court finds it appropriate to examine them jointly in a single judgment.

ALLEGED VIOLATION OF ARTICLE 6 §§ 1 AND 3 (c) OF THE CONVENTION

31. The applicants complained that they had not had a fair trial. They alleged in particular:

(i) that the respective sessions of the appeal panel had been held in their absence (the first and third applicants); and

(ii) that the principle of equality of arms had been violated in that the submission of the State Attorney’s Office had never been forwarded to the defence (the second applicant).

32. The applicants relied on Article 6 §§ 1 and 3 (c) of the Convention, which reads in its relevant parts as follows:

“1. In the determination of ... any criminal charge against him, everyone is entitled to a fair ... hearing ... by an ... impartial tribunal established by law. ...

3. Everyone charged with a criminal offence has the following minimum rights:

...

(c) to defend himself in person or through legal assistance of his own choosing or, if he has not sufficient means to pay for legal assistance, to be given it free when the interests of justice so require;

...”

The first and third applicants’ absence from the session of the appeal panel
1. Admissibility

33. The Court notes that these complaints are neither manifestly ill‑founded within the meaning of Article 35 § 3 (a) and 4 of the Convention nor inadmissible on any other grounds. They must therefore be declared admissible.

Merits

(a) The parties’ arguments

34. The first applicant submitted that her presence at the session of the appeal panel had been necessary for the clarification of the case. She also submitted that presenting the grounds of appeal in person before the appellate court would have a stronger impact than merely stating them in writing. The third applicant contended that he should have been invited to attend the session of the appeal panel because the court had examined the merits of the case as regards questions of both fact and law and had also increased his sentence.

35. The Government argued that under the relevant domestic law and practice in situations such as those in the first and third applicants’ cases − where a defendant had been sentenced to community service or to a suspended term of imprisonment − the appellate court had the discretion to decide whether it was expedient to allow that defendant to attend the session of the appeal panel. The appellate courts had correctly held that there was no reason for the first and third applicants to attend the respective sessions. This was so because the first and third applicants had been heard during the trial and had been given the opportunity to participate effectively in the proceedings at first instance. The Government also submitted that the first applicant’s absence from the session of the appeal panel had not affected the fairness of the criminal proceedings against her, given that the prosecution had not been invited to attend either and given that the competent State Attorney’s Office had not submitted a reasoned opinion on the merits of the case. As to the third applicant, the Government stated that he had been afforded the same opportunity as the opposite party to put forward his arguments in the appeal proceedings. The Government emphasised that he had not even asked to be invited in person to the session of the appeal panel but had only asked that his lawyer be present. The Government also argued that the appellate court had increased the sentence in the third applicant’s case for reasons connected to the seriousness of the offence and his persistence in reoffending rather than for reasons related to his personality and character.

(b) The Court’s assessment

36. The Court notes that it has repeatedly found violations of Article 6 §§ 1 and 3 (c) of the Convention on account of the applicants not having been allowed to attend sessions of the appeal panel in the criminal proceedings against them (see Zahirović v. Croatia, no. 58590/11, §§ 54-64, 25 April 2013; Lonić v. Croatia, no. 8067/12, §§ 90-102, 4 December 2014; Arps v. Croatia, no. 23444/12, §§ 24-29, 25 October 2016; Bosak and Others v. Croatia, nos. 40429/14 and 3 others, §§ 105-09, 6 June 2019; and, most recently, Romić and Others v. Croatia, nos. 22238/13 and 6 others, §§ 99-103, 14 May 2020).

37. The Court notes that the amendments made to the relevant domestic law have removed the origin of the violations found in those cases (see paragraph 29 above). However, in the proceedings complained of by the first and third applicants, the previous legislation and practice were still applicable (see paragraphs 9 and 25 above, and compare Romić and Others, cited above, § 102).

38. In Zahirović (cited above, §§ 58-64) and Lonić (cited above, §§ 94‑102), the Court held that when an appeal court was called upon to make a full assessment of a person’s guilt or innocence regarding the charges on which he or she was convicted, considering not only the arguments that the defendant had submitted before the trial court, but also the grounds of appeal concerning any alleged failures of the trial court to establish all the relevant facts and to apply the relevant substantive and procedural rules correctly, this − as a matter of fairness − required that person’s presence at a session of the appeal panel.

39. As to the Government’s argument that where community service or a suspended term of imprisonment were imposed the appellate courts had had the discretion to decide whether or not the presence of the person concerned at the session of the appeal panel was expedient, the Court notes that it has already dismissed a similar objection in Arps (cited above, §§ 23 and 28). It sees no reason to depart from that finding in the present case.

40. Furthermore, in Lonić (cited above, § 100) the Court considered it irrelevant that the appeal against the judgment at first instance had been lodged only by the applicant, since that had not affected the principal question before the second-instance court, namely whether the applicant was guilty or innocent, an issue which, in order for the trial to be fair, had required the applicant’s presence at the appeal hearing. For the same reason the Court dismisses the Government’s argument in the present case that, in view of the fact that the prosecution had not been invited either and had not filed any additional submissions in the appeal proceedings, the failure to invite the first applicant to attend the session of the appeal panel had not affected the fairness of the criminal proceedings (see paragraph 35 above).

41. Lastly, the Court notes that the first and third applicants’ cases concerned criminal offences punishable by up to five years’ imprisonment (see paragraph 28 above). Given that the first-instance court did not pronounce a prison sentence (see paragraphs 6 and 23 above), under the domestic law applicable at the material time the appellate courts would not have invited the first and third applicants to attend the respective sessions of the appeal panel even if they had so requested (see Romić and Others, cited above, §§ 67 and 68, and compare Arps cited above, §§ 8, 9 and 15). Furthermore, there is nothing in the case files to conclude that not inviting the first and third applicants to attend the sessions of the appeal panel was motivated by the fact that they had failed to ask to be present in person (see paragraphs 9 and 25 above). In these circumstances, the Court finds that the fact that the first and third applicants did not ask to attend the respective sessions cannot be held against them.

42. Accordingly, having regard to the above considerations and its case‑law as cited in paragraph 36 above, the Court finds that there has been a violation of Article 6 §§ 1 and 3 (c) of the Convention in respect of the first and third applicants.

Alleged violation of the principle of equality of arms as regards the failure to forward the opinion of the State Attorney’s Office to the second applicant
1. Admissibility

43. The Court notes that this complaint is neither manifestly ill-founded within the meaning of Article 35 § 3 (a) and 4 of the Convention nor inadmissible on any other grounds. It must therefore be declared admissible.

Merits

(a) The parties’ submissions

44. The second applicant contended that the submission of the competent State Attorney’s Office in the criminal proceedings against him had never been forwarded to the defence.

45. The Government first argued that the defence had been aware of the existence of the prosecution’s submission because the second applicant and his lawyer had learned of its existence at the session of the appeal panel which they had attended. They could therefore have asked for the opinion to be read out during the session, or sought an adjournment in order to gain more time to examine it. However, they had done nothing of the sort. Moreover, they had not raised any objections concerning the manner in which the session had been conducted or the content of its official record.

46. The Government further explained that the opinion of the Zagreb County State Attorney’s Office had contained only general statements, and that it had not been substantiated by any analysis of either the factual or the legal issues in the case. It could not have influenced the Zagreb County Court’s decision in any manner. There had therefore been no reason to communicate the submission in question to the second applicant.

47. Lastly, the Government pointed out that since the prosecution had not appealed against the judgment at first instance, the appellate court had not had the power to impose a harsher sentence on the second applicant. In these circumstances, the failure to forward the submission of the Zagreb County State Attorney’s Office to the defence had not constituted a breach of the second applicant’s right to a fair trial.

(b) The Court’s assessment

48. The Court notes that it has repeatedly found violations of Article 6 § 1 of the Convention on the grounds that the submission of the competent State Attorney’s Office was not forwarded to the defence (see Zahirović, cited above, §§ 42-50; Lonić, cited above, §§ 83-86; Kliba v. Croatia [Committee], no. 30375/16, §§ 22-28, 18 April 2019; Bosak and Others, cited above, §§ 91-101; and, most recently, Romić and Others, cited above, §§ 91‑95).

49. The Court notes that the amendments made to the relevant domestic law have removed the origin of the violations found in those cases (see paragraph 29 above). However, in the proceedings complained of by the second applicant, the previous legislation and practice were still applicable (see paragraph 16 above and compare Romić and Others, cited above, §§ 93–94).

50. Referring to the Government’s first argument (see paragraph 45 above), the Court reiterates its finding in Kliba (cited above, § 26) and Bosak and Others (cited above, § 100) that, if the knowledge that observations have been filed by the prosecution were to be entirely dependent on the presence of the defence at the session of the appeal panel, this would amount to imposing a disproportionate burden on the person concerned and would not necessarily guarantee a real opportunity for him or her to comment on those observations. In other words, it would not guarantee an unconditional right of the defence to have knowledge of, and to comment on, the prosecution’s submission in the appeal proceedings.

51. As to the argument that the prosecution’s opinion contained only general statements, the Court notes that it has previously dismissed a similar objection by the Government in Kliba (cited above, § 24; contrast Šimundić v. Croatia (dec.), no. 22388/16, §§ 20-22, 26 March 2019).

52. Therefore, having regard to its case-law as cited in paragraph 48 above, the Court finds that there has been a violation of Article 6 § 1 of the Convention in respect of the second applicant.

APPLICATION OF ARTICLE 41 OF THE CONVENTION

53. Article 41 of the Convention provides:

“If the Court finds that there has been a violation of the Convention or the Protocols thereto, and if the internal law of the High Contracting Party concerned allows only partial reparation to be made, the Court shall, if necessary, afford just satisfaction to the injured party.”

Damage

54. The first applicant claimed 38,500 euros (EUR) in respect of pecuniary damage and EUR 13,500 in respect of non-pecuniary damage. The second and third applicants claimed EUR 2,000 each in respect of non‑pecuniary damage.

55. The Government contested those claims, deeming them excessive, unfounded and unsubstantiated.

56. The Court does not discern any causal link between the violation found and the pecuniary damage alleged by the first applicant; it therefore rejects this claim. On the other hand, the Court finds that the applicants must have sustained non-pecuniary damage which cannot be compensated for solely by the finding of a violation. Making its assessment on an equitable basis, the Court awards the first, second and third applicants EUR 1,500 each, plus any tax that may be chargeable to them.

Costs and expenses

57. The second applicant also claimed EUR 2,550, and the third applicant EUR 6,901.25, for the costs and expenses incurred before the domestic courts and before the Court. The first applicant did not submit a claim for costs and expenses.

58. The Government submitted that the claims for expenses were excessive and had been lodged without any supporting documents, and that they should therefore be rejected.

59. As to the costs and expenses incurred before the domestic courts, regard being had to the documents in its possession and to its case-law, the Court considers it reasonable to award the second and third applicants EUR 845 each.

60. As to the costs incurred before the Court, regard being had to the documents in its possession and to its case-law, the Court considers it reasonable to award EUR 1,200 to the second applicant and EUR 2,520 to the third applicant, plus any tax that may be chargeable to these applicants.

61. The Court considers it appropriate that the default interest rate should be based on the marginal lending rate of the European Central Bank, to which should be added three percentage points.

FOR THESE REASONS, THE COURT, UNANIMOUSLY,

Decides to join the applications;
Declares the applications admissible;
Holds that there has been a violation of Article 6 §§ 1 and 3 (c) of the Convention in respect of the first and third applicants as regards their absence from the sessions of the appeal panel;
Holds that there has been a violation of Article 6 § 1 of the Convention in respect of the second applicant as regards the breach of the principles of equality of arms and of adversarial trial resulting from the failure to forward the submission of the competent State Attorney’s Office to the defence on appeal;
Holds,

(a) that the respondent State is to pay the applicants, within three months, the following amounts, to be converted into Croatian kunas at the rate applicable at the date of settlement:

(i) EUR 1,500 (one thousand five hundred euros) to each of the applicants, plus any tax that may be chargeable, in respect of non-pecuniary damage;

(ii) EUR 2,045 (two thousand and forty-five euros) to the second applicant and EUR 3,365 (three thousand three hundred and sixty-five euros) to the third applicant, plus any tax that may be chargeable to them, in respect of costs and expenses;

(b) that from the expiry of the above-mentioned three months until settlement simple interest shall be payable on the above amounts at a rate equal to the marginal lending rate of the European Central Bank during the default period plus three percentage points;

Dismisses the remainder of the applicants’ claim for just satisfaction.

Done in English, and notified in writing on 10 June 2021, pursuant to Rule 77 §§ 2 and 3 of the Rules of Court.

Liv Tigerstedt Krzysztof Wojtyczek
Deputy Registrar President

Nema povezane prakse za ovu presudu.

Sažmi komentare

Komentari

Relevantni komentari iz drugih presuda

Član 6 | DIC | Bochan protiv Ukrajine br.2

Bočan protiv Ukrajine interesantna je jer podnositeljka ima pravo da "žalbu u svetlu vanrednih okolnosti" koja predstavlja posebni vanredni pravni lek u ukrajinskom pravu. Međutim, Vrhovni sud Ukrajine odbio je dati zahtev podnositeljke a svoju odluku obrazložio je na način koji nije u skladu sa zaključcima iz ranije presude Evropskog suda.

Ovime je ona onemogućena da koristi pravni lek raspoloživ u domaćem pravu, čime je povređeno pravo na pravično suđenje.

Član 6 | DIC | Cvetković protiv Srbije

Vrhovni sud Srbije je, na sednici održanoj 24.04.2008. godine, odlučujući o reviziji tužioca, izjavljenoj protiv presude Okružnog suda u Leskovcu, Gž. 860/07 od 26.04.2007, doneo rešenje kojim se ukida presuda Okružnog suda u Leskovcu i predmet vraća na drugostepeno odlučivanje o žalbama parničnih stranaka.

Rešenje Rev.II 1209/07, anonimizirano u skladu sa Pravilnikom, može se preuzeti sa adrese
ovde

Član 6 | DIC | Erkapić protiv Hrvatske

Presuda je povezana sa rešenjem Kzz 1212/2018 od 14.11.2018. Vrhovnog kasacionog suda, kojim se odbacuje kao nedozvolјen zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivlјenog Marka Ristića - advokata Aleksandra Milićevića, podnet protiv pravnosnažnih presuda Višeg suda u Beogradu K.br.9/2018 od 19.04.2018. godine i Apelacionog suda u Beogradu Kž1 578/18 od 05.07.2018. godine.

Presudom Višeg suda u Beogradu K.br.9/2018 od 19.04.2018. godine okrivlјeni M.R. oglašen je krivim zbog izvršenja krivičnog dela neovlašćena proizvodnja i stavlјanje u promet opojnih droga iz člana 246. stav 1. KZ za koje mu je utvrđena kazna zatvora u trajanju od 3 godine i 2 meseca, te mu je opozvana uslovna osuda izrečena presudom Trećeg osnovnog suda u Beogradu Spk.br.121/17 od 11.10.2017. godine i uzeta kao utvrđena kazna zatvora u trajanju od 8 meseci, pa je okrivlјeni osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 3 (tri) godine i 6 (šest) meseci u koju mu se uračunava vreme provedeno na zadržavanju i u pritvoru počev od 10.11.2017. godine do 19.04.2018. godine. Istom presudom prema okrivlјenom je izrečena mera bezbednosti oduzimanje predmeta i to opojne droge kanabis u neto iznosu od 421,02 grama. Okrivlјeni je obavezan da plati troškove krivičnog postupka u iznosu od 12.000,00 dinara i sudski paušal u iznosu od 20.000,00 dinara, a sve u roku od 15 dana od dana pravnosnažnosti presude.
Presudom Apelacionog suda u Beogradu Kž1 578/18 od 05.07.2018. godine odbijene su kao neosnovane žalbe Višeg javnog tužioca u Beogradu, okrivlјenog i njegovog branioca - advokata Aleksandra Milićevića, pa je potvrđena presuda Višeg suda u Beogradu K.br.9/2018 od 19.04.2018. godine.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde

Član 6 | DIC | Filips protiv Ujedinjenog Kraljevstva

Presuda je povezana sa presudom Kzz 1211/2018 od 28.11.2018. godine, Vrhovnog kasacionog suda, kojom se odbija kao neosnovan, zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivlјenog Ž.N., podnet protiv pravnosnažnih presuda Višeg suda u Beogradu K br. 247/15 od 06.11.2017. godine i Apelacionog suda u Beogradu Kž1 br. 132/18 od 31.05.2018. godine, u odnosu na bitne povrede odredaba krivičnog postupka iz člana 438. stav 1. tačka 9) i iz člana 438. stav 2. tačka 1) Zakonika o krivičnom postupku, te na povredu zakona iz člana 439. tačka 2) Zakonika o krivičnom postupku, dok se isti zahtev u ostalom delu odbacuje.

Presudom Višeg suda u Beogradu K br. 247/15 od 06.11.2017. godine, okrivlјeni je oglašen krivim zbog izvršenja krivičnog dela ubistvo u pokušaju iz člana 113. u vezi člana 30. KZ i krivičnog dela nedozvolјena proizvodnja, držanje, nošenje i promet oružja i eksplozivnih materija iz člana 348. stav 5. u vezi stava 1. KZ, pa pošto su mu primenom odredaba članova 56. i 57. KZ prethodno utvrđene pojedinačne kazne za svako od izvršenih krivičnih dela, i to za krivično delo iz člana 113. u vezi člana 30. KZ kazna zatvora u trajanju od tri godine, a za krivično delo iz člana 348. stav 5. u vezi stava 1. KZ kazna zatvora u trajanju od šest meseci, okrivlјeni je na osnovu člana 60. KZ osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od tri godine i tri meseca, u koju kaznu mu je uračunato vreme provedeno u pritvoru od 09.11.2013. godine do 19.05.2014. godine. Presudom Apelacionog suda u Beogradu Kž1 br. 132/18 od 31.05.2018. godine, odbijena je kao neosnovana žalba branioca okrivlјenog, a presuda Višeg suda u Beogradu K br. 247/15 od 06.11.2017. godine, potvrđena.

Presuda je dostupna u javnoj bazi sudske prakse ovde

Član 6 | DIC | Jelena Krstić protiv Srbije

Odluka je povezana sa rešenjem Ržk 3/17 od 27.02.2017. Apelacionog suda u Novom Sadu, kojim odbacuju kao neosnovane žalbe branioca okr. M.K. radi zaštite prava na suđenje u razumnom roku od 16.01.2017. god. i žalba branioca istog okr., pa se rešenje predsednika Višeg suda u Subotici R4K.3/16 od 19.01.2017.god. potvrđuje.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde

Član 6 | DIC | Lepojić protiv Srbije

Presuda se navodi u presudi Gž1 3533/2018 od 11.01.2019. godine Apelacionog suda u Beogradu, kojom se preinačuje presuda Prvog osnovnog suda u Beogradu P1.br.1882/18 od 2.7.2018.godine, u stavu prvom izreke, pa se odbija, kao neosnovan, tužbeni zahtev tužilјe kojim je tražila da se obaveže tužena da tužilјi na ime naknade štete zbog neisplaćenih troškova prevoza za dolazak na rad i odlazak sa rada za period od februara 2013.godine do marta 2015.godine isplati novčane iznose po mesecima, sa zateznom kamatom od dospelosti svakog pojedinačnog mesečnog iznosa do isplate.

U postupku žalbene kontrole ovaj sud je posebno imao u vidu stav izražen u praksi Evropskog suda za lјudska prava (presuda Evropskog suda za lјudska prava predmet “Lepojić protiv Srbije”, predstavka broj 13909/05), da su sudovi obavezani da primene pravila postupka izbegavajući kako preterani formalizam koji bi ugrozio pravičnost postupka, tako i preteranu fleksibilnost koja bi učinila bezvrednim (ništavim, beznačajnim), proceduralne zahteve predviđene zakonom.

Presuda je dostupna u javnoj bazi sudske prakse ovde

Član 6 | DIC | Ljajić protiv Srbije

Presuda je povezana sa presudom Gž rr 1/2018 od 22.02.2018. godine Apelacionog suda u Beogradu, kojom se odbija kao neosnovana žalba tužioca i potvrđuje presuda Višeg suda u Beogradu P rr 1 br.1/17 od 06.11.2017. godine.

Presudom Višeg suda u Beogradu P rr 1.br.1/17 od 06.11.2017. godine, prvim stavom izreke odbijen je tužbeni zahtev kojim je tužilac tražio da se naloži tuženoj da mu na ime naknade štete isplati iznos od 338.431.379,60 dinara, sa zakonskom zateznom kamatom od 05.11.2010. godine do isplate. Drugim stavom izreke naloženo je tužiocu da tuženoj naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 46.000,oo dinara.

Presuda je dostupna u javnoj bazi sudske prakse ovde

Član 6 | DIC | Maširević protiv Srbije

Vrhovni sud Srbije je, na sednici održanoj 24.10.2007. godine, odlučujući o reviziji tužioca, izjavljenoj protiv presude Okružnog suda u Novom Sadu, Gž. 967/2004 od 24.02.2005, doneo rešenje kojim se kao odbacije kao nedozvoljena revizija izjavljena protiv presude Okružnog suda u Novom Sadu i dopunske presude od 25.04.2007. godine.

Rešenje Rev.II 1209/07, anonimizirano u skladu sa Pravilnikom, može se preuzeti sa adrese
ovde

Član 6 | DIC | Milovanović protiv Srbije

Presuda se navodi u obrazloženju presude Gž 2334/2018 od 27.04.2018. godine Apelacionog suda u Beogradu, kojom se potvrđuje presuda Prvog osnovnog suda u Beogradu P br. 12479/14 od 30.01.2017. godine u stavu prvom izreke i u delu stava drugog izreke kojim je odbijen kao neosnovan tužbeni zahtev tužioca "AA" da se obaveže tužena Republika Srbija, Ministarstvo pravde da tužiocu na ime naknade zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku isplati još iznos od 8.200,00 evra u dinarskoj protivvrednosti po srednjem kursu NBS na dan isplate i u ovom delu žalbe tužene Republike Srbije, Ministarstvo pravde i tužioca "AA" odbijaju, kao neosnovane, a presuda se preinačava u preostalom delu stava drugog izreke tako što se obavezuje tužena Republika Srbija, Ministarstvo pravde da tužiocu "AA" na ime naknade zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku isplati još iznos od 1.200,00 evra u dinarskoj protivvrednosti po srednjem kursu NBS na dan isplate u roku od 15 dana od dostavlјanja otpravka presude.

Presuda je dostupna u javnoj bazi sudske prakse ovde

Član 6 | DIC | Nuhović i Kurtanović protiv Srbije

Presuda je povezana sa rešenjem R4g 23/2016 od 13.09.2016. godine Apelacionog suda u Novom Sadu, u postupku radi zaštite prava na suđenje u razumnom roku predlagača K.G.-Dž. iz S., kojim se utvrđuje da je predlagaču K.G.-Dž. povređeno pravo na suđenje u razumnom roku u predmetu Osnovnog suda u Somboru P. 506/11.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde

Član 6 | DIC | R. Kačapor i druge podnositeljke predstavke protiv Srbije

Presuda je povezana sa rešenjem Rev 3042/2019 od 25.10.2019. Vrhovnog kasacionog suda, kojim se odbacuje kao nedozvolјena revizija tužene izjavlјena protiv presude Višeg suda u Vranju Gž 3007/18 od 28.02.2019. godine.
Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde

Član 6 | DIC | R. Kačapor i druge podnositeljke predstavke protiv Srbije

Presuda je povezana sa rešenjem Rev 3100/2019 od 18.09.2019. Vrhovnog kasacionog suda, kojim se odbacuje kao nedozvolјena revizija tužene izjavlјena protiv presude Višeg suda u Vranju Gž 3400/18 od 29.03.2019. godine.
Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde

Član 6 | DIC | R. Kačapor i druge podnositeljke predstavke protiv Srbije

Presuda se navodi u obrazloženju rešenja Gž 1249/2013 od 22.04.2013. godine Apelacionog suda u Kragujevcu, kojim se ukida presuda Osnovnog suda u Kruševcu, Sudske jedinice u Brusu II-11 P. br. 1466/2012 od 30. januara 2013. godine i predmet vraća istom sudu na ponovno suđenje.
Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde

Član 6 | DIC | Simić protiv Srbije

Presuda je citirana u rešenju R4r 8/2016 od 22.02.2016. godine Apelacionog suda u Novom Sadu, kojim se utvrđuje da je predlagaču P.D. iz P. povređeno pravo na suđenje u razumnom roku u postupku koji se vodi pred Osnovnim sudom u Rumi pod. posl. br. 6P1. 153/2013. i nalaže se Osnovnom sudu u Rumi da preduzme odgovarajuće mere da se parnični postupak po tužbi predlagača u predmetu 6P1. 153/2013 okonča u najkraćem roku.

U konkretnom slučaju po oceni ovog suda neažurno postupanje prvostepenog suda propuštanjem da zakaže pripremno ročište u zakonom propisanom roku iz čl. 301. st. 1. ZPP-a (održano nakon 1 godine i 7 meseci od odgovora na tužbu) i u dalјnjem propuštanje zakazivanja ročišta za glavnu javnu raspravu u roku od 30 dana od dana održavanja pripremnog ročišta (održano nakon 4 meseca), sa ročištima na kojima nije izveden nijedan dokaz niti je odlučeno o dokaznim predlozima stranaka protivno članu 315. ZPP-a, uz odlaganje dva ročišta, kao i nepoštovanje utvrđenog vremenskog okvira i odlučivanja koja će dokazna sredstva da izvede na glavnoj raspravi primenom člana 308. stav 3. ZPP-a, isklјučivi su razlog za dugotrajnost postupka po oceni ovog suda, pa i u situaciji kada postupak traje kraće od tri godine a nije doneta prvostepena presuda u konkretnom slučaju dve godine i šest meseci postoji povreda prava na suđenje u razumnom roku. Naime, u konkretnom slučaju u pitanju je spor iz radnog odnosa radi poništaja rešenja o otkazu ugovora o radu koji je po svojoj prirodi hitan i od egzistencijalnog značaja za tužioca, pa iako je u pitanju relativno složen postupak koji traži izvođenje odgovarajućih dokaza izloženo neažurno postupanje suda bez opravdanih razloga i doprinosa predlagača dugotrajnosti postupka protivno zakonom utvrđenim rokovima vodi povredi prava na koju osnovano ukazuje predlagač.

Prilikom zauzimanja ovakvog stava ovaj sud je cenio i praksu Evropskog suda za lјudska prava prema kojoj samo ona kašnjenja i odugovlačenja koja se mogu pripisati sudovima i drugim državnim organima mogu dovesti do zaklјučka o nepoštovanju prava na suđenje u razumnom roku (presuda Evropskog suda za lјudska prava Proszak protiv Polјske, od 16. decembra 1997. godine, stav 40.), ovaj Apelacioni sud je ocenio da se opisano postupanje prvostepenog suda u periodu od tužbe do podnošenja zahteva predlagača može smatrati neefikasnim i nedelotvornim, budući da je sud u toku celokupnog trajanja označenog dela postupka nije preduzimao radnje u cilјu raspravlјanja spornih činjenica i okončanja spora. Isti stav iskazan je i u Ustavnoj odluci br. Už-1971/2015 od 11.06.2015. godine.

Na potvrdu ovog stava ukazuje kako praksa suda u Strazburu (Čižiškova protiv Srbije od 19.01.2010. godine, Simić protiv Srbije od 24.11.2009. godine, Stanković protiv Srbije od 16.12.2008. godine), tako i praksa Ustavnog suda RS u većem broju svojih odluka (Už-779/2011 od 10.07.2013. godine, Už-2205/2013 od 18.06.2013. godine i Už-1838/2013 od 11.06.2015. godine).

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde

Član 6 | DIC | Stanković i Trajković protiv Srbije

Presuda je povezana sa presudom Rev 1540/2010 od 10.03.2010. godine, Vrhovnog kasacionog suda, kojom se odbija kao neosnovana revizija tužilaca izjavlјena protiv presude Okružnog suda u Beogradu Gž.1537/08 od 04.03.2009. godine.

Delimičnom presudom Prvog opštinskog suda u Beogradu P.8335/06 od 03.10.2007. godine, stavom prvim izreke je obavezana tužena da tužiocima na ime duševnih bolova zbog smrti roditelјa isplati svakom tužiocu po 800.000,00 dinara, sa zakonskom zateznom kamatom od 03.10.2007. godine do isplate. Stavom drugim izreke konstatovano je da će po zahtevu za naknadu materijalne štete u vidu izgublјenog izdržavanja za tužilјu GG kao i o zahtevu za naknadu troškova postupka biti odlučeno po pravnosnažnosti delimične presude. Stavom trećim izreke tužioci su oslobođeni od obaveze plaćanja takse na tužbu i odluku, koji padaju na teret budžetskih sredstava suda. Presudom Okružnog suda u Beogradu Gž.1537/08 od 04.03.2009. godine, preinačena je delimična presuda Prvog opštinskog suda u Beogradu P.8335/06 od 03.10.2007. godine, u stavu prvom izreke i odbijen tužbeni zahtev tužilaca kojim je traženo da se obaveže tužena da im na ime naknade nematerijalne štete zbog smrti roditelјa i to oca ĐĐ i majke EE isplati svakom po 800.000,00 dinara, sa zakonskom zateznom kamatom na pojedinačne iznose od 03.10.2007. godine do konačne isplate, kao neosnovan.

Prema utvrđenom činjeničnom stanju, roditelјi tužilaca ĐĐ i EE su pravnosnažnim rešenjem Opštinskog suda u Đakovici od 15.09.2006. godine proglašeni umrlim 11.06.1999. godine, kada su bili oteti iz kuće u selu ..., na području AP Kosova i Metohije. Kod ovako utvrđenog činjeničnog stanja pravilno je drugostepeni sud preinačenjem prvostepene presude primenio materijalno pravo, kada je tužbeni zahtev tužilaca za naknadu nematerijalne štete zbog smrti roditelјa, odbio.

Presuda je dostupna u javnoj bazi sudske prakse ovde

Član 6 | DIC | Stanković i Trajković protiv Srbije

Presuda je povezana sa rešenjem Rev1 28/2013 od 19.04.2013. godine, Vrhovnog kasacionog suda, kojim se usvaja revizija tužilaca, pa se ukida presuda Okružnog suda u Beogradu Gž 1537/08 od 04.03.2009. godine i predmet ustupa Apelacionom sudu u Beogradu na ponovno suđenje.

Prvi opštinski sud u Beogradu, delimičnom presudom P 8335/06 od 03.10.2007. godine, stavom prvim izreke, obavezao je tuženu da plati tužiocima na ime duševnih bolova zbog smrti roditelјa i to oca ĐĐ i majke EE, po 800.000,00 dinara, sa zakonskom zateznom kamatom od 03.10.2007. godine, pa do isplate. U stavu drugom izreke, konstatovao je, da će o zahtevu za naknadu materijalne štete, izgublјenog izdržavanja za tužilјu GG, kao i o zahtevu za naknadu troškova postupka biti odlučeno naknadno po pravnosnažnosti delimične presude. Stavom trećim izreke, oslobodio je tužioce obaveze plaćanja takse na tužbu i odluku, pa isti padaju na teret budžetskih sredstava suda.
Okružni sud u Beogradu, presudom Gž 1537/08 od 04.03.2009. godine, preinačio je delimičnu presudu Prvog opštinskog suda u Beogradu P 8335/06 od 03.10.2007. godine, u stavu prvom izreke, tako što je odbio kao neosnovan tužbeni zahtev tužilaca, kojim su tražili da se obaveže tužena da im na ime naknade nematerijalne štete za duševne bolove zbog smrti roditelјa i to oca ĐĐ i majke EE plati po 800.000,00 dinara, sa zakonskom zateznom kamatom na svaki pojedinačni iznos, počev od 03.10.2007. godine pa do konačne isplate. Protiv pravnosnažne presude donesene u drugom stepenu, tužioci su izjavili reviziju, zbog pogrešne primene materijalnog prava.

Vrhovni kasacioni sud, presudom Rev 1540/10 od 10.03.2010. godine, odbio je kao neosnovanu reviziju tužilaca, izjavlјenu protiv presude Okružnog suda u Beogradu Gž 1537/08 od 04.03.2009. godine. Ustavni sud Srbije, odlukom Už 2786/2010 od 28.06.2012. godine, stavom prvim izreke, usvojio je ustavnu žalbu AA, BB, VV, GG i DD, izjavlјenu protiv presude Vrhovnog kasacionog suda Rev 1540/10 od 10.03.2010. godine i utvrdio da su podnosiocima ustavne žalbe povređena prava na naknadu štete iz člana 35. stav 2. Ustava

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde

Član 6 | DIC | Stanković protiv Srbije

Član 6 | DIC | Vidas protiv Hrvatske

Presuda je povezana sa rešenjem Rev 3108/2019 od 25.10.2019. godine, Vrhovnog kasacionog suda, kojim se odbacuje kao nedozvolјena revizija tužene izjavlјena protiv presude Višeg suda u Vranju Gž 3220/18 od 04.03.2019. godine i odbijaju se zahtevi stranaka za naknadu troškova postupka po reviziji.

Presudom Osnovnog suda u Vranju Prr1 303/17 od 21.03.2018. godine, stavom prvim izreke obavezana je tužena da isplati tužiocu na ime naknade imovinske štete izazvane povredom prava na suđenje u razumnom roku u predmetu Opštinskog suda, sada Osnovnog suda u Vranju I 234/17 novčane iznose navedene u ovom stavu izreke, sa zakonskom zateznom kamatom na svaki novčani iznos počev od označenih datuma pa do isplate. Stavom drugim izreke odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtev kojim je tužilac tražio da se obaveže tužena da mu na dosuđeni iznos troškova izvršnog postupka plati zakonsku zateznu kamatu. Presudom Višeg suda u Vranju Gž 3220/18 od 04.03.2019. godine, stavom prvim izreke odbijena je kao neosnovana žalba tužene i potvrđena presuda Osnovnog suda u Vranju Prr1 303/17 od 21.03.2018. godine u stavovima prvom i trećem izreke. Stavom drugim izreke odbijeni su zahtevi stranaka za naknadu troškova drugostepenog postupka.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde

Član 6 | DIC | Y protiv Slovenije

Presuda je povezana sa rešenjem R4k br. 18/15 od 17.06.2015. godine Apelacionog suda u Novom Sadu, kojim se odbija zahtev predlagača K.B. iz B.P. za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku u postupku pred Osnovnim sudom u Loznici kao neosnovan.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde.

Presuda je međutim značajnija u pogledu pravnog stava koji se odnosi na ispitivanje svedoka, budući da je maloletna osoba agresivno ispitivana od strane optuženog čime je sekundarno viktimizovana.

Član 6 | DIC | Živaljević protiv Crne Gore

Presuda je povezana sa presudom Gž 2108/18 od 09.08.2018. Apelacionog suda u Nišu, kojim se odbija žalba tuženog Grada Niša i potvrđuje presuda Višeg suda u Nišu 6P 1566/17 od 30.11.2017. godine u stavu prvom i drugom izreke i presuda ukida u trećem stavu i predmet vraća prvostepenom sudu na ponovno odlučivanje u ovom delu.

Presuda je dostupna u javnoj bazi sudske prakse ovde

Član 6-1 | DIC | Anđelković protiv Srbije

Presuda je povezana sa rešenjem R4r 1/2017 od 06.03 2017. godine Apelacionog suda u Novom Sadu, kojim se predlagačima određuje naknada zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde

Član 6-1 | Bojan Ikić | Anđelković protiv Srbije

Presuda se poziva u žalbi koju je Upravnom sudu podneo žalilac protiv rešenja Republičke izborne komisije.\r\nŽalilac osporava zakonitost ožalbenog rešenja iz svih zakonskih razloga, ukazujući na povrede prava iz člana 32. Ustava Republike Srbije, u smislu paušalne primene prava, suprotno presudi Evropskog suda za lјudska prava Anđelković v. Srbija i na povrede prava na pravno sredstvo iz člana 36. Ustava Republike Srbije, u smislu nedelotvornosti prigovora.\r\nUpravni sud je presudom broj 4 Už 2755/20 od 4.7.2020. usvojio žalbu i poništio rešenje Republičke izborne komisije.\r\nPresuda je dostupna u javnoj bazi sudske prakse na ovde

Član 6-1 | DIC | Blagojević protiv Srbije

Presuda je povezana sa rešenjem Rž g 5/2016 od 31.10.2016. Apelacionog suda u Novom Sadu, kojim se žalba predlagača se usvaja, pa se rešenje Višeg suda u Sremskoj Mitrovici posl. br. R4p. 4/16 od 8.8.2016. godine preinačuje tako što se utvrđuje da je predlagaču V.Đ. u postupku koji se vodi pred Višim sudom u Sremskoj Mitrovici pod posl. brojem P.32/16 povređeno pravo na suđenje u razumnom roku i nalaže Višem sudu u Sremskoj Mitrovici da navedeni postupak okonča u roku od 4 meseca od dana prijema ovog rešenja.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde

Član 6-1 | DIC | Blagojević protiv Srbije

Presuda je povezana sa rešenjem Rž g 6/2018 od 01.06.2018. Apelacionog suda u Beogradu, kojim se odbija kao neosnovana žalba predlagača i potvrđuje rešenje Višeg suda u Beogradu R4p.8/18 od 20.03.2018.godine

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde

Član 6-1 | DIC | Blagojević protiv Srbije

Presuda je povezana sa presudom Gž rr 4/2018 od 05.04.2018. Apelacionog suda u Beogradu, kojom se preinačava presuda Prvog osnovnog suda u Beogradu Prr br.69/17 od 13.12.2017. godine u stavu drugom izreke pa se obavezuje tužena Republika Srbija – Treći osnovni sud u Beogradu da tužilјi AA na ime naknade nematerijalne štete zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku isplati presudom navedenu nadoknadu.

Presuda je dostupna u javnoj bazi sudske prakse ovde

Član 6-1 | DIC | Borović i drugi protiv Srbije

Presuda se navodi u rešenju Gž rr 18/2018 od 12.07.2018. godine Apelacionog suda u Nišu, kojim se ukida presuda Osnovnog suda u Leskovcu 22Prr.641/17 od 21.03.2018. godine u stavu drugom, trećem i četvrtom izreke i u tom delu predmet vraća istom sudu na ponovno suđenje.

Prvostepeni sud u pogledu neimovinske štete, kao satisfakcije tužiocu, ne daje dovolјne i jasne razloge za dosuđenu visinu iste od 400 evra, s obzirom da se pozvao na činjenicu da je postupak stečaja, u kome je tužilac prijavio svoje potraživanje, trajao više godina i da je, pri tome, konstatovao da je to potraživanje za tužioca imalo posebni značaj, jer se radilo o isplati zarade. U konkretnom slučaju prvostepeni sud se u pobijanoj presudi nije rukovodio kriterijumima iz odredbe čl 4. Zakona o zaštiti prava na suđenje u razumnom roku, jer prilikom odlučivanja nije cenio to što je stečajnom postupku, po osnovu koga je tužiocu utvrđena povreda prava, prethodio parnični postupak pred Opštinskim sudom u Leskovcu, a zatim i postupak izvršenja, koji su trajali od 2004 do 2009. godine, kada je otvaren stečajni postupak nad preduzećem u kome je tužilac radio, Elektroindustrija „RUL“ AD, a što je, do okončanja stečajnog postupka decembra 2016 godine, ukupno 12 godina. Takođe, nije cenio ni činjenicu, a koja proističe iz rešenja predsednika Privrednog suda u Leskovcu, da na strani tužioca nije bilo doprinosa za odugovlačenje postupka. (Presuda Međunarodnog suda u Strazburu Stošić protiv Srbije, predstavka 64931/10, Savić protiv Srbije, Borović i dr. protiv Srbije).

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde

Član 6-1 | DIC | Buj protiv Hrvatske

Presuda je povezana sa rešenjem R4g 11/15 od 04.03.2015. Apelacionog suda u Novom Sadu, kojim se odbija zahtev podnosioca zahteva D. B. iz B. C. kojim je tražio da se utvrdi da mu je u predmetu Osnovnog suda u Loznici P.1040/14 i predmetu Višeg suda u Šapcu Gž 886/14 povređeno pravo na suđenje u razumnom roku kao i zahtev da se obaveže prvostepeni sud da u roku od 15 dana od dana prijema odluke zaklјuči glavnu raspravu i donese presudu kojom će odlučiti o postavlјenom zahtevu, te se odbija zahtev za isplatu troškova sastava zahteva za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde

Član 6-1 | DIC | Buj protiv Hrvatske

Presuda je povezana sa rešenjem R4g 18/2016 od 10.05.2016. godine, Apelacionog suda u Novom Sadu, kojim se odbija zahtev predlagača L.M., kojim je tražio da se utvrdi da je njemu povređeno pravo na suđenje u razumnom roku u ostavinskom postupku iza pok. L.S., u predmetu Osnovnog suda u Novom Sadu O.5460/14 i odredi rok u kome će se doneti odluka, te odredi novčana naknada predlagaču zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde

Član 6-1 | DIC | Burdov protiv Rusije (br.2)

Presuda je povezana sa presudom Rž g 9/2019 od 27.06.2019. Vrhovnog kasacionog suda, kojom se odbija kao neosnovana žalba predlagača, pa se potvrđuje rešenje Višeg suda u Novom Pazaru R4 I br.7/2019 od 20.05.2019. godine, u stavu trećem izreke i odbija zahtev predlagača za naknadu troškova postupka.

Rešenjem Višeg suda u Novom Pazaru R4 I br.7/2019 od 20.05.2019. godine, usvojen je zahtev podnosilaca i utvrđeno da je u izvršnom postupku koji se vodio pred Osnovnim sudom u Novom Pazaru I br.692/04 (novi broj I 1773/11) povređeno pravo podnosioca zahteva na suđenje u razumnom roku zajemčeno članom 32. stav 1. Ustava Republike Srbije. Stavom drugim izreke utvrđeno je pravo podnosilaca zahteva na primerenu naknadu u iznosu od 30.000,00 dinara koja će se isplatiti iz budžetskih sredstava Republike Srbije opredelјenih za rad sudova u roku od tri meseca od dana podnošenja zahteva stranke. Odbijen je zahtev podnosilaca za primerenu naknadu za veći iznos od dosuđenog u stavu dva izreke rešenja do traženog iznosa od 2.000 evra u dinarskoj protivvrednosti.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde

Član 6-1 | DIC | Čižková protiv Srbije

Član 6-1 | DIC | Cvetković protiv Srbije

Presuda je povezana sa rešenjem R4r 22/2016 od 28. 10. 2016. Apelacionog suda u Novom Sadu, kojim se odbija prigovor radi ubrzanja postupka i utvrđenja povrede prava na suđenje u razumnom roku u postupku koji je vođen pred Osnovnim sudom u Novom Sadu pod poslovnim brojem P1.3/14.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde

Član 6-1 | DIC | Cvetković protiv Srbije

Presuda je povezana sa rešenjem Rev 3041/2019 od 05.09.2019. godine, Vrhovnog kasacionog suda, kojim se odbacuje kao nedozvolјena revizija tužene izjavlјena protiv presude Višeg suda u Vranju Gž 1869/18 od 26.11.2018. godine.

Presudom Osnovnog suda u Vranju Prr1 143/17 od 19.01.2018. godine, stavom prvim izreke, obavezana je tužena da tužiocu AA plati na ime naknade imovinske štete izazvane povredom prava na suđenje u razumnom roku u predmetu Opštinskog, sada Osnovnog suda u Vranju I 629/17 (raniji I 994/09 i I 1266/03) i to na ime glavnog duga zbog neisplaćene naknade zarade za vreme bolovanja i po osnovu razlike zarade iznose za period navedene u tom stavu izreke, zbog neisplaćenog regresa za 2001. godinu i 2002. godinu u traženim iznosima, sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom i na ime troškova parničnog postupka i izvršnog postupka. Stavom drugim izreke je obavezana tužena da tužiocu BB plati na ime naknade imovinske štete izazvane povredom prava na suđenje u razumnom roku u istom predmetu i to na ime glavnog duga zbog neisplaćene razlike zarade pojedinačne iznose navedene u tom stavu izreke, zbog neisplaćenog regresa za 2001. i 2002. godinu u traženom iznosu i na ime troškova parničnog i izvršnog postupka, a stavom trećim izreke je obavezana tužena da tužiocima naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 25.500,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od dana izvršnosti odluke do isplate.
Viši sud u Vranju je, presudom Gž 1869/18 od 26.11.2018. godine, stavom prvim izreke odbio kao neosnovanu žalbu tužene i potvrdio prvostepenu presudu, a stavom drugim izreke je odbio kao neosnovan zahtev tužene za naknadu troškova drugostepenog postupka.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde

Član 6-1 | DIC | Dejan Živojinović protiv Srbije

Odluka je povezana sa rešenjem R4-r 20/16 od 20.07.2016. godine Apelacionog suda u Novm Sadu, kojom se odbija zahtev predlagača od 09.03.2015. godine za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku kao neosnovan

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde

Član 6-1 | DIC | Dejan Živojinović protiv Srbije

Odluka je povezana sa rešenjem R4r 24/2016 od 06. 02. 2017. godine Apelacionog suda u Novm Sadu, kojom se prigovor predlagača V.Ž. od 20.12.2016. godine radi utvrđenja povrede prava na suđenje u razumnom roku i ubrzanja postupka u predmetu Apelacionog suda u Novom Sadu posl. br. Gž1. 3664/16 odbija se kao neosnovan.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde

Član 6-1 | DIC | Dobrić protiv Srbije

Presuda je povezana sa rešenjem Rev 1242/2011 od 01.12.2011. Vrhovnog kasacionog suda, kojim se odbacuje kao nedozvolјena revizija tužilaca, izjavlјena protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž broj 1687/10 od 07.07.2010. godine.

Presudom Drugog opštinskog suda u Beogradu P br.6028/2006 od 14.05.2008. godine, odbijen je tužbeni zahtev tužilaca kojim su tražili da se obaveže tužena da im isplati na ime naknade nematerijalne štete zbog pretrplјenih duševnih bolova zbog pogibije bliskog srodnika i to: tužilјi AA, supruzi pok GG, iznos od 350.000,00 dinara, tužilјi VV, ćerki pok. GG, iznos od 400.000,00 dinara, i tužiocu BB, sinu pok. GG iznos od 400.000,00 dinara, odnosno ukupno 1.150.000,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom počev od dana presuđenja pa do isplate kao i da naknade troškove parničnog postupka kao neosnovan.

Presudom Apelacionog suda u Beogradu Gž 1687/10 od 07.07.2010. godine, odbijena je žalba tužilaca kao neosnovana i potvrđena presuda Drugog opštinskog suda u Beogradu.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde

Član 6-1 | DIC | Gallardo Sanchez protiv Italije

Presuda je povezana sa rešenjem R4r 10/2017 od 04. 09. 2017. Apelacionog suda u Kragujevcu, kojim se usvaja prigovor podnosioca AA u delu kojim je tražio da se utvrdi da mu je povređeno pravo na suđenje u razumnom roku i utvrđuje se da je podnosiocu povređeno pravo na suđenje u razumnom roku u predmetu Osnovnog suda u Čačku P1-318/15 (predmet Gž1-3539/16 u Apelacionom sudu u Kragujevcu).

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde

Član 6-1 | DIC | Grujović protiv Srbije

Presuda je povezana sa rešenjem Ržk br. 5/18 od 13.04.2018. godine Apelacionog suda u Novom Sadu, kojim se odbija žalba punomoćnika predlagača AA, izjavlјena protiv rešenja Višeg suda u Novom Sadu br. R4k 6/17 te se navedeno rešenje Višeg suda u Novom Sadu potvrđuje.

Rešenjem Višeg suda u Novom Sadu br. R4K 6/17 od 19.02.2018.god., odbijen je prigovor AA podnet 19.12.2017.god. na dužinu trajanja predkrivičnog postupka br.Kt-464/2016 VJT u Novom Sadu koji se vodi po krivičnoj prijavi od 20.12.2016.god. sa dopunama 4.01.2017.god. i 27.01.2017.god. Protiv navedenog rešenja žalbu je izjavila predlagač AA, s predlogom da Apelacioni sud u Novom Sadu, predsednik suda, žalbu usvoji i preinači prvostepeno rešenje iz razloga nepotpuno i netačno utvrđenog činjeničnog stanja, jer samo na osnovu pozitivnog rešenja po žalbi i mera koje će, u tom slučaju, doneti neposredno viši javni tužilac, po oceni predlagača u žalbi, postoji šansa da sud u zakonskom roku primenom krivičnog zakona potvrdi ili opovrgne njene tvrdnje.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde.

Član 6-1 | DIC | Hornsby protiv Grčke

Presuda je povezana sa rešenjem Rev 3049/2019 od 02.10.2019. godine, Vrhovnog kasacionog suda, kojim se odbacuje kao nedozvolјena revizija tužene izjavlјena protiv presude Višeg suda u Vranju Gž 2372/18 od 14.03.2019. godine.

Pravnosnažnom presudom Višeg suda u Vranju Gž 2372/18 od 14.03.2019. godine, odbijena je kao neosnovana žalba tužene i potvrđena presuda Osnovnog suda u Vranju Prr1 8/18 od 03.04.2018. godine, kojom je tužena obavezana da tužiocu na ime novčanog obeštećenja za imovinsku štetu izazvanu povredom prava na suđenje u razumnom roku u predmetu Opštinskog, sada Osnovnog suda u Vranju I 383/05, na ime razlike zarade, regresa, troškova parničnog postupka i troškova izvršnog postupka plati iznose bliže navedene u izreci prvostepene presude, sa pripadajućom kamatom, i troškove postupka od 13.500,00 dinara, sa kamatom od izvršnosti do isplate.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde

Član 6-1 | DIC | Hornsby protiv Grčke

Presuda je povezana sa rešenjem Rev 3036/2019 od 18.09.2019. godine, Vrhovnog kasacionog suda, kojim se odbacuje kao nedozvolјena revizija tužene izjavlјena protiv presude Višeg suda u Vranju Gž 2698/18 od 15.04.2019. godine.

Pravnosnažnom presudom Višeg suda u Vranju Gž 2698/18 od 15.04.2019. godine, stavom prvim izreke, odbijena je kao neosnovana žalba tužene i potvrđena presuda Osnovnog suda u Vranju Prr1 122/18 od 22.03.2018. godine. Tom presudom obavezana je tužena da tužilјi na ime naknade imovinske štete izazvane povredom prava na suđenje u razumnom roku u predmetu Osnovnog suda u Vranju I 506/05, na ime razlike zarade i naknade zarade, regresa, troškova parničnog i izvršnog postupka isplati iznose bliže označene u tom stavu izreke, sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, kao i na ime naknade troškova postupka iznos od 13.500,00 dinara, sa zakonskom kamatom od izvršnosti do isplate.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde

Član 6-1 | DIC | Hornsby protiv Grčke

Presuda je povezana sa rešenjem Rev 3011/2019 od 05.09.2019. godine, Vrhovnog kasacionog suda, kojim se odbacuje kao nedozvolјena revizija tužene izjavlјena protiv presude Višeg suda u Vranju Gž 4222/18 od 20.05.2019. godine.

Presudom Osnovnog suda u Vranju Prr1.br. 154/18 od 03.07.2018. godine, stavom prvim izreke, obavezana je tužena da tužilјi isplati na ime naknade imovinske štete izazvane povredom prava na suđenje u razumnom roku u predmetu Osnovnog (ranije Opštinskog) suda u Vranju I.br.1816/09, sada I.br.644/17 i to na ime nenaplaćene zarade i naknade zarade i drugih potraživanja po Sporazumu o regulisanju međusobnih prava i obaveza, sa zakonskom zateznom kamatom počev od 01.07.2008. godine do isplate, na ime troškova parničnog postupka, i na ime troškova izvršnog postupka po rešenju Opštinskog suda u Vranju I.br.1816/09 od 12.11.2009. godine. Stavom drugim izreke, odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtev tužilјe u delu kojim je tražila da se obaveže tužena da joj na ime troškova izvršnog postupka isplati iznos od još 4.182,00 dinara sa traženom zakonskom zateznom kamatom, kao i iznos od 6.000,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom počev od 24.05.2017. godine do isplate, a po zaklјučku I.br.644/17 od 24.05.2017. godine i isplatu zakonske zatezne kamate na dosuđeni iznos od 3.600,00 dinara počev od 12.11.2009. godine do isplate. Stavom trećim izreke, obavezana je tužena da tužilјi nadoknadi troškove parničnog postupka.

Presudom Višeg suda u Vranju Gž 4222/18 od 20.05.2019. godine, stavom prvim izreke, odbijena je kao neosnovana žalba tužene i potvrđena presuda Osnovnog suda u Vranju Prr1.br. 154/18 od 03.07.2018. godine u stavu prvom i trećem izreke. Stavom drugim izreke, odbijeni su zahtevi stranaka za naknadu troškova drugostepenog postupka.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde

Član 6-1 | DIC | Hornsby protiv Grčke

Presuda je povezana sa rešenjem Rev 3107/2019 od 12.09.2019. godine, Vrhovnog kasacionog suda, kojim se odbacuje kao nedozvolјena revizija tužene izjavlјena protiv presude Višeg suda u Vranju Gž 4266/18 od 20.05.2019. godine.

Presudom Osnovnog suda u Vranju Prr1 217/18 od 24.04.2018. godine, stavom prvim izreke, obavezana je tužena Republika Srbija - Visoki savet sudstva - Osnovni sud u Vranju da tužilјi AA iz ... plati na ime naknade imovinske štete izazvane povredom prava na suđenje u razumnom roku u predmetu Opštinskog suda, sada Osnovnog suda u Vranju I 714/17 novčane iznose na ime razlike zarade i naknade zarade, kao i troškove vođenog parničnog i izvršnog postupka, bliže navedene u ovom stavu izreke sa zakonskom zateznom kamatom počev od označenih datuma pa do isplate. Stavom drugim izreke, obavezana je tužena da isplati tužilјi na ime naknade troškova parničnog postupka iznos od 13.500,00 dinara, sa zakonskom zateznom kamatom od izvršnosti presude do isplate.

Presudom Višeg suda u Vranju Gž 4266/18 od 20.05.2019. godine, stavom prvim izreke, odbijena je kao neosnovana žalba tužene i potvrđena presuda Osnovnog suda u Vranju Prr1 217/18 od 24.04.2018. godine. Stavom drugim izreke, odbijeni su kao neosnovani zahtevi parničnih stranaka za naknadu troškova drugostepenog postupka.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde

Član 6-1 | DIC | Hornsby protiv Grčke

Presuda je povezana sa rešenjem Rev 3115/2019 od 18.09.2019. godine, Vrhovnog kasacionog suda, kojim se odbacuje kao nedozvolјena revizija tužene izjavlјena protiv presude Višeg suda u Vranju Gž 3604/18 od 15.04.2019. godine.

Presudom Osnovnog suda u Vranju Prr1 153/18 od 21.05.2018. godine, u stavu prvom izreke obavezana je tužena da tužilјi plati na ime novčanog obeštećenja za imovinsku štetu koja joj je izazvana povredom prava na suđenje u razumnom roku u predmetu Opštinskog (sada Osnovnog) suda u Vranju I br. 47/09 po osnovu razlike zarade i naknade zarade za traženi period i na ime regresa za traženi period, iznose i sa zateznom kamatom po datumima dospeća bliže navedenim u izreci i na ime troškova izvršnog postupka po rešenju Opštinskog suda u Vranju I br. 47/09 od 14.01.2009. godine. Stavom drugim izreke odbijen je deo tužbenog zahteva tužilјe za traženu naknadu imovinske štete u vidu troškova izvršnog postupka za veći iznos od dosuđenog iznosa pa do traženog iznosa sa pripadajućom kamatom. Stavom trećim izreke obavezana je tužena da tužilјi na ime troškova parničnog postupka plati iznos od 13.500,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od dana izvršnosti presude pa do isplate.

Viši sud u Vranju je presudom Gž 3604/18 od 15.04.2019. godine odbio kao neosnovanu žalbu tužene i potvrdio presudu Osnovnog suda u Vranju Prr1 153/18 od 21.05.2018. godine u stavu prvom i trećem izreke. Odbijeni su zahtevi tužilјe i tužene za naknadu troškova drugostepenog postupka.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde

Član 6-1 | DIC | Hornsby protiv Grčke

Presuda je povezana sa rešenjem Rev 3082/2019 od 02.10.2019.. godine, Vrhovnog kasacionog suda, kojim se odbacuje kao nedozvolјena revizija tužene izjavlјena protiv presude Višeg suda u Vranju 4949/18 od 07.05.2019. godine.

Presudom Osnovnog suda u Vranju Prr.1. 89/17 od 07.09.2018. godine, obavezana je tužena da tužilјi plati na ime novčanog obeštećenja za imovinsku štetu izazvanu povredom prava na suđenje u razumnom roku u predmetu Opštinskog a sada Osnovnog suda u Vranju I 1039/09; i troškova parničnog postupka, sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom kao u izreci prvostepene presude i troškove izvršnog postupka, dok je stavom drugim izreke, odbijen zahtev za isplatu kamate na dosuđene troškove izvršnog postupka. Stavom trećim izreke, obavezana je tužena da tužilјi na ime troškova parničnog postupka isplati iznos od 25.500,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od izvršnosti do isplate.

Presudom Višeg suda u Vranju Gž 4949/18 od 07.05.2019. godine, stavom prvim izreke, odbijena je kao neosnovana žalba tužene i potvrđena prvostepena presuda u stavu prvom i trećem izreke. Stavom drugim izreke preinačena je prvostepena presuda u pogledu odluke o kamati na glavno potraživanje pa je tužena obavezana da na iznos glavnog potraživanja od 607,28 evra plati kamatu po stopi koju određuje Evropska centralna banka, počev od 01.01.2007. godine, u dinarskoj protivvrednosti na dan isplate prema srednjem kursu Narodne banke Srbije, odbijen je zahtev tužene za naknadu troškova drugostepenog postupka.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde

Član 6-1 | DIC | Hornsby protiv Grčke

Presuda Hornsby veoma je značajna i često citirana iz razloga što u njoj Sud navodi da je neprihvatljivo da pravni sistem država ugovornica dozvoljava da konačne, izvršne sudske odluke ostanu neizvršene na štetu jedne od strana. Pravo je i pravilno da vlasti imaju razuman rok da izaberu najpodesnija sredstva za izvršenje presuda o kojima se radi. U suprotnom, krši se član 6 stav 1 Konvencije.

Član 6-1 | DIC | Horvat protiv Hrvatske

Presuda je povezana sa rešenjem R4g 44/2015 od 25. 05. 2015. Apelacionog suda u Novom Sadu, kojim se utvrđuje da je predlagaču T. Z. povređeno pravo na suđenje u razumnom roku pred Osnovnim sudom u Subotici, poslovni broj P. 324/14 i nalaže Višem sudu Subotici da postupak u predmetu Gž. 503/14 okonča u što kraćem roku.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde

Član 6-1 | DIC | Horvat protiv Hrvatske

Presuda je povezana sa rešenjem R4g 81/15 od 23.07.2015. Apelacionog suda u Novom Sadu, kojim se utvrđuje povreda prava na suđenje u razumnom roku u postupku Osnovnog suda u Novom Sadu, posl.br. P. 5429/2010.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde

Član 6-1 | DIC | Horvat protiv Hrvatske

Presuda je povezana sa rešenjem R4g 4/16 od 23.02.2016. Apelacionog suda u Novom Sadu, kojim se prigovori predlagača V.G. i N.G odbijaju u delu kojim je traženo utvrđenje da je ovim predlagačima povređeno pravo na suđenje u razumnom roku, u parničnom postupku 2P.90/12 Osnovnog suda u Senti, sada u žalbenom postupku pred Apelacionim sudom u Novom Sadu (gde predmet ima oznaku Gž.3196/15), a odbacuju u delu da se predlačima odredi naknada za povredu prava na suđenje u razumnom roku.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde

Član 6-1 | DIC | Horvat protiv Hrvatske

Presuda je povezana sa rešenjem R4g 7/16 od 09.03.2016. Apelacionog suda u Novom Sadu, kojim se delimično usvaja prigovor predlagača Č.L. iz S.K. i utvrđuje da je predlagaču povređeno pravo na suđenje u razumnom roku u predmetu Apelacionog suda u Novom Sadu poslovni broj Gž.3166/15 i odbija zahtev predlagača kojim se traži nalaganje i preduzimanje procesnih radnji radi ubrzanja postupka kao neosnovan.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde

Član 6-1 | DIC | Horvat protiv Hrvatske

Presuda je povezana sa rešenjem R4g 10/16 od 10.03.2016. Apelacionog suda u Novom Sadu, kojim se usvaja prigovor predlagača M.S.od 22.02.2016. godine i utvrđuje da je istom povređeno pravo na suđenje u razumnom roku u predmetima Osnovnog suda u Novom Sadu P.56640/2010 i Apelacionog suda u Novom Sadu Gž.91/16.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde

Član 6-1 | DIC | Horvat protiv Hrvatske

Presuda je povezana sa rešenjem R4g 14/16 od 04.05.2016. Apelacionog suda u Novom Sadu, kojim se odbija prigovor predlagača Z.J., mlt. M.J., mlt. A.J. i D.B. iz N.S. podnet radi ubrzanja postupka koji se odnosi na predmet Apelacionog suda u Novom Sadu Gž. 1471/15.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde

Član 6-1 | DIC | Horvat protiv Hrvatske

Presuda je povezana sa rešenjem Rž g 14/2018 od 24. 08. 2018. Apelacionog suda u Novom Sadu, kojim se u postupku radi zaštite prava na suđenje u razumnom roku, odlučujući o žalbi predlagača na rešenje Višeg suda u Novom Sadu R4p.32/2018 od 02.07.2018. godine, žalba predlagača usvaja a rešenje Višeg suda u Novom Sadu preinačava tako što se utvrđuje da je predlagaču AA povređeno pravo na suđenje u razumnom roku u predmetu Višeg suda u Novom Sadu broj Gž.538/2017.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde

Član 6-1 | DIC | Horvat protiv Hrvatske

Presuda je povezana sa rešenjem R4g 244/2014 od 04.12.2014. Apelacionog suda u Novom Sadu, kojim se u postupku radi zaštite prava na suđenje u razumnom roku, utvrđuje se da je osnovan zahtev podnosioca M. M. iz B. B., nalaže se Osnovnom sudu u Rumi da u roku od 6 meseci, a najkasnije do 1.5.2015. godine, okonča postupak u predmetu P-2046/12. i određuje naknada podnosiocu M.M. znog povrede prava na suđenje u razumnom roku.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde

Član 6-1 | DIC | Iatridis protiv Grčke

Presuda je povezana sa rešenjem R4g 10/2014 od 15.09.2014. Apelacionog suda u Novom Sadu, kojim se utvrđuje se da je predlagaču K. M. povređeno pravo na suđenje u razumnom roku u postupku pred Osnovnim sudom u Sremskoj Mitrovici, Sudska jedinica u Staroj Pazovi, u predmetu koji je nosio oznaku P.2257/12, a sada se vodi pred Osnovnim sudom u Staroj Pazovi broj predmeta P.2147/13.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde

Član 6-1 | DIC | Jeličić protiv Bosne i Hercegovine

Presuda je povezana sa rešenjem R4g 16/16 od 07.04.2016. Apelacionog suda u Novom Sadu, kojim se odbacuje prigovor predlagača N.M. iz N.S. za utvrđivanje povrede prava na suđenje u razumnom roku.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde

Član 6-1 | DIC | Jovanović protiv Srbije

Presuda je povezana sa rešenjem Ržk br. 6/18 od 26.06.2018. godine Apelacionog suda u Novom Sadu, kojim se odbija žalba punomoćnika predlagača maloletnog AA, izjavlјena protiv rešenja Višeg suda u Novom Sadu br. R4k 2/18 te se navedeno rešenje Višeg suda u Novom Sadu potvrđuje.

Sud nalazi da je pravilno postupio prvostepeni sud kada je našao da treba odbiti kao neosnovan prigovor radi ubrzanja postupka podnet od strane punomoćnika predlagača maloletnog AA. S tim u vezi, u prvostepenom rešenju su navedeni jasni, valјani i dovolјni razlozi, iz kojih proističe da nije došlo do povrede prava na suđenje u razumnom roku u odnosu na navedenog predlagača

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde.

Član 6-1 | DIC | Kalashnikov protiv Rusije

Presuda je povezana sa rešenjem R4k 22/14 od 02.02.2015. Apelacionog suda u Novom Sadu, kojim se utvrđuje predlagaču S.D. povređeno pravo na suđenje u razumnom roku u postupku pred Osnovnim sudom u Sibotici u predmetu K 5242/10.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde

Član 6-1 | DIC | Kozlica protiv Hrvatske

Presuda je povezana sa rešenjem Ržr 6/16 od 07.11.2016. Apelacionog suda u Novom Sadu, kojim se žalba predlagača D.V. iz N.S. u postupku radi zaštite prava na suđenje u razumnom roku pred Višim sudom u Novom Sadu poslovni broj P1.172/14 odbija i rešenje Višeg suda u Novom sadu potvrđuje.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde

Član 6-1 | DIC | Krndija i drugi protiv Srbije

Presuda je povezana sa rešenjem R4r 4/2018 od 26. 03. 2018. Apelacionog suda u Kragujevcu, kojim se odbija prigovor podnosioca AA kojim je tražila utvrđivanje povrede prava na suđenje u razumnom roku u predmetu Osnovnog suda u Užicu P1-333/17 u radnom sporu.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde

Član 6-1 | DIC | Kurdov i Ivanov protiv Bugarske

Presuda je povezana sa rešenjem R4k 4/2016 od 29. 06. 2016. Apelacionog suda u Novom Sadu, kojim se odbija kao neosnovan zahtev predlagača D.B. iz I. za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku u postupku pred Višim sudom u Šapcu u predmetu posl.br. K-10/13 i kojim se takođe odbija zahtev predlagača da se Osnovnom sudu u Sremskoj Mitrovici odredi rok u kome će se okončati postupak u predmetu K 128/14.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde

Član 6-1 | DIC | Mamič protiv Slovenije br.2

Presuda je povezana sa rešenjem R4k 1/2018 od 27. 03. 2018. Apelacionog suda u Novom Sadu, kojim se odbija prigovor predlagača adv. Slavka Berćana iz Novog Sada od 14.03.2018. godine, podnet za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku u predmetu Apelacionog suda u Novom Sadu posl.br. Kž1 791/17 radi ubrzanja postupka, kao neosnovan.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde

Član 6-1 | DIC | Mamič protiv Slovenije br.2

Presuda je povezana sa rešenjem Ržk br. 5/17 od 05.05.2017. godine Apelacionog suda u Novom Sadu, kojim se odbija žalba podnosioca prigovora AA, podneta radi ubrzanja postupka u predmetu Osnovnog suda u Loznici broj K 1/16.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde

Član 6-1 | DIC | Mamič protiv Slovenije br.2

Presuda je povezana sa rešenjem Ržk br. 6/17 od 27.10.2017. godine Apelacionog suda u Novom Sadu, kojim se odbija žalba punomoćnika predlagača AA, izjavlјena protiv rešenja Višeg suda u Novom Sadu br. R4k 3/17 te se navedeno rešenje Višeg suda u Novom Sadu potvrđuje.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde

Član 6-1 | DIC | Mamič protiv Slovenije br.2

Presuda je povezana sa rešenjem Ržk br. 7/17 od 03.11.2017. godine Apelacionog suda u Novom Sadu, kojim se odbija žalba punomoćnika predlagača AA, izjavlјena protiv rešenja Višeg suda u Novom Sadu br. R4k 40/17 te se navedeno rešenje Višeg suda u Novom Sadu potvrđuje.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde.

Član 6-1 | DIC | Marinković protiv Srbije

Presuda je povezana sa rešenjem R4g 3/16 od 08.02.2016. Apelacionog suda u Novom Sadu, kojim se utvrđuje da je podnosiocu zahteva povređeno pravo na suđenje u razumnom roku u postupku pred Osnovnim sudom u Novom Sadu, broj P. 3233/08.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde

Član 6-1 | DIC | Marinković protiv Srbije

Presuda je povezana sa presudom Gžrr. 111/19 od 24.10.2019. Apelacionog suda u Novom Sadu, po tužbi A.A. radi naknade štete zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku izjavlјenoj protiv presude Osnovnog suda u Zrenjaninu 23 P. 1290/2017 od 23.05.2019. godine, kojom se želba delimično usvaja, i delimično odbija u odnosu na predmetnu ožalbenu presudu Osnovnog suda u Zrenjaninu.

Presuda je dostupna u javnoj bazi sudske prakse ovde

Član 6-1 | DIC | Marinković protiv Srbije

Presuda je povezana sa rešenjem Rev 3013/2019 od 25.10.2019. godine, Vrhovnog kasacionog suda, kojim se odbacuje kao nedozvolјena revizija tužene izjavlјena protiv presude Višeg suda u Vranju Gž 2889/18 od 22.03.2019. godine.

Presudom Osnovnog suda u Vranju Prr1 267/18 od 16.04.2018. godine, stavom prvim izreke obavezana je tužena Republika Srbija, Osnovni sud u Vranju, da isplati tužilјi na ime naknade imovinske štete izazvane povredom prava na suđenje u razumnom roku u predmetu Opštinskog suda, sada Osnovnog suda u Vranju I 1882/10 novčane iznose navedene u ovom stavu izreke, sa zakonskom zateznom kamatom na svaki novčani iznos počev od označenih datuma pa do isplate. Stavom drugim izreke odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtev kojim je tužilјa tražila da se obaveže tužena da joj na dosuđeni iznos troškova izvršnog postupka plati zakonsku zateznu kamatu počev od 12.04.2010. godine do isplate. Stavom trećim izreke, obavezana je tužena da isplati tužilјi na ime naknade troškova parničnog postupka sa zakonskom zateznom kamatom od izvršnosti presude do isplate.
Presudom Višeg suda u Vranju Gž 2889/18 od 22.03.2019. godine, stavom prvim izreke odbijena je kao neosnovana žalba tužene i potvrđena presuda Osnovnog suda u Vranju Prr1 267/18 od 16.04.2018. godine u stavovima prvom i trećem izreke. Stavom drugim izreke odbijeni su zahtevi stranaka za naknadu troškova drugostepenog postupka.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde

Član 6-1 | DIC | Marinković protiv Srbije

Presuda je povezana sa rešenjem Rev 3042/2019 od 25.10.2019. godine, Vrhovnog kasacionog suda, kojim se odbacuje kao nedozvolјena revizija revizija tužene izjavlјena protiv presude Višeg suda u Vranju Gž 3007/18 od 28.02.2019. godine.

Presudom Osnovnog suda u Vranju Prr1.br. 211/18 od 18.04.2018. godine, stavom prvim izreke, obavezana je tužena da tužilјi isplati na ime naknade imovinske štete izazvane povredom prava na suđenje u razumnom roku u predmetu Osnovnog suda u Vranju I.br.3249/10, i to novčane iznose navedene pod tačkama 1, 2. i 3. u ovom stavu izreke, sa zakonskom zateznom kamatom na svaki novčani iznos dosuđen tačkama 1. i 2. počev od označenih datuma pa do isplate, sve u roku od 8 dana od dana prijema otpravka presude.
Presudom Višeg suda u Vranju Gž 3007/18 od 28.02.2019. godine, stavom prvim izreke, delimično je odbijena kao neosnovana žalba tužene i potvrđena presuda Osnovnog suda u Vranju Prr1.br. 211/18 od 18.04.2018. godine u stavu prvom izreke u pogledu iznosa, kao i u pogledu troškova parničnog postupka u iznosu dinara sa zakonskom zateznom kamatom i troškovima postupka. Stavom trećim izreke, odbijen je zahtev tužene za naknadu troškova drugostepenog postupka.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde

Član 6-1 | DIC | Marinković protiv Srbije

Član 6-1 | DIC | Micallef protiv Malte

Presuda je povezana sa rešenjem R4g 26/2016 od 15.09.2016. godine, Apelacionog suda u Novom Sadu, u pravnoj stvari po zahtevu za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku koji je dana 27.1.2015. godine podneo B.M. iz R, kojim se utvrđuje prekid postupka sa danom 27.9.2015. godine, zbog smrti predlagača.

Dana 27.1.2015. godine predlagač B.M. je podneo Višem sudu u Sremskoj Mitrovici zahtev za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku u parničnom predmetu koji je u toku pred Osnovnim sudom u Rumi u predmetu posl. br. P.2024/10. Viši sud u Sremskoj Mitrovici se rešenjem posl. br. R4P.2/15 od 26.5.2016. godine oglasio stvarno nenadležnim za postupanje u ovoj pravnoj stvari i spise dostavio Apelacionom sudu na nadležnost i odlučivanje. Spis je u Apelacionom sudu zaveden pod posl. brojem R4g. 26/16.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde

Član 6-1 | DIC | Miheliudakis protiv Grčke

Presuda je povezana sa rešenjem R4k 18/14 od 22.12.2014. Apelacionog suda u Novom Sadu, kojim se odbija zahtev predlagača T.S. zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku i zahtev za naknadu za povredu ovog prava u odnosu na krivični postupak koji se vodio pred Osnovnim sudom u Novom Sadu pod br. K 1357/2012.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde

Član 6-1 | DIC | Milovanović protiv Srbije

Presuda je povezana sa rešenjem Rž g 4/2016 od 27. 07. 2016. Apelacionog suda u Novom Sadu, kojim se odbija žalba predlagača i rešenje Višeg suda u Novom Sadu R4p. 9/2016 od 01.06.2016. godine potvrđuje. Predlagač je 28.04.2016. godine podneo Višem sudu u Novom Sadu prigovor radi ubrzanja postupka u predmetu Višeg suda u Novom Sadu P. 247/2012, navodeći da postupak dugo traje i da je protekao razumni vremenski rok za okončanje postupka.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde

Član 6-1 | DIC | Milovanović protiv Srbije

Presuda je povezana sa rešenjem Rž k 1/2019 od 11. 04. 2019. Apelacionog suda u Novom Sadu, kojim se kao neosnovana odbija žalba punomoćnika predlagača, maloletnih AA i BB, izjavlјena protiv rešenja Višeg suda u Novom Sadu br. R4K 1/19 od 01.03.2019. godine, te se navedeno rešenje potvrđuje.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde

Član 6-1 | DIC | Momčilović i drugi protiv Srbije

Presuda je povezana sa rešenjem R4g 25/2016 od 06.07.2016 godine, Apelacionog suda u Novom Sadu, kojim se odbija zahtev podnosioca zahteva G.V. iz S.K. za utvrđenje da mu je povređeno pravo na suđenje u razumnom roku u predmetu Višeg suda u Novom Sadu Gž. 335/2015 kao i zahtev za dosudu naknade za povredu prava (materijalnu štetu) od 3.000 evra u dinarskoj protivvrednosti po srednjem kursu NBS na dan isplate, na teret Fonda budžetskih sredstava R.S.

G.V. je kao izvršni poverilac, podneo tada nadležnom Opštinskom sudu u Novom Sadu predlog za izvršenje na osnovu verodostojne isprave dana 1.12.2009. godine, a rešenje o dozvoli izvršenja je doneto 11.5.2010. godine. Izvršni dužnik DOO „P.D.t.“ iz N.S. je uložio prigovor protiv rešenja o izvršenju 17.5.2010. godine, pa je isto ukinuto i spis dostavlјen parničnom sudu na odlučivanje. Prvo ročište je u parničnom predmetu Osnovnog suda u Novom Sadu P-56071/10 zakazano za 11.3.2010. godine koje je održano, a sledeće zakazano za 8.6.2011., dakle posle 15 meseci, bez ikakvog razloga za toliko dug rok (postupala je sudija Radmila Nanić). Ročište 8.6.2011. godine nije održano zbog bolesti sudije, a sledeće je zakazano za 14.10.2011. godine koje je održano. Ročište je zakazano za 23.1.2012. godine, na kom su saslušani svedoci. Sledeće ročište je održano 30.4.2012. godine. Rešenjem je određeno veštačenje 23.1.2012. godine, koje je izvršeno 9.3.2012. godine. Održano je sledeće ročište 30.3.2012. godine i na istom nisu izvođeni dokazi, a novo je zakazano za 22.6.2012., a zatim za 28.1.2013. na koje nije pristupio punomoćnik tužioca, pa je sud utvrdio povlačenje tužbe. Spis je po naredbi predsednika suda dodelјen u rad drugom sudiji, Dubravki Knežević. Na ročištu održanom 16.5.2013. godine glavna rasprava je zaklјučena i doneta presuda, koja je ispravlјena rešenjem od 25.6.2013. godine. Po žalbi tuženih, od 3.7.2013., spis je dostavlјen na odlučivanje Apelacionom sudu u Novom Sadu, koji je rešenjem od 17.10.2013., presudu ukinuo i predmet vratio na ponovno suđenje. Osnovni sud je doneo rešenje kojim je odbio predlog tuženih za obustavu postupka, od 15.11.2013., na koje su tuženi izjavili žalbe, 29.11.2013. i 10.12.2013. godine. Spis je na odlučivanje o žalbama dostavlјem Višem sudu u Novom Sadu 4.2.2014. godine. Odlučeno je rešenjem suda od 30.9.2014. godine (ukidanje rešenja) koje je dostavlјeno tužiocu 31.10.2014. godine. Dana 24.10.2014. Osnovni sud u Novom Sadu doneo je rešenje kojim je ukinuo rešenje o izvršenju Iv. 8935/10 od 11.5.2010. godine i utvrdio povlačenje tužbe. Ovo rešenje je primio punomoćnik tužioca dana 26.1.2015. i izjavio žalbu protiv rešenja 6.2.2015. godine. Spis je po žalbi dostavlјen Višem sudu u Novom Sadu 2.3.2015. godine. Viši sud je po ovoj žalbi odlučivao 23.3.2016. godine i spis dostavio Osnovnom sudu u Novom Sadu 31.3.2016. godine.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde

Član 6-1 | DIC | Oršuš i drugi protiv Hrvatske

Presuda je povezana sa rešenjem R4g 267/14 od 11.05.2015. Apelacionog suda u Novom Sadu, kojim se utvrđuje da je predlagaču R.Š. iz N.S. povređeno pravo na suđenje u razumnom roku pred Osnovnim sudom u Novom Sadu, u predmetu 9644/11.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde

Član 6-1 | DIC | Oršuš i drugi protiv Hrvatske

Presuda je povezana sa rešenjem R4g 83/15 od 28.08.2015. Apelacionog suda u Novom Sadu, kojim se odbija zahtev I. D. i I. J. kojim je traženo da sud utvrdi da je podnosiocima zahteva povređeno pravo na suđenje u razumnom roku u postupku koji se vodi pred Osnovnim sudom u Loznici, broj P.1142/14.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde

Član 6-1 | DIC | Oršuš i drugi protiv Hrvatske

Presuda je povezana sa rešenjem R4g 9/16 od 26.02.2016. Apelacionog suda u Novom Sadu, kojim se prigovor usvaja pa se utvrđuje da je predlagaču DOO "P" iz S.M. u predmetu koji se nalazi na žalbenom odlučivanju u Apelacionom sudu u Novom Sadu pod posl. brojem Gž. 2401/15 povređeno pravo na suđenje u razumnom roku.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde

Član 6-1 | DIC | Oršuš i drugi protiv Hrvatske

Presuda je povezana sa rešenjem Ržr 1/16 od 27.04.2016. Apelacionog suda u Novom Sadu, kojim se žalba predlagača D.V. iz N.S. od 08.04.2016. godine izjavlјena protiv rešenja Višeg suda u Novom Sadu posl. br. R4p-6/2016 od 17.03.2016. godine odbacuje kao nedozvolјena.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde

Član 6-1 | DIC | Oršuš i drugi protiv Hrvatske

Presuda je povezana sa rešenjem Ržr 3/16 od 19.10.2016. Apelacionog suda u Novom Sadu, kojim se žalba predlagača D.M. v. K.G.M. iz K. usvaja i rešenje Višeg suda u Novom Sadu posl. br. R4r. 2/16 od 31.08.2016. godine preinačava tako što utvrđuje da je predlagaču povređeno pravo na suđenje u razumnom roku, u postupku pred Višim sudom u Novom Sadu posl. br. P1.56/2014 te nalaže Višem sudu Novi Sad da ubrza postupak i okonča ga u najkraćem roku.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde

Član 6-1 | DIC | Oršuš i drugi protiv Hrvatske

Presuda je povezana sa rešenjem Ržr 5/16 od 03.11.2016. Apelacionog suda u Novom Sadu, kojim se žalba predlagača S.T. iz S. usvaja, rešenje Višeg suda u Novom Sadu poslovni broj R4r 1/16 od 13. jula 2016. godine preinačava, tako što se utvrđuje da je predlagaču povređeno pravo na suđenje u razumnom roku, u postupku pred Višim sudom u Novom Sadu u predmetu poslovni broj P1.59/14, te se nalaže Višem sudu u Novom Sadu da ubrza postupak i okonča ga u najkraćem roku.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde

Član 6-1 | DIC | Oršuš i drugi protiv Hrvatske

Presuda je povezana sa rešenjem Rž g 11/2018 od 04.06.2018. Apelacionog suda u Beogradu, kojim se žalba predlagača odbija kao neosnovana i potvrđuje rešenje Višeg suda u Beogradu R4P 87/18 od 24.04.2018. godine.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde

Član 6-1 | DIC | Oršuš i drugi protiv Hrvatske

Presuda je povezana sa presudom Gž rr 4/18/2018 od 05.04.2018.Apelacionog suda u Beogradu, kojom preinačava presuda Prvog osnovnog suda u Beogradu Prr br.69/17 od 13.12.2017. godine u stavu drugom izreke pa se obavezuje tužena Republika Srbija – Treći osnovni sud u Beogradu da tužilјi AA na ime naknade nematerijalne štete zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku, isplati presudom određene iznose.

Presuda je dostupna u javnoj bazi sudske prakse ovde

Član 6-1 | DIC | Oršuš i drugi protiv Hrvatske

Presuda je povezana sa presudom Gž rr 3/2018 od 21.06.2018. Apelacionog suda u Beogradu, kojom se odbija kao neosnovana, žalba tužene Republike Srbije – Ministarstvo pravde i potvrđuje presuda Prvog osnovnog suda u Beogradu Prr br.21/17 od 30.11.2017. godine u stavu prvom i drugom izreke u delu kojim je tužena Republika Srbija – Ministarstvo pravde obavezana da tužilјi AA na ime naknade nematerijalne štete isplati zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku u predmetu Višeg suda u Beogradu P3 br. 280/10 iznos od 70.000,00 dinara i zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku u predmetu Višeg suda u Beogradu P3 br. 225/15 iznos od 80.000,00 dinara, kao i u stavu trećem izreke. Presudom se preinačava presuda Prvog osnovnog suda u Beogradu Prr br.21/17 od 30.11.2017. godine u preostalom delu stava prvog i drugog izreke pa se odbija tužbeni zahtev u delu kojim je tužilјa AA tražila da se tužena Republika Srbija – Ministarstvo pravde obaveže da joj pored napred navedenog iznosa isplati dodatne iznose, kao neosnovan.

Presuda je dostupna u javnoj bazi sudske prakse ovde

Član 6-1 | DIC | O’Sullivan McCarthy Mussel Development Ltd protiv Irske

Presuda je povezana sa rešenjem R4g 67/15 od 30.06.2015. Apelacionog suda u Novom Sadu, u pravnoj stvari po zahtevu za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku koji je podneo M. D. iz Š, kojim se Apelacioni sud u Novom Sadu oglašava apsolutno nenadležnim za postupanje po zahtevu za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku podnosioca zahteva M. D..

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde

Član 6-1 | DIC | O’Sullivan McCarthy Mussel Development Ltd protiv Irske

Presuda je povezana sa rešenjem R4g 13/16 od 11.03.2016. Apelacionog suda u Novom Sadu, kojim se oglašava se stvarno nenadležnim za postupanje po prigovoru radi ubrzavanja izvršnog postupka u predmetu broj II.319/15 Osnovnog suda u Rumi, podnosioca M.B. iz R. i prigovor se ustupa na stvarnu nadležnost Osnovnom sudu u Rumi.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde

Član 6-1 | DIC | O’Sullivan McCarthy Mussel Development Ltd protiv Irske

Presuda je povezana sa rešenjem Ržr 1/17 od 19.06.2017. Apelacionog suda u Novom Sadu, kojim se žalba predlagača V.D. iz N.S. u postupku radi zaštite prava na suđenje u razumnom roku pred Višim sudom u Novom Sadu poslovni broj R4r-1/2017 odbija i rešenje Višeg suda u Novom sadu potvrđuje.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde

Član 6-1 | DIC | Rakić i drugi protiv Srbije

Vrhovni sud Srbije, na sednici održanoj 05.06.2008. gdoine, odlučujući o reviziji tužioca izjavljenoj proitv presude Okružnog suda u Beogradu Gž.I 241/08 od 18.01.2008. godine, doneo je odluku da se presuda Okružnog suda u Beogradu Gž I 241/08 i presuda Prvog opštinskog suda u Beogradu P. 7130/06 preinačuje.

Rešenje Rev.429/08, anonimizirano u skladu sa Pravilnikom, može se preuzeti sa adrese
ovde

Član 6-1 | DIC | Ristić protiv Srbije

Presuda je povezana sa rešenjem R4k 40/2015 od 31. 03. 2016. Apelacionog suda u Novom Sadu, kojim se utvrđuje da je predlagaču AA povređeno pravo na suđenje u razumnom roku u postupku pred Osnovnim sudom u Sremskoj Mitrovici, u predmetu posl.br. K 1402/10.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde

Član 6-1 | DIC | Ristić protiv Srbije

Presuda je povezana sa rešenjem R4k 41/2015 od 14. 01. 2016. Apelacionog suda u Novom Sadu, kojim se utvrđuje da je predlagaču AA povređeno pravo na suđenje u razumnom roku u postupku pred Osnovnim sudom u Loznici, u predmetu posl.br. 2K-558/13 (ranije K 305/10).

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde

Član 6-1 | DIC | Ristić protiv Srbije

Presuda je povezana sa rešenjem R4k 1/2016 od 08.02.2016. Apelacionog suda u Novom Sadu, kojim se odbija zahtev podnosioca - oštećenog kao tužioca T.B. iz L. podnet 31.12.2015 za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku i za naknadu za povredu navedenog prava u predmetu Osnovnog suda u Loznici, u predmetu posl.br. 1 K-70/15.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde

Član 6-1 | DIC | Ristić protiv Srbije

Presuda je povezana sa rešenjem R4k 2/2018 od 26.02.2018. Apelacionog suda u Novom Sadu, kojim se odbija žalba punomoćnika predlagača AA i BB izjavlјena protiv rešenja Višeg suda u Subotici br. R4K. 2/17 od 17.01.2018. godine, te se navedeno rešenje Višeg suda u Subotici potvrđuje.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde

Član 6-1 | DIC | Ristić protiv Srbije

Presuda je povezana sa rešenjem R4k 3/2018 od 05.03.2018. Apelacionog suda u Novom Sadu, kojim se odbija žalba punomoćnika predlagača AA izjavlјena protiv rešenja Višeg suda u Subotici br. R4K. 1/18 od 24.01.2018. godine, te se navedeno rešenje Višeg suda u Subotici potvrđuje.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde

Član 6-1 | DIC | Riđić i drugi protiv Srbije

Presuda je povezana sa rešenjem Rev 3020/2019 od 18.09.2019. Vrhovnog kasacionog suda, kojim se odbacuje kao nedozvolјena revizija tužene izjavlјena protiv presude Višeg suda u Vranju Gž 3488/18 od 15.04.2019. godine.

Pravnosnažnom presudom Višeg suda u Vranju Gž 3488/18 od 15.04.2019. godine, stavom prvim izreke, odbijena je kao neosnovana žalba tužene i potvrđena presuda Osnovnog suda u Vranju Prr1 329/18 od 25.05.2018. godine. Tom presudom obavezana je tužena da tužilјi na ime novčanog obeštećenja za imovinsku štetu izazvanu povredom prava na suđenje u razumnom roku, u predmetu Osnovnog suda u Vranju I 420/08, na ime razlike zarade, troškova parničnog i izvršnog postupka isplati iznose bliže označene u tom stavu izreke, sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, kao i na ime naknade troškova postupka iznos od 13.500,00 dinara, sa zakonskom kamatom od izvršnosti do isplate.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde

Član 6-1 | DIC | Riđić i drugi protiv Srbije

Presuda je povezana sa rešenjem Rev 3012/2019 od 12.09.2019. Vrhovnog kasacionog suda, kojim se odbacuje kao nedozvolјena revizija tužene izjavlјena protiv presude Višeg suda u Vranju Gž 4069/18 od 27.05.2019. godine.

Presudom Osnovnog suda u Vranju Prr1 352/18 od 17.07.2018. godine, stavom prvim izreke, obavezana je tužena Republika Srbija da tužilјi AA iz ... plati na ime naknade imovinske štete izazvane povredom prava na suđenje u razumnom roku u predmetu Osnovnog suda u Vranju I 1526/09 novčane iznose bliže navedene u ovom stavu izreke sa zakonskom zateznom kamatom počev od označenih datuma pa do isplate. Stavom drugim izreke, obavezana je tužena da isplati tužilјi na ime naknade troškova parničnog postupka iznos od 13.500,00 dinara, sa zakonskom zateznom kamatom od izvršnosti presude do isplate. Presudom Višeg suda u Vranju Gž 4069/18 od 27.05.2019. godine, stavom prvim izreke, odbijena je kao neosnovana žalba tužene i potvrđena presuda Osnovnog suda u Vranju Prr1 352/18 od 17.07.2018. godine u stavu prvom izreke u pogledu glavnog potraživanja i zakonske zatezne kamate na troškove parničnog postupka i u stavu drugom izreke. Stavom drugim izreke, preinačena je prvostepena presuda u delu odluke o kamati na iznos od 590 evra, tako što je obavezana tužena da na ovaj iznos plati tužilјi kamatu po stopi Evropske centralne banke počev od 01.01.2009. godine do isplate, u dinarskoj protivvrednosti na dan isplate po srednjem kursu NBS. Stavom trećim izreke, odbijen je kao neosnovan zahtev tužene za naknadu troškova drugostepenog postupka

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde

Član 6-1 | DIC | Riđić i drugi protiv Srbije

Presuda je povezana sa rešenjem Rev 3099/2019 od 02.10.2019. Vrhovnog kasacionog suda, kojim se odbacuje kao nedozvolјena revizija tužene izjavlјena protiv presude Višeg suda u Vranju Gž 3482/18 od 27.03.2019. godine.

Presudom Osnovnog suda u Vranju Prr1 90/18 od 11.05.2018. godine, obavezana je tužena da tužilјi isplati na ime novčanog obeštećenja za imovinsku štetu koja joj je izazvana povredom prava na suđenje u razumnom roku u predmetu opštinskog, sada Osnovnog suda u Vranju I 639/17 (raniji broj I 1788/09) i to na ime razlike zarade i naknade zarade zaklјučno sa obračunskim mesecom decembrom 2003.godine po Sporazumu o regulisanju međusobnih prava i obaveza po osnovu rada u iznosu od 71.229,79 dinara sa zakonskom zateznom kamatom počev od 01.03.2009.godine do konačne isplate; na ime troškova parničnog postupka 26.100,00 dinara, što iznosi ½jedn u idealnu polovinu od ukupnih troškova sa zakonskom zateznom kamatom počev od 24.06.2009.godine do konačne isplate i na ime troškova izvršnog postupka 3.600,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom počev od 11.05.2018.godine kao dana presuđenja do konačne isplate, dok je tužbeni zahtev preko dosuđenih iznosa odbijen. Stavom drugim izreke obavezana je tužena da tužilјi naknadi troškove parničnog postupka. Presudom Višeg suda u Vranju Gž 3482/18 od 27.03.2019. godine, odbijena je kao neosnovana žalba tužene i potvrđena prvostepena presuda u usvajajućem delu stava prvog i u stavu drugom izreke. Stavom drugim izreke, odbijeni su kao neosnovani zahtevi tužene i tužilјe za naknadu troškova drugostepenog postupka, kao neosnovani.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde

Član 6-1 | DIC | Riđić i drugi protiv Srbije

Presuda je povezana sa rešenjem Rev 3110/2019 od 25.09.2019. Vrhovnog kasacionog suda, kojim se odbacuje kao nedozvolјena revizija tužene izjavlјena protiv presude Višeg suda u Vranju Gž 3010/18 od 28.12.2018. godine.

Presudom Osnovnog suda u Vranju Prr1 305/18 od 09.05.2018. godine, stavom prvim izreke obavezana je tužena da tužiocu plati na ime novčanog obeštećenja za imovinsku štetu koja je izazvana povredom prava na suđenje u razumnom roku u predmetu Osnovnog suda u Vranju I 229/05 i to: a) na ime zarade i naknade zarade u periodu od decembra 2002. godine do februara 2003. godine ukupno 12.500,00 dinara u mesečnim iznosima i sa zakonskom zateznom kamatom bliže određenim ovim stavom izreke; b) na ime regresa za 2002. godinu od 13.865,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom počev od 31.12.2002. godine do konačne isplate; v) na ime troškova parničnog postupka 11.884,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom počev od 10.09.2003. godine do konačne isplate i g) na ime troškova izvršnog postupka 3.480,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom počev od 17.02.2005. godine, počev od izvršnosti pa do konačne isplate. Stavom drugim izreke obavezana je tužena da tužiocu naknadi troškove parničnog postupka od 13.500,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od izvršnosti presude pa do isplate.

Presudom Višeg suda u Vranju Gž 3010/18 od 28.12.2018. godine, stavom prvim izreke odbijena je kao neosnovana žalba tužene i prvostepena presuda potvrđena u stavu prvom izreke pod a), b), v) i pod g) u pogledu glavnog potraživanja na ime troškova izvršenja od 3.480,00 dinara i u stavu drugom izreke. Stavom drugim izreke preinačena je prvostepena presuda u stavu prvom izreke pod g) u pogledu odluke o kamati na troškove izvršnog postupka, te jeobavezana tužena da tužiocu na troškove izvršnog postupka od 3.480,00 dinara plati zakonsku zateznu kamatu počev od 19.03.2018. godine, kao dana podnošenja tužbe, pa do konačne isplate, dok je odbijen zahtev tužioca za isplatu zakonske zatezne kamate na troškove izvršnog postupka za period od 17.02.2005. godine do 18.03.2018. godine. Stavom trećim izreke odbijeni su zahtevi tužioca i tužene za naknadu troškova drugostepenog postupka

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde

Član 6-1 | DIC | Riđić i drugi protiv Srbije

Presuda je povezana sa rešenjem Rev 3044/2019 od 25.09.2019. Vrhovnog kasacionog suda, kojim se odbacuje kao nedozvolјena revizija tužene izjavlјena protiv presude Višeg suda u Vranju Gž 3531/18 od 27.03.2019. godine.

Presudom Osnovnog suda u Vranju Prr1 293/18 od 21.05.2018. godine, stavom prvim izreke obavezana je tužena da tužilјi, na ime naknade štete izazvane povredom prava na suđenje u razumnom roku u predmetu Osnovnog suda u Vranju I-26/09, plati ukupno 168.961,92 dinara i to na ime neisplaćene razlike zarade i naknade zarade, na ime jednokratne novčane naknade, kao i troškova parničnog postupka i troškova izvršenja, u pojedinačnim iznosima po navedenim osnovima i sa zakonskom kamatom, sve bliže određeno ovim stavom izreke. Stavom drugim izreke obavezana je tužena da tužilјi naknadi troškove parničnog postupka od 13.500,00 dinara sa zakonskom kamatom od izvršnosti presude do isplate.
Presudom Višeg suda u Vranju Gž 3531/18 od 27.03.2019. godine, stavom prvim izreke izreke žalba tužene je odbijena, kao neosnovana i prvostepena odluka potvrđena, dok su stavom drugim izreke odbijeni zahtevi parničnih stranaka za naknadu troškova drugostepenog postupka.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde

Član 6-1 | DIC | Riđić i drugi protiv Srbije

Član 6-1 | DIC | Savić i drugi protiv Srbije