Podnosilac u predstavci Sudu navodi da nije imao pošteno suđenje prema članu 6. stav 1. i 3. (d) Konvencije jer tokom krivičnog postupka u kome je bio okrivljeni, nije dobio priliku da ispita svedoka odbrane.

Optužba se temeljila na policijskom zapisniku u kojem je navedeno da je podnosilac 1.11.2005. oko 23.30 sati posedovao 1,2 grama marihuane zamotane u novinski papir koji je bacio u kantu za otpatke kad je video da mu se približavaju tri policajca. Opštini sud u Rijeci ga je proglasio krivim za posedovanje narkotika i naložio mu da plati novčanu kaznu. On se žalio protiv ove odluke, zahtevajući da sud sprovede glavnu raspravu kao i da naloži forenzičku analizu DNK ili otisaka prstiju s novinskog papira kako bi se dobio dokaz je li on bio u kontaktu s tim predmetom. Opšinski sud u Rijeci održao je raspravu, na kojoj je podnosilac negirao optužbe tvrdeći da je on u kantu bacio limenku piva, a ne paketić marihuane koji je kasnije tamo pronađen. Stoga je odbio potpisati potvrdu o privremenom oduzimanju paketića i zatražio forenzičku analizu DNK ili otiska prsta s paketića. On je tražio da se ispitaju, pored policajaca i tri svedoka, koja su bila prisutna tokom ovog događaja.

Sud ističe da je njegova uloga da ispita da li je podnosiocu bilo zajamčeno pošteno. Sud primećuje da je jedan od policijskih službenika koji su svedočili pred raspravnim sudom potvrdio da je u kanti za otpatke takođe pronašao i limenke piva. Stoga napominje da predlog podnosioca za saslušanjem svedoka nije bio neutemeljen, da je bio važan za predmet optužbe i da je nepobitno mogao učvrstiti položaj obrane ili čak dovesti do oslobađajuće presude za podnosioca, da je iskazima doista bilo potvrđeno da je on u kantu za otpatke bacio limenku piva, a ne paketić s drogom. Sud ističe da je raspravni sud odbio predlog podnosioca samo navodeći da su merodavne činjenice dovoljno utvrđene, što se samo po sebi ne može smatrati obrazloženom odlukom te može ukazivati da su iskazi svedoka koje je domaći sud saslušao bili jednostrani, Sud stoga smatra da je raspravni sud, odbijanjem svih predloga odbrane i prihvatanjem svih navoda i dokaznih predloga tužiteljstva, stvorio nepoštenu prednost u korist tužilaštva te je podnosiocu uskratio svaku praktičnu mogućnost da ospori optužbe protiv sebe. U skladu sa tim, došlo je do povrede člana 6. stav 1. i 3. (d) Konvencije.

Preuzmite presudu u pdf formatu

EUROPSKI SUD ZA LJUDSKA PRAVA

PRVI ODJEL

PREDMET TOPIĆ PROTIV HRVATSKE

(Zahtjev br. 51355/10)

PRESUDA

STRASBOURG

10. listopada 2013.

Ova će presuda postati konačna pod okolnostima navedenim u članku 44. stavku 2. Konvencije. Može biti podvrgnuta uredničkim izmjenama.

U predmetu Topić protiv Hrvatske,

Europski sud za ljudska prava (Prvi odjel), zasjedajući u vijeću u sastavu:

Isabelle Berro-Lefèvre, predsjednica,
Elisabeth Steiner,
Khanlar Hajiyev,
Mirjana Lazarova Trajkovska,
Julia Laffranque,
Ksenija Turković,
Dmitry Dedov, suci, i André Wampach, zamjenik tajnika Odjela,

nakon vijećanja zatvorenog za javnost 17. rujna 2013., donosi sljedeću presudu koja je usvojena ovog datuma:

POSTUPAK

Postupak u ovome predmetu pokrenut je na temelju zahtjeva (br. 51355/10) protiv Republike Hrvatske koji je hrvatski državljanin, g. Zlatko Topić („podnositelj zahtjeva“) podnio Sudu temeljem članka 34. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Konvencija“) dana 3. kolovoza 2010.
Podnositelja zahtjeva zastupao je g. S. Poldan, odvjetnik iz Rijeke. Hrvatsku Vladu („Vlada“) zastupala je njezina zastupnica, gđa Š. Stažnik.
Podnositelj zahtjeva posebno navodi da nije imao pošteno suđenje prema članku 6. stavku 1. i 3. (d) Konvencije jer nije mogao osigurati prisutnost i ispitivanje svjedoka obrane.
Dana 5. rujna 2011. Vlada je obaviještena o zahtjevu. Također je odlučeno da će se istovremeno ispitati dopuštenost i osnovanost zahtjeva (članak 29. stavak 1.).

ČINJENICE

I. OKOLNOSTI PREDMETA

Podnositelj zahtjeva rođen je 1984. i živi u Rijeci.
Dana 29. prosinca 2005. Općinsko državno odvjetništvo u Rijeci (dalje u tekstu: „općinsko državno odvjetništvo“) podiglo je pred Općinskim sudom u Rijeci optužni prijedlog protiv podnositelja zahtjeva i još jedne osobe, F. M., pod optužbom za posjedovanje droge.
Optužba se temeljila na policijskom izvješću u kojem je navedeno da je podnositelj zahtjeva 1. studenoga 2005. oko 23.30 sati posjedovao 1,2 grama marihuane zamotane u novinski papir koji je bacio u kantu za otpatke kad je vidio da mu se približavaju tri policajca.
Dana 23. veljače 2006. Općinski sud u Rijeci je presudom izdao kazneni nalog kojim je podnositelj zahtjeva proglasio krivim za kazneno djelo posjedovanja droge te mu je naložio da plati novčanu kaznu u iznosu od 1.458,00 hrvatskih kuna (HRK).
Podnositelj zahtjeva podnio je 13. ožujka 2006. prigovor protiv kaznenog naloga tražeći da Općinski sud u Rijeci provede glavnu raspravu. Od suda je također zatražio da naloži forenzičku analizu DNK ili otisaka prstiju s novinskog papira kako bi se dobio dokaz je li on bio u kontaktu s tim predmetom.
Općinski sud u Rijeci održao je raspravu 29. svibnja 2006. Podnositelj zahtjeva na raspravi je zanijekao optužbe i tvrdio da je on u kantu za otpatke bacio limenku piva, a ne paketić marihuane koji je kasnije tamo pronađen. Stoga je odbio potpisati potvrdu o privremenom oduzimanju paketića i zatražio forenzičku analizu DNK ili otiska prsta s paketića.
Nakon ispitivanja podnositelja zahtjeva, zamjenik državnog odvjetnika zatražio je od prvostupanjskog suda da pozove tri policajca, J.M., A.B. i S.J.-V., koji su bili prisutni na mjestu događaja, da svjedoče. Branitelj F.M. zatražio je od prvostupanjskog suda da pozove još tri osobe, I.Š., U.V. i T.M., koje su također bile prisutne na mjestu događaja da svjedoče. Podnositelj zahtjeva i njegov branitelj složili su se s prijedlogom zamjenika državnog odvjetnika i branitelja F.M. te nisu podnijeli svoje prijedloge.
Općinski sud u Rijeci na istoj je raspravi prihvatio prijedloge stranaka i odlučio saslušati tri policijska službenika i dva druga svjedoka, I.Š. i U.V.
Druga je rasprava održana 4. prosinca 2006., a podnositelj zahtjeva je i na njoj ponovno zanijekao sve optužbe protiv sebe. Na raspravu su došla tri policijska službenika, no druga dva svjedoka nisu došla jer je U.V. studirao u inozemstvu, dok je I.Š. bio u vojsci.
Policijski službenik A.B. na raspravi je svjedočio da su tijekom redovite ophodnje ugledali skupinu mladih osoba koje su se zadržavale. Kada su im se približili, vidio je da je podnositelj zahtjeva učinio pokret kao da će zavezati uzicu od cipele i u tom je trenutku u kantu za otpatke ubacio paketić. U kanti su pronašli taj paketić i uvidjeli da sadržava zelenu biljnu tvar.
Policijski službenik J.M. također je svjedočio da je vidio kako podnositelj zahtjeva baca paketić u kantu za otpatke dok je činio pokret kao da je upravo namjeravao zavezati uzice za cipele. Međutim, J.M. je tada pregledao kantu i pronašao paketić. U kanti se nalazilo i nekoliko limenki piva, no paketić je bio na vrhu sadržaja u kanti. Isključio je mogućnost da je podnositelj zahtjeva u kantu za otpatke bacio limenku piva jer je vidio kako podnositelj zahtjeva baca paketić.
Policijski službenik S.J.-V. svjedočio je jednako kao i ostali policijski službenici. Potvrdio je da je vidio kako podnositelj zahtjeva u kantu za otpatke baca dio novina koji je jedan od njegovih kolega pronašao u kanti.
Nakon ispitivanja policijskih službenika, zamjenik državnog odvjetnika nije podnio daljnje dokazne prijedloge, dok je obrana inzistirala na ispitivanju svjedoka I.Š., U.V. i J.M. Prvostupanjski je sud odbio zahtjev za saslušanjem tih svjedoka i zaključio glavnu raspravu, utvrdivši da su sve mjerodavne činjenice dovoljno utvrđene.
Općinski sud u Rijeci istoga je dana podnositelja zahtjeva proglasio krivim i osudio ga na kaznu od tri mjeseca zatvora s rokom kušnje od godinu dana. Općinski sud u Rijeci pozvao se na svjedočenja policijskih službenika, potvrde o privremenom oduzimanju predmeta i izvješće forenzičkog vještaka koje potvrđuje da je zelena tvar bila marihuana. U vezi s odbijanjem izvođenja daljnjih dokaza, sud je primijetio:

„Ovaj je sud odbio zahtjev obrane za saslušanjem svjedoka I. Š., U. V. i J. M. jer smatra da su sve mjerodavne činjenice dovoljno utvrđene te bi stoga saslušanje ovih svjedoka bilo suvišno. Zahtjev drugooptuženoga Zlatka Topića za analiziranjem otiska na paketiću također je odbijen jer bi izvođenje tog dokaza, imajući u vidu sve utvrđene činjenice, također bilo suvišno.”

Dana 27. prosinca 2006. podnositelj zahtjeva podnio je žalbu protiv prvostupanjske presude Općinskog suda u Rijeci obrazlažući da je bez svjedoka I.Š., U.V. i J.M. te bez forenzičke analize otiska bilo nemoguće donijeti bilo kakve zaključke o tvrdnji da je podnositelj zahtjeva u kantu za otpatke bacio paketić s drogom.
U međuvremenu je 29. kolovoza 2006. do okončanja kaznenog postupka prekinut prekršajni postupak koji je bio pokrenut protiv podnositelja zahtjeva na Prekršajnom sudu u Rijeci, a koji se odnosio na isti događaj. Isti je 21. prosinca 2007. obustavljen zbog zastare.
Dana 9. travnja 2009. Županijski sud u Bjelovaru je kao žalbeni sud, nakon što je analizirao podnositeljevu obranu i sve dokaze iz spisa predmeta, odbio podnositeljevu žalbu te potvrdio prvostupanjsku presudu Općinskog suda u Rijeci. Relevantni dio presude glasi:

„... Prvostupanjski je sud ispravno odbio zahtjev obrane za dodatnim dokazima saslušanjem osoba koje su bile u društvu optuženoga te nalaganjem analize otiska na paketiću. Saslušanje svjedoka bio je nevažan zahtjev u smislu članka 322. stavka 4.(2) Zakona o kaznenom postupku, dok analiza otiska prsta nije bila primjenjiva u smislu 322. stavka 4.(3) Zakona o kaznenom postupku s obzirom na činjenicu da s paketića nikad nisu izdvojeni otisci prstiju.”

Dana 9. listopada 2009. podnositelj zahtjeva podnio je ustavnu tužbu pred Ustavnim sudom Republike Hrvatske, ponavljajući svoje tvrdnje da su njegova prava obrane povrijeđena odbijanjem raspravnog suda da sasluša svjedoke obrane.
Dana 13. siječnja 2010. Ustavni sud je podnositeljevu ustavnu tužbu proglasio nedopuštenom kao očigledno neosnovanu. Odluka je podnositeljevu punomoćniku uručena 12. veljače 2010.

II. MJERODAVNO DOMAĆE PRAVO

Mjerodavne odredbe Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“, br. 56/1990, 135/1997, 8/1998, 113/2000, 124/2000, 28/2001, 41/2001, 55/2001, 76/2010, 85/2010) glase kako slijedi:

Članak 29.

„Svatko ima pravo da zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud pravično i u razumnom roku odluči o njegovim pravima i obvezama, ili o sumnji ili optužbi zbog kažnjivog djela.

U slučaju sumnje ili optužbe zbog kažnjivog djela osumnjičenik, okrivljenik ili optuženik ima pravo ...

- da ispituje ili dade ispitati svjedoke optužbe i da zahtijeva da se osigura nazočnost i ispitivanje svjedoka obrane pod istim uvjetima kao i svjedoka optužbe ...”

Mjerodavna odredba Kaznenog zakona („Narodne novine“, br. 110/1997, 27/1998, 129/2000, 51/2001, 105/2004, 84/2005) navodi:

Članak 173.

„(1) Tko neovlašteno posjeduje tvari ili pripravke koji su propisom proglašeni opojnim drogama, kaznit će se novčanom kaznom ili kaznom zatvora koja ne prelazi jednu godinu.”

Mjerodavne odredbe Zakona o kaznenom postupku koji je tada bio na snazi („Narodne novine“, br. 110/1997, 27/1998, 58/1999, 112/1999, 58/2002, 143/2002, 63/2002, 62/2003 i 115/2006) navode:

Članak 321.

„(1) Dokazivanje obuhvaća sve činjenice za koje sud smatra da su važne za pravilno presuđenje ...”

Članak 322.

„(1) Stranke i oštećenik mogu do završetka glavne rasprave predlagati da se izvide nove činjenice i pribave novi dokazi ...

(4) Prijedlog da se pribave novi dokazi može se odbiti ...

2) ako bi činjenica koju bi prema prijedlogu trebalo utvrditi već utvrđena ili nije važna za odlučivanje, odnosno ne postoji povezanost između činjenice koju treba utvrditi i odlučnih činjenica ili se ta povezanost zbog pravnih razloga ne može ustanoviti (nevažni prijedlog)

3) ako postoje razlozi za sumnju da se s predloženim dokazom neka važna činjenica uopće ne bi mogla utvrditi ili bi se to moglo učiniti sa velikim poteškoćama, odnosno ako se taj dokaz u prijašnjem tijeku postupka nije mogao pribaviti i vjerojatno je da se neće moći pribaviti niti u primjerenom roku (neprikladni prijedlog) ...”

Mjerodavne odredbe novog Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“, br. 152/2008, 76/2009, 80/2011, 121/2011, 91/2012, 143/2012) navode:

Članak 502.

„ ...

2) Odredbe o obnovi kaznenog postupka će se primijeniti i u slučaju kada je podnesen zahtjev za izmjenu pravomoćne sudske odluke na temelju konačne presude Europskog suda za ljudska prava kojom je utvrđena povreda prava i sloboda iz Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.

3) Zahtjev za obnovom postupka na temelju konačne presude Europskog suda za ljudska prava može se podnijeti u roku od trideset dana od datuma konačnosti presude

Europskog suda za ljudska prava.”

Članak 574.

„ ...

(2) Ako je do stupanja na snagu ovog Zakona donesena kakva odluka protiv koje je po odredbama zakona po kojem je postupak vođen dopušten pravni lijek ili još teče rok za podnošenje pravnog lijeka, ili je pravni lijek podnesen, ali o njemu još nije odlučeno, u tom postupku primijenit će se odredbe zakona po kojem je donesena odluka, osim ako ovim Zakonom nije drukčije propisano.

(3) Odredbe članka 497. – 508. ovog Zakona na odgovarajući način će se primjenjivati i u postupcima povodom zahtjeva za obnovu kaznenog postupka podnesenima po odredbama Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine, br. 110/1997, 27/1998, 58/1999, 112/1999, 58/2002, 143/2002, 62/2003 i 115/2006).”

PRAVO

I. NAVODNA POVREDA ČLANKA 6. STAVAKA 1. I 3. (d) KONVENCIJE

Podnositelj zahtjeva je prigovorio da kazneni postupak protiv njega nije bio pošten jer je bio lišen mogućnosti da dokaže svoju obranu i jer mu nije bila osigurana prisutnost i ispitivanje svjedoka obrane pod istim uvjetima kao i svjedoka optužbe, kako je navedeno u članku 6. stavcima 1. i 3. (d) Konvencije koji glase kako slijedi:

„1. U slučaju podizanja optužnice za kazneno djelo protiv njega svatko ima pravo da … sud pravično, … ispita njegov slučaj. …

3. Svatko optužen za kazneno djelo ima najmanje sljedeća prava:

…

(d) da ispituje ili dade ispitati svjedoke optužbe i da se osigura prisustvo i ispitivanje svjedoka obrane pod istim uvjetima kao i svjedoka optužbe;

A. Dopuštenost

1. Tvrdnje stranaka

Vlada je smatrala da podnositelj zahtjeva nije u potpunosti iscrpio domaća pravna sredstva jer nije dostatno obrazložio svoju ustavnu tužbu. Stoga je Ustavni sud njegovu tužbu proglasio nedopuštenom kao očigledno neosnovanu. Dodatno, podnositelj zahtjeva nije podnio kaznenu i disciplinsku prijavu protiv policijskih službenika.
Podnositelj zahtjeva tvrdio je da je tijekom postupka u potpunosti iscrpio sva dostupna pravna sredstva, uključujući ustavnu tužbu pred Ustavnim sudom koja nije proglašena nedopuštenom zbog formalnih nedostataka jer ju je Ustavni sud proglasio očigledno neosnovanom.

2. Ocjena Suda

Sud ponavlja da, u skladu s člankom 35. stavkom 1. Konvencije, može rješavati neko pitanje samo nakon što su iscrpljena sva domaća pravna sredstva. Svrha članka 35. jest državama ugovornicama pružiti priliku da spriječe ili isprave navodne povrede protiv njih prije nego ti navodi budu podneseni Sudu (vidi, primjerice, predmet Hentrich protiv Francuske, 22. rujna 1994., stavak 33., serija A, br. 296-A te predmet Remli protiv Francuske, 23. travnja 1996., stavak 33., Izvješća 1996.-II).
Neovisno o tome, obveza iscrpljenja domaćih pravnih sredstava zahtijeva samo da podnositelj zahtjeva na uobičajen način iskoristi pravna sredstva koja su učinkovita, dostatna i i raspoloživa u vezi s njegovim prigovorima na temelju Konvencije (vidi predmet Balogh protiv Mađarske, br. 47940/99, stavak 30., 20. srpnja 2004. i predmet John Sammut i Visa Investments Limited protiv Malte (odl.), br. 27023/03, 28. lipnja 2005.). Postojanje pravnih sredstava mora biti dostatno izvjesno, u praksi kao i u teoriji, jer će im u suprotnom nedostajati potrebna dostupnost i učinkovitost.
Stoga članak 35. stavak 1. ne zahtijeva da se iskoriste pravna sredstva koja su nedostatna ili neučinkovita (vidi predmet Aksoy protiv Turske, 18. prosinca 1996., stavci 51. – 52., Izvješća o presudama i odlukama 1996-VI te predmet Barta protiv Mađarske, br. 26137/04, stavak 45., 10. travnja 2007.). Pravna sredstva koja su dostupna stranci na domaćoj razini smatraju se učinkovitima ako sprječavaju navodnu povredu ili njezino nastavljanje, ili ako pružaju primjerenu zadovoljštinu za bilo koju povredu do koje je već došlo (vidi predmet Mifsud protiv Francuske (odl.) [VV], br. 57220/00, stavak 17., ESLJP 2002-VIII).
Sud primjećuje da se podnositelj zahtjeva tijekom kaznenog postupka protiv njega koristio svim dostupnim domaćim pravnim sredstvima, uključujući ustavnu tužbu pred Ustavnim sudom u kojoj je obrazložio da je njegovo pravo na pošteno suđenje povrijeđeno time što je Općinski sud u Rijeci odbio saslušati svjedoke obrane. Slijedi da je tijekom domaćeg postupka podnositelj zahtjeva domaćim tijelima dao dovoljno mogućnosti da riješe njegove prigovore na temelju Konvencije.
Vezano uz Vladine tvrdnje da podnositelj zahtjeva nije pokrenuo kazneni i disciplinski postupak protiv policijskih službenika, Sud primjećuje da se podnositeljev zahtjev odnosi samo na navodnu poštenost kaznenog postupka koji je u pitanju. Prema mišljenju Suda, takva bi se pitanja trebala razmatrati u kontekstu i tijeku tog postupka, a ne vođenjem drugih postupaka (vidi predmet Erkapić protiv Hrvatske, br. 51198/08, stavak 64., 25. travnja 2013.).
Imajući u vidu prethodno navedeno pozadinu, Sud odbija Vladin prigovor.
Sud smatra da ovaj dio zahtjeva nije očigledno neosnovan u smislu članka 35. stavka 3. (a) Konvencije. Nadalje primjećuje da nije nedopušten ni po kojoj drugoj osnovi. Stoga se mora proglasiti dopuštenim.

B. Osnovanost

1. Tvrdnje stranaka

Podnositelj zahtjeva tvrdio je da je kazneni postupak protiv njega nepošten jer je raspravni sud svoju odluku temeljio samo na dokazima koje je predložila optužba. Istodobno je njegov zahtjev za saslušanjem svjedoka i određivanjem analize otisaka prstiju bio odbijen. Podnositelj zahtjeva objasnio je da je raspravni sud najprije prihvatio njegov zahtjev za saslušanjem svjedoka I.Š., U.V. i J.M., no tada je, nakon što je saslušao iskaze policijskih službenika, promijenio svoju odluku. To je posljedično, ima li se u vidu činjenica da je presuda utemeljena samo na iskazima policijskih službenika, cijeli postupak učinilo nepoštenim. Nije bilo razloga da se ne saslušaju svjedoci I.Š., U.V. i J.M. koji su mogli pružiti važne informacije o slučaju, a raspravni sud nije poduzeo sve potrebne mjere kako bi osigurao njihovu prisutnost na suđenju. Konačno, podnositelj zahtjeva istaknuo je da važne činjenice koje se odnose na optužbe protiv njega nisu bile dovoljno utvrđene. Stoga smatra da postupak protiv njega nije ispunio zahtjeve poštenog suđenja, iako prihvaća da je odluka o tome koje dokaze uzeti u obzir bila na prvostupanjskom sudu.
Vlada je smatrala da je kazneni postupak protiv podnositelja zahtjeva, gledano u cjelini, bio pošten. Napose, Vlada je istaknula da je podnositelj zahtjeva aktivno sudjelovao u postupku, da je bio pravno zastupan te da je imao mogućnost pred prvostupanjskim sudom predložiti svoje dokaze i iznijeti argumente, kao i prigovoriti dokazima tužiteljstva. Također je imao pristup svim mjerodavnim materijalima iz spisa predmeta te mogućnost ispitati sve svjedoke optužbe. Prema Vladinu mišljenju, sve odluke domaćih tijela dostatno su obrazložene i ne ukazuju na nikakvu arbitrarnost. Kad je riječ o podnositeljevom prigovoru da raspravni sud nije saslušao njegove svjedoke, Vlada je istaknula da je raspravni sud pažljivo ispitao je li saslušanje tih svjedoka potrebno te je, nakon što je utvrdio da su sve mjerodavne činjenice dovoljno utvrđene, odbio prijedlog za njihovim saslušanjem. Domaći sudovi naveli su dovoljno razloga za svoje odluke te u tom pogledu nije došlo do povrede podnositeljeva prava na pravično suđenje.

2. Ocjena suda

(a) Opća načela

Sud ponavlja da su jamstva sadržana u članku 6. stavku 3., uključujući ona navedena u podstavku (d), sastavni elementi, među ostalima, pojma poštenog suđenja iz članka 6. stavka 1. (vidi predmet Bönisch protiv Austrije, 6. svibnja 1985., stavak 29., serija A, br. 92.). Njegov je osnovni cilj, naznačen riječima „pod uvjetima koji važe i za” potpuna „postupovna jednakost stranaka” nekoj stvari. Pod tim uvjetom, nadležnim se nacionalnim tijelima ostavlja odluka o važnosti predloženih dokaza u onoj mjeri u kojoj je ona u skladu s pojmom poštenog suđenja koje dominira čitavim člankom 6. (vidi predmet Engel i drugi protiv Nizozemske, 8. lipnja 1976., stavak 91., serija A, br. 22. te predmet Gregačević protiv Hrvatske, br. 58331/09, stavak 60., 10. lipnja 2012.).
Dopuštenost dokaza je pitanje kojim se prvenstveno uređuje nacionalno pravo. Zadatak Suda na temelju Konvencije nije donositi presude o tome jesu li iskazi svjedoka valjano prihvaćeni kao dokaz u postupku, već utvrditi je li postupak u cjelini, uključujući način na koji su izvedeni dokazi, bio pošten (vidi, među ostalima, predmet Van Mechelen i drugi protiv Nizozemske, 23. travnja 1997., stavak 50., Izvješća o presudama i odlukama, 1997-III). Napose, „kao opće pravilo, na nacionalnim je sudovima da ocijene podnesene dokaze, kao i važnost dokaza koje okrivljenici žele predložiti ... Članak 6. stavak 3. (d) im ostavlja, ponovno kao opće pravilo, da ocijene je li prikladno pozvati svjedoke” (vidi predmet Vidal protiv Belgije, 22. travnja 1992., stavak 33., serija A, br. 235-B).
U skladu s time, nije dostatno da se okrivljenik žali da mu nije bilo dopušteno ispitati određene svjedoke; uz to, on svoj zahtjev mora potkrijepiti objašnjenjem zašto je važno da se saslušaju određeni svjedoci, a njihovi dokazi moraju biti nužni za utvrđivanje istine (vidi predmet Borisova protiv Bugarske, br. 56891/00, stavak 46., 21. prosinca 2006.). Stoga, kada prijedlog podnositelja zahtjeva za saslušanjem svjedoka nije neutemeljen i dostatno je obrazložen, važan za predmet optužbe i nedvojbeno bi mogao osnažiti položaj obrane ili čak dovesti do oslobađanja podnositelja zahtjeva, domaća tijela moraju navesti relevantne razloge za odbijanje takvog zahtjeva (vidi predmet Polyakov protiv Rusije, br.77018/01, stavci 34.–35., 29. siječnja 2009. te Gregačević, prethodno citiran, stavak 68.).

(b) Primjena tih načela na ovaj predmet

Sud primjećuje da je podnositelj zahtjeva od samog početka postupka tvrdio da paketić pronađen u kanti za otpatke ne pripada njemu, zbog čega je i odbio potpisati potvrdu o privremenom oduzimanju predmeta i zatražio forenzičku analizu kako bi se pribavili dokazi o tome je li bio u ikakvom dodiru s paketićem (vidjeti prethodne stavke 9. i 10.). Također je tvrdio da je u kantu za otpatke zapravo bacio limenku piva te je, u prilog svojim navodima, inzistirao da se ispitaju tri osobe koje su bile očevici događaja (vidi prethodne stavke 11. i 17.). Negirajući optužbe protiv sebe, podnositelj zahtjeva inzistirao je tijekom cijelog postupka na tome da je u kantu za otpatke bacio limenku piva, a ne paketić s drogom.
S tim u vezi Sud primjećuje da je jedan od policijskih službenika koji su svjedočili pred raspravnim sudom, štoviše upravo onaj koji je pronašao paketić, potvrdio da je u kanti za otpatke također pronašao i limenke piva, čime je podnositeljeva obrana postala ne u potpunosti neutemeljena ili nevjerojatna (vidi prethodni stavak 15.).
Sukladno tomu, iskazi trojice ostalih svjedoka mogli su opovrgnuti iskaze policijskih službenika koji su bili svjedoci optužbe (vidi predmet Borisova, prethodno citiran, stavak 47.). U nedostatku bilo kakvih materijalnih dokaza poput otisaka prstiju ili tragova DNK, koji nikad nisu bili izuzeti s paketića iako je obrana to tražila, iskazi tih svjedoka mogli su imati značajnu ulogu u jačanju položaja podnositeljeve obrane ili čak dovesti do oslobađajuće presude za podnositelja zahtjeva (vidi, inter alia, predmet Dorokhov protiv Rusije, br. 66802/01, stavak 74., 14. veljače 2008.) s obzirom na to da je kazneni sud vezan načelom in dubio pro reo (vidi predmet Melich i Beck protiv Češke Republike, br. 35450/04, stavak 49., 24. srpnja 2008.).
S tim u vezi Sud ponavlja da njegov zadatak nije da odlučuje o krivnji ili nedužnosti podnositelja zahtjeva, ili da utvrđuje jesu li domaći sudovi ispravno utvrdili mjerodavne činjenice i primijenili mjerodavno pravo, već da ispita je li podnositelju zahtjeva bilo zajamčeno pošteno suđenje (vidi predmet Melich i Beck, prethodno citirano, stavak 50.). Stoga se ograničava na napomenu da podnositeljev prijedlog za saslušanjem svjedoka nije bio neutemeljen, da je bio važan za predmet optužbe i da je nepobitno mogao učvrstiti položaj obrane ili čak dovesti do oslobađajuće presude za podnositelja zahtjeva, da je iskazima doista bilo potvrđeno da je on u kantu za otpatke bacio limenku piva, a ne paketić s drogom (vidi predmet Polyakov, prethodno citirano, stavak 34.).
Međutim, raspravni sud je odbio podnositeljev prijedlog samo navodeći da su mjerodavne činjenice dovoljno utvrđene (vidi prethodne članke 17. i 18.), što se samo po sebi ne može smatrati obrazloženom odlukom (vidi predmete Gregačević, stavak 56., i Polyakov, stavak 35., prethodno citirano) te može ukazivati da su iskazi svjedoka koje je domaći sud saslušao bili jednostrani (vidi predmet Borisova, prethodno citirano, stavak 48.).
Sud stoga smatra da je raspravni sud, odbijanjem svih prijedloga obrane i prihvaćanjem svih navoda i dokaznih prijedloga tužiteljstva, stvorio nepoštenu prednost u korist tužiteljstva te je podnositelju zahtjeva posljedično uskratio svaku praktičnu mogućnost da učinkovito ospori optužbe protiv sebe.
Sukladno tomu, došlo je do povrede članka 6. stavaka 1. i 3. (d) Konvencije.

II. OSTALE NAVODNE POVREDE KONVENCIJE

Konačno, podnositelj zahtjeva je prigovorio na temelju članka 4. Protokola br. 7., navodeći da mu se, suprotno načelu nebis in idem, za isto kazneno djelo sudilo i u prekršajnom i u kaznenom postupku.
Sud primjećuje da podnositelj ni u jednom trenutku nijednim pravnim lijekom pred nacionalnim tijelima tijekom postupka u pitanju nije prigovorio u vezi s navodnim kršenjem načela ne bis in idem. U tim uvjetima, Sud ne može nagađati kakav bi bio ishod postupka da je podnositelj podnio prigovor koji sad podnosi pred Sudom.
S tim u vezi, Sud ponavlja da prigovor koji mu se podnosi mora najprije biti podnesen prikladnim nacionalnim sudovima, barem u svojoj biti, u skladu s formalnim zahtjevima domaćeg prava i unutar propisanih vremenskih ograničenja. Bilo kakav drugačiji stav ne bi bio u skladu s supsidijarnim karakterom sustava Konvencije (vidi predmet Gavril Yosifov protiv Bugarske, br. 74012/01, stavak 42., 6. studenoga 2008.).
Sukladno tomu, budući da podnositelj zahtjeva prigovor koji je podnio Sudu nije prethodno podnio nacionalnim tijelima, nije iscrpio sva domaća pravna sredstava prema članku 35. stavku 1. Konvencije.
Slijedi da ovaj prigovor mora biti odbačen u skladu s člankom 35. stavcima 1. i 4. Konvencije zbog neiscrpljivanja domaćih pravnih lijekova.

III. PRIMJENA ČLANKA 41. KONVENCIJE

Članak 41. Konvencije navodi:

„Ako Sud utvrdi da je došlo do povrede Konvencije i dodatnih protokola, a unutarnje pravo zainteresirane visoke ugovorne stranke omogućava samo djelomičnu odštetu, Sud će, prema potrebi, dodijeliti pravednu naknadu povrijeđenoj stranci.”

A. Šteta

Podnositelj zahtjeva potraživao je 100.000,00 eura (EUR) na ime nematerijalne štete.
Vlada je podnositeljev zahtjev smatrala pretjeranim, neosnovanim i nepotkrijepljenim.
Imajući u vidu sve okolnosti ovog predmeta, Sud prihvaća da je podnositelj zahtjeva pretrpio nematerijalnu štetu koja se ne može nadoknaditi samo utvrđivanjem povrede. Donoseći svoju ocjenu na pravičnoj osnovi, Sud podnositelju zahtjeva dodjeljuje 4.000,00 eura (EUR) na ime nematerijalne štete plus sve poreze koji bi se mogli zaračunati podnositelju zahtjeva.

B. Troškovi i izdaci

Podnositelj zahtjeva također je potraživao 10.000,00 hrvatskih kuna (HRK) za troškove i izdatke nastale pred Sudom.
Vlada je podnositeljev zahtjev smatrala neosnovanim i nepotkrijepljenim.
Prema sudskoj praksi Suda, podnositelj zahtjeva ima pravo na naknadu troškova i izdataka samo u mjeri u kojoj je dokazano da ih je stvarno i nužno pretrpio te da je njihov iznos razuman. U ovom predmetu, uzimajući u obzir dokumente koje posjeduje i navedene kriterije, Sud smatra da je razumno dodijeliti iznos od 1.300,00 eura (EUR) za troškove i izdatke u postupku pred Sudom uvećano za sve poreze koji bi se mogli zaračunati podnositelju zahtjeva na taj iznos.

C. Zatezna kamata

Sud smatra primjerenim da se zatezna kamata temelji na najnižoj kreditnoj stopi Europske središnje banke uvećanoj za tri postotna boda.

IZ TIH RAZLOGA, SUD JEDNOGLASNO

Utvrđuje da je prigovor koji se odnosi na nedostatak poštenosti kaznenog postupka prema članku 6. stavcima 1. i 3. (d) Konvencije dopušten, dok je ostatak zahtjeva nedopušten;
Presuđuje da je došlo do povrede članka 6. stavaka 1. i 3. (d) Konvencije;
Presuđuje

(a) da tužena država treba isplatiti podnositelju zahtjeva, u roku od tri mjeseca od datuma kada presuda postane konačna u skladu s člankom 44. stavkom 2. Konvencije, sljedeće iznose koje je potrebno preračunati u hrvatske kune prema tečaju važećem na dan namirenja:

(i) 4.000,00 eura (EUR) (četiri tisuće eura), uz sve poreze koji bi mogli biti zaračunati, na ime nematerijalne štete;

(ii) 1.300,00 eura (EUR) (jedna tisuća tri stotine eura), uz sve poreze koji bi mogli biti zaračunati, na ime troškova i izdataka;

(b) da se od proteka prethodno navedena tri mjeseca do namirenja plaća obična kamata koja je jednaka najnižoj kreditnoj stopi Europske središnje banke tijekom razdoblja neplaćanja, uvećanoj za tri postotna boda;

4. Odbija preostali dio zahtjeva podnositelja za pravičnom naknadom.

Sastavljeno na engleskome jeziku i otpravljeno u pisanom obliku dana 10. listopada 2013. u skladu s pravilom 77. stavcima 2. i 3. Poslovnika suda.

André Wampach	Isabelle Berro-Lefèvre
Zamjenik tajnika	Predsjednica

Prevela prevoditeljska agencija Alkemist

prevod preuzet iz Hudoc baze podataka, hudoc.echr.coe.int

FIRST SECTION

CASE OF TOPIĆ v. CROATIA

(Application no. 51355/10)

JUDGMENT

STRASBOURG

10 October 2013

FINAL

10/01/2014

This judgment has become final under Article 44 § 2 of the Convention. It may be subject to editorial revision.

In the case of Topić v. Croatia,

The European Court of Human Rights (First Section), sitting as a Chamber composed of:

Isabelle Berro-Lefèvre, President,
Elisabeth Steiner,
Khanlar Hajiyev,
Mirjana Lazarova Trajkovska,
Julia Laffranque,
Ksenija Turković,
Dmitry Dedov, judges,
and André Wampach, Deputy Section Registrar,

Having deliberated in private on 17 September 2013,

Delivers the following judgment, which was adopted on that date:

PROCEDURE

1. The case originated in an application (no. 51355/10) against the Republic of Croatia lodged with the Court under Article 34 of the Convention for the Protection of Human Rights and Fundamental Freedoms (“the Convention”) by a Croatian national, Mr Zlatko Topić (“the applicant”), on 3 August 2010.

2. The applicant was represented by Mr S. Poldan, a lawyer practising in Rijeka. The Croatian Government (“the Government”) were represented by their Agent, Ms Š. Stažnik.

3. The applicant alleged, in particular, that he had not had a fair trial, as required by Article 6 §§ 1 and 3 (d) of the Convention, because he had not been able to obtain the attendance and questioning of witnesses on his behalf.

4. On 5 September 2011 the application was communicated to the Government. It was also decided to rule on the admissibility and merits of the application at the same time (Article 29 § 1).

THE FACTS

I. THE CIRCUMSTANCES OF THE CASE

5. The applicant was born in 1984 and lives in Rijeka.

6. On 29 December 2005 the Rijeka Municipal State Attorney’s Office (Općinsko državno odvjetništvo u Rijeci, hereinafter “the State Attorney’s Office”) indicted the applicant and one other person, F.M., in the Rijeka Municipal Court (Općinski sud u Rijeci) on charges of drug possession.

7. The charges were based on a police report alleging that on 1 November 2005 at about 11.30 p.m. the applicant had been in possession of 1.2 grams of marijuana wrapped in a sheet of newspaper, which he had thrown into a rubbish bin when he saw three policemen approaching him.

8. On 23 February 2006 the Rijeka Municipal Court issued a penal order (kazneni nalog) finding the applicant guilty of the offence of drug possession and ordering him to pay a fine of 1,458 Croatian kunas (HRK).

9. The applicant objected to the penal order on 13 March 2006, asking the Rijeka Municipal Court to hold a hearing. He also requested the court to commission a DNA or fingerprint forensic analysis of the newspaper sheet in order to obtain evidence as to whether he had been in contact with that object.

10. The Rijeka Municipal Court held a hearing on 29 May 2006. At the hearing the applicant denied the charges and argued that what he had thrown into the rubbish bin was a beer can and not the package of marijuana which was later found there. He had, therefore, refused to sign the seizure record of the package and had requested a DNA or fingerprint forensic analysis of the package.

11. After the questioning of the applicant, the Deputy State Attorney requested the trial court to call three police officers, J.M., A.B. and S.J.-V., who had been present at the scene, to give evidence. F.M.’s defence lawyer asked the trial court to call three other persons, I.Š., U.V. and T.M., who had also been present at the scene, to give evidence. The applicant and his defence lawyer agreed with the submissions of the Deputy State Attorney and F.M.’s defence lawyer, and made no submissions of their own.

12. At the same hearing, the Rijeka Municipal Court granted the parties’ requests and decided to hear the three police officers and two other witnesses, I.Š. and U.V.

13. Another hearing was held on 4 December 2006, at which the applicant again denied all the charges against him. The three police officers appeared at the hearing, but the other two witnesses did not, because U.V. was studying abroad and I.Š. was serving in the army.

14. At the hearing, police officer A.B. testified that during a regular patrol in the area they had seen a group of young people hanging about. When they had approached them he had seen the applicant making a move as if he was about to tie his shoelace and at that moment throwing a package into a rubbish bin. They had found the package in the bin and saw that it contained a green herbal substance.

15. Police officer J.M. also testified that he had seen the applicant throwing a package into the rubbish bin while he was making a move as if he was about to tie his shoelace. However, J.M. had then examined the bin and found the package in it. There were also some beer cans in the bin, but the package was on top of the content of the bin. He excluded any possibility that the applicant had thrown a beer can into the bin, because he had seen the applicant throwing the package.

16. Police officer S.J.-V. testified to the same effect as the other police officers. He confirmed that he had seen the applicant throwing a piece of newspaper into the rubbish bin, which one of his colleagues had then found in the bin.

17. After the police officers had been questioned, the Deputy State Attorney made no further request for the taking of evidence, while the defence insisted on witnesses I.Š., U.V. and J.M. being questioned. The trial court dismissed the request for those witnesses to be heard and concluded the hearing, finding that all relevant facts had been sufficiently established.

18. On the same day, the Rijeka Municipal Court found the applicant guilty and sentenced him to a suspended sentence of three months’ imprisonment with one year’s probation. The Rijeka Municipal Court relied on the witness statements of the police officers, seizure records and a forensic expert report confirming that the green substance was marijuana. In connection with the refusal to take further evidence, that court noted:

“This court dismissed the defence’s request for witnesses I.Š., U.V. and J.M. to be questioned, since it considered that all the relevant facts had been sufficiently established and that therefore questioning of these witnesses would be redundant. The request of the second accused, Zlatko Topić, for a fingerprint analysis of the package, was also dismissed since, given all the established facts, taking of that evidence would also be redundant.”

19. On 27 December 2006 the applicant lodged an appeal against the first-instance judgment of the Rijeka Municipal Court, arguing that without witnesses I.Š., U.V. and J.M. being questioned and a fingerprint forensic analysis it was impossible to draw any conclusions on the allegation that the applicant had thrown the package containing drugs into the rubbish bin.

20. In the meantime, the minor-offences proceedings instituted against the applicant before the Rijeka Minor Offences Court (Prekršajni sud u Rijeci) concerning the same event were stayed on 29 August 2006 pending the outcome of the criminal proceedings, and then on 21 December 2007 discontinued as time-barred.

21. On 9 April 2009 the Bjelovar County Court (Županijski sud u Bjelovaru), as the court of appeal, having analysed the applicant’s defence and all the evidence from the case file, dismissed the applicant’s appeal and upheld the first-instance judgment of the Rijeka Municipal Court. The relevant part of the judgment reads:

“... The first-instance court correctly dismissed the request of the defence to take further evidence by questioning persons who had been in the accused’s company and for a fingerprint analysis of the package to be commissioned. The questioning of the witnesses was an irrelevant request within the meaning of Article 322 § 4(2) of the Code of Criminal Procedure, and the fingerprint analysis was inapplicable, within the meaning of Article 322 § 4(3) of the Code of Criminal Procedure, given that traces of fingerprints had never been retrieved from the package.”

22. On 9 October 2009 the applicant lodged a constitutional complaint before the Constitutional Court (Ustavni sud Republike Hrvatske), reiterating his arguments that his defence rights had been violated by the refusal of the trial court to hear witnesses for the defence.

23. On 13 January 2010 the Constitutional Court declared the applicant’s constitutional complaint inadmissible as manifestly ill-founded. The decision was served on the applicant’s representative on 12 February 2010.

II. RELEVANT DOMESTIC LAW

24. The relevant provision of the Constitution of the Republic of Croatia (Ustav Republike Hrvatske, Official Gazette nos. 56/1990, 135/1997, 8/1998, 113/2000, 124/2000, 28/2001, 41/2001, 55/2001, 76/2010, 85/2010) reads as follows:

Article 29

“In the determination of his rights and obligations or of any criminal charge against him, everyone is entitled to a fair hearing within a reasonable time by an independent and impartial court established by law.

In case of any criminal charge brought against him, the suspect, defendant or accused shall have the following rights ...

- to question or to have witnesses for the prosecution questioned and to have witnesses for the defence questioned under the same conditions as witnesses for the prosecution ...”

25. The relevant provision of the Criminal Code (Kazneni zakon, Official Gazette nos. 110/1997, 27/1998, 129/2000, 51/2001, 105/2004, 84/2005) provides:

Article 173

“(1) Whoever unlawfully possesses substances which are proscribed as narcotics shall be fined or sentenced to a term of imprisonment not exceeding one year.”

26. The relevant provisions of the Code of Criminal Procedure in force at the time (Zakon o kaznenom postupku, Official Gazette nos. 110/1997, 27/1998, 58/1999, 112/1999, 58/2002, 143/2002, 63/2002, 62/2003 and 115/2006) provided:

Article 321

“(1) Taking of evidence concerns matters which the trial court considers relevant for the judgment ...”

Article 322

“(1) The parties and the victim may lodge requests for the taking of further evidence up to the end of the hearing ...

(4) A request for the taking of evidence may be dismissed if ..

2) if the facts of the matter at issue have already been established or are irrelevant, or if there is no link between the matter the facts of which are supposed to be established and the operative matters in the case, or if such a link cannot be established because of some legal impediment (irrelevant request)

3) if there is a suspicion that with the proposed evidence the facts of the relevant matter could either not be established at all or this could be done only with significant difficulties, or if the evidence at issue could not have been obtained in the course of the proceedings and it is probable that it cannot be obtained within a reasonable time (inapplicable request) ...”

27. The relevant provisions of the amended Code of Criminal Procedure (Zakon o kaznenom postupku, Official Gazette nos. 152/2008, 76/2009, 80/2011, 121/2011, 91/2012, 143/2012) provide:

Article 502

“...

(2) The relevant provisions concerning the reopening of the criminal proceedings shall be applicable in the case of a request for revision of any final courts’ decision in connection with the final judgment of the European Court of Human Rights by which, in respect of the defendant, a violation of the rights and freedom under the Convention for the Protection of Human Rights and Fundamental Freedoms has been found.

(3) The request for reopening of the proceedings in connection with the final judgment of the European Court of Human Rights can be lodged within a thirty-day time limit starting from the moment of the finality of the judgment of the European Court of Human Rights.”

Article 574

“...

(2) If prior to the entry into force of this Code a decision was adopted against which a legal remedy is allowed pursuant to the provisions of the legislation relevant to the proceedings [in which the decision was adopted], ..., the provisions of that legislation shall be applicable [to the proceedings concerning the remedy], unless otherwise provided under this Code.

(3) Articles 497-508 of this Code shall be accordingly applicable to the requests for the reopening of the criminal proceedings made under the Code of Criminal Procedure (Official Gazette nos. 110/1997, 27/1998, 58/1999, 112/1999, 58/2002, 143/2002, 62/2003, and 115/2006).”

THE LAW

I. ALLEGED VIOLATION OF ARTICLE 6 §§ 1 AND 3 (d) OF THE CONVENTION

28. The applicant complained that the criminal proceedings against him had been unfair because he had been deprived of an opportunity to prove his defence and had not been able to obtain the attendance of witnesses on his behalf under the same conditions as witnesses against him, as provided in Article 6 §§ 1 and 3 (d) of the Convention, which reads as follows:

“1. In the determination of ... any criminal charge against him, everyone is entitled to a fair ... hearing ... by [a] ... tribunal ...

... 3. Everyone charged with a criminal offence has the following minimum rights

(d) to examine or have examined witnesses against him and to obtain the attendance and examination of witnesses on his behalf under the same conditions as witnesses against him ... “

A. Admissibility

1. The parties’ arguments

29. The Government submitted that the applicant had failed to properly exhaust domestic remedies as he had not sufficiently reasoned his constitutional complaint. The Constitutional Court had therefore declared his constitutional complaint inadmissible as manifestly ill-founded. In addition, the applicant had failed to lodge criminal and disciplinary complaints against the police officers.

30. The applicant argued that during the proceedings he had properly exhausted all available domestic remedies including the constitutional complaint before the Constitutional Court, which had not been declared inadmissible on any formal ground but because the Constitutional Court had considered it to be manifestly ill-founded.

2. The Court’s assessment

31. The Court reiterates that, in accordance with Article 35 § 1 of the Convention, it may only deal with an issue after all domestic remedies have been exhausted. The purpose of Article 35 is to afford the Contracting States the opportunity of preventing or putting right the violations alleged against them before those allegations are submitted to the Court (see, for example, Hentrich v. France, 22 September 1994, § 33, Series A no. 296-A, and Remli v. France, 23 April 1996, § 33, Reports 1996-II).

32. Nevertheless, the obligation to exhaust domestic remedies requires only that an applicant make normal use of remedies which are effective, sufficient and accessible in respect of his Convention grievances (see Balogh v. Hungary, no. 47940/99, § 30, 20 July 2004, and John Sammut and Visa Investments Limited v. Malta (dec.), no. 27023/03, 28 June 2005). The existence of the remedies must be sufficiently certain, in practice as well as in theory, failing which they will lack the requisite accessibility and effectiveness.

33. Therefore, Article 35 § 1 does not require that recourse should be had to remedies which are inadequate or ineffective (see Aksoy v. Turkey, 18 December 1996, §§ 51-52, Reports of Judgments and Decisions 1996‑VI, and Barta v. Hungary, no. 26137/04, § 45, 10 April 2007). Remedies available to a litigant at the domestic level are considered effective if they prevent the alleged violation or prevent it from continuing, or if they provide adequate redress for any violation that has already occurred (see Mifsud v. France (dec.) [GC], no. 57220/00, § 17, ECHR 2002‑VIII).

34. The Court notes that in the course of the criminal proceedings against him the applicant used all available domestic remedies, including the constitutional complaint before the Constitutional Court, arguing that his right to a fair trial had been violated by the refusal of the Rijeka Municipal Court to hear witnesses for his defence. It follows that in the course of the domestic proceedings the applicant afforded the domestic authorities sufficient opportunity to address his Convention grievances.

35. As to the Government’s argument that the applicant had failed to lodge criminal and disciplinary complaints against the police officers, the Court notes that the applicant’s complaint concerns only the alleged lack of fairness of the criminal proceedings at issue. In the Court’s view, such issues should be considered in the context and course of those proceedings and not in pursuing a number of other proceedings (see Erkapić v. Croatia, no. 51198/08, § 64, 25 April 2013).

36. Against the above background, the Court rejects the Government’s objection.

37. The Court considers that this part of the application is not manifestly ill-founded within the meaning of Article 35 § 3 (a) of the Convention. It further notes that it is not inadmissible on any other grounds. It must therefore be declared admissible.

B. Merits

1. The parties’ arguments

38. The applicant argued that the criminal proceedings against him had been unfair because the trial court had based its decision only on the evidence adduced by the prosecution. At the same time his request for witnesses to be examined and for a fingerprint analysis to be commissioned had been dismissed. The applicant explained that the trial court had at first granted his request for witnesses I.Š., U.V. and J.M. to be questioned, but then, when it had heard the police officer’s statement, it changed its decision. This consequently, in view of the fact that the judgment had been based only on the evidence given by the police officers, rendered the whole proceedings unfair. There had been no reason for not hearing the witnesses I.Š., U.V. and J.M., who could have provided relevant information concerning the case, and the trial court had failed to take all necessary measures to secure their presence at the trial. Lastly, the applicant pointed out that the relevant facts concerning the accusations against him had not been sufficiently established. He therefore considered, despite acknowledging that it was for the trial court to decide which evidence to take, that the proceedings against him had fallen short of the requirements of a fair trial.

39. The Government considered that the criminal proceedings against the applicant, taken as a whole, had been fair. In particular, the Government pointed out that the applicant had participated effectively in the proceedings, that he had been legally represented, and that he had had every opportunity to present all his evidence and arguments before the trial court and object to the evidence of the prosecution. He had also had access to all relevant materials from the case file and an opportunity to question all the witnesses against him. In the Government’s view, all the decisions of the domestic authorities had been sufficiently reasoned and had not disclosed any arbitrariness. As regards the applicant’s complaints that the trial court had not heard his witnesses, the Government pointed out that the trial court had carefully examined whether the questioning of witnesses was necessary and after it had found that all relevant facts had been sufficiently established it had dismissed the request for those witnesses to be questioned. The domestic courts had provided sufficient reasons for their decisions, and there had been no breach of the applicant’s right to a fair trial in this respect.

2. The Court’s assessment

(a) General principles

40. The Court reiterates that the guarantees contained in Article 6 § 3, including those enunciated in sub-paragraph (d), are constituent elements, amongst others, of the concept of a fair trial set forth in Article 6 § 1 (see Bönisch v. Austria, 6 May 1985, § 29, Series A no. 92). Its essential aim, as is indicated by the words “under the same conditions”, is full “equality of arms” in the matter. With this proviso, it leaves it to the competent national authorities to decide upon the relevance of proposed evidence, in so far as this is compatible with the concept of a fair trial, which dominates the whole of Article 6 (see Engel and Others v. the Netherlands, 8 June 1976, § 91, Series A no. 22, and Gregačević v. Croatia, no. 58331/09, § 60, 10 July 2012).

41. The admissibility of evidence is primarily a matter for regulation by national law. The Court’s task under the Convention is not to give a ruling as to whether statements of witnesses were properly admitted as evidence, but rather to ascertain whether the proceedings as a whole, including the way in which evidence was taken, were fair (see, among many others, Van Mechelen and Others v. the Netherlands, 23 April 1997, § 50, Reports of Judgments and Decisions 1997‑III). In particular, “as a general rule, it is for the national courts to assess the evidence before them as well as the relevance of the evidence which defendants seek to adduce ... Article 6 § 3 (d) leaves it to them, again as a general rule, to assess whether it is appropriate to call witnesses” (see Vidal v. Belgium, 22 April 1992, § 33, Series A no. 235‑B).

42. It is accordingly not sufficient for a defendant to complain that he has not been allowed to question certain witnesses; he must, in addition, support his request by explaining why it is important for the witnesses concerned to be heard and their evidence must be necessary for the establishment of the truth (see Borisova v. Bulgaria, no. 56891/00, § 46, 21 December 2006). Thus, when the applicant has made a request to hear witnesses which is not vexatious, and which is sufficiently reasoned, relevant to the subject matter of the accusation and could arguably have strengthened position of the defence or even led to the applicant’s acquittal, the domestic authorities must provide relevant reasons for dismissing such request (see Polyakov v. Russia, no. 77018/01, §§ 34-35, 29 January 2009; and Gregačević, cited above, § 68).

(b) Application of these principles to the present case

43. The Court notes that from the very initial stages of the proceedings the applicant contended that the package found in the rubbish bin did not belong to him, which was why he had refused to sign the seizure record of the package and requested a forensic analysis in order to obtain evidence as to whether he had had any contact with the package (see paragraphs 9 and 10 above). He also argued that he had in fact thrown a beer can into the bin, and in support of his arguments he insisted that three persons, eyewitnesses to the event, be questioned (see paragraphs 11 and 17 above). In denying the charges against him the applicant insisted throughout the proceedings that he had thrown a beer can into the rubbish bin and not the package containing drugs.

44. In this respect the Court notes that one of the police officers who testified before the trial court, in fact the one who found the package, confirmed that he had also found beer cans in the bin, thus making the applicant’s line of defence not fully vexatious or improbable (see paragraph 15 above).

45. Accordingly, the evidence of the police officers, as witnesses for the prosecution, could have been refuted by the statements of the other three eyewitnesses (see Borisova, cited above, § 47). In the absence of any material evidence such as fingerprint or DNA traces, which were never retrieved from the package although the defence requested it, those witness statements could have played a significant role in strengthening the position of the applicant’s defence or even led to his acquittal (see, inter alia, Dorokhov v. Russia, no. 66802/01, § 74, 14 February 2008), given that the criminal court is bound by the in dubio pro reo principle (see Melich and Beck v. the Czech Republic, no. 35450/04, § 49, 24 July 2008).

46. In this respect the Court reiterates that it is not its task to decide on the applicant’s guilt or innocence or to establish whether the domestic courts have correctly established the relevant facts and applied the relevant law, but to examine whether the applicant had guarantees of a fair trial (see Melich and Beck, cited above, § 50). It therefore confines itself to noting that the applicant’s request for the eyewitnesses to the event to be heard was not vexatious, that it was relevant to the subject matter of the accusation, and that it could arguably have strengthened the position of the defence or even led to the applicant’s acquittal, had it been confirmed that he had in fact thrown a beer can and not the package containing drugs into the rubbish bin (see Polyakov, cited above § 34).

47. However, the trial court dismissed the applicant’s request by merely noting that all the relevant facts had been sufficiently established (see paragraphs 17 and 18 above), which cannot be considered a reasoned decision in itself (see Gregačević, § 56, and Polyakov, § 35, cited above), and could suggest that the witness statements heard by the domestic court were one-sided (see Borisova, cited above, § 48).

48. The Court therefore considers that by dismissing all requests by the defence and accepting all the prosecution arguments and evidence the trial court created an unfair advantage in favour of the prosecution and consequently deprived the applicant of any practical opportunity to effectively challenge the charges against him.

49. There has accordingly been a violation of Article 6 §§ 1 and 3 (d) of the Convention.

II. OTHER ALLEGED VIOLATIONS OF THE CONVENTION

50. Lastly, the applicant complained under Article 4 of Protocol No. 7, that he had been tried in minor-offences proceedings and in criminal proceedings for the same offence, contrary to the ne bis in idem principle.

51. The Court notes that in none of the avenues he pursued by way of remedies before the national authorities during the proceedings at issue did the applicant raise any complaints as regards the alleged violation of the ne bis in idem principle. In these circumstances, the Court cannot speculate what the outcome of these proceedings would have been had he raised the same complaint he is now bringing before the Court.

52. In this respect the Court reiterates that a complaint submitted to it must first have been made to the appropriate national courts, at least in substance, in accordance with the formal requirements of domestic law and within the prescribed time-limits. To hold otherwise would not be compatible with the subsidiary character of the Convention system (see Gavril Yosifov v. Bulgaria, no. 74012/01, § 42, 6 November 2008).

53. Accordingly, since the applicant failed to bring the complaints he has raised before the Court before the national authorities, he failed to exhaust the domestic remedies as required under Article 35 § 1 of the Convention.

54. It follows that this complaint must be rejected under Article 35 §§ 1 and 4 of the Convention for non-exhaustion of domestic remedies.

III. APPLICATION OF ARTICLE 41 OF THE CONVENTION

55. Article 41 of the Convention provides:

“If the Court finds that there has been a violation of the Convention or the Protocols thereto, and if the internal law of the High Contracting Party concerned allows only partial reparation to be made, the Court shall, if necessary, afford just satisfaction to the injured party.”

A. Damage

56. The applicant claimed 100,000 euros (EUR) in respect of non-pecuniary damage.

57. The Government considered the applicant’s claim excessive, unfounded and unsubstantiated.

58. Having regard to all the circumstances of the present case, the Court accepts that the applicant has suffered non-pecuniary damage which cannot be compensated for solely by the finding of a violation. Making its assessment on an equitable basis, the Court awards the applicant EUR 4,000 in respect of non-pecuniary damage, plus any tax that may be chargeable to him.

B. Costs and expenses

59. The applicant also claimed 10,000 Croatian kunas (HRK) for the costs and expenses incurred before the Court.

60. The Government considered the applicant’s claim unfounded and unsubstantiated.

61. According to the Court’s case-law, an applicant is entitled to the reimbursement of costs and expenses only in so far as it has been shown that these have been actually and necessarily incurred and are reasonable as to quantum. In the present case, regard being had to the documents in its possession and the above criteria, the Court considers it reasonable to award the sum of EUR 1,300 for costs and expenses in the domestic proceedings before the Court plus any tax that may be chargeable to the applicant on that amount.

C. Default interest

62. The Court considers it appropriate that the default interest rate should be based on the marginal lending rate of the European Central Bank, to which should be added three percentage points.

FOR THESE REASONS, THE COURT, UNANIMOUSLY,

1. Declares the complaint concerning the lack of fairness of the criminal proceedings, under Article 6 §§ 1 and 3 (d) of the Convention, admissible and the remainder of the application inadmissible;

2. Holds that there has been a violation of Article 6 §§ 1 and 3 (d) of the Convention;

3. Holds

(a) that the respondent State is to pay the applicant, within three months from the date on which the judgment becomes final in accordance with Article 44 § 2 of the Convention, the following amounts, to be converted into Croatian kuna at the rate applicable at the date of settlement:

(i) EUR 4,000 (four thousand euros), plus any tax that may be chargeable, in respect of non-pecuniary damage;

(ii) EUR 1,300 (one thousand three hundred euros), plus any tax that may be chargeable to the applicant, in respect of costs and expenses;

(b) that from the expiry of the above-mentioned three months until settlement simple interest shall be payable on the above amounts at a rate equal to the marginal lending rate of the European Central Bank during the default period plus three percentage points;

4. Dismisses the remainder of the applicant’s claim for just satisfaction.

Done in English, and notified in writing on 10 October 2013, pursuant to Rule 77 §§ 2 and 3 of the Rules of Court.

André Wampach Isabelle Berro-Lefèvre
Deputy Registrar President

Nema povezane prakse za ovu presudu.

Sažmi komentare

Komentari

Relevantni komentari iz drugih presuda

Član 6 | DIC | Bochan protiv Ukrajine br.2

Bočan protiv Ukrajine interesantna je jer podnositeljka ima pravo da "žalbu u svetlu vanrednih okolnosti" koja predstavlja posebni vanredni pravni lek u ukrajinskom pravu. Međutim, Vrhovni sud Ukrajine odbio je dati zahtev podnositeljke a svoju odluku obrazložio je na način koji nije u skladu sa zaključcima iz ranije presude Evropskog suda.

Ovime je ona onemogućena da koristi pravni lek raspoloživ u domaćem pravu, čime je povređeno pravo na pravično suđenje.

Član 6 | DIC | Cvetković protiv Srbije

Vrhovni sud Srbije je, na sednici održanoj 24.04.2008. godine, odlučujući o reviziji tužioca, izjavljenoj protiv presude Okružnog suda u Leskovcu, Gž. 860/07 od 26.04.2007, doneo rešenje kojim se ukida presuda Okružnog suda u Leskovcu i predmet vraća na drugostepeno odlučivanje o žalbama parničnih stranaka.

Rešenje Rev.II 1209/07, anonimizirano u skladu sa Pravilnikom, može se preuzeti sa adrese
ovde

Član 6 | DIC | Erkapić protiv Hrvatske

Presuda je povezana sa rešenjem Kzz 1212/2018 od 14.11.2018. Vrhovnog kasacionog suda, kojim se odbacuje kao nedozvolјen zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivlјenog Marka Ristića - advokata Aleksandra Milićevića, podnet protiv pravnosnažnih presuda Višeg suda u Beogradu K.br.9/2018 od 19.04.2018. godine i Apelacionog suda u Beogradu Kž1 578/18 od 05.07.2018. godine.

Presudom Višeg suda u Beogradu K.br.9/2018 od 19.04.2018. godine okrivlјeni M.R. oglašen je krivim zbog izvršenja krivičnog dela neovlašćena proizvodnja i stavlјanje u promet opojnih droga iz člana 246. stav 1. KZ za koje mu je utvrđena kazna zatvora u trajanju od 3 godine i 2 meseca, te mu je opozvana uslovna osuda izrečena presudom Trećeg osnovnog suda u Beogradu Spk.br.121/17 od 11.10.2017. godine i uzeta kao utvrđena kazna zatvora u trajanju od 8 meseci, pa je okrivlјeni osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 3 (tri) godine i 6 (šest) meseci u koju mu se uračunava vreme provedeno na zadržavanju i u pritvoru počev od 10.11.2017. godine do 19.04.2018. godine. Istom presudom prema okrivlјenom je izrečena mera bezbednosti oduzimanje predmeta i to opojne droge kanabis u neto iznosu od 421,02 grama. Okrivlјeni je obavezan da plati troškove krivičnog postupka u iznosu od 12.000,00 dinara i sudski paušal u iznosu od 20.000,00 dinara, a sve u roku od 15 dana od dana pravnosnažnosti presude.
Presudom Apelacionog suda u Beogradu Kž1 578/18 od 05.07.2018. godine odbijene su kao neosnovane žalbe Višeg javnog tužioca u Beogradu, okrivlјenog i njegovog branioca - advokata Aleksandra Milićevića, pa je potvrđena presuda Višeg suda u Beogradu K.br.9/2018 od 19.04.2018. godine.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde

Član 6 | DIC | Filips protiv Ujedinjenog Kraljevstva

Presuda je povezana sa presudom Kzz 1211/2018 od 28.11.2018. godine, Vrhovnog kasacionog suda, kojom se odbija kao neosnovan, zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivlјenog Ž.N., podnet protiv pravnosnažnih presuda Višeg suda u Beogradu K br. 247/15 od 06.11.2017. godine i Apelacionog suda u Beogradu Kž1 br. 132/18 od 31.05.2018. godine, u odnosu na bitne povrede odredaba krivičnog postupka iz člana 438. stav 1. tačka 9) i iz člana 438. stav 2. tačka 1) Zakonika o krivičnom postupku, te na povredu zakona iz člana 439. tačka 2) Zakonika o krivičnom postupku, dok se isti zahtev u ostalom delu odbacuje.

Presudom Višeg suda u Beogradu K br. 247/15 od 06.11.2017. godine, okrivlјeni je oglašen krivim zbog izvršenja krivičnog dela ubistvo u pokušaju iz člana 113. u vezi člana 30. KZ i krivičnog dela nedozvolјena proizvodnja, držanje, nošenje i promet oružja i eksplozivnih materija iz člana 348. stav 5. u vezi stava 1. KZ, pa pošto su mu primenom odredaba članova 56. i 57. KZ prethodno utvrđene pojedinačne kazne za svako od izvršenih krivičnih dela, i to za krivično delo iz člana 113. u vezi člana 30. KZ kazna zatvora u trajanju od tri godine, a za krivično delo iz člana 348. stav 5. u vezi stava 1. KZ kazna zatvora u trajanju od šest meseci, okrivlјeni je na osnovu člana 60. KZ osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od tri godine i tri meseca, u koju kaznu mu je uračunato vreme provedeno u pritvoru od 09.11.2013. godine do 19.05.2014. godine. Presudom Apelacionog suda u Beogradu Kž1 br. 132/18 od 31.05.2018. godine, odbijena je kao neosnovana žalba branioca okrivlјenog, a presuda Višeg suda u Beogradu K br. 247/15 od 06.11.2017. godine, potvrđena.

Presuda je dostupna u javnoj bazi sudske prakse ovde

Član 6 | DIC | Jelena Krstić protiv Srbije

Odluka je povezana sa rešenjem Ržk 3/17 od 27.02.2017. Apelacionog suda u Novom Sadu, kojim odbacuju kao neosnovane žalbe branioca okr. M.K. radi zaštite prava na suđenje u razumnom roku od 16.01.2017. god. i žalba branioca istog okr., pa se rešenje predsednika Višeg suda u Subotici R4K.3/16 od 19.01.2017.god. potvrđuje.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde

Član 6 | DIC | Lepojić protiv Srbije

Presuda se navodi u presudi Gž1 3533/2018 od 11.01.2019. godine Apelacionog suda u Beogradu, kojom se preinačuje presuda Prvog osnovnog suda u Beogradu P1.br.1882/18 od 2.7.2018.godine, u stavu prvom izreke, pa se odbija, kao neosnovan, tužbeni zahtev tužilјe kojim je tražila da se obaveže tužena da tužilјi na ime naknade štete zbog neisplaćenih troškova prevoza za dolazak na rad i odlazak sa rada za period od februara 2013.godine do marta 2015.godine isplati novčane iznose po mesecima, sa zateznom kamatom od dospelosti svakog pojedinačnog mesečnog iznosa do isplate.

U postupku žalbene kontrole ovaj sud je posebno imao u vidu stav izražen u praksi Evropskog suda za lјudska prava (presuda Evropskog suda za lјudska prava predmet “Lepojić protiv Srbije”, predstavka broj 13909/05), da su sudovi obavezani da primene pravila postupka izbegavajući kako preterani formalizam koji bi ugrozio pravičnost postupka, tako i preteranu fleksibilnost koja bi učinila bezvrednim (ništavim, beznačajnim), proceduralne zahteve predviđene zakonom.

Presuda je dostupna u javnoj bazi sudske prakse ovde

Član 6 | DIC | Ljajić protiv Srbije

Presuda je povezana sa presudom Gž rr 1/2018 od 22.02.2018. godine Apelacionog suda u Beogradu, kojom se odbija kao neosnovana žalba tužioca i potvrđuje presuda Višeg suda u Beogradu P rr 1 br.1/17 od 06.11.2017. godine.

Presudom Višeg suda u Beogradu P rr 1.br.1/17 od 06.11.2017. godine, prvim stavom izreke odbijen je tužbeni zahtev kojim je tužilac tražio da se naloži tuženoj da mu na ime naknade štete isplati iznos od 338.431.379,60 dinara, sa zakonskom zateznom kamatom od 05.11.2010. godine do isplate. Drugim stavom izreke naloženo je tužiocu da tuženoj naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 46.000,oo dinara.

Presuda je dostupna u javnoj bazi sudske prakse ovde

Član 6 | DIC | Maširević protiv Srbije

Vrhovni sud Srbije je, na sednici održanoj 24.10.2007. godine, odlučujući o reviziji tužioca, izjavljenoj protiv presude Okružnog suda u Novom Sadu, Gž. 967/2004 od 24.02.2005, doneo rešenje kojim se kao odbacije kao nedozvoljena revizija izjavljena protiv presude Okružnog suda u Novom Sadu i dopunske presude od 25.04.2007. godine.

Rešenje Rev.II 1209/07, anonimizirano u skladu sa Pravilnikom, može se preuzeti sa adrese
ovde

Član 6 | DIC | Milovanović protiv Srbije

Presuda se navodi u obrazloženju presude Gž 2334/2018 od 27.04.2018. godine Apelacionog suda u Beogradu, kojom se potvrđuje presuda Prvog osnovnog suda u Beogradu P br. 12479/14 od 30.01.2017. godine u stavu prvom izreke i u delu stava drugog izreke kojim je odbijen kao neosnovan tužbeni zahtev tužioca "AA" da se obaveže tužena Republika Srbija, Ministarstvo pravde da tužiocu na ime naknade zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku isplati još iznos od 8.200,00 evra u dinarskoj protivvrednosti po srednjem kursu NBS na dan isplate i u ovom delu žalbe tužene Republike Srbije, Ministarstvo pravde i tužioca "AA" odbijaju, kao neosnovane, a presuda se preinačava u preostalom delu stava drugog izreke tako što se obavezuje tužena Republika Srbija, Ministarstvo pravde da tužiocu "AA" na ime naknade zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku isplati još iznos od 1.200,00 evra u dinarskoj protivvrednosti po srednjem kursu NBS na dan isplate u roku od 15 dana od dostavlјanja otpravka presude.

Presuda je dostupna u javnoj bazi sudske prakse ovde

Član 6 | DIC | Nuhović i Kurtanović protiv Srbije

Presuda je povezana sa rešenjem R4g 23/2016 od 13.09.2016. godine Apelacionog suda u Novom Sadu, u postupku radi zaštite prava na suđenje u razumnom roku predlagača K.G.-Dž. iz S., kojim se utvrđuje da je predlagaču K.G.-Dž. povređeno pravo na suđenje u razumnom roku u predmetu Osnovnog suda u Somboru P. 506/11.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde

Član 6 | DIC | R. Kačapor i druge podnositeljke predstavke protiv Srbije

Presuda je povezana sa rešenjem Rev 3042/2019 od 25.10.2019. Vrhovnog kasacionog suda, kojim se odbacuje kao nedozvolјena revizija tužene izjavlјena protiv presude Višeg suda u Vranju Gž 3007/18 od 28.02.2019. godine.
Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde

Član 6 | DIC | R. Kačapor i druge podnositeljke predstavke protiv Srbije

Presuda je povezana sa rešenjem Rev 3100/2019 od 18.09.2019. Vrhovnog kasacionog suda, kojim se odbacuje kao nedozvolјena revizija tužene izjavlјena protiv presude Višeg suda u Vranju Gž 3400/18 od 29.03.2019. godine.
Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde

Član 6 | DIC | R. Kačapor i druge podnositeljke predstavke protiv Srbije

Presuda se navodi u obrazloženju rešenja Gž 1249/2013 od 22.04.2013. godine Apelacionog suda u Kragujevcu, kojim se ukida presuda Osnovnog suda u Kruševcu, Sudske jedinice u Brusu II-11 P. br. 1466/2012 od 30. januara 2013. godine i predmet vraća istom sudu na ponovno suđenje.
Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde

Član 6 | DIC | Simić protiv Srbije

Presuda je citirana u rešenju R4r 8/2016 od 22.02.2016. godine Apelacionog suda u Novom Sadu, kojim se utvrđuje da je predlagaču P.D. iz P. povređeno pravo na suđenje u razumnom roku u postupku koji se vodi pred Osnovnim sudom u Rumi pod. posl. br. 6P1. 153/2013. i nalaže se Osnovnom sudu u Rumi da preduzme odgovarajuće mere da se parnični postupak po tužbi predlagača u predmetu 6P1. 153/2013 okonča u najkraćem roku.

U konkretnom slučaju po oceni ovog suda neažurno postupanje prvostepenog suda propuštanjem da zakaže pripremno ročište u zakonom propisanom roku iz čl. 301. st. 1. ZPP-a (održano nakon 1 godine i 7 meseci od odgovora na tužbu) i u dalјnjem propuštanje zakazivanja ročišta za glavnu javnu raspravu u roku od 30 dana od dana održavanja pripremnog ročišta (održano nakon 4 meseca), sa ročištima na kojima nije izveden nijedan dokaz niti je odlučeno o dokaznim predlozima stranaka protivno članu 315. ZPP-a, uz odlaganje dva ročišta, kao i nepoštovanje utvrđenog vremenskog okvira i odlučivanja koja će dokazna sredstva da izvede na glavnoj raspravi primenom člana 308. stav 3. ZPP-a, isklјučivi su razlog za dugotrajnost postupka po oceni ovog suda, pa i u situaciji kada postupak traje kraće od tri godine a nije doneta prvostepena presuda u konkretnom slučaju dve godine i šest meseci postoji povreda prava na suđenje u razumnom roku. Naime, u konkretnom slučaju u pitanju je spor iz radnog odnosa radi poništaja rešenja o otkazu ugovora o radu koji je po svojoj prirodi hitan i od egzistencijalnog značaja za tužioca, pa iako je u pitanju relativno složen postupak koji traži izvođenje odgovarajućih dokaza izloženo neažurno postupanje suda bez opravdanih razloga i doprinosa predlagača dugotrajnosti postupka protivno zakonom utvrđenim rokovima vodi povredi prava na koju osnovano ukazuje predlagač.

Prilikom zauzimanja ovakvog stava ovaj sud je cenio i praksu Evropskog suda za lјudska prava prema kojoj samo ona kašnjenja i odugovlačenja koja se mogu pripisati sudovima i drugim državnim organima mogu dovesti do zaklјučka o nepoštovanju prava na suđenje u razumnom roku (presuda Evropskog suda za lјudska prava Proszak protiv Polјske, od 16. decembra 1997. godine, stav 40.), ovaj Apelacioni sud je ocenio da se opisano postupanje prvostepenog suda u periodu od tužbe do podnošenja zahteva predlagača može smatrati neefikasnim i nedelotvornim, budući da je sud u toku celokupnog trajanja označenog dela postupka nije preduzimao radnje u cilјu raspravlјanja spornih činjenica i okončanja spora. Isti stav iskazan je i u Ustavnoj odluci br. Už-1971/2015 od 11.06.2015. godine.

Na potvrdu ovog stava ukazuje kako praksa suda u Strazburu (Čižiškova protiv Srbije od 19.01.2010. godine, Simić protiv Srbije od 24.11.2009. godine, Stanković protiv Srbije od 16.12.2008. godine), tako i praksa Ustavnog suda RS u većem broju svojih odluka (Už-779/2011 od 10.07.2013. godine, Už-2205/2013 od 18.06.2013. godine i Už-1838/2013 od 11.06.2015. godine).

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde

Član 6 | DIC | Stanković i Trajković protiv Srbije

Presuda je povezana sa presudom Rev 1540/2010 od 10.03.2010. godine, Vrhovnog kasacionog suda, kojom se odbija kao neosnovana revizija tužilaca izjavlјena protiv presude Okružnog suda u Beogradu Gž.1537/08 od 04.03.2009. godine.

Delimičnom presudom Prvog opštinskog suda u Beogradu P.8335/06 od 03.10.2007. godine, stavom prvim izreke je obavezana tužena da tužiocima na ime duševnih bolova zbog smrti roditelјa isplati svakom tužiocu po 800.000,00 dinara, sa zakonskom zateznom kamatom od 03.10.2007. godine do isplate. Stavom drugim izreke konstatovano je da će po zahtevu za naknadu materijalne štete u vidu izgublјenog izdržavanja za tužilјu GG kao i o zahtevu za naknadu troškova postupka biti odlučeno po pravnosnažnosti delimične presude. Stavom trećim izreke tužioci su oslobođeni od obaveze plaćanja takse na tužbu i odluku, koji padaju na teret budžetskih sredstava suda. Presudom Okružnog suda u Beogradu Gž.1537/08 od 04.03.2009. godine, preinačena je delimična presuda Prvog opštinskog suda u Beogradu P.8335/06 od 03.10.2007. godine, u stavu prvom izreke i odbijen tužbeni zahtev tužilaca kojim je traženo da se obaveže tužena da im na ime naknade nematerijalne štete zbog smrti roditelјa i to oca ĐĐ i majke EE isplati svakom po 800.000,00 dinara, sa zakonskom zateznom kamatom na pojedinačne iznose od 03.10.2007. godine do konačne isplate, kao neosnovan.

Prema utvrđenom činjeničnom stanju, roditelјi tužilaca ĐĐ i EE su pravnosnažnim rešenjem Opštinskog suda u Đakovici od 15.09.2006. godine proglašeni umrlim 11.06.1999. godine, kada su bili oteti iz kuće u selu ..., na području AP Kosova i Metohije. Kod ovako utvrđenog činjeničnog stanja pravilno je drugostepeni sud preinačenjem prvostepene presude primenio materijalno pravo, kada je tužbeni zahtev tužilaca za naknadu nematerijalne štete zbog smrti roditelјa, odbio.

Presuda je dostupna u javnoj bazi sudske prakse ovde

Član 6 | DIC | Stanković i Trajković protiv Srbije

Presuda je povezana sa rešenjem Rev1 28/2013 od 19.04.2013. godine, Vrhovnog kasacionog suda, kojim se usvaja revizija tužilaca, pa se ukida presuda Okružnog suda u Beogradu Gž 1537/08 od 04.03.2009. godine i predmet ustupa Apelacionom sudu u Beogradu na ponovno suđenje.

Prvi opštinski sud u Beogradu, delimičnom presudom P 8335/06 od 03.10.2007. godine, stavom prvim izreke, obavezao je tuženu da plati tužiocima na ime duševnih bolova zbog smrti roditelјa i to oca ĐĐ i majke EE, po 800.000,00 dinara, sa zakonskom zateznom kamatom od 03.10.2007. godine, pa do isplate. U stavu drugom izreke, konstatovao je, da će o zahtevu za naknadu materijalne štete, izgublјenog izdržavanja za tužilјu GG, kao i o zahtevu za naknadu troškova postupka biti odlučeno naknadno po pravnosnažnosti delimične presude. Stavom trećim izreke, oslobodio je tužioce obaveze plaćanja takse na tužbu i odluku, pa isti padaju na teret budžetskih sredstava suda.
Okružni sud u Beogradu, presudom Gž 1537/08 od 04.03.2009. godine, preinačio je delimičnu presudu Prvog opštinskog suda u Beogradu P 8335/06 od 03.10.2007. godine, u stavu prvom izreke, tako što je odbio kao neosnovan tužbeni zahtev tužilaca, kojim su tražili da se obaveže tužena da im na ime naknade nematerijalne štete za duševne bolove zbog smrti roditelјa i to oca ĐĐ i majke EE plati po 800.000,00 dinara, sa zakonskom zateznom kamatom na svaki pojedinačni iznos, počev od 03.10.2007. godine pa do konačne isplate. Protiv pravnosnažne presude donesene u drugom stepenu, tužioci su izjavili reviziju, zbog pogrešne primene materijalnog prava.

Vrhovni kasacioni sud, presudom Rev 1540/10 od 10.03.2010. godine, odbio je kao neosnovanu reviziju tužilaca, izjavlјenu protiv presude Okružnog suda u Beogradu Gž 1537/08 od 04.03.2009. godine. Ustavni sud Srbije, odlukom Už 2786/2010 od 28.06.2012. godine, stavom prvim izreke, usvojio je ustavnu žalbu AA, BB, VV, GG i DD, izjavlјenu protiv presude Vrhovnog kasacionog suda Rev 1540/10 od 10.03.2010. godine i utvrdio da su podnosiocima ustavne žalbe povređena prava na naknadu štete iz člana 35. stav 2. Ustava

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde

Član 6 | DIC | Stanković protiv Srbije

Član 6 | DIC | Vidas protiv Hrvatske

Presuda je povezana sa rešenjem Rev 3108/2019 od 25.10.2019. godine, Vrhovnog kasacionog suda, kojim se odbacuje kao nedozvolјena revizija tužene izjavlјena protiv presude Višeg suda u Vranju Gž 3220/18 od 04.03.2019. godine i odbijaju se zahtevi stranaka za naknadu troškova postupka po reviziji.

Presudom Osnovnog suda u Vranju Prr1 303/17 od 21.03.2018. godine, stavom prvim izreke obavezana je tužena da isplati tužiocu na ime naknade imovinske štete izazvane povredom prava na suđenje u razumnom roku u predmetu Opštinskog suda, sada Osnovnog suda u Vranju I 234/17 novčane iznose navedene u ovom stavu izreke, sa zakonskom zateznom kamatom na svaki novčani iznos počev od označenih datuma pa do isplate. Stavom drugim izreke odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtev kojim je tužilac tražio da se obaveže tužena da mu na dosuđeni iznos troškova izvršnog postupka plati zakonsku zateznu kamatu. Presudom Višeg suda u Vranju Gž 3220/18 od 04.03.2019. godine, stavom prvim izreke odbijena je kao neosnovana žalba tužene i potvrđena presuda Osnovnog suda u Vranju Prr1 303/17 od 21.03.2018. godine u stavovima prvom i trećem izreke. Stavom drugim izreke odbijeni su zahtevi stranaka za naknadu troškova drugostepenog postupka.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde

Član 6 | DIC | Y protiv Slovenije

Presuda je povezana sa rešenjem R4k br. 18/15 od 17.06.2015. godine Apelacionog suda u Novom Sadu, kojim se odbija zahtev predlagača K.B. iz B.P. za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku u postupku pred Osnovnim sudom u Loznici kao neosnovan.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde.

Presuda je međutim značajnija u pogledu pravnog stava koji se odnosi na ispitivanje svedoka, budući da je maloletna osoba agresivno ispitivana od strane optuženog čime je sekundarno viktimizovana.

Član 6 | DIC | Živaljević protiv Crne Gore

Presuda je povezana sa presudom Gž 2108/18 od 09.08.2018. Apelacionog suda u Nišu, kojim se odbija žalba tuženog Grada Niša i potvrđuje presuda Višeg suda u Nišu 6P 1566/17 od 30.11.2017. godine u stavu prvom i drugom izreke i presuda ukida u trećem stavu i predmet vraća prvostepenom sudu na ponovno odlučivanje u ovom delu.

Presuda je dostupna u javnoj bazi sudske prakse ovde

Član 6-1 | DIC | Anđelković protiv Srbije

Presuda je povezana sa rešenjem R4r 1/2017 od 06.03 2017. godine Apelacionog suda u Novom Sadu, kojim se predlagačima određuje naknada zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde

Član 6-1 | Bojan Ikić | Anđelković protiv Srbije

Presuda se poziva u žalbi koju je Upravnom sudu podneo žalilac protiv rešenja Republičke izborne komisije.\r\nŽalilac osporava zakonitost ožalbenog rešenja iz svih zakonskih razloga, ukazujući na povrede prava iz člana 32. Ustava Republike Srbije, u smislu paušalne primene prava, suprotno presudi Evropskog suda za lјudska prava Anđelković v. Srbija i na povrede prava na pravno sredstvo iz člana 36. Ustava Republike Srbije, u smislu nedelotvornosti prigovora.\r\nUpravni sud je presudom broj 4 Už 2755/20 od 4.7.2020. usvojio žalbu i poništio rešenje Republičke izborne komisije.\r\nPresuda je dostupna u javnoj bazi sudske prakse na ovde

Član 6-1 | DIC | Blagojević protiv Srbije

Presuda je povezana sa rešenjem Rž g 5/2016 od 31.10.2016. Apelacionog suda u Novom Sadu, kojim se žalba predlagača se usvaja, pa se rešenje Višeg suda u Sremskoj Mitrovici posl. br. R4p. 4/16 od 8.8.2016. godine preinačuje tako što se utvrđuje da je predlagaču V.Đ. u postupku koji se vodi pred Višim sudom u Sremskoj Mitrovici pod posl. brojem P.32/16 povređeno pravo na suđenje u razumnom roku i nalaže Višem sudu u Sremskoj Mitrovici da navedeni postupak okonča u roku od 4 meseca od dana prijema ovog rešenja.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde

Član 6-1 | DIC | Blagojević protiv Srbije

Presuda je povezana sa rešenjem Rž g 6/2018 od 01.06.2018. Apelacionog suda u Beogradu, kojim se odbija kao neosnovana žalba predlagača i potvrđuje rešenje Višeg suda u Beogradu R4p.8/18 od 20.03.2018.godine

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde

Član 6-1 | DIC | Blagojević protiv Srbije

Presuda je povezana sa presudom Gž rr 4/2018 od 05.04.2018. Apelacionog suda u Beogradu, kojom se preinačava presuda Prvog osnovnog suda u Beogradu Prr br.69/17 od 13.12.2017. godine u stavu drugom izreke pa se obavezuje tužena Republika Srbija – Treći osnovni sud u Beogradu da tužilјi AA na ime naknade nematerijalne štete zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku isplati presudom navedenu nadoknadu.

Presuda je dostupna u javnoj bazi sudske prakse ovde

Član 6-1 | DIC | Borović i drugi protiv Srbije

Presuda se navodi u rešenju Gž rr 18/2018 od 12.07.2018. godine Apelacionog suda u Nišu, kojim se ukida presuda Osnovnog suda u Leskovcu 22Prr.641/17 od 21.03.2018. godine u stavu drugom, trećem i četvrtom izreke i u tom delu predmet vraća istom sudu na ponovno suđenje.

Prvostepeni sud u pogledu neimovinske štete, kao satisfakcije tužiocu, ne daje dovolјne i jasne razloge za dosuđenu visinu iste od 400 evra, s obzirom da se pozvao na činjenicu da je postupak stečaja, u kome je tužilac prijavio svoje potraživanje, trajao više godina i da je, pri tome, konstatovao da je to potraživanje za tužioca imalo posebni značaj, jer se radilo o isplati zarade. U konkretnom slučaju prvostepeni sud se u pobijanoj presudi nije rukovodio kriterijumima iz odredbe čl 4. Zakona o zaštiti prava na suđenje u razumnom roku, jer prilikom odlučivanja nije cenio to što je stečajnom postupku, po osnovu koga je tužiocu utvrđena povreda prava, prethodio parnični postupak pred Opštinskim sudom u Leskovcu, a zatim i postupak izvršenja, koji su trajali od 2004 do 2009. godine, kada je otvaren stečajni postupak nad preduzećem u kome je tužilac radio, Elektroindustrija „RUL“ AD, a što je, do okončanja stečajnog postupka decembra 2016 godine, ukupno 12 godina. Takođe, nije cenio ni činjenicu, a koja proističe iz rešenja predsednika Privrednog suda u Leskovcu, da na strani tužioca nije bilo doprinosa za odugovlačenje postupka. (Presuda Međunarodnog suda u Strazburu Stošić protiv Srbije, predstavka 64931/10, Savić protiv Srbije, Borović i dr. protiv Srbije).

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde

Član 6-1 | DIC | Buj protiv Hrvatske

Presuda je povezana sa rešenjem R4g 11/15 od 04.03.2015. Apelacionog suda u Novom Sadu, kojim se odbija zahtev podnosioca zahteva D. B. iz B. C. kojim je tražio da se utvrdi da mu je u predmetu Osnovnog suda u Loznici P.1040/14 i predmetu Višeg suda u Šapcu Gž 886/14 povređeno pravo na suđenje u razumnom roku kao i zahtev da se obaveže prvostepeni sud da u roku od 15 dana od dana prijema odluke zaklјuči glavnu raspravu i donese presudu kojom će odlučiti o postavlјenom zahtevu, te se odbija zahtev za isplatu troškova sastava zahteva za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde

Član 6-1 | DIC | Buj protiv Hrvatske

Presuda je povezana sa rešenjem R4g 18/2016 od 10.05.2016. godine, Apelacionog suda u Novom Sadu, kojim se odbija zahtev predlagača L.M., kojim je tražio da se utvrdi da je njemu povređeno pravo na suđenje u razumnom roku u ostavinskom postupku iza pok. L.S., u predmetu Osnovnog suda u Novom Sadu O.5460/14 i odredi rok u kome će se doneti odluka, te odredi novčana naknada predlagaču zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde

Član 6-1 | DIC | Burdov protiv Rusije (br.2)

Presuda je povezana sa presudom Rž g 9/2019 od 27.06.2019. Vrhovnog kasacionog suda, kojom se odbija kao neosnovana žalba predlagača, pa se potvrđuje rešenje Višeg suda u Novom Pazaru R4 I br.7/2019 od 20.05.2019. godine, u stavu trećem izreke i odbija zahtev predlagača za naknadu troškova postupka.

Rešenjem Višeg suda u Novom Pazaru R4 I br.7/2019 od 20.05.2019. godine, usvojen je zahtev podnosilaca i utvrđeno da je u izvršnom postupku koji se vodio pred Osnovnim sudom u Novom Pazaru I br.692/04 (novi broj I 1773/11) povređeno pravo podnosioca zahteva na suđenje u razumnom roku zajemčeno članom 32. stav 1. Ustava Republike Srbije. Stavom drugim izreke utvrđeno je pravo podnosilaca zahteva na primerenu naknadu u iznosu od 30.000,00 dinara koja će se isplatiti iz budžetskih sredstava Republike Srbije opredelјenih za rad sudova u roku od tri meseca od dana podnošenja zahteva stranke. Odbijen je zahtev podnosilaca za primerenu naknadu za veći iznos od dosuđenog u stavu dva izreke rešenja do traženog iznosa od 2.000 evra u dinarskoj protivvrednosti.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde

Član 6-1 | DIC | Čižková protiv Srbije

Član 6-1 | DIC | Cvetković protiv Srbije

Presuda je povezana sa rešenjem R4r 22/2016 od 28. 10. 2016. Apelacionog suda u Novom Sadu, kojim se odbija prigovor radi ubrzanja postupka i utvrđenja povrede prava na suđenje u razumnom roku u postupku koji je vođen pred Osnovnim sudom u Novom Sadu pod poslovnim brojem P1.3/14.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde

Član 6-1 | DIC | Cvetković protiv Srbije

Presuda je povezana sa rešenjem Rev 3041/2019 od 05.09.2019. godine, Vrhovnog kasacionog suda, kojim se odbacuje kao nedozvolјena revizija tužene izjavlјena protiv presude Višeg suda u Vranju Gž 1869/18 od 26.11.2018. godine.

Presudom Osnovnog suda u Vranju Prr1 143/17 od 19.01.2018. godine, stavom prvim izreke, obavezana je tužena da tužiocu AA plati na ime naknade imovinske štete izazvane povredom prava na suđenje u razumnom roku u predmetu Opštinskog, sada Osnovnog suda u Vranju I 629/17 (raniji I 994/09 i I 1266/03) i to na ime glavnog duga zbog neisplaćene naknade zarade za vreme bolovanja i po osnovu razlike zarade iznose za period navedene u tom stavu izreke, zbog neisplaćenog regresa za 2001. godinu i 2002. godinu u traženim iznosima, sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom i na ime troškova parničnog postupka i izvršnog postupka. Stavom drugim izreke je obavezana tužena da tužiocu BB plati na ime naknade imovinske štete izazvane povredom prava na suđenje u razumnom roku u istom predmetu i to na ime glavnog duga zbog neisplaćene razlike zarade pojedinačne iznose navedene u tom stavu izreke, zbog neisplaćenog regresa za 2001. i 2002. godinu u traženom iznosu i na ime troškova parničnog i izvršnog postupka, a stavom trećim izreke je obavezana tužena da tužiocima naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 25.500,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od dana izvršnosti odluke do isplate.
Viši sud u Vranju je, presudom Gž 1869/18 od 26.11.2018. godine, stavom prvim izreke odbio kao neosnovanu žalbu tužene i potvrdio prvostepenu presudu, a stavom drugim izreke je odbio kao neosnovan zahtev tužene za naknadu troškova drugostepenog postupka.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde

Član 6-1 | DIC | Dejan Živojinović protiv Srbije

Odluka je povezana sa rešenjem R4-r 20/16 od 20.07.2016. godine Apelacionog suda u Novm Sadu, kojom se odbija zahtev predlagača od 09.03.2015. godine za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku kao neosnovan

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde

Član 6-1 | DIC | Dejan Živojinović protiv Srbije

Odluka je povezana sa rešenjem R4r 24/2016 od 06. 02. 2017. godine Apelacionog suda u Novm Sadu, kojom se prigovor predlagača V.Ž. od 20.12.2016. godine radi utvrđenja povrede prava na suđenje u razumnom roku i ubrzanja postupka u predmetu Apelacionog suda u Novom Sadu posl. br. Gž1. 3664/16 odbija se kao neosnovan.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde

Član 6-1 | DIC | Dobrić protiv Srbije

Presuda je povezana sa rešenjem Rev 1242/2011 od 01.12.2011. Vrhovnog kasacionog suda, kojim se odbacuje kao nedozvolјena revizija tužilaca, izjavlјena protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž broj 1687/10 od 07.07.2010. godine.

Presudom Drugog opštinskog suda u Beogradu P br.6028/2006 od 14.05.2008. godine, odbijen je tužbeni zahtev tužilaca kojim su tražili da se obaveže tužena da im isplati na ime naknade nematerijalne štete zbog pretrplјenih duševnih bolova zbog pogibije bliskog srodnika i to: tužilјi AA, supruzi pok GG, iznos od 350.000,00 dinara, tužilјi VV, ćerki pok. GG, iznos od 400.000,00 dinara, i tužiocu BB, sinu pok. GG iznos od 400.000,00 dinara, odnosno ukupno 1.150.000,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom počev od dana presuđenja pa do isplate kao i da naknade troškove parničnog postupka kao neosnovan.

Presudom Apelacionog suda u Beogradu Gž 1687/10 od 07.07.2010. godine, odbijena je žalba tužilaca kao neosnovana i potvrđena presuda Drugog opštinskog suda u Beogradu.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde

Član 6-1 | DIC | Gallardo Sanchez protiv Italije

Presuda je povezana sa rešenjem R4r 10/2017 od 04. 09. 2017. Apelacionog suda u Kragujevcu, kojim se usvaja prigovor podnosioca AA u delu kojim je tražio da se utvrdi da mu je povređeno pravo na suđenje u razumnom roku i utvrđuje se da je podnosiocu povređeno pravo na suđenje u razumnom roku u predmetu Osnovnog suda u Čačku P1-318/15 (predmet Gž1-3539/16 u Apelacionom sudu u Kragujevcu).

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde

Član 6-1 | DIC | Grujović protiv Srbije

Presuda je povezana sa rešenjem Ržk br. 5/18 od 13.04.2018. godine Apelacionog suda u Novom Sadu, kojim se odbija žalba punomoćnika predlagača AA, izjavlјena protiv rešenja Višeg suda u Novom Sadu br. R4k 6/17 te se navedeno rešenje Višeg suda u Novom Sadu potvrđuje.

Rešenjem Višeg suda u Novom Sadu br. R4K 6/17 od 19.02.2018.god., odbijen je prigovor AA podnet 19.12.2017.god. na dužinu trajanja predkrivičnog postupka br.Kt-464/2016 VJT u Novom Sadu koji se vodi po krivičnoj prijavi od 20.12.2016.god. sa dopunama 4.01.2017.god. i 27.01.2017.god. Protiv navedenog rešenja žalbu je izjavila predlagač AA, s predlogom da Apelacioni sud u Novom Sadu, predsednik suda, žalbu usvoji i preinači prvostepeno rešenje iz razloga nepotpuno i netačno utvrđenog činjeničnog stanja, jer samo na osnovu pozitivnog rešenja po žalbi i mera koje će, u tom slučaju, doneti neposredno viši javni tužilac, po oceni predlagača u žalbi, postoji šansa da sud u zakonskom roku primenom krivičnog zakona potvrdi ili opovrgne njene tvrdnje.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde.

Član 6-1 | DIC | Hornsby protiv Grčke

Presuda je povezana sa rešenjem Rev 3049/2019 od 02.10.2019. godine, Vrhovnog kasacionog suda, kojim se odbacuje kao nedozvolјena revizija tužene izjavlјena protiv presude Višeg suda u Vranju Gž 2372/18 od 14.03.2019. godine.

Pravnosnažnom presudom Višeg suda u Vranju Gž 2372/18 od 14.03.2019. godine, odbijena je kao neosnovana žalba tužene i potvrđena presuda Osnovnog suda u Vranju Prr1 8/18 od 03.04.2018. godine, kojom je tužena obavezana da tužiocu na ime novčanog obeštećenja za imovinsku štetu izazvanu povredom prava na suđenje u razumnom roku u predmetu Opštinskog, sada Osnovnog suda u Vranju I 383/05, na ime razlike zarade, regresa, troškova parničnog postupka i troškova izvršnog postupka plati iznose bliže navedene u izreci prvostepene presude, sa pripadajućom kamatom, i troškove postupka od 13.500,00 dinara, sa kamatom od izvršnosti do isplate.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde

Član 6-1 | DIC | Hornsby protiv Grčke

Presuda je povezana sa rešenjem Rev 3036/2019 od 18.09.2019. godine, Vrhovnog kasacionog suda, kojim se odbacuje kao nedozvolјena revizija tužene izjavlјena protiv presude Višeg suda u Vranju Gž 2698/18 od 15.04.2019. godine.

Pravnosnažnom presudom Višeg suda u Vranju Gž 2698/18 od 15.04.2019. godine, stavom prvim izreke, odbijena je kao neosnovana žalba tužene i potvrđena presuda Osnovnog suda u Vranju Prr1 122/18 od 22.03.2018. godine. Tom presudom obavezana je tužena da tužilјi na ime naknade imovinske štete izazvane povredom prava na suđenje u razumnom roku u predmetu Osnovnog suda u Vranju I 506/05, na ime razlike zarade i naknade zarade, regresa, troškova parničnog i izvršnog postupka isplati iznose bliže označene u tom stavu izreke, sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, kao i na ime naknade troškova postupka iznos od 13.500,00 dinara, sa zakonskom kamatom od izvršnosti do isplate.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde

Član 6-1 | DIC | Hornsby protiv Grčke

Presuda je povezana sa rešenjem Rev 3011/2019 od 05.09.2019. godine, Vrhovnog kasacionog suda, kojim se odbacuje kao nedozvolјena revizija tužene izjavlјena protiv presude Višeg suda u Vranju Gž 4222/18 od 20.05.2019. godine.

Presudom Osnovnog suda u Vranju Prr1.br. 154/18 od 03.07.2018. godine, stavom prvim izreke, obavezana je tužena da tužilјi isplati na ime naknade imovinske štete izazvane povredom prava na suđenje u razumnom roku u predmetu Osnovnog (ranije Opštinskog) suda u Vranju I.br.1816/09, sada I.br.644/17 i to na ime nenaplaćene zarade i naknade zarade i drugih potraživanja po Sporazumu o regulisanju međusobnih prava i obaveza, sa zakonskom zateznom kamatom počev od 01.07.2008. godine do isplate, na ime troškova parničnog postupka, i na ime troškova izvršnog postupka po rešenju Opštinskog suda u Vranju I.br.1816/09 od 12.11.2009. godine. Stavom drugim izreke, odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtev tužilјe u delu kojim je tražila da se obaveže tužena da joj na ime troškova izvršnog postupka isplati iznos od još 4.182,00 dinara sa traženom zakonskom zateznom kamatom, kao i iznos od 6.000,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom počev od 24.05.2017. godine do isplate, a po zaklјučku I.br.644/17 od 24.05.2017. godine i isplatu zakonske zatezne kamate na dosuđeni iznos od 3.600,00 dinara počev od 12.11.2009. godine do isplate. Stavom trećim izreke, obavezana je tužena da tužilјi nadoknadi troškove parničnog postupka.

Presudom Višeg suda u Vranju Gž 4222/18 od 20.05.2019. godine, stavom prvim izreke, odbijena je kao neosnovana žalba tužene i potvrđena presuda Osnovnog suda u Vranju Prr1.br. 154/18 od 03.07.2018. godine u stavu prvom i trećem izreke. Stavom drugim izreke, odbijeni su zahtevi stranaka za naknadu troškova drugostepenog postupka.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde

Član 6-1 | DIC | Hornsby protiv Grčke

Presuda je povezana sa rešenjem Rev 3107/2019 od 12.09.2019. godine, Vrhovnog kasacionog suda, kojim se odbacuje kao nedozvolјena revizija tužene izjavlјena protiv presude Višeg suda u Vranju Gž 4266/18 od 20.05.2019. godine.

Presudom Osnovnog suda u Vranju Prr1 217/18 od 24.04.2018. godine, stavom prvim izreke, obavezana je tužena Republika Srbija - Visoki savet sudstva - Osnovni sud u Vranju da tužilјi AA iz ... plati na ime naknade imovinske štete izazvane povredom prava na suđenje u razumnom roku u predmetu Opštinskog suda, sada Osnovnog suda u Vranju I 714/17 novčane iznose na ime razlike zarade i naknade zarade, kao i troškove vođenog parničnog i izvršnog postupka, bliže navedene u ovom stavu izreke sa zakonskom zateznom kamatom počev od označenih datuma pa do isplate. Stavom drugim izreke, obavezana je tužena da isplati tužilјi na ime naknade troškova parničnog postupka iznos od 13.500,00 dinara, sa zakonskom zateznom kamatom od izvršnosti presude do isplate.

Presudom Višeg suda u Vranju Gž 4266/18 od 20.05.2019. godine, stavom prvim izreke, odbijena je kao neosnovana žalba tužene i potvrđena presuda Osnovnog suda u Vranju Prr1 217/18 od 24.04.2018. godine. Stavom drugim izreke, odbijeni su kao neosnovani zahtevi parničnih stranaka za naknadu troškova drugostepenog postupka.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde

Član 6-1 | DIC | Hornsby protiv Grčke

Presuda je povezana sa rešenjem Rev 3115/2019 od 18.09.2019. godine, Vrhovnog kasacionog suda, kojim se odbacuje kao nedozvolјena revizija tužene izjavlјena protiv presude Višeg suda u Vranju Gž 3604/18 od 15.04.2019. godine.

Presudom Osnovnog suda u Vranju Prr1 153/18 od 21.05.2018. godine, u stavu prvom izreke obavezana je tužena da tužilјi plati na ime novčanog obeštećenja za imovinsku štetu koja joj je izazvana povredom prava na suđenje u razumnom roku u predmetu Opštinskog (sada Osnovnog) suda u Vranju I br. 47/09 po osnovu razlike zarade i naknade zarade za traženi period i na ime regresa za traženi period, iznose i sa zateznom kamatom po datumima dospeća bliže navedenim u izreci i na ime troškova izvršnog postupka po rešenju Opštinskog suda u Vranju I br. 47/09 od 14.01.2009. godine. Stavom drugim izreke odbijen je deo tužbenog zahteva tužilјe za traženu naknadu imovinske štete u vidu troškova izvršnog postupka za veći iznos od dosuđenog iznosa pa do traženog iznosa sa pripadajućom kamatom. Stavom trećim izreke obavezana je tužena da tužilјi na ime troškova parničnog postupka plati iznos od 13.500,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od dana izvršnosti presude pa do isplate.

Viši sud u Vranju je presudom Gž 3604/18 od 15.04.2019. godine odbio kao neosnovanu žalbu tužene i potvrdio presudu Osnovnog suda u Vranju Prr1 153/18 od 21.05.2018. godine u stavu prvom i trećem izreke. Odbijeni su zahtevi tužilјe i tužene za naknadu troškova drugostepenog postupka.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde

Član 6-1 | DIC | Hornsby protiv Grčke

Presuda je povezana sa rešenjem Rev 3082/2019 od 02.10.2019.. godine, Vrhovnog kasacionog suda, kojim se odbacuje kao nedozvolјena revizija tužene izjavlјena protiv presude Višeg suda u Vranju 4949/18 od 07.05.2019. godine.

Presudom Osnovnog suda u Vranju Prr.1. 89/17 od 07.09.2018. godine, obavezana je tužena da tužilјi plati na ime novčanog obeštećenja za imovinsku štetu izazvanu povredom prava na suđenje u razumnom roku u predmetu Opštinskog a sada Osnovnog suda u Vranju I 1039/09; i troškova parničnog postupka, sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom kao u izreci prvostepene presude i troškove izvršnog postupka, dok je stavom drugim izreke, odbijen zahtev za isplatu kamate na dosuđene troškove izvršnog postupka. Stavom trećim izreke, obavezana je tužena da tužilјi na ime troškova parničnog postupka isplati iznos od 25.500,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od izvršnosti do isplate.

Presudom Višeg suda u Vranju Gž 4949/18 od 07.05.2019. godine, stavom prvim izreke, odbijena je kao neosnovana žalba tužene i potvrđena prvostepena presuda u stavu prvom i trećem izreke. Stavom drugim izreke preinačena je prvostepena presuda u pogledu odluke o kamati na glavno potraživanje pa je tužena obavezana da na iznos glavnog potraživanja od 607,28 evra plati kamatu po stopi koju određuje Evropska centralna banka, počev od 01.01.2007. godine, u dinarskoj protivvrednosti na dan isplate prema srednjem kursu Narodne banke Srbije, odbijen je zahtev tužene za naknadu troškova drugostepenog postupka.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde

Član 6-1 | DIC | Hornsby protiv Grčke

Presuda Hornsby veoma je značajna i često citirana iz razloga što u njoj Sud navodi da je neprihvatljivo da pravni sistem država ugovornica dozvoljava da konačne, izvršne sudske odluke ostanu neizvršene na štetu jedne od strana. Pravo je i pravilno da vlasti imaju razuman rok da izaberu najpodesnija sredstva za izvršenje presuda o kojima se radi. U suprotnom, krši se član 6 stav 1 Konvencije.

Član 6-1 | DIC | Horvat protiv Hrvatske

Presuda je povezana sa rešenjem R4g 44/2015 od 25. 05. 2015. Apelacionog suda u Novom Sadu, kojim se utvrđuje da je predlagaču T. Z. povređeno pravo na suđenje u razumnom roku pred Osnovnim sudom u Subotici, poslovni broj P. 324/14 i nalaže Višem sudu Subotici da postupak u predmetu Gž. 503/14 okonča u što kraćem roku.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde

Član 6-1 | DIC | Horvat protiv Hrvatske

Presuda je povezana sa rešenjem R4g 81/15 od 23.07.2015. Apelacionog suda u Novom Sadu, kojim se utvrđuje povreda prava na suđenje u razumnom roku u postupku Osnovnog suda u Novom Sadu, posl.br. P. 5429/2010.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde

Član 6-1 | DIC | Horvat protiv Hrvatske

Presuda je povezana sa rešenjem R4g 4/16 od 23.02.2016. Apelacionog suda u Novom Sadu, kojim se prigovori predlagača V.G. i N.G odbijaju u delu kojim je traženo utvrđenje da je ovim predlagačima povređeno pravo na suđenje u razumnom roku, u parničnom postupku 2P.90/12 Osnovnog suda u Senti, sada u žalbenom postupku pred Apelacionim sudom u Novom Sadu (gde predmet ima oznaku Gž.3196/15), a odbacuju u delu da se predlačima odredi naknada za povredu prava na suđenje u razumnom roku.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde

Član 6-1 | DIC | Horvat protiv Hrvatske

Presuda je povezana sa rešenjem R4g 7/16 od 09.03.2016. Apelacionog suda u Novom Sadu, kojim se delimično usvaja prigovor predlagača Č.L. iz S.K. i utvrđuje da je predlagaču povređeno pravo na suđenje u razumnom roku u predmetu Apelacionog suda u Novom Sadu poslovni broj Gž.3166/15 i odbija zahtev predlagača kojim se traži nalaganje i preduzimanje procesnih radnji radi ubrzanja postupka kao neosnovan.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde

Član 6-1 | DIC | Horvat protiv Hrvatske

Presuda je povezana sa rešenjem R4g 10/16 od 10.03.2016. Apelacionog suda u Novom Sadu, kojim se usvaja prigovor predlagača M.S.od 22.02.2016. godine i utvrđuje da je istom povređeno pravo na suđenje u razumnom roku u predmetima Osnovnog suda u Novom Sadu P.56640/2010 i Apelacionog suda u Novom Sadu Gž.91/16.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde

Član 6-1 | DIC | Horvat protiv Hrvatske

Presuda je povezana sa rešenjem R4g 14/16 od 04.05.2016. Apelacionog suda u Novom Sadu, kojim se odbija prigovor predlagača Z.J., mlt. M.J., mlt. A.J. i D.B. iz N.S. podnet radi ubrzanja postupka koji se odnosi na predmet Apelacionog suda u Novom Sadu Gž. 1471/15.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde

Član 6-1 | DIC | Horvat protiv Hrvatske

Presuda je povezana sa rešenjem Rž g 14/2018 od 24. 08. 2018. Apelacionog suda u Novom Sadu, kojim se u postupku radi zaštite prava na suđenje u razumnom roku, odlučujući o žalbi predlagača na rešenje Višeg suda u Novom Sadu R4p.32/2018 od 02.07.2018. godine, žalba predlagača usvaja a rešenje Višeg suda u Novom Sadu preinačava tako što se utvrđuje da je predlagaču AA povređeno pravo na suđenje u razumnom roku u predmetu Višeg suda u Novom Sadu broj Gž.538/2017.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde

Član 6-1 | DIC | Horvat protiv Hrvatske

Presuda je povezana sa rešenjem R4g 244/2014 od 04.12.2014. Apelacionog suda u Novom Sadu, kojim se u postupku radi zaštite prava na suđenje u razumnom roku, utvrđuje se da je osnovan zahtev podnosioca M. M. iz B. B., nalaže se Osnovnom sudu u Rumi da u roku od 6 meseci, a najkasnije do 1.5.2015. godine, okonča postupak u predmetu P-2046/12. i određuje naknada podnosiocu M.M. znog povrede prava na suđenje u razumnom roku.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde

Član 6-1 | DIC | Iatridis protiv Grčke

Presuda je povezana sa rešenjem R4g 10/2014 od 15.09.2014. Apelacionog suda u Novom Sadu, kojim se utvrđuje se da je predlagaču K. M. povređeno pravo na suđenje u razumnom roku u postupku pred Osnovnim sudom u Sremskoj Mitrovici, Sudska jedinica u Staroj Pazovi, u predmetu koji je nosio oznaku P.2257/12, a sada se vodi pred Osnovnim sudom u Staroj Pazovi broj predmeta P.2147/13.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde

Član 6-1 | DIC | Jeličić protiv Bosne i Hercegovine

Presuda je povezana sa rešenjem R4g 16/16 od 07.04.2016. Apelacionog suda u Novom Sadu, kojim se odbacuje prigovor predlagača N.M. iz N.S. za utvrđivanje povrede prava na suđenje u razumnom roku.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde

Član 6-1 | DIC | Jovanović protiv Srbije

Presuda je povezana sa rešenjem Ržk br. 6/18 od 26.06.2018. godine Apelacionog suda u Novom Sadu, kojim se odbija žalba punomoćnika predlagača maloletnog AA, izjavlјena protiv rešenja Višeg suda u Novom Sadu br. R4k 2/18 te se navedeno rešenje Višeg suda u Novom Sadu potvrđuje.

Sud nalazi da je pravilno postupio prvostepeni sud kada je našao da treba odbiti kao neosnovan prigovor radi ubrzanja postupka podnet od strane punomoćnika predlagača maloletnog AA. S tim u vezi, u prvostepenom rešenju su navedeni jasni, valјani i dovolјni razlozi, iz kojih proističe da nije došlo do povrede prava na suđenje u razumnom roku u odnosu na navedenog predlagača

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde.

Član 6-1 | DIC | Kalashnikov protiv Rusije

Presuda je povezana sa rešenjem R4k 22/14 od 02.02.2015. Apelacionog suda u Novom Sadu, kojim se utvrđuje predlagaču S.D. povređeno pravo na suđenje u razumnom roku u postupku pred Osnovnim sudom u Sibotici u predmetu K 5242/10.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde

Član 6-1 | DIC | Kozlica protiv Hrvatske

Presuda je povezana sa rešenjem Ržr 6/16 od 07.11.2016. Apelacionog suda u Novom Sadu, kojim se žalba predlagača D.V. iz N.S. u postupku radi zaštite prava na suđenje u razumnom roku pred Višim sudom u Novom Sadu poslovni broj P1.172/14 odbija i rešenje Višeg suda u Novom sadu potvrđuje.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde

Član 6-1 | DIC | Krndija i drugi protiv Srbije

Presuda je povezana sa rešenjem R4r 4/2018 od 26. 03. 2018. Apelacionog suda u Kragujevcu, kojim se odbija prigovor podnosioca AA kojim je tražila utvrđivanje povrede prava na suđenje u razumnom roku u predmetu Osnovnog suda u Užicu P1-333/17 u radnom sporu.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde

Član 6-1 | DIC | Kurdov i Ivanov protiv Bugarske

Presuda je povezana sa rešenjem R4k 4/2016 od 29. 06. 2016. Apelacionog suda u Novom Sadu, kojim se odbija kao neosnovan zahtev predlagača D.B. iz I. za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku u postupku pred Višim sudom u Šapcu u predmetu posl.br. K-10/13 i kojim se takođe odbija zahtev predlagača da se Osnovnom sudu u Sremskoj Mitrovici odredi rok u kome će se okončati postupak u predmetu K 128/14.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde

Član 6-1 | DIC | Mamič protiv Slovenije br.2

Presuda je povezana sa rešenjem R4k 1/2018 od 27. 03. 2018. Apelacionog suda u Novom Sadu, kojim se odbija prigovor predlagača adv. Slavka Berćana iz Novog Sada od 14.03.2018. godine, podnet za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku u predmetu Apelacionog suda u Novom Sadu posl.br. Kž1 791/17 radi ubrzanja postupka, kao neosnovan.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde

Član 6-1 | DIC | Mamič protiv Slovenije br.2

Presuda je povezana sa rešenjem Ržk br. 5/17 od 05.05.2017. godine Apelacionog suda u Novom Sadu, kojim se odbija žalba podnosioca prigovora AA, podneta radi ubrzanja postupka u predmetu Osnovnog suda u Loznici broj K 1/16.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde

Član 6-1 | DIC | Mamič protiv Slovenije br.2

Presuda je povezana sa rešenjem Ržk br. 6/17 od 27.10.2017. godine Apelacionog suda u Novom Sadu, kojim se odbija žalba punomoćnika predlagača AA, izjavlјena protiv rešenja Višeg suda u Novom Sadu br. R4k 3/17 te se navedeno rešenje Višeg suda u Novom Sadu potvrđuje.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde

Član 6-1 | DIC | Mamič protiv Slovenije br.2

Presuda je povezana sa rešenjem Ržk br. 7/17 od 03.11.2017. godine Apelacionog suda u Novom Sadu, kojim se odbija žalba punomoćnika predlagača AA, izjavlјena protiv rešenja Višeg suda u Novom Sadu br. R4k 40/17 te se navedeno rešenje Višeg suda u Novom Sadu potvrđuje.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde.

Član 6-1 | DIC | Marinković protiv Srbije

Presuda je povezana sa rešenjem R4g 3/16 od 08.02.2016. Apelacionog suda u Novom Sadu, kojim se utvrđuje da je podnosiocu zahteva povređeno pravo na suđenje u razumnom roku u postupku pred Osnovnim sudom u Novom Sadu, broj P. 3233/08.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde

Član 6-1 | DIC | Marinković protiv Srbije

Presuda je povezana sa presudom Gžrr. 111/19 od 24.10.2019. Apelacionog suda u Novom Sadu, po tužbi A.A. radi naknade štete zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku izjavlјenoj protiv presude Osnovnog suda u Zrenjaninu 23 P. 1290/2017 od 23.05.2019. godine, kojom se želba delimično usvaja, i delimično odbija u odnosu na predmetnu ožalbenu presudu Osnovnog suda u Zrenjaninu.

Presuda je dostupna u javnoj bazi sudske prakse ovde

Član 6-1 | DIC | Marinković protiv Srbije

Presuda je povezana sa rešenjem Rev 3013/2019 od 25.10.2019. godine, Vrhovnog kasacionog suda, kojim se odbacuje kao nedozvolјena revizija tužene izjavlјena protiv presude Višeg suda u Vranju Gž 2889/18 od 22.03.2019. godine.

Presudom Osnovnog suda u Vranju Prr1 267/18 od 16.04.2018. godine, stavom prvim izreke obavezana je tužena Republika Srbija, Osnovni sud u Vranju, da isplati tužilјi na ime naknade imovinske štete izazvane povredom prava na suđenje u razumnom roku u predmetu Opštinskog suda, sada Osnovnog suda u Vranju I 1882/10 novčane iznose navedene u ovom stavu izreke, sa zakonskom zateznom kamatom na svaki novčani iznos počev od označenih datuma pa do isplate. Stavom drugim izreke odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtev kojim je tužilјa tražila da se obaveže tužena da joj na dosuđeni iznos troškova izvršnog postupka plati zakonsku zateznu kamatu počev od 12.04.2010. godine do isplate. Stavom trećim izreke, obavezana je tužena da isplati tužilјi na ime naknade troškova parničnog postupka sa zakonskom zateznom kamatom od izvršnosti presude do isplate.
Presudom Višeg suda u Vranju Gž 2889/18 od 22.03.2019. godine, stavom prvim izreke odbijena je kao neosnovana žalba tužene i potvrđena presuda Osnovnog suda u Vranju Prr1 267/18 od 16.04.2018. godine u stavovima prvom i trećem izreke. Stavom drugim izreke odbijeni su zahtevi stranaka za naknadu troškova drugostepenog postupka.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde

Član 6-1 | DIC | Marinković protiv Srbije

Presuda je povezana sa rešenjem Rev 3042/2019 od 25.10.2019. godine, Vrhovnog kasacionog suda, kojim se odbacuje kao nedozvolјena revizija revizija tužene izjavlјena protiv presude Višeg suda u Vranju Gž 3007/18 od 28.02.2019. godine.

Presudom Osnovnog suda u Vranju Prr1.br. 211/18 od 18.04.2018. godine, stavom prvim izreke, obavezana je tužena da tužilјi isplati na ime naknade imovinske štete izazvane povredom prava na suđenje u razumnom roku u predmetu Osnovnog suda u Vranju I.br.3249/10, i to novčane iznose navedene pod tačkama 1, 2. i 3. u ovom stavu izreke, sa zakonskom zateznom kamatom na svaki novčani iznos dosuđen tačkama 1. i 2. počev od označenih datuma pa do isplate, sve u roku od 8 dana od dana prijema otpravka presude.
Presudom Višeg suda u Vranju Gž 3007/18 od 28.02.2019. godine, stavom prvim izreke, delimično je odbijena kao neosnovana žalba tužene i potvrđena presuda Osnovnog suda u Vranju Prr1.br. 211/18 od 18.04.2018. godine u stavu prvom izreke u pogledu iznosa, kao i u pogledu troškova parničnog postupka u iznosu dinara sa zakonskom zateznom kamatom i troškovima postupka. Stavom trećim izreke, odbijen je zahtev tužene za naknadu troškova drugostepenog postupka.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde

Član 6-1 | DIC | Marinković protiv Srbije

Član 6-1 | DIC | Micallef protiv Malte

Presuda je povezana sa rešenjem R4g 26/2016 od 15.09.2016. godine, Apelacionog suda u Novom Sadu, u pravnoj stvari po zahtevu za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku koji je dana 27.1.2015. godine podneo B.M. iz R, kojim se utvrđuje prekid postupka sa danom 27.9.2015. godine, zbog smrti predlagača.

Dana 27.1.2015. godine predlagač B.M. je podneo Višem sudu u Sremskoj Mitrovici zahtev za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku u parničnom predmetu koji je u toku pred Osnovnim sudom u Rumi u predmetu posl. br. P.2024/10. Viši sud u Sremskoj Mitrovici se rešenjem posl. br. R4P.2/15 od 26.5.2016. godine oglasio stvarno nenadležnim za postupanje u ovoj pravnoj stvari i spise dostavio Apelacionom sudu na nadležnost i odlučivanje. Spis je u Apelacionom sudu zaveden pod posl. brojem R4g. 26/16.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde

Član 6-1 | DIC | Miheliudakis protiv Grčke

Presuda je povezana sa rešenjem R4k 18/14 od 22.12.2014. Apelacionog suda u Novom Sadu, kojim se odbija zahtev predlagača T.S. zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku i zahtev za naknadu za povredu ovog prava u odnosu na krivični postupak koji se vodio pred Osnovnim sudom u Novom Sadu pod br. K 1357/2012.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde

Član 6-1 | DIC | Milovanović protiv Srbije

Presuda je povezana sa rešenjem Rž g 4/2016 od 27. 07. 2016. Apelacionog suda u Novom Sadu, kojim se odbija žalba predlagača i rešenje Višeg suda u Novom Sadu R4p. 9/2016 od 01.06.2016. godine potvrđuje. Predlagač je 28.04.2016. godine podneo Višem sudu u Novom Sadu prigovor radi ubrzanja postupka u predmetu Višeg suda u Novom Sadu P. 247/2012, navodeći da postupak dugo traje i da je protekao razumni vremenski rok za okončanje postupka.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde

Član 6-1 | DIC | Milovanović protiv Srbije

Presuda je povezana sa rešenjem Rž k 1/2019 od 11. 04. 2019. Apelacionog suda u Novom Sadu, kojim se kao neosnovana odbija žalba punomoćnika predlagača, maloletnih AA i BB, izjavlјena protiv rešenja Višeg suda u Novom Sadu br. R4K 1/19 od 01.03.2019. godine, te se navedeno rešenje potvrđuje.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde

Član 6-1 | DIC | Momčilović i drugi protiv Srbije

Presuda je povezana sa rešenjem R4g 25/2016 od 06.07.2016 godine, Apelacionog suda u Novom Sadu, kojim se odbija zahtev podnosioca zahteva G.V. iz S.K. za utvrđenje da mu je povređeno pravo na suđenje u razumnom roku u predmetu Višeg suda u Novom Sadu Gž. 335/2015 kao i zahtev za dosudu naknade za povredu prava (materijalnu štetu) od 3.000 evra u dinarskoj protivvrednosti po srednjem kursu NBS na dan isplate, na teret Fonda budžetskih sredstava R.S.

G.V. je kao izvršni poverilac, podneo tada nadležnom Opštinskom sudu u Novom Sadu predlog za izvršenje na osnovu verodostojne isprave dana 1.12.2009. godine, a rešenje o dozvoli izvršenja je doneto 11.5.2010. godine. Izvršni dužnik DOO „P.D.t.“ iz N.S. je uložio prigovor protiv rešenja o izvršenju 17.5.2010. godine, pa je isto ukinuto i spis dostavlјen parničnom sudu na odlučivanje. Prvo ročište je u parničnom predmetu Osnovnog suda u Novom Sadu P-56071/10 zakazano za 11.3.2010. godine koje je održano, a sledeće zakazano za 8.6.2011., dakle posle 15 meseci, bez ikakvog razloga za toliko dug rok (postupala je sudija Radmila Nanić). Ročište 8.6.2011. godine nije održano zbog bolesti sudije, a sledeće je zakazano za 14.10.2011. godine koje je održano. Ročište je zakazano za 23.1.2012. godine, na kom su saslušani svedoci. Sledeće ročište je održano 30.4.2012. godine. Rešenjem je određeno veštačenje 23.1.2012. godine, koje je izvršeno 9.3.2012. godine. Održano je sledeće ročište 30.3.2012. godine i na istom nisu izvođeni dokazi, a novo je zakazano za 22.6.2012., a zatim za 28.1.2013. na koje nije pristupio punomoćnik tužioca, pa je sud utvrdio povlačenje tužbe. Spis je po naredbi predsednika suda dodelјen u rad drugom sudiji, Dubravki Knežević. Na ročištu održanom 16.5.2013. godine glavna rasprava je zaklјučena i doneta presuda, koja je ispravlјena rešenjem od 25.6.2013. godine. Po žalbi tuženih, od 3.7.2013., spis je dostavlјen na odlučivanje Apelacionom sudu u Novom Sadu, koji je rešenjem od 17.10.2013., presudu ukinuo i predmet vratio na ponovno suđenje. Osnovni sud je doneo rešenje kojim je odbio predlog tuženih za obustavu postupka, od 15.11.2013., na koje su tuženi izjavili žalbe, 29.11.2013. i 10.12.2013. godine. Spis je na odlučivanje o žalbama dostavlјem Višem sudu u Novom Sadu 4.2.2014. godine. Odlučeno je rešenjem suda od 30.9.2014. godine (ukidanje rešenja) koje je dostavlјeno tužiocu 31.10.2014. godine. Dana 24.10.2014. Osnovni sud u Novom Sadu doneo je rešenje kojim je ukinuo rešenje o izvršenju Iv. 8935/10 od 11.5.2010. godine i utvrdio povlačenje tužbe. Ovo rešenje je primio punomoćnik tužioca dana 26.1.2015. i izjavio žalbu protiv rešenja 6.2.2015. godine. Spis je po žalbi dostavlјen Višem sudu u Novom Sadu 2.3.2015. godine. Viši sud je po ovoj žalbi odlučivao 23.3.2016. godine i spis dostavio Osnovnom sudu u Novom Sadu 31.3.2016. godine.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde

Član 6-1 | DIC | Oršuš i drugi protiv Hrvatske

Presuda je povezana sa rešenjem R4g 267/14 od 11.05.2015. Apelacionog suda u Novom Sadu, kojim se utvrđuje da je predlagaču R.Š. iz N.S. povređeno pravo na suđenje u razumnom roku pred Osnovnim sudom u Novom Sadu, u predmetu 9644/11.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde

Član 6-1 | DIC | Oršuš i drugi protiv Hrvatske

Presuda je povezana sa rešenjem R4g 83/15 od 28.08.2015. Apelacionog suda u Novom Sadu, kojim se odbija zahtev I. D. i I. J. kojim je traženo da sud utvrdi da je podnosiocima zahteva povređeno pravo na suđenje u razumnom roku u postupku koji se vodi pred Osnovnim sudom u Loznici, broj P.1142/14.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde

Član 6-1 | DIC | Oršuš i drugi protiv Hrvatske

Presuda je povezana sa rešenjem R4g 9/16 od 26.02.2016. Apelacionog suda u Novom Sadu, kojim se prigovor usvaja pa se utvrđuje da je predlagaču DOO "P" iz S.M. u predmetu koji se nalazi na žalbenom odlučivanju u Apelacionom sudu u Novom Sadu pod posl. brojem Gž. 2401/15 povređeno pravo na suđenje u razumnom roku.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde

Član 6-1 | DIC | Oršuš i drugi protiv Hrvatske

Presuda je povezana sa rešenjem Ržr 1/16 od 27.04.2016. Apelacionog suda u Novom Sadu, kojim se žalba predlagača D.V. iz N.S. od 08.04.2016. godine izjavlјena protiv rešenja Višeg suda u Novom Sadu posl. br. R4p-6/2016 od 17.03.2016. godine odbacuje kao nedozvolјena.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde

Član 6-1 | DIC | Oršuš i drugi protiv Hrvatske

Presuda je povezana sa rešenjem Ržr 3/16 od 19.10.2016. Apelacionog suda u Novom Sadu, kojim se žalba predlagača D.M. v. K.G.M. iz K. usvaja i rešenje Višeg suda u Novom Sadu posl. br. R4r. 2/16 od 31.08.2016. godine preinačava tako što utvrđuje da je predlagaču povređeno pravo na suđenje u razumnom roku, u postupku pred Višim sudom u Novom Sadu posl. br. P1.56/2014 te nalaže Višem sudu Novi Sad da ubrza postupak i okonča ga u najkraćem roku.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde

Član 6-1 | DIC | Oršuš i drugi protiv Hrvatske

Presuda je povezana sa rešenjem Ržr 5/16 od 03.11.2016. Apelacionog suda u Novom Sadu, kojim se žalba predlagača S.T. iz S. usvaja, rešenje Višeg suda u Novom Sadu poslovni broj R4r 1/16 od 13. jula 2016. godine preinačava, tako što se utvrđuje da je predlagaču povređeno pravo na suđenje u razumnom roku, u postupku pred Višim sudom u Novom Sadu u predmetu poslovni broj P1.59/14, te se nalaže Višem sudu u Novom Sadu da ubrza postupak i okonča ga u najkraćem roku.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde

Član 6-1 | DIC | Oršuš i drugi protiv Hrvatske

Presuda je povezana sa rešenjem Rž g 11/2018 od 04.06.2018. Apelacionog suda u Beogradu, kojim se žalba predlagača odbija kao neosnovana i potvrđuje rešenje Višeg suda u Beogradu R4P 87/18 od 24.04.2018. godine.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde

Član 6-1 | DIC | Oršuš i drugi protiv Hrvatske

Presuda je povezana sa presudom Gž rr 4/18/2018 od 05.04.2018.Apelacionog suda u Beogradu, kojom preinačava presuda Prvog osnovnog suda u Beogradu Prr br.69/17 od 13.12.2017. godine u stavu drugom izreke pa se obavezuje tužena Republika Srbija – Treći osnovni sud u Beogradu da tužilјi AA na ime naknade nematerijalne štete zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku, isplati presudom određene iznose.

Presuda je dostupna u javnoj bazi sudske prakse ovde

Član 6-1 | DIC | Oršuš i drugi protiv Hrvatske

Presuda je povezana sa presudom Gž rr 3/2018 od 21.06.2018. Apelacionog suda u Beogradu, kojom se odbija kao neosnovana, žalba tužene Republike Srbije – Ministarstvo pravde i potvrđuje presuda Prvog osnovnog suda u Beogradu Prr br.21/17 od 30.11.2017. godine u stavu prvom i drugom izreke u delu kojim je tužena Republika Srbija – Ministarstvo pravde obavezana da tužilјi AA na ime naknade nematerijalne štete isplati zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku u predmetu Višeg suda u Beogradu P3 br. 280/10 iznos od 70.000,00 dinara i zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku u predmetu Višeg suda u Beogradu P3 br. 225/15 iznos od 80.000,00 dinara, kao i u stavu trećem izreke. Presudom se preinačava presuda Prvog osnovnog suda u Beogradu Prr br.21/17 od 30.11.2017. godine u preostalom delu stava prvog i drugog izreke pa se odbija tužbeni zahtev u delu kojim je tužilјa AA tražila da se tužena Republika Srbija – Ministarstvo pravde obaveže da joj pored napred navedenog iznosa isplati dodatne iznose, kao neosnovan.

Presuda je dostupna u javnoj bazi sudske prakse ovde

Član 6-1 | DIC | O’Sullivan McCarthy Mussel Development Ltd protiv Irske

Presuda je povezana sa rešenjem R4g 67/15 od 30.06.2015. Apelacionog suda u Novom Sadu, u pravnoj stvari po zahtevu za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku koji je podneo M. D. iz Š, kojim se Apelacioni sud u Novom Sadu oglašava apsolutno nenadležnim za postupanje po zahtevu za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku podnosioca zahteva M. D..

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde

Član 6-1 | DIC | O’Sullivan McCarthy Mussel Development Ltd protiv Irske

Presuda je povezana sa rešenjem R4g 13/16 od 11.03.2016. Apelacionog suda u Novom Sadu, kojim se oglašava se stvarno nenadležnim za postupanje po prigovoru radi ubrzavanja izvršnog postupka u predmetu broj II.319/15 Osnovnog suda u Rumi, podnosioca M.B. iz R. i prigovor se ustupa na stvarnu nadležnost Osnovnom sudu u Rumi.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde

Član 6-1 | DIC | O’Sullivan McCarthy Mussel Development Ltd protiv Irske

Presuda je povezana sa rešenjem Ržr 1/17 od 19.06.2017. Apelacionog suda u Novom Sadu, kojim se žalba predlagača V.D. iz N.S. u postupku radi zaštite prava na suđenje u razumnom roku pred Višim sudom u Novom Sadu poslovni broj R4r-1/2017 odbija i rešenje Višeg suda u Novom sadu potvrđuje.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde

Član 6-1 | DIC | Rakić i drugi protiv Srbije

Vrhovni sud Srbije, na sednici održanoj 05.06.2008. gdoine, odlučujući o reviziji tužioca izjavljenoj proitv presude Okružnog suda u Beogradu Gž.I 241/08 od 18.01.2008. godine, doneo je odluku da se presuda Okružnog suda u Beogradu Gž I 241/08 i presuda Prvog opštinskog suda u Beogradu P. 7130/06 preinačuje.

Rešenje Rev.429/08, anonimizirano u skladu sa Pravilnikom, može se preuzeti sa adrese
ovde

Član 6-1 | DIC | Ristić protiv Srbije

Presuda je povezana sa rešenjem R4k 40/2015 od 31. 03. 2016. Apelacionog suda u Novom Sadu, kojim se utvrđuje da je predlagaču AA povređeno pravo na suđenje u razumnom roku u postupku pred Osnovnim sudom u Sremskoj Mitrovici, u predmetu posl.br. K 1402/10.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde

Član 6-1 | DIC | Ristić protiv Srbije

Presuda je povezana sa rešenjem R4k 41/2015 od 14. 01. 2016. Apelacionog suda u Novom Sadu, kojim se utvrđuje da je predlagaču AA povređeno pravo na suđenje u razumnom roku u postupku pred Osnovnim sudom u Loznici, u predmetu posl.br. 2K-558/13 (ranije K 305/10).

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde

Član 6-1 | DIC | Ristić protiv Srbije

Presuda je povezana sa rešenjem R4k 1/2016 od 08.02.2016. Apelacionog suda u Novom Sadu, kojim se odbija zahtev podnosioca - oštećenog kao tužioca T.B. iz L. podnet 31.12.2015 za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku i za naknadu za povredu navedenog prava u predmetu Osnovnog suda u Loznici, u predmetu posl.br. 1 K-70/15.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde

Član 6-1 | DIC | Ristić protiv Srbije

Presuda je povezana sa rešenjem R4k 2/2018 od 26.02.2018. Apelacionog suda u Novom Sadu, kojim se odbija žalba punomoćnika predlagača AA i BB izjavlјena protiv rešenja Višeg suda u Subotici br. R4K. 2/17 od 17.01.2018. godine, te se navedeno rešenje Višeg suda u Subotici potvrđuje.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde

Član 6-1 | DIC | Ristić protiv Srbije

Presuda je povezana sa rešenjem R4k 3/2018 od 05.03.2018. Apelacionog suda u Novom Sadu, kojim se odbija žalba punomoćnika predlagača AA izjavlјena protiv rešenja Višeg suda u Subotici br. R4K. 1/18 od 24.01.2018. godine, te se navedeno rešenje Višeg suda u Subotici potvrđuje.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde

Član 6-1 | DIC | Riđić i drugi protiv Srbije

Presuda je povezana sa rešenjem Rev 3020/2019 od 18.09.2019. Vrhovnog kasacionog suda, kojim se odbacuje kao nedozvolјena revizija tužene izjavlјena protiv presude Višeg suda u Vranju Gž 3488/18 od 15.04.2019. godine.

Pravnosnažnom presudom Višeg suda u Vranju Gž 3488/18 od 15.04.2019. godine, stavom prvim izreke, odbijena je kao neosnovana žalba tužene i potvrđena presuda Osnovnog suda u Vranju Prr1 329/18 od 25.05.2018. godine. Tom presudom obavezana je tužena da tužilјi na ime novčanog obeštećenja za imovinsku štetu izazvanu povredom prava na suđenje u razumnom roku, u predmetu Osnovnog suda u Vranju I 420/08, na ime razlike zarade, troškova parničnog i izvršnog postupka isplati iznose bliže označene u tom stavu izreke, sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, kao i na ime naknade troškova postupka iznos od 13.500,00 dinara, sa zakonskom kamatom od izvršnosti do isplate.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde

Član 6-1 | DIC | Riđić i drugi protiv Srbije

Presuda je povezana sa rešenjem Rev 3012/2019 od 12.09.2019. Vrhovnog kasacionog suda, kojim se odbacuje kao nedozvolјena revizija tužene izjavlјena protiv presude Višeg suda u Vranju Gž 4069/18 od 27.05.2019. godine.

Presudom Osnovnog suda u Vranju Prr1 352/18 od 17.07.2018. godine, stavom prvim izreke, obavezana je tužena Republika Srbija da tužilјi AA iz ... plati na ime naknade imovinske štete izazvane povredom prava na suđenje u razumnom roku u predmetu Osnovnog suda u Vranju I 1526/09 novčane iznose bliže navedene u ovom stavu izreke sa zakonskom zateznom kamatom počev od označenih datuma pa do isplate. Stavom drugim izreke, obavezana je tužena da isplati tužilјi na ime naknade troškova parničnog postupka iznos od 13.500,00 dinara, sa zakonskom zateznom kamatom od izvršnosti presude do isplate. Presudom Višeg suda u Vranju Gž 4069/18 od 27.05.2019. godine, stavom prvim izreke, odbijena je kao neosnovana žalba tužene i potvrđena presuda Osnovnog suda u Vranju Prr1 352/18 od 17.07.2018. godine u stavu prvom izreke u pogledu glavnog potraživanja i zakonske zatezne kamate na troškove parničnog postupka i u stavu drugom izreke. Stavom drugim izreke, preinačena je prvostepena presuda u delu odluke o kamati na iznos od 590 evra, tako što je obavezana tužena da na ovaj iznos plati tužilјi kamatu po stopi Evropske centralne banke počev od 01.01.2009. godine do isplate, u dinarskoj protivvrednosti na dan isplate po srednjem kursu NBS. Stavom trećim izreke, odbijen je kao neosnovan zahtev tužene za naknadu troškova drugostepenog postupka

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde

Član 6-1 | DIC | Riđić i drugi protiv Srbije

Presuda je povezana sa rešenjem Rev 3099/2019 od 02.10.2019. Vrhovnog kasacionog suda, kojim se odbacuje kao nedozvolјena revizija tužene izjavlјena protiv presude Višeg suda u Vranju Gž 3482/18 od 27.03.2019. godine.

Presudom Osnovnog suda u Vranju Prr1 90/18 od 11.05.2018. godine, obavezana je tužena da tužilјi isplati na ime novčanog obeštećenja za imovinsku štetu koja joj je izazvana povredom prava na suđenje u razumnom roku u predmetu opštinskog, sada Osnovnog suda u Vranju I 639/17 (raniji broj I 1788/09) i to na ime razlike zarade i naknade zarade zaklјučno sa obračunskim mesecom decembrom 2003.godine po Sporazumu o regulisanju međusobnih prava i obaveza po osnovu rada u iznosu od 71.229,79 dinara sa zakonskom zateznom kamatom počev od 01.03.2009.godine do konačne isplate; na ime troškova parničnog postupka 26.100,00 dinara, što iznosi ½jedn u idealnu polovinu od ukupnih troškova sa zakonskom zateznom kamatom počev od 24.06.2009.godine do konačne isplate i na ime troškova izvršnog postupka 3.600,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom počev od 11.05.2018.godine kao dana presuđenja do konačne isplate, dok je tužbeni zahtev preko dosuđenih iznosa odbijen. Stavom drugim izreke obavezana je tužena da tužilјi naknadi troškove parničnog postupka. Presudom Višeg suda u Vranju Gž 3482/18 od 27.03.2019. godine, odbijena je kao neosnovana žalba tužene i potvrđena prvostepena presuda u usvajajućem delu stava prvog i u stavu drugom izreke. Stavom drugim izreke, odbijeni su kao neosnovani zahtevi tužene i tužilјe za naknadu troškova drugostepenog postupka, kao neosnovani.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde

Član 6-1 | DIC | Riđić i drugi protiv Srbije

Presuda je povezana sa rešenjem Rev 3110/2019 od 25.09.2019. Vrhovnog kasacionog suda, kojim se odbacuje kao nedozvolјena revizija tužene izjavlјena protiv presude Višeg suda u Vranju Gž 3010/18 od 28.12.2018. godine.

Presudom Osnovnog suda u Vranju Prr1 305/18 od 09.05.2018. godine, stavom prvim izreke obavezana je tužena da tužiocu plati na ime novčanog obeštećenja za imovinsku štetu koja je izazvana povredom prava na suđenje u razumnom roku u predmetu Osnovnog suda u Vranju I 229/05 i to: a) na ime zarade i naknade zarade u periodu od decembra 2002. godine do februara 2003. godine ukupno 12.500,00 dinara u mesečnim iznosima i sa zakonskom zateznom kamatom bliže određenim ovim stavom izreke; b) na ime regresa za 2002. godinu od 13.865,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom počev od 31.12.2002. godine do konačne isplate; v) na ime troškova parničnog postupka 11.884,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom počev od 10.09.2003. godine do konačne isplate i g) na ime troškova izvršnog postupka 3.480,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom počev od 17.02.2005. godine, počev od izvršnosti pa do konačne isplate. Stavom drugim izreke obavezana je tužena da tužiocu naknadi troškove parničnog postupka od 13.500,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od izvršnosti presude pa do isplate.

Presudom Višeg suda u Vranju Gž 3010/18 od 28.12.2018. godine, stavom prvim izreke odbijena je kao neosnovana žalba tužene i prvostepena presuda potvrđena u stavu prvom izreke pod a), b), v) i pod g) u pogledu glavnog potraživanja na ime troškova izvršenja od 3.480,00 dinara i u stavu drugom izreke. Stavom drugim izreke preinačena je prvostepena presuda u stavu prvom izreke pod g) u pogledu odluke o kamati na troškove izvršnog postupka, te jeobavezana tužena da tužiocu na troškove izvršnog postupka od 3.480,00 dinara plati zakonsku zateznu kamatu počev od 19.03.2018. godine, kao dana podnošenja tužbe, pa do konačne isplate, dok je odbijen zahtev tužioca za isplatu zakonske zatezne kamate na troškove izvršnog postupka za period od 17.02.2005. godine do 18.03.2018. godine. Stavom trećim izreke odbijeni su zahtevi tužioca i tužene za naknadu troškova drugostepenog postupka

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde

Član 6-1 | DIC | Riđić i drugi protiv Srbije

Presuda je povezana sa rešenjem Rev 3044/2019 od 25.09.2019. Vrhovnog kasacionog suda, kojim se odbacuje kao nedozvolјena revizija tužene izjavlјena protiv presude Višeg suda u Vranju Gž 3531/18 od 27.03.2019. godine.

Presudom Osnovnog suda u Vranju Prr1 293/18 od 21.05.2018. godine, stavom prvim izreke obavezana je tužena da tužilјi, na ime naknade štete izazvane povredom prava na suđenje u razumnom roku u predmetu Osnovnog suda u Vranju I-26/09, plati ukupno 168.961,92 dinara i to na ime neisplaćene razlike zarade i naknade zarade, na ime jednokratne novčane naknade, kao i troškova parničnog postupka i troškova izvršenja, u pojedinačnim iznosima po navedenim osnovima i sa zakonskom kamatom, sve bliže određeno ovim stavom izreke. Stavom drugim izreke obavezana je tužena da tužilјi naknadi troškove parničnog postupka od 13.500,00 dinara sa zakonskom kamatom od izvršnosti presude do isplate.
Presudom Višeg suda u Vranju Gž 3531/18 od 27.03.2019. godine, stavom prvim izreke izreke žalba tužene je odbijena, kao neosnovana i prvostepena odluka potvrđena, dok su stavom drugim izreke odbijeni zahtevi parničnih stranaka za naknadu troškova drugostepenog postupka.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde

Član 6-1 | DIC | Riđić i drugi protiv Srbije

Član 6-1 | DIC | Savić i drugi protiv Srbije