Novović protiv Crne Gore

Država na koju se presuda odnosi
Crna Gora
Institucija
Evropski sud za ljudska prava
Broj predstavke
13210/05
Stepen važnosti
3
Jezik
Srpski
Datum
23.10.2012
Članovi
6
6-1
Kršenje
6
6-1
Nekršenje
nije relevantno
Ključne reči po HUDOC/UN
(Čl. 6) Pravo na pravično suđenje
(Čl. 6) Građanski postupak
(Čl. 6-1) Suđenje u razumnom roku
Tematske ključne reči
radni sporovi
razuman rok
zaštita prava na suđenje u razumnom roku
VS deskriptori
1.6.5 Pravično suđenje
1.6.6 Rasprava u razumnom roku
1.6.6.2 Građanski postupci
Zbirke
Sudska praksa
Presuda ESLJP
Veće
Sažetak
Predmet je pokremut predstavkom protiv Crne Gore koju je 02.aprila 2005.godine Sudu podneo crnogorski državljanin g.Miladin Novović (podnosilac predstavke). Podnosilac predstavke se naročito žalio na dužinu postupka za vraćanje na posao.

Podnosilac predstavke rođen je 1939.godine u Sutomoru gde i živi. Juna 1991.godine proglašen je tehnološkim viškom. Predao je dva zahteva kojima traži vraćanje na posao i naknadu štete,jedan protiv bivšeg poslodavca, a jedan protiv institucije koja je u međuvremenu preuzela funkcije od njegovog bivšeg poslodavca (Republički zavod za geodetske i imovinsko-pravne poslove – Institucija). Febrara 1994.godine Osnovni sud u Baru presudio je protiv podnosioca predstavkepo njegovoj tužbi protiv Institucije. Maja iste godine Viši sud u Podgorici je preinačio tu presudu i presudio u korist podnosioca predstavke. Novembra 1994.godine dva postupka su spojena u jedan, i Osnovni sud u Baru je je presudio po tužbi protiv bivšeg poslodavca i dosudio podnosiocu predstavke naknadu štete. Presuda je postala pravnosnažna u Januaru 1995.godine. Postupak protiv Institucije je nastavljen ( majam1995.g. Vrhovni sud u Podgorici je ukinuo dve presude koje su se odnosile na Instituciju i naložio ponovno suđenje.
Februara 2006.godine Osnovni sud u Baru je presudio protiv podnosioca presude, a u novembru 2008.godine Viši sud u Podgorici je potvrdio ovu odluku. Juna 2009.godine Vrhovni sud u Podgorici je odbacio zahtev podnosioca predstavke za reviziju.

Podnosilac predstavke se žalio da je dužina postupka nekompatibilna uslovu “razumnog roka” koji je propisan u članu 6 stav 1 Konvencije.
Sud konstatuje da je podnosilac predstavke istu podneo aprila 2005.godine, a to je skoro tri godine pre nego što je tužba za pravično zadovoljenje uvedena Zakonom o zaštiti prava na suđenje u razumnom roku. Stoga, u vreme kada je podnosilac predstavke podneo svoju predstavku Sudu nije bilo dostupnog domaćeg leka koji bi mu omogućio da dobije zadovoljenje za odugovlačenje postupka, s tim što se delotvornost nekog pravnog leka ocenjuje u odnosu na datum na koji je podnesena predstavka.

U dopisu Suda od novembra 2010.godine podnosilac predstavke je pozvan da preda zahtev za pravičnu naknadu u roku koji je određen za predaju njegovih napomena o meritumu i Sud ga je podsetio da ukoliko to ne uradi to povlači za sobom posledicu da Veće ili neće dosuditi pravičnu naknadu ili će delom odbaciti zahtev. Obavešten je i da se to primenjuje čak i ako je i naveo svoje želje u ovom smislu u ranijoj fazi postupka. Podnosilac je zahtev predao po isteku ovog roka, pa sud nije dosudio naknadu štete.

Preuzmite presudu u pdf formatu

 EVROPSKI SUD ZA LJUDSKA PRAVA 

ĈETVRTO ODJELJENJE

PREDMET NOVOVIĆ PROTIV CRNE GORE

(Predstavka br. 13210/05) 

PRESUDA

STRAZBUR,

23 oktobar 2012. godine  

Ova presuda postaće pravosnaţna u okolnostima izloţenim u članu 44 stav 2 Konvencije. U njoj moţe doći do redaktorskih izmjena.

U predmetu Novović protiv Crne Gore, Evropski sud za ljudska prava (Ĉetvrto odjeljenje), zasijedajući u Vijeću u sastavu:

Lech Garlicki, predsjednik,
David Thór Björgvinsson,
Päivi Hirvelä,
George Nicolaou,
Ledi Bianku,
Zdravka Kalaydjieva,
Nebojša Vuĉinić, sudije,
i Fatoş Aracı, zamjenik Sekretara odjeljenja,

nakon vijećanja bez prisustva javnosti na dan 2. oktobar 2012. godine, donosi sljedeću presudu usvojenu toga dana:

POSTUPAK

  1. Predmet je pokrenut predstavkom (br. 13210/05) protiv Crne Gore koju je aprila 2005. godine Sudu po ĉlanu 34 Konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljem tekstu: Konvencija) podnio državljanin Crne Gore, g. Miladin Novović (u daljem tekstu: podnosilac predstavke).
  2. Podnosioca predstavke zastupao je Mirović, advokat sa praksom u Baru. Crnogorsku Vladu (u daljem tekstu: Vlada) zastupao je njen zastupnik , g. Pažin.
  3. Podnosilac se, naroĉito, žalio na dužinu postupka za vraćanje na posao
  4. Dana 28. juna godine o predstavci je obaviještena Vlada. Takodje je odluĉeno da se u isto vrijeme odluĉuje o prihvatljivosti i meritumu predstavke (ĉlan 29 stav 1).

ĈINJENICE

I OKOLNOSTI PREDMETA 

  1. Podnosilac predstavke rodjen je godine u Sutomoru gdje i živi.
  2. Dana 25. juna godine podnosilac predstavke proglašen je tehnološkim viškom.
  3. Dana 29. juna godine i 2. decembra 1993. godine podnosilac predstavke predao je dva zahtijeva kojima traži vraćanje na posao i naknadu štete, jedan protiv bivšeg poslodavca, a jedan protiv institucije koja je u medjuvremenu preuzela funkcije od njegovog bivšeg poslodavca (Republički zavod za geodetske i imovinsko pravne poslove; (u daljem tekstu: Institucija).
  4. Dana 28. februara 1994. godine Osnovni sud u Baru presudio je protiv podnosioca predstavke po njegovoj tužbi protiv Institucije.
  5. Dana 27. maja 1994. godine Viši sud u Podgorici preinaĉio je tu presudu i presudio u korist podnosioca prestavke.
  6. Dana 9. novembra 1994. godine dva postupka spojena su u jedan. Istog dana Osnovni sud u Baru presudio je po tužbi protiv bivšeg poslodavca i dosudio podnosiocu predstavke naknadu štete. Ova presuda postala je pravosnažna u januaru 1995. godine. Postupak protiv Institucije je nastavljen.
  7. Na dan 30. maja 1995. godine Vrhovni sud u Podgorici poništio je dvije presude koje su donesene u odnosu na Instituciju (v. stavove 8 i 9 ove presude) i naložio ponovno sudjenje.
  8. Izgleda da je decembra 1999. godine Osnovni sud u Baru donio odluku da je tužba podnosioca predstavke povuĉena, a tu odluku je izgleda poništio Viši sud u Podgorici dana 16. maja 2000. godine.
  9. Dana 27. februara 2006. godine Osnovni sud u Baru presudio je protiv podnosioca predstavke.
  10. Dana 4. novembra 2008. godine Viši sud u Podgorici potvrdio je ovu presudu.
  11. Dana 16. juna 2009. godine Vrhovni sud u Podgorici odbacio je zahtjev podnosioca predstavke za reviziju.

II RELEVANTNO DOMAĆE PRAVO I PRAKSA

A.     Ustav Crne Gore iz 2007. godine, objavljen u Službenom listu Crne Gore br. 1/07

  1. U ĉlanu 149 Ustava predvidja se da Ustavni sud odluĉuje o ustavnoj žalbi predatoj zbog navodne povrede ljudskog prava ili slobode koja se jemĉi Ustavom, nakon što su iscrpljeni svi ostali djelotvorni pravni lijekovi
  2. Ovaj Ustav stupio je na snagu 22. oktobra 2007. godine 

B.     Zakon o Ustavnom sudu Crne Gore; objavljen u Službenom listu Crne Gore br. 64/08

  1. U ĉlanu 48 predvidja se da se ustavna žalba može uložiti protiv pojedinaĉne odluke državnog organa, upravnog organa, organa lokalne samouprave ili pravnog lica koje vrši javna ovlašćenja, za povrede ljudskih prava i sloboda koje se jemĉe Ustavom, nakon što su iscrpljeni svi drugi djelotvorni domaći pravni lijekovi.
  2. U ĉlanovima 49 - 59 predvidjaju se dodatni detalji vezani za procesuiranje ustavnih žalbi. Konkretno, ĉlan 56 predvidja da kada Ustavni sud utvrdi povredu ljudskog prava ili slobode, on poništava spornu odluku u cjelosti ili dijelom i nalaže da predmet ponovo ispita isti organ koji je donio poništenu odluku. 
  3. Ovaj Zakon stupio je na snagu 4. novembra 2008.godine 

C.     Zakon o zaštiti prava na suđenje u razumnom roku; objavljen u Službenom listu Crne Gore br. 11/07) 

  1. Ovim Zakonom se predvidja, u odredjenim okolnostima, mogućnost da se dug postupak ubrza putem kontrolnog zahtjeva, te mogućnost da se tužiocima dosudi naknada štete po tužbi za praviĉno zadovoljenje
  2. Ĉlan 33 stav 3 predvidja, izmedju ostalog, da se tužba za praviĉno zadovoljenje podnosi Vrhovnom sudu najkasnije šest mjeseci nakon datuma prijema pravosnažne odluke donesene u spornom postupku.
  3. Ĉlan 44, naroĉito, predvidja da se ovaj Zakon primjenjuje retroaktivno na sve postupke od 3. marta 2004. godine, ali da se uzima u obzir i trajanje postupka prije tog datuma
  4. Ovaj Zakon stupio je na snagu 21. decembra 2007. godine, ali se u njemu ne pominju predstavke koje se odnose na dužinu trajanja postupka koje su već predate Sudu. 

D.     Zakon o parničnom postupku iz 1977. godine; objavljen u Službenom listu Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije br. 4/77, 36/77, 6/80, 36/80, 43/82, 72/82, 69/82, 58/84, 74/87, 57/89, 20/90, 27/90, 35/91, i Službenom listu Savezne Republike Jugoslavije br. 27/92, 31/93, 24/94, 12/98, 15/98 i 3/02)

  1. Ĉlan 434 predvidja da o radnim sporovima sudovi treba da odluĉuju u hitnom postupku 

E.     Zakon o parničnom postupku iz 2004. godine; objavljen u Službenom listu Republike Crne Gore br. 22/04, 28/05 i 76/06)

  1. Ovaj Zakon stupio je na snagu 10. jula godine i time je stavljen van snage Zakon o parniĉnom postupku iz 1977. godine.
  2. Tekst ĉlana 434 Zakona o parniĉnom postupku iz godine odgovara ĉlanu 434 Zakona o parniĉnom postupku iz 1977. godine.

F.     Relevantna domaća sudska praksa

  1. Izmedju 1. januara 2008. godine i 30 septembra 2009. godine predate su dvadeset i dvije tužbe za praviĉno zadovoljenje, od ĉega je šesnaest riješeno dok se šest još ispituje. U jednom sluĉaju sudovi su tužiocu dosudili naknadu nematerijalne štete zbog dužine parniĉnog postupka. Izmedju 1. januara 2010. godine i 30. aprila 2011. godine ispitano je još petnaest tužbi za praviĉno zadovoljenje, od kojih su u tri sudovi dosudili naknadu štete.

PRAVO

 I NAVODNA POVREDA ĈLANA 6 STAV 1 KONVENCIJE

 A.     U odnosu na dužinu postupka

  1. Podnosilac predstavke žalio se da je dužina postupka nekompatibilna uslovu "razumnog roka" koji je propisan u ĉlanu 6 stav 1 Konvencije, ĉiji relevantni dio glasi:

 “Svako, tokom odluĉivanja o njegovim gradjanskim pravima i obavezama ... ima pravo na... raspravu u razumnom roku pred... sudom...”. 

1. Prihvatljivost

(a) Argumenti strana

  1. Vlada je navela da podnosilac predstavke nije iscrpio sve djelotvorne domaće pravne lijekove koji su mu bili na Konkretno, on nije uložio kontrolni zahtjev niti podnio tužbu za praviĉno zadovoljenje koji su predvidjeni Zakonom o zaštiti prava na sudjenje u razumnom roku (v. stav 21 ove presude). On takodje nije iskoristio ustavnu žalbu (v. stavove 16 - 20 ove presude).
  2. Podnosilac predstavke podnio je komentare nakon predvidjenog roka, koji zbog toga nisu prihvaćeni u spise predmeta 

(b) Relevantni principi

  1. Sud ponavlja da, prema njegovoj utvrdjenoj sudskoj praksi, svrha pravila o domaćim pravnim lijekovima iz ĉlana 35 stav 1 Konvencije jeste da se stranama ugovornicama pruži prilika da sprijeĉe ili isprave navodne povrede prije nego što se predaju Sudu
  2. Medjutim, jedini pravni lijekovi za koje Konvencija propisuje da moraju biti iscrpljeni su oni koji se odnose na navodne povrede i oni koji su u isto vrijeme dostupni i dovoljni (v. Selmouni protiv Francuske [GC], br. 25803/94, stav 75, ECHR 1999 V, McFarlane protiv Irske [GC], br. 31333/06, stav 107, ECHR 2010-...).
  3. Postojanje takvih lijekova mora biti dovoljno sigurno ne samo u teoriji već i u praksi, i ukoliko to nije sluĉaj oni nemaju propisanu dostupnost i djelotvornost. Zadatak je tužene države da utvrdi da su ovi razliĉiti uslovi ispunjeni (v. Vernillo protiv Francuske, 20. februar 1991. godine, stav 27, Serija A br. 198, i Dalia protiv Francuske, 19. februar 1998. godine, stav 38, Izvještaji 1998-I).
  4. Kada se zadovolji ovaj teret dokazivanja, onda je zadatak podnosioca predstavke da utvrdi da pravni lijekovi koje je ponudila Vlada zapravo jesu bili upotrebljeni ili su iz nekog razloga bili neadekvatni ili nedjelotvorni u konkretnim okolnostima predmeta, ili da su postojale posebne okolnosti koje njega ili nju oslobadjaju od obaveze da ispuni uslov da te lijekove iscrpi (v. Dankevich protiv Ukrajine, br. 40679/98, stav 107, 29april 2003. godine).
  5. Odluĉujuće pitanje u ocjeni djelotvornosti pravnog lijeka za pritužbe na dužinu postupka jeste da li je bilo moguće da se podnosiocu predstavke obezbijedi neposredno i brzo pravno sredstvo, a ne indirektna zaštita prava koja se garantuju po ĉlanu 6 (v. Scordino protiv Italije (br. 1) [GC], br. 36813/97, stav 195, ECHR 2006, i Sürmeli protiv Njemačke [GC], br. 75529/01, stav 101, 8. jun 2006. godine). Konkretno, pravni lijek ove vrste je "djelotvoran" ako se može upotrijebiti ili da ubrza odluku sudova koji rješavaju predmet ili da pruži strani u postupku adekvatno sredstvo protiv kašnjenja u postupku do kojih je već došlo (v. Kudła protiv Poljske [GC], br. 30210/96, stavovi 157-159, ECHR 2000-XI; Mifsud protiv Francuske (dec.), [GC], br. 57220/00, stav 17, ECHR 2002-VIII; i Sürmeli protiv Njemačke [GC], citirano ranije u tekstu ove presude, stav 99).
  6. Sud ponavlja da se o djelotvornosti nekog konkretnog pravnog lijeka obiĉno cijeni u odnosu na datum na koji je podnešena predstavka (v. npr. Baumann protiv Francuske, br. 33592/96, stav 47, ECHR 2001-V (izvodi)), s tim što od ovog pravila postoje izuzeci koji se mogu opravdati konkretnim okolnostima svakog predmeta (v. Nogolica protiv Hrvatske (dec.), br. 77784/01, ECHR 2002-VIII). 

(c) Ocjena Suda 

  • U odnosu na kontrolni zahtjev
  1. Sud je već izrazio stav da bi bilo nerazumno tražiti od podnosioca predstavke da pokuša sa kontrolnim zahtjevom na osnovu Zakona o zaštiti prava na sudjenje u razumnom roku u predmetu gdje je domaći postupak bio u toku niz godina prije uvodjenja ovog zakonskog instrumenta i kada se iz podneska Vlade ne može izvući zakljuĉak o njegovoj djelotvornosti (v. mutatis mutandis, Boucke protiv Crne Gore, 26945/06, stavovi 72-74, 21februar 2012. godine, kao i Ţivaljević protiv Crne Gore, br. 17229/04, stavovi 60-65, 8. mart godine). Sud je, medjutim, zadržao pravo da ponovo razmotri ovaj svoj stav ukoliko Vlada pokaže, u odnosu na neke konkretne predmete, da je ovaj pravni lijek djelotvoran (v. Boucke, citiran ranije u tekstu ove presude, stav 71, i Ţivaljević, citiran ranije u tekstu ove presude, stav 66).
  2. U svjetlu ĉinjenice da je postupak o kome je ovdje rijeĉ bio u toku više od 16 godina i 5 mjeseci prije nego što je na snagu stupio Zakon o zaštiti prava na sudjenje u razumnom roku, od ĉega je više od tri godine i devet mjeseci proteklo nakon što je Konvencija stupila na snagu u odnosu na tuženu državu, i da nije predata novija sudska praksa koja bi se odnosila na efikasnost ovog konkretnog pravnog lijeka, Sud ne vidi razlog da odstupi od svog ranijeg nalaza i smatra da bi bilo nerazumno da se od podnosioca predstavke traži da iskoristi ovo pravno sredstvo (v. Boucke, citiran ranije u tekstu ove presude, stav 74; takodje Ţivaljević, citiran ranije u tekstu ove presude, stavovi 60-65). Prigovor Vlade u ovom smislu stoga se mora odbaciti. 
  • u odnosu na tuzbu za pravično zadovoljenje
  1. Sud konstatuje da je podnosilac predstavke podnio svoju predstavku 2. aprila 2005. godine, što je više od 2 godine i 8 mjeseci prije nego što je tužba za praviĉno zadovoljenje uvedena Zakonom o zaštiti prava na sudjenje u razumnom roku (v. stavove 1 i 24 ove presude). Stoga, u vrijeme kada je podnosilac predstavke podnio svoju predstavku Sudu, nije bilo dostupnog domaćeg pravnog lijeka koji bi mu omogućio da dobije zadovoljenje za odugovlaĉenja postupka, s tim što se djelotvornost nekog konkretnog pravnog lijeka ocjenjuje u odnosu na datum na koji je podnesena predstavka (v. Baumann protiv Francuske, citirano ranije u tekstu ove presude, stav 47).
  2. Iako je Sud dozvolio izuzetak od ovog pravila, to je obiĉno bilo u sluĉajevima gdje je konkretni domaći zakonski instrument koji se odnosi na dužinu postupka donesen kao odgovor na veliki broj predstavki koje su već bile otvorene pred Sudom, što je ukazivalo na sistemski problem u tim državama. Ti zakoni takodje su u sebi sadržali prelazne odredbe kojima su se u nadležnost domaćih sudova stavljali i predmeti koji su već bili u toku pred ovim Sudom (v. Grzinčič protiv Slovenije, br. 26867/02, stav 48, 3. maj 2007. godine; Charzyński protiv Poljske (dec.), br. 15212/03, stav 20, ECHR 2005-V; i Brusco protiv Italije (dec.), br. 69789/01, ECHR 2001- IX). Uzevši u obzir ove argumente, Sud je bio mišljenja da tim državama treba pružiti priliku da same sprijeĉe ili isprave navodne povrede i stoga je dozvolio izuzetak od gore navedenog pravila.
  3. Za razliku od situacije u gore pomenutim predmetima, relevantni zakon u Crnoj Gori nije donesen kao odgovor na brojne predstavke po kojima su postupci u toku pred ovim Sudom, niti se u njemu nalaze prelazne odredbe bilo koje vrste koje bi se odnosile na predstavke po kojima je postupak u toku pred ovim Sudom (v. stav 24 ove presude). Stoga  je nejasno da li bi domaći sudovi uopšte odluĉivali o meritumu tužbe podnosioca predstavke za praviĉnim zadovoljenjem da ju je on i podnio.
  4. Sud takodjee konstatuje da se od podnosioca predstavke ne može tražiti da iskoristi ovo pravno sredstvo u ovoj fazi, pošto je u njegovom predmetu već odavno došlo do zastare kada je rijeĉ o upotrebi ovog pravnog sredstva (v. stavove 15 i 22 ove presude)
  5. Razmotrivši konkretne okolnosti ovog predmeta kako su gore navedene, Sud smatra da podnosilac predstavke nije imao obavezu da iskoristi ovo konkretno pravno sredstvo (v. mutatis mutandis, Vinčić i drugi protiv Srbije, br. 44698/06 et seq. stav 51, 1. decembar 2009. godine, i Cvetković protiv Srbije, br. 17271/04, stav 41, 10. jun 2008. godine). Prigovor Vlade stoga se mora odbaciti. 
  • u odnosu na ustavnu zalbu
  1. Sud je već izrazio stav da ustavna žalba ne može da se smatra djelotvornim pravnim lijekom za dužinu postupka (v. mutatis mutandis, Boucke, citirano ranije u tekstu ove presude, stav 79; takodje i Mijušković protiv Crne Gore, br. 49337/07, stav 73-74, 21. septembar 2010. godine). Sud ne vidi razloga da u ovom konkretnom predmetu bude drugaĉijeg stava. Prigovor Vlade stoga se mora odbaciti. 
  • Zaključak
  1. Sud konstatuje da pritužba podnosioca predstavke nije oĉigledno neosnovana u smislu ĉlana 35 stav 3 (a) Konvencije. Sud dalje navodi da ona nije neprihvatljiva ni po kom drugom osnovu. Stoga se ona mora proglasiti prihvatljivom.

2. Meritum

  1. Vlada nije dala nikakav komentar.
  2. Podnosilac predstavke nije predao komentare u roku koji je odredio Sud (v. stav 31 ove presude).
  3. Sud ponavlja da se o tome da li je dužina nekog postupka razumna mora cijeniti u svjetlu okolnosti konkretnog predmeta i uzevši u obzir kriterijume koji su predvidjeni u sudskoj praksi Suda, naroĉito složenost predmeta, ponašanje strana i relevantnih organa vlasti i znaĉaj predmeta spora za podnosioca predstavke (v. izmedju ostalog, Mikulić protiv Hrvatske, br. 53176/99, stav 38, ECHR 2002-I).
  4. U ocjeni da li je kašnjenje u ovom predmetu razumno, mora se takodje uzeti u obzir i status radnog spora na datum ratifikacije (v. mutatis mutandis, Styranowski protiv Poljske, 30. oktobar 1998. godine, stav 46, Izvještaji o presudama i odlukama 1998-VIII).
  5. Sud podsjeća da su postupci vezani za vraćanje na posao od "kljuĉnog znaĉaja" za tužioce i da, kao takvi moraju da se rješavaju "ekspeditivno" (v. Guzicka protiv Poljske, br. 55383/00, stav 30, 13. jul 2004. godine, i Georgi Georgiev protiv Bugarske, br. 22381/05, stav 18 in fine, 27. maj godine). I zaista, ovaj zahtjev je i dodatno pojaĉan kada je rijeĉ o državama gdje domaće pravo predvidja da se takvi predmeti moraju rješavati sa naroĉitom hitnošću (v. mutatis mutandis, Borgese protiv Italije,26 februar 1992. godine, stav 18, Serija A br. 228-B; takodje stavove 25 - 27 ove presude). Sud je već utvrdio da je period od ĉetiri godine i mjesec dana za tri nivoa nadležnosti u postupku koji se odnosi na vraćanje lica na posao predug i da predstavlja povredu ĉlana 6 stav 1 Konvencije (v. Simić protiv Srbije, br. 29908/05, stavovi 16 i 21, 24. novembar 2009. godine).
  6. Što se tiĉe ovog predmeta, Sud konstatuje da su sporni postupci bili u nadležnosti Suda ratione temporis u periodu od pet godina i tri mjeseca nakon što je tužena država ratifikovala Konvenciju 3. marta 2004. godine, a da je prije tog datuma proteklo još dvanaest godina i osam mjeseci.
  7. Sud dalje konstatuje da po prirodi tužba Podnosioca predstavke nije bila naroĉito složena i da u spisima predmeta nije bilo ništa što bi ukazivalo na to da je on doprinio dužini spornog postupka
  8. Uzevši u obzir kriterijume predvidjene u svojoj jurisprudenciji i domaćem pravu (v. naroĉito stavove 49-51 i 25-27 ove presude, tim redom), te okolnosti ovog predmeta, Sud smatra da je cjelokupna dužina spornog postupka takva da ne ispunjava uslov razumnog roka (v. mutatis mutandis, Stanković protiv Srbije, br. 29907/05, stav 35, 16. decembar 2008. godine, i Simić protiv Srbije, citirano ranije u tekstu ove presude, stavovi 18 - 21).
  9. Stoga se utvrdjuje da je došlo do povrede ĉlana 6 stav 1 Konvencije. 

B.   U odnosu na ishod postupka

  1. Po ĉlanu 6 stav 1 Konvencije, podnosilac predstavke implicitno se žalio i na ishod gore pomenutog postupka.
  2. Sud ponavlja da nije njegova funkcija da se bavi greškama u ĉinjenicama ili pravu koje su navodno poĉinili domaći sudovi ukoliko oni nisu povrijedili prava i slobode koje se štite u Konvenciji, a i kada jesu on to može ĉiniti samo u toj mjeri (v. García Ruiz protiv Španije [GC], br. 30544/96, stav 28, ECHR 1999-I), niti je zadatak Suda da funkcioniše kao žalbeni sud za odluke koje su donijeli domaći sudovi (v. Melnychuk protiv Ukrajine (dec), br. 28743/03, ECHR 2005-IX).
  3. Slijedi da je ovaj dio predstavke oĉigledno neosnovan i mora se kao takav odbaciti po ĉlanu 35 stavovi 3(a) i 4 Konvencije.

II PRIMJENA ĈLANA 41 KONVENCIJE

  1. Ĉlan 41 Konvencije predvidja:

 “Kada Sud utvrdi povredu Konvencije ili protokola uz nju, a unutrašnje pravo Visoke strane ugovornice o kojoj je rijeĉ omogućava samo djelimiĉnu odštetu, Sud će, ako je to potrebno, pružiti praviĉno zadovoljenje oštećenoj stranci.”

  1. U svojim zakašnjelim napomenama podnosilac predstavke pomenuo je zahtjev za praviĉnu naknadu koji je podnio u svom formularu za predstavku: 27.195 eura za naknadu štete i 7.500 eura za troškove i izdatke koje je pretrpio pred domaćim sudovima
  2. Vlada je osporila ovaj zahtjev
  3. U dopisu Suda od 4. novembra 2010. godine podnosilac predstavke pozvan je da preda zahtjev za praviĉnu naknadu u roku koji je odredjen za predaju njegovih napomena o meritumu i Sud ga je podsjetio da ukoliko to ne uradi to za sobom povlaĉi posljedicu da Vijeće ili neće dosuditi praviĉnu naknadu ili će dijelom odbaciti zahtjev. Podnosilac predstavke obaviješten je i da se to primjenjuje ĉak i ako je naveo svoje želje u ovom smislu u ranijoj fazi postupka. Iako je imao pravnog zastupnika podnosilac predstavke predao je zahtjev za praviĉnu naknadu tek nakon isteka predvidjenog roka. Sud stoga nije dosudio naknadu štete (v. mutatis mutandis, Boucke protiv Crne Gore, citirano ranije u tekstu ove presude, stav 99).

 

IZ TIH RAZLOGA, SUD JEDNOGLASNO

  1. Proglašava pritužbe koje se odnose na dužinu postupka prihvatljivima, a ostatak predstavke neprihvatljivim;
  2. Nalazi da je došlo do povrede ĉlana 6 stav 1 Konvencije;
  3. Odbacuje zahtjev podnosioca predstavke za praviĉnu naknadu 

Saĉinjeno na engleskom jeziku i dostavljeno u pisanoj formi dana 23. oktobra 2012. godine, po pravilu 77 stavovi 2 i 3 Poslovnika Suda.

Fatoş Aracı                                                                         Lech Garlicki

Zamjenik sekretara                                                             Predsjednik

 ____________________________________________
Prevod presude preuzet sa https://sudovi.me/vrhs/sadrzaj/NQN9

 

 

FOURTH SECTION

 CASE OF NOVOVIĆ v. MONTENEGRO

 (Application no. 13210/05) 

JUDGMENT

 STRASBOURG 

 23 October 2012

FINAL

23/01/2013

This judgment has become final under Article 44 § 2 of the Convention. It may be subject to editorial revision.

In the case of Novović v. Montenegro,

The European Court of Human Rights (Fourth Section), sitting as a Chamber composed of:

Lech Garlicki, President,
David Thór Björgvinsson,
Päivi Hirvelä,
George Nicolaou,
Ledi Bianku,
Zdravka Kalaydjieva,
Nebojša Vučinić, judges,
and Fatoş Aracı, Deputy Section Registrar,

Having deliberated in private on 2 October 2012,

Delivers the following judgment, which was adopted on that date:

PROCEDURE

1. The case originated in an application (no. 13210/05) against Montenegro lodged with the Court under Article 34 of the Convention for the Protection of Human Rights and Fundamental Freedoms (“the Convention”) by a Montenegrin national, Mr Miladin Novović (“the applicant”), on 2 April 2005.

2. The applicant was represented by Mr M. Mirović, a lawyer practising in Bar. The Montenegrin Government (“the Government”) were represented by their Agent, Mr Z. Pažin.

3. The applicant complained, in particular, about the length of reinstatement proceedings.

4. On 28 June 2010 the application was communicated to the Government. It was also decided to rule on the admissibility and merits of the application at the same time (Article 29 § 1).

THE FACTS

I. THE CIRCUMSTANCES OF THE CASE

5. The applicant was born in 1939 and lives in Sutomore.

6. On 25 June 1991 the applicant was made redundant.

7. On 29 June 1991 and on 2 December 1993 the applicant filed two claims seeking reinstatement and compensation, one against his former employer, and one against the institution which, in the meantime, had taken over the functions from his former employer (Republički zavod za geodetske i imovinskopravne poslove; hereinafter “the Institution”).

8. On 28 February 1994 the Court of First Instance (Osnovni sud) in Bar ruled against the applicant upon his claim against the Institution.

9. On 27 May 1994 the High Court (Viši sud) in Podgorica overturned this judgment and ruled in favour of the applicant.

10. On 9 November 1994 the two sets of proceedings were joined into a single lawsuit. On the same day the Court of First Instance in Bar ruled in respect of the claim against the former employer, awarding the applicant damages. This judgment became final (pravosnažna) in January 1995. The proceedings against the Institution continued.

11. On 30 May 1995 the Supreme Court (Vrhovni sud) in Podgorica quashed the two judgments rendered in respect of the Institution (see paragraphs 8 and 9 above) and ordered a re-trial.

12. It would appear that on 8 December 1999 the Court of First Instance in Bar rendered a decision that the applicant’s claim had been withdrawn (tužba povučena), which decision was apparently quashed by the High Court in Podgorica on 16 May 2000.

13. On 27 February 2006 the Court of First Instance in Bar ruled against the applicant.

14. On 4 November 2008 the High Court in Podgorica upheld this judgment.

15. On 16 June 2009 the Supreme Court in Podgorica dismissed the applicant’s appeal on points of law (revizija).

II. RELEVANT DOMESTIC LAW AND PRACTICE

A. Constitution of Montenegro 2007 (Ustav Crne Gore; published in the Official Gazette of Montenegro - OGM - no. 1/07)

16. Article 149 of the Constitution provides that the Constitutional Court shall rule on a constitutional appeal lodged in respect of an alleged violation of a human right or freedom guaranteed by the Constitution, after all other effective legal remedies have been exhausted.

17. This Constitution entered into force on 22 October 2007.

B. The Montenegro Constitutional Court Act (Zakon o Ustavnom sudu Crne Gore; published in OGM no. 64/08)

18. Section 48 provides that a constitutional appeal may be lodged against an individual decision of a state body, an administrative body, a local self-government body or a legal person exercising public authority, for violations of human rights and freedoms guaranteed by the Constitution, after all other effective domestic remedies have been exhausted.

19. Sections 49-59 provide additional details as regards the processing of constitutional appeals. In particular, section 56 provides that when the Constitutional Court finds a violation of a human right or freedom, it shall quash the impugned decision, entirely or partially, and order that the case be re-examined by the same body which rendered the quashed decision.

20. This Act entered into force on 4 November 2008.

C. Right to a Trial within a Reasonable Time Act (Zakon o zaštiti prava na suđenje u razumnom roku; published in OGM no. 11/07)

21. This Act provides, under certain circumstances, the possibility to have lengthy proceedings expedited by means of a request for review (kontrolni zahtjev), as well as an opportunity for claimants to be awarded compensation by means of an action for fair redress (tužba za pravično zadovoljenje).

22. Section 33 § 3 provides, inter alia, that an action for fair redress shall be filed with the Supreme Court no later than six months after the date of receipt of the final decision rendered in the impugned proceedings.

23. Section 44, in particular, provides that this Act shall be applied retroactively to all proceedings from 3 March 2004, but that the duration of proceedings before that date shall also be taken into account.

24. This Act entered into force on 21 December 2007, but contained no reference to applications involving procedural delay already lodged with the Court.

D. Civil Procedure Act 1977 (Zakon o parničnom postupku; published in the Official Gazette of the Socialist Federal Republic of Yugoslavia nos. 4/7736/776/80,36/8043/8272/8269/8258/8474/8757/8920/9027/9035/91, and the Official Gazette of the Federal Republic of Yugoslavia nos. 27/9231/9324/9412/98,15/98 and 3/02)

25. Section 434 provided that labour disputes were to be dealt with by the courts urgently.

E. Civil Procedure Act 2004 (Zakon o parničnom postupku; published in the Official Gazette of the Republic of Montenegro nos. 22/0428/05 and 76/06)

26. This Act entered into force on 10 July 2004 and thereby repealed the Civil Procedure Act 1977.

27. The text of section 434 of the Civil Procedure Act 2004 corresponds to section 434 of the Civil Procedure Act 1977.

F. Relevant domestic case-law

28. Between 1 January 2008 and 30 September 2009 twenty-two actions for fair redress were submitted, of which sixteen were dealt with and six were still being examined. In one case the courts awarded the plaintiff compensation for non-pecuniary damage in respect of the length of civil proceedings. Between 1 January 2010 and 30 April 2011 an additional fifteen actions for fair redress were examined, in three of which the courts awarded damages.

THE LAW

I. ALLEGED VIOLATION OF ARTICLE 6 § 1 OF THE CONVENTION

A. As regards the length of proceedings

29. The applicant complained that the length of the proceedings had been incompatible with the “reasonable time” requirement, laid down in Article 6 § 1 of the Convention, the relevant part of which reads as follows:

“In the determination of his civil rights and obligations ..., everyone is entitled to a ... hearing within a reasonable time by a ... tribunal...”

1. Admissibility

(a) Arguments of the parties

30. The Government submitted that the applicant had not exhausted all effective domestic remedies available to him. In particular, he had failed to lodge a request for review and an action for fair redress provided by the Right to a Trial within a Reasonable Time Act (see paragraph 21 above). He had also failed to make use of a constitutional appeal (see paragraphs 16-20 above).

31. The applicant submitted belated comments, which, on that account, were not admitted to the file.

(b) Relevant principles

32. The Court reiterates that, according to its established case-law, the purpose of the domestic remedies rule in Article 35 § 1 of the Convention is to afford the Contracting States the opportunity of preventing or putting right the alleged violations before they are submitted to the Court.

33. However, the only remedies which the Convention requires to be exhausted are those which relate to the breaches alleged and at the same time are available and sufficient (see Selmouni v. France [GC], no. 25803/94, § 75, ECHR 1999-V; and McFarlane v. Ireland [GC], no. 31333/06, § 107, 10 September 2010).

34. The existence of such remedies must be sufficiently certain not only in theory but also in practice, failing which they will lack the requisite accessibility and effectiveness; it falls to the respondent State to establish that these various conditions are satisfied (see Vernillo v. France, 20 February 1991, § 27, Series A no. 198; and Dalia v. France, 19 February 1998, § 38, Reports of Judgments and Decisions 1998-I).

35. Once this burden of proof has been satisfied, it falls to the applicant to establish that the remedy advanced by the Government had in fact been used, or was for some reason inadequate and ineffective in the particular circumstances of the case, or that there existed special circumstances absolving him or her of that requirement (see Dankevich v. Ukraine, no. 40679/98, § 107, 29 April 2003).

36. The decisive question in assessing the effectiveness of a remedy concerning a complaint about the length of proceedings is whether or not it was possible for the applicant to be provided with direct and speedy redress, rather than with indirect protection of the rights guaranteed under Article 6 (see Scordino v. Italy (no. 1) [GC], no. 36813/97, § 195, ECHR 2006, and Sürmeli v. Germany [GC], no. 75529/01, § 101, 8 June 2006). In particular, a remedy of this sort shall be “effective” if it can be used either to expedite a decision by the courts dealing with the case or to provide the litigant with adequate redress for delays which have already occurred (see Kudła v. Poland [GC], no. 30210/96, §§ 157-159, ECHR 2000-XI; Mifsud v. France (dec.), [GC], no. 57220/00, § 17, ECHR 2002-VIII; and Sürmeli v. Germany [GC], cited above, § 99).

37. The Court reiterates that the effectiveness of a particular remedy is normally assessed with reference to the date on which the application was lodged (see, for example,Baumann v. France, no. 33592/96, § 47, ECHR 2001-V (extracts)), this rule, however, being subject to exceptions which may be justified by the specific circumstances of each case (see Nogolica v. Croatia (dec.), no. 77784/01, ECHR 2002‑VIII).

(c) The Court’s assessment

(i) As regards the request for review

38. The Court has already held that it would be unreasonable to require an applicant to try a request for review on the basis of the Right to a Trial within a Reasonable Time Act in a case where the domestic proceedings had been pending for a number of years before the introduction of this piece of legislation and where no conclusions could be drawn from the Government’s submissions about its effectiveness (see, mutatis mutandis, Boucke v. Montenegro, no. 26945/06, §§ 72-74, 21 February 2012, as well as Živaljević v Montenegro, no. 17229/04, §§ 60-65, 8 March 2011). The Court, however, reserved its right to reconsider its view if the Government demonstrated, with reference to specific cases, the efficacy of this remedy (see Boucke, cited above, § 71, and Živaljević, cited above, § 66).

39. In view of the fact that the proceedings here at issue had been pending for more than 16 years and 5 months before the Right to a Trial within a Reasonable Time Act entered into force, out of which more than three years and nine months had elapsed after the Convention had entered into force in respect of the respondent State, and that no recent case-law concerning the efficacy of this particular remedy has been submitted, the Court sees no reason to depart from its previous finding and considers that it would have been unreasonable to have required the applicant to try this avenue of redress (see Boucke, cited above, § 74; see, also, Živaljević, cited above, §§ 60-65). The Government’s objection in this regard must, therefore, be dismissed.

(ii) As regards the action for fair redress

40. The Court notes that the applicant lodged his application on 2 April 2005, which was more than 2 years and 8 months before an action for fair redress was introduced by the Right to a Trial within a Reasonable Time Act (see paragraphs 1 and 24 above). Therefore, at the time when the applicant lodged his application with this Court, there was no available domestic remedy which would have enabled him to obtain redress for the past delay, the effectiveness of a particular remedy being assessed with reference to the date on which the application was lodged (see Baumann v. France, cited above, § 47).

41. While the Court has allowed for an exception to this rule, this was usually in cases where specific national legislation as regards the length of proceedings had been passed in response to a great number of applications already pending before the Court indicating a systemic problem in these States. These laws also contained transitional provisions bringing within the jurisdiction of domestic courts the cases already pending before this Court (see Grzinčič v. Slovenia, no. 26867/02, § 48, 3 May 2007; Charzyński v. Poland(dec.), no. 15212/03, § 20, ECHR 2005-V; and Brusco v. Italy (dec.), no. 69789/01, ECHR 2001-IX). Having regard to those considerations, the Court was of the opinion that these States should be afforded an opportunity to prevent or put right the alleged violation themselves and therefore allowed for an exception to the above rule.

42. Unlike in the above mentioned cases, the relevant legislation in Montenegro had not been passed in response to numerous applications pending before this Court, nor does it contain any transitional provision whatsoever with regard to applications already pending before this Court (see paragraph 24 above). Therefore, it is unclear whether the domestic courts would have ruled at all on the merits of the applicant’s action for fair redress had he lodged one.

43. The Court also notes that the applicant cannot be required to avail himself of this avenue of redress at this stage, as its use had long become time-barred in his case (see paragraphs 15 and 22 above).

44. Having regard to the particular circumstances of the instant case as set out above, the Court considers that the applicant was not obliged to exhaust this particular avenue of redress (see, mutatis mutandisVinčić and Others v. Serbia, no. 44698/06 et seq. § 51, 1 December 2009, as well as Cvetković v. Serbia, no. 17271/04, § 41, 10 June 2008). The Government’s objection must, therefore, be dismissed.

(iii) As regards the constitutional appeal

45. The Court has already held that a constitutional appeal cannot be considered an effective domestic remedy in respect of length of proceedings (see, mutatis mutandis,Boucke, cited above, § 79; see, also, Mijušković v. Montenegro, no. 49337/07, § 73-74, 21 September 2010). It sees no reason to hold otherwise in the present case. The Government’s objection must, therefore, be dismissed.

(iv) Conclusion

46. The Court notes that the applicant’s complaint is not manifestly ill‑founded within the meaning of Article 35 § 3 (a) of the Convention. It further notes that it is not inadmissible on any other grounds. It must therefore be declared admissible.

2. Merits

47. The Government made no comment.

48. The applicant did not submit comments within the time-limit set by the Court (see paragraph 31 above).

49. The Court reiterates that the reasonableness of the length of proceedings must be assessed in the light of the circumstances of the case and having regard to the criteria laid down in its case-law, in particular the complexity of the case, the conduct of the parties and of the relevant authorities, and the importance of what is at stake for the applicant (see, among other authorities, Mikulić v. Croatia, no. 53176/99, § 38, ECHR 2002-I).

50. In assessing the reasonableness of the delay at issue, regard must also be had to the state of the employment dispute on the date of ratification (see, mutatis mutandis,Styranowski v. Poland, 30 October 1998, § 46, Reports of Judgments and Decisions 1998‑VIII).

51. The Court recalls that reinstatement proceedings are of “crucial importance” to plaintiffs and that, as such, they must be dealt with “expeditiously” (see Guzicka v. Poland, no.55383/00, § 30, 13 July 2004, and Georgi Georgiev v. Bulgaria, no. 22381/05, § 18 in fine, 27 May 2010). Indeed, this requirement is reinforced additionally in respect of States where domestic law provides that such cases must be resolved with particular urgency (see, mutatis mutandisBorgese v. Italy, 26 February 1992, § 18, Series A no. 228‑B; see also paragraphs 25-27 above). The Court has already found a period of four years and one month for three levels of jurisdiction in proceedings concerning reinstatement excessive and in breach of Article 6 § 1 of the Convention (see Simić v. Serbia, no. 29908/05, §§ 16 and 21, 24 November 2009).

52. Turning to the present case, the Court notes that the impugned proceedings were within this Court’s competence ratione temporis for a period of five years and three months after the respondent State’s ratification of the Convention on 3 March 2004, another twelve years and eight months having already elapsed before that date.

53. The Court further observes that the nature of the applicant’s action was not particularly complex and there was nothing in the case file which would indicate that he contributed to the length of the impugned proceedings.

54. Having regard to the criteria laid down in its jurisprudence and the domestic law (see, in particular, paragraphs 49-51 and 25-27 above, in that order), as well as the circumstances of the present case, the Court considers that the overall length of the impugned proceedings has failed to satisfy the reasonable time requirement (see, mutatis mutandis, Stanković v. Serbia, no. 29907/05, § 35, 16 December 2008, and Simić v. Serbia, cited above, §§ 18 - 21).

55. There has, accordingly, been a violation of Article 6 § 1 of the Convention.

B. As regards the outcome of the proceedings

56. Under Article 6 § 1 of the Convention the applicant implicitly also complained about the outcome of the above proceedings.

57. The Court reiterates that it is not its function to deal with errors of fact or law allegedly committed by the national courts unless and in so far as they may have infringed rights and freedoms protected by the Convention (see García Ruiz v. Spain [GC], no. 30544/96, § 28, ECHR 1999-I), nor is it its task to act as a court of appeal in respect of the decisions taken by domestic courts (see Melnychuk v. Ukraine (dec), no. 28743/03, ECHR 2005-IX).

58. It follows that this part of the application is manifestly ill-founded and must, as such, be rejected in accordance with Article 35 §§ 3 (a) and 4 of the Convention.

II. APPLICATION OF ARTICLE 41 OF THE CONVENTION

59. Article 41 of the Convention provides:

“If the Court finds that there has been a violation of the Convention or the Protocols thereto, and if the internal law of the High Contracting Party concerned allows only partial reparation to be made, the Court shall, if necessary, afford just satisfaction to the injured party.”

60. In his belated observations the applicant referred to the just satisfaction claim he had made in his application form: EUR 27,195 for damages and EUR 7,500 for costs and expenses incurred before the domestic courts.

61. The Government contested this claim.

62. In the Court’s letter of 4 November 2010 the applicant was invited to submit any claims for just satisfaction within the time-limit fixed for the submission of his observations on the merits, and was reminded that failure to do so entailed the consequence that the Chamber would either make no award of just satisfaction or else reject the claim in part. He was also informed that this applied even if the applicant had indicated his wishes in this respect at an earlier stage of the proceedings. Even though he was legally represented the applicant submitted a just satisfaction claim after the expiration of the envisaged time-limit. The Court, therefore, makes no award (see, mutatis mutandisBoucke v. Montenegro, cited above, § 99).

FOR THESE REASONS, THE COURT UNANIMOUSLY

1. Declares the complaint concerning the length of the proceedings admissible and the remainder of the application inadmissible;

2. Holds that there has been a violation of Article 6 § 1 of the Convention;

3. Dismisses the applicant’s claim for just satisfaction.

Done in English, and notified in writing on 23 October 2012, pursuant to Rule 77 §§ 2 and 3 of the Rules of Court.

Fatoş Aracı                                       Lech Garlicki
Deputy Registrar                            President

 

Nema povezane prakse za ovu presudu.
Sažmi komentare

Komentari

Relevantni komentari iz drugih presuda

Član 6 | DIC | Bochan protiv Ukrajine br.2
Bočan protiv Ukrajine interesantna je jer podnositeljka ima pravo da "žalbu u svetlu vanrednih okolnosti" koja predstavlja posebni vanredni pravni lek u ukrajinskom pravu. Međutim, Vrhovni sud Ukrajine odbio je dati zahtev podnositeljke a svoju odluku obrazložio je na način koji nije u skladu sa zaključcima iz ranije presude Evropskog suda.

Ovime je ona onemogućena da koristi pravni lek raspoloživ u domaćem pravu, čime je povređeno pravo na pravično suđenje.
Član 6 | DIC | Cvetković protiv Srbije
Vrhovni sud Srbije je, na sednici održanoj 24.04.2008. godine, odlučujući o reviziji tužioca, izjavljenoj protiv presude Okružnog suda u Leskovcu, Gž. 860/07 od 26.04.2007, doneo rešenje kojim se ukida presuda Okružnog suda u Leskovcu i predmet vraća na drugostepeno odlučivanje o žalbama parničnih stranaka.

Rešenje Rev.II 1209/07, anonimizirano u skladu sa Pravilnikom, može se preuzeti sa adrese
ovde
Član 6 | DIC | Erkapić protiv Hrvatske
Presuda je povezana sa rešenjem Kzz 1212/2018 od 14.11.2018. Vrhovnog kasacionog suda, kojim se odbacuje kao nedozvolјen zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivlјenog Marka Ristića - advokata Aleksandra Milićevića, podnet protiv pravnosnažnih presuda Višeg suda u Beogradu K.br.9/2018 od 19.04.2018. godine i Apelacionog suda u Beogradu Kž1 578/18 od 05.07.2018. godine.

Presudom Višeg suda u Beogradu K.br.9/2018 od 19.04.2018. godine okrivlјeni M.R. oglašen je krivim zbog izvršenja krivičnog dela neovlašćena proizvodnja i stavlјanje u promet opojnih droga iz člana 246. stav 1. KZ za koje mu je utvrđena kazna zatvora u trajanju od 3 godine i 2 meseca, te mu je opozvana uslovna osuda izrečena presudom Trećeg osnovnog suda u Beogradu Spk.br.121/17 od 11.10.2017. godine i uzeta kao utvrđena kazna zatvora u trajanju od 8 meseci, pa je okrivlјeni osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 3 (tri) godine i 6 (šest) meseci u koju mu se uračunava vreme provedeno na zadržavanju i u pritvoru počev od 10.11.2017. godine do 19.04.2018. godine. Istom presudom prema okrivlјenom je izrečena mera bezbednosti oduzimanje predmeta i to opojne droge kanabis u neto iznosu od 421,02 grama. Okrivlјeni je obavezan da plati troškove krivičnog postupka u iznosu od 12.000,00 dinara i sudski paušal u iznosu od 20.000,00 dinara, a sve u roku od 15 dana od dana pravnosnažnosti presude.
Presudom Apelacionog suda u Beogradu Kž1 578/18 od 05.07.2018. godine odbijene su kao neosnovane žalbe Višeg javnog tužioca u Beogradu, okrivlјenog i njegovog branioca - advokata Aleksandra Milićevića, pa je potvrđena presuda Višeg suda u Beogradu K.br.9/2018 od 19.04.2018. godine.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde
Član 6 | DIC | Filips protiv Ujedinjenog Kraljevstva
U ovoj presudi je sud doneo odluku da nije došlo do povrede člana 6 Konvencije usled povrede prava na pravično suđenje u krivičnom predmetu.
Presuda Vrhovnog suda koja je povezana u javnoj bazi sudske prakse sa ovom presudom, tiče se navoda o prekoračenju optužbe, kvalifikovanju činjenica i navodima da je došlo do bitne povrede postupka.
Član 6 | DIC | Jelena Krstić protiv Srbije
Odluka je povezana sa rešenjem Ržk 3/17 od 27.02.2017. Apelacionog suda u Novom Sadu, kojim odbacuju kao neosnovane žalbe branioca okr. M.K. radi zaštite prava na suđenje u razumnom roku od 16.01.2017. god. i žalba branioca istog okr., pa se rešenje predsednika Višeg suda u Subotici R4K.3/16 od 19.01.2017.god. potvrđuje.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde
Član 6 | DIC | Lepojić protiv Srbije
Presuda se navodi u presudi Gž1 3533/2018 od 11.01.2019. godine Apelacionog suda u Beogradu, kojom se preinačuje presuda Prvog osnovnog suda u Beogradu P1.br.1882/18 od 2.7.2018.godine, u stavu prvom izreke, pa se odbija, kao neosnovan, tužbeni zahtev tužilјe kojim je tražila da se obaveže tužena da tužilјi na ime naknade štete zbog neisplaćenih troškova prevoza za dolazak na rad i odlazak sa rada za period od februara 2013.godine do marta 2015.godine isplati novčane iznose po mesecima, sa zateznom kamatom od dospelosti svakog pojedinačnog mesečnog iznosa do isplate.

U postupku žalbene kontrole ovaj sud je posebno imao u vidu stav izražen u praksi Evropskog suda za lјudska prava (presuda Evropskog suda za lјudska prava predmet “Lepojić protiv Srbije”, predstavka broj 13909/05), da su sudovi obavezani da primene pravila postupka izbegavajući kako preterani formalizam koji bi ugrozio pravičnost postupka, tako i preteranu fleksibilnost koja bi učinila bezvrednim (ništavim, beznačajnim), proceduralne zahteve predviđene zakonom.

Presuda je dostupna u javnoj bazi sudske prakse ovde
Član 6 | DIC | Ljajić protiv Srbije
Presuda je povezana sa presudom Gž rr 1/2018 od 22.02.2018. godine Apelacionog suda u Beogradu, kojom se odbija kao neosnovana žalba tužioca i potvrđuje presuda Višeg suda u Beogradu P rr 1 br.1/17 od 06.11.2017. godine.

Presudom Višeg suda u Beogradu P rr 1.br.1/17 od 06.11.2017. godine, prvim stavom izreke odbijen je tužbeni zahtev kojim je tužilac tražio da se naloži tuženoj da mu na ime naknade štete isplati iznos od 338.431.379,60 dinara, sa zakonskom zateznom kamatom od 05.11.2010. godine do isplate. Drugim stavom izreke naloženo je tužiocu da tuženoj naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 46.000,oo dinara.

Presuda je dostupna u javnoj bazi sudske prakse ovde
Član 6 | DIC | Maširević protiv Srbije
Vrhovni sud Srbije je, na sednici održanoj 24.10.2007. godine, odlučujući o reviziji tužioca, izjavljenoj protiv presude Okružnog suda u Novom Sadu, Gž. 967/2004 od 24.02.2005, doneo rešenje kojim se kao odbacije kao nedozvoljena revizija izjavljena protiv presude Okružnog suda u Novom Sadu i dopunske presude od 25.04.2007. godine.

Rešenje Rev.II 1209/07, anonimizirano u skladu sa Pravilnikom, može se preuzeti sa adrese
ovde
Član 6 | DIC | Milovanović protiv Srbije
Presuda se navodi u obrazloženju presude Gž 2334/2018 od 27.04.2018. godine Apelacionog suda u Beogradu, kojom se potvrđuje presuda Prvog osnovnog suda u Beogradu P br. 12479/14 od 30.01.2017. godine u stavu prvom izreke i u delu stava drugog izreke kojim je odbijen kao neosnovan tužbeni zahtev tužioca "AA" da se obaveže tužena Republika Srbija, Ministarstvo pravde da tužiocu na ime naknade zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku isplati još iznos od 8.200,00 evra u dinarskoj protivvrednosti po srednjem kursu NBS na dan isplate i u ovom delu žalbe tužene Republike Srbije, Ministarstvo pravde i tužioca "AA" odbijaju, kao neosnovane, a presuda se preinačava u preostalom delu stava drugog izreke tako što se obavezuje tužena Republika Srbija, Ministarstvo pravde da tužiocu "AA" na ime naknade zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku isplati još iznos od 1.200,00 evra u dinarskoj protivvrednosti po srednjem kursu NBS na dan isplate u roku od 15 dana od dostavlјanja otpravka presude.

Presuda je dostupna u javnoj bazi sudske prakse ovde
Član 6 | DIC | Nuhović i Kurtanović protiv Srbije
Presuda je povezana sa rešenjem R4g 23/2016 od 13.09.2016. godine Apelacionog suda u Novom Sadu, u postupku radi zaštite prava na suđenje u razumnom roku predlagača K.G.-Dž. iz S., kojim se utvrđuje da je predlagaču K.G.-Dž. povređeno pravo na suđenje u razumnom roku u predmetu Osnovnog suda u Somboru P. 506/11.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde
Član 6 | DIC | R. Kačapor i druge podnositeljke predstavke protiv Srbije
Presuda se navodi u obrazloženju rešenja Gž 1249/2013 od 22.04.2013. godine Apelacionog suda u Kragujevcu, kojim se ukida presuda Osnovnog suda u Kruševcu, Sudske jedinice u Brusu II-11 P. br. 1466/2012 od 30. januara 2013. godine i predmet vraća istom sudu na ponovno suđenje.
Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde
Član 6 | DIC | R. Kačapor i druge podnositeljke predstavke protiv Srbije
Presuda je povezana sa rešenjem Rev 3042/2019 od 25.10.2019. Vrhovnog kasacionog suda, kojim se odbacuje kao nedozvolјena revizija tužene izjavlјena protiv presude Višeg suda u Vranju Gž 3007/18 od 28.02.2019. godine.
Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde
Član 6 | DIC | R. Kačapor i druge podnositeljke predstavke protiv Srbije
Presuda je povezana sa rešenjem Rev 3100/2019 od 18.09.2019. Vrhovnog kasacionog suda, kojim se odbacuje kao nedozvolјena revizija tužene izjavlјena protiv presude Višeg suda u Vranju Gž 3400/18 od 29.03.2019. godine.
Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde
Član 6 | DIC | Simić protiv Srbije
Presuda je citirana u rešenju R4r 8/2016 od 22.02.2016. godine Apelacionog suda u Novom Sadu, kojim se utvrđuje da je predlagaču P.D. iz P. povređeno pravo na suđenje u razumnom roku u postupku koji se vodi pred Osnovnim sudom u Rumi pod. posl. br. 6P1. 153/2013. i nalaže se Osnovnom sudu u Rumi da preduzme odgovarajuće mere da se parnični postupak po tužbi predlagača u predmetu 6P1. 153/2013 okonča u najkraćem roku.

U konkretnom slučaju po oceni ovog suda neažurno postupanje prvostepenog suda propuštanjem da zakaže pripremno ročište u zakonom propisanom roku iz čl. 301. st. 1. ZPP-a (održano nakon 1 godine i 7 meseci od odgovora na tužbu) i u dalјnjem propuštanje zakazivanja ročišta za glavnu javnu raspravu u roku od 30 dana od dana održavanja pripremnog ročišta (održano nakon 4 meseca), sa ročištima na kojima nije izveden nijedan dokaz niti je odlučeno o dokaznim predlozima stranaka protivno članu 315. ZPP-a, uz odlaganje dva ročišta, kao i nepoštovanje utvrđenog vremenskog okvira i odlučivanja koja će dokazna sredstva da izvede na glavnoj raspravi primenom člana 308. stav 3. ZPP-a, isklјučivi su razlog za dugotrajnost postupka po oceni ovog suda, pa i u situaciji kada postupak traje kraće od tri godine a nije doneta prvostepena presuda u konkretnom slučaju dve godine i šest meseci postoji povreda prava na suđenje u razumnom roku. Naime, u konkretnom slučaju u pitanju je spor iz radnog odnosa radi poništaja rešenja o otkazu ugovora o radu koji je po svojoj prirodi hitan i od egzistencijalnog značaja za tužioca, pa iako je u pitanju relativno složen postupak koji traži izvođenje odgovarajućih dokaza izloženo neažurno postupanje suda bez opravdanih razloga i doprinosa predlagača dugotrajnosti postupka protivno zakonom utvrđenim rokovima vodi povredi prava na koju osnovano ukazuje predlagač.

Prilikom zauzimanja ovakvog stava ovaj sud je cenio i praksu Evropskog suda za lјudska prava prema kojoj samo ona kašnjenja i odugovlačenja koja se mogu pripisati sudovima i drugim državnim organima mogu dovesti do zaklјučka o nepoštovanju prava na suđenje u razumnom roku (presuda Evropskog suda za lјudska prava Proszak protiv Polјske, od 16. decembra 1997. godine, stav 40.), ovaj Apelacioni sud je ocenio da se opisano postupanje prvostepenog suda u periodu od tužbe do podnošenja zahteva predlagača može smatrati neefikasnim i nedelotvornim, budući da je sud u toku celokupnog trajanja označenog dela postupka nije preduzimao radnje u cilјu raspravlјanja spornih činjenica i okončanja spora. Isti stav iskazan je i u Ustavnoj odluci br. Už-1971/2015 od 11.06.2015. godine.

Na potvrdu ovog stava ukazuje kako praksa suda u Strazburu (Čižiškova protiv Srbije od 19.01.2010. godine, Simić protiv Srbije od 24.11.2009. godine, Stanković protiv Srbije od 16.12.2008. godine), tako i praksa Ustavnog suda RS u većem broju svojih odluka (Už-779/2011 od 10.07.2013. godine, Už-2205/2013 od 18.06.2013. godine i Už-1838/2013 od 11.06.2015. godine).

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde
Član 6 | DIC | Stanković i Trajković protiv Srbije
Presuda je povezana sa presudom Rev 1540/2010 od 10.03.2010. godine, Vrhovnog kasacionog suda, kojom se odbija kao neosnovana revizija tužilaca izjavlјena protiv presude Okružnog suda u Beogradu Gž.1537/08 od 04.03.2009. godine.

Delimičnom presudom Prvog opštinskog suda u Beogradu P.8335/06 od 03.10.2007. godine, stavom prvim izreke je obavezana tužena da tužiocima na ime duševnih bolova zbog smrti roditelјa isplati svakom tužiocu po 800.000,00 dinara, sa zakonskom zateznom kamatom od 03.10.2007. godine do isplate. Stavom drugim izreke konstatovano je da će po zahtevu za naknadu materijalne štete u vidu izgublјenog izdržavanja za tužilјu GG kao i o zahtevu za naknadu troškova postupka biti odlučeno po pravnosnažnosti delimične presude. Stavom trećim izreke tužioci su oslobođeni od obaveze plaćanja takse na tužbu i odluku, koji padaju na teret budžetskih sredstava suda. Presudom Okružnog suda u Beogradu Gž.1537/08 od 04.03.2009. godine, preinačena je delimična presuda Prvog opštinskog suda u Beogradu P.8335/06 od 03.10.2007. godine, u stavu prvom izreke i odbijen tužbeni zahtev tužilaca kojim je traženo da se obaveže tužena da im na ime naknade nematerijalne štete zbog smrti roditelјa i to oca ĐĐ i majke EE isplati svakom po 800.000,00 dinara, sa zakonskom zateznom kamatom na pojedinačne iznose od 03.10.2007. godine do konačne isplate, kao neosnovan.

Prema utvrđenom činjeničnom stanju, roditelјi tužilaca ĐĐ i EE su pravnosnažnim rešenjem Opštinskog suda u Đakovici od 15.09.2006. godine proglašeni umrlim 11.06.1999. godine, kada su bili oteti iz kuće u selu ..., na području AP Kosova i Metohije. Kod ovako utvrđenog činjeničnog stanja pravilno je drugostepeni sud preinačenjem prvostepene presude primenio materijalno pravo, kada je tužbeni zahtev tužilaca za naknadu nematerijalne štete zbog smrti roditelјa, odbio.

Presuda je dostupna u javnoj bazi sudske prakse ovde
Član 6 | DIC | Stanković i Trajković protiv Srbije
Presuda je povezana sa rešenjem Rev1 28/2013 od 19.04.2013. godine, Vrhovnog kasacionog suda, kojim se usvaja revizija tužilaca, pa se ukida presuda Okružnog suda u Beogradu Gž 1537/08 od 04.03.2009. godine i predmet ustupa Apelacionom sudu u Beogradu na ponovno suđenje.

Prvi opštinski sud u Beogradu, delimičnom presudom P 8335/06 od 03.10.2007. godine, stavom prvim izreke, obavezao je tuženu da plati tužiocima na ime duševnih bolova zbog smrti roditelјa i to oca ĐĐ i majke EE, po 800.000,00 dinara, sa zakonskom zateznom kamatom od 03.10.2007. godine, pa do isplate. U stavu drugom izreke, konstatovao je, da će o zahtevu za naknadu materijalne štete, izgublјenog izdržavanja za tužilјu GG, kao i o zahtevu za naknadu troškova postupka biti odlučeno naknadno po pravnosnažnosti delimične presude. Stavom trećim izreke, oslobodio je tužioce obaveze plaćanja takse na tužbu i odluku, pa isti padaju na teret budžetskih sredstava suda.
Okružni sud u Beogradu, presudom Gž 1537/08 od 04.03.2009. godine, preinačio je delimičnu presudu Prvog opštinskog suda u Beogradu P 8335/06 od 03.10.2007. godine, u stavu prvom izreke, tako što je odbio kao neosnovan tužbeni zahtev tužilaca, kojim su tražili da se obaveže tužena da im na ime naknade nematerijalne štete za duševne bolove zbog smrti roditelјa i to oca ĐĐ i majke EE plati po 800.000,00 dinara, sa zakonskom zateznom kamatom na svaki pojedinačni iznos, počev od 03.10.2007. godine pa do konačne isplate. Protiv pravnosnažne presude donesene u drugom stepenu, tužioci su izjavili reviziju, zbog pogrešne primene materijalnog prava.

Vrhovni kasacioni sud, presudom Rev 1540/10 od 10.03.2010. godine, odbio je kao neosnovanu reviziju tužilaca, izjavlјenu protiv presude Okružnog suda u Beogradu Gž 1537/08 od 04.03.2009. godine. Ustavni sud Srbije, odlukom Už 2786/2010 od 28.06.2012. godine, stavom prvim izreke, usvojio je ustavnu žalbu AA, BB, VV, GG i DD, izjavlјenu protiv presude Vrhovnog kasacionog suda Rev 1540/10 od 10.03.2010. godine i utvrdio da su podnosiocima ustavne žalbe povređena prava na naknadu štete iz člana 35. stav 2. Ustava

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde

Član 6 | DIC | Stanković protiv Srbije
Presuda je citirana u rešenju R4r 8/2016 od 22.02.2016. godine Apelacionog suda u Novom Sadu, kojim se utvrđuje da je predlagaču P.D. iz P. povređeno pravo na suđenje u razumnom roku u postupku koji se vodi pred Osnovnim sudom u Rumi pod. posl. br. 6P1. 153/2013. i nalaže se Osnovnom sudu u Rumi da preduzme odgovarajuće mere da se parnični postupak po tužbi predlagača u predmetu 6P1. 153/2013 okonča u najkraćem roku.

U konkretnom slučaju po oceni ovog suda neažurno postupanje prvostepenog suda propuštanjem da zakaže pripremno ročište u zakonom propisanom roku iz čl. 301. st. 1. ZPP-a (održano nakon 1 godine i 7 meseci od odgovora na tužbu) i u dalјnjem propuštanje zakazivanja ročišta za glavnu javnu raspravu u roku od 30 dana od dana održavanja pripremnog ročišta (održano nakon 4 meseca), sa ročištima na kojima nije izveden nijedan dokaz niti je odlučeno o dokaznim predlozima stranaka protivno članu 315. ZPP-a, uz odlaganje dva ročišta, kao i nepoštovanje utvrđenog vremenskog okvira i odlučivanja koja će dokazna sredstva da izvede na glavnoj raspravi primenom člana 308. stav 3. ZPP-a, isklјučivi su razlog za dugotrajnost postupka po oceni ovog suda, pa i u situaciji kada postupak traje kraće od tri godine a nije doneta prvostepena presuda u konkretnom slučaju dve godine i šest meseci postoji povreda prava na suđenje u razumnom roku. Naime, u konkretnom slučaju u pitanju je spor iz radnog odnosa radi poništaja rešenja o otkazu ugovora o radu koji je po svojoj prirodi hitan i od egzistencijalnog značaja za tužioca, pa iako je u pitanju relativno složen postupak koji traži izvođenje odgovarajućih dokaza izloženo neažurno postupanje suda bez opravdanih razloga i doprinosa predlagača dugotrajnosti postupka protivno zakonom utvrđenim rokovima vodi povredi prava na koju osnovano ukazuje predlagač.

Prilikom zauzimanja ovakvog stava ovaj sud je cenio i praksu Evropskog suda za lјudska prava prema kojoj samo ona kašnjenja i odugovlačenja koja se mogu pripisati sudovima i drugim državnim organima mogu dovesti do zaklјučka o nepoštovanju prava na suđenje u razumnom roku (presuda Evropskog suda za lјudska prava Proszak protiv Polјske, od 16. decembra 1997. godine, stav 40.), ovaj Apelacioni sud je ocenio da se opisano postupanje prvostepenog suda u periodu od tužbe do podnošenja zahteva predlagača može smatrati neefikasnim i nedelotvornim, budući da je sud u toku celokupnog trajanja označenog dela postupka nije preduzimao radnje u cilјu raspravlјanja spornih činjenica i okončanja spora. Isti stav iskazan je i u Ustavnoj odluci br. Už-1971/2015 od 11.06.2015. godine.

Na potvrdu ovog stava ukazuje kako praksa suda u Strazburu (Čižiškova protiv Srbije od 19.01.2010. godine, Simić protiv Srbije od 24.11.2009. godine, Stanković protiv Srbije od 16.12.2008. godine), tako i praksa Ustavnog suda RS u većem broju svojih odluka (Už-779/2011 od 10.07.2013. godine, Už-2205/2013 od 18.06.2013. godine i Už-1838/2013 od 11.06.2015. godine).

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde
Član 6 | DIC | Vidas protiv Hrvatske
Presuda je povezana sa rešenjem Rev 3108/2019 od 25.10.2019. godine, Vrhovnog kasacionog suda, kojim se odbacuje kao nedozvolјena revizija tužene izjavlјena protiv presude Višeg suda u Vranju Gž 3220/18 od 04.03.2019. godine i odbijaju se zahtevi stranaka za naknadu troškova postupka po reviziji.

Presudom Osnovnog suda u Vranju Prr1 303/17 od 21.03.2018. godine, stavom prvim izreke obavezana je tužena da isplati tužiocu na ime naknade imovinske štete izazvane povredom prava na suđenje u razumnom roku u predmetu Opštinskog suda, sada Osnovnog suda u Vranju I 234/17 novčane iznose navedene u ovom stavu izreke, sa zakonskom zateznom kamatom na svaki novčani iznos počev od označenih datuma pa do isplate. Stavom drugim izreke odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtev kojim je tužilac tražio da se obaveže tužena da mu na dosuđeni iznos troškova izvršnog postupka plati zakonsku zateznu kamatu. Presudom Višeg suda u Vranju Gž 3220/18 od 04.03.2019. godine, stavom prvim izreke odbijena je kao neosnovana žalba tužene i potvrđena presuda Osnovnog suda u Vranju Prr1 303/17 od 21.03.2018. godine u stavovima prvom i trećem izreke. Stavom drugim izreke odbijeni su zahtevi stranaka za naknadu troškova drugostepenog postupka.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde
Član 6 | DIC | Y protiv Slovenije
Presuda je povezana sa rešenjem R4k br. 18/15 od 17.06.2015. godine Apelacionog suda u Novom Sadu, kojim se odbija zahtev predlagača K.B. iz B.P. za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku u postupku pred Osnovnim sudom u Loznici kao neosnovan.

Presuda je međutim značajnija u pogledu pravnog stava koji se odnosi na ispitivanje svedoka, budući da je maloletna osoba agresivno ispitivana od strane optuženog čime je sekundarno viktimizovana.
Član 6 | DIC | Živaljević protiv Crne Gore
U javnoj bazi sudske prakse, presuda je povezana sa nekoliko presuda domaćih sudova koje se odnose na zaštitu prava na pravično suđenje i zaštitu prava na suđenje u razumnom roku
Član 6-1 | Bojan Ikić | Anđelković protiv Srbije
Presuda se poziva u žalbi koju je Upravnom sudu podneo žalilac protiv rešenja Republičke izborne komisije.\r\nŽalilac osporava zakonitost ožalbenog rešenja iz svih zakonskih razloga, ukazujući na povrede prava iz člana 32. Ustava Republike Srbije, u smislu paušalne primene prava, suprotno presudi Evropskog suda za lјudska prava Anđelković v. Srbija i na povrede prava na pravno sredstvo iz člana 36. Ustava Republike Srbije, u smislu nedelotvornosti prigovora.\r\nUpravni sud je presudom broj 4 Už 2755/20 od 4.7.2020. usvojio žalbu i poništio rešenje Republičke izborne komisije.\r\nPresuda je dostupna u javnoj bazi sudske prakse na ovde
Član 6-1 | DIC | Anđelković protiv Srbije
Presuda je povezana sa rešenjem R4r 1/2017 od 06.03 2017. godine Apelacionog suda u Novom Sadu, kojim se predlagačima određuje naknada zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde
Član 6-1 | DIC | Blagojević protiv Srbije
Presuda je povezana sa presudom Gž rr 4/2018 od 05.04.2018. Apelacionog suda u Beogradu, kojom se preinačava presuda Prvog osnovnog suda u Beogradu Prr br.69/17 od 13.12.2017. godine u stavu drugom izreke pa se obavezuje tužena Republika Srbija – Treći osnovni sud u Beogradu da tužilјi AA na ime naknade nematerijalne štete zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku isplati presudom navedenu nadoknadu.

Presuda je dostupna u javnoj bazi sudske prakse ovde
Član 6-1 | DIC | Blagojević protiv Srbije
Presuda je povezana sa rešenjem Rž g 6/2018 od 01.06.2018. Apelacionog suda u Beogradu, kojim se odbija kao neosnovana žalba predlagača i potvrđuje rešenje Višeg suda u Beogradu R4p.8/18 od 20.03.2018.godine

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde
Član 6-1 | DIC | Blagojević protiv Srbije
Presuda je povezana sa rešenjem Rž g 5/2016 od 31.10.2016. Apelacionog suda u Novom Sadu, kojim se žalba predlagača se usvaja, pa se rešenje Višeg suda u Sremskoj Mitrovici posl. br. R4p. 4/16 od 8.8.2016. godine preinačuje tako što se utvrđuje da je predlagaču V.Đ. u postupku koji se vodi pred Višim sudom u Sremskoj Mitrovici pod posl. brojem P.32/16 povređeno pravo na suđenje u razumnom roku i nalaže Višem sudu u Sremskoj Mitrovici da navedeni postupak okonča u roku od 4 meseca od dana prijema ovog rešenja.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde

Član 6-1 | DIC | Borović i drugi protiv Srbije
Presuda se navodi u rešenju Gž rr 18/2018 od 12.07.2018. godine Apelacionog suda u Nišu, kojim se ukida presuda Osnovnog suda u Leskovcu 22Prr.641/17 od 21.03.2018. godine u stavu drugom, trećem i četvrtom izreke i u tom delu predmet vraća istom sudu na ponovno suđenje.

Prvostepeni sud u pogledu neimovinske štete, kao satisfakcije tužiocu, ne daje dovolјne i jasne razloge za dosuđenu visinu iste od 400 evra, s obzirom da se pozvao na činjenicu da je postupak stečaja, u kome je tužilac prijavio svoje potraživanje, trajao više godina i da je, pri tome, konstatovao da je to potraživanje za tužioca imalo posebni značaj, jer se radilo o isplati zarade. U konkretnom slučaju prvostepeni sud se u pobijanoj presudi nije rukovodio kriterijumima iz odredbe čl 4. Zakona o zaštiti prava na suđenje u razumnom roku, jer prilikom odlučivanja nije cenio to što je stečajnom postupku, po osnovu koga je tužiocu utvrđena povreda prava, prethodio parnični postupak pred Opštinskim sudom u Leskovcu, a zatim i postupak izvršenja, koji su trajali od 2004 do 2009. godine, kada je otvaren stečajni postupak nad preduzećem u kome je tužilac radio, Elektroindustrija „RUL“ AD, a što je, do okončanja stečajnog postupka decembra 2016 godine, ukupno 12 godina. Takođe, nije cenio ni činjenicu, a koja proističe iz rešenja predsednika Privrednog suda u Leskovcu, da na strani tužioca nije bilo doprinosa za odugovlačenje postupka. (Presuda Međunarodnog suda u Strazburu Stošić protiv Srbije, predstavka 64931/10, Savić protiv Srbije, Borović i dr. protiv Srbije).

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde
Član 6-1 | DIC | Buj protiv Hrvatske
Presuda "Buj protiv Hrvatske" od 1.6.2006. godine povezana je sa nekoliko rešenja domaćih sudova u kojima su sudovi odlučivali o povredi prava na suđenje u razumnom roku
Član 6-1 | DIC | Čižková protiv Srbije
Presuda je citirana u rešenju R4r 8/2016 od 22.02.2016. godine Apelacionog suda u Novom Sadu, kojim se utvrđuje da je predlagaču P.D. iz P. povređeno pravo na suđenje u razumnom roku u postupku koji se vodi pred Osnovnim sudom u Rumi pod. posl. br. 6P1. 153/2013. i nalaže se Osnovnom sudu u Rumi da preduzme odgovarajuće mere da se parnični postupak po tužbi predlagača u predmetu 6P1. 153/2013 okonča u najkraćem roku.

U konkretnom slučaju po oceni ovog suda neažurno postupanje prvostepenog suda propuštanjem da zakaže pripremno ročište u zakonom propisanom roku iz čl. 301. st. 1. ZPP-a (održano nakon 1 godine i 7 meseci od odgovora na tužbu) i u dalјnjem propuštanje zakazivanja ročišta za glavnu javnu raspravu u roku od 30 dana od dana održavanja pripremnog ročišta (održano nakon 4 meseca), sa ročištima na kojima nije izveden nijedan dokaz niti je odlučeno o dokaznim predlozima stranaka protivno članu 315. ZPP-a, uz odlaganje dva ročišta, kao i nepoštovanje utvrđenog vremenskog okvira i odlučivanja koja će dokazna sredstva da izvede na glavnoj raspravi primenom člana 308. stav 3. ZPP-a, isklјučivi su razlog za dugotrajnost postupka po oceni ovog suda, pa i u situaciji kada postupak traje kraće od tri godine a nije doneta prvostepena presuda u konkretnom slučaju dve godine i šest meseci postoji povreda prava na suđenje u razumnom roku. Naime, u konkretnom slučaju u pitanju je spor iz radnog odnosa radi poništaja rešenja o otkazu ugovora o radu koji je po svojoj prirodi hitan i od egzistencijalnog značaja za tužioca, pa iako je u pitanju relativno složen postupak koji traži izvođenje odgovarajućih dokaza izloženo neažurno postupanje suda bez opravdanih razloga i doprinosa predlagača dugotrajnosti postupka protivno zakonom utvrđenim rokovima vodi povredi prava na koju osnovano ukazuje predlagač.

Prilikom zauzimanja ovakvog stava ovaj sud je cenio i praksu Evropskog suda za lјudska prava prema kojoj samo ona kašnjenja i odugovlačenja koja se mogu pripisati sudovima i drugim državnim organima mogu dovesti do zaklјučka o nepoštovanju prava na suđenje u razumnom roku (presuda Evropskog suda za lјudska prava Proszak protiv Polјske, od 16. decembra 1997. godine, stav 40.), ovaj Apelacioni sud je ocenio da se opisano postupanje prvostepenog suda u periodu od tužbe do podnošenja zahteva predlagača može smatrati neefikasnim i nedelotvornim, budući da je sud u toku celokupnog trajanja označenog dela postupka nije preduzimao radnje u cilјu raspravlјanja spornih činjenica i okončanja spora. Isti stav iskazan je i u Ustavnoj odluci br. Už-1971/2015 od 11.06.2015. godine.

Na potvrdu ovog stava ukazuje kako praksa suda u Strazburu (Čižiškova protiv Srbije od 19.01.2010. godine, Simić protiv Srbije od 24.11.2009. godine, Stanković protiv Srbije od 16.12.2008. godine), tako i praksa Ustavnog suda RS u većem broju svojih odluka (Už-779/2011 od 10.07.2013. godine, Už-2205/2013 od 18.06.2013. godine i Už-1838/2013 od 11.06.2015. godine).

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde
Član 6-1 | Crnišanin i druge podnositeljke predstavki protiv Srbije
Evropski sud za ljudska prava je u presudama R.Kačapor i drugi protiv Srbije (2269/06 i 5 drugih od 15.1.2008, stav 97-99, 106-116 i 119-20), Crnišanin i drugi protiv Srbije (35835/05 i 3 druga od 13.1.2009. stav 124) i Stevanović i drugi protiv Srbije (43815/17 i 15 drugih od 27.8.2019. godine) utvrdio dobro uspostavljenju praksu u pogledu pitanja neisplaćenih zarada iz preduzeća u društvenom vlasništvu.
Ove presude smatraju se vodećim presudama kojima se uspostavlja stav Suda i odnosu na pitanje odgovornosti države za dugovanja preduzeća sa većinskim društvenim kapitalom.
Član 6-1 | DIC | Cvetković protiv Srbije
Presuda je povezana sa rešenjem Rev 3041/2019 od 05.09.2019. godine, Vrhovnog kasacionog suda, kojim se odbacuje kao nedozvolјena revizija tužene izjavlјena protiv presude Višeg suda u Vranju Gž 1869/18 od 26.11.2018. godine.

Presudom Osnovnog suda u Vranju Prr1 143/17 od 19.01.2018. godine, stavom prvim izreke, obavezana je tužena da tužiocu AA plati na ime naknade imovinske štete izazvane povredom prava na suđenje u razumnom roku u predmetu Opštinskog, sada Osnovnog suda u Vranju I 629/17 (raniji I 994/09 i I 1266/03) i to na ime glavnog duga zbog neisplaćene naknade zarade za vreme bolovanja i po osnovu razlike zarade iznose za period navedene u tom stavu izreke, zbog neisplaćenog regresa za 2001. godinu i 2002. godinu u traženim iznosima, sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom i na ime troškova parničnog postupka i izvršnog postupka. Stavom drugim izreke je obavezana tužena da tužiocu BB plati na ime naknade imovinske štete izazvane povredom prava na suđenje u razumnom roku u istom predmetu i to na ime glavnog duga zbog neisplaćene razlike zarade pojedinačne iznose navedene u tom stavu izreke, zbog neisplaćenog regresa za 2001. i 2002. godinu u traženom iznosu i na ime troškova parničnog i izvršnog postupka, a stavom trećim izreke je obavezana tužena da tužiocima naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 25.500,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od dana izvršnosti odluke do isplate.
Viši sud u Vranju je, presudom Gž 1869/18 od 26.11.2018. godine, stavom prvim izreke odbio kao neosnovanu žalbu tužene i potvrdio prvostepenu presudu, a stavom drugim izreke je odbio kao neosnovan zahtev tužene za naknadu troškova drugostepenog postupka.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde
Član 6-1 | DIC | Cvetković protiv Srbije
Presuda je povezana sa rešenjem R4r 22/2016 od 28. 10. 2016. Apelacionog suda u Novom Sadu, kojim se odbija prigovor radi ubrzanja postupka i utvrđenja povrede prava na suđenje u razumnom roku u postupku koji je vođen pred Osnovnim sudom u Novom Sadu pod poslovnim brojem P1.3/14.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde
Član 6-1 | DIC | Dejan Živojinović protiv Srbije
Odluka je povezana sa rešenjem R4-r 20/16 od 20.07.2016. godine Apelacionog suda u Novm Sadu, kojom se odbija zahtev predlagača od 09.03.2015. godine za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku kao neosnovan

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde

Član 6-1 | DIC | Dejan Živojinović protiv Srbije
Odluka je povezana sa rešenjem R4r 24/2016 od 06. 02. 2017. godine Apelacionog suda u Novm Sadu, kojom se prigovor predlagača V.Ž. od 20.12.2016. godine radi utvrđenja povrede prava na suđenje u razumnom roku i ubrzanja postupka u predmetu Apelacionog suda u Novom Sadu posl. br. Gž1. 3664/16 odbija se kao neosnovan.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde
Član 6-1 | DIC | Dobrić protiv Srbije
Presuda je povezana sa rešenjem Rev 1242/2011 od 01.12.2011. Vrhovnog kasacionog suda, kojim se odbacuje kao nedozvolјena revizija tužilaca, izjavlјena protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž broj 1687/10 od 07.07.2010. godine.

Presudom Drugog opštinskog suda u Beogradu P br.6028/2006 od 14.05.2008. godine, odbijen je tužbeni zahtev tužilaca kojim su tražili da se obaveže tužena da im isplati na ime naknade nematerijalne štete zbog pretrplјenih duševnih bolova zbog pogibije bliskog srodnika i to: tužilјi AA, supruzi pok GG, iznos od 350.000,00 dinara, tužilјi VV, ćerki pok. GG, iznos od 400.000,00 dinara, i tužiocu BB, sinu pok. GG iznos od 400.000,00 dinara, odnosno ukupno 1.150.000,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom počev od dana presuđenja pa do isplate kao i da naknade troškove parničnog postupka kao neosnovan.

Presudom Apelacionog suda u Beogradu Gž 1687/10 od 07.07.2010. godine, odbijena je žalba tužilaca kao neosnovana i potvrđena presuda Drugog opštinskog suda u Beogradu.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde
Član 6-1 | DIC | Gallardo Sanchez protiv Italije
Presuda u predmetu "Galjardo Sančez protiv Italije" se često citira i u praksi domaćih sudova i u praksi Evropskog suda za ljudska prava, kada se govori o povredi prava na suđenje u razumnom roku.
Član 6-1 | DIC | Grujović protiv Srbije
Presuda je povezana sa rešenjem Ržk br. 5/18 od 13.04.2018. godine Apelacionog suda u Novom Sadu, kojim se odbija žalba punomoćnika predlagača AA, izjavlјena protiv rešenja Višeg suda u Novom Sadu br. R4k 6/17 te se navedeno rešenje Višeg suda u Novom Sadu potvrđuje.

Rešenjem Višeg suda u Novom Sadu br. R4K 6/17 od 19.02.2018.god., odbijen je prigovor AA podnet 19.12.2017.god. na dužinu trajanja predkrivičnog postupka br.Kt-464/2016 VJT u Novom Sadu koji se vodi po krivičnoj prijavi od 20.12.2016.god. sa dopunama 4.01.2017.god. i 27.01.2017.god. Protiv navedenog rešenja žalbu je izjavila predlagač AA, s predlogom da Apelacioni sud u Novom Sadu, predsednik suda, žalbu usvoji i preinači prvostepeno rešenje iz razloga nepotpuno i netačno utvrđenog činjeničnog stanja, jer samo na osnovu pozitivnog rešenja po žalbi i mera koje će, u tom slučaju, doneti neposredno viši javni tužilac, po oceni predlagača u žalbi, postoji šansa da sud u zakonskom roku primenom krivičnog zakona potvrdi ili opovrgne njene tvrdnje.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde.
Član 6-1 | DIC | Hornsby protiv Grčke
Presuda je povezana sa rešenjem Rev 3049/2019 od 02.10.2019. godine, Vrhovnog kasacionog suda, kojim se odbacuje kao nedozvolјena revizija tužene izjavlјena protiv presude Višeg suda u Vranju Gž 2372/18 od 14.03.2019. godine.

Pravnosnažnom presudom Višeg suda u Vranju Gž 2372/18 od 14.03.2019. godine, odbijena je kao neosnovana žalba tužene i potvrđena presuda Osnovnog suda u Vranju Prr1 8/18 od 03.04.2018. godine, kojom je tužena obavezana da tužiocu na ime novčanog obeštećenja za imovinsku štetu izazvanu povredom prava na suđenje u razumnom roku u predmetu Opštinskog, sada Osnovnog suda u Vranju I 383/05, na ime razlike zarade, regresa, troškova parničnog postupka i troškova izvršnog postupka plati iznose bliže navedene u izreci prvostepene presude, sa pripadajućom kamatom, i troškove postupka od 13.500,00 dinara, sa kamatom od izvršnosti do isplate.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde
Član 6-1 | DIC | Hornsby protiv Grčke
Presuda je povezana sa rešenjem Rev 3036/2019 od 18.09.2019. godine, Vrhovnog kasacionog suda, kojim se odbacuje kao nedozvolјena revizija tužene izjavlјena protiv presude Višeg suda u Vranju Gž 2698/18 od 15.04.2019. godine.

Pravnosnažnom presudom Višeg suda u Vranju Gž 2698/18 od 15.04.2019. godine, stavom prvim izreke, odbijena je kao neosnovana žalba tužene i potvrđena presuda Osnovnog suda u Vranju Prr1 122/18 od 22.03.2018. godine. Tom presudom obavezana je tužena da tužilјi na ime naknade imovinske štete izazvane povredom prava na suđenje u razumnom roku u predmetu Osnovnog suda u Vranju I 506/05, na ime razlike zarade i naknade zarade, regresa, troškova parničnog i izvršnog postupka isplati iznose bliže označene u tom stavu izreke, sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, kao i na ime naknade troškova postupka iznos od 13.500,00 dinara, sa zakonskom kamatom od izvršnosti do isplate.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde
Član 6-1 | DIC | Hornsby protiv Grčke
Presuda je povezana sa rešenjem Rev 3011/2019 od 05.09.2019. godine, Vrhovnog kasacionog suda, kojim se odbacuje kao nedozvolјena revizija tužene izjavlјena protiv presude Višeg suda u Vranju Gž 4222/18 od 20.05.2019. godine.

Presudom Osnovnog suda u Vranju Prr1.br. 154/18 od 03.07.2018. godine, stavom prvim izreke, obavezana je tužena da tužilјi isplati na ime naknade imovinske štete izazvane povredom prava na suđenje u razumnom roku u predmetu Osnovnog (ranije Opštinskog) suda u Vranju I.br.1816/09, sada I.br.644/17 i to na ime nenaplaćene zarade i naknade zarade i drugih potraživanja po Sporazumu o regulisanju međusobnih prava i obaveza, sa zakonskom zateznom kamatom počev od 01.07.2008. godine do isplate, na ime troškova parničnog postupka, i na ime troškova izvršnog postupka po rešenju Opštinskog suda u Vranju I.br.1816/09 od 12.11.2009. godine. Stavom drugim izreke, odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtev tužilјe u delu kojim je tražila da se obaveže tužena da joj na ime troškova izvršnog postupka isplati iznos od još 4.182,00 dinara sa traženom zakonskom zateznom kamatom, kao i iznos od 6.000,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom počev od 24.05.2017. godine do isplate, a po zaklјučku I.br.644/17 od 24.05.2017. godine i isplatu zakonske zatezne kamate na dosuđeni iznos od 3.600,00 dinara počev od 12.11.2009. godine do isplate. Stavom trećim izreke, obavezana je tužena da tužilјi nadoknadi troškove parničnog postupka.

Presudom Višeg suda u Vranju Gž 4222/18 od 20.05.2019. godine, stavom prvim izreke, odbijena je kao neosnovana žalba tužene i potvrđena presuda Osnovnog suda u Vranju Prr1.br. 154/18 od 03.07.2018. godine u stavu prvom i trećem izreke. Stavom drugim izreke, odbijeni su zahtevi stranaka za naknadu troškova drugostepenog postupka.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde
Član 6-1 | DIC | Hornsby protiv Grčke
Presuda je povezana sa rešenjem Rev 3107/2019 od 12.09.2019. godine, Vrhovnog kasacionog suda, kojim se odbacuje kao nedozvolјena revizija tužene izjavlјena protiv presude Višeg suda u Vranju Gž 4266/18 od 20.05.2019. godine.

Presudom Osnovnog suda u Vranju Prr1 217/18 od 24.04.2018. godine, stavom prvim izreke, obavezana je tužena Republika Srbija - Visoki savet sudstva - Osnovni sud u Vranju da tužilјi AA iz ... plati na ime naknade imovinske štete izazvane povredom prava na suđenje u razumnom roku u predmetu Opštinskog suda, sada Osnovnog suda u Vranju I 714/17 novčane iznose na ime razlike zarade i naknade zarade, kao i troškove vođenog parničnog i izvršnog postupka, bliže navedene u ovom stavu izreke sa zakonskom zateznom kamatom počev od označenih datuma pa do isplate. Stavom drugim izreke, obavezana je tužena da isplati tužilјi na ime naknade troškova parničnog postupka iznos od 13.500,00 dinara, sa zakonskom zateznom kamatom od izvršnosti presude do isplate.

Presudom Višeg suda u Vranju Gž 4266/18 od 20.05.2019. godine, stavom prvim izreke, odbijena je kao neosnovana žalba tužene i potvrđena presuda Osnovnog suda u Vranju Prr1 217/18 od 24.04.2018. godine. Stavom drugim izreke, odbijeni su kao neosnovani zahtevi parničnih stranaka za naknadu troškova drugostepenog postupka.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde
Član 6-1 | DIC | Hornsby protiv Grčke
Presuda je povezana sa rešenjem Rev 3115/2019 od 18.09.2019. godine, Vrhovnog kasacionog suda, kojim se odbacuje kao nedozvolјena revizija tužene izjavlјena protiv presude Višeg suda u Vranju Gž 3604/18 od 15.04.2019. godine.

Presudom Osnovnog suda u Vranju Prr1 153/18 od 21.05.2018. godine, u stavu prvom izreke obavezana je tužena da tužilјi plati na ime novčanog obeštećenja za imovinsku štetu koja joj je izazvana povredom prava na suđenje u razumnom roku u predmetu Opštinskog (sada Osnovnog) suda u Vranju I br. 47/09 po osnovu razlike zarade i naknade zarade za traženi period i na ime regresa za traženi period, iznose i sa zateznom kamatom po datumima dospeća bliže navedenim u izreci i na ime troškova izvršnog postupka po rešenju Opštinskog suda u Vranju I br. 47/09 od 14.01.2009. godine. Stavom drugim izreke odbijen je deo tužbenog zahteva tužilјe za traženu naknadu imovinske štete u vidu troškova izvršnog postupka za veći iznos od dosuđenog iznosa pa do traženog iznosa sa pripadajućom kamatom. Stavom trećim izreke obavezana je tužena da tužilјi na ime troškova parničnog postupka plati iznos od 13.500,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od dana izvršnosti presude pa do isplate.

Viši sud u Vranju je presudom Gž 3604/18 od 15.04.2019. godine odbio kao neosnovanu žalbu tužene i potvrdio presudu Osnovnog suda u Vranju Prr1 153/18 od 21.05.2018. godine u stavu prvom i trećem izreke. Odbijeni su zahtevi tužilјe i tužene za naknadu troškova drugostepenog postupka.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde
Član 6-1 | DIC | Hornsby protiv Grčke
Presuda je povezana sa rešenjem Rev 3082/2019 od 02.10.2019.. godine, Vrhovnog kasacionog suda, kojim se odbacuje kao nedozvolјena revizija tužene izjavlјena protiv presude Višeg suda u Vranju 4949/18 od 07.05.2019. godine.

Presudom Osnovnog suda u Vranju Prr.1. 89/17 od 07.09.2018. godine, obavezana je tužena da tužilјi plati na ime novčanog obeštećenja za imovinsku štetu izazvanu povredom prava na suđenje u razumnom roku u predmetu Opštinskog a sada Osnovnog suda u Vranju I 1039/09; i troškova parničnog postupka, sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom kao u izreci prvostepene presude i troškove izvršnog postupka, dok je stavom drugim izreke, odbijen zahtev za isplatu kamate na dosuđene troškove izvršnog postupka. Stavom trećim izreke, obavezana je tužena da tužilјi na ime troškova parničnog postupka isplati iznos od 25.500,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od izvršnosti do isplate.

Presudom Višeg suda u Vranju Gž 4949/18 od 07.05.2019. godine, stavom prvim izreke, odbijena je kao neosnovana žalba tužene i potvrđena prvostepena presuda u stavu prvom i trećem izreke. Stavom drugim izreke preinačena je prvostepena presuda u pogledu odluke o kamati na glavno potraživanje pa je tužena obavezana da na iznos glavnog potraživanja od 607,28 evra plati kamatu po stopi koju određuje Evropska centralna banka, počev od 01.01.2007. godine, u dinarskoj protivvrednosti na dan isplate prema srednjem kursu Narodne banke Srbije, odbijen je zahtev tužene za naknadu troškova drugostepenog postupka.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde
Član 6-1 | DIC | Hornsby protiv Grčke
Presuda Hornsby veoma je značajna i često citirana iz razloga što u njoj Sud navodi da je neprihvatljivo da pravni sistem država ugovornica dozvoljava da konačne, izvršne sudske odluke ostanu neizvršene na štetu jedne od strana. Pravo je i pravilno da vlasti imaju razuman rok da izaberu najpodesnija sredstva za izvršenje presuda o kojima se radi. U suprotnom, krši se član 6 stav 1 Konvencije.
Član 6-1 | DIC | Horvat protiv Hrvatske
Presuda "Horvat protiv Hrvatske" je u bazi sudske prakse Vrhovnog suda povezana sa više rešenja domaćih sudova u kojima su se domaći sudovi bavili povredom prava na suđenje u razumnom roku.
Član 6-1 | DIC | Iatridis protiv Grčke
Presuda "Iatridis protiv Grčke" cesto je citirana u praksi Evropskog suda za ljudska prava jer se u njoj ESLJP bavio pitanjima gubitka zarade koje je nastalo kao posledica nemogućnosti upravljanja imovinom. Posebno je sporno jer je u pitanju situacija koja se nastavlja i gde država nema uspostavljen pravni lek koji podnosilac može da iskoristi kako bi zaštitio svoja prava.
U drugoj važnoj presudi "Hornsby protiv Grčke", na koju se ESLJP pozvao pri donošenju presude u slučaju "Iatridis", sud Sud navodi da je neprihvatljivo da pravni sistem država ugovornica dozvoljava da konačne, izvršne sudske odluke ostanu neizvršene na štetu jedne od strana. Pravo je i pravilno da vlasti imaju razuman rok da izaberu najpodesnija sredstva za izvršenje presuda o kojima se radi. U suprotnom, krši se član 6 stav 1 Konvencije.
Član 6-1 | DIC | Jovanović protiv Srbije
Presuda je povezana sa rešenjem Ržk br. 6/18 od 26.06.2018. godine Apelacionog suda u Novom Sadu, kojim se odbija žalba punomoćnika predlagača maloletnog AA, izjavlјena protiv rešenja Višeg suda u Novom Sadu br. R4k 2/18 te se navedeno rešenje Višeg suda u Novom Sadu potvrđuje.

Sud nalazi da je pravilno postupio prvostepeni sud kada je našao da treba odbiti kao neosnovan prigovor radi ubrzanja postupka podnet od strane punomoćnika predlagača maloletnog AA. S tim u vezi, u prvostepenom rešenju su navedeni jasni, valјani i dovolјni razlozi, iz kojih proističe da nije došlo do povrede prava na suđenje u razumnom roku u odnosu na navedenog predlagača

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde.
Član 6-1 | DIC | Kalashnikov protiv Rusije
U predmetu "Kalashnikov protiv Rusije" je utvrđena povreda članova 3, 5 i 6 jer je podnosiocu produžavan pritvor više puta dok je predmet mirovao. Suštinski predmet se odnosi na dužinu trajanja postupka, dužinu produženja pritvora i uslove u pritvoru.
Član 6-1 | DIC | Kozlica protiv Hrvatske
Presuda je povezana sa rešenjem Ržr 6/16 od 07.11.2016. Apelacionog suda u Novom Sadu, kojim se žalba predlagača D.V. iz N.S. u postupku radi zaštite prava na suđenje u razumnom roku pred Višim sudom u Novom Sadu poslovni broj P1.172/14 odbija i rešenje Višeg suda u Novom sadu potvrđuje.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde
Član 6-1 | DIC | Krndija i drugi protiv Srbije
Presuda je povezana sa rešenjem R4r 4/2018 od 26. 03. 2018. Apelacionog suda u Kragujevcu, kojim se odbija prigovor podnosioca AA kojim je tražila utvrđivanje povrede prava na suđenje u razumnom roku u predmetu Osnovnog suda u Užicu P1-333/17 u radnom sporu.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde

Član 6-1 | DIC | Kurdov i Ivanov protiv Bugarske
Presuda je povezana sa rešenjem R4k 4/2016 od 29. 06. 2016. Apelacionog suda u Novom Sadu, kojim se odbija kao neosnovan zahtev predlagača D.B. iz I. za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku u postupku pred Višim sudom u Šapcu u predmetu posl.br. K-10/13 i kojim se takođe odbija zahtev predlagača da se Osnovnom sudu u Sremskoj Mitrovici odredi rok u kome će se okončati postupak u predmetu K 128/14.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde
Član 6-1 | DIC | Mamič protiv Slovenije br.2
U javnoj bazi sudske prakse presuda je povezana više rešenja Apelacionog suda u Novom Sadu, kojima se odbijaju prigovori podneti radi ubrzanja postupka podneti radi zaštite prava na suđenje u razumnom roku.
Član 6-1 | DIC | Marinković protiv Srbije
Presuda je povezana sa presudom Gžrr. 111/19 od 24.10.2019. Apelacionog suda u Novom Sadu, po tužbi A.A. radi naknade štete zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku izjavlјenoj protiv presude Osnovnog suda u Zrenjaninu 23 P. 1290/2017 od 23.05.2019. godine, kojom se želba delimično usvaja, i delimično odbija u odnosu na predmetnu ožalbenu presudu Osnovnog suda u Zrenjaninu.

Presuda je dostupna u javnoj bazi sudske prakse ovde

Član 6-1 | DIC | Marinković protiv Srbije
Presuda je povezana sa rešenjem R4r 1/2017 od 06.03 2017. godine Apelacionog suda u Novom Sadu, kojim se predlagačima određuje naknada zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde
Član 6-1 | DIC | Marinković protiv Srbije
Presuda je povezana sa rešenjem R4g 3/16 od 08.02.2016. Apelacionog suda u Novom Sadu, kojim se utvrđuje da je podnosiocu zahteva povređeno pravo na suđenje u razumnom roku u postupku pred Osnovnim sudom u Novom Sadu, broj P. 3233/08.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde
Član 6-1 | DIC | Marinković protiv Srbije
Presuda je povezana sa rešenjem Rev 3013/2019 od 25.10.2019. godine, Vrhovnog kasacionog suda, kojim se odbacuje kao nedozvolјena revizija tužene izjavlјena protiv presude Višeg suda u Vranju Gž 2889/18 od 22.03.2019. godine.

Presudom Osnovnog suda u Vranju Prr1 267/18 od 16.04.2018. godine, stavom prvim izreke obavezana je tužena Republika Srbija, Osnovni sud u Vranju, da isplati tužilјi na ime naknade imovinske štete izazvane povredom prava na suđenje u razumnom roku u predmetu Opštinskog suda, sada Osnovnog suda u Vranju I 1882/10 novčane iznose navedene u ovom stavu izreke, sa zakonskom zateznom kamatom na svaki novčani iznos počev od označenih datuma pa do isplate. Stavom drugim izreke odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtev kojim je tužilјa tražila da se obaveže tužena da joj na dosuđeni iznos troškova izvršnog postupka plati zakonsku zateznu kamatu počev od 12.04.2010. godine do isplate. Stavom trećim izreke, obavezana je tužena da isplati tužilјi na ime naknade troškova parničnog postupka sa zakonskom zateznom kamatom od izvršnosti presude do isplate.
Presudom Višeg suda u Vranju Gž 2889/18 od 22.03.2019. godine, stavom prvim izreke odbijena je kao neosnovana žalba tužene i potvrđena presuda Osnovnog suda u Vranju Prr1 267/18 od 16.04.2018. godine u stavovima prvom i trećem izreke. Stavom drugim izreke odbijeni su zahtevi stranaka za naknadu troškova drugostepenog postupka.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde

Član 6-1 | DIC | Marinković protiv Srbije
Presuda je povezana sa rešenjem Rev 3042/2019 od 25.10.2019. godine, Vrhovnog kasacionog suda, kojim se odbacuje kao nedozvolјena revizija revizija tužene izjavlјena protiv presude Višeg suda u Vranju Gž 3007/18 od 28.02.2019. godine.

Presudom Osnovnog suda u Vranju Prr1.br. 211/18 od 18.04.2018. godine, stavom prvim izreke, obavezana je tužena da tužilјi isplati na ime naknade imovinske štete izazvane povredom prava na suđenje u razumnom roku u predmetu Osnovnog suda u Vranju I.br.3249/10, i to novčane iznose navedene pod tačkama 1, 2. i 3. u ovom stavu izreke, sa zakonskom zateznom kamatom na svaki novčani iznos dosuđen tačkama 1. i 2. počev od označenih datuma pa do isplate, sve u roku od 8 dana od dana prijema otpravka presude.
Presudom Višeg suda u Vranju Gž 3007/18 od 28.02.2019. godine, stavom prvim izreke, delimično je odbijena kao neosnovana žalba tužene i potvrđena presuda Osnovnog suda u Vranju Prr1.br. 211/18 od 18.04.2018. godine u stavu prvom izreke u pogledu iznosa, kao i u pogledu troškova parničnog postupka u iznosu dinara sa zakonskom zateznom kamatom i troškovima postupka. Stavom trećim izreke, odbijen je zahtev tužene za naknadu troškova drugostepenog postupka.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde

Član 6-1 | DIC | Miheliudakis protiv Grčke
Presuda je povezana sa rešenjem R4k 18/14 od 22.12.2014. Apelacionog suda u Novom Sadu, kojim se odbija zahtev predlagača T.S. zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku i zahtev za naknadu za povredu ovog prava u odnosu na krivični postupak koji se vodio pred Osnovnim sudom u Novom Sadu pod br. K 1357/2012.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde
Član 6-1 | DIC | Milovanović protiv Srbije
Presuda je povezana sa rešenjem Rž g 4/2016 od 27. 07. 2016. Apelacionog suda u Novom Sadu, kojim se odbija žalba predlagača i rešenje Višeg suda u Novom Sadu R4p. 9/2016 od 01.06.2016. godine potvrđuje. Predlagač je 28.04.2016. godine podneo Višem sudu u Novom Sadu prigovor radi ubrzanja postupka u predmetu Višeg suda u Novom Sadu P. 247/2012, navodeći da postupak dugo traje i da je protekao razumni vremenski rok za okončanje postupka.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde

Član 6-1 | DIC | Milovanović protiv Srbije
Presuda je povezana sa rešenjem Rž k 1/2019 od 11. 04. 2019. Apelacionog suda u Novom Sadu, kojim se kao neosnovana odbija žalba punomoćnika predlagača, maloletnih AA i BB, izjavlјena protiv rešenja Višeg suda u Novom Sadu br. R4K 1/19 od 01.03.2019. godine, te se navedeno rešenje potvrđuje.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde

Član 6-1 | DIC | Momčilović i drugi protiv Srbije
Presuda je povezana sa rešenjem R4g 25/2016 od 06.07.2016 godine, Apelacionog suda u Novom Sadu, kojim se odbija zahtev podnosioca zahteva G.V. iz S.K. za utvrđenje da mu je povređeno pravo na suđenje u razumnom roku u predmetu Višeg suda u Novom Sadu Gž. 335/2015 kao i zahtev za dosudu naknade za povredu prava (materijalnu štetu) od 3.000 evra u dinarskoj protivvrednosti po srednjem kursu NBS na dan isplate, na teret Fonda budžetskih sredstava R.S.

G.V. je kao izvršni poverilac, podneo tada nadležnom Opštinskom sudu u Novom Sadu predlog za izvršenje na osnovu verodostojne isprave dana 1.12.2009. godine, a rešenje o dozvoli izvršenja je doneto 11.5.2010. godine. Izvršni dužnik DOO „P.D.t.“ iz N.S. je uložio prigovor protiv rešenja o izvršenju 17.5.2010. godine, pa je isto ukinuto i spis dostavlјen parničnom sudu na odlučivanje. Prvo ročište je u parničnom predmetu Osnovnog suda u Novom Sadu P-56071/10 zakazano za 11.3.2010. godine koje je održano, a sledeće zakazano za 8.6.2011., dakle posle 15 meseci, bez ikakvog razloga za toliko dug rok (postupala je sudija Radmila Nanić). Ročište 8.6.2011. godine nije održano zbog bolesti sudije, a sledeće je zakazano za 14.10.2011. godine koje je održano. Ročište je zakazano za 23.1.2012. godine, na kom su saslušani svedoci. Sledeće ročište je održano 30.4.2012. godine. Rešenjem je određeno veštačenje 23.1.2012. godine, koje je izvršeno 9.3.2012. godine. Održano je sledeće ročište 30.3.2012. godine i na istom nisu izvođeni dokazi, a novo je zakazano za 22.6.2012., a zatim za 28.1.2013. na koje nije pristupio punomoćnik tužioca, pa je sud utvrdio povlačenje tužbe. Spis je po naredbi predsednika suda dodelјen u rad drugom sudiji, Dubravki Knežević. Na ročištu održanom 16.5.2013. godine glavna rasprava je zaklјučena i doneta presuda, koja je ispravlјena rešenjem od 25.6.2013. godine. Po žalbi tuženih, od 3.7.2013., spis je dostavlјen na odlučivanje Apelacionom sudu u Novom Sadu, koji je rešenjem od 17.10.2013., presudu ukinuo i predmet vratio na ponovno suđenje. Osnovni sud je doneo rešenje kojim je odbio predlog tuženih za obustavu postupka, od 15.11.2013., na koje su tuženi izjavili žalbe, 29.11.2013. i 10.12.2013. godine. Spis je na odlučivanje o žalbama dostavlјem Višem sudu u Novom Sadu 4.2.2014. godine. Odlučeno je rešenjem suda od 30.9.2014. godine (ukidanje rešenja) koje je dostavlјeno tužiocu 31.10.2014. godine. Dana 24.10.2014. Osnovni sud u Novom Sadu doneo je rešenje kojim je ukinuo rešenje o izvršenju Iv. 8935/10 od 11.5.2010. godine i utvrdio povlačenje tužbe. Ovo rešenje je primio punomoćnik tužioca dana 26.1.2015. i izjavio žalbu protiv rešenja 6.2.2015. godine. Spis je po žalbi dostavlјen Višem sudu u Novom Sadu 2.3.2015. godine. Viši sud je po ovoj žalbi odlučivao 23.3.2016. godine i spis dostavio Osnovnom sudu u Novom Sadu 31.3.2016. godine.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde
Član 6-1 | DIC | Novosel protiv Crne Gore
Pri donošenju odluke, Sud se pozvao na odluke u vodećim predmetima, Siništaj protiv Crne Gore i Stakić protiv Crne Gore, u kojima je već utvrdio povredu u odnosu na pitanja koja je razmatrao u presudi Novosel protiv Crne Gore.
Član 6-1 | DIC | Oršuš i drugi protiv Hrvatske
Presuda je povezana sa više presuda u javnoj bazi sudske prakse Vrhovnog suda, koje se odnose na pitanja povrede prava na suđenje u razumnom roku
Član 6-1 | DIC | Osmanović protiv Hrvatske
Presuda se poziva u presudi Upravnog suda broj 24 U 17476/17 od 10.7.2018. u kontekstu neophodnosti obrazlaganja sudske presude.\r\nU ovoj presudi, odbija se tužba kojom tužilac pobija zakonitost osporenog zaključka zbog nepravilne primene zakona, nepostupanja po pravilima postupka, netačno utvrđenog činjeničnog stanja kao i prekoračenja granice zakonskog ovlašćenja.\r\nPresuda je dostupna u javnoj bazi sudske prakse na ovde
Član 6-1 | DIC | O’Sullivan McCarthy Mussel Development Ltd protiv Irske
Presuda je u bazi sudske prakse Vrhovnog suda direktno povezana sa više rešenja sudova u kojima je odlučivano o zaštiti prava na suđenje u razumnom roku.
Član 6-1 | DIC | Rakić i drugi protiv Srbije
Vrhovni sud Srbije, na sednici održanoj 05.06.2008. gdoine, odlučujući o reviziji tužioca izjavljenoj proitv presude Okružnog suda u Beogradu Gž.I 241/08 od 18.01.2008. godine, doneo je odluku da se presuda Okružnog suda u Beogradu Gž I 241/08 i presuda Prvog opštinskog suda u Beogradu P. 7130/06 preinačuje.

Rešenje Rev.429/08, anonimizirano u skladu sa Pravilnikom, može se preuzeti sa adrese
ovde
Član 6-1 | DIC | Ristić protiv Srbije
Presuda je povezana sa rešenjem R4k 2/2018 od 26.02.2018. Apelacionog suda u Novom Sadu, kojim se odbija žalba punomoćnika predlagača AA i BB izjavlјena protiv rešenja Višeg suda u Subotici br. R4K. 2/17 od 17.01.2018. godine, te se navedeno rešenje Višeg suda u Subotici potvrđuje.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde
Član 6-1 | DIC | Ristić protiv Srbije
Presuda je povezana sa rešenjem R4k 3/2018 od 05.03.2018. Apelacionog suda u Novom Sadu, kojim se odbija žalba punomoćnika predlagača AA izjavlјena protiv rešenja Višeg suda u Subotici br. R4K. 1/18 od 24.01.2018. godine, te se navedeno rešenje Višeg suda u Subotici potvrđuje.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde
Član 6-1 | DIC | Ristić protiv Srbije
Presuda je povezana sa rešenjem R4k 40/2015 od 31. 03. 2016. Apelacionog suda u Novom Sadu, kojim se utvrđuje da je predlagaču AA povređeno pravo na suđenje u razumnom roku u postupku pred Osnovnim sudom u Sremskoj Mitrovici, u predmetu posl.br. K 1402/10.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde
Član 6-1 | DIC | Ristić protiv Srbije
Presuda je povezana sa rešenjem R4k 41/2015 od 14. 01. 2016. Apelacionog suda u Novom Sadu, kojim se utvrđuje da je predlagaču AA povređeno pravo na suđenje u razumnom roku u postupku pred Osnovnim sudom u Loznici, u predmetu posl.br. 2K-558/13 (ranije K 305/10).

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde
Član 6-1 | DIC | Ristić protiv Srbije
Presuda je povezana sa rešenjem R4k 1/2016 od 08.02.2016. Apelacionog suda u Novom Sadu, kojim se odbija zahtev podnosioca - oštećenog kao tužioca T.B. iz L. podnet 31.12.2015 za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku i za naknadu za povredu navedenog prava u predmetu Osnovnog suda u Loznici, u predmetu posl.br. 1 K-70/15.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde
Član 6-1 | DIC | Riđić i drugi protiv Srbije
Presuda je povezana sa rešenjem Rev 3110/2019 od 25.09.2019. Vrhovnog kasacionog suda, kojim se odbacuje kao nedozvolјena revizija tužene izjavlјena protiv presude Višeg suda u Vranju Gž 3010/18 od 28.12.2018. godine.

Presudom Osnovnog suda u Vranju Prr1 305/18 od 09.05.2018. godine, stavom prvim izreke obavezana je tužena da tužiocu plati na ime novčanog obeštećenja za imovinsku štetu koja je izazvana povredom prava na suđenje u razumnom roku u predmetu Osnovnog suda u Vranju I 229/05 i to: a) na ime zarade i naknade zarade u periodu od decembra 2002. godine do februara 2003. godine ukupno 12.500,00 dinara u mesečnim iznosima i sa zakonskom zateznom kamatom bliže određenim ovim stavom izreke; b) na ime regresa za 2002. godinu od 13.865,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom počev od 31.12.2002. godine do konačne isplate; v) na ime troškova parničnog postupka 11.884,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom počev od 10.09.2003. godine do konačne isplate i g) na ime troškova izvršnog postupka 3.480,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom počev od 17.02.2005. godine, počev od izvršnosti pa do konačne isplate. Stavom drugim izreke obavezana je tužena da tužiocu naknadi troškove parničnog postupka od 13.500,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od izvršnosti presude pa do isplate.

Presudom Višeg suda u Vranju Gž 3010/18 od 28.12.2018. godine, stavom prvim izreke odbijena je kao neosnovana žalba tužene i prvostepena presuda potvrđena u stavu prvom izreke pod a), b), v) i pod g) u pogledu glavnog potraživanja na ime troškova izvršenja od 3.480,00 dinara i u stavu drugom izreke. Stavom drugim izreke preinačena je prvostepena presuda u stavu prvom izreke pod g) u pogledu odluke o kamati na troškove izvršnog postupka, te jeobavezana tužena da tužiocu na troškove izvršnog postupka od 3.480,00 dinara plati zakonsku zateznu kamatu počev od 19.03.2018. godine, kao dana podnošenja tužbe, pa do konačne isplate, dok je odbijen zahtev tužioca za isplatu zakonske zatezne kamate na troškove izvršnog postupka za period od 17.02.2005. godine do 18.03.2018. godine. Stavom trećim izreke odbijeni su zahtevi tužioca i tužene za naknadu troškova drugostepenog postupka

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde
Član 6-1 | DIC | Riđić i drugi protiv Srbije
Presuda je povezana sa rešenjem R4r 1/2017 od 06.03 2017. godine Apelacionog suda u Novom Sadu, kojim se predlagačima određuje naknada zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde
Član 6-1 | DIC | Riđić i drugi protiv Srbije
Presuda je povezana sa rešenjem Rev 3044/2019 od 25.09.2019. Vrhovnog kasacionog suda, kojim se odbacuje kao nedozvolјena revizija tužene izjavlјena protiv presude Višeg suda u Vranju Gž 3531/18 od 27.03.2019. godine.

Presudom Osnovnog suda u Vranju Prr1 293/18 od 21.05.2018. godine, stavom prvim izreke obavezana je tužena da tužilјi, na ime naknade štete izazvane povredom prava na suđenje u razumnom roku u predmetu Osnovnog suda u Vranju I-26/09, plati ukupno 168.961,92 dinara i to na ime neisplaćene razlike zarade i naknade zarade, na ime jednokratne novčane naknade, kao i troškova parničnog postupka i troškova izvršenja, u pojedinačnim iznosima po navedenim osnovima i sa zakonskom kamatom, sve bliže određeno ovim stavom izreke. Stavom drugim izreke obavezana je tužena da tužilјi naknadi troškove parničnog postupka od 13.500,00 dinara sa zakonskom kamatom od izvršnosti presude do isplate.
Presudom Višeg suda u Vranju Gž 3531/18 od 27.03.2019. godine, stavom prvim izreke izreke žalba tužene je odbijena, kao neosnovana i prvostepena odluka potvrđena, dok su stavom drugim izreke odbijeni zahtevi parničnih stranaka za naknadu troškova drugostepenog postupka.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde
Član 6-1 | DIC | Riđić i drugi protiv Srbije
Presuda je povezana sa rešenjem Rev 3099/2019 od 02.10.2019. Vrhovnog kasacionog suda, kojim se odbacuje kao nedozvolјena revizija tužene izjavlјena protiv presude Višeg suda u Vranju Gž 3482/18 od 27.03.2019. godine.

Presudom Osnovnog suda u Vranju Prr1 90/18 od 11.05.2018. godine, obavezana je tužena da tužilјi isplati na ime novčanog obeštećenja za imovinsku štetu koja joj je izazvana povredom prava na suđenje u razumnom roku u predmetu opštinskog, sada Osnovnog suda u Vranju I 639/17 (raniji broj I 1788/09) i to na ime razlike zarade i naknade zarade zaklјučno sa obračunskim mesecom decembrom 2003.godine po Sporazumu o regulisanju međusobnih prava i obaveza po osnovu rada u iznosu od 71.229,79 dinara sa zakonskom zateznom kamatom počev od 01.03.2009.godine do konačne isplate; na ime troškova parničnog postupka 26.100,00 dinara, što iznosi ½jedn u idealnu polovinu od ukupnih troškova sa zakonskom zateznom kamatom počev od 24.06.2009.godine do konačne isplate i na ime troškova izvršnog postupka 3.600,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom počev od 11.05.2018.godine kao dana presuđenja do konačne isplate, dok je tužbeni zahtev preko dosuđenih iznosa odbijen. Stavom drugim izreke obavezana je tužena da tužilјi naknadi troškove parničnog postupka. Presudom Višeg suda u Vranju Gž 3482/18 od 27.03.2019. godine, odbijena je kao neosnovana žalba tužene i potvrđena prvostepena presuda u usvajajućem delu stava prvog i u stavu drugom izreke. Stavom drugim izreke, odbijeni su kao neosnovani zahtevi tužene i tužilјe za naknadu troškova drugostepenog postupka, kao neosnovani.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde
Član 6-1 | DIC | Riđić i drugi protiv Srbije
Presuda je povezana sa rešenjem Rev 3012/2019 od 12.09.2019. Vrhovnog kasacionog suda, kojim se odbacuje kao nedozvolјena revizija tužene izjavlјena protiv presude Višeg suda u Vranju Gž 4069/18 od 27.05.2019. godine.

Presudom Osnovnog suda u Vranju Prr1 352/18 od 17.07.2018. godine, stavom prvim izreke, obavezana je tužena Republika Srbija da tužilјi AA iz ... plati na ime naknade imovinske štete izazvane povredom prava na suđenje u razumnom roku u predmetu Osnovnog suda u Vranju I 1526/09 novčane iznose bliže navedene u ovom stavu izreke sa zakonskom zateznom kamatom počev od označenih datuma pa do isplate. Stavom drugim izreke, obavezana je tužena da isplati tužilјi na ime naknade troškova parničnog postupka iznos od 13.500,00 dinara, sa zakonskom zateznom kamatom od izvršnosti presude do isplate. Presudom Višeg suda u Vranju Gž 4069/18 od 27.05.2019. godine, stavom prvim izreke, odbijena je kao neosnovana žalba tužene i potvrđena presuda Osnovnog suda u Vranju Prr1 352/18 od 17.07.2018. godine u stavu prvom izreke u pogledu glavnog potraživanja i zakonske zatezne kamate na troškove parničnog postupka i u stavu drugom izreke. Stavom drugim izreke, preinačena je prvostepena presuda u delu odluke o kamati na iznos od 590 evra, tako što je obavezana tužena da na ovaj iznos plati tužilјi kamatu po stopi Evropske centralne banke počev od 01.01.2009. godine do isplate, u dinarskoj protivvrednosti na dan isplate po srednjem kursu NBS. Stavom trećim izreke, odbijen je kao neosnovan zahtev tužene za naknadu troškova drugostepenog postupka

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde
Član 6-1 | DIC | Riđić i drugi protiv Srbije
Presuda je povezana sa rešenjem Rev 3020/2019 od 18.09.2019. Vrhovnog kasacionog suda, kojim se odbacuje kao nedozvolјena revizija tužene izjavlјena protiv presude Višeg suda u Vranju Gž 3488/18 od 15.04.2019. godine.

Pravnosnažnom presudom Višeg suda u Vranju Gž 3488/18 od 15.04.2019. godine, stavom prvim izreke, odbijena je kao neosnovana žalba tužene i potvrđena presuda Osnovnog suda u Vranju Prr1 329/18 od 25.05.2018. godine. Tom presudom obavezana je tužena da tužilјi na ime novčanog obeštećenja za imovinsku štetu izazvanu povredom prava na suđenje u razumnom roku, u predmetu Osnovnog suda u Vranju I 420/08, na ime razlike zarade, troškova parničnog i izvršnog postupka isplati iznose bliže označene u tom stavu izreke, sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, kao i na ime naknade troškova postupka iznos od 13.500,00 dinara, sa zakonskom kamatom od izvršnosti do isplate.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde
Član 6-1 | DIC | Savić i drugi protiv Srbije
Presuda se navodi u rešenju Gž rr 18/2018 od 12.07.2018. godine Apelacionog suda u Nišu, kojim se ukida presuda Osnovnog suda u Leskovcu 22Prr.641/17 od 21.03.2018. godine u stavu drugom, trećem i četvrtom izreke i u tom delu predmet vraća istom sudu na ponovno suđenje.

Prvostepeni sud u pogledu neimovinske štete, kao satisfakcije tužiocu, ne daje dovolјne i jasne razloge za dosuđenu visinu iste od 400 evra, s obzirom da se pozvao na činjenicu da je postupak stečaja, u kome je tužilac prijavio svoje potraživanje, trajao više godina i da je, pri tome, konstatovao da je to potraživanje za tužioca imalo posebni značaj, jer se radilo o isplati zarade. U konkretnom slučaju prvostepeni sud se u pobijanoj presudi nije rukovodio kriterijumima iz odredbe čl 4. Zakona o zaštiti prava na suđenje u razumnom roku, jer prilikom odlučivanja nije cenio to što je stečajnom postupku, po osnovu koga je tužiocu utvrđena povreda prava, prethodio parnični postupak pred Opštinskim sudom u Leskovcu, a zatim i postupak izvršenja, koji su trajali od 2004 do 2009. godine, kada je otvaren stečajni postupak nad preduzećem u kome je tužilac radio, Elektroindustrija „RUL“ AD, a što je, do okončanja stečajnog postupka decembra 2016 godine, ukupno 12 godina. Takođe, nije cenio ni činjenicu, a koja proističe iz rešenja predsednika Privrednog suda u Leskovcu, da na strani tužioca nije bilo doprinosa za odugovlačenje postupka. (Presuda Međunarodnog suda u Strazburu Stošić protiv Srbije, predstavka 64931/10, Savić protiv Srbije, Borović i dr. protiv Srbije).

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde
Član 6-1 | DIC | Scordino protiv Italije
U bazi sudske prakse Vrhovnog suda, presuda je povezana sa više rešenja apelacionih sudova i rešenja VKS u kojima je odlučivano o zaštiti prava na suđenje u razumnom roku.
Ova presuda je veoma značajna u praksi ESLJP i imala je veliki uticaj na razvoj sudske prakse o pravu na suđenje u razumnom roku i na efikasnost pravnih sredstava u državama članicama Saveta Evrope.
Sud je istakao da države imaju pozitivnu obavezu da obezbede da sudski postupci traju razumno dugo i da postoji delotvorno domaće pravno sredstvo kojim se može zaštititi to pravo.
Ovo je jedna od najznačajnijih “pilot” presuda u praksi ESLJP i koristi se kao osnova za rešavanje velikog broja sličnih slučajeva (tzv. “repetitivnih predstavki”) iz Italije i drugih zemalja gde je postojao sličan problem. Zahvaljujući ovoj presudi u ovim državama je došlo do promene zakonske regulative koja je donela reformu pravnog sistema kako bo se sudski postupci ubrzali, stvorili efikasni mehanizmi naknade za povredu prava na suđenje u razumnom roku i sprečilo gomilanje predmeta pred ESLJP.
Sudovi i zakonodavstva zemalja bivše Jugoslavije (npr. Srbija, Hrvatska, BiH) su preuzeli principe iz presude Scordino i uveli domaće mehanizme za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku. U Srbiji je donet Zakon o zaštiti prava na suđenje u razumnom roku i uvedeno je pravo na pritužbu i naknadu zbog dužine postupka.
Član 6-1 | DIC | Sokolov i drugi protiv Srbije
Odluka je povezana sa rešenjem Rev 3019/2019 od 02.10.2019. godine, Vrhovnog kasacionog suda, kojim se odbacuje kao nedozvolјena revizija tužene izjavlјena protiv presude Višeg suda u Vranju Gž 4065/18 od 20.05.2019. godine.

Presudom Osnovnog suda u Vranju Prr1 130/18 od 03.07.2018. godine, stavom prvim izreke obavezana je tužena da tužiocu na ime naknade imovinske štete koja je izazvana povredom prava na suđenje u razumnom roku u predmetu opštinskog, sada Osnovnog suda u Vranju I 604/05, sada pod I 173/17 isplati novčane iznose bliže opisane u tom delu izreke na ime neplaćene razlike zarade i naknade zarade po mesecima sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od dana dospeća, na ime regresa za godišnji odmor za 2001. i 2002.godinu, kao i na ime troškova parničnog i izvršnog postupka. Stavom drugim izreke preko dosuđenih iznosa tužbeni zahtev je odbijen. Stavom trećim izreke obavezana je tužena da tužiocu naknadi troškove parničnog postupka.
Presudom Višeg suda u Vranju Gž 4065/18 od 20.05.2019. godine, odbijena je kao neosnovana žalba tužene i potvrđena prvostepena presuda

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde
Član 6-1 | DIC | Šorgić protiv Srbije
Presuda je povezana sa rešenjem R4g 193/2014 od 14.07.2014. godine, Apelacionog suda u Novom Sadu, kojim se odbija zahtev predlagača za dosudu tražene novčane naknade po podnetom zahtevu za zaštitu prava na suđenje u razumnom rok u parničnom postupku koji se vodi pred Osnovnim sudom u Loznici pod brojem P. 2073/10.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde
Član 6-1 | DIC | Šorgić protiv Srbije
Presuda je povezana sa rešenjem R4g 194/2014 od 03.11.2014. godine, Apelacionog suda u Novom Sadu, kojim se odbija zahtev predlagača L. M. kojim je traženo da sud utvrdi da je predlagaču povređeno pravo na suđenje u razumnom roku u postupku koji se vodi pred Osnovnim sudom u Novom Sadu, broj P.7332/10 i isplati naknada u iznosu od 200.000,00 dinara.

U zahtevu navodi da pred Osnovnim sudom u Novom Sadu, pod brojem P.8332/10, po tužbi M. M., M. B. i Ž. B. od 27.01.2010. godine, teče parnica protiv ovde predlagača kao tužene, radi utvrđenja ništavosti ugovora o doživotnom izdržavanju i pismenog zaveštanja pred svedocima, koji je zaklјučio odnosno sačinio njihov sada pokojni otac M. N., a kojima je svu svoju imovinu ostavio kćerki L. M. (ovde predlagaču). Od podnošenja tužbe održano je 14 ročišta, saslušane su parnične stranke i brojni svedoci, te određeno medicinsko veštačenje od strane S. m. o. M. f. u N. S. na okolnost utvrđivanja da li je, na dan zaklјučenja ugovora i sačinjenja zaveštanja, bila izvesna smrt M. N., a sve obzirom na njegovo tadašnje zdravstveno stanje. Kako tužioci nisu bili zadovolјni nalazom i mišlјenjem veštaka sud je na njihov predlog (21.6.2013. godine) odredio drugo, kontrolno veštačenje od strane M. f. u B. na iste okolnosti. Obzirom da do podnošenja zahteva predlagača sudu nije doneta prvostepena odluka, napred navedenim postupanjem suda je povređeno pravo predlagača na pravično suđenje odnosno suđenje u razumnom roku.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde
Član 6-1 | DIC | Stošić protiv Srbije
Presuda se navodi u rešenju Gž rr 18/2018 od 12.07.2018. godine Apelacionog suda u Nišu, kojim se ukida presuda Osnovnog suda u Leskovcu 22Prr.641/17 od 21.03.2018. godine u stavu drugom, trećem i četvrtom izreke i u tom delu predmet vraća istom sudu na ponovno suđenje.

Prvostepeni sud u pogledu neimovinske štete, kao satisfakcije tužiocu, ne daje dovolјne i jasne razloge za dosuđenu visinu iste od 400 evra, s obzirom da se pozvao na činjenicu da je postupak stečaja, u kome je tužilac prijavio svoje potraživanje, trajao više godina i da je, pri tome, konstatovao da je to potraživanje za tužioca imalo posebni značaj, jer se radilo o isplati zarade. U konkretnom slučaju prvostepeni sud se u pobijanoj presudi nije rukovodio kriterijumima iz odredbe čl 4. Zakona o zaštiti prava na suđenje u razumnom roku, jer prilikom odlučivanja nije cenio to što je stečajnom postupku, po osnovu koga je tužiocu utvrđena povreda prava, prethodio parnični postupak pred Opštinskim sudom u Leskovcu, a zatim i postupak izvršenja, koji su trajali od 2004 do 2009. godine, kada je otvaren stečajni postupak nad preduzećem u kome je tužilac radio, Elektroindustrija „RUL“ AD, a što je, do okončanja stečajnog postupka decembra 2016 godine, ukupno 12 godina. Takođe, nije cenio ni činjenicu, a koja proističe iz rešenja predsednika Privrednog suda u Leskovcu, da na strani tužioca nije bilo doprinosa za odugovlačenje postupka. (Presuda Međunarodnog suda u Strazburu Stošić protiv Srbije, predstavka 64931/10, Savić protiv Srbije, Borović i dr. protiv Srbije).

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde
Član 6-1 | DIC | Strain i drugi protiv Rumunije
U javnoj bazi sudske prakse, presuda je povezana sa odlukama domaćih sudova koje se odnose na povredu prava na suđenje u razumnom roku
Član 6-1 | DIC | Sukobljević protiv Hrvatske
Presuda je povezana sa rešenjem R4g 21/2016 od 09.05.2016. godine, Apelacionog suda u Novom Sadu, kojim se odbija zahtev predlagača da se utvrdi da im je povređeno pravo na pravično suđenje.

Dana 2.4.2015. godine predlagači M.S1., M.S.2 i N.B. su, putem punomoćnika, podneli Višem sudu u Novom Sadu zahtev za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku u kom navode da je pred Osnovnim sudom u Novom Sadu u toku postupak po tužbi N.I. protiv ovde tuženih u predmetu zavedenom kod Opštinskog suda u Novom Sadu pod br.1968/09 koji je kasnije dodelјen na postupanje drugom sudiji i zaveden pod posl. brojem P-2209/10, da je tužba podneta 6.3.2009. a protivtužba 4.9.2009. a da do dana podnošenja zahteva sporna stvar nije meritorno rešena. Kako je ovim onemogućeno okončanje ostavinskog postupka započetog pred Opštinskim sudom u Novom Sadu pod br. O.3687/02, podnosioci zahteva podnose zahtev kako bi im se omogućila zaštita prava na pravično suđenje garantovano članom 6. st. 1. Evropske konvencije za lјudska prava i osnovne slobode, članom 32. st.1. Ustava RS kao i članom 10. st.1. Zakona o parničnom postupku. Smatraju da se rok od 6 godina nikako ne može smatrati razumnim, da je protek ovog perioda bio sasvim dovolјan da sud optimalno razmotri i odluči o pravu stranaka, pa kako to nije učinjeno, stranke su izložene pravnoj neizvesnosti i nesigurnosti, ali i visokim finansijskim troškovima. Kako usled dužine trajanja postupka podnosioci zahteva trpe duševne bolove zbog povrede garantovanog prava na pravično suđenje, predlažu da Viši sud kao nadležni sud donese odluku kao u izreci.
Kod Višeg suda u Novom Sadu ovaj predmet zaveden je pod posl. brojem R4p. 12/15. Nakon uvida u prvostepeni spis, izvršenog 4.6.2015. kada je sačinio i službenu belešku o stanju u spisu, Viši sud u Novom Sadu je rešenjem pod br. R4p. 12/15 dana 9.6.2015. godine doneo rešenje kojim je odbacio zahtev predlagača, obrazlažući ovu odluku činjenicom da je u međuvremenu parnični postupak okončan donošenjem presude Osnovnog suda u Novom Sadu P. 2209/10 od 26.3.2015. godine.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde
Član 6-1 | DIC | Tlimenos protiv Grčke
Presuda je povezana sa rešenjem R4g 17/16 od 13.04.2016. Apelacionog suda u Novom Sadu, kojim se ovaj sud oglašava stvarno nednadležnim za postupnje po prigovoru M.M. iz N.S. radi zaštite prava na suđenje u razumnom roku.
Član 6-1 | DIC | Vidas protiv Hrvatske
Presuda je povezana sa rešenjem Rev 3046/2019 od 28.08.2019. godine, Vrhovnog kasacionog suda, kojim se odbacuje kao nedozvolјena, revizija tužene izjavlјena protiv presude Višeg suda u Vranju Gž 2321/18 od 14.03.2019. godine.

Presudom Osnovnog suda u Vranju Prr1 77/18 od 06.03.2018. godine, stavom prvim izreke, obavezana je tužena da tužilјi isplati na ime novčanog obeštećenja za imovinsku štetu izazvanu povredom prava na suđenje u razumnom roku u predmetu Opštinskog suda u Vranju, sada Osnovnog suda u Vranju I 2276/08 i to: a) na ime razlike zarade i naknade zarade od isplaćene do pripadajuće zaklјučno sa obračunskim mesecom decembrom 2003. godine u iznosu, sa zakonskom zateznom kamatom, b) na ime troškova parničnog postupka, v) na ime troškova izvršnog postupka. Stavom drugim odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtev za isplatu dodatnih troškova, a stavom trećim obavezana je tužena da tužilјi isplati troškove postupka. Presudom Višeg suda u Vranju Gž 2321/18 od 14.03.2019. godine, stavom prvim izreke, odbijena je kao neosnovana žalba tužene i potvrđena prvostepena presuda u stavu prvom i trećem izreke. Stavom drugim izreke, odbijaju se kao neosnovani zahtevi stranaka za naknadu troškova drugostepenog postupka.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde

Tematski povezani sadržaj u biblioteci Pravosudne akademije

Nastavni materijal

Publikacije