Postupak u ovom predmetu je pokrenut predstavkom protiv Republike Hrvatske koju je Sudu podnela hrvatska državljanka gđa Ana Brletić (podnositeljka predstavke), dana 23.juna 2010.godine. U septembru 2011.godine Vlada je obaveštena o predstavci. Podnositeljka predstavke je tvrdila da se domaći sudovi nisu pridržavali načela res judicata pa su tako povredili njeno pravo na pravično suđenje, na osnovu člana 6 stav 1 Konvencije.
Podnositeljka predstavke je rođena 1954.godine i živi u Velikom Grđevcu. Njen suprug E.B. je između 1979. i 15.januara 1999.godine radio za trgovačko društvo V.S., takođe u Velikom Grđevcu. Sredinom marta 1999.godine on je pred Opštinskim sudom u Daruvaru pokrenuo parnični postupak protiv trgovačkog društva tražeći isplatu neisplaćenih plata i ostalih naknada koje mu je društvo navodno dugovalo za period od maja 1998. do januara 1999.godine. Preminuo je u junu 2000.godine. Podnositeljka predstavke i njihovo dvoje dece su oglašeni za jedine naslednike. Prvostepeni sud je presudio u korist oglašenih naslednika preminulog tužioca. Presuda je postala pravnosnažna iste godine, 2002. U septembru 2005.godine društvo je pred Opštinskim sudom u Grubišnom Polju pokrenulo protiv podnositeljke predstavke, kao naslednice pokojnog supruga, parnični postupak za sticanje bez osnova. Društvo je tvrdilo da je iznos dugovan prethodnom tužiocu isplaćen dvaput. Nakon vraćanja na ponovni postupak, sredinom februara 2008.godine prvostepeni sud je presudio u korist društva V.S. Drugostepeni sud je potvrdio ovu odluku. Prihvaćeno je obrazloženje prvostepenog suda koji se pouzdao u tvrdnju tužioca da tokom utuženog perioda prethodnom tužiocu plata nije bila isplaćivana u celosti jer je deo plate bio isplaćivan direktno njegovim poveriocima radi zadovoljenja njihovih zahteva u odnosu na njega. U oktobru 2008.godine podnositeljka predstavke je podnela ustavnu tužbu, ali je Ustavni sud proglasio da je ustavna tužba nedopuštena, kao očigledno neosnovana.
NAVODNA POVREDA ČLANA 6 KONVENCIJE
- Svako ima pravo da sud pravično ispita njegov slučaj.
Sud utvrđuje da je drugi niz postupaka društvu V.S. pružio “drugu priliku” za razmatranje spora koji je već zaključen pravnosnažnom presudom. Dakle, došlo je do povrede člana 6 stav 1 Konvencije.
PRIMENA ČLANA 41 KONVENCIJE
- Pravično zadovoljenje oštećenoj stranci.
Sud utvrđuje da tužena država ima da isplati podnositeljki predstavke određen iznos na ime naknade materijalne štete, na ime naknade nematerijalne štete, na ime naknade troškova i izdataka, a odbija ostatak zahteva podnositeljke predstavke za pravičnim zadovoljenjem.

Preuzmite presudu u pdf formatu

EUROPSKI SUD ZA LJUDSKA PRAVA

PRVI ODJEL

PREDMET BRLETIĆ PROTIV HRVATSKE

(Zahtjev br. 42009/10)

PRESUDA

STRASBOURG

16. siječnja 2014.

Ova će presuda postati konačna pod okolnostima navedenim u članku 44. stavku 2. Konvencije. Može biti podvrgnuta uredničkim izmjenama.

U predmetu Brletić protiv Hrvatske, Europski sud za ljudska prava (Prvi odjel), zasjedajući u vijeću u sastavu:

Isabelle Berro-Lefèvre, predsjednica,
Mirjana Lazarova Trajkovska,
Julia Laffranque,
Linos-Alexandre Sicilianos,
Erik Møse,
Ksenija Turković,
Dmitry Dedov, suci,
i Søren Nielsen, tajnik Odjela

nakon vijećanja zatvorenog za javnost 17. prosinca 2013. donosi sljedeću presudu koja je usvojena ovog datuma:

POSTUPAK

Postupak u ovome predmetu pokrenut je na temelju zahtjeva (br. 42009/10) protiv Republike Hrvatske koji je hrvatska državljanka gđa Ana Brletić (podnositeljica zahtjeva) podnijela Sudu na temelju članka 34. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (Konvencija) dana 23 lipnja 2010.
Podnositeljicu zahtjeva zastupao je g. J. Doneski, odvjetnik iz Garešnice. Hrvatsku Vladu (Vlada) zastupala je njezina zastupnica, gđa Š. Stažnik.
Podnositeljica zahtjeva tvrdila je da se domaći sudovi nisu pridržavali načela res judicata te da su stoga povrijedili njezino pravo na pošteno suđenje na temelju članka 6. stavka 1. Konvencije.
Dana 5. rujna 2011. Vlada je obaviještena o zahtjevu.

ČINJENICE

I OKOLNOSTI PREDMETA

Podnositeljica zahtjeva je rođena 1954. i živi u Velikom Grđevcu.
Suprug podnositeljice zahtjeva B. radio je između 1979. godine i 15. siječnja 1999. godine za trgovačko društvo V.S., također u Velikom Grđevcu.
Dana 15. ožujka 1999. on je pred Općinskim sudom u Daruvaru pokrenuo parnični postupak protiv društva V.S. potražujući isplatu neisplaćenih plaća i ostalih naknada koje mu je društvo navodno dugovalo za razdoblje od svibnja 1998. do siječnja 1999.
Umro je 14. lipnja 2000. Podnositeljica zahtjeva i njihovo dvoje djece proglašeni su njegovim nasljednicima.
Dana 21. svibnja 2002. Općinski sud u Daruvaru utvrdio je na temelju izvješća računovodstvenog vještaka, čija je izrada naložena tijekom postupka, da suprug podnositeljice zahtjeva nije primao punu plaću od svibnja 1998. do siječnja 1999. Stoga je društvu V.S. naložio da obitelji supruga podnositeljice zahtjeva isplati iznos od 24.540,81 hrvatskih kuna (kn) na račun njegovih neisplaćenih plaća, uz zakonsku zateznu kamatu dospjelu od tog datuma.
Dana 12. rujna 2002. Županijski sud u Bjelovaru, djelujući u svojstvu prizivnog suda, odbio je žalbu društva V.S. i potvrdio presudu Općinskog suda u Daruvaru čime je ona postala pravomoćna. U pogledu tvrdnji društva V.S. da je prvostupanjski sud pogriješio u svojem pravorijeku o iznosu neisplaćenih plaća i ostalih naknada koje duguje suprugu podnositeljice zahtjeva te da u obzir nije uzeo činjenicu da je određen iznos plaćen vjerovnicima supruga podnositeljice zahtjeva neposredno iz njegove plaće, Županijski sud u Bjelovaru primijetio je:

„U osporenoj presudi... prvostupanjski sud utvrdio je da tuženik nije imao mjerodavne kriterije za smanjenje plaća i da je takvo smanjenje bilo proizvoljno i nezakonito te je stoga ispravno utvrdio da treba dodijeliti plaću u iznosu prije nezakonita smanjenja.

...

Tuženik je u svojoj žalbi također podastrijeo neosnovane tvrdnje da mu je prvostupanjski sud naložio da plati 50,00 kuna mjesečnih naknada koje su uplaćene Hrvatskoj veterinarskoj komori. [Međutim,] računovodstveni vještak uzeo je u obzir taj dio plaće i tuženik nije bio obvezan platiti taj iznos.”

Dana 4. i 15. listopada društvo je platilo presuđeni dug.
Otprilike tri godine kasnije, 8. rujna 2005. društvo je pred Općinskim sudom u Grubišnom Polju pokrenulo parnični postupak za stjecanje bez osnove protiv podnositeljice zahtjeva kao nasljednice pokojnog supruga, tražeći isplatu 23.093,17 kn.
Društvo je tvrdilo da traženi iznos predstavlja dio plaće supruga podnositeljice zahtjeva za razdoblje od svibnja 1998. do siječnja 1999., uz zakonsku zateznu kamatu, a koji je isplaćen dvaput. Tužitelj je objasnio da je u tom razdoblju suprugu podnositeljice zahtjeva isplaćivao umanjeni iznos plaće jer je prije isplate neto plaće oduzeo određene iznose i platio ih neposredno njegovim vjerovnicima s ciljem zadovoljenja njihovih zahtjeva prema njemu. Međutim, ova činjenica nije uzeta u obzir u prethodnom parničnom postupku koji je pokrenuo suprug podnositeljice zahtjeva iako je navedena u izvješću računovodstvenog vještaka koje je naloženo tijekom postupka. S obzirom na to da je presudom Općinskog suda u Daruvaru od 21. svibnja 2002. društvu naloženo da isplati dio plaće supruga podnositeljice zahtjeva koji je već isplatio njegovim vjerovnicima, u stvari je isti iznos isplatio dva puta.
Podnositeljica zahtjeva tvrdila je tijekom postupka da je iznos koji je potraživalo društvo V.S. isplaćen u skladu s pravomoćnom presudom Općinskog suda u Daruvaru od 21. svibnja 2002. koja nikada nije ukinuta. Također je isticala da se društvo u svojoj žalbi protiv te presude već pozivalo na iste tvrdnje, no da ih je prizivni sud odbio te da stoga predstavljaju res judicata.
Dana 22. prosinca 2005. Općinski sud u Grubišnom Polju odbio je tužbu društva V.S. Utvrdio je da je potraživani iznos činio dio iznosa koji je društvo isplatilo u skladu s pravomoćnom i izvršnom presudom Općinskog suda u Daruvaru od 21. svibnja 2002. koja nikada nije ukinuta. Postojale su stoga dvije različite pravne osnove za isplatu traženog iznosa, odnosno potraživanja duga vjerovnika supruga podnositeljice zahtjeva tijekom njegova zaposlenja te pravomoćna i izvršna presuda Općinskog suda u Daruvaru od 21. svibnja 2002.
Dana 20. lipnja 2006., nakon što je društvo V.S. uložilo žalbu, Županijski sud u Bjelovaru ukinuo je prvostupanjsku presudu i naložio da se predmet ponovno razmotri jer je Općinski sud u Grubišnom Polju pogrešno tumačio mjerodavno domaće pravo o stjecanju bez osnove.
Postupak je nastavljen i 15. veljače 2008. Općinski sud u Grubišnom Polju presudio je u korist društva V.S. i podnositeljici zahtjeva naložio da društvu isplati 22.143,17 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom dospjelom od tog datuma kao i troškove i izdatke postupka u iznosu od 19.301,86 kn. Sud je presudio da je izvješće računovodstvenog vještaka, naloženo tijekom postupka, pokazalo da je Općinski sud u Daruvaru pogrešno izračunao udio plaće supruga podnositeljice zahtjeva koji je društvo V.S. bilo obvezno platiti. Posljedično, društvo V.S. dvaput je platilo isti dug: prvi put vjerovnicima supruga podnositeljice zahtjeva tijekom njegova zaposlenja i drugi put sukladno pravomoćnoj presudi Općinskog suda u Daruvaru.
Dana 27. ožujka 2008. podnositeljica zahtjeva uložila je Općinskom sudu u Bjelovaru žalbu, ponavljajući da je plaćanje iznosa u pitanju izvršeno u skladu s presudom Općinskog suda u Daruvaru od 21. svibnja 2002. koja nikada nije ukinuta te da nije bilo pravne osnove prema kojoj joj je naloženo da vrati taj iznos.
Dana 11. rujna 2008. Županijski sud u Bjelovaru odbio je podnositeljičinu žalbu i potvrdio prvostupanjsku presudu. Taj sud prihvatio je zaključak Općinskog suda u Grubišnom Polju da su sudovi u parničnom postupku koji je pokrenuo suprug podnositeljice zahtjeva propustili uzeti u obzir činjenicu da mu u razdoblju od svibnja 1998. godine do siječnja 1999. godine plaća nije bila isplaćena u cijelosti, jer je dio plaće bio isplaćen neposredno njegovim vjerovnicima radi zadovoljenja njihovih zahtjeva u odnosu na njega. Mjerodavni dio drugostupanjske presude glasi kako slijedi:

„... "S obzirom na navedenu pogrešku, na koju je tužitelj neuspješno ukazivao u tom postupku, tužitelju je naloženo … platiti E.B.-u [tj. suprugu podnositeljice zahtjeva] već isplaćeni dio [njegove] plaće.

… prvostupanjski sud stoga je ispravno utvrdio da se u ovom predmetu radi o dvostrukoj isplati istog duga, to jest dvostrukoj isplati dijela plaće E.B.-a …, dobrovoljno prvi put i temeljem pravomoćne presude drugi puta. Prvostupanjski sud stoga je ispravno primijenio članak 212. Zakona o obveznim odnosima u ovom predmetu.

Navodi iz žalbe da se u ovom predmetu radi o već presuđenoj stvari [res judicata] … i da je tužiteljev zahtjev vremenski ograničen, su neosnovani

Da bi se neka stvar mogla smatrati već presuđenom [res judicata] mora postojati subjektivna i objektivna istovjetnost spora. [Međutim] … između ovog predmeta i onog o kojem je odlučivao Općinski sud u Daruvaru … nema objektivne istovjetnosti. Ti predmeti se ne odnose niti na iste zahtjeve niti su ti zahtjevi osnovani na istim činjenicama; [u prvom predmetu] radilo se o zahtjevu za isplatu razlike u plaći koji je bio osnovan na navodima o nezakonitom umanjenju plaće od strane poslodavca, dok je u konkretnom predmetu zahtjev zasnovan na činjenici dvostruke isplate istog duga.”

Dana 30. listopada 2008. podnositeljica zahtjeva podnijela je ustavnu tužbu pred Ustavnim sudom Republike Hrvatske pozivajući se na povrede njezinih ustavnih prava na jednakost pred zakonom, jednakost pred sudovima i pošteno suđenje, i ponavljajući svoje prethodne tvrdnje.
Dana 1. travnja 2010. godine Ustavni sud Republike Hrvatske proglasio je ustavnu tužbu podnositeljice zahtjeva nedopuštenom kao očigledno neosnovanom. Ustavni sud Republike Hrvatske primijetio je:

„U parničnom postupku u pitanju prizivateljice (u ovom postupku tuženiku) naloženo je da tužitelju, društvu V.S., plati iznos od 22.143,17 kuna zajedno sa zakonskom zateznom kamatom. Ostatak zahtjeva je odbijen.

[Niži] sudovi presudili su da je tužitelj dva puta platio isti dug (dio plaće u razdoblju od svibnja 1998. do siječnja 1999.) prizivateljičinu pretku (E. B. koji je bio zaposlen kod tužitelja) te da stoga prema članku 212. Zakona o obveznim odnosima ima pravo potraživati povrat tog iznosa prema pravilima stjecanja bez osnove.

Prizivateljica je u svojoj ustavnoj tužbi osporila primjenu mjerodavnog prava na [nižim] sudovima, ponavljajući tvrdnje koje je iznijela tijekom parničnog postupka i koje su nadležni sudovi primjereno razmotrili.

U svojoj ustavnoj tužni prizivateljica nije uspjela pokazati da su nadležni sudovi djelovali suprotno ustavnim odredbama o ljudskim pravima i temeljnim slobodama ili da su proizvoljno tumačili mjerodavne ustavne odredbe. Ustavni sud Republike Hrvatske stoga utvrđuje da ovaj predmet ne postavlja pitanje ustavnih prava podnositeljice zahtjeva. Stoga u ovom predmetu nema pitanja ustavnog zakonodavstva o kojemu Ustavni sud Republike Hrvatske treba odlučivati ... “

Odluka Ustavnog suda dostavljena je zastupniku podnositeljice 11. svibnja 2010. godine.

II MJERODAVNO DOMAĆE PRAVO I PRAKSA

A. Mjerodavno domaće pravo

1. Ustav Republike Hrvatske

Mjerodavna odredba Ustava Republike Hrvatske (Narodne novine, br. 56/1990, 135/1997, 8/1998, 113/2000, 124/2000, 28/2001, 41/2001, 55/2001, 76/2010, 85/2010) glasi kako slijedi:

Članak 29.

Svatko ima pravo da zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud pravično i u razumnom roku odluči o njegovim pravima i obvezama, ili o sumnji ili optužbi zbog kažnjivog djela.”

2. Zakon o parničnom postupku

Mjerodavna odredba Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, br. 53/1991, 91/1992, 58/1993, 112/1999, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 84/2008, 123/2008) navodi kako slijedi:

Članak 333.

„Presuda koja se više ne može pobijati žalbom postaje pravomoćna ako je njome odlučeno o zahtjevu tužbe ili protutužbe.

Prvostupanjski sud tijekom cijelog postupka po službenoj dužnosti pazi je li stvar pravomoćno presuđena; i ako utvrdi da je parnica među istim strankama pokrenuta o zahtjevu o kojemu je već pravomoćno odlučeno, odbacit će tužbu.”

3. Zakon o obveznim odnosima

Mjerodavne odredbe Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, br. 53/1991, 73/1991, 111/1993, 3/1994, 7/1996, 91/1996, 112/1999 i 88/2001) glase kako slijedi:

STJECANJE BEZ OSNOVE

Opće pravilo Članak 210.

„(1) Kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u pravnom poslu ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti tu imovinu. Ako vraćanje imovine nije moguće dužan je nadoknaditi vrijednost ostvarene koristi. Obveza vraćanja imovine odnosno nadoknade vrijednosti nastaje i kad se nešto primi s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila ili koja je kasnije otpala.”

Dvostruka isplata duga

Članak 212.

„Tko je isti dug platio dva puta, pa makar jednom i po osnovi ovršne isprave, ima pravo tražiti povrat po općim pravilima o stjecanju bez osnove.”

4. Zakon o sudovima

Mjerodavna odredba Zakona o sudovima (Narodne novine, br. 150/2005, 16/2007, 113/2008, 153/2009) glasi kako slijedi:

Članak 106.

„(1) Republika Hrvatska odgovara za štetu koju u obnašanju sudačke dužnosti nanese sudac stranci svojim nezakonitim ili nepravilnim radom.”

B. Mjerodavna praksa

U presudi br. Rev-220/1992 od 22. travnja 1992. Vrhovni sud Republike Hrvatske utvrdio je praksu po kojoj je nasljednik i baštinik pokojne stranke u postupku obvezan pravomoćnom presudom u tom postupku. Mjerodavan dio presude glasi:

„Pravomoćnost presude kojom je odbijena parnična tužba [tužiteljičine] majke protiv prvotuženika [zbog prisilnog iseljavanja iz stana] također obvezuje tužiteljicu kao njezinu jedinu nasljednicu jer je nasljedstvo (dar iz 1982.) stiglo nakon presude pa tužiteljica u ovom predmetu stoga ne može imati više prava od prvotuženika nego ih je njezina majka imala u trenutku prijenosa vlasništva na tužiteljicu.”

PRAVO

I NAVODNA POVREDA ČLANKA 6. KONVENCIJE

Podnositeljica zahtjeva prigovorila je da se domaći sudovi nisu pridržavali načela res judicata te da su stoga povrijedili njezino pravo na pošteno suđenje navedeno u članku 6. stavku 1. Konvencije čiji mjerodavni dio glasi kako slijedi:

„Radi utvrđivanja svojih prava i obveza građanske naravi... svatko ima pravo da... sud... pravično ispita njegov slučaj.“

A. Dopuštenost

1. Tvrdnje stranaka

Vlada je ustvrdila da podnositeljica zahtjeva nije iscrpila sva dostupna i učinkovita domaća pravna sredstva jer protiv države nije pokrenula parnični postupak za naknadu štete sukladno Zakonu o sudovima.
Podnositeljica zahtjeva tvrdila je da je primjereno iscrpila domaća pravna sredstva.

2. Ocjena Suda

Sud ponavlja da se prema članku 35. stavku 1. Konvencije zahtjev može razmotriti tek nakon što se iscrpe sva domaća pravna sredstva. Svrha je članka 35. državama ugovornicama dodijeliti mogućnost sprečavanja ili ispravljanja navodnih povreda protiv sebe prije nego što te tvrdnje budu podnesene Sudu (vidjeti, primjerice, Mifsud protiv Francuske (odl.) [VV], br. 57220/00, stavak 15., ESLJP, 2002-VIII). Obveza iscrpljivanja domaćih pravnih sredstava zahtijeva da podnositelj zahtjeva uobičajeno upotrebljava pravna sredstva koja su učinkovita, dostatna i dostupna u odnosu na njegova sredstva prigovora prema Konvenciji. Da bi bilo učinkovito, pravno sredstvo mora biti sposobno izravno riješiti osporen slučaj (vidjeti Balogh protiv Mađarske, br. 47940/99, stavak 30., 20. srpnja ).
Sud primjećuje da se ovaj predmet tiče prigovora podnositeljice zahtjeva da domaći sudovi nisu razmotrili načelo pravne sigurnosti (res judicata) zanemarujući pravomoćnu sudsku presudu koja se navodno odnosi na isto pitanje, već dosuđenu između društva V.S. i njezina pokojna supruga. Tijekom postupka pred domaćim sudovima podnositeljica zahtjeva neuspješno je navodila ovaj prigovor osporavajući odluke domaćih tijela koristeći se svim dostupnim domaćim pravnim sredstvima, uključujući ustavnu tužbu pred Ustavnim sudom Republike HRvatske.
Primjećujući da se pravilo o iscrpljenju domaćih pravnih sredstava odnosi samo na sredstva koja se odnose na navodne povrede (vidjeti predmet De Jong, Baljet i Van den Brink protiv Nizozemske, 22. svibnja 1984., stavak 39., serija A, br. 77), Sud stoga smatra da je podnositeljica zahtjeva, koristeći se svim dostupnim domaćim pravnim sredstvima koja se odnose na njezine prigovore u tijeku mjerodavnog postupka pred domaćim sudovima, iscrpila domaća pravna sredstva kako to zahtijeva članak 35. stavak 1. Konvencije (vidjeti predmet Golubović v. Croatia, br. 43947/10, stavak 41., 27. studenoga 2012.).
U kontekstu prethodno navedenoga, Sud smatra da Vladin prigovor mora biti odbačen. Nadalje primjećuje da prigovor podnositeljice zahtjeva nije očigledno neosnovan u smislu članka 35. stavka 3. točke (a) Konvencije te da nije nedopušten ni po kojem drugom temelju. Stoga se mora proglasiti dopuštenim.

B. Osnovanost

1. Tvrdnje stranaka

Podnositeljica zahtjeva tvrdila je da domaći sudovi nisu razmotrili načelo načelo pravne sigurnosti (res judicata) nalažući joj da poslodavcu pokojnog supruga, društvu V.S., isplati isti iznos novca koji je pravomoćnom presudom Općinskog suda u Daruvaru prethodno dodijeljen njezinu suprugu. Istaknula je da presuda Općinskog suda u Grubišnom Polju, kojom joj se nalaže da društvu V.S. isplati taj iznos novca, utemeljena na istim činjenicama koje su ispitali Općinski sud u Daruvaru i Županijski sud u Bjelovaru u prvom skupu postupka te koju je društvo V.S. neuspješno navodilo prilikom osporavanja zahtjeva njezina supruga u tom postupku. To je stvorilo situaciju u kojoj su domaći sudovi donijeli dvije presude, obje pravomoćne i ovršne i nikad ukinute, u kojima su na temelju istih činjenica došli do različitih zaključaka.
Vlada je ustvrdila da su domaći sudovi utvrdili da je društvo, zbog presude Općinskog suda u Daruvaru, dva puta platilo isti udio plaće supruga podnositeljice zahtjeva, što je značilo da isplata na temelju te presude nije imala valjanu pravnu osnovu. Kad je riječ o mjerodavnom domaćem pravu o stjecanju bez osnove i dobro utvrđenoj sudskoj praksi domaćih sudova, to je značilo da bi podnositeljica zahtjeva društvu trebala vratiti iznos u pitanju. U pogledu podnositeljičine tvrdnje da je time povrijeđeno načelo res judicata, Vlada je istaknula da je Županijski sud u Bjelovaru tijekom postupka pred domaćim sudovima utvrdio da između dva skupa postupaka nije bilo objektivne sličnosti jer su tužbeni zahtjevi stranaka imali različite pravne osnove. S tim u vezi, Vlada je istaknula da presuda Općinskog suda u Daruvaru nije bila ukinuta ili poništena presudom Općinskog suda u Grubišnom Polju. Time je pokazano da nije bilo povrede načela pravne sigurnosti i res judicata jer je presuda potonjeg suda imala različite činjenične i pravne osnove. Konačno, Vlada je istaknula da su domaći sudovi, uključujući Ustavni sud, propisno razmotrili sve prigovore podnositeljice zahtjeva te da nisu utvrdili povredu bilo kojeg prava podnositeljice zahtjeva.

2. Ocjena Suda

(a) Opća načela

Sud ponavlja da pravo na pošteno suđenje prema članku 6. stavku 1. Konvencije, tumačeno u svjetlu načela vladavine prava i pravne sigurnosti, obuhvaća zahtjev da se presuda u slučajevima kada su sudovi zaključili pitanje s pravomoćnim učinkom ne bi trebala dovoditi u pitanje (vidjeti predmete Brumărescu protiv Rumunjske [VV], br. 28342/95, stavak 61., ESLJP 1999-VII i Kehaya i ostali protiv Bugarske, br. 47797/99 i 68698/01, stavak 61., 12. siječnja 2006).
Načelo res judicata zahtijeva da nijedna stranka nema pravo tražiti reviziju pravomoćne i obvezujuće presude samo u svrhe odobravanja ponovnog suđenja i donošenja nove odluke u predmetu. Svaka se revizija ne bi trebala tretirati kao prikrivena žalba, a sama mogućnost postojanja dvaju viđenja o predmetu nije osnova za ponovno razmatranje (vidjeti predmet Esertas protiv Litve, br. 50208/06, stavak 21., 31. svibnja 2012).
Razlog tome leži u činjenici da je načelo prema kojem je pravomoćna presuda res judicata i rješava spor između stranaka s pravomoćnim učinkom temeljni element prava na pošteno suđenje koje jamči članak 6. Konvencije u građanskim pitanjima (vidjeti predmet Kehaya i ostali, prethodno navedeno, stavak 63).

(b) Primjena ovih načela na ovaj predmet

Sud primjećuje da je prema pravomoćnoj presudi Općinskog suda u Daruvaru od 21. svibnja 2002. društvu V.S. bilo naloženo platiti određeni novčani iznos zbog neisplaćenih plaća suprugu podnositeljice zahtjeva za razdoblje od svibnja 1998. do siječnja 1999. Ta je presuda postala pravomoćna 12. rujna 2002. kad je Županijski sud u Bjelovaru odbio žalbu društva V.S. Izvršena je 4. i 15. listopada 2002. kad je društvo platilo presuđeni dug (vidi prethodne stavke 9. – 11.9.). U međuvremenu je suprug podnositeljice zahtjeva preminuo i ona je proglašenja njegovom nasljednicom.
Međutim, 15. veljače 2008. Općinski sud u Grubišnom Polju utvrdio je u postupku koji je društvo V.S. pokrenulo protiv podnositeljice zahtjeva u pogledu plaćanja udjela plaće supruga podnositeljice zahtjeva u istom razdoblju da je izvješće računovodstvenog vještaka, naručeno tijekom prethodnog postupka, pokazalo da je Općinski sud u Daruvaru pogrešno izračunao udjele plaće koje je društvo V.S. bilo obvezno platiti jer je ono zapravo određene udjele plaće već platilo neposredno vjerovnicima podnositeljičina supruga. Prema Općinskom sudu u Grubišnom Polju, društvo V.S. je stoga dvaput izvršilo isti isplatu jer ga je Općinski sud u Daruvaru presudom obvezao platiti iste udjele plaće.
Općinski sud u Grubišnom Polju, primjenjujući mjerodavno domaće pravo o stjecanju bez osnove, stoga je podnositeljici zahtjeva naložio da društvu V.S. isplati iznos novca koji predstavlja udjele plaće koji su već plaćeni vjerovnicima njezina pokojna supruga (vidjeti prethodni stavak 17.). To je potvrdio Županijski sud u Bjelovaru koji je odbio prigovor podnositeljice zahtjeva o res judicata na temelju toga što nije postojala objektivna istovjetnost između predmeta razmatranih pred općinskim sudovima u Grubišnom Polju i Daruvaru (vidjeti prethodni stavak 19).
Sud je već primijetio da u svim pravnim sustavima učinci res judicata presuda imaju ograničenja ad personam i u pogledu materijalnog opsega (vidjeti predmete Kehaya i ostali, stavak 66. i Esertas, prethodno navedeno, stavak 22).
Prema sudskoj praksi domaćih sudova, načelo res judicata u Hrvatskoj se proteže i na stranke u postupku i na njihove nasljednike (vidjeti prethodni stavak 27.). Stoga na nacionalnoj razini nije bilo sporno da se načelo res judicata u pogledu presude Županijskog suda u Daruvaru proteže na podnositeljicu zahtjeva kao nasljednicu pokojnog supruga niti je Vlada to osporila pred Sudom (vidjeti prethodne stavke 19. i 36 ).
Umjesto toga, Vlada je, potvrđujući nalaze Županijskog suda u Bjelovaru, tvrdila da se predmet pred općinskim sudovima u Daruvaru i Grubišnom Polju objektivno razlikovao jer se postupak pred prvim sudom odnosio na zahtjev za isplatom razlike u plaći i bio je utemeljen na tvrdnjama da je poslodavac nezakonito umanjio plaću, dok se zahtjev u postupku pred potonjim sudom temeljio na navodima o dvostrukoj isplati istoga duga (vidjeti prethodni stavak 19).
S tim u vezi, Sud na početku želi ponoviti da je njegova dužnost, u skladu s člankom 19. Konvencije, osigurati pridržavanje obveza koje su preuzele ugovorne strane Konvencije (vidjeti, među mnogim drugim tijelima, predmet Čamovski protiv Hrvatske, br. 38280/10, stavak 37., 23. listopada 2012.) te da Sud nije dužan razmotriti je li društvo V.S. stvarno dva puta platilo isti dug kao ni raspon primjene i tumačenja mjerodavnog domaćeg prava o stjecanju bez osnove.
Sud se stoga ograničava na primjedbu da se dva sklopa postupaka, čak i ako se prihvaća da nisu istovjetni, prema mjerodavnom domaćem pravu, ipak odnose na iste stranke te na iste pravne odnose i iste okolnosti, odnosno na plaćanje udjela plaće supruga podnositeljice zahtjeva za razdoblje od svibnja 1998. do siječnja 1999., što je bilo ključno za odlučivanje o sporu te su stoga ova dva sklopa postupka imala isti materijalni opseg (vidjeti predmete Kehaya i ostali, prethodno navedeno, stavak 67., Esertas, prethodno navedeno, stavak 23. i usporediti s predmetom Siegle protiv Rumunjske, br. 23456/04, stavak 36. in fine, 16. travnja 2013).
Iako nije ukinuta, pravomoćna presuda Općinskog suda u Daruvaru bila je, međutim, lišena bilo kakva pravna učinka presudom Općinskog suda u Grubišnom Polju u kojoj je o pitanju isplate plaća pokojnom suprugu podnositeljice zahtjeva odlučeno drugačije od načina na koji je o tom pitanju odlučio Općinski sud u Daruvaru. To je dovelo do toga da je podnositeljica zahtjeva dužna društvu V.S. vratiti dio novca na temelju revidiranja činjenica koje su ponajprije iznesene i odbijene u prvom sklopu postupka (vidjeti prethodne stavke 10. i 19).
Stoga Sud utvrđuje da je drugi sklop postupaka pred Općinskim sudom u Grubišnom Polju društvu V.S. pružio „drugu priliku” za razmatranje spora koji je već zaključen pravomoćnom presudom (vidjeti predmet Kehaya i ostali, prethodno navedeno, stavak 69).
Prema mišljenju Suda, to je ugrozilo prava podnositeljice Zahtjeva na temelju članka stavka 1. Konvencije jer se presuda Općinskog suda u Grubišnom Polju nije obazirala na sudski postupak dovršen pravomoćnom presudom Općinskog suda u Daruvaru od 21. svibnja 2002. (usporediti s predmetom Esertas, prethodno navedeno, stavak 31.) i koja je, što je važnije, bila izvršena (usporediti s predmetom Kehaya i ostali, prethodno navedeno, stavak 70.).
Stoga su nacionalni sudovi djelovali u suprotnosti s načelom pravne sigurnosti svojstvene članku 6. stavku 1. Konvencije. Sud je u skladu s time utvrdio da je došlo do povrede te odredbe.

II PRIMJENA ČLANKA 41. KONVENCIJE

Članak 41. Konvencije navodi:

„Ako Sud utvrdi da je došlo do povrede Konvencije i dodatnih protokola, a unutarnje pravo zainteresirane visoke ugovorne stranke omogućava samo djelomičnu odštetu, Sud će, prema potrebi, dodijeliti pravednu naknadu povrijeđenoj stranci.”

A. Naknada štete

Podnositeljica zahtjeva potraživala je 72.802,96 hrvatskih kuna (kn) na ime naknade materijalne štete pretrpljene zbog novčanog iznosa i sudskih troškova koje je morala platiti prema presudi Općinskog suda Grubišnog Polja od 15. veljače 2008. kao i zbog s tim povezane kamate. Također je potraživala 100.000,00 kuna na ime naknade nematerijalne štete.
Vlada je podnositeljičin zahtjev smatrala pretjeranim, neosnovanim i nepotkrijepljenim tvrdeći da nema nikakve uzročne poveznice između povrede na koju se podnositeljica zahtjeva žalila i njezinih financijskih troškova.
Kad je riječ o materijalnoj šteti, Sud primjećuje da podnositeljica zahtjeva potražuje naknadu štete u vezi s iznosima temeljenim na presudi Općinskog suda u Grubišnom Polju od 15. veljače 2008. za koju je Sud utvrdio da je povrijedila članak 6. stavak 1. Konvencije (vidjeti prethodni stavak 51.). Stoga Sud, utvrdivši uzročnu poveznicu između iznosa glavnog duga te troškova i izdataka temeljenih na presudi Općinskog suda u Grubišnom Polju od 15. veljače 2008. i utvrđivanja povrede (usporediti s predmetom Esertas, prethodno navedeno, stavak 36.), podnositeljici zahtjeva dodjeljuje 9.669,46 eura (EUR) na ime naknade materijalne štete, uz sve poreze koji bi joj mogli biti obračunati.
Kad je riječ o naknadi nematerijalne štete, Sud, imajući u vidu sve okolnosti ovog predmeta, prihvaća da je podnositeljica zahtjeva pretrpjela nematerijalnu štetu koja se ne može nadoknaditi samo utvrđivanjem povrede. Procjenjujući na pravičnoj osnovi, Sud podnositeljici zahtjeva dodjeljuje 4.000,00 eura (EUR) na ime naknade nematerijalne štete, uz sve poreze koji bi joj mogli biti obračunati.

B. Troškovi i izdažci

Podnositeljica zahtjeva također je potraživala 20.694,30 kuna (kn) za troškove i izdatke nastale pred domaćim sudovima i 17.741,40 kuna (kn) za troškove i izdatke nastale pred Sudom.
Vlada je podnositeljičin zahtjev smatrala pretjeranim i nepotkrijepljenim.
Prema sudskoj praksi Suda, podnositelj zahtjeva ima pravo na naknadu troškova i izdataka samo u mjeri u kojoj je dokazano da su oni stvarno nastali i bili potrebni te da je njihova količina razumna. Sud u ovom predmetu, uzevši u obzir predmete u njegovu posjedu i prethodne kriterije, smatra razumnim dodijeliti iznos od 3.900,00 eura (EUR) koji pokriva troškove na svim instancijama.

C. Zatezna kamata

Sud smatra primjerenim da se zatezna kamata temelji na najnižoj kreditnoj stopi Europske središnje banke uvećanoj za tri postotna boda.

IZ TIH RAZLOGA SUD JEDNOGLASNO

Utvrđuje da je zahtjev dopušten;

Presuđuje da je došlo do povrede članka 6. stavka 1. Konvencije;

Presuđuje

a) da tužena država podnositeljici zahtjeva treba isplatiti, u roku od tri mjeseca od dana kada presuda postane konačnom u skladu s člankom 44 stavkom 2. Konvencije, sljedeće iznose, a koje iznose je potrebno preračunati u hrvatske kune po tečaju važećem na dan namirenja:

(i) 9.669,46 eura (EUR) (devet tisuća šest stotina i šezdeset devet eura i četrdeset i šest centi), na ime naknade materijalne štete, uz sve poreze koji bi mogli biti obračunati;

(ii) 4.000,00 eura (EUR) (četiri tisuće eura), na ime naknade nematerijalne štete, uz sve poreze koji bi mogli biti obračunati;

(iii) 3.900,00 eura (EUR) (tri tisuće i devet stotina eura), na ime naknade troškova i izdataka, uz sve poreze koji bi se mogli biti obračunati podnositelju zahtjeva;

b) da se od proteka prethodno navedena tri mjeseca do namirenja plaća obična kamata koja je jednaka najnižoj kreditnoj stopi Europske središnje banke tijekom razdoblja neplaćanja, uvećanoj za tri postotna boda.

Odbija preostali dio zahtjeva podnositeljice za pravičnom

Sastavljeno na engleskome jeziku i otpravljeno u pisanom obliku dana16. siječnja 2014. u skladu s pravilom 77. stavcima 2. i 3. Poslovnika suda

Søren Nielsen Isabelle Berro-Lefèvre

Tajnik Predsjednica

Prevela prevoditeljska agencija Alkemis

___________________________________
Prevod presude preuzet sa https://hudoc.echr.coe.int/

FIRST SECTION

CASE OF BRLETIĆ v. CROATIA

(Application no. 42009/10)

JUDGMENT

STRASBOURG

16 January 2014

FINAL

16/04/2014

This judgment has become final under Article 44 § 2 of the Convention. It may be subject to editorial revision.

In the case of Brletić v. Croatia,

The European Court of Human Rights (First Section), sitting as a Chamber composed of:

Isabelle Berro-Lefèvre, President,
Mirjana Lazarova Trajkovska,
Julia Laffranque,
Linos-Alexandre Sicilianos,
Erik Møse,
Ksenija Turković,
Dmitry Dedov, judges,
and Søren Nielsen, Section Registrar,

Having deliberated in private on 17 December 2013,

Delivers the following judgment, which was adopted on that date:

PROCEDURE

1. The case originated in an application (no. 42009/10) against the Republic of Croatia lodged with the Court under Article 34 of the Convention for the Protection of Human Rights and Fundamental Freedoms (“the Convention”) by a Croatian national, Ms Ana Brletić (“the applicant”), on 23 June 2010.

2. The applicant was represented by Mr J. Doneski, a lawyer practising in Garešnica. The Croatian Government (“the Government”) were represented by their Agent, Ms Š. Stažnik.

3. The applicant alleged that the domestic courts had failed to observe the res judicata principle and had thus violated her right to a fair trial under Article 6 § 1 of the Convention.

4. On 5 September 2011 the application was communicated to the Government.

THE FACTS

I. THE CIRCUMSTANCES OF THE CASE

5. The applicant was born in 1954 and lives in Veliki Grđevac.

6. Between 1979 and 15 January 1999 the applicant’s husband, E.B., worked for company V.S., also in Veliki Grđevac.

7. On 15 March 1999 he lodged a civil action against company V.S. in the Daruvar Municipal Court (Općinski sud u Daruvaru), seeking payment of salary arrears and other benefits allegedly owed to him for the period May 1998 to January 1999.

8. He died on 14 June 2000. The applicant and their two children were declared his successors.

9. On 21 May 2002 the Daruvar Municipal Court, on the basis of an accounting expert report commissioned during the proceedings, found that the applicant’s husband had not received his full salary for the period May 1998 to January 1999. It therefore ordered company V.S. to pay the applicant’s husband’s family the sum of 24,540.81 Croatian kunas (HRK) on account of his salary arrears, together with any statutory default interest accruing from that date.

10. On 12 September 2002 the Bjelovar County Court (Županijski sud u Bjelovaru), acting in its appellate capacity, dismissed an appeal by company V.S. and upheld the Daruvar Municipal Court’s judgment which thereby became final. As regards company V.S.’s arguments that the first-instance court erred in its findings as to the amount of salary arrears and other benefits owned to the applicant’s husband and that it had failed to take into account the fact that certain amount had been paid to the applicant’s husband’s creditors directly from his salary, the Bjelovar County Court noted:

“In the impugned judgment ... the first-instance court found that the defendant had had no relevant criteria for the reduction of salaries and that such reduction had been arbitrary and unlawful, and therefore it correctly found that the salary should be granted in the amount before the unlawful reduction.

...

In its appeal the defendant also submits unfounded arguments that the first-instance court made it to pay 50,00 Kunas of monthly fees which had been paid to the Croatian Veterinary Chamber. [However] this portion of the salary was taken into account by the accounting expert and the defendant was not obliged to pay that amount.”

11. On 4 and 15 October 2002 the company paid the judgment debt.

12. Approximately three years later, on 8 September 2005 the company brought a civil action for unjust enrichment against the applicant as her late husband’s successor in the Grubišno Polje Municipal Court (Općinski sud u Grubišnom Polju), seeking payment of HRK 23,093.17.

13. The company argued that the sum claimed represented a portion of the applicant’s husband’s salary for the period May 1998 to January 1999, together with statutory default interest, that had been paid twice. It explained that it had been paying him a reduced salary in that period because before paying him his net salary it had deducted certain amounts and paid them directly to his creditors with a view to satisfying claims they had against him. However, this fact had not been taken into account in the previous civil proceedings instituted by the applicant’s husband even though it had been specified in the accounting expert report commissioned during the proceedings. Given that the Daruvar Municipal Court’s judgment of 21 May 2002 had required the company to pay a portion of the applicant’s husband’s salary it had already paid to his creditors, it had actually paid the same amount twice.

14. During the proceedings the applicant argued that the sum claimed by company V.S. had been paid in accordance with the Daruvar Municipal Court’s final judgment of 21 May 2002, which had never been set aside. She also pointed out that the company had already raised the same arguments in its appeal against the judgment but they had been dismissed by the appellate court and had thus represented a res judicata.

15. On 22 December 2005 the Grubišno Polje Municipal Court dismissed company V.S.’s action. It found that the amount claimed had formed part of the amount the company had paid in accordance with the Daruvar Municipal Court’s final and enforceable judgment of 21 May 2002, which had never been set aside. There were therefore two different legal bases for payment of the amount claimed, namely the debt claims of the applicant’s husband’s creditors during his employment and the Daruvar Municipal Court’s final and enforceable judgment of 21 May 2002.

16. On 20 June 2006, upon an appeal by company V.S., the Bjelovar County Court quashed the first-instance judgment and ordered that the case be reheard on the grounds that the Grubišno Polje Municipal Court had misinterpreted the relevant domestic law concerning unjust enrichment.

17. The proceedings resumed and on 15 February 2008 the Grubišno Polje Municipal Court found for company V.S., ordering the applicant to pay it HRK 22,143.17 together with any statutory default interest accruing from that date and the costs and expenses of the proceedings in the amount of HRK 19,301.86. The court held that an accounting expert report commissioned during the proceedings showed that the Daruvar Municipal Court had erroneously calculated the portion of the applicant’s husband’s salary company V.S. had been obliged to pay. It resulted in company V.S. paying the same debt twice; firstly to the applicant’s husband’s creditors during his employment and secondly in accordance with the Daruvar Municipal Court’s final judgment.

18. On 27 March 2008 the applicant lodged an appeal with the Bjelovar County Court, reiterating that payment of the amount in question had been made in accordance with the Daruvar Municipal Court’s judgment of 21 May 2002 which had never been set aside, and that there had been no legal basis for ordering her to repay that amount.

19. On 11 September 2008 the Bjelovar County Court dismissed the applicant’s appeal and upheld the first-instance judgment. The court endorsed the findings of the Grubišno Polje Municipal Court that the courts in the civil proceedings instituted by the applicant’s husband had failed to take into account the fact that he had not been paid his full salary for the period May 1998 to January 1999 because a portion of it had been paid directly to his creditors to satisfy their claims against him. The relevant part of the second-instance judgment reads as follows:

“ ... On account of this error, which the claimant unsuccessfully referred to in those proceedings, the claimant was ordered ... to pay E.B. a portion of [his] salary [that had] already been paid.

... the first-instance court therefore correctly found that the present case did indeed concern the double payment of the same debt, [the] double payment of a portion of E.B.’s salary ..., the first time voluntarily, and the second time on the basis of a final judgment. The first-instance court therefore correctly applied section 212 of the Obligations Act to the present case.

The arguments raised in the appeal that the present case concerns an already adjudicated [res judicata] issue ... and that the claimant’s claim is time-barred, are unfounded.

In order for an already adjudicated [res judicata] issue to be considered there has to be a subjective and objective identity between the disputes. [However] ... between the present case and the one examined before the Daruvar Municipal Court ... there is no objective similarity. This is because they neither concern the same claims nor are those claims based on the same facts; [the first case] concerned a claim for payment of a difference in salary and was based on allegations of unlawful reduction of salary by an employer, whereas in the present case the claim is based on factual allegations of double payment of the same debt.”

20. On 30 October 2008 the applicant lodged a constitutional complaint with the Constitutional Court (Ustavni sud Republike Hrvatske) alleging violations of her constitutional rights to equality before the law, equality before the courts and fair hearing, and reiterating her previous arguments.

21. On 1 April 2010 the Constitutional Court declared the applicant’s constitutional complaint inadmissible as manifestly ill-founded. The Constitutional Court noted:

“In the civil proceedings at issue the appellant (defendant in those proceedings) was ordered to pay the plaintiff, company V.S., the amount of 22,143.17 Kunas together with the statutory default interest. The remainder of the claim was dismissed.

The [lower] courts found that the plaintiff had paid the same debt twice (portion of the salary in the period May 1998 to January 1999) to the appellant’s predecessor (E.B., who had been employed with the plaintiff) and that therefore, under section 212 of the Obligations Act, it was entitled to request the repayment of that amount under the rules on enrichment without cause.

In her constitutional complaint the appellant challenges the application of the relevant law by the [lower] courts, reiterating the arguments which she raised during the civil proceedings and which were duly addressed by the competent courts.

In her constitutional complaint, the appellant was unable to show that the competent courts had acted contrary to the constitutional provisions concerning human rights and fundamental freedoms or had arbitrarily interpreted the relevant statutory provisions. The Constitutional Court therefore finds that the present case does not raise an issue of the complainant’s constitutional rights. Thus, there is no constitutional law issue in the case for the Constitutional Court to decide on. ... “

22. The decision of the Constitutional Court was served on the applicant’s representative on 11 May 2010.

II. RELEVANT DOMESTIC LAW AND PRACTICE

A. Relevant domestic law

1. Constitution of the Republic of Croatia

23. The relevant provision of the Constitution of the Republic of Croatia (Ustav Republike Hrvatske, Official Gazette nos. 56/1990, 135/1997, 8/1998, 113/2000, 124/2000, 28/2001, 41/2001, 55/2001, 76/2010, 85/2010) reads as follows:

Article 29

“In the determination of his rights and obligations or of any criminal charge against him, everyone is entitled to a fair hearing within a reasonable time by an independent and impartial court established by law.”

2. Civil Procedure Act

24. The relevant provision of the Civil Procedure Act (Zakon o parničnom postupku, Official Gazette nos. 53/1991, 91/1992, 58/1993, 112/1999, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 84/2008, 123/2008) provides as follows:

Section 333

“A judgment which is no longer amenable to appeal shall be final if it has decided about a claim or counterclaim.

The first-instance court shall of its own motion monitor during the proceedings whether the matter has been adjudicated with final effect, and if it finds that the proceedings were instituted between the same parties in connection with a claim that has already been decided with final effect, it shall declare such a claim inadmissible.”

3. Obligations Act

25. The relevant provisions of the Obligations Act (Zakon obveznim odnosima, Official Gazette nos. 53/1991, 73/1991, 111/1993, 3/1994, 7/1996, 91/1996, 112/1999 and 88/2001), read as follows:

ENRICHMENT WITHOUT CAUSE

General rule

Section 210

“(1) When a part of the property of one person passes, by any means, into the property of another person, and that transfer has no basis in a legal transaction or a statute [it is without cause], the beneficiary shall be bound to return that property. If restitution is not possible, he or she shall be bound to provide compensation for the value of the benefit received. The obligation to return the property or provide compensation for its value shall arise even when something is received on account of a cause which did not come into existence or which subsequently ceased to exist.”

Double payment of a debt

Section 212

“A person, who has paid the same debt twice, even if once on the basis of an enforcement instrument, shall be entitled to restitution under the rules on enrichment without cause.”

4. Courts Act

26. The relevant provision of the Courts Act (Zakon o sudovima, Official Gazette nos. 150/2005, 16/2007, 113/2008, 153/2009) reads as follows:

Section 106

“(1) The Republic of Croatia shall redress damage caused to a party by unlawful or irregular work on the part of a judge.”

B. Relevant practice

27. In judgment no. Rev-220/1992 of 22 April 1992, the Supreme Court (Vrhovni sud Republike Hrvatske) established the practice by which the successor and heir of a deceased party to proceedings is bound by a final judgment in those proceedings. The relevant part of the judgment reads:

“Finality of the judgment by which the [the claimant’s] mother’s civil claim against the first defendant [for eviction from a flat] was dismissed is also binding on the claimant as her sole successor since the inheritance (a gift in 1982) occurred after the judgment, and therefore in this case the claimant cannot have more rights against the first defendant than her mother had at the moment she transferred her ownership to the claimant.”

THE LAW

I. ALLEGED VIOLATION OF ARTICLE 6 OF THE CONVENTION

28. The applicant complained that the domestic courts had failed to observe the res judicata principle and had thus violated her right to a fair trial, as provided in Article 6 § 1 of the Convention, of which the relevant part reads as follows:

“In the determination of his civil rights and obligations ... everyone is entitled to a fair ... hearing ... by [a] ... tribunal.”

A. Admissibility

1. The parties’ arguments

29. The Government submitted that the applicant had failed to exhaust all available and effective domestic remedies because she had failed to institute civil proceedings for damages against the State under the Courts Act.

30. The applicant contended that she had duly exhausted domestic remedies.

2. The Court’s assessment

31. The Court reiterates that under Article 35 § 1 of the Convention it may only deal with an application after all domestic remedies have been exhausted. The purpose of Article 35 is to afford the Contracting States the opportunity of preventing or putting right the violations alleged against them before those allegations are submitted to the Court (see, for example, Mifsud v. France (dec.) [GC], no. 57220/00, § 15, ECHR 2002-VIII). The obligation to exhaust domestic remedies requires an applicant to make normal use of remedies which are effective, sufficient and accessible in respect of his Convention grievances. To be effective, a remedy must be capable of remedying directly the impugned state of affairs (see Balogh v. Hungary, no. 47940/99, § 30, 20 July 2004).

32. The Court notes that the present case concerns the applicant’s complaints that the domestic courts had failed to observe the principle of legal certainty (res judicata) by ignoring a final court judgment allegedly concerning the same matter already adjudicated between company V.S. and her late husband. During the domestic proceedings the applicant unsuccessfully raised this objection challenging the decisions of the domestic authorities by using all available domestic remedies, including a constitutional complaint before the Constitutional Court.

33. The Court therefore considers, noting that the rule on exhaustion of domestic remedies concerns only remedies that relate to the breaches alleged (see De Jong, Baljet and Van den Brink v. the Netherlands, 22 May 1984, § 39, Series A no. 77), that by using all available domestic remedies concerning her complaints in the course of the relevant domestic proceedings, the applicant exhausted domestic remedies as required by Article 35 § 1 of the Convention (see Golubović v. Croatia, no. 43947/10, § 41, 27 November 2012).

34. Against the above background, the Court considers that the Government’s objection must be rejected. It further notes that the applicant’s complaint is not manifestly ill-founded within the meaning of Article 35 § 3 (a) of the Convention and is not inadmissible on any other grounds. It must therefore be declared admissible.

B. Merits

1. The parties’ arguments

35. The applicant contended that the domestic courts had failed to observe the principle of legal certainty (res judicata) by ordering her to repay her late husband’s employer, company V.S., the same amount of money her husband had previously been awarded under the Daruvar Municipal Court’s final judgment. She pointed out that the Grubišno Polje Municipal Court’s judgment, ordering her to repay the sum of money to company V.S., had been based on the same facts which had been examined by the Daruvar Municipal Court and the Bjelovar County Court in the first set of proceedings, and which company V.S. had unsuccessfully raised when disputing her husband’s claim in those proceedings. This had created a situation in which the domestic courts had passed two judgments, both of which had been final and enforceable and never set aside, by which they had reached different conclusions based on the same facts.

36. The Government submitted that the domestic courts had found that as a result of the Daruvar Municipal Court’s judgment the company had paid the same portion of the applicant’s husband’s salary twice, which had meant that the payment based on that judgment had had no valid legal basis. In terms of the relevant domestic law on unjust enrichment and the well-established case-law of the domestic courts, this had meant that the applicant should have paid back the company the amount in question. As to the applicant’s argument that this had violated the res judicata principle, the Government pointed out that during the domestic proceedings the Bjelovar County Court had found that there had been no objective similarity between the two sets of proceedings because the parties’ claims had had different legal bases. In this connection the Government pointed out that the Daruvar Municipal Court’s judgment had not been set aside or quashed by the Grubišno Polje Municipal Court’s judgment. It showed that there had been no breach of the principle of legal certainty and res judicata since the latter court’s judgment had had different factual and legal bases. Lastly, the Government pointed out that all the applicant’s complaints had been duly examined by the domestic courts including the Constitutional Court, and that they had found no violation of any of the applicant’s rights.

2. The Court’s assessment

(a) General principles

37. The Court reiterates that the right to a fair hearing under Article 6 § 1 of the Convention, interpreted in the light of the principles of rule of law and legal certainty, encompasses the requirement that where the courts have determined an issue with final effect, their ruling should not be called into question (see Brumărescu v. Romania [GC], no. 28342/95, § 61, ECHR 1999‑VII, and Kehaya and Others v. Bulgaria, nos. 47797/99 and 68698/01, § 61, 12 January 2006).

38. The principle of res judicata requires that no party is entitled to seek a review of a final and binding judgment merely for the purposes of obtaining a rehearing and a fresh determination of the case. Any review should not be treated as an appeal in disguise, and the mere possibility of there being two views on the subject is not a ground for re-examination (see Esertas v. Lithuania, no. 50208/06, § 21, 31 May 2012).

39. This is because the principle according to which a final judgment is a res judicata and resolves the dispute between the parties with final effect is a fundamental element of the right to a fair trial guaranteed by Article 6 of the Convention in civil matters (see Kehaya and Others, cited above, § 63).

(b) Application of these principles to the present case

40. The Court notes that by the Daruvar Municipal Court’s final judgment of 21 May 2002, company V.S. was ordered to pay a sum of money on account of the applicant’s husband’s salary arrears for the period May 1998 to January 1999. This judgment became final on 12 September 2002 when the Bjelovar County Court dismissed company V.S.’s appeal. It was enforced on 4 and 15 October 2002 when the company paid the judgment debt (see paragraphs 9-11 above). In the meantime the applicant’s husband died and she was declared his successor.

41. However, on 15 February 2008 the Grubišno Polje Municipal Court, in the proceedings brought by company V.S. against the applicant concerning the payment of portions of her late husband’s salary for the same period, found that the accounting expert report commissioned during the previous proceedings showed that the Daruvar Municipal Court had erroneously calculated the portions of salary company V.S. had been obliged to pay, since it had in fact already paid certain portions of the salary directly to his creditors. Thus, according to the Grubišno Polje Municipal Court, by being obliged to pay the same portions of salary on the basis of the Daruvar Municipal Court’s judgment, company V.S. had made the same payment twice.

42. The Grubišno Polje Municipal Court, applying the relevant domestic law on unjust enrichment, therefore ordered the applicant to repay company V.S. a sum of money representing the portions of salary already paid to her late husband’s creditors (see paragraph 17 above). This was upheld by the Bjelovar County Court, which dismissed the applicant’s res judicata objection on the grounds that there was no objective identity between the cases examined before the Grubišno Polje and Daruvar Municipal Courts (see paragraph 19 above).

43. The Court has already noted that in all legal systems the res judicata effects of judgments have limitations ad personam and as to material scope (see Kehaya and Others, § 66, and Esertas, cited above, § 22).

44. According to the case-law of the domestic courts, the res judicata principle in Croatia extends not only to the parties to the proceedings but also to their successors (see paragraph 27 above). It has therefore not been in dispute at the domestic level, nor has the Government disputed it before the Court (see paragraphs 19 and 36 above), that the res judicata principle with regard to the Daruvar Municipal Court’s judgment also extended to the applicant as the successor of her late husband.

45. Instead the Government argued, endorsing the findings of the Bjelovar County Court, that the case before the Daruvar and Grubišno Polje Municipal Courts objectively differed since the proceedings before the former concerned the claim for payment of a difference in salary and was based on the allegations of unlawful reduction of a salary by an employer, whereas in the proceedings before the latter the claim was based on allegations of double payment of the same debt (see paragraph 19 above).

46. In this connection the Court would reiterate at the outset that in accordance with Article 19 of the Convention, its duty is to ensure the observance of the obligations undertaken by the Contracting Parties to the Convention (see, among many other authorities, Čamovski v. Croatia, no. 38280/10, § 37, 23 October 2012), and it is not the duty of the Court to examine whether company V.S. actually paid the same debt twice or the scope of application and interpretation of the relevant domestic law on unjust enrichment.

47. The Court therefore confines itself to noting that, even if it were to accept that the two sets of proceedings were not identical, they nevertheless, pursuant to the relevant domestic law concerned the same parties, and also the same legal relations and the same circumstances, namely the payment of portions of the applicant’s husband’s salary for the period May 1998 to January 1999, which were crucial for deciding the dispute and thus these two sets of proceedings had the same material scope (see Kehaya and Others, cited above, § 67; Esertas, cited above, § 23; and compare Siegle v. Romania, no. 23456/04, § 36 in fine, 16 April 2013).

48. Although not quashed, the Daruvar Municipal Court’s final judgment was, however, devoid of any legal effect by the Grubišno Polje Municipal Court’s judgment, which determined the issue of payment of the salaries to the applicant’s late husband differently from the manner in which it had been determined by the Daruvar Municipal Court. This resulted in the applicant being obliged to repay company V.S. a sum of money based on the reassessment of facts which were notably raised and dismissed in the first set of proceedings (see paragraphs 10 and 19 above).

49. Thus the Court finds that the second set of proceedings before the Grubišno Polje Municipal Court provided a “second chance” for the company V.S. to obtain an examination of the dispute already determined by way of a final judgment (compare Kehaya and Others, cited above, § 69).

50. This, in the Court’s view, jeopardised the applicant’s rights under Article 6 § 1 of the Convention since the Grubišno Polje Municipal Court’s judgment set at naught a judicial process which had ended in a final judgment of the Daruvar Municipal Court of 21 May 2002 (compare Esertas, cited above, § 31) and which had, moreover, been executed (compare Kehaya and Others, cited above, § 70).

51. Thereby the national courts acted in breach of the principle of legal certainty inherent in Article 6 § 1 of the Convention. The Court accordingly finds that there has been a violation of that provision.

II. APPLICATION OF ARTICLE 41 OF THE CONVENTION

52. Article 41 of the Convention provides:

“If the Court finds that there has been a violation of the Convention or the Protocols thereto, and if the internal law of the High Contracting Party concerned allows only partial reparation to be made, the Court shall, if necessary, afford just satisfaction to the injured party.”

A. Damage

53. The applicant claimed 72,802.96 Croatian kunas (HRK) in respect of pecuniary damage on account of the sum of money and court expenses she had to pay under the Grubišno Polje Municipal Court’s judgment of 15 February 2008 and the related interest in this respect. She also claimed HRK 100,000 in respect of non-pecuniary damage.

54. The Government considered the applicant’s claims excessive, unfounded and unsubstantiated, arguing that there had been no causal link between the violations complained of and the applicant’s financial expenses.

55. As regards pecuniary damage, the Court notes that the applicant claims damages in relation to the amounts based on the Grubišno Polje Municipal Court’s judgment of 15 February 2008, which the Court found to be in violation of Article 6 § 1 of the Convention (see paragraph 51 above). The Court therefore, having found causal link between the amount of the main debt and costs and expenses based on the Grubišno Polje Municipal Court’s judgment of 15 February 2008 and the finding of a violation (compare Esertas, cited above, § 36), awards the applicant 9,669.46 euros (EUR) in respect of pecuniary damage, plus any tax that may be chargeable to her.

56. In respect of the non-pecuniary damage, having regard to all the circumstances of the present case, the Court accepts that the applicant has suffered non-pecuniary damage which cannot be compensated for solely by the finding of a violation. Making its assessment on an equitable basis, the Court awards the applicant EUR 4,000 in respect of non-pecuniary damage, plus any tax that may be chargeable to her.

B. Costs and expenses

57. The applicant also claimed HRK 20,694.30 for the costs and expenses incurred before the domestic courts and HRK 17,741.40 for those incurred before the Court.

58. The Government considered the applicant’s claim excessive and unsubstantiated.

59. According to the Court’s case-law, an applicant is entitled to the reimbursement of costs and expenses only in so far as it has been shown that these have been actually and necessarily incurred and are reasonable as to quantum. In the present case, regard being had to the documents in its possession and the above criteria, the Court considers it reasonable to award the sum of EUR 3,900 covering costs under all heads.

C. Default interest

60. The Court considers it appropriate that the default interest rate should be based on the marginal lending rate of the European Central Bank, to which should be added three percentage points.

FOR THESE REASONS, THE COURT, UNANIMOUSLY,

1. Declares the application admissible;

2. Holds that there has been a violation of Article 6 § 1 of the Convention;

3. Holds

(a) that the respondent State is to pay the applicant, within three months from the date on which the judgment becomes final in accordance with Article 44 § 2 of the Convention, the following amounts, to be converted into Croatian kunas at the rate applicable at the date of settlement:

(i) EUR 9,669.46 (nine thousand six hundred sixty-nine euros and forty-six cents), plus any tax that may be chargeable, in respect of pecuniary damage;

(ii) EUR 4,000 (four thousand euros), plus any tax that may be chargeable, in respect of non-pecuniary damage;

(iii) EUR 3,900 (three thousand nine hundred euros), plus any tax that may be chargeable to the applicant, in respect of costs and expenses;

(b) that from the expiry of the above-mentioned three months until settlement simple interest shall be payable on the above amounts at a rate equal to the marginal lending rate of the European Central Bank during the default period plus three percentage points;

4. Dismisses, the remainder of the applicant’s claim for just satisfaction.

Done in English, and notified in writing on 16 January 2014, pursuant to Rule 77 §§ 2 and 3 of the Rules of Court.

Søren Nielsen Isabelle Berro-Lefèvre
Registrar President

Nema povezane prakse za ovu presudu.

Sažmi komentare

Komentari

Relevantni komentari iz drugih presuda

Član 6 | DIC | Bochan protiv Ukrajine br.2

Bočan protiv Ukrajine interesantna je jer podnositeljka ima pravo da "žalbu u svetlu vanrednih okolnosti" koja predstavlja posebni vanredni pravni lek u ukrajinskom pravu. Međutim, Vrhovni sud Ukrajine odbio je dati zahtev podnositeljke a svoju odluku obrazložio je na način koji nije u skladu sa zaključcima iz ranije presude Evropskog suda.

Ovime je ona onemogućena da koristi pravni lek raspoloživ u domaćem pravu, čime je povređeno pravo na pravično suđenje.

Član 6 | DIC | Cvetković protiv Srbije

Vrhovni sud Srbije je, na sednici održanoj 24.04.2008. godine, odlučujući o reviziji tužioca, izjavljenoj protiv presude Okružnog suda u Leskovcu, Gž. 860/07 od 26.04.2007, doneo rešenje kojim se ukida presuda Okružnog suda u Leskovcu i predmet vraća na drugostepeno odlučivanje o žalbama parničnih stranaka.

Rešenje Rev.II 1209/07, anonimizirano u skladu sa Pravilnikom, može se preuzeti sa adrese
ovde

Član 6 | DIC | Erkapić protiv Hrvatske

Presuda je povezana sa rešenjem Kzz 1212/2018 od 14.11.2018. Vrhovnog kasacionog suda, kojim se odbacuje kao nedozvolјen zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivlјenog Marka Ristića - advokata Aleksandra Milićevića, podnet protiv pravnosnažnih presuda Višeg suda u Beogradu K.br.9/2018 od 19.04.2018. godine i Apelacionog suda u Beogradu Kž1 578/18 od 05.07.2018. godine.

Presudom Višeg suda u Beogradu K.br.9/2018 od 19.04.2018. godine okrivlјeni M.R. oglašen je krivim zbog izvršenja krivičnog dela neovlašćena proizvodnja i stavlјanje u promet opojnih droga iz člana 246. stav 1. KZ za koje mu je utvrđena kazna zatvora u trajanju od 3 godine i 2 meseca, te mu je opozvana uslovna osuda izrečena presudom Trećeg osnovnog suda u Beogradu Spk.br.121/17 od 11.10.2017. godine i uzeta kao utvrđena kazna zatvora u trajanju od 8 meseci, pa je okrivlјeni osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 3 (tri) godine i 6 (šest) meseci u koju mu se uračunava vreme provedeno na zadržavanju i u pritvoru počev od 10.11.2017. godine do 19.04.2018. godine. Istom presudom prema okrivlјenom je izrečena mera bezbednosti oduzimanje predmeta i to opojne droge kanabis u neto iznosu od 421,02 grama. Okrivlјeni je obavezan da plati troškove krivičnog postupka u iznosu od 12.000,00 dinara i sudski paušal u iznosu od 20.000,00 dinara, a sve u roku od 15 dana od dana pravnosnažnosti presude.
Presudom Apelacionog suda u Beogradu Kž1 578/18 od 05.07.2018. godine odbijene su kao neosnovane žalbe Višeg javnog tužioca u Beogradu, okrivlјenog i njegovog branioca - advokata Aleksandra Milićevića, pa je potvrđena presuda Višeg suda u Beogradu K.br.9/2018 od 19.04.2018. godine.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde

Član 6 | DIC | Filips protiv Ujedinjenog Kraljevstva

Presuda je povezana sa presudom Kzz 1211/2018 od 28.11.2018. godine, Vrhovnog kasacionog suda, kojom se odbija kao neosnovan, zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivlјenog Ž.N., podnet protiv pravnosnažnih presuda Višeg suda u Beogradu K br. 247/15 od 06.11.2017. godine i Apelacionog suda u Beogradu Kž1 br. 132/18 od 31.05.2018. godine, u odnosu na bitne povrede odredaba krivičnog postupka iz člana 438. stav 1. tačka 9) i iz člana 438. stav 2. tačka 1) Zakonika o krivičnom postupku, te na povredu zakona iz člana 439. tačka 2) Zakonika o krivičnom postupku, dok se isti zahtev u ostalom delu odbacuje.

Presudom Višeg suda u Beogradu K br. 247/15 od 06.11.2017. godine, okrivlјeni je oglašen krivim zbog izvršenja krivičnog dela ubistvo u pokušaju iz člana 113. u vezi člana 30. KZ i krivičnog dela nedozvolјena proizvodnja, držanje, nošenje i promet oružja i eksplozivnih materija iz člana 348. stav 5. u vezi stava 1. KZ, pa pošto su mu primenom odredaba članova 56. i 57. KZ prethodno utvrđene pojedinačne kazne za svako od izvršenih krivičnih dela, i to za krivično delo iz člana 113. u vezi člana 30. KZ kazna zatvora u trajanju od tri godine, a za krivično delo iz člana 348. stav 5. u vezi stava 1. KZ kazna zatvora u trajanju od šest meseci, okrivlјeni je na osnovu člana 60. KZ osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od tri godine i tri meseca, u koju kaznu mu je uračunato vreme provedeno u pritvoru od 09.11.2013. godine do 19.05.2014. godine. Presudom Apelacionog suda u Beogradu Kž1 br. 132/18 od 31.05.2018. godine, odbijena je kao neosnovana žalba branioca okrivlјenog, a presuda Višeg suda u Beogradu K br. 247/15 od 06.11.2017. godine, potvrđena.

Presuda je dostupna u javnoj bazi sudske prakse ovde

Član 6 | DIC | Jelena Krstić protiv Srbije

Odluka je povezana sa rešenjem Ržk 3/17 od 27.02.2017. Apelacionog suda u Novom Sadu, kojim odbacuju kao neosnovane žalbe branioca okr. M.K. radi zaštite prava na suđenje u razumnom roku od 16.01.2017. god. i žalba branioca istog okr., pa se rešenje predsednika Višeg suda u Subotici R4K.3/16 od 19.01.2017.god. potvrđuje.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde

Član 6 | DIC | Lepojić protiv Srbije

Presuda se navodi u presudi Gž1 3533/2018 od 11.01.2019. godine Apelacionog suda u Beogradu, kojom se preinačuje presuda Prvog osnovnog suda u Beogradu P1.br.1882/18 od 2.7.2018.godine, u stavu prvom izreke, pa se odbija, kao neosnovan, tužbeni zahtev tužilјe kojim je tražila da se obaveže tužena da tužilјi na ime naknade štete zbog neisplaćenih troškova prevoza za dolazak na rad i odlazak sa rada za period od februara 2013.godine do marta 2015.godine isplati novčane iznose po mesecima, sa zateznom kamatom od dospelosti svakog pojedinačnog mesečnog iznosa do isplate.

U postupku žalbene kontrole ovaj sud je posebno imao u vidu stav izražen u praksi Evropskog suda za lјudska prava (presuda Evropskog suda za lјudska prava predmet “Lepojić protiv Srbije”, predstavka broj 13909/05), da su sudovi obavezani da primene pravila postupka izbegavajući kako preterani formalizam koji bi ugrozio pravičnost postupka, tako i preteranu fleksibilnost koja bi učinila bezvrednim (ništavim, beznačajnim), proceduralne zahteve predviđene zakonom.

Presuda je dostupna u javnoj bazi sudske prakse ovde

Član 6 | DIC | Ljajić protiv Srbije

Presuda je povezana sa presudom Gž rr 1/2018 od 22.02.2018. godine Apelacionog suda u Beogradu, kojom se odbija kao neosnovana žalba tužioca i potvrđuje presuda Višeg suda u Beogradu P rr 1 br.1/17 od 06.11.2017. godine.

Presudom Višeg suda u Beogradu P rr 1.br.1/17 od 06.11.2017. godine, prvim stavom izreke odbijen je tužbeni zahtev kojim je tužilac tražio da se naloži tuženoj da mu na ime naknade štete isplati iznos od 338.431.379,60 dinara, sa zakonskom zateznom kamatom od 05.11.2010. godine do isplate. Drugim stavom izreke naloženo je tužiocu da tuženoj naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 46.000,oo dinara.

Presuda je dostupna u javnoj bazi sudske prakse ovde

Član 6 | DIC | Maširević protiv Srbije

Vrhovni sud Srbije je, na sednici održanoj 24.10.2007. godine, odlučujući o reviziji tužioca, izjavljenoj protiv presude Okružnog suda u Novom Sadu, Gž. 967/2004 od 24.02.2005, doneo rešenje kojim se kao odbacije kao nedozvoljena revizija izjavljena protiv presude Okružnog suda u Novom Sadu i dopunske presude od 25.04.2007. godine.

Rešenje Rev.II 1209/07, anonimizirano u skladu sa Pravilnikom, može se preuzeti sa adrese
ovde

Član 6 | DIC | Milovanović protiv Srbije

Presuda se navodi u obrazloženju presude Gž 2334/2018 od 27.04.2018. godine Apelacionog suda u Beogradu, kojom se potvrđuje presuda Prvog osnovnog suda u Beogradu P br. 12479/14 od 30.01.2017. godine u stavu prvom izreke i u delu stava drugog izreke kojim je odbijen kao neosnovan tužbeni zahtev tužioca "AA" da se obaveže tužena Republika Srbija, Ministarstvo pravde da tužiocu na ime naknade zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku isplati još iznos od 8.200,00 evra u dinarskoj protivvrednosti po srednjem kursu NBS na dan isplate i u ovom delu žalbe tužene Republike Srbije, Ministarstvo pravde i tužioca "AA" odbijaju, kao neosnovane, a presuda se preinačava u preostalom delu stava drugog izreke tako što se obavezuje tužena Republika Srbija, Ministarstvo pravde da tužiocu "AA" na ime naknade zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku isplati još iznos od 1.200,00 evra u dinarskoj protivvrednosti po srednjem kursu NBS na dan isplate u roku od 15 dana od dostavlјanja otpravka presude.

Presuda je dostupna u javnoj bazi sudske prakse ovde

Član 6 | DIC | Nuhović i Kurtanović protiv Srbije

Presuda je povezana sa rešenjem R4g 23/2016 od 13.09.2016. godine Apelacionog suda u Novom Sadu, u postupku radi zaštite prava na suđenje u razumnom roku predlagača K.G.-Dž. iz S., kojim se utvrđuje da je predlagaču K.G.-Dž. povređeno pravo na suđenje u razumnom roku u predmetu Osnovnog suda u Somboru P. 506/11.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde

Član 6 | DIC | R. Kačapor i druge podnositeljke predstavke protiv Srbije

Presuda je povezana sa rešenjem Rev 3042/2019 od 25.10.2019. Vrhovnog kasacionog suda, kojim se odbacuje kao nedozvolјena revizija tužene izjavlјena protiv presude Višeg suda u Vranju Gž 3007/18 od 28.02.2019. godine.
Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde

Član 6 | DIC | R. Kačapor i druge podnositeljke predstavke protiv Srbije

Presuda je povezana sa rešenjem Rev 3100/2019 od 18.09.2019. Vrhovnog kasacionog suda, kojim se odbacuje kao nedozvolјena revizija tužene izjavlјena protiv presude Višeg suda u Vranju Gž 3400/18 od 29.03.2019. godine.
Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde

Član 6 | DIC | R. Kačapor i druge podnositeljke predstavke protiv Srbije

Presuda se navodi u obrazloženju rešenja Gž 1249/2013 od 22.04.2013. godine Apelacionog suda u Kragujevcu, kojim se ukida presuda Osnovnog suda u Kruševcu, Sudske jedinice u Brusu II-11 P. br. 1466/2012 od 30. januara 2013. godine i predmet vraća istom sudu na ponovno suđenje.
Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde

Član 6 | DIC | Simić protiv Srbije

Presuda je citirana u rešenju R4r 8/2016 od 22.02.2016. godine Apelacionog suda u Novom Sadu, kojim se utvrđuje da je predlagaču P.D. iz P. povređeno pravo na suđenje u razumnom roku u postupku koji se vodi pred Osnovnim sudom u Rumi pod. posl. br. 6P1. 153/2013. i nalaže se Osnovnom sudu u Rumi da preduzme odgovarajuće mere da se parnični postupak po tužbi predlagača u predmetu 6P1. 153/2013 okonča u najkraćem roku.

U konkretnom slučaju po oceni ovog suda neažurno postupanje prvostepenog suda propuštanjem da zakaže pripremno ročište u zakonom propisanom roku iz čl. 301. st. 1. ZPP-a (održano nakon 1 godine i 7 meseci od odgovora na tužbu) i u dalјnjem propuštanje zakazivanja ročišta za glavnu javnu raspravu u roku od 30 dana od dana održavanja pripremnog ročišta (održano nakon 4 meseca), sa ročištima na kojima nije izveden nijedan dokaz niti je odlučeno o dokaznim predlozima stranaka protivno članu 315. ZPP-a, uz odlaganje dva ročišta, kao i nepoštovanje utvrđenog vremenskog okvira i odlučivanja koja će dokazna sredstva da izvede na glavnoj raspravi primenom člana 308. stav 3. ZPP-a, isklјučivi su razlog za dugotrajnost postupka po oceni ovog suda, pa i u situaciji kada postupak traje kraće od tri godine a nije doneta prvostepena presuda u konkretnom slučaju dve godine i šest meseci postoji povreda prava na suđenje u razumnom roku. Naime, u konkretnom slučaju u pitanju je spor iz radnog odnosa radi poništaja rešenja o otkazu ugovora o radu koji je po svojoj prirodi hitan i od egzistencijalnog značaja za tužioca, pa iako je u pitanju relativno složen postupak koji traži izvođenje odgovarajućih dokaza izloženo neažurno postupanje suda bez opravdanih razloga i doprinosa predlagača dugotrajnosti postupka protivno zakonom utvrđenim rokovima vodi povredi prava na koju osnovano ukazuje predlagač.

Prilikom zauzimanja ovakvog stava ovaj sud je cenio i praksu Evropskog suda za lјudska prava prema kojoj samo ona kašnjenja i odugovlačenja koja se mogu pripisati sudovima i drugim državnim organima mogu dovesti do zaklјučka o nepoštovanju prava na suđenje u razumnom roku (presuda Evropskog suda za lјudska prava Proszak protiv Polјske, od 16. decembra 1997. godine, stav 40.), ovaj Apelacioni sud je ocenio da se opisano postupanje prvostepenog suda u periodu od tužbe do podnošenja zahteva predlagača može smatrati neefikasnim i nedelotvornim, budući da je sud u toku celokupnog trajanja označenog dela postupka nije preduzimao radnje u cilјu raspravlјanja spornih činjenica i okončanja spora. Isti stav iskazan je i u Ustavnoj odluci br. Už-1971/2015 od 11.06.2015. godine.

Na potvrdu ovog stava ukazuje kako praksa suda u Strazburu (Čižiškova protiv Srbije od 19.01.2010. godine, Simić protiv Srbije od 24.11.2009. godine, Stanković protiv Srbije od 16.12.2008. godine), tako i praksa Ustavnog suda RS u većem broju svojih odluka (Už-779/2011 od 10.07.2013. godine, Už-2205/2013 od 18.06.2013. godine i Už-1838/2013 od 11.06.2015. godine).

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde

Član 6 | DIC | Stanković i Trajković protiv Srbije

Presuda je povezana sa presudom Rev 1540/2010 od 10.03.2010. godine, Vrhovnog kasacionog suda, kojom se odbija kao neosnovana revizija tužilaca izjavlјena protiv presude Okružnog suda u Beogradu Gž.1537/08 od 04.03.2009. godine.

Delimičnom presudom Prvog opštinskog suda u Beogradu P.8335/06 od 03.10.2007. godine, stavom prvim izreke je obavezana tužena da tužiocima na ime duševnih bolova zbog smrti roditelјa isplati svakom tužiocu po 800.000,00 dinara, sa zakonskom zateznom kamatom od 03.10.2007. godine do isplate. Stavom drugim izreke konstatovano je da će po zahtevu za naknadu materijalne štete u vidu izgublјenog izdržavanja za tužilјu GG kao i o zahtevu za naknadu troškova postupka biti odlučeno po pravnosnažnosti delimične presude. Stavom trećim izreke tužioci su oslobođeni od obaveze plaćanja takse na tužbu i odluku, koji padaju na teret budžetskih sredstava suda. Presudom Okružnog suda u Beogradu Gž.1537/08 od 04.03.2009. godine, preinačena je delimična presuda Prvog opštinskog suda u Beogradu P.8335/06 od 03.10.2007. godine, u stavu prvom izreke i odbijen tužbeni zahtev tužilaca kojim je traženo da se obaveže tužena da im na ime naknade nematerijalne štete zbog smrti roditelјa i to oca ĐĐ i majke EE isplati svakom po 800.000,00 dinara, sa zakonskom zateznom kamatom na pojedinačne iznose od 03.10.2007. godine do konačne isplate, kao neosnovan.

Prema utvrđenom činjeničnom stanju, roditelјi tužilaca ĐĐ i EE su pravnosnažnim rešenjem Opštinskog suda u Đakovici od 15.09.2006. godine proglašeni umrlim 11.06.1999. godine, kada su bili oteti iz kuće u selu ..., na području AP Kosova i Metohije. Kod ovako utvrđenog činjeničnog stanja pravilno je drugostepeni sud preinačenjem prvostepene presude primenio materijalno pravo, kada je tužbeni zahtev tužilaca za naknadu nematerijalne štete zbog smrti roditelјa, odbio.

Presuda je dostupna u javnoj bazi sudske prakse ovde

Član 6 | DIC | Stanković i Trajković protiv Srbije

Presuda je povezana sa rešenjem Rev1 28/2013 od 19.04.2013. godine, Vrhovnog kasacionog suda, kojim se usvaja revizija tužilaca, pa se ukida presuda Okružnog suda u Beogradu Gž 1537/08 od 04.03.2009. godine i predmet ustupa Apelacionom sudu u Beogradu na ponovno suđenje.

Prvi opštinski sud u Beogradu, delimičnom presudom P 8335/06 od 03.10.2007. godine, stavom prvim izreke, obavezao je tuženu da plati tužiocima na ime duševnih bolova zbog smrti roditelјa i to oca ĐĐ i majke EE, po 800.000,00 dinara, sa zakonskom zateznom kamatom od 03.10.2007. godine, pa do isplate. U stavu drugom izreke, konstatovao je, da će o zahtevu za naknadu materijalne štete, izgublјenog izdržavanja za tužilјu GG, kao i o zahtevu za naknadu troškova postupka biti odlučeno naknadno po pravnosnažnosti delimične presude. Stavom trećim izreke, oslobodio je tužioce obaveze plaćanja takse na tužbu i odluku, pa isti padaju na teret budžetskih sredstava suda.
Okružni sud u Beogradu, presudom Gž 1537/08 od 04.03.2009. godine, preinačio je delimičnu presudu Prvog opštinskog suda u Beogradu P 8335/06 od 03.10.2007. godine, u stavu prvom izreke, tako što je odbio kao neosnovan tužbeni zahtev tužilaca, kojim su tražili da se obaveže tužena da im na ime naknade nematerijalne štete za duševne bolove zbog smrti roditelјa i to oca ĐĐ i majke EE plati po 800.000,00 dinara, sa zakonskom zateznom kamatom na svaki pojedinačni iznos, počev od 03.10.2007. godine pa do konačne isplate. Protiv pravnosnažne presude donesene u drugom stepenu, tužioci su izjavili reviziju, zbog pogrešne primene materijalnog prava.

Vrhovni kasacioni sud, presudom Rev 1540/10 od 10.03.2010. godine, odbio je kao neosnovanu reviziju tužilaca, izjavlјenu protiv presude Okružnog suda u Beogradu Gž 1537/08 od 04.03.2009. godine. Ustavni sud Srbije, odlukom Už 2786/2010 od 28.06.2012. godine, stavom prvim izreke, usvojio je ustavnu žalbu AA, BB, VV, GG i DD, izjavlјenu protiv presude Vrhovnog kasacionog suda Rev 1540/10 od 10.03.2010. godine i utvrdio da su podnosiocima ustavne žalbe povređena prava na naknadu štete iz člana 35. stav 2. Ustava

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde

Član 6 | DIC | Stanković protiv Srbije

Član 6 | DIC | Vidas protiv Hrvatske

Presuda je povezana sa rešenjem Rev 3108/2019 od 25.10.2019. godine, Vrhovnog kasacionog suda, kojim se odbacuje kao nedozvolјena revizija tužene izjavlјena protiv presude Višeg suda u Vranju Gž 3220/18 od 04.03.2019. godine i odbijaju se zahtevi stranaka za naknadu troškova postupka po reviziji.

Presudom Osnovnog suda u Vranju Prr1 303/17 od 21.03.2018. godine, stavom prvim izreke obavezana je tužena da isplati tužiocu na ime naknade imovinske štete izazvane povredom prava na suđenje u razumnom roku u predmetu Opštinskog suda, sada Osnovnog suda u Vranju I 234/17 novčane iznose navedene u ovom stavu izreke, sa zakonskom zateznom kamatom na svaki novčani iznos počev od označenih datuma pa do isplate. Stavom drugim izreke odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtev kojim je tužilac tražio da se obaveže tužena da mu na dosuđeni iznos troškova izvršnog postupka plati zakonsku zateznu kamatu. Presudom Višeg suda u Vranju Gž 3220/18 od 04.03.2019. godine, stavom prvim izreke odbijena je kao neosnovana žalba tužene i potvrđena presuda Osnovnog suda u Vranju Prr1 303/17 od 21.03.2018. godine u stavovima prvom i trećem izreke. Stavom drugim izreke odbijeni su zahtevi stranaka za naknadu troškova drugostepenog postupka.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde

Član 6 | DIC | Y protiv Slovenije

Presuda je povezana sa rešenjem R4k br. 18/15 od 17.06.2015. godine Apelacionog suda u Novom Sadu, kojim se odbija zahtev predlagača K.B. iz B.P. za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku u postupku pred Osnovnim sudom u Loznici kao neosnovan.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde.

Presuda je međutim značajnija u pogledu pravnog stava koji se odnosi na ispitivanje svedoka, budući da je maloletna osoba agresivno ispitivana od strane optuženog čime je sekundarno viktimizovana.

Član 6 | DIC | Živaljević protiv Crne Gore

Presuda je povezana sa presudom Gž 2108/18 od 09.08.2018. Apelacionog suda u Nišu, kojim se odbija žalba tuženog Grada Niša i potvrđuje presuda Višeg suda u Nišu 6P 1566/17 od 30.11.2017. godine u stavu prvom i drugom izreke i presuda ukida u trećem stavu i predmet vraća prvostepenom sudu na ponovno odlučivanje u ovom delu.

Presuda je dostupna u javnoj bazi sudske prakse ovde

Član 6-1 | DIC | Anđelković protiv Srbije

Presuda je povezana sa rešenjem R4r 1/2017 od 06.03 2017. godine Apelacionog suda u Novom Sadu, kojim se predlagačima određuje naknada zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde

Član 6-1 | Bojan Ikić | Anđelković protiv Srbije

Presuda se poziva u žalbi koju je Upravnom sudu podneo žalilac protiv rešenja Republičke izborne komisije.\r\nŽalilac osporava zakonitost ožalbenog rešenja iz svih zakonskih razloga, ukazujući na povrede prava iz člana 32. Ustava Republike Srbije, u smislu paušalne primene prava, suprotno presudi Evropskog suda za lјudska prava Anđelković v. Srbija i na povrede prava na pravno sredstvo iz člana 36. Ustava Republike Srbije, u smislu nedelotvornosti prigovora.\r\nUpravni sud je presudom broj 4 Už 2755/20 od 4.7.2020. usvojio žalbu i poništio rešenje Republičke izborne komisije.\r\nPresuda je dostupna u javnoj bazi sudske prakse na ovde

Član 6-1 | DIC | Blagojević protiv Srbije

Presuda je povezana sa rešenjem Rž g 5/2016 od 31.10.2016. Apelacionog suda u Novom Sadu, kojim se žalba predlagača se usvaja, pa se rešenje Višeg suda u Sremskoj Mitrovici posl. br. R4p. 4/16 od 8.8.2016. godine preinačuje tako što se utvrđuje da je predlagaču V.Đ. u postupku koji se vodi pred Višim sudom u Sremskoj Mitrovici pod posl. brojem P.32/16 povređeno pravo na suđenje u razumnom roku i nalaže Višem sudu u Sremskoj Mitrovici da navedeni postupak okonča u roku od 4 meseca od dana prijema ovog rešenja.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde

Član 6-1 | DIC | Blagojević protiv Srbije

Presuda je povezana sa rešenjem Rž g 6/2018 od 01.06.2018. Apelacionog suda u Beogradu, kojim se odbija kao neosnovana žalba predlagača i potvrđuje rešenje Višeg suda u Beogradu R4p.8/18 od 20.03.2018.godine

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde

Član 6-1 | DIC | Blagojević protiv Srbije

Presuda je povezana sa presudom Gž rr 4/2018 od 05.04.2018. Apelacionog suda u Beogradu, kojom se preinačava presuda Prvog osnovnog suda u Beogradu Prr br.69/17 od 13.12.2017. godine u stavu drugom izreke pa se obavezuje tužena Republika Srbija – Treći osnovni sud u Beogradu da tužilјi AA na ime naknade nematerijalne štete zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku isplati presudom navedenu nadoknadu.

Presuda je dostupna u javnoj bazi sudske prakse ovde

Član 6-1 | DIC | Borović i drugi protiv Srbije

Presuda se navodi u rešenju Gž rr 18/2018 od 12.07.2018. godine Apelacionog suda u Nišu, kojim se ukida presuda Osnovnog suda u Leskovcu 22Prr.641/17 od 21.03.2018. godine u stavu drugom, trećem i četvrtom izreke i u tom delu predmet vraća istom sudu na ponovno suđenje.

Prvostepeni sud u pogledu neimovinske štete, kao satisfakcije tužiocu, ne daje dovolјne i jasne razloge za dosuđenu visinu iste od 400 evra, s obzirom da se pozvao na činjenicu da je postupak stečaja, u kome je tužilac prijavio svoje potraživanje, trajao više godina i da je, pri tome, konstatovao da je to potraživanje za tužioca imalo posebni značaj, jer se radilo o isplati zarade. U konkretnom slučaju prvostepeni sud se u pobijanoj presudi nije rukovodio kriterijumima iz odredbe čl 4. Zakona o zaštiti prava na suđenje u razumnom roku, jer prilikom odlučivanja nije cenio to što je stečajnom postupku, po osnovu koga je tužiocu utvrđena povreda prava, prethodio parnični postupak pred Opštinskim sudom u Leskovcu, a zatim i postupak izvršenja, koji su trajali od 2004 do 2009. godine, kada je otvaren stečajni postupak nad preduzećem u kome je tužilac radio, Elektroindustrija „RUL“ AD, a što je, do okončanja stečajnog postupka decembra 2016 godine, ukupno 12 godina. Takođe, nije cenio ni činjenicu, a koja proističe iz rešenja predsednika Privrednog suda u Leskovcu, da na strani tužioca nije bilo doprinosa za odugovlačenje postupka. (Presuda Međunarodnog suda u Strazburu Stošić protiv Srbije, predstavka 64931/10, Savić protiv Srbije, Borović i dr. protiv Srbije).

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde

Član 6-1 | DIC | Buj protiv Hrvatske

Presuda je povezana sa rešenjem R4g 11/15 od 04.03.2015. Apelacionog suda u Novom Sadu, kojim se odbija zahtev podnosioca zahteva D. B. iz B. C. kojim je tražio da se utvrdi da mu je u predmetu Osnovnog suda u Loznici P.1040/14 i predmetu Višeg suda u Šapcu Gž 886/14 povređeno pravo na suđenje u razumnom roku kao i zahtev da se obaveže prvostepeni sud da u roku od 15 dana od dana prijema odluke zaklјuči glavnu raspravu i donese presudu kojom će odlučiti o postavlјenom zahtevu, te se odbija zahtev za isplatu troškova sastava zahteva za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde

Član 6-1 | DIC | Buj protiv Hrvatske

Presuda je povezana sa rešenjem R4g 18/2016 od 10.05.2016. godine, Apelacionog suda u Novom Sadu, kojim se odbija zahtev predlagača L.M., kojim je tražio da se utvrdi da je njemu povređeno pravo na suđenje u razumnom roku u ostavinskom postupku iza pok. L.S., u predmetu Osnovnog suda u Novom Sadu O.5460/14 i odredi rok u kome će se doneti odluka, te odredi novčana naknada predlagaču zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde

Član 6-1 | DIC | Burdov protiv Rusije (br.2)

Presuda je povezana sa presudom Rž g 9/2019 od 27.06.2019. Vrhovnog kasacionog suda, kojom se odbija kao neosnovana žalba predlagača, pa se potvrđuje rešenje Višeg suda u Novom Pazaru R4 I br.7/2019 od 20.05.2019. godine, u stavu trećem izreke i odbija zahtev predlagača za naknadu troškova postupka.

Rešenjem Višeg suda u Novom Pazaru R4 I br.7/2019 od 20.05.2019. godine, usvojen je zahtev podnosilaca i utvrđeno da je u izvršnom postupku koji se vodio pred Osnovnim sudom u Novom Pazaru I br.692/04 (novi broj I 1773/11) povređeno pravo podnosioca zahteva na suđenje u razumnom roku zajemčeno članom 32. stav 1. Ustava Republike Srbije. Stavom drugim izreke utvrđeno je pravo podnosilaca zahteva na primerenu naknadu u iznosu od 30.000,00 dinara koja će se isplatiti iz budžetskih sredstava Republike Srbije opredelјenih za rad sudova u roku od tri meseca od dana podnošenja zahteva stranke. Odbijen je zahtev podnosilaca za primerenu naknadu za veći iznos od dosuđenog u stavu dva izreke rešenja do traženog iznosa od 2.000 evra u dinarskoj protivvrednosti.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde

Član 6-1 | DIC | Čižková protiv Srbije

Član 6-1 | DIC | Cvetković protiv Srbije

Presuda je povezana sa rešenjem R4r 22/2016 od 28. 10. 2016. Apelacionog suda u Novom Sadu, kojim se odbija prigovor radi ubrzanja postupka i utvrđenja povrede prava na suđenje u razumnom roku u postupku koji je vođen pred Osnovnim sudom u Novom Sadu pod poslovnim brojem P1.3/14.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde

Član 6-1 | DIC | Cvetković protiv Srbije

Presuda je povezana sa rešenjem Rev 3041/2019 od 05.09.2019. godine, Vrhovnog kasacionog suda, kojim se odbacuje kao nedozvolјena revizija tužene izjavlјena protiv presude Višeg suda u Vranju Gž 1869/18 od 26.11.2018. godine.

Presudom Osnovnog suda u Vranju Prr1 143/17 od 19.01.2018. godine, stavom prvim izreke, obavezana je tužena da tužiocu AA plati na ime naknade imovinske štete izazvane povredom prava na suđenje u razumnom roku u predmetu Opštinskog, sada Osnovnog suda u Vranju I 629/17 (raniji I 994/09 i I 1266/03) i to na ime glavnog duga zbog neisplaćene naknade zarade za vreme bolovanja i po osnovu razlike zarade iznose za period navedene u tom stavu izreke, zbog neisplaćenog regresa za 2001. godinu i 2002. godinu u traženim iznosima, sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom i na ime troškova parničnog postupka i izvršnog postupka. Stavom drugim izreke je obavezana tužena da tužiocu BB plati na ime naknade imovinske štete izazvane povredom prava na suđenje u razumnom roku u istom predmetu i to na ime glavnog duga zbog neisplaćene razlike zarade pojedinačne iznose navedene u tom stavu izreke, zbog neisplaćenog regresa za 2001. i 2002. godinu u traženom iznosu i na ime troškova parničnog i izvršnog postupka, a stavom trećim izreke je obavezana tužena da tužiocima naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 25.500,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od dana izvršnosti odluke do isplate.
Viši sud u Vranju je, presudom Gž 1869/18 od 26.11.2018. godine, stavom prvim izreke odbio kao neosnovanu žalbu tužene i potvrdio prvostepenu presudu, a stavom drugim izreke je odbio kao neosnovan zahtev tužene za naknadu troškova drugostepenog postupka.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde

Član 6-1 | DIC | Dejan Živojinović protiv Srbije

Odluka je povezana sa rešenjem R4-r 20/16 od 20.07.2016. godine Apelacionog suda u Novm Sadu, kojom se odbija zahtev predlagača od 09.03.2015. godine za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku kao neosnovan

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde

Član 6-1 | DIC | Dejan Živojinović protiv Srbije

Odluka je povezana sa rešenjem R4r 24/2016 od 06. 02. 2017. godine Apelacionog suda u Novm Sadu, kojom se prigovor predlagača V.Ž. od 20.12.2016. godine radi utvrđenja povrede prava na suđenje u razumnom roku i ubrzanja postupka u predmetu Apelacionog suda u Novom Sadu posl. br. Gž1. 3664/16 odbija se kao neosnovan.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde

Član 6-1 | DIC | Dobrić protiv Srbije

Presuda je povezana sa rešenjem Rev 1242/2011 od 01.12.2011. Vrhovnog kasacionog suda, kojim se odbacuje kao nedozvolјena revizija tužilaca, izjavlјena protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž broj 1687/10 od 07.07.2010. godine.

Presudom Drugog opštinskog suda u Beogradu P br.6028/2006 od 14.05.2008. godine, odbijen je tužbeni zahtev tužilaca kojim su tražili da se obaveže tužena da im isplati na ime naknade nematerijalne štete zbog pretrplјenih duševnih bolova zbog pogibije bliskog srodnika i to: tužilјi AA, supruzi pok GG, iznos od 350.000,00 dinara, tužilјi VV, ćerki pok. GG, iznos od 400.000,00 dinara, i tužiocu BB, sinu pok. GG iznos od 400.000,00 dinara, odnosno ukupno 1.150.000,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom počev od dana presuđenja pa do isplate kao i da naknade troškove parničnog postupka kao neosnovan.

Presudom Apelacionog suda u Beogradu Gž 1687/10 od 07.07.2010. godine, odbijena je žalba tužilaca kao neosnovana i potvrđena presuda Drugog opštinskog suda u Beogradu.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde

Član 6-1 | DIC | Gallardo Sanchez protiv Italije

Presuda je povezana sa rešenjem R4r 10/2017 od 04. 09. 2017. Apelacionog suda u Kragujevcu, kojim se usvaja prigovor podnosioca AA u delu kojim je tražio da se utvrdi da mu je povređeno pravo na suđenje u razumnom roku i utvrđuje se da je podnosiocu povređeno pravo na suđenje u razumnom roku u predmetu Osnovnog suda u Čačku P1-318/15 (predmet Gž1-3539/16 u Apelacionom sudu u Kragujevcu).

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde

Član 6-1 | DIC | Grujović protiv Srbije

Presuda je povezana sa rešenjem Ržk br. 5/18 od 13.04.2018. godine Apelacionog suda u Novom Sadu, kojim se odbija žalba punomoćnika predlagača AA, izjavlјena protiv rešenja Višeg suda u Novom Sadu br. R4k 6/17 te se navedeno rešenje Višeg suda u Novom Sadu potvrđuje.

Rešenjem Višeg suda u Novom Sadu br. R4K 6/17 od 19.02.2018.god., odbijen je prigovor AA podnet 19.12.2017.god. na dužinu trajanja predkrivičnog postupka br.Kt-464/2016 VJT u Novom Sadu koji se vodi po krivičnoj prijavi od 20.12.2016.god. sa dopunama 4.01.2017.god. i 27.01.2017.god. Protiv navedenog rešenja žalbu je izjavila predlagač AA, s predlogom da Apelacioni sud u Novom Sadu, predsednik suda, žalbu usvoji i preinači prvostepeno rešenje iz razloga nepotpuno i netačno utvrđenog činjeničnog stanja, jer samo na osnovu pozitivnog rešenja po žalbi i mera koje će, u tom slučaju, doneti neposredno viši javni tužilac, po oceni predlagača u žalbi, postoji šansa da sud u zakonskom roku primenom krivičnog zakona potvrdi ili opovrgne njene tvrdnje.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde.

Član 6-1 | DIC | Hornsby protiv Grčke

Presuda je povezana sa rešenjem Rev 3049/2019 od 02.10.2019. godine, Vrhovnog kasacionog suda, kojim se odbacuje kao nedozvolјena revizija tužene izjavlјena protiv presude Višeg suda u Vranju Gž 2372/18 od 14.03.2019. godine.

Pravnosnažnom presudom Višeg suda u Vranju Gž 2372/18 od 14.03.2019. godine, odbijena je kao neosnovana žalba tužene i potvrđena presuda Osnovnog suda u Vranju Prr1 8/18 od 03.04.2018. godine, kojom je tužena obavezana da tužiocu na ime novčanog obeštećenja za imovinsku štetu izazvanu povredom prava na suđenje u razumnom roku u predmetu Opštinskog, sada Osnovnog suda u Vranju I 383/05, na ime razlike zarade, regresa, troškova parničnog postupka i troškova izvršnog postupka plati iznose bliže navedene u izreci prvostepene presude, sa pripadajućom kamatom, i troškove postupka od 13.500,00 dinara, sa kamatom od izvršnosti do isplate.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde

Član 6-1 | DIC | Hornsby protiv Grčke

Presuda je povezana sa rešenjem Rev 3036/2019 od 18.09.2019. godine, Vrhovnog kasacionog suda, kojim se odbacuje kao nedozvolјena revizija tužene izjavlјena protiv presude Višeg suda u Vranju Gž 2698/18 od 15.04.2019. godine.

Pravnosnažnom presudom Višeg suda u Vranju Gž 2698/18 od 15.04.2019. godine, stavom prvim izreke, odbijena je kao neosnovana žalba tužene i potvrđena presuda Osnovnog suda u Vranju Prr1 122/18 od 22.03.2018. godine. Tom presudom obavezana je tužena da tužilјi na ime naknade imovinske štete izazvane povredom prava na suđenje u razumnom roku u predmetu Osnovnog suda u Vranju I 506/05, na ime razlike zarade i naknade zarade, regresa, troškova parničnog i izvršnog postupka isplati iznose bliže označene u tom stavu izreke, sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, kao i na ime naknade troškova postupka iznos od 13.500,00 dinara, sa zakonskom kamatom od izvršnosti do isplate.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde

Član 6-1 | DIC | Hornsby protiv Grčke

Presuda je povezana sa rešenjem Rev 3011/2019 od 05.09.2019. godine, Vrhovnog kasacionog suda, kojim se odbacuje kao nedozvolјena revizija tužene izjavlјena protiv presude Višeg suda u Vranju Gž 4222/18 od 20.05.2019. godine.

Presudom Osnovnog suda u Vranju Prr1.br. 154/18 od 03.07.2018. godine, stavom prvim izreke, obavezana je tužena da tužilјi isplati na ime naknade imovinske štete izazvane povredom prava na suđenje u razumnom roku u predmetu Osnovnog (ranije Opštinskog) suda u Vranju I.br.1816/09, sada I.br.644/17 i to na ime nenaplaćene zarade i naknade zarade i drugih potraživanja po Sporazumu o regulisanju međusobnih prava i obaveza, sa zakonskom zateznom kamatom počev od 01.07.2008. godine do isplate, na ime troškova parničnog postupka, i na ime troškova izvršnog postupka po rešenju Opštinskog suda u Vranju I.br.1816/09 od 12.11.2009. godine. Stavom drugim izreke, odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtev tužilјe u delu kojim je tražila da se obaveže tužena da joj na ime troškova izvršnog postupka isplati iznos od još 4.182,00 dinara sa traženom zakonskom zateznom kamatom, kao i iznos od 6.000,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom počev od 24.05.2017. godine do isplate, a po zaklјučku I.br.644/17 od 24.05.2017. godine i isplatu zakonske zatezne kamate na dosuđeni iznos od 3.600,00 dinara počev od 12.11.2009. godine do isplate. Stavom trećim izreke, obavezana je tužena da tužilјi nadoknadi troškove parničnog postupka.

Presudom Višeg suda u Vranju Gž 4222/18 od 20.05.2019. godine, stavom prvim izreke, odbijena je kao neosnovana žalba tužene i potvrđena presuda Osnovnog suda u Vranju Prr1.br. 154/18 od 03.07.2018. godine u stavu prvom i trećem izreke. Stavom drugim izreke, odbijeni su zahtevi stranaka za naknadu troškova drugostepenog postupka.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde

Član 6-1 | DIC | Hornsby protiv Grčke

Presuda je povezana sa rešenjem Rev 3107/2019 od 12.09.2019. godine, Vrhovnog kasacionog suda, kojim se odbacuje kao nedozvolјena revizija tužene izjavlјena protiv presude Višeg suda u Vranju Gž 4266/18 od 20.05.2019. godine.

Presudom Osnovnog suda u Vranju Prr1 217/18 od 24.04.2018. godine, stavom prvim izreke, obavezana je tužena Republika Srbija - Visoki savet sudstva - Osnovni sud u Vranju da tužilјi AA iz ... plati na ime naknade imovinske štete izazvane povredom prava na suđenje u razumnom roku u predmetu Opštinskog suda, sada Osnovnog suda u Vranju I 714/17 novčane iznose na ime razlike zarade i naknade zarade, kao i troškove vođenog parničnog i izvršnog postupka, bliže navedene u ovom stavu izreke sa zakonskom zateznom kamatom počev od označenih datuma pa do isplate. Stavom drugim izreke, obavezana je tužena da isplati tužilјi na ime naknade troškova parničnog postupka iznos od 13.500,00 dinara, sa zakonskom zateznom kamatom od izvršnosti presude do isplate.

Presudom Višeg suda u Vranju Gž 4266/18 od 20.05.2019. godine, stavom prvim izreke, odbijena je kao neosnovana žalba tužene i potvrđena presuda Osnovnog suda u Vranju Prr1 217/18 od 24.04.2018. godine. Stavom drugim izreke, odbijeni su kao neosnovani zahtevi parničnih stranaka za naknadu troškova drugostepenog postupka.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde

Član 6-1 | DIC | Hornsby protiv Grčke

Presuda je povezana sa rešenjem Rev 3115/2019 od 18.09.2019. godine, Vrhovnog kasacionog suda, kojim se odbacuje kao nedozvolјena revizija tužene izjavlјena protiv presude Višeg suda u Vranju Gž 3604/18 od 15.04.2019. godine.

Presudom Osnovnog suda u Vranju Prr1 153/18 od 21.05.2018. godine, u stavu prvom izreke obavezana je tužena da tužilјi plati na ime novčanog obeštećenja za imovinsku štetu koja joj je izazvana povredom prava na suđenje u razumnom roku u predmetu Opštinskog (sada Osnovnog) suda u Vranju I br. 47/09 po osnovu razlike zarade i naknade zarade za traženi period i na ime regresa za traženi period, iznose i sa zateznom kamatom po datumima dospeća bliže navedenim u izreci i na ime troškova izvršnog postupka po rešenju Opštinskog suda u Vranju I br. 47/09 od 14.01.2009. godine. Stavom drugim izreke odbijen je deo tužbenog zahteva tužilјe za traženu naknadu imovinske štete u vidu troškova izvršnog postupka za veći iznos od dosuđenog iznosa pa do traženog iznosa sa pripadajućom kamatom. Stavom trećim izreke obavezana je tužena da tužilјi na ime troškova parničnog postupka plati iznos od 13.500,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od dana izvršnosti presude pa do isplate.

Viši sud u Vranju je presudom Gž 3604/18 od 15.04.2019. godine odbio kao neosnovanu žalbu tužene i potvrdio presudu Osnovnog suda u Vranju Prr1 153/18 od 21.05.2018. godine u stavu prvom i trećem izreke. Odbijeni su zahtevi tužilјe i tužene za naknadu troškova drugostepenog postupka.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde

Član 6-1 | DIC | Hornsby protiv Grčke

Presuda je povezana sa rešenjem Rev 3082/2019 od 02.10.2019.. godine, Vrhovnog kasacionog suda, kojim se odbacuje kao nedozvolјena revizija tužene izjavlјena protiv presude Višeg suda u Vranju 4949/18 od 07.05.2019. godine.

Presudom Osnovnog suda u Vranju Prr.1. 89/17 od 07.09.2018. godine, obavezana je tužena da tužilјi plati na ime novčanog obeštećenja za imovinsku štetu izazvanu povredom prava na suđenje u razumnom roku u predmetu Opštinskog a sada Osnovnog suda u Vranju I 1039/09; i troškova parničnog postupka, sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom kao u izreci prvostepene presude i troškove izvršnog postupka, dok je stavom drugim izreke, odbijen zahtev za isplatu kamate na dosuđene troškove izvršnog postupka. Stavom trećim izreke, obavezana je tužena da tužilјi na ime troškova parničnog postupka isplati iznos od 25.500,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od izvršnosti do isplate.

Presudom Višeg suda u Vranju Gž 4949/18 od 07.05.2019. godine, stavom prvim izreke, odbijena je kao neosnovana žalba tužene i potvrđena prvostepena presuda u stavu prvom i trećem izreke. Stavom drugim izreke preinačena je prvostepena presuda u pogledu odluke o kamati na glavno potraživanje pa je tužena obavezana da na iznos glavnog potraživanja od 607,28 evra plati kamatu po stopi koju određuje Evropska centralna banka, počev od 01.01.2007. godine, u dinarskoj protivvrednosti na dan isplate prema srednjem kursu Narodne banke Srbije, odbijen je zahtev tužene za naknadu troškova drugostepenog postupka.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde

Član 6-1 | DIC | Hornsby protiv Grčke

Presuda Hornsby veoma je značajna i često citirana iz razloga što u njoj Sud navodi da je neprihvatljivo da pravni sistem država ugovornica dozvoljava da konačne, izvršne sudske odluke ostanu neizvršene na štetu jedne od strana. Pravo je i pravilno da vlasti imaju razuman rok da izaberu najpodesnija sredstva za izvršenje presuda o kojima se radi. U suprotnom, krši se član 6 stav 1 Konvencije.

Član 6-1 | DIC | Horvat protiv Hrvatske

Presuda je povezana sa rešenjem R4g 44/2015 od 25. 05. 2015. Apelacionog suda u Novom Sadu, kojim se utvrđuje da je predlagaču T. Z. povređeno pravo na suđenje u razumnom roku pred Osnovnim sudom u Subotici, poslovni broj P. 324/14 i nalaže Višem sudu Subotici da postupak u predmetu Gž. 503/14 okonča u što kraćem roku.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde

Član 6-1 | DIC | Horvat protiv Hrvatske

Presuda je povezana sa rešenjem R4g 81/15 od 23.07.2015. Apelacionog suda u Novom Sadu, kojim se utvrđuje povreda prava na suđenje u razumnom roku u postupku Osnovnog suda u Novom Sadu, posl.br. P. 5429/2010.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde

Član 6-1 | DIC | Horvat protiv Hrvatske

Presuda je povezana sa rešenjem R4g 4/16 od 23.02.2016. Apelacionog suda u Novom Sadu, kojim se prigovori predlagača V.G. i N.G odbijaju u delu kojim je traženo utvrđenje da je ovim predlagačima povređeno pravo na suđenje u razumnom roku, u parničnom postupku 2P.90/12 Osnovnog suda u Senti, sada u žalbenom postupku pred Apelacionim sudom u Novom Sadu (gde predmet ima oznaku Gž.3196/15), a odbacuju u delu da se predlačima odredi naknada za povredu prava na suđenje u razumnom roku.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde

Član 6-1 | DIC | Horvat protiv Hrvatske

Presuda je povezana sa rešenjem R4g 7/16 od 09.03.2016. Apelacionog suda u Novom Sadu, kojim se delimično usvaja prigovor predlagača Č.L. iz S.K. i utvrđuje da je predlagaču povređeno pravo na suđenje u razumnom roku u predmetu Apelacionog suda u Novom Sadu poslovni broj Gž.3166/15 i odbija zahtev predlagača kojim se traži nalaganje i preduzimanje procesnih radnji radi ubrzanja postupka kao neosnovan.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde

Član 6-1 | DIC | Horvat protiv Hrvatske

Presuda je povezana sa rešenjem R4g 10/16 od 10.03.2016. Apelacionog suda u Novom Sadu, kojim se usvaja prigovor predlagača M.S.od 22.02.2016. godine i utvrđuje da je istom povređeno pravo na suđenje u razumnom roku u predmetima Osnovnog suda u Novom Sadu P.56640/2010 i Apelacionog suda u Novom Sadu Gž.91/16.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde

Član 6-1 | DIC | Horvat protiv Hrvatske

Presuda je povezana sa rešenjem R4g 14/16 od 04.05.2016. Apelacionog suda u Novom Sadu, kojim se odbija prigovor predlagača Z.J., mlt. M.J., mlt. A.J. i D.B. iz N.S. podnet radi ubrzanja postupka koji se odnosi na predmet Apelacionog suda u Novom Sadu Gž. 1471/15.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde

Član 6-1 | DIC | Horvat protiv Hrvatske

Presuda je povezana sa rešenjem Rž g 14/2018 od 24. 08. 2018. Apelacionog suda u Novom Sadu, kojim se u postupku radi zaštite prava na suđenje u razumnom roku, odlučujući o žalbi predlagača na rešenje Višeg suda u Novom Sadu R4p.32/2018 od 02.07.2018. godine, žalba predlagača usvaja a rešenje Višeg suda u Novom Sadu preinačava tako što se utvrđuje da je predlagaču AA povređeno pravo na suđenje u razumnom roku u predmetu Višeg suda u Novom Sadu broj Gž.538/2017.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde

Član 6-1 | DIC | Horvat protiv Hrvatske

Presuda je povezana sa rešenjem R4g 244/2014 od 04.12.2014. Apelacionog suda u Novom Sadu, kojim se u postupku radi zaštite prava na suđenje u razumnom roku, utvrđuje se da je osnovan zahtev podnosioca M. M. iz B. B., nalaže se Osnovnom sudu u Rumi da u roku od 6 meseci, a najkasnije do 1.5.2015. godine, okonča postupak u predmetu P-2046/12. i određuje naknada podnosiocu M.M. znog povrede prava na suđenje u razumnom roku.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde

Član 6-1 | DIC | Iatridis protiv Grčke

Presuda je povezana sa rešenjem R4g 10/2014 od 15.09.2014. Apelacionog suda u Novom Sadu, kojim se utvrđuje se da je predlagaču K. M. povređeno pravo na suđenje u razumnom roku u postupku pred Osnovnim sudom u Sremskoj Mitrovici, Sudska jedinica u Staroj Pazovi, u predmetu koji je nosio oznaku P.2257/12, a sada se vodi pred Osnovnim sudom u Staroj Pazovi broj predmeta P.2147/13.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde

Član 6-1 | DIC | Jeličić protiv Bosne i Hercegovine

Presuda je povezana sa rešenjem R4g 16/16 od 07.04.2016. Apelacionog suda u Novom Sadu, kojim se odbacuje prigovor predlagača N.M. iz N.S. za utvrđivanje povrede prava na suđenje u razumnom roku.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde

Član 6-1 | DIC | Jovanović protiv Srbije

Presuda je povezana sa rešenjem Ržk br. 6/18 od 26.06.2018. godine Apelacionog suda u Novom Sadu, kojim se odbija žalba punomoćnika predlagača maloletnog AA, izjavlјena protiv rešenja Višeg suda u Novom Sadu br. R4k 2/18 te se navedeno rešenje Višeg suda u Novom Sadu potvrđuje.

Sud nalazi da je pravilno postupio prvostepeni sud kada je našao da treba odbiti kao neosnovan prigovor radi ubrzanja postupka podnet od strane punomoćnika predlagača maloletnog AA. S tim u vezi, u prvostepenom rešenju su navedeni jasni, valјani i dovolјni razlozi, iz kojih proističe da nije došlo do povrede prava na suđenje u razumnom roku u odnosu na navedenog predlagača

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde.

Član 6-1 | DIC | Kalashnikov protiv Rusije

Presuda je povezana sa rešenjem R4k 22/14 od 02.02.2015. Apelacionog suda u Novom Sadu, kojim se utvrđuje predlagaču S.D. povređeno pravo na suđenje u razumnom roku u postupku pred Osnovnim sudom u Sibotici u predmetu K 5242/10.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde

Član 6-1 | DIC | Kozlica protiv Hrvatske

Presuda je povezana sa rešenjem Ržr 6/16 od 07.11.2016. Apelacionog suda u Novom Sadu, kojim se žalba predlagača D.V. iz N.S. u postupku radi zaštite prava na suđenje u razumnom roku pred Višim sudom u Novom Sadu poslovni broj P1.172/14 odbija i rešenje Višeg suda u Novom sadu potvrđuje.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde

Član 6-1 | DIC | Krndija i drugi protiv Srbije

Presuda je povezana sa rešenjem R4r 4/2018 od 26. 03. 2018. Apelacionog suda u Kragujevcu, kojim se odbija prigovor podnosioca AA kojim je tražila utvrđivanje povrede prava na suđenje u razumnom roku u predmetu Osnovnog suda u Užicu P1-333/17 u radnom sporu.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde

Član 6-1 | DIC | Kurdov i Ivanov protiv Bugarske

Presuda je povezana sa rešenjem R4k 4/2016 od 29. 06. 2016. Apelacionog suda u Novom Sadu, kojim se odbija kao neosnovan zahtev predlagača D.B. iz I. za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku u postupku pred Višim sudom u Šapcu u predmetu posl.br. K-10/13 i kojim se takođe odbija zahtev predlagača da se Osnovnom sudu u Sremskoj Mitrovici odredi rok u kome će se okončati postupak u predmetu K 128/14.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde

Član 6-1 | DIC | Mamič protiv Slovenije br.2

Presuda je povezana sa rešenjem R4k 1/2018 od 27. 03. 2018. Apelacionog suda u Novom Sadu, kojim se odbija prigovor predlagača adv. Slavka Berćana iz Novog Sada od 14.03.2018. godine, podnet za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku u predmetu Apelacionog suda u Novom Sadu posl.br. Kž1 791/17 radi ubrzanja postupka, kao neosnovan.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde

Član 6-1 | DIC | Mamič protiv Slovenije br.2

Presuda je povezana sa rešenjem Ržk br. 5/17 od 05.05.2017. godine Apelacionog suda u Novom Sadu, kojim se odbija žalba podnosioca prigovora AA, podneta radi ubrzanja postupka u predmetu Osnovnog suda u Loznici broj K 1/16.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde

Član 6-1 | DIC | Mamič protiv Slovenije br.2

Presuda je povezana sa rešenjem Ržk br. 6/17 od 27.10.2017. godine Apelacionog suda u Novom Sadu, kojim se odbija žalba punomoćnika predlagača AA, izjavlјena protiv rešenja Višeg suda u Novom Sadu br. R4k 3/17 te se navedeno rešenje Višeg suda u Novom Sadu potvrđuje.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde

Član 6-1 | DIC | Mamič protiv Slovenije br.2

Presuda je povezana sa rešenjem Ržk br. 7/17 od 03.11.2017. godine Apelacionog suda u Novom Sadu, kojim se odbija žalba punomoćnika predlagača AA, izjavlјena protiv rešenja Višeg suda u Novom Sadu br. R4k 40/17 te se navedeno rešenje Višeg suda u Novom Sadu potvrđuje.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde.

Član 6-1 | DIC | Marinković protiv Srbije

Presuda je povezana sa rešenjem R4g 3/16 od 08.02.2016. Apelacionog suda u Novom Sadu, kojim se utvrđuje da je podnosiocu zahteva povređeno pravo na suđenje u razumnom roku u postupku pred Osnovnim sudom u Novom Sadu, broj P. 3233/08.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde

Član 6-1 | DIC | Marinković protiv Srbije

Presuda je povezana sa presudom Gžrr. 111/19 od 24.10.2019. Apelacionog suda u Novom Sadu, po tužbi A.A. radi naknade štete zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku izjavlјenoj protiv presude Osnovnog suda u Zrenjaninu 23 P. 1290/2017 od 23.05.2019. godine, kojom se želba delimično usvaja, i delimično odbija u odnosu na predmetnu ožalbenu presudu Osnovnog suda u Zrenjaninu.

Presuda je dostupna u javnoj bazi sudske prakse ovde

Član 6-1 | DIC | Marinković protiv Srbije

Presuda je povezana sa rešenjem Rev 3013/2019 od 25.10.2019. godine, Vrhovnog kasacionog suda, kojim se odbacuje kao nedozvolјena revizija tužene izjavlјena protiv presude Višeg suda u Vranju Gž 2889/18 od 22.03.2019. godine.

Presudom Osnovnog suda u Vranju Prr1 267/18 od 16.04.2018. godine, stavom prvim izreke obavezana je tužena Republika Srbija, Osnovni sud u Vranju, da isplati tužilјi na ime naknade imovinske štete izazvane povredom prava na suđenje u razumnom roku u predmetu Opštinskog suda, sada Osnovnog suda u Vranju I 1882/10 novčane iznose navedene u ovom stavu izreke, sa zakonskom zateznom kamatom na svaki novčani iznos počev od označenih datuma pa do isplate. Stavom drugim izreke odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtev kojim je tužilјa tražila da se obaveže tužena da joj na dosuđeni iznos troškova izvršnog postupka plati zakonsku zateznu kamatu počev od 12.04.2010. godine do isplate. Stavom trećim izreke, obavezana je tužena da isplati tužilјi na ime naknade troškova parničnog postupka sa zakonskom zateznom kamatom od izvršnosti presude do isplate.
Presudom Višeg suda u Vranju Gž 2889/18 od 22.03.2019. godine, stavom prvim izreke odbijena je kao neosnovana žalba tužene i potvrđena presuda Osnovnog suda u Vranju Prr1 267/18 od 16.04.2018. godine u stavovima prvom i trećem izreke. Stavom drugim izreke odbijeni su zahtevi stranaka za naknadu troškova drugostepenog postupka.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde

Član 6-1 | DIC | Marinković protiv Srbije

Presuda je povezana sa rešenjem Rev 3042/2019 od 25.10.2019. godine, Vrhovnog kasacionog suda, kojim se odbacuje kao nedozvolјena revizija revizija tužene izjavlјena protiv presude Višeg suda u Vranju Gž 3007/18 od 28.02.2019. godine.

Presudom Osnovnog suda u Vranju Prr1.br. 211/18 od 18.04.2018. godine, stavom prvim izreke, obavezana je tužena da tužilјi isplati na ime naknade imovinske štete izazvane povredom prava na suđenje u razumnom roku u predmetu Osnovnog suda u Vranju I.br.3249/10, i to novčane iznose navedene pod tačkama 1, 2. i 3. u ovom stavu izreke, sa zakonskom zateznom kamatom na svaki novčani iznos dosuđen tačkama 1. i 2. počev od označenih datuma pa do isplate, sve u roku od 8 dana od dana prijema otpravka presude.
Presudom Višeg suda u Vranju Gž 3007/18 od 28.02.2019. godine, stavom prvim izreke, delimično je odbijena kao neosnovana žalba tužene i potvrđena presuda Osnovnog suda u Vranju Prr1.br. 211/18 od 18.04.2018. godine u stavu prvom izreke u pogledu iznosa, kao i u pogledu troškova parničnog postupka u iznosu dinara sa zakonskom zateznom kamatom i troškovima postupka. Stavom trećim izreke, odbijen je zahtev tužene za naknadu troškova drugostepenog postupka.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde

Član 6-1 | DIC | Marinković protiv Srbije

Član 6-1 | DIC | Micallef protiv Malte

Presuda je povezana sa rešenjem R4g 26/2016 od 15.09.2016. godine, Apelacionog suda u Novom Sadu, u pravnoj stvari po zahtevu za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku koji je dana 27.1.2015. godine podneo B.M. iz R, kojim se utvrđuje prekid postupka sa danom 27.9.2015. godine, zbog smrti predlagača.

Dana 27.1.2015. godine predlagač B.M. je podneo Višem sudu u Sremskoj Mitrovici zahtev za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku u parničnom predmetu koji je u toku pred Osnovnim sudom u Rumi u predmetu posl. br. P.2024/10. Viši sud u Sremskoj Mitrovici se rešenjem posl. br. R4P.2/15 od 26.5.2016. godine oglasio stvarno nenadležnim za postupanje u ovoj pravnoj stvari i spise dostavio Apelacionom sudu na nadležnost i odlučivanje. Spis je u Apelacionom sudu zaveden pod posl. brojem R4g. 26/16.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde

Član 6-1 | DIC | Miheliudakis protiv Grčke

Presuda je povezana sa rešenjem R4k 18/14 od 22.12.2014. Apelacionog suda u Novom Sadu, kojim se odbija zahtev predlagača T.S. zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku i zahtev za naknadu za povredu ovog prava u odnosu na krivični postupak koji se vodio pred Osnovnim sudom u Novom Sadu pod br. K 1357/2012.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde

Član 6-1 | DIC | Milovanović protiv Srbije

Presuda je povezana sa rešenjem Rž g 4/2016 od 27. 07. 2016. Apelacionog suda u Novom Sadu, kojim se odbija žalba predlagača i rešenje Višeg suda u Novom Sadu R4p. 9/2016 od 01.06.2016. godine potvrđuje. Predlagač je 28.04.2016. godine podneo Višem sudu u Novom Sadu prigovor radi ubrzanja postupka u predmetu Višeg suda u Novom Sadu P. 247/2012, navodeći da postupak dugo traje i da je protekao razumni vremenski rok za okončanje postupka.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde

Član 6-1 | DIC | Milovanović protiv Srbije

Presuda je povezana sa rešenjem Rž k 1/2019 od 11. 04. 2019. Apelacionog suda u Novom Sadu, kojim se kao neosnovana odbija žalba punomoćnika predlagača, maloletnih AA i BB, izjavlјena protiv rešenja Višeg suda u Novom Sadu br. R4K 1/19 od 01.03.2019. godine, te se navedeno rešenje potvrđuje.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde

Član 6-1 | DIC | Momčilović i drugi protiv Srbije

Presuda je povezana sa rešenjem R4g 25/2016 od 06.07.2016 godine, Apelacionog suda u Novom Sadu, kojim se odbija zahtev podnosioca zahteva G.V. iz S.K. za utvrđenje da mu je povređeno pravo na suđenje u razumnom roku u predmetu Višeg suda u Novom Sadu Gž. 335/2015 kao i zahtev za dosudu naknade za povredu prava (materijalnu štetu) od 3.000 evra u dinarskoj protivvrednosti po srednjem kursu NBS na dan isplate, na teret Fonda budžetskih sredstava R.S.

G.V. je kao izvršni poverilac, podneo tada nadležnom Opštinskom sudu u Novom Sadu predlog za izvršenje na osnovu verodostojne isprave dana 1.12.2009. godine, a rešenje o dozvoli izvršenja je doneto 11.5.2010. godine. Izvršni dužnik DOO „P.D.t.“ iz N.S. je uložio prigovor protiv rešenja o izvršenju 17.5.2010. godine, pa je isto ukinuto i spis dostavlјen parničnom sudu na odlučivanje. Prvo ročište je u parničnom predmetu Osnovnog suda u Novom Sadu P-56071/10 zakazano za 11.3.2010. godine koje je održano, a sledeće zakazano za 8.6.2011., dakle posle 15 meseci, bez ikakvog razloga za toliko dug rok (postupala je sudija Radmila Nanić). Ročište 8.6.2011. godine nije održano zbog bolesti sudije, a sledeće je zakazano za 14.10.2011. godine koje je održano. Ročište je zakazano za 23.1.2012. godine, na kom su saslušani svedoci. Sledeće ročište je održano 30.4.2012. godine. Rešenjem je određeno veštačenje 23.1.2012. godine, koje je izvršeno 9.3.2012. godine. Održano je sledeće ročište 30.3.2012. godine i na istom nisu izvođeni dokazi, a novo je zakazano za 22.6.2012., a zatim za 28.1.2013. na koje nije pristupio punomoćnik tužioca, pa je sud utvrdio povlačenje tužbe. Spis je po naredbi predsednika suda dodelјen u rad drugom sudiji, Dubravki Knežević. Na ročištu održanom 16.5.2013. godine glavna rasprava je zaklјučena i doneta presuda, koja je ispravlјena rešenjem od 25.6.2013. godine. Po žalbi tuženih, od 3.7.2013., spis je dostavlјen na odlučivanje Apelacionom sudu u Novom Sadu, koji je rešenjem od 17.10.2013., presudu ukinuo i predmet vratio na ponovno suđenje. Osnovni sud je doneo rešenje kojim je odbio predlog tuženih za obustavu postupka, od 15.11.2013., na koje su tuženi izjavili žalbe, 29.11.2013. i 10.12.2013. godine. Spis je na odlučivanje o žalbama dostavlјem Višem sudu u Novom Sadu 4.2.2014. godine. Odlučeno je rešenjem suda od 30.9.2014. godine (ukidanje rešenja) koje je dostavlјeno tužiocu 31.10.2014. godine. Dana 24.10.2014. Osnovni sud u Novom Sadu doneo je rešenje kojim je ukinuo rešenje o izvršenju Iv. 8935/10 od 11.5.2010. godine i utvrdio povlačenje tužbe. Ovo rešenje je primio punomoćnik tužioca dana 26.1.2015. i izjavio žalbu protiv rešenja 6.2.2015. godine. Spis je po žalbi dostavlјen Višem sudu u Novom Sadu 2.3.2015. godine. Viši sud je po ovoj žalbi odlučivao 23.3.2016. godine i spis dostavio Osnovnom sudu u Novom Sadu 31.3.2016. godine.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde

Član 6-1 | DIC | Novosel protiv Crne Gore

Pri donošenju odluke, Sud se pozvao na odluke u vodećim predmetima, Siništaj protiv Crne Gore i Stakić protiv Crne Gore, u kojima je već utvrdio povredu u odnosu na pitanja koja je razmatrao u presudi Novosel protiv Crne Gore.

Član 6-1 | DIC | Oršuš i drugi protiv Hrvatske

Presuda je povezana sa rešenjem R4g 267/14 od 11.05.2015. Apelacionog suda u Novom Sadu, kojim se utvrđuje da je predlagaču R.Š. iz N.S. povređeno pravo na suđenje u razumnom roku pred Osnovnim sudom u Novom Sadu, u predmetu 9644/11.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde

Član 6-1 | DIC | Oršuš i drugi protiv Hrvatske

Presuda je povezana sa rešenjem R4g 83/15 od 28.08.2015. Apelacionog suda u Novom Sadu, kojim se odbija zahtev I. D. i I. J. kojim je traženo da sud utvrdi da je podnosiocima zahteva povređeno pravo na suđenje u razumnom roku u postupku koji se vodi pred Osnovnim sudom u Loznici, broj P.1142/14.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde

Član 6-1 | DIC | Oršuš i drugi protiv Hrvatske

Presuda je povezana sa rešenjem R4g 9/16 od 26.02.2016. Apelacionog suda u Novom Sadu, kojim se prigovor usvaja pa se utvrđuje da je predlagaču DOO "P" iz S.M. u predmetu koji se nalazi na žalbenom odlučivanju u Apelacionom sudu u Novom Sadu pod posl. brojem Gž. 2401/15 povređeno pravo na suđenje u razumnom roku.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde

Član 6-1 | DIC | Oršuš i drugi protiv Hrvatske

Presuda je povezana sa rešenjem Ržr 1/16 od 27.04.2016. Apelacionog suda u Novom Sadu, kojim se žalba predlagača D.V. iz N.S. od 08.04.2016. godine izjavlјena protiv rešenja Višeg suda u Novom Sadu posl. br. R4p-6/2016 od 17.03.2016. godine odbacuje kao nedozvolјena.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde

Član 6-1 | DIC | Oršuš i drugi protiv Hrvatske

Presuda je povezana sa rešenjem Ržr 3/16 od 19.10.2016. Apelacionog suda u Novom Sadu, kojim se žalba predlagača D.M. v. K.G.M. iz K. usvaja i rešenje Višeg suda u Novom Sadu posl. br. R4r. 2/16 od 31.08.2016. godine preinačava tako što utvrđuje da je predlagaču povređeno pravo na suđenje u razumnom roku, u postupku pred Višim sudom u Novom Sadu posl. br. P1.56/2014 te nalaže Višem sudu Novi Sad da ubrza postupak i okonča ga u najkraćem roku.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde

Član 6-1 | DIC | Oršuš i drugi protiv Hrvatske

Presuda je povezana sa rešenjem Ržr 5/16 od 03.11.2016. Apelacionog suda u Novom Sadu, kojim se žalba predlagača S.T. iz S. usvaja, rešenje Višeg suda u Novom Sadu poslovni broj R4r 1/16 od 13. jula 2016. godine preinačava, tako što se utvrđuje da je predlagaču povređeno pravo na suđenje u razumnom roku, u postupku pred Višim sudom u Novom Sadu u predmetu poslovni broj P1.59/14, te se nalaže Višem sudu u Novom Sadu da ubrza postupak i okonča ga u najkraćem roku.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde

Član 6-1 | DIC | Oršuš i drugi protiv Hrvatske

Presuda je povezana sa rešenjem Rž g 11/2018 od 04.06.2018. Apelacionog suda u Beogradu, kojim se žalba predlagača odbija kao neosnovana i potvrđuje rešenje Višeg suda u Beogradu R4P 87/18 od 24.04.2018. godine.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde

Član 6-1 | DIC | Oršuš i drugi protiv Hrvatske

Presuda je povezana sa presudom Gž rr 4/18/2018 od 05.04.2018.Apelacionog suda u Beogradu, kojom preinačava presuda Prvog osnovnog suda u Beogradu Prr br.69/17 od 13.12.2017. godine u stavu drugom izreke pa se obavezuje tužena Republika Srbija – Treći osnovni sud u Beogradu da tužilјi AA na ime naknade nematerijalne štete zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku, isplati presudom određene iznose.

Presuda je dostupna u javnoj bazi sudske prakse ovde

Član 6-1 | DIC | Oršuš i drugi protiv Hrvatske

Presuda je povezana sa presudom Gž rr 3/2018 od 21.06.2018. Apelacionog suda u Beogradu, kojom se odbija kao neosnovana, žalba tužene Republike Srbije – Ministarstvo pravde i potvrđuje presuda Prvog osnovnog suda u Beogradu Prr br.21/17 od 30.11.2017. godine u stavu prvom i drugom izreke u delu kojim je tužena Republika Srbija – Ministarstvo pravde obavezana da tužilјi AA na ime naknade nematerijalne štete isplati zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku u predmetu Višeg suda u Beogradu P3 br. 280/10 iznos od 70.000,00 dinara i zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku u predmetu Višeg suda u Beogradu P3 br. 225/15 iznos od 80.000,00 dinara, kao i u stavu trećem izreke. Presudom se preinačava presuda Prvog osnovnog suda u Beogradu Prr br.21/17 od 30.11.2017. godine u preostalom delu stava prvog i drugog izreke pa se odbija tužbeni zahtev u delu kojim je tužilјa AA tražila da se tužena Republika Srbija – Ministarstvo pravde obaveže da joj pored napred navedenog iznosa isplati dodatne iznose, kao neosnovan.

Presuda je dostupna u javnoj bazi sudske prakse ovde

Član 6-1 | DIC | O’Sullivan McCarthy Mussel Development Ltd protiv Irske

Presuda je povezana sa rešenjem R4g 67/15 od 30.06.2015. Apelacionog suda u Novom Sadu, u pravnoj stvari po zahtevu za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku koji je podneo M. D. iz Š, kojim se Apelacioni sud u Novom Sadu oglašava apsolutno nenadležnim za postupanje po zahtevu za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku podnosioca zahteva M. D..

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde

Član 6-1 | DIC | O’Sullivan McCarthy Mussel Development Ltd protiv Irske

Presuda je povezana sa rešenjem R4g 13/16 od 11.03.2016. Apelacionog suda u Novom Sadu, kojim se oglašava se stvarno nenadležnim za postupanje po prigovoru radi ubrzavanja izvršnog postupka u predmetu broj II.319/15 Osnovnog suda u Rumi, podnosioca M.B. iz R. i prigovor se ustupa na stvarnu nadležnost Osnovnom sudu u Rumi.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde

Član 6-1 | DIC | O’Sullivan McCarthy Mussel Development Ltd protiv Irske

Presuda je povezana sa rešenjem Ržr 1/17 od 19.06.2017. Apelacionog suda u Novom Sadu, kojim se žalba predlagača V.D. iz N.S. u postupku radi zaštite prava na suđenje u razumnom roku pred Višim sudom u Novom Sadu poslovni broj R4r-1/2017 odbija i rešenje Višeg suda u Novom sadu potvrđuje.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde

Član 6-1 | DIC | Rakić i drugi protiv Srbije

Vrhovni sud Srbije, na sednici održanoj 05.06.2008. gdoine, odlučujući o reviziji tužioca izjavljenoj proitv presude Okružnog suda u Beogradu Gž.I 241/08 od 18.01.2008. godine, doneo je odluku da se presuda Okružnog suda u Beogradu Gž I 241/08 i presuda Prvog opštinskog suda u Beogradu P. 7130/06 preinačuje.

Rešenje Rev.429/08, anonimizirano u skladu sa Pravilnikom, može se preuzeti sa adrese
ovde

Član 6-1 | DIC | Ristić protiv Srbije

Presuda je povezana sa rešenjem R4k 40/2015 od 31. 03. 2016. Apelacionog suda u Novom Sadu, kojim se utvrđuje da je predlagaču AA povređeno pravo na suđenje u razumnom roku u postupku pred Osnovnim sudom u Sremskoj Mitrovici, u predmetu posl.br. K 1402/10.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde

Član 6-1 | DIC | Ristić protiv Srbije

Presuda je povezana sa rešenjem R4k 41/2015 od 14. 01. 2016. Apelacionog suda u Novom Sadu, kojim se utvrđuje da je predlagaču AA povređeno pravo na suđenje u razumnom roku u postupku pred Osnovnim sudom u Loznici, u predmetu posl.br. 2K-558/13 (ranije K 305/10).

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde

Član 6-1 | DIC | Ristić protiv Srbije

Presuda je povezana sa rešenjem R4k 1/2016 od 08.02.2016. Apelacionog suda u Novom Sadu, kojim se odbija zahtev podnosioca - oštećenog kao tužioca T.B. iz L. podnet 31.12.2015 za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku i za naknadu za povredu navedenog prava u predmetu Osnovnog suda u Loznici, u predmetu posl.br. 1 K-70/15.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde

Član 6-1 | DIC | Ristić protiv Srbije

Presuda je povezana sa rešenjem R4k 2/2018 od 26.02.2018. Apelacionog suda u Novom Sadu, kojim se odbija žalba punomoćnika predlagača AA i BB izjavlјena protiv rešenja Višeg suda u Subotici br. R4K. 2/17 od 17.01.2018. godine, te se navedeno rešenje Višeg suda u Subotici potvrđuje.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde

Član 6-1 | DIC | Ristić protiv Srbije

Presuda je povezana sa rešenjem R4k 3/2018 od 05.03.2018. Apelacionog suda u Novom Sadu, kojim se odbija žalba punomoćnika predlagača AA izjavlјena protiv rešenja Višeg suda u Subotici br. R4K. 1/18 od 24.01.2018. godine, te se navedeno rešenje Višeg suda u Subotici potvrđuje.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde

Član 6-1 | DIC | Riđić i drugi protiv Srbije

Presuda je povezana sa rešenjem Rev 3020/2019 od 18.09.2019. Vrhovnog kasacionog suda, kojim se odbacuje kao nedozvolјena revizija tužene izjavlјena protiv presude Višeg suda u Vranju Gž 3488/18 od 15.04.2019. godine.

Pravnosnažnom presudom Višeg suda u Vranju Gž 3488/18 od 15.04.2019. godine, stavom prvim izreke, odbijena je kao neosnovana žalba tužene i potvrđena presuda Osnovnog suda u Vranju Prr1 329/18 od 25.05.2018. godine. Tom presudom obavezana je tužena da tužilјi na ime novčanog obeštećenja za imovinsku štetu izazvanu povredom prava na suđenje u razumnom roku, u predmetu Osnovnog suda u Vranju I 420/08, na ime razlike zarade, troškova parničnog i izvršnog postupka isplati iznose bliže označene u tom stavu izreke, sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, kao i na ime naknade troškova postupka iznos od 13.500,00 dinara, sa zakonskom kamatom od izvršnosti do isplate.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde

Član 6-1 | DIC | Riđić i drugi protiv Srbije

Presuda je povezana sa rešenjem Rev 3012/2019 od 12.09.2019. Vrhovnog kasacionog suda, kojim se odbacuje kao nedozvolјena revizija tužene izjavlјena protiv presude Višeg suda u Vranju Gž 4069/18 od 27.05.2019. godine.

Presudom Osnovnog suda u Vranju Prr1 352/18 od 17.07.2018. godine, stavom prvim izreke, obavezana je tužena Republika Srbija da tužilјi AA iz ... plati na ime naknade imovinske štete izazvane povredom prava na suđenje u razumnom roku u predmetu Osnovnog suda u Vranju I 1526/09 novčane iznose bliže navedene u ovom stavu izreke sa zakonskom zateznom kamatom počev od označenih datuma pa do isplate. Stavom drugim izreke, obavezana je tužena da isplati tužilјi na ime naknade troškova parničnog postupka iznos od 13.500,00 dinara, sa zakonskom zateznom kamatom od izvršnosti presude do isplate. Presudom Višeg suda u Vranju Gž 4069/18 od 27.05.2019. godine, stavom prvim izreke, odbijena je kao neosnovana žalba tužene i potvrđena presuda Osnovnog suda u Vranju Prr1 352/18 od 17.07.2018. godine u stavu prvom izreke u pogledu glavnog potraživanja i zakonske zatezne kamate na troškove parničnog postupka i u stavu drugom izreke. Stavom drugim izreke, preinačena je prvostepena presuda u delu odluke o kamati na iznos od 590 evra, tako što je obavezana tužena da na ovaj iznos plati tužilјi kamatu po stopi Evropske centralne banke počev od 01.01.2009. godine do isplate, u dinarskoj protivvrednosti na dan isplate po srednjem kursu NBS. Stavom trećim izreke, odbijen je kao neosnovan zahtev tužene za naknadu troškova drugostepenog postupka

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde

Član 6-1 | DIC | Riđić i drugi protiv Srbije

Presuda je povezana sa rešenjem Rev 3099/2019 od 02.10.2019. Vrhovnog kasacionog suda, kojim se odbacuje kao nedozvolјena revizija tužene izjavlјena protiv presude Višeg suda u Vranju Gž 3482/18 od 27.03.2019. godine.

Presudom Osnovnog suda u Vranju Prr1 90/18 od 11.05.2018. godine, obavezana je tužena da tužilјi isplati na ime novčanog obeštećenja za imovinsku štetu koja joj je izazvana povredom prava na suđenje u razumnom roku u predmetu opštinskog, sada Osnovnog suda u Vranju I 639/17 (raniji broj I 1788/09) i to na ime razlike zarade i naknade zarade zaklјučno sa obračunskim mesecom decembrom 2003.godine po Sporazumu o regulisanju međusobnih prava i obaveza po osnovu rada u iznosu od 71.229,79 dinara sa zakonskom zateznom kamatom počev od 01.03.2009.godine do konačne isplate; na ime troškova parničnog postupka 26.100,00 dinara, što iznosi ½jedn u idealnu polovinu od ukupnih troškova sa zakonskom zateznom kamatom počev od 24.06.2009.godine do konačne isplate i na ime troškova izvršnog postupka 3.600,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom počev od 11.05.2018.godine kao dana presuđenja do konačne isplate, dok je tužbeni zahtev preko dosuđenih iznosa odbijen. Stavom drugim izreke obavezana je tužena da tužilјi naknadi troškove parničnog postupka. Presudom Višeg suda u Vranju Gž 3482/18 od 27.03.2019. godine, odbijena je kao neosnovana žalba tužene i potvrđena prvostepena presuda u usvajajućem delu stava prvog i u stavu drugom izreke. Stavom drugim izreke, odbijeni su kao neosnovani zahtevi tužene i tužilјe za naknadu troškova drugostepenog postupka, kao neosnovani.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde

Član 6-1 | DIC | Riđić i drugi protiv Srbije

Presuda je povezana sa rešenjem Rev 3110/2019 od 25.09.2019. Vrhovnog kasacionog suda, kojim se odbacuje kao nedozvolјena revizija tužene izjavlјena protiv presude Višeg suda u Vranju Gž 3010/18 od 28.12.2018. godine.

Presudom Osnovnog suda u Vranju Prr1 305/18 od 09.05.2018. godine, stavom prvim izreke obavezana je tužena da tužiocu plati na ime novčanog obeštećenja za imovinsku štetu koja je izazvana povredom prava na suđenje u razumnom roku u predmetu Osnovnog suda u Vranju I 229/05 i to: a) na ime zarade i naknade zarade u periodu od decembra 2002. godine do februara 2003. godine ukupno 12.500,00 dinara u mesečnim iznosima i sa zakonskom zateznom kamatom bliže određenim ovim stavom izreke; b) na ime regresa za 2002. godinu od 13.865,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom počev od 31.12.2002. godine do konačne isplate; v) na ime troškova parničnog postupka 11.884,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom počev od 10.09.2003. godine do konačne isplate i g) na ime troškova izvršnog postupka 3.480,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom počev od 17.02.2005. godine, počev od izvršnosti pa do konačne isplate. Stavom drugim izreke obavezana je tužena da tužiocu naknadi troškove parničnog postupka od 13.500,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od izvršnosti presude pa do isplate.

Presudom Višeg suda u Vranju Gž 3010/18 od 28.12.2018. godine, stavom prvim izreke odbijena je kao neosnovana žalba tužene i prvostepena presuda potvrđena u stavu prvom izreke pod a), b), v) i pod g) u pogledu glavnog potraživanja na ime troškova izvršenja od 3.480,00 dinara i u stavu drugom izreke. Stavom drugim izreke preinačena je prvostepena presuda u stavu prvom izreke pod g) u pogledu odluke o kamati na troškove izvršnog postupka, te jeobavezana tužena da tužiocu na troškove izvršnog postupka od 3.480,00 dinara plati zakonsku zateznu kamatu počev od 19.03.2018. godine, kao dana podnošenja tužbe, pa do konačne isplate, dok je odbijen zahtev tužioca za isplatu zakonske zatezne kamate na troškove izvršnog postupka za period od 17.02.2005. godine do 18.03.2018. godine. Stavom trećim izreke odbijeni su zahtevi tužioca i tužene za naknadu troškova drugostepenog postupka

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde

Član 6-1 | DIC | Riđić i drugi protiv Srbije

Presuda je povezana sa rešenjem Rev 3044/2019 od 25.09.2019. Vrhovnog kasacionog suda, kojim se odbacuje kao nedozvolјena revizija tužene izjavlјena protiv presude Višeg suda u Vranju Gž 3531/18 od 27.03.2019. godine.

Presudom Osnovnog suda u Vranju Prr1 293/18 od 21.05.2018. godine, stavom prvim izreke obavezana je tužena da tužilјi, na ime naknade štete izazvane povredom prava na suđenje u razumnom roku u predmetu Osnovnog suda u Vranju I-26/09, plati ukupno 168.961,92 dinara i to na ime neisplaćene razlike zarade i naknade zarade, na ime jednokratne novčane naknade, kao i troškova parničnog postupka i troškova izvršenja, u pojedinačnim iznosima po navedenim osnovima i sa zakonskom kamatom, sve bliže određeno ovim stavom izreke. Stavom drugim izreke obavezana je tužena da tužilјi naknadi troškove parničnog postupka od 13.500,00 dinara sa zakonskom kamatom od izvršnosti presude do isplate.
Presudom Višeg suda u Vranju Gž 3531/18 od 27.03.2019. godine, stavom prvim izreke izreke žalba tužene je odbijena, kao neosnovana i prvostepena odluka potvrđena, dok su stavom drugim izreke odbijeni zahtevi parničnih stranaka za naknadu troškova drugostepenog postupka.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde

Član 6-1 | DIC | Riđić i drugi protiv Srbije

Član 6-1 | DIC | Savić i drugi protiv Srbije