Jakovljević i drugi protiv Bosne i Hercegovine

Država na koju se presuda odnosi
Bosna i Hercegovina
Institucija
Evropski sud za ljudska prava
Broj predstavke
51227/16
Stepen važnosti
3
Jezik
Bosanski
Datum
23.07.2019
Članovi
6
6-1
Kršenje
6
6-1
Nekršenje
nije relevantno
Ključne reči po HUDOC/UN
(Čl. 6) Pravo na pravično suđenje
(Čl. 6) Postupak izvršenja
(Čl. 6-1) Suđenje u razumnom roku
Tematske ključne reči
VS deskriptori
Zbirke
Sudska praksa
Presuda ESLJP
Odbor
Sažetak
Predmet je formiran na osnovu predstavke koju je Sudu protiv Bosne i Hercegovine podnelo trideset i dvoje državljana BiH. Podnosioci predstavke radili su u preduzeću Borac-R d.o.o. Jajce, koje je privatizovano 2005. godine i u isključivom je vlasništvu N.R. Prema jedanaest presuda Općinskog suda u Jajcu, preduzeću Borac-R naređeno je da podnosiocima predstavke isplati različite iznose na ime neisplaćenih naknada iz radnog odnosa, sa zakonskim kamatama kao i da izvrši uplate doprinosa na ime MIO/PIO kao i troškove postupka. Presude su postale izvršne 12. maja 2010. godine, na šta je Borac-R podneo prigovor, koji je kasnije odbijen. Podnosioci predstavke tražili su da se izvrši popis pokretne imovine Borca-R, upozorivši na provalne krađe. Općinski sud naredioo je plenedbeni popis pokretne imovine, 6. septembra 2010. godine, kada su i promenjene brave na prostorijama preduzeća jer je N.R. odbio da ih otvori. Nakon nekoliko prigovora podnosilaca predsavki, kao i N.R. i vraćanja predmeta na ponovno razmatranje, Kantonalni sud je 15.03.2018. godine objasnio da rešenjem donesenim u izvršnom postupku nije izvršen prijenos potraživanja Borca-R na podnosioce predstavke, već im je dato pravo da to zatraže. Ukoliko N.R. ne pristane na taj zahtev, podnosioci predstavke bi morali pokrenuti poseban parnični postupak protiv njega. Dana 02.07.2018. godine Općinski sud je obavestio podnosioce predstavke da N.R. nije podneo zahtev koji je predmet izvršenja. Podnosioci predstavke su se žalili Ustavnom sudu BiH, koji j e 3. februara 2016. Godine odbio tu apelaciju, uz obrazloženje da je postupak bio relativno složen, ali da sudovi nisu odugovlačili postupak. Općinski sud je proglasio nekoliko osoba krivim za dela teške provalne krađe, provalne krađe, u periodu između 2014. i 2016. godine, u različitim presudama. Evropski sud za ljudska prava jednoglasno izjavljuje da je pritužba u odnosu na dužinu postupka dopuštena, a preostali deo predstavke nedopušten. Utvrđeno je da je došlo do povrede člana 6. stav 1. Konvencije. Utvrđeno je da nije potrebno razmatrati da li je došlo do povrede člana 1. Protokola br.1 uz Konvenciju. Sud je utvrdio da odgovorna država treba da u roku od tri meseca isplati određene novčane iznose svakom od podnosilaca, uključujući i bilo koji porez koji može biti zaračunat na te iznose. Nakon navedena tri meseca, plaćaće se obična kamata na pomenute iznose, do izmirenja. Preostali deo zahteva za pravično zadovoljenje je odbijen.

Preuzmite presudu u pdf formatu

 

 EVROPSKI SUD ZA LJUDSKA PRAVA

ĈETVRTI ODJEL

 PREDMET JAKOVLJEVIĆ I DRUGI protiv BOSNE I HERCEGOVINE

(Aplikacija br. 51227/16)

PRESUDA

STRASBOURG

23.07.2019. godine

Ova presuda je konačna ali su u njoj moguće uredničke izmjene.

U predmetu Jakovljević i drugi protiv Bosne i Hercegovine, Evropski sud za ljudska prava (Ĉetvrti odjel), zasijedajući kao odbor u sastavu:

Iulia Antoanella Motoc, predsjednica,
Faris Vehabović,
Péter Paczolay, sudije,
i Andrea Tamietti, zamjenik registrara Odjela,

nakon vijećanja zatvorenog za javnost održanog 02.07.2019. godine, donio je slijedeću presudu koja je usvojena navedenog datuma: 

POSTUPAK

  1. Postupak u ovom predmetu pokrenut je povodom aplikacije (br. 51227/16) koju su protiv Bosne i Hercegovine Sudu podnijela trideset i dva državljanina Bosne i Hercegovine (podnositelji aplikacije) dana 17.08.2016. godine, u skladu sa ĉlanom 34. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda („Konvencija“). Osobni podaci podnositelja aplikacije navedeni su u dodatku uz ovu presudu.
  2. Podnositelje aplikacije zastupala je gdja D. Madžo, advokat iz Jajca. Vladu Bosne i Hercegovine („vlada“) zastupla je njena zastupnica, gdja B. Skalonjić.
  3. Dana 13.04.2018. godine vladi je dostavljena obavijest o aplikaciji.
  4. Vlada se usprotivila razmatranju ove aplikacije od strane odbora. Nakon što je razmotrio taj prigovor vlade, Sud ga je odbio.

 

ĈINJENICE

I OKOLNOSTI SLUĈAJA 

  1. Ĉinjenice ovog predmeta koje su stranke prezentirale, mogu se sažeti na slijedeći naĉin. 

A.     Postupak izvršenja 

  1. Podnositelji aplikacije radili su u preduzeću Borac-R d.o.o. Jajce (u daljem tekstu „Borac-R“), koje se bavilo proizvodnjom tekstila. Preduzeće je privatizirano 2005. godine i u iskljuĉivom je vlasništvu N.R.
  2. Prema jedanaest presuda koje je donio Općinski sud u Jajcu (u daljem tekstu „Općinski sud“) dana 24.02.2009., 23.03.2009., i 29.09.2009. godine, preduzeću Borac-R je naredjeno da podnositeljima aplikacije isplati razliĉite iznose na ime neisplaćenih naknada iz radnog odnosa, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom; takodjer mu je naredjeno da izvrši uplate doprinosa na ime MIO/PIO, te troškove postupka
  3. Prema jedanaest presuda koje je donio Kantonalni sud u Novom Travniku (u daljem tekstu „Kantonalni sud“) od 28.10.2009., 24.11. 2009., 2.12.2009., i 24.02.2010. godine, djelimiĉno su usvojene žalbe podnositelja aplikacije u dijelu u kojem su se odnosile na isplatu doprinosa za zdravstveno osiguranje i troškove postupka.
  4. Dana 04. i 08.02. te 23.03.2010. godine podnositelji aplikacije podnijeli su zahtjev za donošenje rješenja o izvršenju u njihovim predmetima.
  5. Dana 12.05.2010. godine Općinski sud je donio rješenja o izvršenju za sve podnositelje aplikacije.
  6. Dana 17.05.2010. god Borac-R je podnio prigovor protiv rješenja o izvršenju.
  7. Dana 31.05.2010. godine podnositelji aplikacije su podnijeli zahtjev Općinskom sudu za hitan popis i procjenu pokretne imovine preduzeća Borac-R, upozorivši sud na provalne kradje u prostorijama Borca-R.
  8. Dana 02.06.2010. godine Općinski sud je donio odluku da se izvrši popis pokretne imovine Borca-R.
  9. Presudom od 01.07.2010. godine Općinski sud je odbio prigovor protiv te odluke koji je podnio Borac-R. Dana 16.07.2010. godine Borac-R se žalio na tu presudu.
  10. Dana 03.08.2010. godine podnositelji aplikacije podnijeli su zahtjev za ubrzanje izvršnog postupka.
  11. Dana 06.09.2010. godine Općinski sud je naredio pljenidbeni popis pokretne imovine Borca-R, koji je proveden 24.09.2010. Najvrednija pokretna imovina sastojala se od raznih mašina za proizvodnju tekstilnih proizvoda. Istoga dana sudski izvršitelj je promijenio brave na prostorijama Borca-R, budući da je N.R., vlasnik Borca-R (vidi taĉku 6. gore u tekstu), odbio da ih otvori.
  12. Dana 08.12.2010. godine Kantonalni sud je usvojio žalbu Borca-R, poništio odluku Općinskog suda od 1.07.2010., i vratio predmet na ponovno razmatranje.
  13. Dana 13.07.2011. godine Općinski sud je djelomiĉno prihvatio prigovor Borca-R (vidi taĉku 11. gore) u dijelu koji se odnosio na zakonsku kamatu na doprinose za zdravstveno osiguranje podnositelja aplikacije.
  14. Dana 26.09.2011. godine sudski izvršitelj je podnio kriviĉnu prijavu Policijskoj upravi Jajce protiv nepoznatih poĉinitelja zbog oštećenja brojnih mašina i kradje razliĉite pokretne imovine koja se nalazila u prostorijama Borca-R. On je naveo da su navodna kriviĉna djela poĉinjena tokom prethodna ĉetiri mjeseca i procijenio štetu na mašinama na iznos od 700 konvertibilnih maraka (BAM), ali nije mogao procijeniti štetu na elektriĉnim instalacijama. Takodjer je istakao da u prethodnih „osam do deset mjeseci“ prostorije Borca-R nisu imale nikakvo fiziĉko osiguranje „ili bilo kakav oblik zaštite“, budući da je izvršenik bio predmet sudskog postupka.
  15. Dana 05.10.2011. godine sudski izvršitelj, uz policijsku pratnju, ponovno je izvršio pregled prostorija Borca-R i konstatovao da su ulazna vrata provaljena, ali nije zabilježio da je nešto ukradeno osim onih predmeta koji su već bili navedeni 26.09.2011. godine (vidi taĉku 19. gore).
  16. Dana 13.10.2011. godine održana je prva javna prodaja pokretne imovine Borca-R, ali je bila neuspješna.
  17. Dana 17.10.2011. godine podnositelji aplikacije podnijeli su zahtjev za održavanje druge javne prodaje.
  18. Dana 09.11.2011. godine sudski izvršitelj podnio je Policijskoj upravi Jajce kriviĉnu prijavu protiv nepoznatih poĉinitelja zbog štete na jednoj od mašina Borca-R i ĉupanja elektriĉnih kablova s jednog zida. On je procijenio štetu na 700 BAM. Ponovio je da ne postoji nikakav oblik zaštite prostorija Borac-R.
  19. Dana 10.11.2011. godine sudski istražitelj je naredio zatvaranje svih ulaza u prostorije Borca-R kako bi se ubuduće sprijeĉile provalne kradje.
  20. Dana 15.12.2011. godine održana je druga javna prodaja pokretne imovine Borca-R; dio pokretne imovine prodan je za ukupan iznos od 19.425 BAM. Sudski istražitelj je nakon konsultacija sa sudijom potom okonĉao prodaju zbog remećenja od strane advokata Borca-R.
  21. Dana 16.12.2011. godine i 02.04., 21.09., te 01. i 18.10.2012. godine podnositelji aplikacije su podnijeli Općinskom sudu prijedloge za nastavak druge javne prodaje, ali su kasnije takodjer zatražili da se o tim prijedlozima hitno odluĉi s obzirom na provalne kradje izvršene nad imovinom Borca-R. Uz posljednji prijedlog podnositelji aplikacije su podnijeli i izvještaj Policijske uprave Jajce od 21.09.2012. godine o svim provalnim kradjama poĉinjenim protiv imovine Borca-R do tada.
  22. Dana 29.08.2012. godine sudski izvršitelj podnio je kriviĉnu prijavu Policijskoj upravi Jajce protiv nepoznatih poĉinitelja zbog oštećenja velikog broja mašina u periodu od 15.07.2012. do tog momenta. On je naveo da ne može procijeniti štetu dok se ne izvrši novi popis.
  23. Dana 14.09.2012. godine Općinski sud je donio odluku kojom je naredjen nastavak javne prodaje.
  24. Dana 15.10.2012. godine održan je nastavak druge javne prodaje. Podnositelji aplikacije su kupili svu pokretnu imovinu koja je bila na ponudi za 20.000 BAM, ali bez deponovanja (u skladu sa ĉlanom 92. Zakona o izvršnom postupku iz 2003. godine) iznosa prodajne cijene kod suda.
  25. Dana 19.10.2012.godine Općinski sud je donio rješenje o dosudi za imovinu koju su kupili podnositelji aplikacije, te odredio da će se predaja u posjed te imovine izvršiti tokom vikenda, budući da je uĉestalost provalnih kradja u prostorijama Borac-R ukazivala na opasnost da bi ta imovina mogla biti oštećena ili ukradena.
  26. Dana 11.03., 07.05. i 06.09.2013. godine podnositelji aplikacije podnijeli su prijedlog Općinskom sudu za nastavak postupka izvršenja vršenjem novog popisa, procjene i prodaje pokretne imovine koja još nije bila prodana; oni su takodjer podsjetili sud na već izvršene provalne kradje.
  27. Dana 29.05.2013. godine Općinski sud je donio rješenje kojim je utvrdio da je izvršeno djelimiĉno namirenje zahtjeva podnositelja aplikacije iz imovine steĉene na javnoj prodaji od 15.10.2012. godine (vidi taĉku 28. gore) u jednakom iznosu od 625 KM za svakog podnositelja aplikacije.
  28. Dana 24.09.2013. godine Općinski sud je odbio prijedlog podnositelja aplikacije za nastavak postupka izvršenja, zakljuĉivši da su zahtjevi podnositelja već namireni rješenjem o djelimiĉnom namirenju od 29.05.2013. godine. Dana 01.10.2013. godine podnositelji aplikacije podnijeli su prigovor protiv tog rješenja.
  29. Dana 07.10.2013. godine Općinski sud je donio rješenje kojim je naredio djelomiĉno namirenje potraživanja S.L. (još jedan od tražilaca izvršenja protiv Borca-R) – u iznosu od 17.745 KM na osnovu prioriteta njegovog potraživanja – iz prihoda javne prodaje od 15.12.2011. godine (vidi taĉku 25. gore).
  30. Dana 10.12.2013. i 19.03.2014. godine podnositelji aplikacije ponovno su tražili od Općinskog suda hitno odluĉivanje o njihovom prigovoru protiv njegovog rješenja od 24.09.2013. godine (vidi taĉku 33. gore).
  31. Dana 21.03.2014. godine Općinski sud je odbio prijedlog podnositelja aokukacije.
  32. Dana 01.04.2014. godine podnositelji aplikacije su se žalili protiv tog rješenja.
  33. Dana 03.09.2014. godine Kantonalni sud je usvojio žalbu podnositelja aplikacije, poništio rješenje Općinskog suda od 21.03.2014. godine (vidi taĉku 36. gore), i vratio predmet na ponovno razmatranje. Sud je utvrdio da su potraživanja podnositelja aplikacije mnogo viša od iznosa koji im je dosudjen djelomiĉnim namirenjem (vidi taĉku 32. gore).
  34. Dana 04.12.2014. godine Općinski sud je poništio svoje prvo rješenje od 09.2013. godine (vidi taĉku 33. gore), te dozvolio nastavak postupka izvršenja novim popisom, procjenom i prodajom pokretne imovine Borca-R. Sud je napomenuo da zna za provalne kradje poĉinjene protiv Borca-R, ali je ukazao da se on ne može smatrati odgovornim za njih. Sud je naveo da su podnositelji aplikacije bili pozvani da preuzmu u posjed pokretnu imovinu Borca-R na ĉuvanje (u skladu sa ĉlanom 122. Zakona o izvršnom postupku iz 2003. godine), ukljuĉujući i mašine, ali da su oni to odbili tvrdeći da nemaju gdje da je uskladište.
  35. Dana 23.01.2015. godine Općinski sud je donio rješenje kojim je naredio sudskom izvršitelju da izvrši popis i procjenu, pljenidbu pokretne imovine Borca-R u roku od petnaest dana.
  36. Dana 30.01.2015. godine sudski izvršitelj je pregledao prostorije Borca-R i utvrdio da je imovina koja je tamo zateĉena u potpunosti devastirana i uništena, te da nije bilo vrijedne pokretne imovine koja bi mogla biti predmet izvršenja.
  37. Dana 15.12.2015. godine Općinski sud je okonĉao postupak izvršenja nad pokretnom imovinom Borca-R, budući da podnositelji aplikacije nisu predložili da se postupak izvršenja nastavi u tom smislu.
  38. U medjuvremenu, dana 28.04.2015. godine, podnositelji aplikacije su predložili novi naĉin izvršenja podnoseći prijedlog za pljenidbeni popis i prijenos potraživanja Borca-R, u iznosu od 8.872 KM sa zakonskom kamatom, protiv N.R. (kao vlasnika Borca-R). Taj iznos je predstavljao 50% iznosa koji su Borac-R i N.R. zajedno dugovali S.L. (vidi taĉku 34. gore), koji je primio puni iznos ovog potraživanja samo od Borca-R u izvršnom postupku. Podnositelji aplikacije su smatrali da Borac-R, kao njihov dužnik, stoga ima zakonsko pravo na kompenzaciju od N. R.
  39. Dana 30.06.2015. godine Općinski sud je odbio zahtjev podnositelja aplikacije. Sud je obrazložio da Borac-R ima pravo na obeštećenje u odnosu na N.R., ali da se ono može ostvariti samo u posebnom parniĉnom postupku, te samo ako Borac-R odluĉi da pokrene takav postupak; do okonĉanja tog postupka podnositelji aplikacije ne mogu zahtijevati prijenos takvog potraživanja protiv samog N.R.
  40. Dana 14.07.2015. godine podnositelji aplikacije podnijeli su prigovor protiv tog rješenja.
  41. Dana 22.09.2015. godine podnositelji aplikacije pokrenuli su tužbu protiv R., budući da sam Borac-R nije pokrenuo parniĉni postupak protiv N.R. (smatrali su da taj propust nanosi štetu njihovim interesima – vidi taĉku 44. gore).
  42. Dana 15.12.2015. godine Općinski sud je odbio prigovor podnositelja aplikacije od 14.07.2015. godine (vidi taĉku 45. gore).
  43. Dana 12.01.2016. godine podnositelji aplikacije su se žalili na to rješenje.
  44. Dana 22.12.2016. godine Kantonalni sud je uvažio žalbu podnositelja aplikacije, poništio rješenje Općinskog suda od 15.12.2015. godine (vidi taĉku 47. gore), i predmet vratio na ponovno razmatranje. 
  45. Dana 14.04.2017. godine podnositelji aplikacije podnijeli su prijedlog za hitno donošenje rješenja o izvršenju u njihovom predmetu.
  46. Dana 26.12.2017. godine Općinski sud u Travniku odbio je tužbu podnositelja aplikacije (vidi taĉku 46. gore). Kako izgleda, podnositelji aplikacije nisu se žalili na tu odluku.
  47. Dana 10.01.2018. godine Općinski sud je dozvolio izvršenje koje su podnositelji aplikacije predložili zahtjevom od 28.04.2015. godine (vidi taĉku 43. gore).
  48. Borac-R and N.R. neutvrdjenog dana podnijeli su odvojene žalbe protiv tog rješenja, tvrdeći da potraživanje koje su podnositelji aplikacije tražili ne postoji.
  49. Dana 15.03.2018. godine Kantonalni sud je odbio te žalbe. Objasnio je da rješenjem donesenim u izvršnom postupku nije izvršen prijenos potraživanja Borca-R na podnositelje aplikacije, već im je dato pravo da to zatraže. Ukoliko N.R. ne pristane na taj zahtjev, podnositelji aplikacije bi morali pokrenuti poseban parniĉni postupak protiv njega.
  50. Dana 02.07.2018. godine Općinski sud je obavijestio podnositelje aplikacije da N.R. nije podnio zahtjev koji je predmet izvršenja.
  51. Prema informacijama koje su dostavili podnositelji aplikacije dana 31.10.2018. godine, izvršni postupak u njihovom predmetu okonĉan je 02.07.2018. godine (vidi taĉku 55. gore). 

B.     Postupak pred Ustavnim sudom 

  1. Dana 28.05.2015. godine podnositelji aplikacije podnijeli su apelaciju Ustavnom sudu.
  2. Dana 3.02.2016. godine Ustavni sud je odbio tu apelaciju. Ustavni sud je utvrdio da je izvršni postupak bio relativno složen, da je bio od velikog znaĉaja za podnositelje aplikacije, te da oni ni na koji naĉin nisu doprinijeli njegovoj dužini. Medjutim, on je smatrao da sudovi nisu odugovlaĉili postupak, te da su postojale „objektivne okolnosti“ – odnosno provalna kradja imovine Borca-R – koje su doprinijele dužini postupka. 

C.     Kriviĉni postupak 

  1. Dana 07.07.2014. godine Općinski sud je oglasio krivim D.B. za kriviĉno djelo teške provalne kradje poĉinjeno protiv imovine Borca-R dana 06.12.2013. godine. Izrekao mu je zatvorsku kaznu u trajanju od pet mjeseci, uslovno na period od jedne godine.
  2. Dana 24.04.2015. godine Općinski sud je oglasio krivim M.T., M.B. i T.B. za kriviĉno djelo provalne kradje protiv imovine Borca-R poĉinjeno 29.09.2013. godine. Izreĉena im je zatvorska kazna u trajanju od tri mjeseca uslovno na period od godinu dana.
  3. Dana 28.09.2015. godine Općinski sud je oglasio krivim H.K. i M.T. za kriviĉno djelo provalne kradje protiv imovine Borca-R poĉinjeno 17. i 24.02.2015. godine. Izreĉena im je zatvorska kazna u trajanju od tri mjeseca uslovno na period od godinu dana. Dana 16.05.2016. godine Kantonalni sud je djelomiĉno uvažio žalbu koju je podnijelo kantonalno tužilaštvo u vezi sa M.T., i osudio ga na pet mjeseci
  4. Dana 01.11.2016. godine Općinski sud je oglasio krivim M.B. i M.J. za kriviĉno djelo provalne kradje protiv imovine Borca-R poĉinjeno 26.03.2015. godine. M.J. je izreĉena zatvorska kazna u trajanju od tri mjeseca uslovno na period od godinu dana; M.B. je osudjen na tri mjeseca zatvora.
  5. Dana 26.06.2014. godine Policijska uprava Jajce podnijela je kantonalnom tužilaštvu izvještaj o poĉinjenom kriviĉnom djelu protiv M., nakon što je protiv njega podnesena kriviĉna prijava za provalnu kradju koja je navodno poĉinjena protiv imovine Borca-R dana 27.05.2014. godine. Kako izgleda, tim povodom nije pokrenut kriviĉni postupak.
  6. Dana 02.09.2015. godine Policijska uprava Jajce podnijela je kantonalnom tužilaštvu izvještaj o poĉinjenom kriviĉnom djelu protiv A.O. i H.K., nakon što je protiv njih podnesena kriviĉna prijava za tešku provalnu kradju koja je navodno poĉinjena protiv imovine Borca-R dana 08.07.2015. godine. Kako izgleda, tim povodom nije pokrenut kriviĉni postupak.
  7. Prema dostavljenim informacijama vlade od 17.09.2018. godine, do toga datuma nisu bile identificirane osobe protiv kojih je sudski izvršitelj podnio kriviĉne prijave zbog provalnih kradja poĉinjenih protiv imovine Borca-R u toku 2011. i 2012. godine (vidi taĉke 19., 23. i 27. gore).

 

II RELEVANTNO DOMAĆE PRAVO 

  1. Zakon o izvršnom postupku iz 2003. godine izriĉito propisuje da je izvršni postupak „hitan“ (ĉlan 5.). Novĉana potraživanja (poput onih koja su istaknuta tokom predmetnog sluĉaja) izvršavaju se po hronološkom redoslijedu (ĉlan 66.). Sliĉno tome, ako povjerilac zatraži da se njegovo potraživanje izvrši iz pokretne ili nepokretne imovine dužnika, izdaje se nalog za pljenidbeni popis imovine o kojoj je rijeĉ; u takvim sluĉajevima povjerilac sa najstarijim nalogom za pljenidbeni popis bit će prvi namiren (ĉlanovi 98., 124. i 134.). Ako je kupac imovine tražilac izvršenja, a nema drugih povjerilaca koji imaju hronološki prioritetna potraživanja, on ne mora položiti prodajnu cijenu na sudu do visine svog potraživanja  (ĉlan  92.).
  2. Ĉlan 122. propisuje da sudski izvršitelj popisane stvari mora ostaviti na ĉuvanje izvršeniku, ako sud, na prijedlog tražioca izvršenja, nije odredio da se one predaju na ĉuvanje tražiocu izvršenja ili trećoj osobi. U ovoj drugoj situaciji rizik od uništenja ili oštećenja stvari datih na ĉuvanje tražiocu izvršenja ili trećoj osobi snosi tražilac izvršenja, osim ako je uništenje ili oštećenje posljedica više sile. Taj ĉlan dalje propisuje da će se gotov novac, vrijednosni papiri i dragocjenosti predati u sudski depozit, kao i druge stvari veće vrijednosti, ako su pogodne za takav naĉin ĉuvanja.
  3. Ĉlan 44. propisuje da je sudski izvršitelj ovlašten da udalji osobu koja ometa provodjenje izvršenja, te da je policija dužna pružiti sudskom izvršitelju svu potrebnu pomoć. Po potrebi, sudski izvršitelj može naložiti i upotrebu sile prema osobi koja ometa izvršenje.

 

PROPISI

I NAVODNA POVREDA ĈLANA 6. stav 1. KONVENCIJE I ĈLANA 1. PROTOKOLA br. 1 

  1. Podnositelji aplikacije podnijeli su dvije zasebne iako medjusobno povezane pritužbe: oni tvrde (1) da se država treba smatrati odgovornom zbog neizvršenja presuda donesenih u njihovu korist, jer je propustila da zaštiti pokretnu imovinu Borca-R (u daljem tekstu „prva pritužba podnositelja aplikacije“); i (2) da ĉak i pod pretpostavkom da se država ne može okriviti za to, treba je smatrati odgovornom zbog kašnjenja i pretjerane dužine postupka izvršenja (u daljem tekstu, „druga pritužba podnositelja aplikacije“). Oni se pozivaju na ĉlan 6. stav 1. Konvencije i ĉlan 1. Protokola br. 1. uz Konvenciju koji u relevantnom dijelu glasi:

Ĉlan 6. stav 1.

„Prilikom odluĉivanja o njegovim gradjanskim pravima i obavezama ... svako ima pravo na ...sudjenje u razumnom roku....pred ...sudom “

Ĉlan 1. Protokola br. 1

„Svaka fiziĉka i pravna osoba ima pravo na neometano uživanje svoje imovine. Niko ne može biti lišen njegove imovine osim kada je to u javnom interesu i u skladu  s uvjetima propisanim zakonom i općim naĉelima medjunarodnog prava.

Prethodne odredbe, medjutim, ni na koji naĉin ne umanjuju pravo države da primijeni zakone koje smatra potrebnim kako bi regulirala korištenje imovine u skladu s općim interesom ili kako bi osigurala plaćanje poreza ili drugih doprinosa ili kazni.“

A.     Dopuštenost

1. Prva pritužba podnositelja aplikacije

  1. Vlada je iznijela niz prigovora. Sud smatra da nema potrebe da ih ispituje budući da je ova pritužba u svakom sluĉaju oĉigledno neosnovana iz slijedećih razloga.
  2. Sud primjećuje da se u predmetu podnositelja aplikacije izvršni postupak vodio protiv privatnog poduzeća. U vezi s tim, on ponavlja da odgovornost države za izvršenje presuda protiv privatne stranke ne ide dalje od uĉešća organa države, ukljuĉujući i domaće sudove, u postupku izvršenja (vidi Fuklev protiv Ukrajine, br. 71186/01, taĉka 67., 7.06.2005.). Jedini zadatak Suda jeste da ispita da li su mjere koje su u predmetnom sluĉaju primijenili domaći organi bile adekvatne i dovoljne (vidi Orel protiv Hrvatske (odl.), br. 51506/13, taĉka 70., 07.06.2013.).
  3. Sud primjećuje da je izmiren samo mali dio potraživanja podnositelja aplikacije (vidi taĉku 32. gore), te da na dan posljednjih informacija kojima Sud raspolaže (vidi taĉku 56. gore), preostali dio duga još nije bio izmiren. Podnositelji aplikacije su naveli da, barem dijelom, njihov dug nije izmiren zbog kradje i propadanja pokretne imovine njihovog dužnika, Borca-R (vidi taĉku 69. gore).
  4. U vezi s tim Sud promjećuje da relevantni zakon propisuje mogućnost da se pokretna imovina ĉuva u sudskom depozitu, ako je pogodna za takav naĉin ĉuvanja (vidi taĉku 67. gore). Zbog prirode najvrijednije pokretne imovine Borca-R, koja se sastojala od brojnih mašina (vidi taĉku 16. gore), jasno je da taj uvjet nije bio ispunjen, a podnositelji aplikacije nisu tvrdili suprotno. Dapaĉe, i oni sami su takodjer odbili da preuzmu takvu imovinu na ĉuvanje, tvrdeći da nemaju gdje da je uskladište (vidi taĉku 39. gore). Ostaje pitanje da li su domaći organi poduzeli mjere koje bi se mogle smatrati adekvatnim i dovoljnim za zaštitu te imovine.
  5. Sud primjećuje da su domaći organi poduzeli niz mjera kako bi zaštitili imovinu Borca-R za vrijeme izvršnog postupka. One su ukljuĉivale zamjenu brava na prostorijama Borca-R, kao i poduzimanje neophodnih popravki (vidi taĉke 16. i 24. gore). Sudski izvršitelj je takodjer podnosio kriviĉne prijave policiji zbog svih provalnih kradja poĉinjenih protiv imovine Borca-R (vidi taĉke 19., 23. i 27. gore). Iako te prijave nisu rezultirale kriviĉnim gonjenjem, nema osnova za vjerovanje da su razlog za to propusti u kriviĉnim istragama, a podnositelji aplikacije nisu pružili bilo kakve dokaze koji govore suprotno. Dapaĉe, vlasti su kriviĉno gonile i osudile niz osumnjiĉenih osoba u vezi sa navedenim incidentima provalnih kradja poĉinjenih protiv imovine Borca-R (vidi taĉke 59.-62. gore).
  6. S obzirom na navedena razmatranja, Sud ne može zakljuĉiti da su mjere koje su vlasti poduzele kako bi zaštitile pokretnu imovinu Borca-R za vrijeme trajanja izvršnog postupka bile neadekvatne, odnosno nedovoljne.
  7. Prema tome, prva pritužba podnositelja aplikacije je oĉigledno neosnovana i mora se odbaciti u skladu sa ĉlanom 35. stavovi 3.(a) i 4. Konvencije.

2. Druga pritužba podnositelja aplikacije

  1. Sud primjećuje da druga pritužba podnositelja aplikacije nije oĉigledno neosnovana u smislu ĉlana 35. stav 3.(a) Konvencije, niti je nedopuštena po bilo kojem drugom osnovu. Ona se, prema tome, mora proglasiti dopuštenom.

B.     Meritum

1. Argumenti stranaka

  1. Podnositelji aplikacije su ponovili svoju pritužbu (vidi taĉku 69. gore).
  2. Vlada je smatrala da je postupak izvršenja bio složen, te da nema elemenata koji ukazuju da su ga sudovi neopravdano odugovlaĉili. Vlada je je istaknula da su „objektivne okolnosti“ – odnosno provale i kradje imovine Borca-R – doprinijele dužini ostupka.

2. Period koji je potrebno uzeti u obzir

  1. Sud zapaža da je izvršni postupak zapoĉeo 12.05.2010. (vidi taĉku 10. gore), a da je okonĉan 02.07.2018. godine (vidi taĉku 56. gore).
  2. Sud je uvjeren da je ukupni period koji je potrebno uzeti u obzir osam godina, jedan mjesec i dvadeset dana. Tolika dužina izvršnog postupka o kojemu je rijeĉ mogla bi biti opravdana samo pod izuzetnim okolnostima.

3. Ocjena Suda

  1. Sud ponavlja da se opravdanost dužine postupka mora cijeniti u svjetlu okolnosti predmeta i u odnosu na slijedeće kriterije: složenost predmeta, ponašanje podnositelja aplikacije i relevantnih organa vlasti, te šta je za podnositelja aplikacije bilo dovedeno u pitanje u tom sporu (vidi, medju brojnim izvorima, Frydlender protiv Francuske [VV], br. 30979/96, taĉka 43., ESLJP 2000-VII).
  2. Sud primjećuje da je dana 03.02.2016. godine Ustavni sud BiH utvrdio da dužina izvršnog postupka nije bila nespojiva sa uvjetom „razumnog roka“ iz ĉlana 6. stav 1. Konvencije (vidi taĉku 58. gore). Sud se ne slaže s obrazloženjem Ustavnog suda iz slijedećih razloga.
  3. U vrijeme donošenja odluke Ustavnog suda, izvršni postupak je već trajao skoro šest godina. Naroĉito, Općinskom sudu je trebalo jednu godinu i pet mjeseci da održi prvu javnu prodaju (vidi taĉke 10. i 21. gore). Druga javna prodaja održana je uskoro nakon toga, ali je prerano okonĉana zbog ometanja od strane advokata Borca-R (vidi taĉku 25. gore). Vlada nije pružila bilo kakve informacije da su domaći organi reagirali na bilo koji naĉin na takvo ponašanje ili iskoristili mjere koje su im bile na raspolaganju kako bi disciplinirali uĉesnike u postupku i osigurali da se prodaja završi (vidi, mutatis mutandis, Georgiy Nikolayevich Mikhaylov  protiv  Rusije,  4543/04, taĉka 68., 1.04.2010.). Prije nastavka druge prodaje došlo je do daljeg kašnjenja u trajanju od devet mjeseci (vidi taĉku 28. gore). Sud ne može prihvatiti argument Ustavnog suda koji je vlada ponovila (vidi taĉke 58. i 79. gore), da su ponavljane provalne kradje sprijeĉile vlasti da ranije održe roĉišta  za  javnu prodaju. Prošlo  je  više  od  jedne  godine  i  deset mjeseci dok nije naredjen novi popis pokretne imovine Borca-R (vidi taĉke 31.-40. gore).
  4. Sud primjećuje da podnositelji aplikacije nisu pokazivali nemarnost u vodjenju kriviĉnog postupka, već su ĉesto tražili ažurno postupanje Takve urgencije za ažurno postupanje u izvršnom postupku, ĉak i ako na njih nije odgovoreno, predstavljaju faktor koji ide aplikantima u prilog (vidi, mutatis mutandis, Kalanoski protiv Bivše Jugoslavenske Republike Makedonije, br. 31391/03, taĉka 26., 17.12.2009.).
  5. Sud ne smatra da je vodjenje izvršnog postupka i njegovo sveukupno trajanje spojivo s domaćim zakonskim uvjetom o hitnosti izvršnog postupka (vidi taĉku 66. gore). Dapaĉe, zbog same njihove prirode, potrebno je ekspeditivno voditi takve postupke (vidi Comingersoll S.A. protiv Portugala [VV], br. 35382/97, taĉka 23, ESLJP 2000-IV i Mužević protiv Hrvatske, 39299/02, taĉka 84., 16.11.2006.), naroĉito s obzirom na predmet potraživanja podnositelja aplikacije – odnosno, neisplaćene plaće i uplate penzijskog i zdravstvenog osiguranja (vidi taĉku 7. gore) koji su nesumnjivo bili od velike važnosti za podnositelje aplikacije i gdje je bila potrebna velika revnost u postupanju (vidi, mutatis mutandis, Ruotolo protiv Italije, 27.02.1992. taĉka 17., Serija A br. 230-D, i Obermeier protiv Austrije, 28.06.1990., taĉka 72., Serija A br. 179). Sud ponavlja da država ima obavezu da organizira sistem izvršenja presuda koji je uĉinkovit kako u zakonodavstvu tako i u praksi, te koji osigurava njihovo izvršenje bez neopravdanog kašnjenja (vid Fuklev citiran gore, taĉka 84.).
  6. Nakon što je ispitao sve materijale koji su mu dostavljeni, Sud smatra da je sveukupna dužina izvršnog postupka u ovom sluĉaju bila prekomjerna.
  7. Prema tome, došlo je do povrede ĉlana 6. stav 1. Konevencije.
  8. S obzirom na navedeni zakljuĉak i ĉinjenicu da su pritužbe podnositelja aplikacije prema ĉlanu 1. Protokola br. 1 iste kao i one koje su već ispitane prema ĉlanu 6. stav 1. Konvencije, Sud ne smatra potrebnim da utvrdi da li je došlo i do povrede navedene odredbe (vidi, mutatis mutandis, Di Pede protiv Italije, 26.09.1996. godine, taĉka 35., Izvještaji o presudama i odlukama 1996-IV).

 

II NAVODNA POVREDA ĈLANA 13. KONVENCIJE 

  1. Konaĉno, podnositelji aplikacije su se pozvali na ĉlan 13. Konvencije, ali nisu potkrijepili svoju pritužbu prema toj odredbi.
  2. Prema tome, ova pritužba je oĉigledno neosnovana, te se mora odbaciti u skladu sa ĉlanom 35. taĉke 3.(a) i 4. Konevencije.

 

III PRIMJENA ĈLANA 41. KONVENCIJE 

  1. Ĉlan 41. Konvencije propisuje: 

„Ukoliko Sud utvrdi da je došlo do povrede Konvencije ili njenih Protokola, te ukoliko zakonodavstvo visoke ugovorne strane o kojoj je rijeĉ omogućuje samo djelomiĉno obeštećenje, Sud će, po potrebi, odrediti praviĉnu naknadu oštećenoj strani.“ 

A.     Odšteta 

  1. Podnositelji aplikacije potražuju ukupan iznos od 96.625 eura (EUR) na ime materijalne štete, i po 3.000 eura za svakog od njih na ime nematerijalne štete.
  2. Vlada je smatrala da su ovi iznosi prekomjerni.
  3. Sud smatra da podnositelji aplikacije nisu pokazali postojanje uzroĉno-posljediĉne veze izmedju utvrdjenih povreda i materijalne štete koju navode; Sud stoga odbija ovaj zahtjev. S druge strane Sud prihvaća da su podnositelji aplikacije pretrpjeli odredjenu nematerijalnu štetu usljed povreda Konvencije utvrdjenih u ovom sluĉaju, a koja se ne može dovoljno nadoknaditi samo utvrdjenjem povrede. Vršeći svoju ocjenu na praviĉnoj osnovi kako to nalaže ĉlan 41. Konvencije, Sud dodjeljuje podnositeljima aplikacije po 2.000 eura na ime nematerijalne štete. 

B.     Troškovi i izdaci 

  1. Podnositelji aplikacije takodjer potražuju ukupan iznos od 1.060 eura za troškove i izdatke pred domaćim sudovima i pred Sudom.
  2. Vlada nije osporila visinu ovog iznosa.
  3. Prema praksi Suda, aplikant ima pravo na naknadu troškova i izdataka samo u mjeri u kojoj je pokazano da su oni stvarno nastali, da su bili neophodni u vezi sa utvrdjenom povredom, te da je njihov iznos razuman. To znaĉi da ih je aplikant morao platiti, ili da ih je obavezan platiti u skladu sa zakonskom ili ugovornom obavezom, te da su oni bili neizbježni kako bi se sprijeĉila utvrdjena povreda ili dobila naknada. Sud zahtijeva fakture i raĉune po stavkama koji sadrže dovoljno detalja kako bi omogućili Sudu da ustanovi u kojoj mjeri su zadovoljeni gore navedeni zahtjevi (vidi Maktouf i Damjanović protiv Bosne i Hercegovine [VV], br. 2312/08 i 34179/08, taĉka 94., ESLJP 2013 (izvaci)). Podnositelji aplikacije nisu u potpunosti zadovoljili ove kriterije, ali se vlada nije protivila visini troškova i izdataka, tako da Sud smatra razumnim dodijeliti potraživani iznos svim podnositeljima aplikacije zajedno. 

C.     Zatezna kamata

  1. Sud smatra primjerenim da zatezna kamata bude zasnovana na najnižoj kreditnoj stopi Evropske centralne banke uvećanoj za tri postotna boda.

 

IZ NAVEDENIH RAZLOGA, SUD JE JEDNOGLASNO,

  1. Izjavljuje da je pritužba u odnosu na dužinu postupka dopuštena, a preostali dio aplikacije nedopušten; 
  1. Utvrđuje da je došlo do povrede ĉlana 6. stav 1. Konvencije; 
  1. Utvrđuje da nije potrebno razmatrati da li je došlo do povrede ĉlana 1. Protokola br. 1 uz Konvenciju; 
  1. Utvrđuje,
    • da odgovorna država u roku od tri mjeseca ima isplatiti sljedeće iznose pretvorene u valutu tužene države prema teĉaju na dan izmirenja:
      • 2. 000 EUR (dvije hiljade eura) svakom od podnositelja aplikacije, plus svaki porez koji im se može zaraĉunati, na ime nematerijalne štete;
      • 1. 060 EUR (hiljadu i šezdeset eura) podnositeljima aplikacije zajedno, plus svaki porez koji se može zaraĉunati podnositeljima aplikacije, na ime troškova i izdataka;
    • da će se od isteka navedena tri mjeseca do izmirenja obraĉunavati obiĉna kamata na navedene iznose u periodu naplaćanja po stopi jednakoj najnižoj kreditnoj stopi Evropske centralne banke uvećanoj za tri postotna boda; 
  1. Odbija preostali dio zahtjeva podnositelja aplikacije za praviĉnu naknadu.

 

Saĉinjeno na engleskom jeziku, i dostavljeno u pisanom obliku dana 23.07.2019. godine, u skladu s pravilom 77. stavovi 2. i 3. Pravila Suda.

Andrea Tamietti  zamjenik registrara                            Iulia Antoanella Motoc predsjednica        

 

DODATAK

Br.

Podnositelj aplikacije

Godina rodjenja Prebivalište Državljanstvo

1.

Andjelka JAKOVLJEVIĆ

1970 / Jajce  / Bosne i Hercegovine

2.

Andja BAKOVIĆ

1951 / Jajce / Bosne i Hercegovine

3.

Celija BARIŠIĆ

1954 / Jajce / Bosne i Hercegovine

4.

Faruk BEGOVIĆ

1976Jajce / Bosne i Hercegovine

5.

Senija BEGOVIĆ

1957 Jajce / Bosne i Hercegovine

6.

Lutvija BEHARIĆ

1953 Jajce / Bosne i Hercegovine

7.

Zijad BEHARIĆ

1951 Jajce / Bosne i Hercegovine

8.

Mara BEŠLIJA

1947 Jajce / Bosne i Hercegovine

9.

Senija ĆANO

1951 Jajce / Bosne i Hercegovine

10.

Marko ĈAVAR

1954 Jajce / Bosne i Hercegovine

11.

Amela ĈELALIĆ

1978 Jajce / Bosne i Hercegovine

12.

Nasima ĆOSIĆ

1954 Jajce / Bosne i Hercegovine

 

13.

Sedina CRNKIĆ

1956 Jajce / Bosne i Hercegovine

14.

Derviša GLUHIĆ

1956 Jajce / Bosne i Hercegovine

15.

Manda HAJDER

1965 Jajce / Bosne i Hercegovine

16.

Amela HALABA

1979 Jajce / Bosne i Hercegovine

17.

Šemsa JAŠAREVIĆ

1956 Jajce / Bosne i Hercegovine

18.

Ruža JELICA

1964 Jajce / Bosne i Hercegovine

19.

Enisa JUSIĆ

1963 Jajce / Bosne i Hercegovine

20.

Sabiha KARABAŠIĆ

1966 Jajce / Bosne i Hercegovine

21.

Ana LADAN

1949 Jajce / Bosne i Hercegovine

22.

Andja LADAN

1952 Jajce / Bosne i Hercegovine

23.

Svjetlana LADAN

1966 Jajce / Bosne i Hercegovine

24.

Aida MAGLIĆ

1959 Jajce / Bosne i Hercegovine

25.

Ajša MALKOĈ

1949 Jajce / Bosne i Hercegovine

 

26.

Slavica MARJANOVIĆ

1973 Jajce / Bosne i Hercegovine

27.

Azra NEŠUST

1958 Jajce / Bosne i Hercegovine

28.

Đevahira ŠAHIĆ

1956 Jajce / Bosne i Hercegovine

29.

Ana SAMARDžIĆ

1963 Jajce / Bosne i Hercegovine

30.

Halida TUTIĆ

1957 Jajce / Bosne i Hercegovine

31.

Ljiljana VUJIĈIĆ- PETROVIĆ

1951 Jajce / Bosne i Hercegovine

32.

Nela ZJAJO

1968 Jajce / Bosne i Hercegovine

 

___________________________________

Prevod presude preuzet sa https://hudoc.echr.coe.int/

 

FOURTH SECTION

CASE OF JAKOVLJEVIĆ AND OTHERS v. BOSNIA AND HERZEGOVINA

(Application no. 51227/16) 

JUDGMENT 

STRASBOURG 

23 July 2019

This judgment is final but it may be subject to editorial revision.

In the case of Jakovljević and Others v. Bosnia and Herzegovina,

The European Court of Human Rights (Fourth Section), sitting as a Committee composed of:

Iulia Antoanella Motoc, President,
Faris Vehabović,
Péter Paczolay, judges,
and Andrea TamiettiDeputy Section Registrar,

Having deliberated in private on 2 July 2019,

Delivers the following judgment, which was adopted on that date:

PROCEDURE

1.  The case originated in an application (no. 51227/16) against Bosnia and Herzegovina lodged with the Court under Article 34 of the Convention for the Protection of Human Rights and Fundamental Freedoms (“the Convention”) by thirty two nationals of Bosnia and Herzegovina (“the applicants”), on 17 August 2016. Additional personal details are set out in the appendix to this judgment.

2.  The applicants were represented by Ms D. Madžo, a lawyer practising in Jajce. The Government of Bosnia and Herzegovina (“the Government”) were represented by their Agent, Ms B. Skalonjić.

3.  On 13 April 2018 notice of the application was given to the Government.

4.  The Government objected to the examination of the application by a Committee. After having considered the Governments objection, the Court rejects it.

THE FACTS

I.  THE CIRCUMSTANCES OF THE CASE

5.  The facts of the case, as submitted by the parties, may be summarised as follows.

A.  The enforcement proceedings

6.  The applicants worked for Borac-R d.o.oJajce (hereinafter “Borac-R”), a limited liability company producing textiles. The company was privatised in 2005 and is in the sole ownership of N.R.

7.  Under eleven judgments delivered by the Jajce Municipal Court (hereinafter “the Municipal Court”) on 24 February 2009, 23 March 2009 and 29 September 2009, Borac-R was ordered to pay the applicants various sums in respect of unpaid work-related benefits, together with default interest at the statutory rate; it was also ordered to pay their pension contributions and legal costs.

8.  Under eleven judgments delivered by the Cantonal Court in Novi Travnik (hereinafter “the Cantonal Court”), on 28 October 2009, 24 November 2009, 2 December 2009 and 24 February 2010, appeals lodged by the applicants were partially upheld in so far as they related to the payment of their health-insurance and legal costs.

9.  On 4 and 8 February and 23 March 2010 the applicants lodged requests for the issuance of the writs of execution (rješenje o izvršenju) in their cases.

10.  On 12 May 2010 the Municipal Court issued writs of execution for all the applicants.

11.  On 17 May 2010 Borac-R lodged an objection (prigovor) against the writs of execution.

12.  On 31 May 2010 the applicants lodged a request with the Municipal Court for the undertaking of an urgent inventory and assessment of Borac-Rs movable property, warning the court that burglaries were being committed at Borac-Rs premises.

13.  On 2 June 2010 the Municipal Court adopted a decision ordering an inventory to be taken of Borac-Rs movable property.

14.  By a judgement of 1 July 2010 the Municipal Court rejected an objection against that decision lodged by Borac-R. On 16 July 2010 Borac-R appealed against that judgment.

15.  On 3 August 2010 the applicants lodged a request for the acceleration of the enforcement proceedings.

16.  On 6 September 2010 the Municipal Court issued an order imposing a charge on Borac-Rs movable property (pljenidbeni popis), which was carried out on 24 September 2010. The most valuable movable property consisted of various machines used for producing textiles. On the same date the court bailiff changed the locks on Borac-Rs premises, as N.R., the owner of Borac-R (see paragraph 6 above), refused to open them.

17.  On 8 December 2010 the Cantonal Court upheld an appeal lodged by Borac-R and quashed the decision of the Municipal Court of 1 July 2010, and remitted the case for reconsideration.

18.  On 13 July 2011 the Municipal Court partially accepted the objection of Borac-R (see paragraph 11 above) in so far as it related to the statutory interest on the contributions for health-insurance of the applicants.

19.  On 26 September 2011 the court bailiff lodged a criminal complaint with the Jajce Police Department against unknown individuals for damaging numerous machines and stealing various items that had been stored on Borac-Rs premises. He stated that the alleged offences had been committed over the previous four months and assessed the damage to the machines as amounting to 12,700 convertible marks (BAM),[1] but could not assess the value of the damage to the electrical installations. He furthermore stated that over the previous “eight to ten months” Borac-Rs premises had not had any physical security “or any other form of protection”, since the enforcement debtor was subject to court proceedings.

20.  On 5 October 2011 the court bailiff, accompanied by the police, again inspected Borac-Rs premises and noted that the entrance door had been ripped open, but did not note that anything had been stolen, apart from those missing items already noted on 26 September 2011 (see paragraph 19 above).

21.  On 13 October 2011 the first public auction of Borac-Rs movable property was held, but it was unsuccessful.

22.  On 17 October 2011 the applicants lodged a request for the holding of a second public auction.

23.  On 9 November 2011 the court bailiff lodged a criminal complaint with the Jajce Police Department against unknown individuals for damaging one of the machines of Borac-R and for ripping electrical cables from one of the walls. He assessed the damage as amounting to a value of BAM 700. He reiterated that Borac-Rs premises did not have any form of protection.

24.  On 10 November 2011 the court bailiff ordered the closure of all entries to Borac-Rs premises in order to prevent any further burglaries.

25.  On 15 December 2011 a second public auction of Borac-Rs movable property was held; a portion of the movable property was sold for the total sum of BAM 19,425. The court bailiff, after consultation with the judge, then terminated the auction owing to disturbances caused by BoracRs attorney.

26.  On 16 December 2011 and 2 April, 21 September, and 1 and 18 October 2012 the applicants initially lodged requests with the Municipal Court for the continuation of the second public auction, but subsequently also requested that those requests be dealt with urgently in the light of the burglaries being committed in respect of Borac-Rs property. With the last request the applicants submitted a report by Jajce Police Department dated 21 September 2012 on all the burglaries committed against Borac-R until that point.

27.  On 29 August 2012 the court bailiff lodged a criminal complaint with the Jajce Police Department against unknown individuals for damaging a large number of machines during the period from 15 July 2012 until that point. He stated that he could not assess the value of the damage before a new inventory was made.

28.  On 14 September 2012 the Municipal Court delivered a decision ordering the continuation of the second public auction.

29.  On 15 October 2012 the continuation of the second public auction was realised. The applicants bought all of the movable property that was on offer for BAM 20,000, but without depositing (pursuant to section 92 of the 2003 Enforcement Procedure Act)[2] the sale price with the court.

30.  On 19 October 2012 the Municipal Court delivered a decision on the award (rješenje o dosudi) regarding the items bought by the applicants, and that the handing over of those items would also be undertaken during a weekend, because the frequency of burglaries at the premises of Borac-R indicated a danger that those items could be damaged or stolen.

31.  On 11 March, 7 May and 6 September 2013 the applicants lodged requests with the Municipal Court for the continuation of the enforcement proceedings through the making of a new inventory, the undertaking of an assessment, and the sale of that movable property not already sold; they also reminded the court of the burglaries that had already been committed.

32.  On 29 May 2013 the Municipal Court delivered a decision ordering the partial settlement (djelimično namirenje) of the applicants claims from the items acquired at the 15 October 2012 auction (see paragraph 28 above) in the equal amount of BAM 625 for each applicant.

33.  On 24 September 2013 the Municipal Court rejected a request lodged by the applicants for the continuation of the enforcement proceedings, concluding that the applicants claims had already been met through the 29 May 2013 decision on partial settlement. On 1 October 2013 the applicants lodged an objection against that decision.

34.  On 7 October 2013 the Municipal Court delivered a decision ordering the partial settlement of the claims of S.L. (another of Borac-Rs judgment creditors) – in the amount of BAM 17,745 on the basis of the priority of his claim – from the proceeds of the auction of 15 December 2011 (see paragraph 25 above).

35.  On 10 December 2013 and 19 March 2014 the applicants lodged requests with the Municipal Court for an urgent decision on their objection against its decision of 24 September 2013 (see paragraph 33 above).

36.  On 21 March 2014 the Municipal Court rejected the applicants objection.

37.  On 1 April 2014 the applicants appealed against that decision.

38.  On 3 September 2014 the Cantonal Court upheld the applicants appeal, quashed the decision of the Municipal Court of 21 March 2014 (see paragraph 36 above), and remitted the case for reconsideration. The court found that the applicants claims were much higher than the amount awarded to them in the partial settlement (see paragraph 32 above).

39.  On 4 December 2014 the Municipal Court quashed its initial decision of 24 September 2013 (see paragraph 33 above), and allowed the continuation of the enforcement proceedings through the making of a new inventory, undertaking an assessment, and the sale of the movable property of BoracR. The court noted that it was aware of the burglaries that had been committed against Borac-R, but indicated that it could not be held responsible for them. It indicated that the applicants were invited to take the possession of the movable property of Borac-R for safekeeping (pursuant to section 122 of the 2003 Enforcement Procedure Act), including the machines, but that they had refused, as they argued that they had nowhere to store them.

40.  On 23 January 2015 the Municipal Court delivered a decision ordering the court bailiff to make an inventory, assessment and charge on Borac-Rs movable property within fifteen days.

41.  On 30 January 2015 the court bailiff inspected the premises of Borac-R and determined that the items found there had been completely devastated and destroyed and that no valuable movable property was present that could be subject to enforcement.

42.  On 15 December 2015 the Municipal Court terminated the enforcement proceedings in respect of Borac-Rs movable property, as the applicants had not proposed that enforcement be continued in that respect.

43.  In the meantime, on 28 April 2015 the applicants proposed a new means of enforcement, lodging a request for the imposition of charge and transfer of Borac-Rs claim, in the amount of BAM 8,872 with statutory interest, against N.R. (as the owner of Borac-R). That sum represented 50% of the amount that Borac-R and N.R. jointly owed to S.L. (see paragraph 34 above), who had received the full amount of this claim only from Borac-R in the enforcement proceedings. The applicants considered that Borac-R, as their debtor, thus had a statutory right to compensation from N.R.

44.  On 30 June 2015 the Municipal Court refused the applicants request. The court reasoned that Borac-R had a right of redress in respect of N.R., but that it could be realised only in separate civil proceedings, and only if Borac-R decided to initiate them; until such proceedings were finalised the applicants could not request the transfer of such a claim against N.R. himself.

45.  On 14 July 2015 the applicants lodged an objection against that decision.

46.  On 22 September 2015 the applicants brought an action against N.R., since Borac-R had failed itself to initiate civil proceedings against N.R. (they considered that failure to be prejudicial to their interests – see paragraph 44 above).

47.  On 15 December 2015 the Municipal Court rejected the applicants objection of 14 July 2015 (see paragraph 45 above).

48.  On 12 January 2016 the applicants appealed against that decision.

49.  On 22 December 2016 the Cantonal Court upheld the applicants appeal, quashed the decision of the Municipal Court of 15 December 2015 (see paragraph 47 above), and remitted the case for reconsideration.

50.  On 14 April 2017 the applicants submitted a request for the urgent adoption of an enforcement decision in their case.

51.  On 26 December 2017 the Travnik Municipal Court dismissed the applicants action (see paragraph 46 above). It appears that the applicants did not appeal against this decision.

52.  On 10 January 2018 the Municipal Court allowed the applicants request of 28 April 2015 (see paragraph 43 above).

53.  On an unspecified date Borac-R and N.R. lodged separate appeals against that decision, arguing that the claim requested by the applicants did not exist.

54.  On 15 March 2018 the Cantonal Court rejected the appeals. It explained that the decision in the enforcement proceedings had not transferred Borac-Rs claim to the applicants, but rather had granted them the right to request it. If N.R. were to fail to accede to such a request, the applicants would have to initiate separate civil proceedings against him.

55.  On 2 July 2018 the Municipal Court informed the applicants that N.R. had not lodged with it a claim that was subject to enforcement.

56.  According to the information provided by the applicants on 31 October 2018, the enforcement proceedings in the applicants case ended on 2 July 2018 (see paragraph 55 above).

B.  The constitutional proceedings

57.  On 28 May 2015 the applicants lodged an appeal with the Constitutional Court.

58.  On 3 February 2016 the Constitutional Court rejected that appeal. The court found that the enforcement proceedings were relatively complex, that they were of great importance for the applicants, and that they had not in any way contributed to their length. However, it considered that the courts had not prolonged the proceedings, and that there were “objective circumstances” – namely the burglary of Borac-Rs property – that had contributed to the length of the proceedings.

C.  Criminal proceedings

59.  On 7 July 2014 the Municipal Court found D.B. guilty of committing the criminal offence of aggravated burglary against Borac-R on 6 December 2013. It gave him a five-month suspended prison sentence, with a probation period of one year.

60.  On 24 April 2015 the Municipal Court found M.T., M.B. and T.B. guilty of committing the criminal offence of burglary against Borac-R on 29 September 2013. It gave them three-month suspended prison sentences, with probation periods of one year.

61.  On 28 September 2015 the Municipal Court found H.K. and M.T. guilty of committing a criminal offence of burglary against Borac-R on 17 and 24 February 2015. It gave them suspended three-month prison sentences, with probation periods of one year. On 16 May 2016 the Cantonal Court partially upheld an appeal lodged by the cantonal prosecutors office in relation to M.T., and sentenced him to five months imprisonment.

62.  On 1 November 2016 the Municipal Court found M.B. and M.J. guilty of committing the criminal offence of burglary against Borac-R on 26 March 2015. It gave M.J. a suspended prison sentence of three months, with a probation period of one year; it sentenced M.B. to three months in prison.

63.  On 26 June 2014 the Jajce Police Department submitted a report to the cantonal prosecutors office against M.M., after a criminal complaint was lodged against him for a burglary allegedly committed against Borac-R on 27 May 2014. It appears that no criminal proceedings were initiated in this regard.

64.  On 2 September 2015 the Jajce Police Department submitted a report to the cantonal prosecutors office against A.O. and H.K., after a criminal complaint was lodged against them for an aggravated burglary allegedly committed against Borac-R on 8 July 2015. It appears that no criminal proceedings were initiated in this regard.

65.  According to the information provided by the Government on 17 September 2018, on that date the individuals against whom criminal complaints were lodged by the court bailiff for burglaries committed against Borac-R in 2011 and 2012 (see paragraphs 1923 and 27 above) had not yet been identified.

II.  RELEVANT DOMESTIC LAW

66.  The 2003 Enforcement Procedure Act specifically provides that all enforcement proceedings are “urgent” (section 5). Monetary claims (such as those lodged in the course of the present case) are enforced in chronological order (section 66). Similarly, if a creditor requests that his or her claim be enforced against the movable or immovable property of a debtor, he or she is issued with an order imposing a charge on the property in question; in such cases the creditor with the oldest charging order will be paid first (sections 98, 124 and 134). If the buyer of the property is the judgment creditor, and there are no other creditors who have chronologically prior claims, he is not obligated to deposit the sale price to the court up to the level of his claim (section 92).

67.  Section 122 provides that the court bailiff must leave inventoried items with the judgment debtor for safekeeping, unless, upon an application lodged by the judgment creditor, the court has ordered that the objects be given for safekeeping to the judgment creditor or a third party. In the latter situation the judgment creditor will bear the risk of destruction or damage to the objects given to him or her or a third person for safekeeping, unless such destruction or damage was a consequence of force majeure. It furthermore provides that cash, securities and other valuable items are to be stored in the court safe, as well as other items of greater value if they are suitable for such safekeeping.

68.  Section 44 provides that the court bailiff is authorised to remove an individual who impedes the enforcement procedure, and the police are required to provide the bailiff with all necessary assistance. If it proves necessary, the court bailiff may order the use of force against such an individual.

THE LAW

I.  ALLEGED VIOLATION OF ARTICLE 6 § 1 OF THE CONVENTION AND ARTICLE 1 OF PROTOCOL No. 1

69.  The applicants raised two separate, although related, complaints: they claimed (1) that the State should be held responsible for their inability to have the judgments at issue enforced because it had failed to protect the movable property belonging to Borac-R (hereinafter, “the applicants first complaint”); and (2) that even assuming that the State could not be blamed in that respect, it should be held responsible for the delays in the enforcement proceedings and their excessive length (hereinafter, “the applicants second complaint”). They relied on Article 6 § 1 of the Convention and Article 1 of Protocol No. 1 to the Convention which, in so far as relevant, read as follows:

Article 6 § 1

“In the determination of his civil rights and obligations ... everyone is entitled to a ... hearing within a reasonable time by [a] ... tribunal ...”

Article 1 of Protocol No. 1

“Every natural or legal person is entitled to the peaceful enjoyment of his possessions. No one shall be deprived of his possessions except in the public interest and subject to the conditions provided for by law and by the general principles of international law.

The preceding provisions shall not, however, in any way impair the right of a State to enforce such laws as it deems necessary to control the use of property in accordance with the general interest or to secure the payment of taxes or other contributions or penalties.”

A.  Admissibility

1.  The applicants first complaint

70.  The Government raised a number of objections. The Court considers that there is no need to examine them because this complaint is, in any event, manifestly ill-founded, for the following reasons.

71.  The Court notes that the enforcement in the applicants case was against a private company. In that connection, it reiterates that the States responsibility for the enforcement of a judgment against a private party extends no further than the involvement of State bodies, including the domestic courts, in the enforcement procedures (see Fuklev v. Ukraine, no. 71186/01, § 67, 7 June 2005). The Courts only task is to examine whether the measures applied by the authorities in the present case were adequate and sufficient (see Orel v. Croatia (dec.), no. 51506/13, § 70, 7 June 2013).

72.  The Court observes that only a small part of the applicants claim was satisfied (see paragraph 32 above) and that on the date of the latest information available to the Court (see paragraph 56 above), the remaining part of the debt had not yet been honoured. The applicants suggested that failure to pay their credit was at least partly due to the theft and deterioration of the movable property of their debtor, Borac-R (see paragraph 69 above).

73.  In this respect, the Court observes that the relevant legislation provided for the possibility of storing movable property subject to enforcement in the court safe, if they were suitable for such safekeeping (see paragraph 67 above). Owing to the nature of the most valuable movable property of Borac-R, which consisted of numerous machines (see paragraph 16 above), it is clear that this condition was not met, and the applicants have not argued otherwise. Indeed, they also refused to take such property for safekeeping themselves, arguing they had nowhere to store it (see paragraph 39 above). The question remains as to whether the domestic authorities have taken measures that could be considered adequate and sufficient for the protection of such property.

74.  The Court observes that the domestic authorities undertook a number of measures to safeguard the property of Borac-R during the enforcement proceedings. These included the court bailiff changing the locks on the premises of Borac-R, as well as undertaking necessary repairs (see paragraphs 16 and 24 above). The bailiff also lodged criminal complaints with the police authorities in respect of all burglaries committed against the property of Borac-R (see paragraphs 1923 and 27 above). Even though those complaints have not resulted in criminal prosecutions, there are no reasons to believe that this was due to the deficiencies in the criminal investigations, and the applicants have not provided any evidence to the contrary. Indeed, the authorities have prosecuted and sentenced a number of suspects in relation to the later incidents of burglaries committed against the property of Borac-R (see paragraphs 59-62 above).

75.  Having regard to the foregoing considerations, the Court cannot conclude that the measures taken by the authorities in order to protect the movable property of Borac-R during the enforcement proceedings were inadequate and/or insufficient.

76.  Accordingly, the applicants first complaint is manifestly ill-founded and must be rejected, in accordance with Article 35 §§ 3 (a) and 4 of the Convention.

2.  The applicants second complaint

77.  The Court notes that the applicants second complaint is neither manifestly ill-founded within the meaning of Article 35 § 3 (a) of the Convention nor inadmissible on any other grounds. It must accordingly be declared admissible.

B.  Merits

1.  Arguments of the parties

78.  The applicants reiterated their complaint (see paragraph 69 above).

79.  The Government maintained that the enforcement proceedings were complex, and that there were no elements indicating that the courts unduly delayed them. They noted that “objective circumstances” – namely burglaries and thefts in respect of Borac-Rs property – had contributed to the length of the proceedings.

2.  Period to be taken into account

80.  The Court notes that the enforcement proceedings started on 12 May 2010 (see paragraph 10 above), and ended on 2 July 2018 (see paragraph 56 above).

81.  The Court is satisfied that the total period to be taken into consideration is eight years, one month and twenty days. Such a length of time in respect of the enforcement proceedings at issue could be justified only under exceptional circumstances.

3.  The Courts assessment

82.  The Court reiterates that the reasonableness of the length of proceedings must be assessed in the light of the circumstances of the case and with reference to the following criteria: the complexity of the case, the conduct of the applicant and of the relevant authorities and what was at stake for the applicant in the dispute (see, among many other authorities, Frydlender v. France [GC], no. 30979/96, § 43, ECHR 2000VII).

83.  The Court notes that on 3 February 2016 the Constitutional Court held that the length of the enforcement proceedings had not been incompatible with the “reasonable time” requirement laid down in Article 6 § 1 of the Convention (see paragraph 58 above). The Court disagrees with the finding of the Constitutional Court for the following reasons.

84.  At the time of the Constitutional Courts decision, the enforcement proceedings had already been pending for almost six years. Notably, it took one year and five months for the Municipal Court to hold the first public auction (see paragraphs 10 and 21 above). The second public auction was held shortly thereafter, but it was prematurely terminated owing to the disturbances caused by Borac-Rs attorney (see paragraph 25 above). The Government have not provided any information suggesting that the domestic authorities reacted in any way to that behaviour or used the measures available to them to discipline the participants in the proceedings and ensure that the auction was completed (see, mutatis mutandisGeorgiy Nikolayevich Mikhaylov v. Russia, no. 4543/04, § 68, 1 April 2010). There was a further delay of nine months before the continuation of the second auction (see paragraph 28 above). The Court cannot accept the argument, put forward by the Constitutional Court and repeated by the Government (see paragraphs 58 and 79 above), that the repeated burglaries had prevented the authorities from holding the auctions sooner. It took more than one year and ten months to order a new inventory of the movable property belonging to Borac-R (see paragraphs 31-40 above).

85.  The Court notes that the applicants have shown no laxity in the conduct of the proceedings, but have in fact frequently asked the courts to act with urgency. Such requests for the expedition of the enforcement proceedings, even if unanswered, are a factor in their favour (see, mutatis mutandisKalanoski v. the former Yugoslav Republic of Macedonia, no. 31391/03, § 26, 17 December 2009).

86.  The Court does not consider the conduct of the enforcement proceedings or their overall length to be compatible with the statutory domestic requirement of urgency in enforcement proceedings (see paragraph 66 above). Indeed, by their very nature, such proceedings need to be dealt with expeditiously (see Comingersoll S.A. v. Portugal [GC], no. 35382/97, § 23, ECHR 2000IV and Mužević v. Croatia, no. 39299/02, § 84, 16 November 2006), particularly considering the subject matter of the applicants claims – namely unpaid salaries and the payment of pension and health-insurance contributions (see paragraph 7 above), which were undoubtedly of great importance to the applicants and where special diligence was necessary (see, mutatis mutandisRuotolo v. Italy, 27 February 1992, § 17, Series A no. 230D, and Obermeier v. Austria, 28 June 1990, § 72, Series A no. 179). The Court reiterates that the State has an obligation to organise a system for the enforcement of judgments that is effective both in law and in practice and ensures their enforcement without undue delay (see Fuklev cited above, § 84).

87.  Having examined all the material submitted to it, the Court considers that in the instant case the overall length of the enforcement proceedings was excessive.

88.  There has accordingly been a breach of Article 6 § 1 of the Convention.

89.  In view of the conclusion above and of the fact that the applicants grievances under Article 1 of Protocol No. 1 are the same as those already examined under Article 6 § 1 of the Convention, the Court does not consider it necessary to determine whether there has also been a breach of former provision (see, mutatis mutandisDi Pede v. Italy, 26 September 1996, § 35, Reports of Judgments and Decisions 1996IV).

II.  ALLEGED VIOLATION OF ARTICLE 13 OF THE CONVENTION

90.  Lastly, the applicants cited Articles 13 of the Convention, but failed to substantiate their complaint under this provision.

91.  Accordingly, this complaint is manifestly ill-founded and must be rejected, in accordance with Article 35 §§ 3 (a) and 4 of the Convention.

III.  APPLICATION OF ARTICLE 41 OF THE CONVENTION

92.  Article 41 of the Convention provides:

“If the Court finds that there has been a violation of the Convention or the Protocols thereto, and if the internal law of the High Contracting Party concerned allows only partial reparation to be made, the Court shall, if necessary, afford just satisfaction to the injured party.”

A.  Damage

93.  The applicants claimed the total sum of 96,625 euros (EUR) in respect of pecuniary damage, and EUR 3,000 each in respect of non-pecuniary damage.

94.  The Government considered those amounts to be excessive.

95.  The Court considers that the applicants have not demonstrated the existence of a causal link between the violations found and the pecuniary damage alleged; it therefore rejects this claim. On the other hand, the Court accepts that the applicants sustained some non-pecuniary loss arising from the breaches of the Convention found in this case which cannot be sufficiently compensated for by the finding of a violation alone. Making its assessment on an equitable basis, as required by Article 41 of the Convention, the Court awards the applicants EUR 2,000 each in respect of non-pecuniary damage.

B.  Costs and expenses

96.  The applicants also claimed the total sum of EUR 1,060 for the costs and expenses incurred before the domestic courts and before the Court.

97.  The Government has not contested this amount.

98.  According to the Courts case-law, an applicant is entitled to the reimbursement of costs and expenses only in so far as it has been shown that these have been actually and necessarily incurred in connection with the violation found and is reasonable as to quantum. That is to say the applicant must have paid them, or be bound to pay them, pursuant to a legal or contractual obligation, and they must have been unavoidable in order to prevent the breaches found or to obtain redress. The Court requires itemised bills and invoices that are sufficiently detailed to enable it to determine to what extent the above requirements have been met (see Maktouf and Damjanović v. Bosnia and Herzegovina [GC], nos. 2312/08 and 34179/08, § 94, ECHR 2013 (extracts)). Even though the applicants have not fully complied with these criteria, since the Government have not contested the amount of costs and expenses, the Court considers it reasonable to award the applicants jointly the sum claimed.

C.  Default interest

99.  The Court considers it appropriate that the default interest rate should be based on the marginal lending rate of the European Central Bank, to which should be added three percentage points.

FOR THESE REASONS, THE COURT, UNANIMOUSLY,

1.  Declares the complaint about the length of the proceedings admissible and the remainder of the application inadmissible;

2.  Holds that there has been a violation of Article 6 § 1 of the Convention;

3.  Holds that it is not necessary to consider whether there has been a violation of Article 1 of Protocol No. 1 to the Convention;

4.  Holds,

(a)  that the respondent State is to pay, within three months, the following amounts, to be converted into the currency of the respondent State at the rate applicable at the date of settlement:

(i)  EUR 2,000 (two thousand euros) to each of the applicants, plus any tax that may be chargeable, in respect of non-pecuniary damage;

(ii)  EUR 1,060 (one thousand and sixty euros) to the applicants jointly, plus any tax that may be chargeable to the applicants, in respect of costs and expenses;

(b)  that from the expiry of the above-mentioned three months until settlement simple interest shall be payable on the above amounts at a rate equal to the marginal lending rate of the European Central Bank during the default period, plus three percentage points;

5.  Dismisses the remainder of the applicants claim for just satisfaction.

Done in English, and notified in writing on 23 July 2019, pursuant to Rule 77 §§ 2 and 3 of the Rules of Court.

Andrea Tamietti Iulia                                       Antoanella Motoc
Deputy Registrar                                             President

APPENDIX

 

No.

Applicant

Birth year

Place of residence

Nationality

  1.  

Anđelka JAKOVLJEVIĆ

1970

Jajce

Bosnia and Herzegovina

  1.  

Anđa BAKOVIĆ

1951

Jajce

Bosnia and Herzegovina

  1.  

Celija BARIŠIĆ

1954

Jajce

Bosnia and Herzegovina

  1.  

Faruk BEGOVIĆ

1976

Jajce

Bosnia and Herzegovina

  1.  

Senija BEGOVIĆ

1957

Jajce

Bosnia and Herzegovina

  1.  

Lutvija BEHARIĆ

1953

Jajce

Bosnia and Herzegovina

  1.  

Zijad BEHARIĆ

1951

Jajce

Bosnia and Herzegovina

  1.  

Mara BEŠLIJA

1947

Jajce

Bosnia and Herzegovina

  1.  

Senija ĆANO

1951

Jajce

Bosnia and Herzegovina

  1.  

Marko ČAVAR

1954

Jajce

Bosnia and Heregovina

  1.  

Amela ČELALIĆ

1978

Jajce

Bosnia and Herzegovina

  1.  

Nasima ĆOSIĆ

1954

Jajce

Bosnia and Herzegovina

  1.  

Sedina CRNKIĆ

1956

Jajce

Bosnia and Herzegovina

  1.  

Derviša GLUHIĆ

1956

Jajce

Bosnia and Herzegovina

  1.  

Manda HAJDER

1965

Jajce

Bosnia and Herzegovina

  1.  

Amela HALABA

1979

Jajce

Bosnia and Herzegovina

  1.  

Šemsa JAŠAREVIĆ

1956

Jajce

Bosnia and Herzegovina

  1.  

Ruža JELICA

1964

Jajce

Bosnia and Herzegovina

  1.  

Enisa JUSIĆ

1963

Jajce

Bosnia and Herzegovina

  1.  

Sabiha KARABAŠIĆ

1966

Jajce

Bosnia and Herzegovina

  1.  

Ana LADAN

1949

Jajce

Bosnia and Herzegovina

  1.  

Anđa LADAN

1952

Jajce

Bosnia and Herzegovina

  1.  

Svjetlana LADAN

1966

Jajce

Bosnia and Herzegovina

  1.  

Aida MAGLIĆ

1959

Jajce

Bosnia and Herzegovina

  1.  

Ajša MALKOČ

1949

Jajce

Bosnia and Herzegovina

  1.  

Slavica MARJANOVIĆ

1973

Jajce

Bosnia and Herzegovina

  1.  

Azra NEŠUST

1958

Jajce

Bosnia and Herzegovina

  1.  

Đevahira ŠAHIĆ

1956

Jajce

Bosnia and Herzegovina

  1.  

Ana SAMARDŽIĆ

1963

Jajce

Bosnia and Herzegovina

  1.  

Halida TUTIĆ

1957

Jajce

Bosnia and Herzegovina

  1.  

Ljiljana VUJIČIĆ-PETROVIĆ

1951

Jajce

Bosnia and Herzegovina

  1.  

Nela ZJAJO

1968

Jajce

Bosnia and Herzegovina

 


[1].  The convertible mark uses the same fixed exchange rate to the euro as the German mark: EUR 1 = BAM 1.95583.

[2].  Zakon o izvršnom postupku, published in the Official Gazette of the Federation of Bosnia and Herzegovina no. 32/03, amendments published in the same Official Gazette nos. 52/0333/0639/0639/0935/1246/16 and 36/17 (the Constitutional Court’s decision U 20/16 of 30 March 2017 declared one of the provisions of that Act unconstitutional).


___________________________________Prevod presude preuzet sa https://hudoc.echr.coe.int/

Nema povezane prakse za ovu presudu.
Sažmi komentare

Komentari

Relevantni komentari iz drugih presuda

Član 6 | DIC | Bochan protiv Ukrajine br.2
Bočan protiv Ukrajine interesantna je jer podnositeljka ima pravo da "žalbu u svetlu vanrednih okolnosti" koja predstavlja posebni vanredni pravni lek u ukrajinskom pravu. Međutim, Vrhovni sud Ukrajine odbio je dati zahtev podnositeljke a svoju odluku obrazložio je na način koji nije u skladu sa zaključcima iz ranije presude Evropskog suda.

Ovime je ona onemogućena da koristi pravni lek raspoloživ u domaćem pravu, čime je povređeno pravo na pravično suđenje.
Član 6 | DIC | Cvetković protiv Srbije
Vrhovni sud Srbije je, na sednici održanoj 24.04.2008. godine, odlučujući o reviziji tužioca, izjavljenoj protiv presude Okružnog suda u Leskovcu, Gž. 860/07 od 26.04.2007, doneo rešenje kojim se ukida presuda Okružnog suda u Leskovcu i predmet vraća na drugostepeno odlučivanje o žalbama parničnih stranaka.

Rešenje Rev.II 1209/07, anonimizirano u skladu sa Pravilnikom, može se preuzeti sa adrese
ovde
Član 6 | DIC | Erkapić protiv Hrvatske
Presuda je povezana sa rešenjem Kzz 1212/2018 od 14.11.2018. Vrhovnog kasacionog suda, kojim se odbacuje kao nedozvolјen zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivlјenog Marka Ristića - advokata Aleksandra Milićevića, podnet protiv pravnosnažnih presuda Višeg suda u Beogradu K.br.9/2018 od 19.04.2018. godine i Apelacionog suda u Beogradu Kž1 578/18 od 05.07.2018. godine.

Presudom Višeg suda u Beogradu K.br.9/2018 od 19.04.2018. godine okrivlјeni M.R. oglašen je krivim zbog izvršenja krivičnog dela neovlašćena proizvodnja i stavlјanje u promet opojnih droga iz člana 246. stav 1. KZ za koje mu je utvrđena kazna zatvora u trajanju od 3 godine i 2 meseca, te mu je opozvana uslovna osuda izrečena presudom Trećeg osnovnog suda u Beogradu Spk.br.121/17 od 11.10.2017. godine i uzeta kao utvrđena kazna zatvora u trajanju od 8 meseci, pa je okrivlјeni osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 3 (tri) godine i 6 (šest) meseci u koju mu se uračunava vreme provedeno na zadržavanju i u pritvoru počev od 10.11.2017. godine do 19.04.2018. godine. Istom presudom prema okrivlјenom je izrečena mera bezbednosti oduzimanje predmeta i to opojne droge kanabis u neto iznosu od 421,02 grama. Okrivlјeni je obavezan da plati troškove krivičnog postupka u iznosu od 12.000,00 dinara i sudski paušal u iznosu od 20.000,00 dinara, a sve u roku od 15 dana od dana pravnosnažnosti presude.
Presudom Apelacionog suda u Beogradu Kž1 578/18 od 05.07.2018. godine odbijene su kao neosnovane žalbe Višeg javnog tužioca u Beogradu, okrivlјenog i njegovog branioca - advokata Aleksandra Milićevića, pa je potvrđena presuda Višeg suda u Beogradu K.br.9/2018 od 19.04.2018. godine.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde
Član 6 | DIC | Filips protiv Ujedinjenog Kraljevstva
Presuda je povezana sa presudom Kzz 1211/2018 od 28.11.2018. godine, Vrhovnog kasacionog suda, kojom se odbija kao neosnovan, zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivlјenog Ž.N., podnet protiv pravnosnažnih presuda Višeg suda u Beogradu K br. 247/15 od 06.11.2017. godine i Apelacionog suda u Beogradu Kž1 br. 132/18 od 31.05.2018. godine, u odnosu na bitne povrede odredaba krivičnog postupka iz člana 438. stav 1. tačka 9) i iz člana 438. stav 2. tačka 1) Zakonika o krivičnom postupku, te na povredu zakona iz člana 439. tačka 2) Zakonika o krivičnom postupku, dok se isti zahtev u ostalom delu odbacuje.

Presudom Višeg suda u Beogradu K br. 247/15 od 06.11.2017. godine, okrivlјeni je oglašen krivim zbog izvršenja krivičnog dela ubistvo u pokušaju iz člana 113. u vezi člana 30. KZ i krivičnog dela nedozvolјena proizvodnja, držanje, nošenje i promet oružja i eksplozivnih materija iz člana 348. stav 5. u vezi stava 1. KZ, pa pošto su mu primenom odredaba članova 56. i 57. KZ prethodno utvrđene pojedinačne kazne za svako od izvršenih krivičnih dela, i to za krivično delo iz člana 113. u vezi člana 30. KZ kazna zatvora u trajanju od tri godine, a za krivično delo iz člana 348. stav 5. u vezi stava 1. KZ kazna zatvora u trajanju od šest meseci, okrivlјeni je na osnovu člana 60. KZ osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od tri godine i tri meseca, u koju kaznu mu je uračunato vreme provedeno u pritvoru od 09.11.2013. godine do 19.05.2014. godine. Presudom Apelacionog suda u Beogradu Kž1 br. 132/18 od 31.05.2018. godine, odbijena je kao neosnovana žalba branioca okrivlјenog, a presuda Višeg suda u Beogradu K br. 247/15 od 06.11.2017. godine, potvrđena.

Presuda je dostupna u javnoj bazi sudske prakse ovde

Član 6 | DIC | Jelena Krstić protiv Srbije
Odluka je povezana sa rešenjem Ržk 3/17 od 27.02.2017. Apelacionog suda u Novom Sadu, kojim odbacuju kao neosnovane žalbe branioca okr. M.K. radi zaštite prava na suđenje u razumnom roku od 16.01.2017. god. i žalba branioca istog okr., pa se rešenje predsednika Višeg suda u Subotici R4K.3/16 od 19.01.2017.god. potvrđuje.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde
Član 6 | DIC | Lepojić protiv Srbije
Presuda se navodi u presudi Gž1 3533/2018 od 11.01.2019. godine Apelacionog suda u Beogradu, kojom se preinačuje presuda Prvog osnovnog suda u Beogradu P1.br.1882/18 od 2.7.2018.godine, u stavu prvom izreke, pa se odbija, kao neosnovan, tužbeni zahtev tužilјe kojim je tražila da se obaveže tužena da tužilјi na ime naknade štete zbog neisplaćenih troškova prevoza za dolazak na rad i odlazak sa rada za period od februara 2013.godine do marta 2015.godine isplati novčane iznose po mesecima, sa zateznom kamatom od dospelosti svakog pojedinačnog mesečnog iznosa do isplate.

U postupku žalbene kontrole ovaj sud je posebno imao u vidu stav izražen u praksi Evropskog suda za lјudska prava (presuda Evropskog suda za lјudska prava predmet “Lepojić protiv Srbije”, predstavka broj 13909/05), da su sudovi obavezani da primene pravila postupka izbegavajući kako preterani formalizam koji bi ugrozio pravičnost postupka, tako i preteranu fleksibilnost koja bi učinila bezvrednim (ništavim, beznačajnim), proceduralne zahteve predviđene zakonom.

Presuda je dostupna u javnoj bazi sudske prakse ovde
Član 6 | DIC | Ljajić protiv Srbije
Presuda je povezana sa presudom Gž rr 1/2018 od 22.02.2018. godine Apelacionog suda u Beogradu, kojom se odbija kao neosnovana žalba tužioca i potvrđuje presuda Višeg suda u Beogradu P rr 1 br.1/17 od 06.11.2017. godine.

Presudom Višeg suda u Beogradu P rr 1.br.1/17 od 06.11.2017. godine, prvim stavom izreke odbijen je tužbeni zahtev kojim je tužilac tražio da se naloži tuženoj da mu na ime naknade štete isplati iznos od 338.431.379,60 dinara, sa zakonskom zateznom kamatom od 05.11.2010. godine do isplate. Drugim stavom izreke naloženo je tužiocu da tuženoj naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 46.000,oo dinara.

Presuda je dostupna u javnoj bazi sudske prakse ovde
Član 6 | DIC | Maširević protiv Srbije
Vrhovni sud Srbije je, na sednici održanoj 24.10.2007. godine, odlučujući o reviziji tužioca, izjavljenoj protiv presude Okružnog suda u Novom Sadu, Gž. 967/2004 od 24.02.2005, doneo rešenje kojim se kao odbacije kao nedozvoljena revizija izjavljena protiv presude Okružnog suda u Novom Sadu i dopunske presude od 25.04.2007. godine.

Rešenje Rev.II 1209/07, anonimizirano u skladu sa Pravilnikom, može se preuzeti sa adrese
ovde
Član 6 | DIC | Milovanović protiv Srbije
Presuda se navodi u obrazloženju presude Gž 2334/2018 od 27.04.2018. godine Apelacionog suda u Beogradu, kojom se potvrđuje presuda Prvog osnovnog suda u Beogradu P br. 12479/14 od 30.01.2017. godine u stavu prvom izreke i u delu stava drugog izreke kojim je odbijen kao neosnovan tužbeni zahtev tužioca "AA" da se obaveže tužena Republika Srbija, Ministarstvo pravde da tužiocu na ime naknade zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku isplati još iznos od 8.200,00 evra u dinarskoj protivvrednosti po srednjem kursu NBS na dan isplate i u ovom delu žalbe tužene Republike Srbije, Ministarstvo pravde i tužioca "AA" odbijaju, kao neosnovane, a presuda se preinačava u preostalom delu stava drugog izreke tako što se obavezuje tužena Republika Srbija, Ministarstvo pravde da tužiocu "AA" na ime naknade zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku isplati još iznos od 1.200,00 evra u dinarskoj protivvrednosti po srednjem kursu NBS na dan isplate u roku od 15 dana od dostavlјanja otpravka presude.

Presuda je dostupna u javnoj bazi sudske prakse ovde
Član 6 | DIC | Nuhović i Kurtanović protiv Srbije
Presuda je povezana sa rešenjem R4g 23/2016 od 13.09.2016. godine Apelacionog suda u Novom Sadu, u postupku radi zaštite prava na suđenje u razumnom roku predlagača K.G.-Dž. iz S., kojim se utvrđuje da je predlagaču K.G.-Dž. povređeno pravo na suđenje u razumnom roku u predmetu Osnovnog suda u Somboru P. 506/11.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde
Član 6 | DIC | R. Kačapor i druge podnositeljke predstavke protiv Srbije
Presuda je povezana sa rešenjem Rev 3042/2019 od 25.10.2019. Vrhovnog kasacionog suda, kojim se odbacuje kao nedozvolјena revizija tužene izjavlјena protiv presude Višeg suda u Vranju Gž 3007/18 od 28.02.2019. godine.
Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde
Član 6 | DIC | R. Kačapor i druge podnositeljke predstavke protiv Srbije
Presuda je povezana sa rešenjem Rev 3100/2019 od 18.09.2019. Vrhovnog kasacionog suda, kojim se odbacuje kao nedozvolјena revizija tužene izjavlјena protiv presude Višeg suda u Vranju Gž 3400/18 od 29.03.2019. godine.
Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde
Član 6 | DIC | R. Kačapor i druge podnositeljke predstavke protiv Srbije
Presuda se navodi u obrazloženju rešenja Gž 1249/2013 od 22.04.2013. godine Apelacionog suda u Kragujevcu, kojim se ukida presuda Osnovnog suda u Kruševcu, Sudske jedinice u Brusu II-11 P. br. 1466/2012 od 30. januara 2013. godine i predmet vraća istom sudu na ponovno suđenje.
Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde
Član 6 | DIC | Simić protiv Srbije
Presuda je citirana u rešenju R4r 8/2016 od 22.02.2016. godine Apelacionog suda u Novom Sadu, kojim se utvrđuje da je predlagaču P.D. iz P. povređeno pravo na suđenje u razumnom roku u postupku koji se vodi pred Osnovnim sudom u Rumi pod. posl. br. 6P1. 153/2013. i nalaže se Osnovnom sudu u Rumi da preduzme odgovarajuće mere da se parnični postupak po tužbi predlagača u predmetu 6P1. 153/2013 okonča u najkraćem roku.

U konkretnom slučaju po oceni ovog suda neažurno postupanje prvostepenog suda propuštanjem da zakaže pripremno ročište u zakonom propisanom roku iz čl. 301. st. 1. ZPP-a (održano nakon 1 godine i 7 meseci od odgovora na tužbu) i u dalјnjem propuštanje zakazivanja ročišta za glavnu javnu raspravu u roku od 30 dana od dana održavanja pripremnog ročišta (održano nakon 4 meseca), sa ročištima na kojima nije izveden nijedan dokaz niti je odlučeno o dokaznim predlozima stranaka protivno članu 315. ZPP-a, uz odlaganje dva ročišta, kao i nepoštovanje utvrđenog vremenskog okvira i odlučivanja koja će dokazna sredstva da izvede na glavnoj raspravi primenom člana 308. stav 3. ZPP-a, isklјučivi su razlog za dugotrajnost postupka po oceni ovog suda, pa i u situaciji kada postupak traje kraće od tri godine a nije doneta prvostepena presuda u konkretnom slučaju dve godine i šest meseci postoji povreda prava na suđenje u razumnom roku. Naime, u konkretnom slučaju u pitanju je spor iz radnog odnosa radi poništaja rešenja o otkazu ugovora o radu koji je po svojoj prirodi hitan i od egzistencijalnog značaja za tužioca, pa iako je u pitanju relativno složen postupak koji traži izvođenje odgovarajućih dokaza izloženo neažurno postupanje suda bez opravdanih razloga i doprinosa predlagača dugotrajnosti postupka protivno zakonom utvrđenim rokovima vodi povredi prava na koju osnovano ukazuje predlagač.

Prilikom zauzimanja ovakvog stava ovaj sud je cenio i praksu Evropskog suda za lјudska prava prema kojoj samo ona kašnjenja i odugovlačenja koja se mogu pripisati sudovima i drugim državnim organima mogu dovesti do zaklјučka o nepoštovanju prava na suđenje u razumnom roku (presuda Evropskog suda za lјudska prava Proszak protiv Polјske, od 16. decembra 1997. godine, stav 40.), ovaj Apelacioni sud je ocenio da se opisano postupanje prvostepenog suda u periodu od tužbe do podnošenja zahteva predlagača može smatrati neefikasnim i nedelotvornim, budući da je sud u toku celokupnog trajanja označenog dela postupka nije preduzimao radnje u cilјu raspravlјanja spornih činjenica i okončanja spora. Isti stav iskazan je i u Ustavnoj odluci br. Už-1971/2015 od 11.06.2015. godine.

Na potvrdu ovog stava ukazuje kako praksa suda u Strazburu (Čižiškova protiv Srbije od 19.01.2010. godine, Simić protiv Srbije od 24.11.2009. godine, Stanković protiv Srbije od 16.12.2008. godine), tako i praksa Ustavnog suda RS u većem broju svojih odluka (Už-779/2011 od 10.07.2013. godine, Už-2205/2013 od 18.06.2013. godine i Už-1838/2013 od 11.06.2015. godine).

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde
Član 6 | DIC | Stanković i Trajković protiv Srbije
Presuda je povezana sa presudom Rev 1540/2010 od 10.03.2010. godine, Vrhovnog kasacionog suda, kojom se odbija kao neosnovana revizija tužilaca izjavlјena protiv presude Okružnog suda u Beogradu Gž.1537/08 od 04.03.2009. godine.

Delimičnom presudom Prvog opštinskog suda u Beogradu P.8335/06 od 03.10.2007. godine, stavom prvim izreke je obavezana tužena da tužiocima na ime duševnih bolova zbog smrti roditelјa isplati svakom tužiocu po 800.000,00 dinara, sa zakonskom zateznom kamatom od 03.10.2007. godine do isplate. Stavom drugim izreke konstatovano je da će po zahtevu za naknadu materijalne štete u vidu izgublјenog izdržavanja za tužilјu GG kao i o zahtevu za naknadu troškova postupka biti odlučeno po pravnosnažnosti delimične presude. Stavom trećim izreke tužioci su oslobođeni od obaveze plaćanja takse na tužbu i odluku, koji padaju na teret budžetskih sredstava suda. Presudom Okružnog suda u Beogradu Gž.1537/08 od 04.03.2009. godine, preinačena je delimična presuda Prvog opštinskog suda u Beogradu P.8335/06 od 03.10.2007. godine, u stavu prvom izreke i odbijen tužbeni zahtev tužilaca kojim je traženo da se obaveže tužena da im na ime naknade nematerijalne štete zbog smrti roditelјa i to oca ĐĐ i majke EE isplati svakom po 800.000,00 dinara, sa zakonskom zateznom kamatom na pojedinačne iznose od 03.10.2007. godine do konačne isplate, kao neosnovan.

Prema utvrđenom činjeničnom stanju, roditelјi tužilaca ĐĐ i EE su pravnosnažnim rešenjem Opštinskog suda u Đakovici od 15.09.2006. godine proglašeni umrlim 11.06.1999. godine, kada su bili oteti iz kuće u selu ..., na području AP Kosova i Metohije. Kod ovako utvrđenog činjeničnog stanja pravilno je drugostepeni sud preinačenjem prvostepene presude primenio materijalno pravo, kada je tužbeni zahtev tužilaca za naknadu nematerijalne štete zbog smrti roditelјa, odbio.

Presuda je dostupna u javnoj bazi sudske prakse ovde
Član 6 | DIC | Stanković i Trajković protiv Srbije
Presuda je povezana sa rešenjem Rev1 28/2013 od 19.04.2013. godine, Vrhovnog kasacionog suda, kojim se usvaja revizija tužilaca, pa se ukida presuda Okružnog suda u Beogradu Gž 1537/08 od 04.03.2009. godine i predmet ustupa Apelacionom sudu u Beogradu na ponovno suđenje.

Prvi opštinski sud u Beogradu, delimičnom presudom P 8335/06 od 03.10.2007. godine, stavom prvim izreke, obavezao je tuženu da plati tužiocima na ime duševnih bolova zbog smrti roditelјa i to oca ĐĐ i majke EE, po 800.000,00 dinara, sa zakonskom zateznom kamatom od 03.10.2007. godine, pa do isplate. U stavu drugom izreke, konstatovao je, da će o zahtevu za naknadu materijalne štete, izgublјenog izdržavanja za tužilјu GG, kao i o zahtevu za naknadu troškova postupka biti odlučeno naknadno po pravnosnažnosti delimične presude. Stavom trećim izreke, oslobodio je tužioce obaveze plaćanja takse na tužbu i odluku, pa isti padaju na teret budžetskih sredstava suda.
Okružni sud u Beogradu, presudom Gž 1537/08 od 04.03.2009. godine, preinačio je delimičnu presudu Prvog opštinskog suda u Beogradu P 8335/06 od 03.10.2007. godine, u stavu prvom izreke, tako što je odbio kao neosnovan tužbeni zahtev tužilaca, kojim su tražili da se obaveže tužena da im na ime naknade nematerijalne štete za duševne bolove zbog smrti roditelјa i to oca ĐĐ i majke EE plati po 800.000,00 dinara, sa zakonskom zateznom kamatom na svaki pojedinačni iznos, počev od 03.10.2007. godine pa do konačne isplate. Protiv pravnosnažne presude donesene u drugom stepenu, tužioci su izjavili reviziju, zbog pogrešne primene materijalnog prava.

Vrhovni kasacioni sud, presudom Rev 1540/10 od 10.03.2010. godine, odbio je kao neosnovanu reviziju tužilaca, izjavlјenu protiv presude Okružnog suda u Beogradu Gž 1537/08 od 04.03.2009. godine. Ustavni sud Srbije, odlukom Už 2786/2010 od 28.06.2012. godine, stavom prvim izreke, usvojio je ustavnu žalbu AA, BB, VV, GG i DD, izjavlјenu protiv presude Vrhovnog kasacionog suda Rev 1540/10 od 10.03.2010. godine i utvrdio da su podnosiocima ustavne žalbe povređena prava na naknadu štete iz člana 35. stav 2. Ustava

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde

Član 6 | DIC | Stanković protiv Srbije
Presuda je citirana u rešenju R4r 8/2016 od 22.02.2016. godine Apelacionog suda u Novom Sadu, kojim se utvrđuje da je predlagaču P.D. iz P. povređeno pravo na suđenje u razumnom roku u postupku koji se vodi pred Osnovnim sudom u Rumi pod. posl. br. 6P1. 153/2013. i nalaže se Osnovnom sudu u Rumi da preduzme odgovarajuće mere da se parnični postupak po tužbi predlagača u predmetu 6P1. 153/2013 okonča u najkraćem roku.

U konkretnom slučaju po oceni ovog suda neažurno postupanje prvostepenog suda propuštanjem da zakaže pripremno ročište u zakonom propisanom roku iz čl. 301. st. 1. ZPP-a (održano nakon 1 godine i 7 meseci od odgovora na tužbu) i u dalјnjem propuštanje zakazivanja ročišta za glavnu javnu raspravu u roku od 30 dana od dana održavanja pripremnog ročišta (održano nakon 4 meseca), sa ročištima na kojima nije izveden nijedan dokaz niti je odlučeno o dokaznim predlozima stranaka protivno članu 315. ZPP-a, uz odlaganje dva ročišta, kao i nepoštovanje utvrđenog vremenskog okvira i odlučivanja koja će dokazna sredstva da izvede na glavnoj raspravi primenom člana 308. stav 3. ZPP-a, isklјučivi su razlog za dugotrajnost postupka po oceni ovog suda, pa i u situaciji kada postupak traje kraće od tri godine a nije doneta prvostepena presuda u konkretnom slučaju dve godine i šest meseci postoji povreda prava na suđenje u razumnom roku. Naime, u konkretnom slučaju u pitanju je spor iz radnog odnosa radi poništaja rešenja o otkazu ugovora o radu koji je po svojoj prirodi hitan i od egzistencijalnog značaja za tužioca, pa iako je u pitanju relativno složen postupak koji traži izvođenje odgovarajućih dokaza izloženo neažurno postupanje suda bez opravdanih razloga i doprinosa predlagača dugotrajnosti postupka protivno zakonom utvrđenim rokovima vodi povredi prava na koju osnovano ukazuje predlagač.

Prilikom zauzimanja ovakvog stava ovaj sud je cenio i praksu Evropskog suda za lјudska prava prema kojoj samo ona kašnjenja i odugovlačenja koja se mogu pripisati sudovima i drugim državnim organima mogu dovesti do zaklјučka o nepoštovanju prava na suđenje u razumnom roku (presuda Evropskog suda za lјudska prava Proszak protiv Polјske, od 16. decembra 1997. godine, stav 40.), ovaj Apelacioni sud je ocenio da se opisano postupanje prvostepenog suda u periodu od tužbe do podnošenja zahteva predlagača može smatrati neefikasnim i nedelotvornim, budući da je sud u toku celokupnog trajanja označenog dela postupka nije preduzimao radnje u cilјu raspravlјanja spornih činjenica i okončanja spora. Isti stav iskazan je i u Ustavnoj odluci br. Už-1971/2015 od 11.06.2015. godine.

Na potvrdu ovog stava ukazuje kako praksa suda u Strazburu (Čižiškova protiv Srbije od 19.01.2010. godine, Simić protiv Srbije od 24.11.2009. godine, Stanković protiv Srbije od 16.12.2008. godine), tako i praksa Ustavnog suda RS u većem broju svojih odluka (Už-779/2011 od 10.07.2013. godine, Už-2205/2013 od 18.06.2013. godine i Už-1838/2013 od 11.06.2015. godine).

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde
Član 6 | DIC | Vidas protiv Hrvatske
Presuda je povezana sa rešenjem Rev 3108/2019 od 25.10.2019. godine, Vrhovnog kasacionog suda, kojim se odbacuje kao nedozvolјena revizija tužene izjavlјena protiv presude Višeg suda u Vranju Gž 3220/18 od 04.03.2019. godine i odbijaju se zahtevi stranaka za naknadu troškova postupka po reviziji.

Presudom Osnovnog suda u Vranju Prr1 303/17 od 21.03.2018. godine, stavom prvim izreke obavezana je tužena da isplati tužiocu na ime naknade imovinske štete izazvane povredom prava na suđenje u razumnom roku u predmetu Opštinskog suda, sada Osnovnog suda u Vranju I 234/17 novčane iznose navedene u ovom stavu izreke, sa zakonskom zateznom kamatom na svaki novčani iznos počev od označenih datuma pa do isplate. Stavom drugim izreke odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtev kojim je tužilac tražio da se obaveže tužena da mu na dosuđeni iznos troškova izvršnog postupka plati zakonsku zateznu kamatu. Presudom Višeg suda u Vranju Gž 3220/18 od 04.03.2019. godine, stavom prvim izreke odbijena je kao neosnovana žalba tužene i potvrđena presuda Osnovnog suda u Vranju Prr1 303/17 od 21.03.2018. godine u stavovima prvom i trećem izreke. Stavom drugim izreke odbijeni su zahtevi stranaka za naknadu troškova drugostepenog postupka.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde
Član 6 | DIC | Y protiv Slovenije
Presuda je povezana sa rešenjem R4k br. 18/15 od 17.06.2015. godine Apelacionog suda u Novom Sadu, kojim se odbija zahtev predlagača K.B. iz B.P. za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku u postupku pred Osnovnim sudom u Loznici kao neosnovan.



Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde.


Presuda je međutim značajnija u pogledu pravnog stava koji se odnosi na ispitivanje svedoka, budući da je maloletna osoba agresivno ispitivana od strane optuženog čime je sekundarno viktimizovana.
Član 6 | DIC | Živaljević protiv Crne Gore
Presuda je povezana sa presudom Gž 2108/18 od 09.08.2018. Apelacionog suda u Nišu, kojim se odbija žalba tuženog Grada Niša i potvrđuje presuda Višeg suda u Nišu 6P 1566/17 od 30.11.2017. godine u stavu prvom i drugom izreke i presuda ukida u trećem stavu i predmet vraća prvostepenom sudu na ponovno odlučivanje u ovom delu.

Presuda je dostupna u javnoj bazi sudske prakse ovde

Član 6-1 | DIC | Anđelković protiv Srbije
Presuda je povezana sa rešenjem R4r 1/2017 od 06.03 2017. godine Apelacionog suda u Novom Sadu, kojim se predlagačima određuje naknada zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde
Član 6-1 | Bojan Ikić | Anđelković protiv Srbije
Presuda se poziva u žalbi koju je Upravnom sudu podneo žalilac protiv rešenja Republičke izborne komisije.\r\nŽalilac osporava zakonitost ožalbenog rešenja iz svih zakonskih razloga, ukazujući na povrede prava iz člana 32. Ustava Republike Srbije, u smislu paušalne primene prava, suprotno presudi Evropskog suda za lјudska prava Anđelković v. Srbija i na povrede prava na pravno sredstvo iz člana 36. Ustava Republike Srbije, u smislu nedelotvornosti prigovora.\r\nUpravni sud je presudom broj 4 Už 2755/20 od 4.7.2020. usvojio žalbu i poništio rešenje Republičke izborne komisije.\r\nPresuda je dostupna u javnoj bazi sudske prakse na ovde
Član 6-1 | DIC | Blagojević protiv Srbije
Presuda je povezana sa rešenjem Rž g 5/2016 od 31.10.2016. Apelacionog suda u Novom Sadu, kojim se žalba predlagača se usvaja, pa se rešenje Višeg suda u Sremskoj Mitrovici posl. br. R4p. 4/16 od 8.8.2016. godine preinačuje tako što se utvrđuje da je predlagaču V.Đ. u postupku koji se vodi pred Višim sudom u Sremskoj Mitrovici pod posl. brojem P.32/16 povređeno pravo na suđenje u razumnom roku i nalaže Višem sudu u Sremskoj Mitrovici da navedeni postupak okonča u roku od 4 meseca od dana prijema ovog rešenja.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde

Član 6-1 | DIC | Blagojević protiv Srbije
Presuda je povezana sa rešenjem Rž g 6/2018 od 01.06.2018. Apelacionog suda u Beogradu, kojim se odbija kao neosnovana žalba predlagača i potvrđuje rešenje Višeg suda u Beogradu R4p.8/18 od 20.03.2018.godine

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde
Član 6-1 | DIC | Blagojević protiv Srbije
Presuda je povezana sa presudom Gž rr 4/2018 od 05.04.2018. Apelacionog suda u Beogradu, kojom se preinačava presuda Prvog osnovnog suda u Beogradu Prr br.69/17 od 13.12.2017. godine u stavu drugom izreke pa se obavezuje tužena Republika Srbija – Treći osnovni sud u Beogradu da tužilјi AA na ime naknade nematerijalne štete zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku isplati presudom navedenu nadoknadu.

Presuda je dostupna u javnoj bazi sudske prakse ovde
Član 6-1 | DIC | Borović i drugi protiv Srbije
Presuda se navodi u rešenju Gž rr 18/2018 od 12.07.2018. godine Apelacionog suda u Nišu, kojim se ukida presuda Osnovnog suda u Leskovcu 22Prr.641/17 od 21.03.2018. godine u stavu drugom, trećem i četvrtom izreke i u tom delu predmet vraća istom sudu na ponovno suđenje.

Prvostepeni sud u pogledu neimovinske štete, kao satisfakcije tužiocu, ne daje dovolјne i jasne razloge za dosuđenu visinu iste od 400 evra, s obzirom da se pozvao na činjenicu da je postupak stečaja, u kome je tužilac prijavio svoje potraživanje, trajao više godina i da je, pri tome, konstatovao da je to potraživanje za tužioca imalo posebni značaj, jer se radilo o isplati zarade. U konkretnom slučaju prvostepeni sud se u pobijanoj presudi nije rukovodio kriterijumima iz odredbe čl 4. Zakona o zaštiti prava na suđenje u razumnom roku, jer prilikom odlučivanja nije cenio to što je stečajnom postupku, po osnovu koga je tužiocu utvrđena povreda prava, prethodio parnični postupak pred Opštinskim sudom u Leskovcu, a zatim i postupak izvršenja, koji su trajali od 2004 do 2009. godine, kada je otvaren stečajni postupak nad preduzećem u kome je tužilac radio, Elektroindustrija „RUL“ AD, a što je, do okončanja stečajnog postupka decembra 2016 godine, ukupno 12 godina. Takođe, nije cenio ni činjenicu, a koja proističe iz rešenja predsednika Privrednog suda u Leskovcu, da na strani tužioca nije bilo doprinosa za odugovlačenje postupka. (Presuda Međunarodnog suda u Strazburu Stošić protiv Srbije, predstavka 64931/10, Savić protiv Srbije, Borović i dr. protiv Srbije).

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde
Član 6-1 | DIC | Buj protiv Hrvatske
Presuda je povezana sa rešenjem R4g 11/15 od 04.03.2015. Apelacionog suda u Novom Sadu, kojim se odbija zahtev podnosioca zahteva D. B. iz B. C. kojim je tražio da se utvrdi da mu je u predmetu Osnovnog suda u Loznici P.1040/14 i predmetu Višeg suda u Šapcu Gž 886/14 povređeno pravo na suđenje u razumnom roku kao i zahtev da se obaveže prvostepeni sud da u roku od 15 dana od dana prijema odluke zaklјuči glavnu raspravu i donese presudu kojom će odlučiti o postavlјenom zahtevu, te se odbija zahtev za isplatu troškova sastava zahteva za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde
Član 6-1 | DIC | Buj protiv Hrvatske
Presuda je povezana sa rešenjem R4g 18/2016 od 10.05.2016. godine, Apelacionog suda u Novom Sadu, kojim se odbija zahtev predlagača L.M., kojim je tražio da se utvrdi da je njemu povređeno pravo na suđenje u razumnom roku u ostavinskom postupku iza pok. L.S., u predmetu Osnovnog suda u Novom Sadu O.5460/14 i odredi rok u kome će se doneti odluka, te odredi novčana naknada predlagaču zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde
Član 6-1 | DIC | Burdov protiv Rusije (br.2)
Presuda je povezana sa presudom Rž g 9/2019 od 27.06.2019. Vrhovnog kasacionog suda, kojom se odbija kao neosnovana žalba predlagača, pa se potvrđuje rešenje Višeg suda u Novom Pazaru R4 I br.7/2019 od 20.05.2019. godine, u stavu trećem izreke i odbija zahtev predlagača za naknadu troškova postupka.

Rešenjem Višeg suda u Novom Pazaru R4 I br.7/2019 od 20.05.2019. godine, usvojen je zahtev podnosilaca i utvrđeno da je u izvršnom postupku koji se vodio pred Osnovnim sudom u Novom Pazaru I br.692/04 (novi broj I 1773/11) povređeno pravo podnosioca zahteva na suđenje u razumnom roku zajemčeno članom 32. stav 1. Ustava Republike Srbije. Stavom drugim izreke utvrđeno je pravo podnosilaca zahteva na primerenu naknadu u iznosu od 30.000,00 dinara koja će se isplatiti iz budžetskih sredstava Republike Srbije opredelјenih za rad sudova u roku od tri meseca od dana podnošenja zahteva stranke. Odbijen je zahtev podnosilaca za primerenu naknadu za veći iznos od dosuđenog u stavu dva izreke rešenja do traženog iznosa od 2.000 evra u dinarskoj protivvrednosti.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde
Član 6-1 | DIC | Čižková protiv Srbije
Presuda je citirana u rešenju R4r 8/2016 od 22.02.2016. godine Apelacionog suda u Novom Sadu, kojim se utvrđuje da je predlagaču P.D. iz P. povređeno pravo na suđenje u razumnom roku u postupku koji se vodi pred Osnovnim sudom u Rumi pod. posl. br. 6P1. 153/2013. i nalaže se Osnovnom sudu u Rumi da preduzme odgovarajuće mere da se parnični postupak po tužbi predlagača u predmetu 6P1. 153/2013 okonča u najkraćem roku.

U konkretnom slučaju po oceni ovog suda neažurno postupanje prvostepenog suda propuštanjem da zakaže pripremno ročište u zakonom propisanom roku iz čl. 301. st. 1. ZPP-a (održano nakon 1 godine i 7 meseci od odgovora na tužbu) i u dalјnjem propuštanje zakazivanja ročišta za glavnu javnu raspravu u roku od 30 dana od dana održavanja pripremnog ročišta (održano nakon 4 meseca), sa ročištima na kojima nije izveden nijedan dokaz niti je odlučeno o dokaznim predlozima stranaka protivno članu 315. ZPP-a, uz odlaganje dva ročišta, kao i nepoštovanje utvrđenog vremenskog okvira i odlučivanja koja će dokazna sredstva da izvede na glavnoj raspravi primenom člana 308. stav 3. ZPP-a, isklјučivi su razlog za dugotrajnost postupka po oceni ovog suda, pa i u situaciji kada postupak traje kraće od tri godine a nije doneta prvostepena presuda u konkretnom slučaju dve godine i šest meseci postoji povreda prava na suđenje u razumnom roku. Naime, u konkretnom slučaju u pitanju je spor iz radnog odnosa radi poništaja rešenja o otkazu ugovora o radu koji je po svojoj prirodi hitan i od egzistencijalnog značaja za tužioca, pa iako je u pitanju relativno složen postupak koji traži izvođenje odgovarajućih dokaza izloženo neažurno postupanje suda bez opravdanih razloga i doprinosa predlagača dugotrajnosti postupka protivno zakonom utvrđenim rokovima vodi povredi prava na koju osnovano ukazuje predlagač.

Prilikom zauzimanja ovakvog stava ovaj sud je cenio i praksu Evropskog suda za lјudska prava prema kojoj samo ona kašnjenja i odugovlačenja koja se mogu pripisati sudovima i drugim državnim organima mogu dovesti do zaklјučka o nepoštovanju prava na suđenje u razumnom roku (presuda Evropskog suda za lјudska prava Proszak protiv Polјske, od 16. decembra 1997. godine, stav 40.), ovaj Apelacioni sud je ocenio da se opisano postupanje prvostepenog suda u periodu od tužbe do podnošenja zahteva predlagača može smatrati neefikasnim i nedelotvornim, budući da je sud u toku celokupnog trajanja označenog dela postupka nije preduzimao radnje u cilјu raspravlјanja spornih činjenica i okončanja spora. Isti stav iskazan je i u Ustavnoj odluci br. Už-1971/2015 od 11.06.2015. godine.

Na potvrdu ovog stava ukazuje kako praksa suda u Strazburu (Čižiškova protiv Srbije od 19.01.2010. godine, Simić protiv Srbije od 24.11.2009. godine, Stanković protiv Srbije od 16.12.2008. godine), tako i praksa Ustavnog suda RS u većem broju svojih odluka (Už-779/2011 od 10.07.2013. godine, Už-2205/2013 od 18.06.2013. godine i Už-1838/2013 od 11.06.2015. godine).

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde
Član 6-1 | DIC | Cvetković protiv Srbije
Presuda je povezana sa rešenjem R4r 22/2016 od 28. 10. 2016. Apelacionog suda u Novom Sadu, kojim se odbija prigovor radi ubrzanja postupka i utvrđenja povrede prava na suđenje u razumnom roku u postupku koji je vođen pred Osnovnim sudom u Novom Sadu pod poslovnim brojem P1.3/14.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde
Član 6-1 | DIC | Cvetković protiv Srbije
Presuda je povezana sa rešenjem Rev 3041/2019 od 05.09.2019. godine, Vrhovnog kasacionog suda, kojim se odbacuje kao nedozvolјena revizija tužene izjavlјena protiv presude Višeg suda u Vranju Gž 1869/18 od 26.11.2018. godine.

Presudom Osnovnog suda u Vranju Prr1 143/17 od 19.01.2018. godine, stavom prvim izreke, obavezana je tužena da tužiocu AA plati na ime naknade imovinske štete izazvane povredom prava na suđenje u razumnom roku u predmetu Opštinskog, sada Osnovnog suda u Vranju I 629/17 (raniji I 994/09 i I 1266/03) i to na ime glavnog duga zbog neisplaćene naknade zarade za vreme bolovanja i po osnovu razlike zarade iznose za period navedene u tom stavu izreke, zbog neisplaćenog regresa za 2001. godinu i 2002. godinu u traženim iznosima, sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom i na ime troškova parničnog postupka i izvršnog postupka. Stavom drugim izreke je obavezana tužena da tužiocu BB plati na ime naknade imovinske štete izazvane povredom prava na suđenje u razumnom roku u istom predmetu i to na ime glavnog duga zbog neisplaćene razlike zarade pojedinačne iznose navedene u tom stavu izreke, zbog neisplaćenog regresa za 2001. i 2002. godinu u traženom iznosu i na ime troškova parničnog i izvršnog postupka, a stavom trećim izreke je obavezana tužena da tužiocima naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 25.500,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od dana izvršnosti odluke do isplate.
Viši sud u Vranju je, presudom Gž 1869/18 od 26.11.2018. godine, stavom prvim izreke odbio kao neosnovanu žalbu tužene i potvrdio prvostepenu presudu, a stavom drugim izreke je odbio kao neosnovan zahtev tužene za naknadu troškova drugostepenog postupka.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde
Član 6-1 | DIC | Dejan Živojinović protiv Srbije
Odluka je povezana sa rešenjem R4-r 20/16 od 20.07.2016. godine Apelacionog suda u Novm Sadu, kojom se odbija zahtev predlagača od 09.03.2015. godine za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku kao neosnovan

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde

Član 6-1 | DIC | Dejan Živojinović protiv Srbije
Odluka je povezana sa rešenjem R4r 24/2016 od 06. 02. 2017. godine Apelacionog suda u Novm Sadu, kojom se prigovor predlagača V.Ž. od 20.12.2016. godine radi utvrđenja povrede prava na suđenje u razumnom roku i ubrzanja postupka u predmetu Apelacionog suda u Novom Sadu posl. br. Gž1. 3664/16 odbija se kao neosnovan.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde
Član 6-1 | DIC | Dobrić protiv Srbije
Presuda je povezana sa rešenjem Rev 1242/2011 od 01.12.2011. Vrhovnog kasacionog suda, kojim se odbacuje kao nedozvolјena revizija tužilaca, izjavlјena protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž broj 1687/10 od 07.07.2010. godine.

Presudom Drugog opštinskog suda u Beogradu P br.6028/2006 od 14.05.2008. godine, odbijen je tužbeni zahtev tužilaca kojim su tražili da se obaveže tužena da im isplati na ime naknade nematerijalne štete zbog pretrplјenih duševnih bolova zbog pogibije bliskog srodnika i to: tužilјi AA, supruzi pok GG, iznos od 350.000,00 dinara, tužilјi VV, ćerki pok. GG, iznos od 400.000,00 dinara, i tužiocu BB, sinu pok. GG iznos od 400.000,00 dinara, odnosno ukupno 1.150.000,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom počev od dana presuđenja pa do isplate kao i da naknade troškove parničnog postupka kao neosnovan.

Presudom Apelacionog suda u Beogradu Gž 1687/10 od 07.07.2010. godine, odbijena je žalba tužilaca kao neosnovana i potvrđena presuda Drugog opštinskog suda u Beogradu.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde
Član 6-1 | DIC | Gallardo Sanchez protiv Italije
Presuda je povezana sa rešenjem R4r 10/2017 od 04. 09. 2017. Apelacionog suda u Kragujevcu, kojim se usvaja prigovor podnosioca AA u delu kojim je tražio da se utvrdi da mu je povređeno pravo na suđenje u razumnom roku i utvrđuje se da je podnosiocu povređeno pravo na suđenje u razumnom roku u predmetu Osnovnog suda u Čačku P1-318/15 (predmet Gž1-3539/16 u Apelacionom sudu u Kragujevcu).

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde
Član 6-1 | DIC | Grujović protiv Srbije
Presuda je povezana sa rešenjem Ržk br. 5/18 od 13.04.2018. godine Apelacionog suda u Novom Sadu, kojim se odbija žalba punomoćnika predlagača AA, izjavlјena protiv rešenja Višeg suda u Novom Sadu br. R4k 6/17 te se navedeno rešenje Višeg suda u Novom Sadu potvrđuje.

Rešenjem Višeg suda u Novom Sadu br. R4K 6/17 od 19.02.2018.god., odbijen je prigovor AA podnet 19.12.2017.god. na dužinu trajanja predkrivičnog postupka br.Kt-464/2016 VJT u Novom Sadu koji se vodi po krivičnoj prijavi od 20.12.2016.god. sa dopunama 4.01.2017.god. i 27.01.2017.god. Protiv navedenog rešenja žalbu je izjavila predlagač AA, s predlogom da Apelacioni sud u Novom Sadu, predsednik suda, žalbu usvoji i preinači prvostepeno rešenje iz razloga nepotpuno i netačno utvrđenog činjeničnog stanja, jer samo na osnovu pozitivnog rešenja po žalbi i mera koje će, u tom slučaju, doneti neposredno viši javni tužilac, po oceni predlagača u žalbi, postoji šansa da sud u zakonskom roku primenom krivičnog zakona potvrdi ili opovrgne njene tvrdnje.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde.
Član 6-1 | DIC | Hornsby protiv Grčke
Presuda je povezana sa rešenjem Rev 3049/2019 od 02.10.2019. godine, Vrhovnog kasacionog suda, kojim se odbacuje kao nedozvolјena revizija tužene izjavlјena protiv presude Višeg suda u Vranju Gž 2372/18 od 14.03.2019. godine.

Pravnosnažnom presudom Višeg suda u Vranju Gž 2372/18 od 14.03.2019. godine, odbijena je kao neosnovana žalba tužene i potvrđena presuda Osnovnog suda u Vranju Prr1 8/18 od 03.04.2018. godine, kojom je tužena obavezana da tužiocu na ime novčanog obeštećenja za imovinsku štetu izazvanu povredom prava na suđenje u razumnom roku u predmetu Opštinskog, sada Osnovnog suda u Vranju I 383/05, na ime razlike zarade, regresa, troškova parničnog postupka i troškova izvršnog postupka plati iznose bliže navedene u izreci prvostepene presude, sa pripadajućom kamatom, i troškove postupka od 13.500,00 dinara, sa kamatom od izvršnosti do isplate.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde
Član 6-1 | DIC | Hornsby protiv Grčke
Presuda je povezana sa rešenjem Rev 3036/2019 od 18.09.2019. godine, Vrhovnog kasacionog suda, kojim se odbacuje kao nedozvolјena revizija tužene izjavlјena protiv presude Višeg suda u Vranju Gž 2698/18 od 15.04.2019. godine.

Pravnosnažnom presudom Višeg suda u Vranju Gž 2698/18 od 15.04.2019. godine, stavom prvim izreke, odbijena je kao neosnovana žalba tužene i potvrđena presuda Osnovnog suda u Vranju Prr1 122/18 od 22.03.2018. godine. Tom presudom obavezana je tužena da tužilјi na ime naknade imovinske štete izazvane povredom prava na suđenje u razumnom roku u predmetu Osnovnog suda u Vranju I 506/05, na ime razlike zarade i naknade zarade, regresa, troškova parničnog i izvršnog postupka isplati iznose bliže označene u tom stavu izreke, sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, kao i na ime naknade troškova postupka iznos od 13.500,00 dinara, sa zakonskom kamatom od izvršnosti do isplate.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde
Član 6-1 | DIC | Hornsby protiv Grčke
Presuda je povezana sa rešenjem Rev 3011/2019 od 05.09.2019. godine, Vrhovnog kasacionog suda, kojim se odbacuje kao nedozvolјena revizija tužene izjavlјena protiv presude Višeg suda u Vranju Gž 4222/18 od 20.05.2019. godine.

Presudom Osnovnog suda u Vranju Prr1.br. 154/18 od 03.07.2018. godine, stavom prvim izreke, obavezana je tužena da tužilјi isplati na ime naknade imovinske štete izazvane povredom prava na suđenje u razumnom roku u predmetu Osnovnog (ranije Opštinskog) suda u Vranju I.br.1816/09, sada I.br.644/17 i to na ime nenaplaćene zarade i naknade zarade i drugih potraživanja po Sporazumu o regulisanju međusobnih prava i obaveza, sa zakonskom zateznom kamatom počev od 01.07.2008. godine do isplate, na ime troškova parničnog postupka, i na ime troškova izvršnog postupka po rešenju Opštinskog suda u Vranju I.br.1816/09 od 12.11.2009. godine. Stavom drugim izreke, odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtev tužilјe u delu kojim je tražila da se obaveže tužena da joj na ime troškova izvršnog postupka isplati iznos od još 4.182,00 dinara sa traženom zakonskom zateznom kamatom, kao i iznos od 6.000,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom počev od 24.05.2017. godine do isplate, a po zaklјučku I.br.644/17 od 24.05.2017. godine i isplatu zakonske zatezne kamate na dosuđeni iznos od 3.600,00 dinara počev od 12.11.2009. godine do isplate. Stavom trećim izreke, obavezana je tužena da tužilјi nadoknadi troškove parničnog postupka.

Presudom Višeg suda u Vranju Gž 4222/18 od 20.05.2019. godine, stavom prvim izreke, odbijena je kao neosnovana žalba tužene i potvrđena presuda Osnovnog suda u Vranju Prr1.br. 154/18 od 03.07.2018. godine u stavu prvom i trećem izreke. Stavom drugim izreke, odbijeni su zahtevi stranaka za naknadu troškova drugostepenog postupka.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde
Član 6-1 | DIC | Hornsby protiv Grčke
Presuda je povezana sa rešenjem Rev 3107/2019 od 12.09.2019. godine, Vrhovnog kasacionog suda, kojim se odbacuje kao nedozvolјena revizija tužene izjavlјena protiv presude Višeg suda u Vranju Gž 4266/18 od 20.05.2019. godine.

Presudom Osnovnog suda u Vranju Prr1 217/18 od 24.04.2018. godine, stavom prvim izreke, obavezana je tužena Republika Srbija - Visoki savet sudstva - Osnovni sud u Vranju da tužilјi AA iz ... plati na ime naknade imovinske štete izazvane povredom prava na suđenje u razumnom roku u predmetu Opštinskog suda, sada Osnovnog suda u Vranju I 714/17 novčane iznose na ime razlike zarade i naknade zarade, kao i troškove vođenog parničnog i izvršnog postupka, bliže navedene u ovom stavu izreke sa zakonskom zateznom kamatom počev od označenih datuma pa do isplate. Stavom drugim izreke, obavezana je tužena da isplati tužilјi na ime naknade troškova parničnog postupka iznos od 13.500,00 dinara, sa zakonskom zateznom kamatom od izvršnosti presude do isplate.

Presudom Višeg suda u Vranju Gž 4266/18 od 20.05.2019. godine, stavom prvim izreke, odbijena je kao neosnovana žalba tužene i potvrđena presuda Osnovnog suda u Vranju Prr1 217/18 od 24.04.2018. godine. Stavom drugim izreke, odbijeni su kao neosnovani zahtevi parničnih stranaka za naknadu troškova drugostepenog postupka.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde
Član 6-1 | DIC | Hornsby protiv Grčke
Presuda je povezana sa rešenjem Rev 3115/2019 od 18.09.2019. godine, Vrhovnog kasacionog suda, kojim se odbacuje kao nedozvolјena revizija tužene izjavlјena protiv presude Višeg suda u Vranju Gž 3604/18 od 15.04.2019. godine.

Presudom Osnovnog suda u Vranju Prr1 153/18 od 21.05.2018. godine, u stavu prvom izreke obavezana je tužena da tužilјi plati na ime novčanog obeštećenja za imovinsku štetu koja joj je izazvana povredom prava na suđenje u razumnom roku u predmetu Opštinskog (sada Osnovnog) suda u Vranju I br. 47/09 po osnovu razlike zarade i naknade zarade za traženi period i na ime regresa za traženi period, iznose i sa zateznom kamatom po datumima dospeća bliže navedenim u izreci i na ime troškova izvršnog postupka po rešenju Opštinskog suda u Vranju I br. 47/09 od 14.01.2009. godine. Stavom drugim izreke odbijen je deo tužbenog zahteva tužilјe za traženu naknadu imovinske štete u vidu troškova izvršnog postupka za veći iznos od dosuđenog iznosa pa do traženog iznosa sa pripadajućom kamatom. Stavom trećim izreke obavezana je tužena da tužilјi na ime troškova parničnog postupka plati iznos od 13.500,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od dana izvršnosti presude pa do isplate.

Viši sud u Vranju je presudom Gž 3604/18 od 15.04.2019. godine odbio kao neosnovanu žalbu tužene i potvrdio presudu Osnovnog suda u Vranju Prr1 153/18 od 21.05.2018. godine u stavu prvom i trećem izreke. Odbijeni su zahtevi tužilјe i tužene za naknadu troškova drugostepenog postupka.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde
Član 6-1 | DIC | Hornsby protiv Grčke
Presuda je povezana sa rešenjem Rev 3082/2019 od 02.10.2019.. godine, Vrhovnog kasacionog suda, kojim se odbacuje kao nedozvolјena revizija tužene izjavlјena protiv presude Višeg suda u Vranju 4949/18 od 07.05.2019. godine.

Presudom Osnovnog suda u Vranju Prr.1. 89/17 od 07.09.2018. godine, obavezana je tužena da tužilјi plati na ime novčanog obeštećenja za imovinsku štetu izazvanu povredom prava na suđenje u razumnom roku u predmetu Opštinskog a sada Osnovnog suda u Vranju I 1039/09; i troškova parničnog postupka, sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom kao u izreci prvostepene presude i troškove izvršnog postupka, dok je stavom drugim izreke, odbijen zahtev za isplatu kamate na dosuđene troškove izvršnog postupka. Stavom trećim izreke, obavezana je tužena da tužilјi na ime troškova parničnog postupka isplati iznos od 25.500,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od izvršnosti do isplate.

Presudom Višeg suda u Vranju Gž 4949/18 od 07.05.2019. godine, stavom prvim izreke, odbijena je kao neosnovana žalba tužene i potvrđena prvostepena presuda u stavu prvom i trećem izreke. Stavom drugim izreke preinačena je prvostepena presuda u pogledu odluke o kamati na glavno potraživanje pa je tužena obavezana da na iznos glavnog potraživanja od 607,28 evra plati kamatu po stopi koju određuje Evropska centralna banka, počev od 01.01.2007. godine, u dinarskoj protivvrednosti na dan isplate prema srednjem kursu Narodne banke Srbije, odbijen je zahtev tužene za naknadu troškova drugostepenog postupka.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde
Član 6-1 | DIC | Hornsby protiv Grčke
Presuda Hornsby veoma je značajna i često citirana iz razloga što u njoj Sud navodi da je neprihvatljivo da pravni sistem država ugovornica dozvoljava da konačne, izvršne sudske odluke ostanu neizvršene na štetu jedne od strana. Pravo je i pravilno da vlasti imaju razuman rok da izaberu najpodesnija sredstva za izvršenje presuda o kojima se radi. U suprotnom, krši se član 6 stav 1 Konvencije.
Član 6-1 | DIC | Horvat protiv Hrvatske
Presuda je povezana sa rešenjem R4g 44/2015 od 25. 05. 2015. Apelacionog suda u Novom Sadu, kojim se utvrđuje da je predlagaču T. Z. povređeno pravo na suđenje u razumnom roku pred Osnovnim sudom u Subotici, poslovni broj P. 324/14 i nalaže Višem sudu Subotici da postupak u predmetu Gž. 503/14 okonča u što kraćem roku.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde
Član 6-1 | DIC | Horvat protiv Hrvatske
Presuda je povezana sa rešenjem R4g 81/15 od 23.07.2015. Apelacionog suda u Novom Sadu, kojim se utvrđuje povreda prava na suđenje u razumnom roku u postupku Osnovnog suda u Novom Sadu, posl.br. P. 5429/2010.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde
Član 6-1 | DIC | Horvat protiv Hrvatske
Presuda je povezana sa rešenjem R4g 4/16 od 23.02.2016. Apelacionog suda u Novom Sadu, kojim se prigovori predlagača V.G. i N.G odbijaju u delu kojim je traženo utvrđenje da je ovim predlagačima povređeno pravo na suđenje u razumnom roku, u parničnom postupku 2P.90/12 Osnovnog suda u Senti, sada u žalbenom postupku pred Apelacionim sudom u Novom Sadu (gde predmet ima oznaku Gž.3196/15), a odbacuju u delu da se predlačima odredi naknada za povredu prava na suđenje u razumnom roku.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde
Član 6-1 | DIC | Horvat protiv Hrvatske
Presuda je povezana sa rešenjem R4g 7/16 od 09.03.2016. Apelacionog suda u Novom Sadu, kojim se delimično usvaja prigovor predlagača Č.L. iz S.K. i utvrđuje da je predlagaču povređeno pravo na suđenje u razumnom roku u predmetu Apelacionog suda u Novom Sadu poslovni broj Gž.3166/15 i odbija zahtev predlagača kojim se traži nalaganje i preduzimanje procesnih radnji radi ubrzanja postupka kao neosnovan.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde
Član 6-1 | DIC | Horvat protiv Hrvatske
Presuda je povezana sa rešenjem R4g 10/16 od 10.03.2016. Apelacionog suda u Novom Sadu, kojim se usvaja prigovor predlagača M.S.od 22.02.2016. godine i utvrđuje da je istom povređeno pravo na suđenje u razumnom roku u predmetima Osnovnog suda u Novom Sadu P.56640/2010 i Apelacionog suda u Novom Sadu Gž.91/16.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde
Član 6-1 | DIC | Horvat protiv Hrvatske
Presuda je povezana sa rešenjem R4g 14/16 od 04.05.2016. Apelacionog suda u Novom Sadu, kojim se odbija prigovor predlagača Z.J., mlt. M.J., mlt. A.J. i D.B. iz N.S. podnet radi ubrzanja postupka koji se odnosi na predmet Apelacionog suda u Novom Sadu Gž. 1471/15.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde
Član 6-1 | DIC | Horvat protiv Hrvatske
Presuda je povezana sa rešenjem Rž g 14/2018 od 24. 08. 2018. Apelacionog suda u Novom Sadu, kojim se u postupku radi zaštite prava na suđenje u razumnom roku, odlučujući o žalbi predlagača na rešenje Višeg suda u Novom Sadu R4p.32/2018 od 02.07.2018. godine, žalba predlagača usvaja a rešenje Višeg suda u Novom Sadu preinačava tako što se utvrđuje da je predlagaču AA povređeno pravo na suđenje u razumnom roku u predmetu Višeg suda u Novom Sadu broj Gž.538/2017.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde
Član 6-1 | DIC | Horvat protiv Hrvatske
Presuda je povezana sa rešenjem R4g 244/2014 od 04.12.2014. Apelacionog suda u Novom Sadu, kojim se u postupku radi zaštite prava na suđenje u razumnom roku, utvrđuje se da je osnovan zahtev podnosioca M. M. iz B. B., nalaže se Osnovnom sudu u Rumi da u roku od 6 meseci, a najkasnije do 1.5.2015. godine, okonča postupak u predmetu P-2046/12. i određuje naknada podnosiocu M.M. znog povrede prava na suđenje u razumnom roku.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde
Član 6-1 | DIC | Iatridis protiv Grčke
Presuda je povezana sa rešenjem R4g 10/2014 od 15.09.2014. Apelacionog suda u Novom Sadu, kojim se utvrđuje se da je predlagaču K. M. povređeno pravo na suđenje u razumnom roku u postupku pred Osnovnim sudom u Sremskoj Mitrovici, Sudska jedinica u Staroj Pazovi, u predmetu koji je nosio oznaku P.2257/12, a sada se vodi pred Osnovnim sudom u Staroj Pazovi broj predmeta P.2147/13.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde
Član 6-1 | DIC | Jeličić protiv Bosne i Hercegovine
Presuda je povezana sa rešenjem R4g 16/16 od 07.04.2016. Apelacionog suda u Novom Sadu, kojim se odbacuje prigovor predlagača N.M. iz N.S. za utvrđivanje povrede prava na suđenje u razumnom roku.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde
Član 6-1 | DIC | Jovanović protiv Srbije
Presuda je povezana sa rešenjem Ržk br. 6/18 od 26.06.2018. godine Apelacionog suda u Novom Sadu, kojim se odbija žalba punomoćnika predlagača maloletnog AA, izjavlјena protiv rešenja Višeg suda u Novom Sadu br. R4k 2/18 te se navedeno rešenje Višeg suda u Novom Sadu potvrđuje.

Sud nalazi da je pravilno postupio prvostepeni sud kada je našao da treba odbiti kao neosnovan prigovor radi ubrzanja postupka podnet od strane punomoćnika predlagača maloletnog AA. S tim u vezi, u prvostepenom rešenju su navedeni jasni, valјani i dovolјni razlozi, iz kojih proističe da nije došlo do povrede prava na suđenje u razumnom roku u odnosu na navedenog predlagača

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde.
Član 6-1 | DIC | Kalashnikov protiv Rusije
Presuda je povezana sa rešenjem R4k 22/14 od 02.02.2015. Apelacionog suda u Novom Sadu, kojim se utvrđuje predlagaču S.D. povređeno pravo na suđenje u razumnom roku u postupku pred Osnovnim sudom u Sibotici u predmetu K 5242/10.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde
Član 6-1 | DIC | Kozlica protiv Hrvatske
Presuda je povezana sa rešenjem Ržr 6/16 od 07.11.2016. Apelacionog suda u Novom Sadu, kojim se žalba predlagača D.V. iz N.S. u postupku radi zaštite prava na suđenje u razumnom roku pred Višim sudom u Novom Sadu poslovni broj P1.172/14 odbija i rešenje Višeg suda u Novom sadu potvrđuje.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde
Član 6-1 | DIC | Krndija i drugi protiv Srbije
Presuda je povezana sa rešenjem R4r 4/2018 od 26. 03. 2018. Apelacionog suda u Kragujevcu, kojim se odbija prigovor podnosioca AA kojim je tražila utvrđivanje povrede prava na suđenje u razumnom roku u predmetu Osnovnog suda u Užicu P1-333/17 u radnom sporu.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde

Član 6-1 | DIC | Kurdov i Ivanov protiv Bugarske
Presuda je povezana sa rešenjem R4k 4/2016 od 29. 06. 2016. Apelacionog suda u Novom Sadu, kojim se odbija kao neosnovan zahtev predlagača D.B. iz I. za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku u postupku pred Višim sudom u Šapcu u predmetu posl.br. K-10/13 i kojim se takođe odbija zahtev predlagača da se Osnovnom sudu u Sremskoj Mitrovici odredi rok u kome će se okončati postupak u predmetu K 128/14.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde
Član 6-1 | DIC | Mamič protiv Slovenije br.2
Presuda je povezana sa rešenjem R4k 1/2018 od 27. 03. 2018. Apelacionog suda u Novom Sadu, kojim se odbija prigovor predlagača adv. Slavka Berćana iz Novog Sada od 14.03.2018. godine, podnet za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku u predmetu Apelacionog suda u Novom Sadu posl.br. Kž1 791/17 radi ubrzanja postupka, kao neosnovan.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde

Član 6-1 | DIC | Mamič protiv Slovenije br.2
Presuda je povezana sa rešenjem Ržk br. 5/17 od 05.05.2017. godine Apelacionog suda u Novom Sadu, kojim se odbija žalba podnosioca prigovora AA, podneta radi ubrzanja postupka u predmetu Osnovnog suda u Loznici broj K 1/16.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde

Član 6-1 | DIC | Mamič protiv Slovenije br.2
Presuda je povezana sa rešenjem Ržk br. 6/17 od 27.10.2017. godine Apelacionog suda u Novom Sadu, kojim se odbija žalba punomoćnika predlagača AA, izjavlјena protiv rešenja Višeg suda u Novom Sadu br. R4k 3/17 te se navedeno rešenje Višeg suda u Novom Sadu potvrđuje.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde

Član 6-1 | DIC | Mamič protiv Slovenije br.2
Presuda je povezana sa rešenjem Ržk br. 7/17 od 03.11.2017. godine Apelacionog suda u Novom Sadu, kojim se odbija žalba punomoćnika predlagača AA, izjavlјena protiv rešenja Višeg suda u Novom Sadu br. R4k 40/17 te se navedeno rešenje Višeg suda u Novom Sadu potvrđuje.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde.
Član 6-1 | DIC | Marinković protiv Srbije
Presuda je povezana sa rešenjem R4g 3/16 od 08.02.2016. Apelacionog suda u Novom Sadu, kojim se utvrđuje da je podnosiocu zahteva povređeno pravo na suđenje u razumnom roku u postupku pred Osnovnim sudom u Novom Sadu, broj P. 3233/08.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde
Član 6-1 | DIC | Marinković protiv Srbije
Presuda je povezana sa presudom Gžrr. 111/19 od 24.10.2019. Apelacionog suda u Novom Sadu, po tužbi A.A. radi naknade štete zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku izjavlјenoj protiv presude Osnovnog suda u Zrenjaninu 23 P. 1290/2017 od 23.05.2019. godine, kojom se želba delimično usvaja, i delimično odbija u odnosu na predmetnu ožalbenu presudu Osnovnog suda u Zrenjaninu.

Presuda je dostupna u javnoj bazi sudske prakse ovde

Član 6-1 | DIC | Marinković protiv Srbije
Presuda je povezana sa rešenjem Rev 3013/2019 od 25.10.2019. godine, Vrhovnog kasacionog suda, kojim se odbacuje kao nedozvolјena revizija tužene izjavlјena protiv presude Višeg suda u Vranju Gž 2889/18 od 22.03.2019. godine.

Presudom Osnovnog suda u Vranju Prr1 267/18 od 16.04.2018. godine, stavom prvim izreke obavezana je tužena Republika Srbija, Osnovni sud u Vranju, da isplati tužilјi na ime naknade imovinske štete izazvane povredom prava na suđenje u razumnom roku u predmetu Opštinskog suda, sada Osnovnog suda u Vranju I 1882/10 novčane iznose navedene u ovom stavu izreke, sa zakonskom zateznom kamatom na svaki novčani iznos počev od označenih datuma pa do isplate. Stavom drugim izreke odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtev kojim je tužilјa tražila da se obaveže tužena da joj na dosuđeni iznos troškova izvršnog postupka plati zakonsku zateznu kamatu počev od 12.04.2010. godine do isplate. Stavom trećim izreke, obavezana je tužena da isplati tužilјi na ime naknade troškova parničnog postupka sa zakonskom zateznom kamatom od izvršnosti presude do isplate.
Presudom Višeg suda u Vranju Gž 2889/18 od 22.03.2019. godine, stavom prvim izreke odbijena je kao neosnovana žalba tužene i potvrđena presuda Osnovnog suda u Vranju Prr1 267/18 od 16.04.2018. godine u stavovima prvom i trećem izreke. Stavom drugim izreke odbijeni su zahtevi stranaka za naknadu troškova drugostepenog postupka.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde

Član 6-1 | DIC | Marinković protiv Srbije
Presuda je povezana sa rešenjem Rev 3042/2019 od 25.10.2019. godine, Vrhovnog kasacionog suda, kojim se odbacuje kao nedozvolјena revizija revizija tužene izjavlјena protiv presude Višeg suda u Vranju Gž 3007/18 od 28.02.2019. godine.

Presudom Osnovnog suda u Vranju Prr1.br. 211/18 od 18.04.2018. godine, stavom prvim izreke, obavezana je tužena da tužilјi isplati na ime naknade imovinske štete izazvane povredom prava na suđenje u razumnom roku u predmetu Osnovnog suda u Vranju I.br.3249/10, i to novčane iznose navedene pod tačkama 1, 2. i 3. u ovom stavu izreke, sa zakonskom zateznom kamatom na svaki novčani iznos dosuđen tačkama 1. i 2. počev od označenih datuma pa do isplate, sve u roku od 8 dana od dana prijema otpravka presude.
Presudom Višeg suda u Vranju Gž 3007/18 od 28.02.2019. godine, stavom prvim izreke, delimično je odbijena kao neosnovana žalba tužene i potvrđena presuda Osnovnog suda u Vranju Prr1.br. 211/18 od 18.04.2018. godine u stavu prvom izreke u pogledu iznosa, kao i u pogledu troškova parničnog postupka u iznosu dinara sa zakonskom zateznom kamatom i troškovima postupka. Stavom trećim izreke, odbijen je zahtev tužene za naknadu troškova drugostepenog postupka.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde

Član 6-1 | DIC | Marinković protiv Srbije
Presuda je povezana sa rešenjem R4r 1/2017 od 06.03 2017. godine Apelacionog suda u Novom Sadu, kojim se predlagačima određuje naknada zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde
Član 6-1 | DIC | Micallef protiv Malte
Presuda je povezana sa rešenjem R4g 26/2016 od 15.09.2016. godine, Apelacionog suda u Novom Sadu, u pravnoj stvari po zahtevu za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku koji je dana 27.1.2015. godine podneo B.M. iz R, kojim se utvrđuje prekid postupka sa danom 27.9.2015. godine, zbog smrti predlagača.

Dana 27.1.2015. godine predlagač B.M. je podneo Višem sudu u Sremskoj Mitrovici zahtev za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku u parničnom predmetu koji je u toku pred Osnovnim sudom u Rumi u predmetu posl. br. P.2024/10. Viši sud u Sremskoj Mitrovici se rešenjem posl. br. R4P.2/15 od 26.5.2016. godine oglasio stvarno nenadležnim za postupanje u ovoj pravnoj stvari i spise dostavio Apelacionom sudu na nadležnost i odlučivanje. Spis je u Apelacionom sudu zaveden pod posl. brojem R4g. 26/16.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde
Član 6-1 | DIC | Miheliudakis protiv Grčke
Presuda je povezana sa rešenjem R4k 18/14 od 22.12.2014. Apelacionog suda u Novom Sadu, kojim se odbija zahtev predlagača T.S. zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku i zahtev za naknadu za povredu ovog prava u odnosu na krivični postupak koji se vodio pred Osnovnim sudom u Novom Sadu pod br. K 1357/2012.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde
Član 6-1 | DIC | Milovanović protiv Srbije
Presuda je povezana sa rešenjem Rž g 4/2016 od 27. 07. 2016. Apelacionog suda u Novom Sadu, kojim se odbija žalba predlagača i rešenje Višeg suda u Novom Sadu R4p. 9/2016 od 01.06.2016. godine potvrđuje. Predlagač je 28.04.2016. godine podneo Višem sudu u Novom Sadu prigovor radi ubrzanja postupka u predmetu Višeg suda u Novom Sadu P. 247/2012, navodeći da postupak dugo traje i da je protekao razumni vremenski rok za okončanje postupka.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde

Član 6-1 | DIC | Milovanović protiv Srbije
Presuda je povezana sa rešenjem Rž k 1/2019 od 11. 04. 2019. Apelacionog suda u Novom Sadu, kojim se kao neosnovana odbija žalba punomoćnika predlagača, maloletnih AA i BB, izjavlјena protiv rešenja Višeg suda u Novom Sadu br. R4K 1/19 od 01.03.2019. godine, te se navedeno rešenje potvrđuje.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde

Član 6-1 | DIC | Momčilović i drugi protiv Srbije
Presuda je povezana sa rešenjem R4g 25/2016 od 06.07.2016 godine, Apelacionog suda u Novom Sadu, kojim se odbija zahtev podnosioca zahteva G.V. iz S.K. za utvrđenje da mu je povređeno pravo na suđenje u razumnom roku u predmetu Višeg suda u Novom Sadu Gž. 335/2015 kao i zahtev za dosudu naknade za povredu prava (materijalnu štetu) od 3.000 evra u dinarskoj protivvrednosti po srednjem kursu NBS na dan isplate, na teret Fonda budžetskih sredstava R.S.

G.V. je kao izvršni poverilac, podneo tada nadležnom Opštinskom sudu u Novom Sadu predlog za izvršenje na osnovu verodostojne isprave dana 1.12.2009. godine, a rešenje o dozvoli izvršenja je doneto 11.5.2010. godine. Izvršni dužnik DOO „P.D.t.“ iz N.S. je uložio prigovor protiv rešenja o izvršenju 17.5.2010. godine, pa je isto ukinuto i spis dostavlјen parničnom sudu na odlučivanje. Prvo ročište je u parničnom predmetu Osnovnog suda u Novom Sadu P-56071/10 zakazano za 11.3.2010. godine koje je održano, a sledeće zakazano za 8.6.2011., dakle posle 15 meseci, bez ikakvog razloga za toliko dug rok (postupala je sudija Radmila Nanić). Ročište 8.6.2011. godine nije održano zbog bolesti sudije, a sledeće je zakazano za 14.10.2011. godine koje je održano. Ročište je zakazano za 23.1.2012. godine, na kom su saslušani svedoci. Sledeće ročište je održano 30.4.2012. godine. Rešenjem je određeno veštačenje 23.1.2012. godine, koje je izvršeno 9.3.2012. godine. Održano je sledeće ročište 30.3.2012. godine i na istom nisu izvođeni dokazi, a novo je zakazano za 22.6.2012., a zatim za 28.1.2013. na koje nije pristupio punomoćnik tužioca, pa je sud utvrdio povlačenje tužbe. Spis je po naredbi predsednika suda dodelјen u rad drugom sudiji, Dubravki Knežević. Na ročištu održanom 16.5.2013. godine glavna rasprava je zaklјučena i doneta presuda, koja je ispravlјena rešenjem od 25.6.2013. godine. Po žalbi tuženih, od 3.7.2013., spis je dostavlјen na odlučivanje Apelacionom sudu u Novom Sadu, koji je rešenjem od 17.10.2013., presudu ukinuo i predmet vratio na ponovno suđenje. Osnovni sud je doneo rešenje kojim je odbio predlog tuženih za obustavu postupka, od 15.11.2013., na koje su tuženi izjavili žalbe, 29.11.2013. i 10.12.2013. godine. Spis je na odlučivanje o žalbama dostavlјem Višem sudu u Novom Sadu 4.2.2014. godine. Odlučeno je rešenjem suda od 30.9.2014. godine (ukidanje rešenja) koje je dostavlјeno tužiocu 31.10.2014. godine. Dana 24.10.2014. Osnovni sud u Novom Sadu doneo je rešenje kojim je ukinuo rešenje o izvršenju Iv. 8935/10 od 11.5.2010. godine i utvrdio povlačenje tužbe. Ovo rešenje je primio punomoćnik tužioca dana 26.1.2015. i izjavio žalbu protiv rešenja 6.2.2015. godine. Spis je po žalbi dostavlјen Višem sudu u Novom Sadu 2.3.2015. godine. Viši sud je po ovoj žalbi odlučivao 23.3.2016. godine i spis dostavio Osnovnom sudu u Novom Sadu 31.3.2016. godine.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde
Član 6-1 | DIC | Novosel protiv Crne Gore
Pri donošenju odluke, Sud se pozvao na odluke u vodećim predmetima, Siništaj protiv Crne Gore i Stakić protiv Crne Gore, u kojima je već utvrdio povredu u odnosu na pitanja koja je razmatrao u presudi Novosel protiv Crne Gore.
Član 6-1 | DIC | Oršuš i drugi protiv Hrvatske
Presuda je povezana sa rešenjem R4g 267/14 od 11.05.2015. Apelacionog suda u Novom Sadu, kojim se utvrđuje da je predlagaču R.Š. iz N.S. povređeno pravo na suđenje u razumnom roku pred Osnovnim sudom u Novom Sadu, u predmetu 9644/11.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde
Član 6-1 | DIC | Oršuš i drugi protiv Hrvatske
Presuda je povezana sa rešenjem R4g 83/15 od 28.08.2015. Apelacionog suda u Novom Sadu, kojim se odbija zahtev I. D. i I. J. kojim je traženo da sud utvrdi da je podnosiocima zahteva povređeno pravo na suđenje u razumnom roku u postupku koji se vodi pred Osnovnim sudom u Loznici, broj P.1142/14.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde
Član 6-1 | DIC | Oršuš i drugi protiv Hrvatske
Presuda je povezana sa rešenjem R4g 9/16 od 26.02.2016. Apelacionog suda u Novom Sadu, kojim se prigovor usvaja pa se utvrđuje da je predlagaču DOO "P" iz S.M. u predmetu koji se nalazi na žalbenom odlučivanju u Apelacionom sudu u Novom Sadu pod posl. brojem Gž. 2401/15 povređeno pravo na suđenje u razumnom roku.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde
Član 6-1 | DIC | Oršuš i drugi protiv Hrvatske
Presuda je povezana sa rešenjem Ržr 1/16 od 27.04.2016. Apelacionog suda u Novom Sadu, kojim se žalba predlagača D.V. iz N.S. od 08.04.2016. godine izjavlјena protiv rešenja Višeg suda u Novom Sadu posl. br. R4p-6/2016 od 17.03.2016. godine odbacuje kao nedozvolјena.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde
Član 6-1 | DIC | Oršuš i drugi protiv Hrvatske
Presuda je povezana sa rešenjem Ržr 3/16 od 19.10.2016. Apelacionog suda u Novom Sadu, kojim se žalba predlagača D.M. v. K.G.M. iz K. usvaja i rešenje Višeg suda u Novom Sadu posl. br. R4r. 2/16 od 31.08.2016. godine preinačava tako što utvrđuje da je predlagaču povređeno pravo na suđenje u razumnom roku, u postupku pred Višim sudom u Novom Sadu posl. br. P1.56/2014 te nalaže Višem sudu Novi Sad da ubrza postupak i okonča ga u najkraćem roku.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde
Član 6-1 | DIC | Oršuš i drugi protiv Hrvatske
Presuda je povezana sa rešenjem Ržr 5/16 od 03.11.2016. Apelacionog suda u Novom Sadu, kojim se žalba predlagača S.T. iz S. usvaja, rešenje Višeg suda u Novom Sadu poslovni broj R4r 1/16 od 13. jula 2016. godine preinačava, tako što se utvrđuje da je predlagaču povređeno pravo na suđenje u razumnom roku, u postupku pred Višim sudom u Novom Sadu u predmetu poslovni broj P1.59/14, te se nalaže Višem sudu u Novom Sadu da ubrza postupak i okonča ga u najkraćem roku.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde
Član 6-1 | DIC | Oršuš i drugi protiv Hrvatske
Presuda je povezana sa rešenjem Rž g 11/2018 od 04.06.2018. Apelacionog suda u Beogradu, kojim se žalba predlagača odbija kao neosnovana i potvrđuje rešenje Višeg suda u Beogradu R4P 87/18 od 24.04.2018. godine.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde
Član 6-1 | DIC | Oršuš i drugi protiv Hrvatske
Presuda je povezana sa presudom Gž rr 4/18/2018 od 05.04.2018.Apelacionog suda u Beogradu, kojom preinačava presuda Prvog osnovnog suda u Beogradu Prr br.69/17 od 13.12.2017. godine u stavu drugom izreke pa se obavezuje tužena Republika Srbija – Treći osnovni sud u Beogradu da tužilјi AA na ime naknade nematerijalne štete zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku, isplati presudom određene iznose.

Presuda je dostupna u javnoj bazi sudske prakse ovde
Član 6-1 | DIC | Oršuš i drugi protiv Hrvatske
Presuda je povezana sa presudom Gž rr 3/2018 od 21.06.2018. Apelacionog suda u Beogradu, kojom se odbija kao neosnovana, žalba tužene Republike Srbije – Ministarstvo pravde i potvrđuje presuda Prvog osnovnog suda u Beogradu Prr br.21/17 od 30.11.2017. godine u stavu prvom i drugom izreke u delu kojim je tužena Republika Srbija – Ministarstvo pravde obavezana da tužilјi AA na ime naknade nematerijalne štete isplati zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku u predmetu Višeg suda u Beogradu P3 br. 280/10 iznos od 70.000,00 dinara i zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku u predmetu Višeg suda u Beogradu P3 br. 225/15 iznos od 80.000,00 dinara, kao i u stavu trećem izreke. Presudom se preinačava presuda Prvog osnovnog suda u Beogradu Prr br.21/17 od 30.11.2017. godine u preostalom delu stava prvog i drugog izreke pa se odbija tužbeni zahtev u delu kojim je tužilјa AA tražila da se tužena Republika Srbija – Ministarstvo pravde obaveže da joj pored napred navedenog iznosa isplati dodatne iznose, kao neosnovan.

Presuda je dostupna u javnoj bazi sudske prakse ovde
Član 6-1 | DIC | O’Sullivan McCarthy Mussel Development Ltd protiv Irske
Presuda je povezana sa rešenjem R4g 67/15 od 30.06.2015. Apelacionog suda u Novom Sadu, u pravnoj stvari po zahtevu za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku koji je podneo M. D. iz Š, kojim se Apelacioni sud u Novom Sadu oglašava apsolutno nenadležnim za postupanje po zahtevu za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku podnosioca zahteva M. D..

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde
Član 6-1 | DIC | O’Sullivan McCarthy Mussel Development Ltd protiv Irske
Presuda je povezana sa rešenjem R4g 13/16 od 11.03.2016. Apelacionog suda u Novom Sadu, kojim se oglašava se stvarno nenadležnim za postupanje po prigovoru radi ubrzavanja izvršnog postupka u predmetu broj II.319/15 Osnovnog suda u Rumi, podnosioca M.B. iz R. i prigovor se ustupa na stvarnu nadležnost Osnovnom sudu u Rumi.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde
Član 6-1 | DIC | O’Sullivan McCarthy Mussel Development Ltd protiv Irske
Presuda je povezana sa rešenjem Ržr 1/17 od 19.06.2017. Apelacionog suda u Novom Sadu, kojim se žalba predlagača V.D. iz N.S. u postupku radi zaštite prava na suđenje u razumnom roku pred Višim sudom u Novom Sadu poslovni broj R4r-1/2017 odbija i rešenje Višeg suda u Novom sadu potvrđuje.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde
Član 6-1 | DIC | Rakić i drugi protiv Srbije
Vrhovni sud Srbije, na sednici održanoj 05.06.2008. gdoine, odlučujući o reviziji tužioca izjavljenoj proitv presude Okružnog suda u Beogradu Gž.I 241/08 od 18.01.2008. godine, doneo je odluku da se presuda Okružnog suda u Beogradu Gž I 241/08 i presuda Prvog opštinskog suda u Beogradu P. 7130/06 preinačuje.

Rešenje Rev.429/08, anonimizirano u skladu sa Pravilnikom, može se preuzeti sa adrese
ovde
Član 6-1 | DIC | Ristić protiv Srbije
Presuda je povezana sa rešenjem R4k 40/2015 od 31. 03. 2016. Apelacionog suda u Novom Sadu, kojim se utvrđuje da je predlagaču AA povređeno pravo na suđenje u razumnom roku u postupku pred Osnovnim sudom u Sremskoj Mitrovici, u predmetu posl.br. K 1402/10.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde
Član 6-1 | DIC | Ristić protiv Srbije
Presuda je povezana sa rešenjem R4k 41/2015 od 14. 01. 2016. Apelacionog suda u Novom Sadu, kojim se utvrđuje da je predlagaču AA povređeno pravo na suđenje u razumnom roku u postupku pred Osnovnim sudom u Loznici, u predmetu posl.br. 2K-558/13 (ranije K 305/10).

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde
Član 6-1 | DIC | Ristić protiv Srbije
Presuda je povezana sa rešenjem R4k 1/2016 od 08.02.2016. Apelacionog suda u Novom Sadu, kojim se odbija zahtev podnosioca - oštećenog kao tužioca T.B. iz L. podnet 31.12.2015 za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku i za naknadu za povredu navedenog prava u predmetu Osnovnog suda u Loznici, u predmetu posl.br. 1 K-70/15.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde
Član 6-1 | DIC | Ristić protiv Srbije
Presuda je povezana sa rešenjem R4k 2/2018 od 26.02.2018. Apelacionog suda u Novom Sadu, kojim se odbija žalba punomoćnika predlagača AA i BB izjavlјena protiv rešenja Višeg suda u Subotici br. R4K. 2/17 od 17.01.2018. godine, te se navedeno rešenje Višeg suda u Subotici potvrđuje.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde
Član 6-1 | DIC | Ristić protiv Srbije
Presuda je povezana sa rešenjem R4k 3/2018 od 05.03.2018. Apelacionog suda u Novom Sadu, kojim se odbija žalba punomoćnika predlagača AA izjavlјena protiv rešenja Višeg suda u Subotici br. R4K. 1/18 od 24.01.2018. godine, te se navedeno rešenje Višeg suda u Subotici potvrđuje.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde
Član 6-1 | DIC | Riđić i drugi protiv Srbije
Presuda je povezana sa rešenjem Rev 3020/2019 od 18.09.2019. Vrhovnog kasacionog suda, kojim se odbacuje kao nedozvolјena revizija tužene izjavlјena protiv presude Višeg suda u Vranju Gž 3488/18 od 15.04.2019. godine.

Pravnosnažnom presudom Višeg suda u Vranju Gž 3488/18 od 15.04.2019. godine, stavom prvim izreke, odbijena je kao neosnovana žalba tužene i potvrđena presuda Osnovnog suda u Vranju Prr1 329/18 od 25.05.2018. godine. Tom presudom obavezana je tužena da tužilјi na ime novčanog obeštećenja za imovinsku štetu izazvanu povredom prava na suđenje u razumnom roku, u predmetu Osnovnog suda u Vranju I 420/08, na ime razlike zarade, troškova parničnog i izvršnog postupka isplati iznose bliže označene u tom stavu izreke, sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, kao i na ime naknade troškova postupka iznos od 13.500,00 dinara, sa zakonskom kamatom od izvršnosti do isplate.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde
Član 6-1 | DIC | Riđić i drugi protiv Srbije
Presuda je povezana sa rešenjem Rev 3012/2019 od 12.09.2019. Vrhovnog kasacionog suda, kojim se odbacuje kao nedozvolјena revizija tužene izjavlјena protiv presude Višeg suda u Vranju Gž 4069/18 od 27.05.2019. godine.

Presudom Osnovnog suda u Vranju Prr1 352/18 od 17.07.2018. godine, stavom prvim izreke, obavezana je tužena Republika Srbija da tužilјi AA iz ... plati na ime naknade imovinske štete izazvane povredom prava na suđenje u razumnom roku u predmetu Osnovnog suda u Vranju I 1526/09 novčane iznose bliže navedene u ovom stavu izreke sa zakonskom zateznom kamatom počev od označenih datuma pa do isplate. Stavom drugim izreke, obavezana je tužena da isplati tužilјi na ime naknade troškova parničnog postupka iznos od 13.500,00 dinara, sa zakonskom zateznom kamatom od izvršnosti presude do isplate. Presudom Višeg suda u Vranju Gž 4069/18 od 27.05.2019. godine, stavom prvim izreke, odbijena je kao neosnovana žalba tužene i potvrđena presuda Osnovnog suda u Vranju Prr1 352/18 od 17.07.2018. godine u stavu prvom izreke u pogledu glavnog potraživanja i zakonske zatezne kamate na troškove parničnog postupka i u stavu drugom izreke. Stavom drugim izreke, preinačena je prvostepena presuda u delu odluke o kamati na iznos od 590 evra, tako što je obavezana tužena da na ovaj iznos plati tužilјi kamatu po stopi Evropske centralne banke počev od 01.01.2009. godine do isplate, u dinarskoj protivvrednosti na dan isplate po srednjem kursu NBS. Stavom trećim izreke, odbijen je kao neosnovan zahtev tužene za naknadu troškova drugostepenog postupka

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde
Član 6-1 | DIC | Riđić i drugi protiv Srbije
Presuda je povezana sa rešenjem Rev 3099/2019 od 02.10.2019. Vrhovnog kasacionog suda, kojim se odbacuje kao nedozvolјena revizija tužene izjavlјena protiv presude Višeg suda u Vranju Gž 3482/18 od 27.03.2019. godine.

Presudom Osnovnog suda u Vranju Prr1 90/18 od 11.05.2018. godine, obavezana je tužena da tužilјi isplati na ime novčanog obeštećenja za imovinsku štetu koja joj je izazvana povredom prava na suđenje u razumnom roku u predmetu opštinskog, sada Osnovnog suda u Vranju I 639/17 (raniji broj I 1788/09) i to na ime razlike zarade i naknade zarade zaklјučno sa obračunskim mesecom decembrom 2003.godine po Sporazumu o regulisanju međusobnih prava i obaveza po osnovu rada u iznosu od 71.229,79 dinara sa zakonskom zateznom kamatom počev od 01.03.2009.godine do konačne isplate; na ime troškova parničnog postupka 26.100,00 dinara, što iznosi ½jedn u idealnu polovinu od ukupnih troškova sa zakonskom zateznom kamatom počev od 24.06.2009.godine do konačne isplate i na ime troškova izvršnog postupka 3.600,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom počev od 11.05.2018.godine kao dana presuđenja do konačne isplate, dok je tužbeni zahtev preko dosuđenih iznosa odbijen. Stavom drugim izreke obavezana je tužena da tužilјi naknadi troškove parničnog postupka. Presudom Višeg suda u Vranju Gž 3482/18 od 27.03.2019. godine, odbijena je kao neosnovana žalba tužene i potvrđena prvostepena presuda u usvajajućem delu stava prvog i u stavu drugom izreke. Stavom drugim izreke, odbijeni su kao neosnovani zahtevi tužene i tužilјe za naknadu troškova drugostepenog postupka, kao neosnovani.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde
Član 6-1 | DIC | Riđić i drugi protiv Srbije
Presuda je povezana sa rešenjem Rev 3110/2019 od 25.09.2019. Vrhovnog kasacionog suda, kojim se odbacuje kao nedozvolјena revizija tužene izjavlјena protiv presude Višeg suda u Vranju Gž 3010/18 od 28.12.2018. godine.

Presudom Osnovnog suda u Vranju Prr1 305/18 od 09.05.2018. godine, stavom prvim izreke obavezana je tužena da tužiocu plati na ime novčanog obeštećenja za imovinsku štetu koja je izazvana povredom prava na suđenje u razumnom roku u predmetu Osnovnog suda u Vranju I 229/05 i to: a) na ime zarade i naknade zarade u periodu od decembra 2002. godine do februara 2003. godine ukupno 12.500,00 dinara u mesečnim iznosima i sa zakonskom zateznom kamatom bliže određenim ovim stavom izreke; b) na ime regresa za 2002. godinu od 13.865,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom počev od 31.12.2002. godine do konačne isplate; v) na ime troškova parničnog postupka 11.884,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom počev od 10.09.2003. godine do konačne isplate i g) na ime troškova izvršnog postupka 3.480,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom počev od 17.02.2005. godine, počev od izvršnosti pa do konačne isplate. Stavom drugim izreke obavezana je tužena da tužiocu naknadi troškove parničnog postupka od 13.500,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od izvršnosti presude pa do isplate.

Presudom Višeg suda u Vranju Gž 3010/18 od 28.12.2018. godine, stavom prvim izreke odbijena je kao neosnovana žalba tužene i prvostepena presuda potvrđena u stavu prvom izreke pod a), b), v) i pod g) u pogledu glavnog potraživanja na ime troškova izvršenja od 3.480,00 dinara i u stavu drugom izreke. Stavom drugim izreke preinačena je prvostepena presuda u stavu prvom izreke pod g) u pogledu odluke o kamati na troškove izvršnog postupka, te jeobavezana tužena da tužiocu na troškove izvršnog postupka od 3.480,00 dinara plati zakonsku zateznu kamatu počev od 19.03.2018. godine, kao dana podnošenja tužbe, pa do konačne isplate, dok je odbijen zahtev tužioca za isplatu zakonske zatezne kamate na troškove izvršnog postupka za period od 17.02.2005. godine do 18.03.2018. godine. Stavom trećim izreke odbijeni su zahtevi tužioca i tužene za naknadu troškova drugostepenog postupka

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde
Član 6-1 | DIC | Riđić i drugi protiv Srbije
Presuda je povezana sa rešenjem Rev 3044/2019 od 25.09.2019. Vrhovnog kasacionog suda, kojim se odbacuje kao nedozvolјena revizija tužene izjavlјena protiv presude Višeg suda u Vranju Gž 3531/18 od 27.03.2019. godine.

Presudom Osnovnog suda u Vranju Prr1 293/18 od 21.05.2018. godine, stavom prvim izreke obavezana je tužena da tužilјi, na ime naknade štete izazvane povredom prava na suđenje u razumnom roku u predmetu Osnovnog suda u Vranju I-26/09, plati ukupno 168.961,92 dinara i to na ime neisplaćene razlike zarade i naknade zarade, na ime jednokratne novčane naknade, kao i troškova parničnog postupka i troškova izvršenja, u pojedinačnim iznosima po navedenim osnovima i sa zakonskom kamatom, sve bliže određeno ovim stavom izreke. Stavom drugim izreke obavezana je tužena da tužilјi naknadi troškove parničnog postupka od 13.500,00 dinara sa zakonskom kamatom od izvršnosti presude do isplate.
Presudom Višeg suda u Vranju Gž 3531/18 od 27.03.2019. godine, stavom prvim izreke izreke žalba tužene je odbijena, kao neosnovana i prvostepena odluka potvrđena, dok su stavom drugim izreke odbijeni zahtevi parničnih stranaka za naknadu troškova drugostepenog postupka.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde
Član 6-1 | DIC | Riđić i drugi protiv Srbije
Presuda je povezana sa rešenjem R4r 1/2017 od 06.03 2017. godine Apelacionog suda u Novom Sadu, kojim se predlagačima određuje naknada zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde
Član 6-1 | DIC | Savić i drugi protiv Srbije
Presuda se navodi u rešenju Gž rr 18/2018 od 12.07.2018. godine Apelacionog suda u Nišu, kojim se ukida presuda Osnovnog suda u Leskovcu 22Prr.641/17 od 21.03.2018. godine u stavu drugom, trećem i četvrtom izreke i u tom delu predmet vraća istom sudu na ponovno suđenje.

Prvostepeni sud u pogledu neimovinske štete, kao satisfakcije tužiocu, ne daje dovolјne i jasne razloge za dosuđenu visinu iste od 400 evra, s obzirom da se pozvao na činjenicu da je postupak stečaja, u kome je tužilac prijavio svoje potraživanje, trajao više godina i da je, pri tome, konstatovao da je to potraživanje za tužioca imalo posebni značaj, jer se radilo o isplati zarade. U konkretnom slučaju prvostepeni sud se u pobijanoj presudi nije rukovodio kriterijumima iz odredbe čl 4. Zakona o zaštiti prava na suđenje u razumnom roku, jer prilikom odlučivanja nije cenio to što je stečajnom postupku, po osnovu koga je tužiocu utvrđena povreda prava, prethodio parnični postupak pred Opštinskim sudom u Leskovcu, a zatim i postupak izvršenja, koji su trajali od 2004 do 2009. godine, kada je otvaren stečajni postupak nad preduzećem u kome je tužilac radio, Elektroindustrija „RUL“ AD, a što je, do okončanja stečajnog postupka decembra 2016 godine, ukupno 12 godina. Takođe, nije cenio ni činjenicu, a koja proističe iz rešenja predsednika Privrednog suda u Leskovcu, da na strani tužioca nije bilo doprinosa za odugovlačenje postupka. (Presuda Međunarodnog suda u Strazburu Stošić protiv Srbije, predstavka 64931/10, Savić protiv Srbije, Borović i dr. protiv Srbije).

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde
Član 6-1 | DIC | Scordino protiv Italije
Presuda je povezana sa rešenjem R4g 12/15 od 30.03.2015. Apelacionog suda u Novom Sadu, kojim se odbija zahtev predlagača M. P. iz M. Z. za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde

Član 6-1 | DIC | Scordino protiv Italije
Presuda je povezana sa rešenjem R4g 11/16 od 16.03.2016. Apelacionog suda u Novom Sadu, kojim je prigovor predlagača B.T.S. iz Š. kojim je traženo utvrđenje povrede prava na suđenje u razumnom roku i preduzimanje procesnih radnji radi otklanjanja ove povrede u predmetu Apelacionog suda u Novom Sadu br.Gž. 3066/15, odbačen kao neosnovan.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde

Član 6-1 | DIC | Scordino protiv Italije
Presuda je povezana sa rešenjem R4r 11/2017 od 28.11.2017. Apelacionog suda u Kragujevcu, kojim se odbija prigovor podnosioca AA, kojim je tražila utvrđivanje povrede prava na suđenje u razumnom roku u predmetu Apelacionog suda u Kragujevcu Gž1-2184/17.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde

Član 6-1 | DIC | Scordino protiv Italije
Presuda je povezana sa rešenjem R4g 16/2014 od 24.09.2014. godine, Apelacionog suda u Novom Sadu, kojim se, u pravnoj stvari podnosioca zahteva Ž. M. iz B., radi zaštite prava na suđenje u razumnom roku, utvrđuje povreda prava na suđenje u razumnom roku.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde

Član 6-1 | DIC | Scordino protiv Italije
Presuda je povezana sa rešenjem R4g 33/2016 od 22.11.2016. godine, Apelacionog suda u Novom Sadu, kojim se ovaj sud oglašava apsolutno nenadležnim za postupanje po zahtevu za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku podnosioca zahteva S.D.B., povodom postupanja suda u predmetu Osnovnog suda u Kikindi Sudska jedinica u Novom Kneževcu P. 290/14 (ranije P. 58/11) i zahtev odbacuje.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde

Član 6-1 | DIC | Scordino protiv Italije
Presuda je povezana sa presudom Gž rr 2/2018 od 01.03.2018, Apelacionog suda u Beogradu, kojom ovaj sud, odlučujući o žalbi tužene Republike Srbije izjavlјenoj protiv presude Prvog osnovnog suda u Beogradu P rr.br. 8/17 od 26.04.2017.godine, delimično odbija kao neosnovanu žalbu tužene i potvrđuje predmetnu presudu Prvog osnovnog suda u prvom i četvrtom stavu, a delimilno odbacuje kao nedozvolјenu žalbu tužene u delu kojim se pobija stav drugi i stav treći izreke presude Prvog osnovnog suda u Beogradu P rr. br.8/17 od 26.04.2017. godine. Spor se odnosi na naknadu štete, vrednost spora je 744000 dinara, u parnici tužilaca AA i AA1.

Presuda je dostupna u javnoj bazi sudske prakse ovde
Član 6-1 | DIC | Scordino protiv Italije
Presuda je povezana sa rešenjem Rev 3045/2019 od 25.09.2019. godine, Vrhovnog kasacionog suda, kojim se odbacuje kao nedozvolјena revizija tužene izjavlјena protiv presude Višeg suda u Vranju Gž 3606/18 od 28.02.2019. godine.

Presudom Osnovnog suda u Vranju Prr1 243/18 od 18.06.2018. godine, obavezana je tužena da tužilјi plati na ime naknade imovinske štete izazvane povredom prava na suđenje u razumnom roku u predmetu Opštinskog sada Osnovnog suda u Vranju I 5019/15 i to na ime potraživanja iz izvršnog rešenja određeni iznos kao i određeni iznos na ime kamate. Presudom Višeg suda u Vranju Gž 3606/18 od 28.02.2019. godine, odbijena je kao neosnovana žalba tužene i potvrđena presuda Osnovnog suda u Vranju Prr1 243/18 od 18.06.2018. godine u stavu prvom i trećem izreke. Stavom drugim izreke, odbijen je zahtev tužene za naknadu troškova drugostepenog postupka, kao neosnovan.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde

Član 6-1 | DIC | Scordino protiv Italije
Presuda je povezana sa rešenjem Rev 3062/2019 od 25.09.2019. godine, Vrhovnog kasacionog suda, kojim se odbacuje kao nedozvolјena revizija tužene izjavlјena protiv presude Višeg suda u Vranju Gž 1828/18 od 28.12.2018. godine.

Presudom Osnovnog suda u Vranju Prr1 297/17 od 22.02.2018. godine, obavezana je tužena Republika Srbija da tužilјi isplati na ime naknade imovinske štete izazvane povredom prava na suđenje u razumnom roku u predmetu Opštinskog sada Osnovnog suda u Vranju I 1705/04 i to: na ime glavnog potraživanja za neisplaćene zarade i naknadu zarada za period od 20.01.2000. do 31.12.2002. godine određeni iznos kao i određeni iznos po osnovu zakonske zatezne kamate.
Presudom Višeg suda u Vranju Gž 1828/18 od 28.12.2018. godine, stavom prvim izreke, žalba tužene je odbijena kao neosnovana i prvostepena presuda potvrđena, dok je stavom drugim izreke, odbijen i zahtev tužene za naknadu troškova drugostepenog postupka.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde

Član 6-1 | DIC | Scordino protiv Italije
Presuda je povezana sa rešenjem Rev 3065/2019 od 27.09.2019. godine, Vrhovnog kasacionog suda, kojim se odbacuje kao nedozvolјena revizija tužene Republike Srbije izjavlјena protiv presude Višeg suda u Vranju Gž br. 2805/18 od 28.12.2018. godine.

Presudom Osnovnog suda u Vranju Prr1 br. 59/18 od 17.04.2018. godine, stavom prvim, drugim i trećim izreke, tužena je obavezana da tužiocu naknadi štetu koja je izazvana povredom prava na suđenje u razumnom roku u predmetu Osnovnog suda u Vranju I 186/09 i to na ime glavnog duga po osnovu razlike zarade i naknade zarede, troškova parničnog i troškova izvršnog postupka, sve u iznosima bliže navedenim u ovim stavovima izreke sa pripadajućom kamatom. Stavom četvrtim izreke, tužena je obavezana da tužiocu naknadi troškove parničnog postupka u oređenom iznosu sa zakonskom zateznom kamatom od izvršnosti presude do isplate.
Presudom Višeg suda u Vranju Gž br. 2805/18 od 28.12.2018. godine, stavom prvim izreke odbijena je kao neosnovana žalba tužene i potvrđena je prvostepena presuda, u stavovima prvom, drugom, i delu stava trećeg izreke u pogledu glavnog duga, dok je preinačena odluka o zakonskoj zateznoj kamati sadržana u preostalom delu stava trećeg izreke. Odbijeni su zahtevi stranaka za naknadu troškova drugostepenog postupka.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde

Član 6-1 | DIC | Scordino protiv Italije
Presuda je povezana sa rešenjem Rev 3095/2019 od 25.09.2019. godine, Vrhovnog kasacionog suda, kojim se odbacuje kao nedozvolјena revizija tužene Republike Srbije izjavlјena protiv presude Višeg suda u Vranju Gž 3618/18 od 22.04.2019. godine.

Presudom Osnovnog suda u Vranju Prr1 47/2018 od 09.05.2018. godine, stavom 1. izreke, obavezana je tužena da tužilјi na ime naknade imovinske štete koja joj je izvršena povredom prava na suđenje u razumnom roku u predmetu Opštinskog sada Osnovnog suda u Vranju I 563/05, sada I 209/17 isplati i to: a) na ime razlike zarade naknade zarade i neisplaćene zarade, b) troškove parničnog psotupka i v) troškove izvršnog postupka po rešenju Opštinskog suda u Vranju I 563/05 od 08.04.2005. godine. Stavom 2. izreke, obavezana je tužena da tužilјi na ime Rev 3095/2019 naknade troškova parničnog postupka isplati određeni iznos sa zakonskom zateznom kamatom od dana izvršnosti presude pa do konačne isplate.
Presudom Višeg suda u Vranju Gž 3618/18 od 22.04.2019. godine, stavom prvim izreke, žalba tužene je odbijena kao neosnovana i prvostepena presuda potvrđena, dok je stavom drugim izreke, odbijen zahtev tužene za naknadu troškova drugostepenog postupka.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde

Član 6-1 | DIC | Scordino protiv Italije
Presuda je povezana sa rešenjem Rev 3047/2019 od 05.09.2019. godine, Vrhovnog kasacionog suda, kojim se odbacuje kao nedozvolјena revizija tužene Republike Srbije izjavlјena protiv presude Višeg suda u Vranju Gž 2379/2018 od 14.03.2019. godine.

Presudom Osnovnog suda u Vranju Prr1. 51/18 od 20.03.2018. godine, stavom prvim izreke, tužena je obavezana da tužilјi naknadi štetu izazvanu povredom prava na suđenje u razumnom roku u predmetu Osnovnog suda u Vranju I 11535/10, sada I 1084/17, i to na ime razlike zarade sa zakonskom zateznom kamatom od 01.03.2010. godine do isplate, na ime troškova parničnog postupka sa zakonskom zateznom kamatom od 15.03.2010. godine do isplate i na ime troškova izvršenja. Stavom drugim izreke, tužena je obavezana da tužilјi naknadi troškove parničnog postupka sa zakonskom zateznom kamatom od izvršnosti presude do isplate.
Presudom Višeg suda u Vranju Gž 2379/2018 od 14.03.2019. godine, stavom prvim izreke, odbijena je kao neosnovana žalba tužene i potvrđena prvostepena presuda. Stavom drugim izreke, odbijeni su zahtevi parničnih stranaka za naknadu troškova drugostepenog postupka.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde

Član 6-1 | DIC | Sokolov i drugi protiv Srbije
Odluka je povezana sa rešenjem Rev 3019/2019 od 02.10.2019. godine, Vrhovnog kasacionog suda, kojim se odbacuje kao nedozvolјena revizija tužene izjavlјena protiv presude Višeg suda u Vranju Gž 4065/18 od 20.05.2019. godine.

Presudom Osnovnog suda u Vranju Prr1 130/18 od 03.07.2018. godine, stavom prvim izreke obavezana je tužena da tužiocu na ime naknade imovinske štete koja je izazvana povredom prava na suđenje u razumnom roku u predmetu opštinskog, sada Osnovnog suda u Vranju I 604/05, sada pod I 173/17 isplati novčane iznose bliže opisane u tom delu izreke na ime neplaćene razlike zarade i naknade zarade po mesecima sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od dana dospeća, na ime regresa za godišnji odmor za 2001. i 2002.godinu, kao i na ime troškova parničnog i izvršnog postupka. Stavom drugim izreke preko dosuđenih iznosa tužbeni zahtev je odbijen. Stavom trećim izreke obavezana je tužena da tužiocu naknadi troškove parničnog postupka.
Presudom Višeg suda u Vranju Gž 4065/18 od 20.05.2019. godine, odbijena je kao neosnovana žalba tužene i potvrđena prvostepena presuda

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde
Član 6-1 | DIC | Šorgić protiv Srbije
Presuda je povezana sa rešenjem R4g 194/2014 od 03.11.2014. godine, Apelacionog suda u Novom Sadu, kojim se odbija zahtev predlagača L. M. kojim je traženo da sud utvrdi da je predlagaču povređeno pravo na suđenje u razumnom roku u postupku koji se vodi pred Osnovnim sudom u Novom Sadu, broj P.7332/10 i isplati naknada u iznosu od 200.000,00 dinara.

U zahtevu navodi da pred Osnovnim sudom u Novom Sadu, pod brojem P.8332/10, po tužbi M. M., M. B. i Ž. B. od 27.01.2010. godine, teče parnica protiv ovde predlagača kao tužene, radi utvrđenja ništavosti ugovora o doživotnom izdržavanju i pismenog zaveštanja pred svedocima, koji je zaklјučio odnosno sačinio njihov sada pokojni otac M. N., a kojima je svu svoju imovinu ostavio kćerki L. M. (ovde predlagaču). Od podnošenja tužbe održano je 14 ročišta, saslušane su parnične stranke i brojni svedoci, te određeno medicinsko veštačenje od strane S. m. o. M. f. u N. S. na okolnost utvrđivanja da li je, na dan zaklјučenja ugovora i sačinjenja zaveštanja, bila izvesna smrt M. N., a sve obzirom na njegovo tadašnje zdravstveno stanje. Kako tužioci nisu bili zadovolјni nalazom i mišlјenjem veštaka sud je na njihov predlog (21.6.2013. godine) odredio drugo, kontrolno veštačenje od strane M. f. u B. na iste okolnosti. Obzirom da do podnošenja zahteva predlagača sudu nije doneta prvostepena odluka, napred navedenim postupanjem suda je povređeno pravo predlagača na pravično suđenje odnosno suđenje u razumnom roku.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde
Član 6-1 | DIC | Šorgić protiv Srbije
Presuda je povezana sa rešenjem R4g 193/2014 od 14.07.2014. godine, Apelacionog suda u Novom Sadu, kojim se odbija zahtev predlagača za dosudu tražene novčane naknade po podnetom zahtevu za zaštitu prava na suđenje u razumnom rok u parničnom postupku koji se vodi pred Osnovnim sudom u Loznici pod brojem P. 2073/10.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde
Član 6-1 | DIC | Stošić protiv Srbije
Presuda se navodi u rešenju Gž rr 18/2018 od 12.07.2018. godine Apelacionog suda u Nišu, kojim se ukida presuda Osnovnog suda u Leskovcu 22Prr.641/17 od 21.03.2018. godine u stavu drugom, trećem i četvrtom izreke i u tom delu predmet vraća istom sudu na ponovno suđenje.

Prvostepeni sud u pogledu neimovinske štete, kao satisfakcije tužiocu, ne daje dovolјne i jasne razloge za dosuđenu visinu iste od 400 evra, s obzirom da se pozvao na činjenicu da je postupak stečaja, u kome je tužilac prijavio svoje potraživanje, trajao više godina i da je, pri tome, konstatovao da je to potraživanje za tužioca imalo posebni značaj, jer se radilo o isplati zarade. U konkretnom slučaju prvostepeni sud se u pobijanoj presudi nije rukovodio kriterijumima iz odredbe čl 4. Zakona o zaštiti prava na suđenje u razumnom roku, jer prilikom odlučivanja nije cenio to što je stečajnom postupku, po osnovu koga je tužiocu utvrđena povreda prava, prethodio parnični postupak pred Opštinskim sudom u Leskovcu, a zatim i postupak izvršenja, koji su trajali od 2004 do 2009. godine, kada je otvaren stečajni postupak nad preduzećem u kome je tužilac radio, Elektroindustrija „RUL“ AD, a što je, do okončanja stečajnog postupka decembra 2016 godine, ukupno 12 godina. Takođe, nije cenio ni činjenicu, a koja proističe iz rešenja predsednika Privrednog suda u Leskovcu, da na strani tužioca nije bilo doprinosa za odugovlačenje postupka. (Presuda Međunarodnog suda u Strazburu Stošić protiv Srbije, predstavka 64931/10, Savić protiv Srbije, Borović i dr. protiv Srbije).

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde
Član 6-1 | DIC | Strain i drugi protiv Rumunije
Presuda je povezana sa rešenjem R4g 15/16 od 07.04.2016. Apelacionog suda u Novom Sadu, kojim se Apelacioni sud u Novom Sadu oglašava stavrno nenadležnim za postupanje u postupku predlagača L.Z. iz S. za utvrđivanje povrede prava na suđenje u razumnom roku.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde
Član 6-1 | DIC | Strain i drugi protiv Rumunije
Presuda je povezana sa rešenjem R4g 198/2014 od 29.08.2014.. Apelacionog suda u Novom Sadu, kojim se odbacuje zahtev predlagača D.N. i D.R. iz K. od 16.04.2014. godine za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku.

Dana 10.07.2014. godine od strane Višeg suda u Sremskoj Mitrovici je ovom sudu kao stvarno i mesno nadležnom sudu za postupanje dostavlјen zahtev predlagača radi zaštite prava na suđenje u razumnom roku. Predlagači u predlogu navode da je postupak po tužbi ovde predlagača pred Opštinskim sudom u Šidu započet 06.08.2001. godine pravnosnažno okončan 16.04.2014. godine donošenjem presude Apelacionog suda u Novom Sadu broj Gž 5029/13. Smatraju da je parnični postupak u jednostavnom činjeničnom i pravnom predmetu u kojem se raspravlјalo o pravu službenosti postavlјanja, održavanja i uklanjanja visokonaponskog električnog voda sa njive ovde predlagača nerazumno dugo trajao 12. godina, 8. meseci i 21. dan.Predlažu da sud utvrdi da je presporim postupanjem Osnovnog suda u Šidu predlagačima povređeno pravo na suđenje u razumnom roku zajemčeno odredbom čl. 32 st. 1 Ustava Republike Srbije i traže da sud obaveže protivnika predlagača.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde
Član 6-1 | DIC | Sukobljević protiv Hrvatske
Presuda je povezana sa rešenjem R4g 21/2016 od 09.05.2016. godine, Apelacionog suda u Novom Sadu, kojim se odbija zahtev predlagača da se utvrdi da im je povređeno pravo na pravično suđenje.

Dana 2.4.2015. godine predlagači M.S1., M.S.2 i N.B. su, putem punomoćnika, podneli Višem sudu u Novom Sadu zahtev za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku u kom navode da je pred Osnovnim sudom u Novom Sadu u toku postupak po tužbi N.I. protiv ovde tuženih u predmetu zavedenom kod Opštinskog suda u Novom Sadu pod br.1968/09 koji je kasnije dodelјen na postupanje drugom sudiji i zaveden pod posl. brojem P-2209/10, da je tužba podneta 6.3.2009. a protivtužba 4.9.2009. a da do dana podnošenja zahteva sporna stvar nije meritorno rešena. Kako je ovim onemogućeno okončanje ostavinskog postupka započetog pred Opštinskim sudom u Novom Sadu pod br. O.3687/02, podnosioci zahteva podnose zahtev kako bi im se omogućila zaštita prava na pravično suđenje garantovano članom 6. st. 1. Evropske konvencije za lјudska prava i osnovne slobode, članom 32. st.1. Ustava RS kao i članom 10. st.1. Zakona o parničnom postupku. Smatraju da se rok od 6 godina nikako ne može smatrati razumnim, da je protek ovog perioda bio sasvim dovolјan da sud optimalno razmotri i odluči o pravu stranaka, pa kako to nije učinjeno, stranke su izložene pravnoj neizvesnosti i nesigurnosti, ali i visokim finansijskim troškovima. Kako usled dužine trajanja postupka podnosioci zahteva trpe duševne bolove zbog povrede garantovanog prava na pravično suđenje, predlažu da Viši sud kao nadležni sud donese odluku kao u izreci.
Kod Višeg suda u Novom Sadu ovaj predmet zaveden je pod posl. brojem R4p. 12/15. Nakon uvida u prvostepeni spis, izvršenog 4.6.2015. kada je sačinio i službenu belešku o stanju u spisu, Viši sud u Novom Sadu je rešenjem pod br. R4p. 12/15 dana 9.6.2015. godine doneo rešenje kojim je odbacio zahtev predlagača, obrazlažući ovu odluku činjenicom da je u međuvremenu parnični postupak okončan donošenjem presude Osnovnog suda u Novom Sadu P. 2209/10 od 26.3.2015. godine.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde
Član 6-1 | DIC | Tlimenos protiv Grčke
Presuda je povezana sa rešenjem R4g 17/16 od 13.04.2016. Apelacionog suda u Novom Sadu, kojim se ovaj sud oglašava stvarno nednadležnim za postupnje po prigovoru M.M. iz N.S. radi zaštite prava na suđenje u razumnom roku.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde
Član 6-1 | DIC | Van de Hurk protiv Holandije
Presuda se poziva u presudi Upravnog suda broj 24 U 17476/17 od 10.7.2018. u kontekstu neophodnosti obrazlaganja sudske presude.\r\nU ovoj presudi, odbija se tužba kojom tužilac pobija zakonitost osporenog zaključka zbog nepravilne primene zakona, nepostupanja po pravilima postupka, netačno utvrđenog činjeničnog stanja kao i prekoračenja granice zakonskog ovlašćenja.\r\nPresuda je dostupna u javnoj bazi sudske prakse na ovde
Član 6-1 | DIC | Vidas protiv Hrvatske
Presuda je povezana sa rešenjem Rev 3046/2019 od 28.08.2019. godine, Vrhovnog kasacionog suda, kojim se odbacuje kao nedozvolјena, revizija tužene izjavlјena protiv presude Višeg suda u Vranju Gž 2321/18 od 14.03.2019. godine.

Presudom Osnovnog suda u Vranju Prr1 77/18 od 06.03.2018. godine, stavom prvim izreke, obavezana je tužena da tužilјi isplati na ime novčanog obeštećenja za imovinsku štetu izazvanu povredom prava na suđenje u razumnom roku u predmetu Opštinskog suda u Vranju, sada Osnovnog suda u Vranju I 2276/08 i to: a) na ime razlike zarade i naknade zarade od isplaćene do pripadajuće zaklјučno sa obračunskim mesecom decembrom 2003. godine u iznosu, sa zakonskom zateznom kamatom, b) na ime troškova parničnog postupka, v) na ime troškova izvršnog postupka. Stavom drugim odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtev za isplatu dodatnih troškova, a stavom trećim obavezana je tužena da tužilјi isplati troškove postupka. Presudom Višeg suda u Vranju Gž 2321/18 od 14.03.2019. godine, stavom prvim izreke, odbijena je kao neosnovana žalba tužene i potvrđena prvostepena presuda u stavu prvom i trećem izreke. Stavom drugim izreke, odbijaju se kao neosnovani zahtevi stranaka za naknadu troškova drugostepenog postupka.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde
Član 6-1 | DIC | Vladan Mijajilović protiv Srbije
Odluka je povezana sa rešenjem Ržk 2/17 od 24.01.2017. Apelacionog suda u Novom Sadu, kojim se usvaja žalba punomoćnika predlagača M.T. i preinačava rešenje Višeg suda u Sremskoj Mitrovici 1 R4K 17/15 od 26.12.2016.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde
Član 6-1 | DIC | Živaljević protiv Crne Gore
Presuda je povezana sa rešenjem R4g 222/2014 od 01.10.2014. Apelacionog suda u Novom Sadu, kojim se utvrđuje da je predlagaču Lj. D. iz S. M., u postupku pred Osnovnim sudom u Sremskoj Mitrovici, posl.broj P.592/10, povređeno pravo na suđenje u razumnom roku.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde
Član 6-1 | DIC | Živaljević protiv Crne Gore
Presuda je povezana sa rešenjem R4g 188/2014 od 15.08.2014. Apelacionog suda u Novom Sadu, u postupanju povodom zahteva za zaštitu prava podnositelјke ustavne žalbe M. Ž. iz B. Z., kojim se predmet po ustavnoj žalbi podnositelјke M. Ž. iz B. Z. vraća Ustavnom sudu.

U ustavnoj žalbi se navodi da je njen podnosilac M. Ž. sa svojstvom tužioca podnela tužbu 26.06.2003. godine Opštinskom sudu u Loznici, radi utvrđenja da je ona kao naslednik svog pokojnog oca A. D., vlasnik određene katastarske parcele i da su tužene O. L. i R. S. dužne trpeti upis tog prava u javnim knjigama o nepokretnostima, da su prvostepenom presudom tužene obavezane da tužilјi isplate novčani iznos na ime izuzetog dela kat.parc. .... iz pl. .... k.o. L. G. u određenoj površini, ali da je Apelacioni sud u Beogradu u tom delu presudu ukinuo i predmet vratio prvostepenom sudu na ponovni postupak i da je nakon više od 10 godina raspravlјanja umesto da donese meritornu presudu Osnovni sud u Loznici doneo rešenje P.3148/10 od 15.03.2013. godine kojim se tužba odbacuje i protiv kojeg je tužilјa podnela žalbu 19.04.2013. godine. Smatra da je postupanjem suda na opisani način došlo pre svega do povrede prava na imovinu, a takođe i do povrede prava na pravično suđenje, prava na suđenje u razumnom roku i prava na jednaku zaštitu prava.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde