Bujković protiv Crne Gore

Država na koju se presuda odnosi
Crna Gora
Institucija
Evropski sud za ljudska prava
Broj predstavke
40080/08
Stepen važnosti
3
Jezik
Crnogorski
Datum
10.03.2015
Članovi
6
6-1
Kršenje
6
6-1
Nekršenje
nije relevantno
Ključne reči po HUDOC/UN
(Čl. 6) Pravo na pravično suđenje
(Čl. 6) Građanski postupak
(Čl. 6-1) Suđenje u razumnom roku
Tematske ključne reči
VS deskriptori
Zbirke
Sudska praksa
Presuda ESLJP
Veće
Sažetak
Predmet je formiran na osnovu predstavke protiv Crne Gore koju je 31.jula 2008.godine Sudu podneo državljanin Crne Gore g.Vladimir Bujković (podnosilac predstavke).
Podnosilac predstavke rođen je 1972.godine u Sutomoru gde i živi.
Aprila 2000.godine pokrenuo je građanski postupak protiv Opštine Bar u vezi sa jednom zemljišnom parcelom. Nakon ponovljenog postupka u januaru 2003.godine Osnovni sud u Baru je delom presudio u korist podnosioca predstavke. Aprila 2004.godine Viši sud u Podgorici je potvrdio deo ove presude, ali je ukinuo ostatak. Septembra 2004.godine podnosilac predstavke je podneo u isto vreme zahtev za ponovno otvaranje postupka kod Osnovnog suda i zahtev za reviziju kod Vrhovnog suda, oba u odnosu na deo presude koji je potvrđen.
U oktobru 2006.godine Osnovni sud je odbio zahtev da ponovo otvori postupak, a Viši sud je u maju 2008.godine potvrdio tu odluku. U junu 2008.godine Vrhovni sud je odbio zahtev za reviziju.
U oktobru 2008.godine Osnovni sud je spojio ispitivanje ostatka tužbe podnosioca predstavke sa druge dve tužbe koje je on ranije predao. U junu 2009.godine suđenje je počelo ispočetka s obzirom da je predmet dodeljen novom sudiji. Isto se dogodilo u septembru 2009.godine. U novembru iste godine Osnovni sud se oglasio nenadležnim u ovom predmetu i odbacio tužbu. Nakon što je tu odluku ukinuo Viši sud, u martu 2010.godine je postupak pred Osnovnim sudom nastavljen.
Između aprila i avgusta 2010.godine strane su pokušale da postignu poravnanje, ali bezuspešno.
U februaru 2011.godine suđenje je počelo ispočetka s obzirom da je predmet dodeljen novom sudiji. Istog meseca je Osnovni sud presudio protiv podnosioca predstavke, ali je Viši sud u septembru mesecu ukinuo tu odluku. U maju 2012.godine Osnovni sud je ponovo odlučio protiv podnosioca predstavke, a tu presudu su potvrdili Viši sud u oktobru 2012.godine i Vrhovni sud u februaru 2013.godine.
NAVODNE POVREDE ČLANA 6 STAV 1 KONVENCIJE
Podnosilac predstavke žalio se da je dužina postupka pokrenutog 2000.godine nespojiva sa uslovom “razumnog roka” koji se predviđa članom 6 stav 1 Konvencije.
- Pravo na raspravu pred sudom u razumnom roku
Sud je već ranije izrazio stav da se kontrolni zahtev (zahtev za ubrzanje postupka) kadgod je dostupan u skladu sa relevantnim propisima mora smatrati delotvornim pravnim lekom, u odnosu na sve predstavke predate protiv Crne Gore nakon 04.septembra 2013.godine. Kako je ova predstavka podneta Sudu 31.jula 2008.godine, dakle mnogo pre 04.septembra 2013.godine, Sud smatra da podnosilac predstavke u ovom predmetu nije morao da iscrpi ovo konkretno pravno sredstvo. Stoga se prigovor Vlade u tom smislu mora odbiti.
Sud dalje konstatuje da bi tužba za pravično zadovoljenje, da ju je podnosilac predstavke podneo, bila odbačena jer on prethodno nije iskoristio kontrolni zahtev, pravni lek za koji se nije u relevantno vreme smatralo da je delotvoran. Sud takođe zapaža da se od podnosioca predstavke ne može tražiti da u ovoj fazi iskoristi ovo pravno sredstvo, pošto je odavno nastupila zastara za njegovu upotrebu u relevantnom domaćem predmetu.
Sud podseća da ponovno preispitivanje jednog predmeta nakon vraćanja na ponovni postupak može samo po sebi da pokaže ozbiljne nedostatke u sudskom sistemu date države.
Sud utvrđuje da je došlo do povrede člana 6 stav 1 Konvencije.
DRUGE NAVODNE POVREDE KONVENCIJE
Podnosilac predstavke se žalio (a) po članu 6 Konvencije na ishod postupka pred Vrhovnim sudom od juna 2008.godine i (b) na pravičnost i ishod građanskih postupaka koji se trenutno vode pred Višim sudom.
Sud ponavlja da nije njegova funkcija da se bavi greškama u činjenicama ili pravu koje su navodno počinili domaći sudovi ukoliko se time ne krše prava i slobode zaštićene Konvencijom. Prva pritužba je očigledno neosnovana, a druga odbačena kao preuranjena pošto je postupak o kome je reč još uvek u toku pred Višim sudom (grupa postupaka koje je podnosilac pokrenuo marta 2013.godine).
PRIMENA ČLANA 41 KONVENCIJE
- Pravično zadovoljenje oštećenoj stranci
Sud ne vidi uzročno-posledičnu vezu između povrede koja je utvrđena i navodne materijalne štete i stoga odbacuje ovaj zahtev za naknadu. Kako podnosilac predstavke nije podneo zahtev za nematerijalnu štetu Sud je i ne dosuđuje.
Prema sudskoj praksi Suda, podnosilac predstavke ima pravo na naknadu troškova i izdataka samo u meri u kojoj se pokaže da su oni zaista pretrpljeni i da su bili neophodni, te da su bili razumni kada je reč o iznosu.
SUD JEDNOGLASNO:
1. Proglašava pritužbu koja se odnosi na dužinu postupka prihvatljivom, a ostatak predstavke neprihvatljivom;

2. Nalazi da je došlo do povrede člana 6 stav 1 Konvencije;

3. Nalazi:

(a) da tužena država ima da plati podnosiocu predstavke, u roku od tri meseca od datuma na koji ova presuda postane pravnosnažna, 1.020 evra i sav porez koji se na to obračunava podnosiocu predstavke na ime troškova i izdataka;
(b) da se od isteka navedenog roka do isplate iznosa obračunava obična kamata na gore navedeni iznos po stopi koja je jednaka najnižoj kreditnoj stopi Evropske centralne banke tokom zateznog perioda uz dodatak od tri procentna poena;

4. Odbija ostatak zahteva podnosioca predstavke za pravičnom naknadom.