Nenad Krstić i drugi protiv Srbije

Država na koju se presuda odnosi
Srbija
Institucija
Evropski sud za ljudska prava
Broj predstavke
35477/21, 35661/21, 35672/21, 35701/21, 36634/21
Stepen važnosti
3
Jezik
Srpski
Datum
11.12.2025
Članovi
3
35
Kršenje
nije relevantno
Nekršenje
nije relevantno
Ključne reči po HUDOC/UN
(Čl. 3) Zabrana torture
(Čl. 35) Uslovi prihvatljivosti
Tematske ključne reči
zabrana mučenja, ponižavajućeg i nečovečnog postupanja
ekstradicija / izručenje
krivična dela putem interneta
VS deskriptori
1.3 Član 3. - zabrana mučenja, nečovečnog ili ponižavajućeg postupanja ili kažnjavanja
Zbirke
Sudska praksa
Odluka ESLJP
Odbor
Sažetak
Svi podnosioci su bili optuženi pred Okružnim sudom SAD u Severnom okrugu države Teksas da su kao saizvršioci navodno oštetili investitore širom sveta za više od 70 miliona američkih dolara, tako što su u periodu od 2014. do 2020. godine iz svojih domova u Kini, Srbiji i sa drugih mesta, preko interneta tražili mete-investitore po celom svetu, uklјučujući i Severni okrug Teksas, koji će uložiti novac u lažne investicione platforme sa binarnim opcijama i za rudarenje kriptovalutama.

Ministarstvo pravde SAD je 14. jula 2020. godine uputilo Ministarstvu pravde Republike Srbije zahtev za privremeno pritvaranje podnosilaca u cilјu izručenja, u skladu sa relevantnim odredbama Ugovora o izručenju zaklјučenog između Republike Srbije i SAD, kojima je, pored ostalog, propisano da izručenje radi krivičnog gonjenja odnosno radi izricanja ili izvršenja izrečene kazne neće biti odbijeno po osnovu državlјanstva lica čije se izručenje traži.

Podnosioci su lišeni slobode 24. jula 2020. godine, nakon čega im je Viši sud u Beogradu – Posebno odelјenje za organizovani kriminal odredio pritvor.Dana 13. aprila 2021. godine, Viši sud u Beogradu je utvrdio da su ispunjene sve zakonske pretpostavke za izručenje podnosilaca SAD, koje rešenje je potvrđeno 25. juna iste godine od strane Apelacionog suda u Beogradu.

Kada je 24. jula 2021. godine istekao zakonski rok od godinu dana za maksimalno trajanje pritvora prema podnosiocima, Viši sud u Beogradu im je pritvor ukinuo i odredio meru zabrane napuštanja boravišta uz obavezu periodičnog javlјanja nadležnim policijskim stanicama.

Podnosioci su podneli zahtev za zaštitu zakonitosti Vrhovnom kasacionom sudu i ustavnu žalbu Ustavnom sudu zahtevajući da se njihovo izručenje spreči. Oba postupka su, u trenutku podnošenja predstavki, bila u toku.

Podnosioci su se obratili Sudu sa zahtevom za izdavanje privremene mere. Sud je u periodu od 13. do 21. jula 2021. godine odlučio da privremenu meru usvoji i naložio je Republici Srbiji da ne izručuje podnosioce u SAD do 16. odnosno 19. avgusta 2021. Sud je privremenu meru ukinuo 29. septembra 2021. godine. Vrhovni kasacioni sud je 25. novembra 2021. godine, presudom Kzz.OK. 23/2021, pojedine zahteve za zaštitu zakonitosti podnosilaca odbio kao neosnovane, a pojedine odbacio.

Postupak pred Ustavnim sudom je još uvek u toku.

Podnosioci su predstavke ESLJP podneli 13, 14, 15. i 21. jula 2021. godine. U predstavkama su se prituživali na povredu zabrane mučenja iz člana 3. Konvencije za zaštitu lјudskih prava i osnovnih sloboda, smatrajući da bi u slučaju njihovog izručenja u SAD bili u teškim i nestandardnim uslovima u teksaškim pritvorskim i zatvorskim jedinicama, posebno uzimajući u obzir tadašnji broj zaraženih virusom COVID-19 u državi Teksas i među zatvorenicima, te da bi, ukoliko bi bili osuđeni, de facto bili doživotno u zatvoru bez mogućnosti puštanja na uslovni otpust.

Dalјe su se prituživali na povredu prava na poštovanje privatnog i porodičnog života iz člana 8. Konvencije, jer bi se u slučaju izručenja suočili sa trajnim razdvajanjem od porodice, budući da njihova maloletna deca i članovi uže porodice ne bi bili u mogućnosti da putuju u SAD radi održavanja kontakta i međusobnih odnosa.

Konačno, prituživali su se na povredu prava na delotvorno pravno sredstvo iz člana 13. Konvencije, jer po njihovom mišlјenju za napred navedene povrede nisu imali na raspolaganju delotvoran pravni lek.

Sud po prijemu predstavki podnosilaca, u julu mesecu 2021. godine, doneo odluke o privremenim merama i kojima je, u smislu člana 39. Poslovnika o radu Suda, naložio Republici Srbiji da ne izručuje podnosioce. Privremene mere je Sud ukinuo 29. septembra 2021. godine.
Ocenjujući navode podnosilaca da im u slučaju izručenja SAD preti rizik od izricanja de facto doživotne kazne zatvora koja bi stoga predstavlјala nehumano ili ponižavajuće postupanje, Sud je podsetio da Konvencija ne zabranjuje izricanje doživotne kazne zatvora za najteža krivična dela, ali da kazna mora biti de iure i de facto smanjiva. Takođe, Sud je podsetio da je svaki podnosilac dužan da za svoje tvrdnje pruži adekvatne dokaze.
Imajući u vidu činjenicu da je saučesnicima podnosilaca pred sudom u Teksasu izrečena kazna koja nije prešla pet do sedam godina zatvora, a da podnosioci nisu tvrdili da će im u slučaju osude biti izrečena doživotna kazna zatvora bez prava na uslovni otpust, niti su se pozvali na teksaške zakone ili praksu koji bi potkrepili njihove tvrdnje da bi takva kazna mogla predstavlјati nehumano ili ponižavajuće postupanje, Sud je ocenio da podnosioci nisu ispunili svoj teret dokazivanja te stoga nije u mogućnosti da utvrdi da će ih njihovo izručenje SAD izložiti riziku od kazne koja bi bila u suprotnosti sa članom 3. Konvencije.

Nadalјe, Sud je ocenio da podnosioci ne bi bili izloženi realnom riziku od izlaganja virusu COVID-19 u američkom zatvoru. Sud je uzimajući u obzir dešavanja u toku 2020. godine, posebno u vezi sa dostupnošću vakcina, varijantama virusa i ukidanjem ograničenja u SAD, utvrdio da ne postoji rizik koji bi mogao da dostigne minimalni nivo potrebne ozbilјnosti. Stoga je Sud sve pritužbe podnosilaca po članu 3. Konvencije odbacio kao očigledno neosnovane.

Ostale pritužbe podnosilaca po čl. 8. i 13. Konvencije Sud je proglasio neprihvatlјivim, jer je ocenio da ne ukazuju na bilo kakvo kršenje lјudskih prava i osnovnih sloboda utvrđenih Konvencijom i Protokolima uz nju.

sažetak preuzet sa sajta Zastupnika Republike Srbije pred ESLJP

Preuzmite presudu u pdf formatu

 

 ЕВРОПСКИ СУД ЗА ЉУДСКА ПРАВА 

ПЕТО ОДЕЉЕЊЕ

ОДЛУКА

Представка број 35477/21

Ненад КРСТИЋ и Милош МИТИЋ против Србије и 4 других представки

(видети приложену табелу)

Европски суд за људска права (Пето Одељење), на заседању Одбора 11. децембра 2025. године у саставу:

María Elósegui, председница,
Gilberto Felici,
Diana Sârcu, судије,
и Sophie Piquet, вршитељка дужности секретара Одељења,

Имајући у виду:

представке против Републике Србије поднете Суду на основу члана 34. Конвенције за заштиту људских права и основних слобода (у даљем тексту: Конвенција) од стране подносилаца представки наведених у приложеној табели (у даљем тексту: подносиоци), на датуме назначене у истој;

одлуку да се Влада Републике Србије (у даљем тексту: Влада), коју заступа њихова заступница, госпођа З. Јадријевић Младар, обавести о притужбама по чл. 3, 8. и 13. Конвенције у вези са предстојећим изручењем подносилаца Сједињеним Америчким Државама, те да се остатак представки наведених у приложеној табели прогласе неприхватљивим;

одлуку да се представкама да приоритет (Правило 41. Пословника Суда), као и одлуку да се туженој Влади одреди привремена мера по Правилу 39. Пословника Суда, која је касније укинута како је наведено у приложеној табели;

одлуку Владе Црне Горе да не искористи своје право да интервенише у поступку (члан 36. став 1. Конвенције), у вези са представком број 36634/21; запажања странака;

Након већања, одлучује као што следи:

ПРЕДМЕТ СЛУЧАЈА

  1. Министарство унутрашњих послова Републике Србије је 24. јула 2020. године ухапсило подносиоце ради  њиховог изручења Сједињеним Америчким Државама, које је захтевао Окружни суд Сједињених Држава у Северном округу Тексаса, где су подносиоци оптужени за удруживање ради извршења преваре путем интернета и прања новца, наводно преваривши инвеститоре за више од 70 милиона америчких долара.
  2. Виши суд у Београду је 13. априла 2021. године одобрио изручење подносилаца представки Сједињеним Америчким Државама, утврдивши да је захтев за изручење у потпуности у складу са важећим законодавством. Подносиоци су се жалили, тврдећи, између осталог, да захтев за изручење није поткрепљен довољним доказима и да суд није утврдио релевантне чињенице и правилно применио материјално право. Такође су тврдили да захтев за изручење није испунио законске услове у погледу форме и садржаја и да није требало да буде прослеђен Влади Републике Србије путем и-мејла. На крају, неки подносиоци су се жалили да би њихово изручење негативно утицало на њихове односе са децом.
  3. Апелациони суд је 25. јуна 2021. године потврдио одлуку од 13. априла 2021. године по жалби, одбацујући аргументе подносилаца као неосноване и/или ирелевантне.
  4. Виши суд је 24. јула 2021. године наредио пуштање подносилаца на слободу по истеку законског максималног периода екстрадиционог притвора. Подносиоци су потписали изјаву да неће напустити своје место боравка.
  5. Према речима Владе, Министарство правде још увек није донело одлуку којом се одобрава изручење подносилаца Сједињеним Америчким Државама док се поступак пред Судом не заврши.
  6. Подносиоци су, неодређеног датума, поднели уставну жалбу против одлука од 13. априла и 25. јуна 2021. године. Такође су покушали да оспоре уставност Закона о потврђивању Уговора  између Републике Србије и Сједињених Америчких Држава о изручењу. Поступак је још увек у току.
  7. Према Влади, тројица наводних саучесника подносилаца закључили су споразум о признању кривице са Владом САД-а. Признали су кривицу у замену за казну затвора која не прелази пет до седам година.
  8. Подносиоци су се притуживали да би, уколико буду изручени Сједињеним Америчким Државама, могли бити осуђени на 40 година затвора, што би de facto представљало доживотну казну затвора. Сви, осим господина Радуловића, тврдили су да би били притворени у нехуманим условима, посебно имајући у виду ужасну ситуацију услед вируса COVID-19 у Тексасу. Подносиоци су такође тврдили да би њихово изручење довело до неограниченог раздвајања од породице. На крају, притуживали су се на недостатак ефикасног правног лека у вези са својим жалбама. Позвали су се на чл. 3, 8. и 13. Конвенције.

ОЦЕНА СУДА

  1. Имајући у виду сличност предмета наведених представки, Суд сматра да је примерено да их испита заједно у једној одлуци.
  2. Што се тиче притужбе подносилаца по члану 3. Конвенције о ризику од изрицања de facto доживотне казне затвора, Суд понавља да Конвенција не забрањује изрицање доживотне казне затвора онима који су осуђени за посебно тешка кривична дела. Међутим, да би била компатибилна са чланом 3, таква казна мора бити смањива de jure и de facto (видети Sanchez-Sanchez против Уједињеног Краљевства [ВВ], број 22854/20, став 79, од 3. новембра 2022. године са даљим упућивањима). Даље, Суд понавља да подносилац представке који тврди да би га његово изручење изложило ризику од казне која би представљала нехумано или понижавајуће кажњавање сноси терет доказивања стварности тог ризика (видети, између осталих извора, McCallum против Италије (одлука) [ВВ], број 20863/21, став 55, од 21. септембра 2022. године). Након што је испитао сав материјал који му је достављен, Суд примећује да подносиоци ни у једном тренутку нису тврдили да ће добити несмањену доживотну казну затвора, односно доживотни затвор без права на условни отпуст, у случају осуде по оптужбама које су тренутно у току против њих у Тексасу. Нити су се позвали на тексашке законе или праксу који се примењују у њиховом случају, а који би поткрепили њихове тврдње да би казна у случају њихове осуде могла представљати нечовечно или понижавајуће поступање. Суд такође примећује да казна изречена саучесницима подносилаца, осуђеним по сличним оптужбама, није прелазила пет до седам година (видети горе наведени став 7).
  3. Узимајући у обзир горе наведено, Суд сматра да подносиоци нису испунили свој терет доказивања. Стога није у могућности да утврди да ће их њихово изручење изложити ризику од казне која би представљала нечовечну или понижавајућу казну прописану чланом 3. Конвенције.
  4. Исто тако, Суд не сматра да би, супротно наводима подносилаца, они били у реалном ризику од излагања вирусу COVID-19 у америчком затвору, што је у супротности са чланом 3. Конвенције. Суд је заправо утврдио, узимајући у обзир дешавања у току 2020. године, посебно у вези доступношћу вакцина, варијанти вируса и укидања ограничења у Сједињеним Америчким Државама, да не постоји ризик по овом основу који би могао да достигне минимални ниво потребне озбиљности (видети Hafeez против Уједињеног Краљевства (одлука), број 14198/20, од 28. марта 2023. године).
  5. У светлу наведеног, Суд сматра да се притужбе подносилаца по члану 3. Конвенције морају одбацити као очигледно неосноване, у складу са чл. 3. и 4. Конвенције.
  6. Суд је такође испитао преостале притужбе које су подносиоци изнели по чл. 8. и 13. Конвенције. Суд сматра да, у светлу целокупног материјала који поседује и у мери у којој су предмети притужби у његовој надлежности, ове притужбе не испуњавају критеријуме прихватљивости утврђене чл. 34. и 35. Конвенције, односно не указују на било какво кршење права и слобода садржаних у Конвенцији или Протоколима уз исту. Следи да би овај део притужбе требало одбацити у складу са ставом 4. члана 35. Конвенције.

Из ових разлога, Суд, једногласно,

Одлучује да споји представке;

Проглашава представке неприхватљивим.

Састављено на енглеском језику и достављено у писаном облику 22.јануара 2026. године.

 

             Sophie Piquet                                                    María Elósegui

Вршитељка дужности заменика Секретара            Председница

             

ДОДАТАК

Списак предмета:

Бр.

Представка

број  / Назив случаја

Датум увођења

Име подносиоца представке / Датум рођења

Место становања / Држављанство

Име заступника Место

Захтев на основу Правила 39.

1.

35477/21 Крстић и Митић против

Србије 13.07.2021.

Ненад КРСТИЋ / 1992. / Ниш / српско

Милош МИТИЋ / 1984. / Ниш / српско

Љубомир ИВАНОВИЋ Београд

Суд (дежурни судија) је 13, 15. и 21. јула

2021. године одлучио, у интересу странака и правилног вођења поступка пред њим, да Влади Србије, у складу са Правилом 39, укаже да подносиоци не треба да буду изручени Сједињеним Америчким Државама до 17 часова (француско време) 16. августа 2021. године.

Дана 16. августа 2021. године, Суд (дежурни судија) је одлучио да продужи привремене мере до 29. септембра 2021. године.

Суд (дежурни судија) је 9. септембра 2021. године одлучио да не продужи привремену меру.

2.

35661/21 Димитријевић против Србије 13.07.2021.

Никола ДИМИТРИЈЕВИЋ / 1989. / Ниш / српско

Далибор ЛАЗОВИЋ Ниш

3.

35672/21 Селаковић против Србије 14.07.2021.

Урош СЕЛАКОВИЋ / 1988. / Ниш / српско

Милош ПЕТРОВИЋ Ниш

4.

35701/21 Селаковић против Србије 15.07.2021..

Андрија СЕЛАКОВИЋ / 1993. / Ниш / српско

Милош ПЕТРОВИЋ Ниш

5.

36634/21 Радуловић против Србије 21.07.2021.

Блажо РАДУЛОВИЋ / 1987. / Ниш / црногорско

Марко ТЕШИЋ Београд

 

 

Nema povezane prakse za ovu presudu.
Sažmi komentare

Komentari

Relevantni komentari iz drugih presuda

Član 3 | DIC | Ali protiv Srbije
U presudi se, kao primer domaće sudske prakse u sličnim pitanjima, navodi odluka Ustavnog suda Srbije, Už 6596/11 od 30.10.20214. godine.

Po oceni Ustavnog suda, iz Už 6596/11 od 30.10.20214. godine, iz navedenih odredaba člana 2, člana 4. stav 2. i člana 30. stav 1. tačka 2.) Zakona o azilu, proizlazi da odluci o odbijanju zahteva za azil mora da prethodi utvrđenje da lice koje podnosi zahtev za azil ne ispunjava uslove za priznavanje prava na utočište ili dodelu subsidijarne zaštite, što dalјe znači da razlozi za odbijanje zahteva za utočište, ne moraju, u svakom pojedinačnom slučaju, biti dovolјni i za odbijanje pružanja subsidijarne zaštite.

S obzirom na to da se subsidijarna zaštita odobrava strancu, pored ostalog, ukoliko bi povratkom u državu porekla njegov život, bezbednost ili sloboda bili ugroženi nasilјem opštih razmera koje je izazvano unutrašnjim oružanim sukobima, Ustavni sud nalazi da je u konkretnom slučaju prvostepeni organ bio dužan da razmotri izveštaje međunarodnih organizacija, nevladinih organizacija koje se bave zaštitom lјudskih prava i ostale dokaze koji se odnose na aktuelnu političko-bezbednosnu situaciju u Somaliji, a na osnovu kojih bi utvrdio da li su, u konkretnom slučaju, postojali uslovi za odobravanje subsidijarne zaštite podnosiocu ustavne žalbe.  

Ustavni sud je utvrdio da u obrazloženju prvostepenog rešenja Upravnog suda nisu navedeni ustavnopravno prihvatljivi razlozi za ocenu da podnosilac ustavne žalbe nije lice kome se može dodeliti supsidijarna zaštita u smislu člana 4. stav 2. Zakona o azilu, kao i da propust tog organa da, u skladu sa zakonom, ispita postojanje uslova za dodelu te vrste zaštite podnosiocu, nije otklonjen u postupku pred drugostepenim organom.

Ustavni sud je ocenio da je osporenom presudom Upravnog suda podnosiocu povređeno pravo na obrazloženu sudsku odluku, kao element prava na pravično suđenje, zajemčenog odredbom člana 32. stav 1. Ustava.

Odluka Ustavnog suda je dostupna u javnoj bazi sudske prakse Ustavnog suda ovde
Član 3 | DIC | Habimi i drugi protiv Srbije
Presuda je navedena u presudi Gž br. 4027/17 od 27.04.2018. godine Apelacionog suda u Beogradu, kojom se potvrđuje presuda Prvog osnovnog suda u Beogradu P br. 17805/11 od 05.04.2017. godine u stavu prvom izreke, u delu stava drugog izreke kojim je odbijen tužbeni zahtev u delu u kome je traženo da se obaveže tužena Republika Srbija da tužiocu AA na ime naknade nematerijalne štete isplati za pretrplјene duševne bolove zbog neosnovanog lišenja slobode još iznos od 400.000,00 dinara, za pretrplјeni strah usled torture još iznos od 150.000,00 dinara i za pretrplјene fizičke bolove usled torture još iznos od 150.000,00 dinara, u stavu trećem izreke i u stavu četvrtom izreke i žalbe tužioca AA i Republike Srbije u ovom delu odbijaju, kao neosnovane, dok se presuda preinačava u preostalom delu stava drugog izreke tako što se obavezuje tužena Republika Srbija da tužiocu AA na ime naknade nematerijalne štete za pretrplјene duševne bolove zbog neosnovanog lišenja slobode isplati još iznos od 350.000,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom počev od 05.04.2017. godine pa do isplate, i preinačava rešenje o troškovima sadržano u stavovima petom i šestom izreke presude tako što se obavezuje tužena Republika Srbija da tužiocu AA na ime troškova parničnog postupka isplati iznos od 301.350,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom.

U vreme lišenja slobode tužilac je bio policijski pripravnik već šest meseci i raspoređen na rad u Policijskoj stanici Palilula. Odmah po lišenju slobode odveden je u Policijsku stanicu u Ulici 29. novembra gde je bio "obrađivan" tri dana i iznudili priznanje dela primenom sile i fizičkim maltretiranjem. Prva tri dana koja je proveo u policijskoj stanici kod tužioca su dovele do snažne psihotraume i fizičke traume usled čega je razvijen strah najjačeg intenziteta u trajanju od tri dana sa kliničkom slikom akutne reakcije na stres. Tokom boravka u pritvoru narednih 6 meseci doživlјava strah srednjeg do jakog intenziteta usled socijalne izolacije, patnje, duševnog bola zbog sumnje da je počinio navedeno krivično delo, nemogućnosti komunikacije sa bliskim osobama, strah od neizvesnosti sudskog postupka u vidu posttraumatskog stresnog sindroma. U periodu izlaska iz pritvora tužilac doživlјava strah srednjeg intenziteta, a potom slabog intenziteta uz duševnu patnju zbog povrede ugleda i časti doživlјaj stida i osramoćenosti u jakom stečenu u trajanju od dve godine.

Pravilno je prvostepeni sud utvrdio i da je nad tužiocem vršena tortura jer je podvrgnut fizičkom mučenju, ponižavajućem postupanju i kažnjavanju od strane policije, ali i prilikom boravka u pritvoru čime su povređena njegova prava zaštićena članom 3 Evropske konvencije o lјudskim pravima i osnovnim slobodama.

Neosnovani su žalbeni navodi tužioca da je visina dosuđene naknade za pretrplјeni strah i bol zbog torture prenisko određena sa pozivanjem na visinu štete dosuđene pred Evropskim sudom za lјudska prava obzirom da je iznos naknade štete za pretrplјeni strah i bol zbog torture prema tužiocu u zbiru približno iste visine kao onaj koji je dosuđen svakom od oštećenih, kao podnosilaca predstavke u odluci Evropskog suda za lјudska prava Habimi protiv Srbije.

Presuda je dostupna u javnoj bazi sudske prakse ovde
Član 3 | DIC | Đorđević protiv Hrvatske
Presuda je povezana sa presudom Kzz 1268/2019 od 11.12.2019. Vrhovnog kasacionog suda, kojom se odbija kao neosnovan zahtev za zaštitu zakonitosti branioca maloletnih AA i BB, podnet protiv pravnosnažnih rešenja Višeg suda u Zaječaru Km.6/19 od 18.04.2019.godine i Apelacionog suda u Nišu Kžm1 43/19 od 02.08.2019.godine, u odnosu na povredu krivičnog zakona iz člana 439. tačka 2) Zakonika o krivičnom postupku u vezi člana 61. Krivičnog zakonika, dok se u ostalom delu zahtev za zaštitu zakonitosti branioca maloletnih odbacuje kao nedozvolјen.

Rešenjem Višeg suda u Zaječaru Km.6/19 od 18.04.2019.godine, između ostalih, maloletnima AA i BB su zbog izvršenja produženog krivičnog dela silovanje iz člana 178. stav 3. u vezi stava 2. i 1. u vezi člana 61. KZ izrečene vaspitne mere pojačan nadzor od strane roditelјa koje mogu trajati najmanje 6 (šest) meseci, a najviše 2 (dve) godine, a u koje mere se maloletnima uračunava vreme provedeno u pritvoru od 10.12.2018.godine do 18.12.2018.godine, s tim što će sud naknadno odlučiti o njihovom prestanku.

Rešenjem Apelacionog suda u Nišu Kžm1 43/19 od 02.08.2019.godine odbijena je kao neosnovana žalba zajedničkog branioca maloletnih AA i BB i potvrđeno je rešenje Višeg suda u Zaječaru Km.6/19 od 18.04.2019.godine.

Presuda je dostupna u javnoj bazi sudske prakse ovde
Član 35 | DIC | Gashi protiv Hrvatske
Presuda je povezana sa rešenjem Rev 2016/2015 od 28.04.2017. godine, Vrhovnog kasacionog suda, kojim se ukida Apelacionog suda u Beogradu Gž 6830/2013 od 23.02.2015. godine i predmet vraća istom sudu na ponovno suđenje.

Presudom Prvog osnovnog suda u Beogradu P br. 25254/2011 od 28.06.2013. godine, stavom prvim izreke, utvrđeno je da je ništavo rešenje Izvršnog odbora Skupštine Grada Beograda br. ... – IO od 25.05.2000. godine. Stavom drugim izreke, utvrđeno je da je ništav ugovor o zakupu stana br. ...-.../... od 29.09.2000.godine, zaklјučen između JP za stambene usluge u Beogradu i tuženog AA. Stavom trećim izreke, utvrđeno je da je ništav ugovor o otkupu stana ... br. ...-.../... od 29.09.2000. godine, zaklјučen između tužioca Grada Beograda i tuženog AA, overen pred Drugim opštinskim sudom u Beogradu Ov br. .../... dana 09.10.2000. godine. Stavom četvrtim izreke, odbijen je, kao neosnovan, tužbeni zahtev tužioca kojim je tražio da se utvrdi da je ništav i da ne proizvodi pravno dejstvo ugovor o kupoprodaji stana zaklјučen između tuženog AA kao prodavca i tuženog BB kao kupca, overen pred Petim opštinskim sudom u Beogradu Ov br. .../... dana 11.12.2000. godine. Stavom petim izreke, odbijen je, kao neosnovan, tužbeni zahtev tužioca kojim je tražio da se obaveže tuženi BB da se sa svim licima i stvarima iseli iz predmetnog stana i da tako ispražnjeni stan preda na slobodno korišćenje i raspolaganje tužiocu Gradu Beogradu. Stavom šestim izreke, odbijen je prigovor nenadležnosti suda, kao neosnovan. Stavom sedmim izreke, odbijen je prigovor stvarne nenadležnosti Prvog osnovnog suda, kao neosnovan. Stavom osmim izreke, obavezan je tužilac Grad Beograd da nadoknadi tuženom BB troškove parničnog postupka. Stavom devetim izreke, obavezan je tuženi AA da nadoknadi tužiocu Gradu Beogradu troškove parničnog postupka.
Presudom Apelacionog suda u Beogradu Gž 6830/2013 od 23.02.2015. godine, stavom prvim izreke, odbijene su kao neosnovane žalbe tužioca i tuženih AA i BB i potvrđena presuda Prvog osnovnog suda u Beogradu P 25254/2011 od 28.06.2013. godine, u stavu četvrtom, petom, šestom, sedmom i stavu osmom izreke. Stavom drugim izreke, preinačena je presuda Prvog osnovnog suda u Beogradu.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde

Član 35 | DIC | Lakićević i drugi protiv Crne Gore i Srbije
Presuda je povezana sa rešenjem R4g.127/14 od 18.08.2014. godine Apelacionog suda u Novom Sadu, kojim se ustavne žalbe podnosilaca vraćaju Ustavnom sudu

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde
Član 35 | DIC | Vučković i drugi protiv Srbije
Presuda je povezana sa presudom Gž 1163/2018 od 20.04.2018. Apelacionog suda u Beogradu, kojom se kao neosnovana odbija žalba tužene i potvrđuje presuda Višeg suda u Beogradu P 855/17 od 27.11.2017.godine. u parnici tužioca AA protiv tužene Republike Srbije - Ministarstva odbrane, radi zaštite od dikriminacije.

Presuda je dostupna u javnoj bazi sudske prakse ovde
Član 35 | DIC | Vučković i drugi protiv Srbije
Presuda je povezana sa presudom Rev 530/2019 od 28.02.2019. godine, Vrhovnog kasacionog suda, kojom se kao neosnovana odbija revizija tužene izjavlјena protiv presude Apelacionog suda u Nišu Gž 2063/18 od 23.05.2018. godine.

Presudom Višeg suda u Vranju P 2845/16 od 15.01.2018. godine, stavom prvim izreke, utvrđeno da je zaklјučkom Vlade Republike Srbije broj 401-161/2008-1 od 17.01.2008. godine povređeno načelo jednakih prava i obaveza, čime je izvršena diskriminacija na osnovu mesta prebivališta tužioca kao ratnog vojnog rezerviste sa teritorije opštine koja nije navedena u označenom zaklјučku Vlade Republike Srbije od 17.01.2008. godine. Stavom drugim izreke, utvrđeno je da je tužba tužioca povučena u delu koji se odnosi na potraživanje po osnovu naknade nematerijalne štete. Stavom trećim izreke, obavezana je tužena da tužiocu na ime troškova parničnog postupka isplati iznos od 45.800,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od izvršnosti presude do isplate.
Presudom Apelacionog suda u Nišu Gž 2063/18 od 23.05.2018. godine odbijena je kao neosnovana žalba tužene i potvrđena prvostepena presuda u stavovima prvom i trećem izreke.

Presuda je dostupna u javnoj bazi sudske prakse ovde

Tematski povezani sadržaj u biblioteci Pravosudne akademije

Nastavni materijal

Publikacije

Tematski povezani sadržaj na CrossReference

presude

dokumenti