Zdravković protiv Srbije

Država na koju se presuda odnosi
Srbija
Institucija
Evropski sud za ljudska prava
Broj predstavke
28181/11
Stepen važnosti
3
Jezik
Srpski
Datum
20.09.2016
Članovi
6
6-1
8
8-1
Kršenje
nije relevantno
Nekršenje
6
6-1
8
8-1
Ključne reči po HUDOC/UN
(Čl. 6) Pravo na pravično suđenje
(Čl. 6) Građanski postupak
(Čl. 6) Postupak izvršenja
(Čl. 6-1) Pristup sudu
(Čl. 6-1) Suđenje u razumnom roku
(Čl. 8) Pravo na poštovanje privatnog i porodičnog života
(Čl. 8) Pozitivne obaveze
(Čl. 8-1) Poštovanje privatnog života
Tematske ključne reči
lišenje roditeljskog prava
porodični sporovi
poštovanje porodičnog života
VS deskriptori
1.6.5 Pravično suđenje
1.8.4 Porodični život
1.8.10 Porodični odnosi
Zbirke
Sudska praksa
Presuda ESLJP
Veće
Sažetak
Podnositeljka predstavke Nataša Zdravković je državljanka Srbije, rođena 1973. godine i živi u Beogradu. Predmet se odnosio na neizvršenje dve posebne sudske privremene mere, kojima joj se dozvoljava vršenje roditeljskog prava nad maloletnim detetom, kao i na navodno odugovlačenje postupka o vršenju roditeljskog prava.
Podnositeljka se 2009. godine razvela od svog supruga, sa kojim ima maloletnog sina, rođenog 1999. godine.

Maja 2008. godine, podnositeljka je podnela zahtev za privremeno vršenje roditeljskog prava, koji je prvostepeni sud odbacio, ali joj je dodelio pravo vidjanja deteta, do okončanja postupka za vršenje roditeljskog prava.

Novembra 2008. godine, podnositeljki je usvojen novi zahtev za privremeno vršenje roditeljskog prava, nakon što je Institut za mentalno zdravlje u Beogradu razmotrio roditeljsku sposobnost oba roditelja i preporučio da se vršenje roditeljskog prava dodeli podnositeljki. Mesec dana kasnije, desio se prvi pokusaj spajanja podnositeljke sa detetom, ali je dete to odbilo i vratilo se u kuću oca, sa kojim živi. Podnositeljka je odbila odvođenje deteta silom. Izvršni sudija je odložio izvršenje, konstatovao da dete još uvek nije spremno za promenu vršenja roditeljskog prava, zatražio od Centra za socijalni rad da dete pripremi na ponovno spajanje sa majkom i izvrši korektivni nadzor nad ocem detetea, zbog njegovog navodnog negativnog uticaja na dete. U pokušaju da osiguraju poštovanje sudskih odluka, domaći sudovi su nekoliko puta izrekli novčane kazne. Podnositeljka je takodje podnela krivične prijave protiv oca deteta, ali i dalje nije uspela da preuzme starateljstvo nad svojim detetom, zbog odsustva pristanka maloletnog deteta.

Novembra 2009. godine, sud je dodelio podnositeljki vršenje roditeljskog prava, ali je dete i dalje odbijalo kontakt sa majkom, a podnositeljka je odbijala da upotrebi silu kao sredstvo izvršenja. Otac deteta je podneo zahtev za reviziju presude iz novembra 2009. godine, tražeći samostalno vršenje roditeljskog prava nad svojim sinom.
Juna 2012. godine, prvostepeni sud je dodelio ocu isključivo vršenje roditeljskog prava, nakon mišljenja Centra za socijalni rad, u čijem izveštaju stoji da bi jedini izvodljiv predlog bio da dete nastavi da živi sa ocem.

Evropski Sud za ljudska prava, glasovima pet prema dva, utvrđuje da nije bilo povrede Čl. 8 Konvencije.