Ranđelović i drugi protiv Crne Gore

Država na koju se presuda odnosi
Crna Gora
Institucija
Evropski sud za ljudska prava
Broj predstavke
66641/10
Stepen važnosti
3
Jezik
Srpski
Datum
19.09.2017
Članovi
2
2-1
Kršenje
2
2-1
Nekršenje
nije relevantno
Ključne reči po HUDOC/UN
(Čl. 2) Pravo na život
(Čl. 2) Pozitivne obaveze
(Čl. 2-1) Efikasna istraga
Tematske ključne reči
zaštita migranata
žrtve krivičnog dela
VS deskriptori
1.2 Član 2. - pravo na život
1.2.3 Nestanak
1.2.6 Žrtve krivičnih dela
1.2.7 Obaveza sprovođenja istrage
Zbirke
Sudska praksa
Presuda ESLJP
Veće
Sažetak
Predmet je pokrenut predstavkom protiv Crne Gore koja je Sudu podneta od strane trinaest državljana Srbije, od kojih je jedan takođe i državljanin Bivše Jugoslovenske Republike Makedonije, dana 23.marta 2011.godine.

Podnosioci predstavke su tvrdili da nije bilo odgovarajuće i efikasne istrage o smrti i/ili nestanku članova njihovih porodica i da odgovorni nisu dovedeni pred lice pravde. Podnosioci predstavke su najbliži rođaci nekoliko Roma koji su preminuli ili nestali. Tokom noći 15.avgusta 1999.godine, oko sedamdeset Roma su se ukrcali na brod “Miss Pat” na crnogorskoj obali sa namerom da se prevezu do Italije. Nekoliko časova kasnije brod je potonuo zbog prevelikog broja putnika. Početkom septembra 1999.godine Osnovni sud u Baru je doneo rešenje o sprovođenju istrage protiv sedam lica zbog osnovane sumnje za nedozvoljeni prelazak državne granice i izazivanje opšte opasnosti. Tokom narednih godina državni organi su preduzimali određene radnje u predmetnom slučaju, da bi krajem jula 2014.godine Viši sud oslobodio optužene zbog nedostatka dokaza. Viši državni tužilac se žalio na tu presudu. U spisima predmeta nema podataka o ishodu žalbe. Uključen je i ombudsman koji je tražio informacije o predmetnom postupku i izrazio stav da krivični postupak u tom predmetu predugo traje.

U junu 2014.godine Vlada je podnela izjašnjenje o prihvatljivosti i osnovanosti. Kada je Sud u novembru 2014.godine pisanim putem podsetio podnosioce predstavke da nisu podneta njihova izjašnjenja i pozvao ih da obaveste Sud da li žele da nastave sa svojom predstavkom, jedino je jedanaesta podnositeljka predstavke postupila u skladu sa zahtevom Suda u datom vremenskom roku (najkasnije do 5.januara 2015.godine). Niko od ostalih podnosilaca nije odgovorio pa je u odnosu na njih Sud smatrao da ne žele da nastave sa predstavkom.

Sud smatra da Vlada nije opravdala dužinu trajanja postupka nakon dana ratifikacije, i da istraga i kasniji krivični postupci nisu u skladu sa zahtevima brzine i efikasnosti, tako da je bilo povrede člana 2 Konvencije.

Sud je usvojio predstavku samo u odnosu na jedanaestu podnositeljku predstavke, i jednoglasno utvrdio povredu procesnih aspekata člana 2 Konvencije. Dosudio joj je određeni iznos na ime nematerijalne štete i troškova postupka, a odbacio ostatak zahteva za pravičnim zadovoljenjem.