Postupak u ovom predmetu je pokrenut predstavkom protiv Republike Hrvatske koju je Sudu podneo hrvatski državljanin g.Stipe Petrina (podnosilac predstavke) dana 25.maja 2010.godine. Podnosilac je naročito tvrdio da je u krivičnom postupku osuđen, a da mu nije bilo omogućeno učestvovanje na glavnoj raspravi. Krajem marta 2012.godine Vlada je obaveštena o predstavci.
Podnosilac je rođen 1954.godine i živi u Primoštenu. Krajem marta 2003.godine podignut je optužni predlog protiv njega pred Opštinskim sudom u Šibeniku zbog pokušaja nanošenja teške telesne povrede. Na dan prve rasprave podnosilac je obavestio sud da zbog zdravstvenog stanja ne može da pristupi na raspravu. Dostavio je i medicinsku dokumentaciju u prilog tom opravdanju. Nekoliko svedoka takođe nije došlo na raspravu, a branitelj je obavestila sud da više ne zastupa podnosioca. Ročište je odloženo. Podnosilac, koji nije bio uredno pozvan, nije se pojavio na sledećem ročištu. Sud ga je dopisom pozvao na sledeću raspravu i naznačio da treba da angažuje drugog branioca ili će se u protivnom rasprava održati u odsustvu branioca. Podnosilac je predložio da se zbog njegovog zdravstvenog stanja postupak prekine dok ne bude bio u mogućnosti da prisustvuje raspravama. Tužilac je predložio medicinsko veštačenje pa je krajem maja 2006.godine medicinski veštak dala mišljenje da podnosilac neće moći da prisustvuje raspravama kroz razdoblje koje je teško predvideti. Nadalje je urađeno još jedno veštačenje i u septembru 2006.godine veštak je dala mišljenje da se zdravstveno stanje podnosioca nije stabilizovalo, uprkos lečenju i da on ne može da prisustvuje raspravi. Kasnije su određena nova medicinska veštačenja, a nalaz i mišljenje veštaka se nisu promenili. Na raspravu održanoj krajem novembra 2007.godine podnosilac nije pristupio, ali je pristupila njegov novo-angažovan branilac. U decembru sud je odbio da odloži raspravu, pa ju je održao iako branilac nije bila pozvana. Nakon održane rasprave sud je doneo osuđujuću presudu. Županjsko tužilaštvo je predložilo Županjskom sudu u Šibeniku da usvoji žalbu i odredi ponovno suđenje. U oktobru 2008.godine Županjski sud je na zatvorenoj sednici i bez održavanja rasprave odbio sve žalbene navode i potvrdio prvostepenu presudu.Početkom februara 2009.godine podnosilac je podneo ustavnu tužbu Ustavnom sudu Republike Hrvatske, ali ju je krajem aprila 2010.godine Ustavni sud odbacio kao nedopuštenu zbog njene očigledne neosnovanosti
NAVODNA POVREDA ČLANA 6 KONVENCIJE
- Pravo na pravično suđenje.
Sud primećuje da se nadležnost žalbenih sudova u Hrvatskoj proteže kako na pravna tako i na činjenična pitanja. Županjski sud u Šibeniku je imao ovlašćenje da preispita predmet na sopstvenoj raspravi i uzme u obzir sve argumente stranaka. Sud nalazi da je došlo do povrede člana 6 stav 1 i 3 © Konvencije.
PRIMENA ČLANA 41 KONVENCIJE
- pravično zadovoljenje oštećenoj stranci.
Sud je presudio da tužena država ima da isplati oštećenoj stranci određene iznose na ime nematerijalne štete, kao i na ime troškova i izdataka, a odbija preostali deo zahteva za pravičnim zadovoljenjem.

Preuzmite presudu u pdf formatu

EUROPSKI SUD ZA LJUDSKA PRAVA

PRVI ODJEL

PREDMET PETRINA PROTIV HRVATSKE

(Zahtjev br. 31379/10)

PRESUDA

STRASBOURG

13. veljače 2014. godine

Ova će presuda postati konačna pod okolnostima utvrđenim u članku 44., stavku 2. Konvencije. Može biti podvrgnuta uredničkim izmjenama.

U predmetu Petrina protiv Hrvatske, Europski sud za ljudska prava (Prvi odjel), zasjedajući u vijeću u sastavu:

Isabelle Berro-Lefèvre, predsjednica,
Mirjana Lazarova Trajkovska,
Julia Laffranque,
Linos-Alexandre Sicilianos,
Erik Møse,
Ksenija Turković,
Dmitry Dedov, suci,
i Søren Nielsen, tajnik Odjela,

Nakon vijećanja zatvorenog za javnost 21. siječnja 2014., donosi sljedeću presudu koja je usvojena ovog datuma:

POSTUPAK

Postupak u ovome predmetu pokrenut je na temelju zahtjeva (br. 31379/10) protiv Republike Hrvatske što ga je 25. svibnja 2010. godine hrvatski državljanin g. Stipe Petrina ("podnositelj") podnio Sudu na temelju članka 34. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Konvencija").
Podnositelja je zastupao g. A. Korljan, odvjetnik iz Zadra. Hrvatsku vladu („Vlada“) zastupala je njezina zastupnica, gđa Š. Stažnik.
Podnositelj posebice navodi da je u kaznenom postupku osuđen, a da mu nije bilo omogućeno sudjelovanje na glavnoj raspravi.
Dana 21. ožujka 2012. o zahtjevu je obaviještena Vlada.

ČINJENICE

I OKOLNOSTI PREDMETA

Podnositelj je rođen 1954. godine i živi u Primoštenu.
Dana 31. ožujka 2003. godine Općinsko državno odvjetništvo u Šibeniku podnijelo je optužni prijedlog protiv podnositelja pred Općinskim sudom u Šibeniku zbog pokušaja nanošenja teške tjelesne ozljede.
Prva rasprava pred Općinskim sudom u Šibeniku bila je zakazana za 16.ožujka 2006.
Na dan rasprave podnositelj je obavijestio Općinski sud u Šibeniku da zbog zdravstvenog stanja ne može pristupiti na raspravu. Dostavio je i medicinsku dokumentaciju u prilog tome.
Nekoliko svjedoka također nije došlo na raspravu, a braniteljica je obavijestila sud da više ne zastupa podnositelja. Ročište za glavnu raspravu odgođeno je, a sljedeće je zakazano za 26. travnja 2006.godine.
Podnositelj, koji nije bio uredno pozvan, nije se pojavio na raspravi dana 26. travnja 2006. g. Predsjednik sudskog vijeća naložio je da se podnositelja pozove dopisom u kojem je bilo naznačeno da ga njegova braniteljica više ne zastupa i da treba angažirati drugog branitelja, ili će se u protivnom rasprava održati u odsutnosti branitelja.
Dana 22. svibnja 2006. podnositelj je obavijestio Općinski sud u Šibeniku da zbog zdravstvenog stanja ne može pristupiti na raspravu. Obrazložio je da određeno vrijeme neće biti dostupan jer se mora podvrći liječenju te je obećao obavijestiti sud o tijeku tog liječenja. Stoga je predložio da se postupak prekine dok ne bude mogao prisustvovati raspravama. Podnositelj je dostavio i popratnu medicinsku dokumentaciju.
Na raspravi održanoj 23. svibnja 2006. zamjenik državnog odvjetnika predložio je sudu da odredi medicinsko vještačenje na okolnost sposobnosti podnositelja da sudjeluje u postupku s obzirom na njegovo zdravstveno stanje.
Dana 30. svibnja 2006. medicinska vještakinja M.D.G. dostavila je nalaz i mišljenje u kojem je navela da podnositelj boluje od aritmije srca. Dala je mišljenje da podnositelj neće moći sudjelovati na raspravama kroz razdoblje koje je teško predvidjeti. Stoga je predložila da sud ponovno ispita njegovo zdravstveno stanje nakon mjesec dana.
Dana 11. kolovoza 2006. Općinski sud u Šibeniku pozvao je podnositelja da dostavi medicinsku dokumentaciju o tijeku liječenja.
Podnositelj je udovoljio zahtjevu te je dostavio dokumentaciju dana 16. kolovoza 2006. Općinski sud u Šibeniku nakon toga odredio je novo medicinsko vještačenje.
Dana 13. rujna 2006. medicinska vještakinja M.D.G. dostavila je novi nalaz i mišljenje, ističući da se zdravstveno stanje podnositelja unatoč liječenju nije stabiliziralo i da on ne može sudjelovati na raspravi. Ponovila je kako nije moguće točno predvidjeti vremensko razdoblje kroz koje on neće moći sudjelovati u postupku te je predložila da se njegovo zdravstveno stanje ponovno ocijeni u odgovarajućim vremenskim razmacima.
Dana 13. ožujka 2007. godine određeno je novo medicinsko vještačenje po sudskomedicinskom vještaku, kardiologu i psihijatru.
Dana 15. travnja 2007. godine medicinski vještaci, M.D.G., D.M. i D.B., dostavili su zajednički nalaz i mišljenje. Utvrdili su da podnositelj ne može sudjelovati u raspravi te da snažan okidač, poput stresa, može dovesti do srčanog udara s mogućim smrtnim ishodom.
Dana 23. travnja 2007. godine Općinski sud u Šibeniku odredio je novo medicinsko vještačenje po vještacima M.D.G., D.M. i D.B.
Medicinski su vještaci dostavili svoj nalaz i mišljenje dana 19. lipnja 2007. godine, u kojem su naveli:

“... i dalje smatramo da bi sudjelovanje optuženika na raspravi predstavljalo čimbenik rizika koji može (ali ne mora) dovesti do srčanog udara, a kako će se to dalje razvijati teško je predvidjeti, što Stipu Petrinu teoretski čini nesposobnim za sudjelovanje na raspravi.

Međutim, smatramo da bi njegovo sudjelovanje na raspravi bilo moguće samo u prisutnosti liječnika, i to medicinskog tima opremljenog za hitnu intervenciju u slučaju srčanog udara tijekom suđenja.”

Općinski sud u Šibeniku zakazao je raspravu za 20. studenog 2007. godine. Na raspravu je pozvao podnositelja, njegovu braniteljicu, B.B., koju je podnositelj angažirao 11. listopada 2007. godine te kardiologa A.S.
Na raspravi održanoj 20. studenog 2007. godine Općinski sud u Šibeniku zabilježio je da ga je braniteljica podnositelja dana 19. studenog 2007. godine obavijestila kako ne može pristupiti na raspravu jer je na porodiljnom dopustu. Podnositelj nije bio uredno pozvan i nije pristupio na raspravu. Kardiolog A.S. nije pristupio na raspravu, niti je ispričao svoj nedolazak. Rasprava je odgođena, a sljedeća je zakazana za 19. prosinca 2007. godine.
Dana 13. prosinca 2007. godine podnositelj je obavijestio Općinski sud u Šibeniku da zbog svog zdravstvenog stanja ne može pristupiti na raspravu zakazanu za 19. prosinca 2007. godine. Pozvao se na nalaz i mišljenje medicinskih vještaka od 19. lipnja 2007.
Dana 19. prosinca 2007., Općinski sud u Šibeniku, pozivajući se na članak 10. Zakona o kaznenom postupku (vidi stavak 34. u nastavku), odbio je prijedlog podnositelja za odgodom rasprave smatrajući da isti predstavlja zlouporabu postupka, jer je pozivanjem kardiologa A.S. na raspravu osigurana potrebna medicinska podrška. Sud je smatrao da podnositelj pokušava odugovlačiti postupak. Također je utvrdio da je prema njemu dostupnim informacijama podnositelj sudjelovao u nizu drugih sudskih postupaka u svojstvu tužitelja i privatnog tužitelja.
Istoga dana Općinski sud u Šibeniku održao je raspravu na kojoj se podnositelj nije pojavio i na koje njegova braniteljica nije bila pozvana. Kardiolog A.S. ponovno nije pristupio na raspravu, niti je ispričao svoj nedolazak. Rasprava je održana u prisutnosti zamjenika državnog odvjetnika i punomoćnika oštećenika. Nakon rasprave, na kojoj je sud ispitivao dokaze i pisane zapisnike o usmenim iskazima svjedoka, sud je podnositelja proglasio krivim za djelo koje mu je stavljeno na teret i osudio ga na uvjetnu kaznu zatvora u trajanju od četiri mjeseca uz rok kušnje od godinu dana.
Dana 27. lipnja 2008. godine podnositelj je protiv presude podnio žalbu Županijskom sudu u Šibeniku zbog održavanja rasprave u njegovoj odsutnosti. Podnositelj je prigovorio da nije bio u mogućnosti pristupiti na raspravu zbog svog zdravstvenog stanja i da je utvrđenje suda o njegovom sudjelovanju u nizu drugih sudskih predmeta bilo nepotkrijepljeno i netočno, jer iako je bio stranka u drugim postupcima, nikada nije sudjelovao na raspravama.
Dana 17. i 18. srpnja 2008. godine podnositelj je Županijskom sudu u Šibeniku dostavio dodatne žalbene podneske kojima je od tog suda zatražio da ukine prvostupanjsku odluku i predmet vrati na ponovno suđenje. Ponovio je da je rasprava od 19. prosinca 2007. godine održana u njegovoj odsutnosti, iako nije mogao prisustvovati raspravi zbog svog zdravstvenog stanja. Također je prigovorio kako na raspravi nije bila osigurana potrebna medicinska pomoć, jer medicinski tim nikad nije pozvan, a kardiolog A.S. u dva navrata nije pristupio na raspravu. Štoviše, obrana nikad nije bila obaviještena da će biti osiguran medicinski tim za podršku i ako je sud smatrao da podnositelj zlorabi svoja procesna prava, trebao je osigurati da na raspravi bude njegova braniteljica.
Tijekom žalbenog postupka, Županijsko državno odvjetništvo u Šibeniku, koje je zastupalo optužbu u žalbenom postupku, predložilo je Županijskom sudu u Šibeniku da usvoji žalbu i odredi ponovno suđenje.
Dana 10. listopada 2008. godine Županijski sud u Šibeniku, na zatvorenoj sjednici i bez održavanja rasprave, odbio je sve žalbene navode i potvrdio prvostupanjsku presudu. Taj je sud utvrdio da je podnositelj zlorabio svoja procesna prava i da je samo nastojao odugovlačiti s postupkom.
Dana 10. veljače 2009. godine podnositelj je podnio ustavnu tužbu Ustavnom sudu Republike Hrvatske, navodeći da je rasprava pred prvostupanjskim sudom održana u njegovoj odsutnosti.
Dana 29. travnja 2010. godine Ustavni sud Republike Hrvatske odbacio je ustavnu tužbu podnositelja kao nedopuštenu zbog njezine očite neosnovanosti.

II MJERODAVNO DOMAĆE PRAVO

A. Ustav Republike Hrvatske

Mjerodavna odredba Ustava Republike Hrvatske, „Narodne novine“, br. 56/1990, 135/1997, 8/1998, 113/2000, 124/2000, 28/2001, 41/2001, 55/2001, 76/2010, 85/2010) glasi:

Članak 29.

„Svatko ima pravo da zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud pravično i u razumnom roku odluči o njegovim pravima i obvezama, ili o sumnji ili optužbi zbog kažnjivog djela.

U slučaju sumnje ili optužbe zbog kažnjivog djela osumnjičenik, okrivljenik ili optuženik ima pravo:

– da mu se sudi u njegovoj nazočnosti, ukoliko je dostupan sudu...“

B. Kazneni zakon

Mjerodavne odredbe Kaznenog zakona, „Narodne novine“, br: 110/1997, 27/1998, 50/2000, 129/2000, 51/2001 glase:

Članak 98.

„(1) Tko drugoga teško tjelesno ozlijedi ili mu teško naruši zdravlje, kaznit će se kaznom zatvora od tri mjeseca do tri godine.

...

(4) Za pokušaj kaznenog djela iz stavka 1. ovoga članka počinitelj će se kazniti.“

C. Zakon o kaznenom postupku

Mjerodavnim odredbama Zakona o kaznenom postupku koji je u to vrijeme bio na snazi, „Narodne novine“, br. 110/1997, 27/1998, 58/1999, 112/1999, 58/2002, 143/2002, 63/2002, 62/2003 i 115/2006) propisano je:

Članak 10.

“...

(2) Sud je dužan postupak provesti bez odugovlačenja i onemogućiti svaku zlouporabu prava što pripadaju sudionicima u postupku.

(3) Stranci, branitelju, oštećeniku, opunomoćeniku ili zakonskom zastupniku koji u kaznenom postupku očigledno odugovlače kazneni postupak ili na drugi način zloupotrebljavaju pravo iz ovoga Zakona sud će rješenjem uskratiti pravo na tu radnju. Žalba ne odgađa izvršenje rješenja.

(4) U slučaju iz stavka 3. ovoga članka na prijedlog istražnog suca ili predsjednika vijeća, predsjednik suda postavit će okrivljeniku i branitelja po službenoj dužnosti.

Glava XXVI.

SKRAĆENI POSTUPAK

Članak 430.

U postupku pred općinskim sudom za kaznena djela za koja je kao glavna kazna propisana novčana kazna ili zatvor do pet godina primjenjivat će se odredbe članka 431. do 445. ovoga Zakona, a ako u tim odredbama nije što posebno propisano, primjenjivat će se ostale odredbe ovoga Zakona.

Članak 438.

(1) Sudac (predsjednik vijeća ili sudac pojedinac) poziva na glavnu raspravu okrivljenika i njegova branitelja, oštećenika i njegovog punomoćnika, svjedoke, vještake i tumača, a prema potrebi pribavit će i [dokazne] predmete koji trebaju poslužiti za utvrđivanje činjenica na glavnoj raspravi.

(2) ... U pozivu će se okrivljenik upozoriti da će se glavna rasprava održati i u njegovoj odsutnosti ako za to postoje zakonski uvjeti (članak 441. stavak 3.). ...

Članak 441.

...

(3) Ako okrivljenik ne dođe na glavnu raspravu, iako je uredno pozvan ili mu se poziv nije mogao uručiti zbog neprijavljivanja sudu promjene adrese ili boravišta, sud može odlučiti da se glavna rasprava održi i u njegovoj odsutnosti, uz uvjet da njegova nazočnost nije nužna i da je prije toga bio ispitan te da se izjasnio o optužbi.“

Mjerodavnim odredbama izmijenjenog i dopunjenog Zakona o kaznenom postupku „Narodne novine“, br. 152/2008, 76/2009, 80/2011, 121/2011, 91/2012, 143/2012 propisano je:

Članak 502.

“...

(2) Odredbe o obnovi kaznenog postupka će se primijeniti i u slučaju kada je podnesen zahtjev za izmjenu pravomoćne sudske odluke na temelju konačne presude Europskog suda za ljudska prava kojom je u odnosu na okrivljenika utvrđena povreda prava i sloboda iz Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.

(3) Zahtjev za obnovom postupka na temelju konačne presude Europskog suda za ljudska prava može se podnijeti u roku od trideset dana od datuma konačnosti presude Europskog suda za ljudska prava.

Članak 574.

...

(2) Ako je do stupanja na snagu ovog Zakona donesena kakva odluka protiv koje je po odredbama zakona po kojem je postupak vođen dopušten pravni lijek ili još teče rok za podnošenje pravnog lijeka, ili je pravni lijek podnesen, ali o njemu još nije odlučeno, u tom postupku primijenit će se odredbe zakona po kojem je donesena odluka, osim ako ovim Zakonom nije drukčije propisano.

(3) Odredbe članka 497. – 508. ovog Zakona na odgovarajući način će se primjenjivati i u postupcima povodom zahtjeva za obnovu kaznenog postupka podnesenima po odredbama Zakona o kaznenom postupku (»Narodne novine«, br. 110/1997, 27/1998, 58/1999, 112/1999, 58/2002, 143/2002, 62/2003, i 115/2006).”

PRAVO

I. NAVODNA POVREDA ČLANKA 6. KONVENCIJE

Podnositelj navodi da je osuđen u kaznenom postupku, a da mu nije bilo omogućeno sudjelovanje na glavnoj raspravi. Poziva se na članak 6. Konvencije koji u mjerodavnom dijelu glasi kako slijedi:

“1. U slučaju podizanja optužnice za kazneno djelo protiv njega ... svatko ima pravo da sud pravično ... ispita njegov slučaj....

...

3. Svatko optužen za kazneno djelo ima najmanje sljedeća prava:

c) da se brani sam ili uz branitelja po vlastitom izboru, a ako nema dovoljno sredstava za platiti branitelja, ima pravo na besplatnog branitelja, kada to nalažu interesi pravde; ...“

A. Dopuštenost

Sud primjećuje da zahtjev podnositelja nije očito neosnovan u smislu članka 35. stavka 3. (a) Konvencije. Primjećuje i da nije nedopušten ni po kojoj drugoj osnovi. Stoga se mora proglasiti dopuštenim.

B. Osnovanost

1.Tvrdnje stranaka

Podnositelj ističe da je u nalazima i mišljenjima medicinskih vještaka izrađenih tijekom postupka jasno naznačeno da nije bio u mogućnosti sudjelovati na raspravi zbog svojeg zdravstvenog stanja. Njegov dolazak na sud bio je moguć samo pod uvjetom da Općinski sud u Šibeniku osigura prisutnost medicinskog tima na raspravi, što sud nije učinio. Pozvao je liječnika A.S., koji ne samo da se nikada nije pojavio na raspravi,, već bi njegova prisutnost u bilo kojem slučaju bila nedovoljna za ispunjavanje uvjeta utvrđenih nalazima i mišljenjima vještaka. Stoga, prema mišljenju podnositelja, puko pozivanje liječnika A.S. nije zadovoljilo uvjet učinkovite medicinske skrbi koja je morala biti dostupna na raspravama. Štoviše, nije postojao opravdan razlog za održavanje rasprave u odsutnosti njegova branitelja. U pogledu pozivanja domaćeg suda na činjenicu da je istovremeno sudjelovao u drugim postupcima, podnositelj je ustvrdio da pored činjenice da je točno da je bio stranka u nekoliko postupaka, on nije prisustvovao sudskim raspravama u tim predmetima i uvijek ga je zastupao odvjetnik.
Vlada tvrdi da je podnositelj imao sve mogućnosti za sudjelovanje na raspravama. On i njegova braniteljica uredno su pozivani na sudske rasprave, a Općinski sud u Šibeniku osigurao je prisutnost liječnika, kako je to bilo zatraženo u nalazima i mišljenjima medicinskih vještaka. Stoga nije postojao razlog da podnositelj ne dođe. Vlada ističe kako su medicinski vještaci naveli da podnositelj ima zdravstvene poteškoće privremene prirode i da nije trajno nesposoban prisustvovati sudskim raspravama. U nalazu i mišljenju od 19. lipnja 2007. godine stoga je ukazano da podnositelj može prisustvovati sudskim raspravama uz uvjet da je dostupna potrebna medicinska pomoć. Prema mišljenju Vlade, na domaćim je sudovima bilo da procijene postoji li opravdani razlog zbog kojeg podnositelj ne prisustvuje raspravama i u skladu s time poduzmu potrebne mjere u skladu s mjerodavnim domaćim pravom, po kojemu je, imajući u vidu da je postupak protiv podnositelja vođen prema pravilima skraćenog postupka, sudu dozvoljeno održavanje rasprava u njegovoj odsutnosti. Posebice, sud je postupak morao voditi učinkovito i spriječiti bilo koji oblik neopravdane opstrukcije postupka. Stoga je imao mogućnost odbiti prijedlog za odgodu rasprave, osobito u slučaju kada su okolnosti upućivale da podnositelj nema namjeru pristupiti na raspravu. Vlada smatra da je podnositelj pokušao odugovlačiti postupak kako bi doveo do zastare kaznenog progona. U pogledu činjenice da braniteljica podnositelja B.B. nije bila pozvana na raspravu dana 19. prosinca 2007. godine, Vlada ističe da je podnositelj angažirao braniteljicu u vrijeme kada je bilo očito da ona neće moći prisustvovati raspravama jer je bila na rodiljnom dopustu i stoga smatra da nije bilo razloga da je sud poziva na raspravu. Konačno, Vlada ističe da je kazneni postupak protiv podnositelja u svojoj cjelini bio pošten.

2. Ocjena Suda

a) Opća načela

Sud će ispitati zahtjev u skladu s odredbama članka 6. stavaka 1. i 3. uzetih zajedno, koje se smatraju posebnim vidovima prava na pošteno suđenje (vidi, na primjer, predmet Krombach protiv Francuske, br. 29731/96, stavak 82., ECHR 2001-II).
Sud na početku primjećuje da postoji razlika između ovog predmeta i slučajeva kada podnositelji nisu bili obaviješteni da se protiv njih vode kazneni postupci te su suđeni u odsutnosti (vidi predmet Goddi protiv Italije, 9. travanj 1984., Serija A br. 76; predmet Colozza protiv Italije, 12. veljače 1985., Serija A br. 89; i predmet Sejdovic protiv Italije [VV], br. 56581/00, ECHR 2006-II); ili u kojima se podnositelj sakrivao i nastojao izbjeći suđenje (vidi predmet Medenica protiv Švicarske, br. 20491/92, ECHR 2001-VI); kao i slučajeva kod kojih je podnositeljima dostavljena obavijest o datumu ročišta, ali su oni odlučili ne pristupiti te su kasnije prigovarali učinkovitosti svog zastupanja na ročištu (vidi predmet Poitrimol protiv Francuske, 23. studeni 1993., stavak 32., Serija A br. 277-A; predmet Lala protiv Nizozemske, 22. rujna 1994., stavak 30., Serija A br. 297-A; predmet Pelladoah protiv Nizozemske, 22. rujna 1994., stavak 37., Serija A br. 297-B; i predmet Van Geyseghem protiv Belgije [VV], br. 26103/95, stavak 28., ECHR 1999-I).
U svjetlu tvrdnji domaćih tijela (vidi stavke 24., 25. i 29. u prethodnome tekstu) koje je Vlada navela, Sud smatra da situacija u ovom predmetu u određenoj mjeri ima sličnosti sa situacijom koju je Sud razmotrio u predmetima Ananyev i Idalov, u kojima su podnositelji bili spriječeni sudjelovati u suđenju zbog svojeg neprimjerenog ponašanja (vidi, mutatis mutandis, predmet Ananyev protiv Rusije, 20292/04, stavak 43., 30. srpnja 2009., i predmet Idalov protiv Rusije [VV], br. 5826/03, stavak 175., 22. svibnja 2012.).
U predmetu Idalov Sud je ponovio da unatoč činjenici što je od najveće važnosti da okrivljenik u kaznenom postupku bude prisutan na svom suđenju, postupci održani u odsutnosti optuženika nisu uvijek nespojivi s Konvencijom, ako predmetna osoba kasnije može od suda pred kojim je bila suđena ishoditi ponovno utvrđivanje osnovanosti optužnice, kako u pogledu prava, tako i činjenica (vidi predmet Idalov, citiran u prethodnom tekstu, stavak 170.).
Postupak se u svojoj cjelini može smatrati poštenim ako je okrivljeniku bilo omogućeno podnošenje žalbe protiv presude kojom je osuđen u odsutnosti te ako je imao pravo na saslušanje pred žalbenim sudom, koje je za posljedicu imalo mogućnost ponovnog faktičnog i pravnog utvrđivanja optužnice (vidi predmet Jones protiv Ujedinjenog Kraljevstva (odl.), br. 30900/02, 9. rujna 2003. ).
Članak 6. Konvencije ni slovom, niti svojim duhom ne sprječava osobu da se vlastitom voljom, bilo izričito ili prešutno, odrekne prava jamstva na pošteno suđenje. Međutim, da bi proizvodilo učinke za potrebe Konvencije, odricanje od prava na sudjelovanje u suđenju mora biti nedvosmisleno i mora biti praćeno minimalnim jamstvima koja su razmjerna njegovoj važnosti. Nadalje, ne smije biti protivno bilo kojem bitnom javnom interesu. Ipak, prije nego što se može reći da se optuženik svojim ponašanjem implicitno odrekao važnog prava iz članka 6. Konvencije, potrebno je dokazati da je mogao razumno predvidjeti posljedice svojeg postupanja na ovaj način (vidi predmet Idalov, citiran u prethodnom tekstu, stavci 172-173.).
Konvencija ostavlja državama ugovornicama široka diskrecijska prava u pogledu izbora sredstava osiguranja da su njihovi pravni sustavi usklađeni sa zahtjevima članka 6. Zadatak je Suda utvrditi jesu li ispunjeni standardi koji se zahtijevaju prema članku 6. Posebice, potrebno je dokazati da su procesna sredstva koja domaće pravo i praksa nude učinkovita u slučajevima kada se osoba optužena za počinjenje kaznenog djela nije odrekla svog prava na sudjelovanje i obranu, niti je nastojala izbjeći suđenje (ibid., stavak 174. ).
Iako ono nije apsolutno, pravo svake osobe optužene za kazneno djelo da ima učinkovitu obranu branitelja, koji mu se po potrebi dodjeljuje po službenoj dužnosti, jedno je od temeljnih značajki poštenog suđenja (vidi predmet Poitrimol, citiran u prethodnom tekstu, stavak 34.). Osoba koja je optužena za kazneno djelo ne gubi ovo pravo samo zbog toga što nije bila prisutna na suđenju (vidi predmet Mariani protiv Francuske, br. 43640/98, stavak 40., 31. ožujka 2005.). Od najveće je važnosti za pravičnost kaznenog sustava da optuženik ima odgovarajuću obranu, kako na prvom stupnju, tako i u žalbenom postupku (vidi predmet Ananyev, citiran u prethodnom tekstu, stavak 41.).

b) Primjena ovih načela na ovaj predmet

U ovom je predmetu suđenje održano u odsutnosti podnositelja jer je sud utvrdio da je njegovo nepristupanje raspravi predstavljalo zlouporabu i stoga je odbio odgoditi raspravu. Istovremeno, podnositelj tvrdi da nije mogao prisustvovati raspravi zbog svog zdravstvenog stanja.
Sud primjećuje da je podnositelj, pozivajući se na svoje zdravstveno stanje, predložio sudu da prekine postupak do okončanja njegova liječenja, kako bi se osobno mogao pojaviti na suđenju (vidi stavak 11. u prethodnome tekstu). Tvrdnjama podnositelja išla su u prilog tri nalaza i mišljenja medicinskih vještaka, i to od svibnja 2006., 13. rujna 2006. i 15. travnja 2007., koja su zaključno navela da podnositelj ne može osobno prisustvovati raspravama, jer boluje od aritmije srca i da okidač, poput stresa, može dovesti do akutnog srčanog udara (vidi stavke 13., 16. i 18. u prethodnom tekstu).
Na temelju ovih nalaza i mišljenja sud je odgodio nekoliko rasprava te je dana 23. travnja 2007. odredio novo medicinsko vještačenje. Ovim je vještačenjem ukazano kako postoji mogućnost da podnositelj bude prisutan na raspravi, ali samo ako bude dostupna medicinska pomoć (vidi stavak 20. u prethodnom tekstu).
Sud je nakon toga pozivao liječnika A.S., i to na rasprave održane 20. studenog i 19. prosinca 2007. godine. Iako sud nije obavijestio podnositelja da je na raspravu pozvao liječnika te iako se liječnik A.S. nije pojavio na raspravama, a da nije naveo razloge svoga nedolaska (vidi stavke 22. i 25. u prethodnom tekstu), sud je utvrdio da nedolazak podnositelja na raspravu dana 19. prosinca 2007. godine predstavlja zlouporabu. Smatrao je da je nedolazak podnositelja neopravdan jer se on, unatoč tome što je bila osigurana liječnička pomoć, nije pojavio na raspravi, a istovremeno je sudjelovao u drugim sudskim postupcima (vidi stavak 24. u prethodnom tekstu). Stoga je održao raspravu u njegovoj odsutnosti i osudio ga po optužbama za pokušaj teške tjelesne ozljede (vidi stavak 25. u prethodnom tekstu).
Sud je već presudio da je za pravilno suđenje nužno da se u sudnici poštuju dostojanstvo, red i pristojnost, kao obilježja sudskog postupka. Očigledna nepoštivanja osnovnih standarda pristojnog ponašanja od strane okrivljenika ne mogu se, niti se trebaju tolerirati (vidi predmet Ananyev, citiran u prethodnom tekstu, stavak 44.; i predmet Idalov, citiran u prethodnom tekstu, stavak 176.). U ovom predmetu Sud ne nalazi takvo očigledno nepoštivanje pravilnog suđenja od strane podnositelja zahtjeva.
U tom pogledu Sud primjećuje da su medicinski vještaci naveli kako se podnositelj može pojaviti na suđenju bez opasnosti po svoj život, ako sud osigura odgovarajuću liječničku pomoć na raspravi. Sud stoga smatra, primjećujući da države potpisnice moraju pokazati revnost kako bi osigurale da se prava zajamčena člankom 6. uživaju na učinkovit način (vidi predmet Colozza, citiran u prethodnom tekstu, stavak ), da puko pozivanje liječnika na suđenje nije ispunilo ovaj zahtjev, koji je bio nužan za učinkovito sudjelovanje podnositelja u suđenju. Čak i ako se stavi po strani činjenica da nije bio osiguran medicinski tim kako je to bilo navedeno u nalazu i mišljenju vještaka, liječnik koji je pozvan na raspravu nije ujedno i došao na sud, niti je ispričao svoj nedolazak.
Štoviše, kako je podnositelj istaknuo u svojoj žalbi (vidi stavak 27. u prethodnom tekstu), on nikada nije bio obaviješten o tome da je na suđenje pozvan liječnik, tako da njegovo oslanjanje na nalaz i mišljenje medicinskih vještaka, u kojem je bilo naveden da je njegovo prisustvovanje na sudu moguće samo u prisutnosti medicinskog tima, ni na koji način nije moglo značiti da se odrekao svog prava na obranu i pojavljivanje pred sudom (vidi, mutatis mutandis, Zana protiv Turske, 25. studeni 1997., stavak 70., Izvješća o presudama i odlukama 1997-VII).
Sud također primjećuje kako je tvrdnja suda da je podnositelj sudjelovao u nekoliko drugih postupaka nepotkrijepljena. Taj sud nije uputio na točno određene postupke ili na datume ili okolnosti u kojima su se održale rasprave u tim postupcima, niti je Vlada pružila bilo kakav dokaz Sudu da je podnositelj sudjelovao u nekom drugom postupku. U takvim okolnostima, navodi podnositelja istaknuti pred domaćim tijelima i pred Sudom (vidi stavke 26. i 38. u prethodnom tekstu) da je bio stranka u nekoliko postupaka, ali da nije sudjelovao u suđenju ne ukazuju se neozbiljnima i neuvjerljivima.
U svakom slučaju, Sud primjećuje da unatoč tome što je raspravni sud smatrao kako je podnositelj zlouporabio svoja prava nedolaskom na raspravu, te uzimajući u obzir da je braniteljica podnositelja obavijestila sud da više ne može zastupati podnositelja (vidi stavak 22. u prethodnom tekstu), sud je bio dužan, prema mjerodavnom domaćem pravu (vidi stavak 34. u prethodnom tekstu; članak 10., stavak 4. Zakona o kaznenom postupku), odrediti podnositelju branitelja po službenoj dužnosti da ga zastupa u postupku. Zakonom je ovdje jasno utvrđeno da osoba koja je optužena za kazneno djelo ne gubi pravo na branitelja samo zato što nije bila prisutna na suđenju (vidi predmet Sejdovic, citiran u prethodnom tekstu, stavak 91.). Međutim, sud podnositelju nije osigurao branitelja, što je značilo da je izostankom s rasprave podnositelj bio spriječen u korištenju svojih prava da bude prisutan na suđenju i da ga učinkovito zastupa branitelj, čime je narušeno načelo jednakosti oružja (usporedi s predmetom Ananyev, citirano u prethodnom tekstu, stavak 46.).
Sud sada mora utvrditi je li žalbeni sud otklonio povredu podnositeljeva prava na sudjelovanje u suđenju u prvostupanjskom postupku (vidi predmet Idalov, citiran u prethodnom tekstu, stavak 179. ).
Sud primjećuje da se nadležnost žalbenih sudova u Hrvatskoj proteže kako na pravna, tako i na činjenična pitanja. Županijski sud u Šibeniku imao je ovlasti preispitati predmet na vlastitoj raspravi i uzeti u obzir sve argumente stranaka (za više detalja o sustavu žalbenih sudova u Hrvatskoj, vidi predmet Zahirović protiv Hrvatske, br. 58590/11, stavci 58.- 60., 25. travnja 2013.). Međutim, podnositelj i njegova braniteljica nisu mogli sudjelovati u raspravi (vidi stavak 29. u prethodnom tekstu) i time je žalbeni sud propustio ispraviti nedostatke koje je prvostupanjski sud učinio u postupku. U takvim okolnostima, jedini mogući način otklanjanja nedostataka prvostupanjskog postupka bio je taj da žalbeni sud ukine presudu u cijelosti i predmet vrati na ponovno suđenje. Kako to nije učinio, žalbeni je sud propustio ispraviti povredu podnositeljeva prava na pošteno suđenje (vidi predmet Idalov, citiran u prethodnom tekstu, stavak 180.).
U skladu s tim, Sud nalazi da je došlo do povrede članka 6., stavaka 1. i 3.(c)

II OSTALE NAVODNE POVREDE KONVENCIJE

Konačno, podnositelj prigovara, pozivajući se na članak 6., stavke 3.(a), (b), (c) i (d), te članak 14. Konvencije da nije bio pravilno obaviješten o optužbi, da ga nije zastupao branitelj po vlastitom izboru, da nije imao mogućnost ispitati svjedoke te da je bio diskriminiran.
U svjetlu svih materijala koje posjeduje, te u onoj mjeri u kojoj su stvari koje su predmet prigovora u njegovoj nadležnosti, Sud smatra da ovaj dio zahtjeva ne upućuje na postojanje bilo kakve povrede Konvencije. Slijedi da je ovaj prigovor nedopušten temeljem članka 35., stavka 3. kao očigledno neosnovan i da ga treba odbiti temeljem članka 35., stavka 4. Konvencije.

III PRIMJENA ČLANKA 41. KONVENCIJE

Člankom 41. Konvencije propisano je:

„Ako Sud utvrdi da je došlo do povrede Konvencije i dodatnih protokola, a unutarnje pravo zainteresirane visoke ugovorne stranke omogućava samo djelomičnu odštetu, Sud će, prema potrebi, dodijeliti pravednu naknadu povrijeđenoj stranci.“

A. Šteta

Podnositelj potražuje 10.000 eura (EUR) na ime nematerijalne štete.
Vlada smatra da je podnositeljev zahtjev prekomjeran, neosnovan i nepotkrijepljen.
Uzimajući u obzir sve okolnosti ovoga predmeta, Sud prihvaća da je podnositelj pretrpio nematerijalnu štetu koja ne može biti nadoknađena samo utvrđenjem povrede. Odlučujući na pravičnoj osnovi, Sud podnositelju dosuđuje iznos od 4.000 eura (EUR) na ime nematerijalne štete, uz sav porez koji bi mu mogao biti zaračunat.

B. Troškovi i izdaci

Podnositelj također potražuje 42.758 kuna (HRK) na ime troškova i izdataka nastalih pred domaćim sudovima i ovim Sudom.
Vlada smatra da je podnositeljev zahtjev neosnovan i nepotkrijepljen.
Prema sudskoj praksi Suda, podnositelj ima pravo na naknadu troškova i izdataka samo u mjeri u kojoj se dokaže da ih je stvarno i neophodno pretrpio i da je njihova visina bila razumna. U ovome predmetu, uzimajući u obzir dokumente koje ima u posjedu i naprijed navedene kriterije, Sud smatra razumnim dosuditi iznos od 3.300 eura (EUR) na ime troškova po svim osnovama.

C. Zatezne kamate

Sud smatra primjerenim da se stopa zatezne kamate temelji na najnižoj kreditnoj stopi Europske središnje banke uvećanoj za tri postotna boda.

IZ TIH RAZLOGA SUD JEDNOGLASNO

Utvrđuje da je prigovor koji se odnosi na članak 6., stavke 1. i 3.(c) Konvencije vezano uz odsutnost podnositelja s usmene rasprave dopušten, a ostatak zahtjeva nedopušten;

Presuđuje da je došlo do povrede članka 6., stavaka 1. i 3.(c) Konvencije;

Presuđuje

a) da tužena država treba isplatiti podnositelju, u roku od tri mjeseca od dana kad presuda postane konačna u skladu s člankom 44., stavkom 2. Konvencije, sljedeće iznose koje je potrebno preračunati u hrvatske kune prema tečaju važećem na dan isplate:

i) 4.000 eura (EUR) (četiri tisuće eura), na ime nematerijalne štete, uvećanih za sve eventualne poreze;

ii) 3.300 eura (EUR) (tri tisuće tristo eura) na ime troškova i izdataka, uvećanih za sve poreze koji bi se podnositelju zahtjeva mogli zaračunati;

b) da se od proteka naprijed navedena tri mjeseca do namirenja na prethodno spomenute iznose plaća obična kamata prema stopi koja je jednaka najnižoj kreditnoj stopi Europske središnje banke tijekom razdoblja neplaćanja, uvećanoj za tri postotna boda;

Odbija preostali dio zahtjeva podnositelja za pravičnom naknadom.

Sastavljeno na engleskom jeziku i otpravljeno u pisanom obliku dana 13. veljače 2014. godine u skladu s pravilom 77., stavcima 2. i 3. Poslovnika Suda.

Søren Nielsen Isabelle Berro-Lefèvre

Tajnik Predsjednica

_____________________________________________________
Prevod presude preuzet sa stranice Zastupnika Republike Hrvatske pred Evropskim sudom za ljudska prava
https://uredzastupnika.gov.hr/

FIRST SECTION

CASE OF PETRINA v. CROATIA

(Application no. 31379/10)

JUDGMENT

STRASBOURG

13 February 2014

FINAL

13/05/2014

This judgment has become final under Article 44 § 2 of the Convention. It may be subject to editorial revision.

In the case of Petrina v. Croatia,

The European Court of Human Rights (First Section), sitting as a Chamber composed of:

Isabelle Berro-Lefèvre, President,
Mirjana Lazarova Trajkovska,
Julia Laffranque,
Linos-Alexandre Sicilianos,
Erik Møse,
Ksenija Turković,
Dmitry Dedov, judges,
and Søren Nielsen, Section Registrar,

Having deliberated in private on 21 January 2014,

Delivers the following judgment, which was adopted on that date:

PROCEDURE

1. The case originated in an application (no. 31379/10) against the Republic of Croatia lodged with the Court under Article 34 of the Convention for the Protection of Human Rights and Fundamental Freedoms (“the Convention”) by a Croatian national, Mr Stipe Petrina (“the applicant”), on 25 May 2010.

2. The applicant was represented by Mr A. Korljan, a lawyer practising in Zadar. The Croatian Government (“the Government”) were represented by their Agent, Ms Š. Stažnik.

3. The applicant alleged, in particular, that he had been convicted in criminal proceedings without having had an opportunity to appear at the hearing.

4. On 21 March 2012 the application was communicated to the Government.

THE FACTS

I. THE CIRCUMSTANCES OF THE CASE

5. The applicant was born in 1954 and lives in Primošten.

6. On 31 March 2003 the Šibenik Municipal State Attorney’s Office (Općinsko državno odvjetništvo u Šibeniku) indicted the applicant in the Šibenik Municipal Court (Općinski sud u Šibeniku) on charges of attempted grievous bodily harm.

7. The first hearing before the Šibenik Municipal Court was scheduled for 16 March 2006.

8. On the day of the hearing, the applicant informed the Šibenik Municipal Court that he was unable to appear at the hearing owing to a medical condition. He also submitted medical documentation in that regard.

9. Several witnesses also failed to attend the hearing and the applicant’s lawyer informed the trial court that she no longer represented the applicant. The hearing was adjourned and the next hearing was scheduled for 26 April 2006.

10. At the hearing of 26 April 2006 the applicant, who was not properly summoned, failed to appear. The president of the trial panel ordered that the applicant be summoned by a letter indicating that his defence lawyer no longer represented him and that he should either appoint another lawyer or the hearing would be held in the absence of a lawyer.

11. On 22 May 2006 the applicant informed the Šibenik Municipal Court that he was not able to appear for trial owing to his medical condition. He explained that he would be unavailable for a certain period of time because he was required to undergo medical treatment and promised to inform the court of the progress of that treatment. He therefore asked that the proceedings be stayed until he was able to appear at the hearings. The applicant also submitted back-up medical documentation.

12. At a hearing on 23 May 2006 the Deputy State Attorney asked the trial court to commission a medical report concerning the applicant’s capacity to take part in the proceedings given his state of health.

13. On 30 May 2006 a medical expert, M.D.G., submitted a report indicating that the applicant suffered from heart arrhythmia. She considered that he would not be able to take part in the hearings for a period of time which was hard to predict. She therefore suggested that the trial court re-examine his condition after a month.

14. On 11 August 2006 the Šibenik Municipal Court invited the applicant to submit medical documentation noting the progress of his treatment.

15. The applicant complied with the order and submitted the documentation on 16 August 2006. The Šibenik Municipal Court then commissioned another medical report.

16. On 13 September 2006 medical expert M.D.G. submitted a further report, indicating that the applicant’s state of health had not stabilised despite the medical treatment he had been receiving and that he could not appear at the hearings. She reiterated that it was not possible to predict the exact period of time in which he would not be able to take part in the proceedings and suggested that his condition be reassessed at appropriate intervals.

17. Another medical report was commissioned on 13 March 2007 from a forensic expert, a cardiologist and a psychiatrist.

18. On 15 April 2007 the medical experts, M.D.G., D.M. and D.B., submitted a joint report. They found that the applicant was not able to take part in the hearings and that a strong triggering factor, such as stress, could lead to a heart attack with a possibly fatal outcome.

19. On 23 April 2007 the Šibenik Municipal Court commissioned a further medical report from medical experts M.D.G., D.M. and D.B.

20. The medical experts submitted their report on 19 June 2007, in which they noted:

“... we still consider that the accused’s appearance at the hearing would be a risk factor which could (although it might not) lead to a heart attack, and how that will further develop it is hard to predict, which makes Stipe Petrina theoretically unable to appear at the hearing.

However, we consider that his appearance at the hearing would be possible only in the presence of [a] doctor, namely a medical team equipped for prompt intervention in the event of a heart attack at the trial.”

21. The Šibenik Municipal Court scheduled a hearing for 20 November 2007. It summoned the applicant, the applicant’s lawyer, B.B., whose services he had engaged on 11 October 2007, and a cardiologist, A.S., to the hearing.

22. At a hearing on 20 November 2007 the Šibenik Municipal Court noted that the applicant’s defence lawyer had informed it on 19 November 2007 that she could not attend the hearing because she was on maternity leave. The applicant was not properly summoned and did not attend the hearing. The cardiologist, A.S., did not attend the hearing, nor did he excuse his absence. The hearing was adjourned and the next hearing was scheduled for 19 December 2007.

23. On 13 December 2007 the applicant informed the Šibenik Municipal Court that he could not appear at the hearing scheduled for 19 December 2007 due to his medical condition. He referred to the medical expert report of 19 June 2007.

24. On 19 December 2007 the Šibenik Municipal Court, relying on Article 10 of the Code of Criminal Procedure (see paragraph 34 below), dismissed the applicant’s request for adjournment as abusive on the grounds that the necessary medical back-up had been secured by summoning the cardiologist, A.S., to the hearing. The court considered that the applicant was trying to delay the proceedings. It also found that, according to the information available to it, the applicant had taken part in a number of other court proceedings as claimant and private prosecutor.

25. On the same date, the Šibenik Municipal Court held a hearing at which the applicant did not appear and to which his defence counsel had not been summoned. The cardiologist, A.S., again did not attend the hearing, nor did he excuse his absence. The hearing was held in the presence of the Deputy State Attorney and the victim’s representative. After the hearing, at which the trial court examined the evidence and written records of witnesses’ oral statements, it found the applicant guilty as charged and sentenced him to four months’ imprisonment, suspended for one year.

26. On 27 June 2008 the applicant lodged an appeal before the Šibenik County Court (Županijski sud u Šibeniku) against the decision to hold a hearing in his absence. The applicant complained that he had not been able to appear at the hearing owing to his medical condition and that the trial court’s findings that he had taken part in a number of other court proceedings had been unsubstantiated and untrue, as while he had been a party to the other proceedings he had never taken part in the trials.

27. On 17 and 18 July 2008 the applicant lodged further statements of appeal before the Šibenik County Court asking that court to quash the first-instance judgment and to order a retrial. He reiterated that the hearing of 19 December 2007 had been held in his absence, even though he had not been able to appear at the hearing owing to his medical condition. He also complained that the necessary medical back-up at the hearing had not been ensured, as a medical team had never been obtained and the cardiologist, A.S., had twice failed to attend the hearings. Moreover, the defence had never been informed that a back-up medical team would be provided, and had the trial court considered that he was abusing his procedural rights, it should have ensured that he had legal representation at the trial.

28. During the appeal proceedings, the Šibenik County State Attorney’s Office (Županijsko državno odvjetništvo u Šibeniku), which represented the prosecution case on appeal, asked the Šibenik County Court to allow the applicant’s appeal and to order a retrial.

29. On 10 October 2008 the Šibenik County Court, in closed session, without holding a hearing, dismissed all the appeals and upheld the first-instance judgment. That court found that the applicant had been abusing his procedural rights and that he had been doing nothing more than trying to delay the trial.

30. On 10 February 2009 the applicant lodged a constitutional complaint before the Constitutional Court (Ustavni sud Republike Hrvatske) complaining that the hearing before the first-instance court had been held in his absence.

31. On 29 April 2010 the Constitutional Court declared the applicant’s constitutional complaint inadmissible as manifestly ill-founded.

II. RELEVANT DOMESTIC LAW

A. Constitution

32. The relevant provision of the Constitution of the Republic of Croatia (Ustav Republike Hrvatske, Official Gazette nos. 56/1990, 135/1997, 8/1998, 113/2000, 124/2000, 28/2001, 41/2001, 55/2001, 76/2010, 85/2010) reads as follows:

Article 29

“In the determination of his rights and obligations or of any criminal charge against him, everyone is entitled to a fair hearing within a reasonable time by an independent and impartial court established by law.

In respect of any criminal charge brought against him, the suspect, defendant or accused shall have the following rights ...

- to be tried in his presence, if he is available to the court...”

B. Criminal Code

33. The relevant provisions of the Criminal Code (Kazneni zakon, Official Gazette nos. 110/1997, 27/1998, 50/2000, 129/2000, 51/2001) provide:

Article 98

“(1) Anyone who inflicts grievous bodily harm on another or seriously impairs another’s health shall be sentenced to imprisonment for a term from three months to three years.

...

(4) An attempt of the offence under paragraph 1 of this Article shall be also punishable.”

C. Code of Criminal Procedure

34. The relevant provisions of the Code of Criminal Procedure in force at the time (Zakon o kaznenom postupku, Official Gazette nos. 110/1997, 27/1998, 58/1999, 112/1999, 58/2002, 143/2002, 63/2002, 62/2003 and 115/2006) provided:

Article 10

“...

(2) The court shall conduct the proceedings without delay and it shall prevent any abuse of process by the participants.

(3) The court shall, by issuing an order, prevent any action of a party, defence lawyer, victim or his or her representative, obviously aimed at the abuse of rights under this Code. An appeal against the order shall not have suspensive effect.

(4) In case of the application of paragraph 3 of this Article, upon the motion of the investigating judge or the president of the trial panel, the president of the court shall appoint a legal aid lawyer to represent the defendant.”

Head XXVI

SUMMARY PROCEDURE

Article 430

“In proceedings before the municipal courts for offences punishable by a fine or up to five years’ imprisonment, the provisions of Articles 431-445 of this Code shall be applicable, and if they do not regulate a specific situation, the other provisions of this Code shall be applicable.”

Article 438

“(1) The judge (president of the trial panel or a single judge) shall summon to the hearing the defendant and his defence lawyer, the victim and his representative, witnesses, [any] expert witnesses and interpreter, and obtain all items [of evidence] that will be examined at the hearing.

(2) ... In the letter summoning the defendant he shall be warned that a hearing might be held in his absence if the necessary conditions are met (Article 441 § 3). ...”

Article 441

“ ...

(3) The court may decide to hold a hearing in the absence of the defendant if he fails to appear although he had been properly summoned or could not be summoned due to his failure to inform the court about a change of address, and if his presence is not necessary and he has been questioned and entered his plea on the charges.”

35. The relevant provisions of the amended Code of Criminal Procedure (Zakon o kaznenom postupku, Official Gazette nos. 152/2008, 76/2009, 80/2011, 121/2011, 91/2012, 143/2012) provide:

Article 502

“...

(2) The provisions concerning the reopening of criminal proceedings shall be applicable in case of a request for revision of any final court decision in connection with a final judgment of the European Court of Human Rights by which, in respect of the defendant, a violation of the rights and freedom under the Convention for the Protection of Human Rights and Fundamental Freedoms has been found.

(3) A request for reopening of proceedings in connection with a final judgment of the European Court of Human Rights can be lodged within a thirty-day time-limit starting from the date on which the judgment of the European Court of Human Rights becomes final.”

Article 574

“...

(2) If prior to the entry into force of this Code a decision was adopted against which a legal remedy is allowed pursuant to the provisions of legislation relevant to the proceedings [in which the decision was adopted], ... the provisions of that legislation shall be applicable [to the proceedings concerning the remedy], unless otherwise provided under this Code.

(3) Articles 497-508 of this Code shall accordingly be applicable to requests for the reopening of criminal proceedings made under the Code of Criminal Procedure (Official Gazette nos. 110/1997, 27/1998, 58/1999, 112/1999, 58/2002, 143/2002, 62/2003, and 115/2006).”

THE LAW

I. ALLEGED VIOLATION OF ARTICLE 6 OF THE CONVENTION

36. The applicant complained that he had been convicted in the criminal proceedings without having had an opportunity to appear at the hearing. He relied on Article 6 of the Convention which, in so far as relevant, reads as follows:

“1. In the determination of ... any criminal charge against him, everyone is entitled to a fair ... hearing ... by [a] ... tribunal ...

...

3. Everyone charged with a criminal offence has the following minimum rights:

(c) to defend himself in person or through legal assistance of his own choosing or, if he has not sufficient means to pay for legal assistance, to be given it free when the interests of justice so require; ...”

A. Admissibility

37. The Court notes that the application is not manifestly ill-founded within the meaning of Article 35 § 3 (a) of the Convention. It further notes that it is not inadmissible on any other grounds. It must therefore be declared admissible.

B. Merits

1. The parties’ arguments

38. The applicant submitted that the medical expert reports commissioned during the proceedings had clearly indicated that he had not been able to take part in the hearings owing to his state of health. His appearance at court would only have been possible had the Šibenik Municipal Court ensured the presence of a medical team at the trial, which it had failed to do. It had summoned doctor A.S., who had not only never appeared at the hearings but whose presence would in any event have been insufficient to meet the requirements set out in the medical reports. Thus, in the applicant’s view, the mere summoning of doctor A.S. had not satisfied the requirement of effective medical care being made available at the hearings. Moreover, there had been no good reason for holding a hearing in the absence of his defence lawyer. As to the domestic courts’ reference to the fact that he had been involved in other proceedings at the same time, the applicant asserted that while it was true that he had been a party to several sets of proceedings he had never attended the court hearings in those cases and had always been represented by a lawyer.

39. The Government argued that the applicant had had every opportunity to take part in the hearings. He and his lawyer had been duly summoned to the court hearings and the Šibenik Municipal Court had ensured the presence of a doctor, as required by the medical expert reports. There had therefore been no reason for the applicant not to appear. The Government pointed out that the medical expert reports had indicated that the applicant had been suffering from health problems of a temporary nature and not that he was permanently unable to attend court hearings. The report of 19 June 2007 had therefore indicated that the applicant could attend the court hearings if the necessary medical support was available. In the Government’s view, it had been for the domestic courts to assess whether there had been a good reason for the applicant not to appear at the hearings and accordingly to take the necessary measures under applicable domestic law, which, given that the applicant was being tried as an accused under summary procedure, had allowed the court to hold a hearing in his absence. In particular, the trial court had had to conduct the proceedings before it efficiently and to prevent any unjustified obstruction of the process. It had therefore had the ability to refuse a request for the adjournment of the hearings, particularly when the circumstances had suggested that the applicant had decided not to appear. The Government considered that the applicant had attempted to delay the proceedings in order that the prosecution became time-barred. As to the fact that the applicant’s lawyer B.B. had not been summoned to the hearing of 19 December 2007, the Government pointed out that the applicant had engaged her services at the time when it had been obvious that she could not attend the hearings because she was on maternity leave and therefore considered that there had been no reason for the trial court to summon her to the hearing. Lastly, the Government pointed out that the criminal proceedings against the applicant, taken as a whole, had been fair.

2. The Court’s assessment

(a) General principles

40. The Court will examine the complaint under the provisions of paragraphs 1 and 3 of Article 6 taken together, which are to be seen as particular aspects of the right to a fair trial (see, for example, Krombach v. France, no. 29731/96, § 82, ECHR 2001‑II).

41. The Court notes at the outset that the present case is distinguishable from the cases in which the applicants were not informed of the criminal proceedings against them and where they were tried in absentia (see Goddi v. Italy, 9 April 1984, Series A no. 76; Colozza v. Italy, 12 February 1985, Series A no. 89; and Sejdovic v. Italy [GC], no. 56581/00, ECHR 2006‑II); or in which the applicant absconded and sought to evade trial (see Medenica v. Switzerland, no. 20491/92, ECHR 2001‑VI); and from those in which the applicants were served with notice of the date of the hearing but decided not to appear and later complained about the effectiveness of their legal representation at the hearing (see Poitrimol v. France, 23 November 1993, § 32, Series A no. 277‑A; Lala v. the Netherlands, 22 September 1994, § 30, Series A no. 297‑A; Pelladoah v. the Netherlands, 22 September 1994, § 37, Series A no. 297‑B; and Van Geyseghem v. Belgium [GC], no. 26103/95, § 28, ECHR 1999‑I).

42. In view of the arguments adduced by the domestic authorities (see paragraphs 24, 25 and 29 above) and submitted by the Government, the Court considers that the situation in the present case bears a certain resemblance to those examined by the Court in the cases of Ananyev and Idalov, in which the applicants were prevented from taking part in their respective trials on the grounds of their improper behaviour (see, mutatis mutandis, Ananyev v. Russia, no. 20292/04, § 43, 30 July 2009, and Idalov v. Russia [GC], no. 5826/03, § 175, 22 May 2012).

43. In the Idalov case the Court reiterated that while it is of paramount importance that a defendant in criminal proceedings should be present during his or her trial, proceedings held in the absence of the accused are not always incompatible with the Convention if the person concerned can subsequently obtain from a court which has tried him a fresh determination of the merits of the charge, in respect of both law and fact (see Idalov, cited above, § 170).

44. The proceedings as a whole may be said to have been fair if the defendant was allowed to appeal against the conviction in absentia and entitled to attend the hearing in the court of appeal entailing the possibility of a fresh factual and legal determination of the criminal charge (see Jones v. the United Kingdom (dec.), no. 30900/02, 9 September 2003).

45. Neither the letter nor the spirit of Article 6 of the Convention prevents a person from waiving of his own free will, either expressly or tacitly, the entitlement to the guarantees of a fair trial. However, if it is to be effective for Convention purposes, a waiver of the right to take part in the trial must be established in an unequivocal manner and be attended by minimum safeguards commensurate with its importance. Furthermore, it must not run counter to any important public interest. Nevertheless, before an accused can be said to have, through his conduct, implicitly waived an important right under Article 6 of the Convention, it must be shown that he could reasonably have foreseen the consequences of his conduct in this regard (see Idalov, cited above, §§ 172-173).

46. The Convention leaves Contracting States a wide discretion as regards the choice of the means calculated to ensure that their legal systems are in compliance with the requirements of Article 6. The Court’s task is to determine whether the standards required under Article 6 were met. In particular, the procedural means offered by domestic law and practice must be shown to be effective where a person charged with a criminal offence has neither waived his right to appear and to defend himself nor sought to evade trial (ibid., § 174).

47. Although not absolute, the right of everyone charged with a criminal offence to be effectively defended by a lawyer, assigned officially if need be, is one of the fundamental features of a fair trial (see Poitrimol, cited above, § 34). A person charged with a criminal offence does not lose the benefit of this right merely on account of not being present at the trial (see Mariani v. France, no. 43640/98, § 40, 31 March 2005). It is of crucial importance for the fairness of the criminal justice system that the accused be adequately defended, both at first instance and on appeal (see Ananyev, cited above, § 41).

(b) Application of these principles to the present case

48. In the instant case the trial was held in the applicant’s absence because the trial court found his failure to appear at the hearing abusive and thus refused to adjourn the hearing. At the same time, the applicant argued that he was not able to appear at the hearing owing to his state of health.

49. The Court notes that, relying on his state of health, the applicant asked the trial court to stay the proceedings until he had finished his medical treatment so that he could appear for trial in person (see paragraph 11 above). His arguments in that regard were supported by three medical expert reports of 30 May 2006, 13 September 2006 and 15 April 2007, which conclusively indicated that he was not able to appear in person for the hearings because he was suffering from heart arrhythmia and that a triggering factor such as stress could lead to an acute heart attack (see paragraphs 13, 16 and 18 above).

50. On the basis of these findings the trial court adjourned several hearings and on 23 April 2007 commissioned another medical report. This report indicated that there was a possibility that the applicant could appear at the hearing but only if medical back-up was available (see paragraph 20 above).

51. The trial court then summoned doctor A.S. to the hearings on 20 November and 19 December 2007. Although the trial court never informed the applicant that the doctor had been summoned, and although in fact doctor A.S. never appeared at the hearings, providing no reasons for his absence (see paragraphs 22 and 25 above), the trial court found the applicant’s absence from the hearing on 19 December 2007 to be abusive. It considered that the applicant’s absence was unjustified since, despite the medical back-up that had been arranged, he had failed to appear at the hearing and because at the same time he had been involved in other court proceedings (see paragraph 24 above). It therefore held the hearing in his absence and convicted him on charges of attempted grievous bodily harm (see paragraph 25 above).

52. The Court has already held that it is essential for the proper administration of justice that dignity, order and decorum be observed in the courtroom as the hallmarks of judicial proceedings. The flagrant disregard by a defendant of elementary standards of proper conduct neither can nor should be tolerated (see Ananyev, cited above, § 44; and Idalov, cited above, § 176). The Court does not find such flagrant disregard for the proper administration of justice by the applicant in the present case.

53. In this respect, the Court observes that the medical experts indicated that the applicant could only appear at the trial without endangering his life if the trial court ensured adequate medical back-up at the hearing. The Court therefore considers, noting that the Contracting States must exercise diligence in order to ensure that the rights guaranteed by Article 6 are enjoyed in an effective manner (see Colozza, cited above, § 28), that the mere summoning of a physician to the trial did not meet this requirement, necessary for the applicant’s effective participation in the trial. Even leaving aside the fact that a medical team as indicated in the expert report was not put in place, the physician who was summoned to the hearing never actually attended court nor provided any excuse for his absence.

54. Moreover, as the applicant pointed out in his appeal (see paragraph 27 above), he was never informed that the physician had been summoned to the trial, and thus his relying on the medical expert report indicating that his appearance in court could only be possible in the presence of a medical team in no way signified that he has waived his right to defend himself and to appear before the trial court (see, mutatis mutandis, Zana v. Turkey, 25 November 1997, § 70, Reports of Judgments and Decisions 1997‑VII).

55. The Court also notes that the trial court’s argument that the applicant had been involved in several other proceedings is unsubstantiated. That court provided no reference to the precise proceedings in question or the dates of or circumstances in which the hearings in those proceedings had been held, and neither did the Government furnish any evidence before the Court that the applicant had taken part in a trial in any other set of proceedings. In such circumstances, the applicant’s arguments submitted before the domestic authorities and before the Court (see paragraphs 26 and 38 above) that he had been a party to several proceedings but that he had never taken part in the trials does not appear frivolous and unconvincing.

56. In any event, the Court notes that even if the trial court considered that the applicant had abused his rights by failing to appear at the hearing, and given that the applicant’s lawyer had informed that court that she could no longer represent the applicant (see paragraph 22 above), it was incumbent on the trial court, under the relevant domestic law (see paragraph 34 above; Article 10 § 4 of the Code of Criminal Procedure), to appoint a legal aid lawyer to represent the applicant at trial. The law is clear that a person charged with a criminal offence does not lose the benefit of the right to be represented merely on account of not being present at the trial (see Sejdovic, cited above, § 91). However, the trial court failed to ensure that the applicant had legal representation, which meant that the applicant’s absence from the hearing prevented him from exercising both his right to be present at the trial and to be effectively legally represented thereby upsetting the equality of arms (compare Ananyev, cited above, § 46).

57. The Court must now determine whether the appeal court redressed the violation of the applicant’s right to take part in the trial hearing at first instance (see Idalov, cited above, § 179).

58. The Court observes that in Croatia the jurisdiction of appellate courts extends to both legal and factual issues. The Šibenik County Court thus had full power to review the case at its hearing and to consider all arguments of the parties (for further details of the system of appellate courts in Croatia, see Zahirović v. Croatia, no. 58590/11, §§ 58-60, 25 April 2013). However, the applicant and his defence lawyer were not able to take part in the hearing (see paragraph 29 above) and thus the appeal court failed to cure the defects in the proceedings caused by the trial court. In such circumstances, the only possible means of redressing the defects of the trial proceedings would have been for the appellate court to quash the verdict in its entirety and to refer the matter back for a hearing de novo. By not doing so, the appellate court failed to redress the violation of the applicant’s right to a fair trial (see Idalov, cited above, § 180).

59. The Court therefore finds that there has been a violation of Article 6 §§ 1 and 3 (c) of the Convention.

II. OTHER ALLEGED VIOLATIONS OF THE CONVENTION

60. Lastly, the applicant complained, relying upon Articles 6 § 3 (a), (b), (c) and (d), and 14 of the Convention, that he had not been properly informed of the charges against him, that he had not been represented by a lawyer of his own choosing, that he had not had an opportunity to question witnesses, and that he had been discriminated against.

61. In the light of all the material in its possession, and in so far as the matters complained of are within its competence, the Court considers that this part of the application does not disclose any appearance of a violation of the Convention. It follows that it is inadmissible under Article 35 § 3 as manifestly ill-founded, and must be rejected pursuant to Article 35 § 4 of the Convention.

III. APPLICATION OF ARTICLE 41 OF THE CONVENTION

62. Article 41 of the Convention provides:

“If the Court finds that there has been a violation of the Convention or the Protocols thereto, and if the internal law of the High Contracting Party concerned allows only partial reparation to be made, the Court shall, if necessary, afford just satisfaction to the injured party.”

A. Damage

63. The applicant claimed 10,000 euros (EUR) in respect of non-pecuniary damage.

64. The Government considered the applicant’s claim excessive, unfounded and unsubstantiated.

65. Having regard to all the circumstances of the present case, the Court accepts that the applicant suffered non-pecuniary damage which cannot be compensated for solely by the finding of a violation. Making its assessment on an equitable basis, the Court awards the applicant EUR 4,000 in respect of non-pecuniary damage, plus any tax that may be chargeable to him.

B. Costs and expenses

66. The applicant also claimed 42,758 Croatian kunas (HRK) for costs and expenses incurred before the domestic courts and for those incurred before the Court.

67. The Government considered the applicant’s claim unfounded and unsubstantiated.

68. According to the Court’s case-law, an applicant is entitled to the reimbursement of costs and expenses only in so far as it has been shown that these have been actually and necessarily incurred and are reasonable as to quantum. In the present case, regard being had to the documents in its possession and the above criteria, the Court considers it reasonable to award the sum of EUR 3,300 covering costs under all heads.

C. Default interest

69. The Court considers it appropriate that the default interest rate should be based on the marginal lending rate of the European Central Bank, to which should be added three percentage points.

FOR THESE REASONS, THE COURT, UNANIMOUSLY,

1. Declares the complaint under Article 6 §§ 1 and 3 (c) of the Convention concerning the applicant’s absence from the oral hearing admissible and the remainder of the application inadmissible;

2. Holds that there has been a violation of Article 6 §§ 1 and 3 (c) of the Convention;

3. Holds

(a) that the respondent State is to pay the applicant, within three months from the date on which the judgment becomes final in accordance with Article 44 § 2 of the Convention,, the following amounts, to be converted into Croatian kunas at the rate applicable at the date of settlement:

(i) EUR 4,000 (four thousand euros), plus any tax that may be chargeable, in respect of non-pecuniary damage;

(ii) EUR 3,300 (three thousand three hundred euros), plus any tax that may be chargeable to the applicant, in respect of costs and expenses;

(b) that from the expiry of the above-mentioned three months until settlement simple interest shall be payable on the above amounts at a rate equal to the marginal lending rate of the European Central Bank during the default period plus three percentage points;

4. Dismisses the remainder of the applicant’s claim for just satisfaction.

Done in English, and notified in writing on 13 February 2014, pursuant to Rule 77 §§ 2 and 3 of the Rules of Court.

Søren Nielsen Isabelle Berro-Lefèvre
Registrar President

Nema povezane prakse za ovu presudu.

Sažmi komentare

Komentari

Relevantni komentari iz drugih presuda

Član 6 | DIC | Bochan protiv Ukrajine br.2

Bočan protiv Ukrajine interesantna je jer podnositeljka ima pravo da "žalbu u svetlu vanrednih okolnosti" koja predstavlja posebni vanredni pravni lek u ukrajinskom pravu. Međutim, Vrhovni sud Ukrajine odbio je dati zahtev podnositeljke a svoju odluku obrazložio je na način koji nije u skladu sa zaključcima iz ranije presude Evropskog suda.

Ovime je ona onemogućena da koristi pravni lek raspoloživ u domaćem pravu, čime je povređeno pravo na pravično suđenje.

Član 6 | DIC | Cvetković protiv Srbije

Vrhovni sud Srbije je, na sednici održanoj 24.04.2008. godine, odlučujući o reviziji tužioca, izjavljenoj protiv presude Okružnog suda u Leskovcu, Gž. 860/07 od 26.04.2007, doneo rešenje kojim se ukida presuda Okružnog suda u Leskovcu i predmet vraća na drugostepeno odlučivanje o žalbama parničnih stranaka.

Rešenje Rev.II 1209/07, anonimizirano u skladu sa Pravilnikom, može se preuzeti sa adrese
ovde

Član 6 | DIC | Erkapić protiv Hrvatske

Presuda je povezana sa rešenjem Kzz 1212/2018 od 14.11.2018. Vrhovnog kasacionog suda, kojim se odbacuje kao nedozvolјen zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivlјenog Marka Ristića - advokata Aleksandra Milićevića, podnet protiv pravnosnažnih presuda Višeg suda u Beogradu K.br.9/2018 od 19.04.2018. godine i Apelacionog suda u Beogradu Kž1 578/18 od 05.07.2018. godine.

Presudom Višeg suda u Beogradu K.br.9/2018 od 19.04.2018. godine okrivlјeni M.R. oglašen je krivim zbog izvršenja krivičnog dela neovlašćena proizvodnja i stavlјanje u promet opojnih droga iz člana 246. stav 1. KZ za koje mu je utvrđena kazna zatvora u trajanju od 3 godine i 2 meseca, te mu je opozvana uslovna osuda izrečena presudom Trećeg osnovnog suda u Beogradu Spk.br.121/17 od 11.10.2017. godine i uzeta kao utvrđena kazna zatvora u trajanju od 8 meseci, pa je okrivlјeni osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 3 (tri) godine i 6 (šest) meseci u koju mu se uračunava vreme provedeno na zadržavanju i u pritvoru počev od 10.11.2017. godine do 19.04.2018. godine. Istom presudom prema okrivlјenom je izrečena mera bezbednosti oduzimanje predmeta i to opojne droge kanabis u neto iznosu od 421,02 grama. Okrivlјeni je obavezan da plati troškove krivičnog postupka u iznosu od 12.000,00 dinara i sudski paušal u iznosu od 20.000,00 dinara, a sve u roku od 15 dana od dana pravnosnažnosti presude.
Presudom Apelacionog suda u Beogradu Kž1 578/18 od 05.07.2018. godine odbijene su kao neosnovane žalbe Višeg javnog tužioca u Beogradu, okrivlјenog i njegovog branioca - advokata Aleksandra Milićevića, pa je potvrđena presuda Višeg suda u Beogradu K.br.9/2018 od 19.04.2018. godine.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde

Član 6 | DIC | Filips protiv Ujedinjenog Kraljevstva

Presuda je povezana sa presudom Kzz 1211/2018 od 28.11.2018. godine, Vrhovnog kasacionog suda, kojom se odbija kao neosnovan, zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivlјenog Ž.N., podnet protiv pravnosnažnih presuda Višeg suda u Beogradu K br. 247/15 od 06.11.2017. godine i Apelacionog suda u Beogradu Kž1 br. 132/18 od 31.05.2018. godine, u odnosu na bitne povrede odredaba krivičnog postupka iz člana 438. stav 1. tačka 9) i iz člana 438. stav 2. tačka 1) Zakonika o krivičnom postupku, te na povredu zakona iz člana 439. tačka 2) Zakonika o krivičnom postupku, dok se isti zahtev u ostalom delu odbacuje.

Presudom Višeg suda u Beogradu K br. 247/15 od 06.11.2017. godine, okrivlјeni je oglašen krivim zbog izvršenja krivičnog dela ubistvo u pokušaju iz člana 113. u vezi člana 30. KZ i krivičnog dela nedozvolјena proizvodnja, držanje, nošenje i promet oružja i eksplozivnih materija iz člana 348. stav 5. u vezi stava 1. KZ, pa pošto su mu primenom odredaba članova 56. i 57. KZ prethodno utvrđene pojedinačne kazne za svako od izvršenih krivičnih dela, i to za krivično delo iz člana 113. u vezi člana 30. KZ kazna zatvora u trajanju od tri godine, a za krivično delo iz člana 348. stav 5. u vezi stava 1. KZ kazna zatvora u trajanju od šest meseci, okrivlјeni je na osnovu člana 60. KZ osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od tri godine i tri meseca, u koju kaznu mu je uračunato vreme provedeno u pritvoru od 09.11.2013. godine do 19.05.2014. godine. Presudom Apelacionog suda u Beogradu Kž1 br. 132/18 od 31.05.2018. godine, odbijena je kao neosnovana žalba branioca okrivlјenog, a presuda Višeg suda u Beogradu K br. 247/15 od 06.11.2017. godine, potvrđena.

Presuda je dostupna u javnoj bazi sudske prakse ovde

Član 6 | DIC | Jelena Krstić protiv Srbije

Odluka je povezana sa rešenjem Ržk 3/17 od 27.02.2017. Apelacionog suda u Novom Sadu, kojim odbacuju kao neosnovane žalbe branioca okr. M.K. radi zaštite prava na suđenje u razumnom roku od 16.01.2017. god. i žalba branioca istog okr., pa se rešenje predsednika Višeg suda u Subotici R4K.3/16 od 19.01.2017.god. potvrđuje.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde

Član 6 | DIC | Lepojić protiv Srbije

Presuda se navodi u presudi Gž1 3533/2018 od 11.01.2019. godine Apelacionog suda u Beogradu, kojom se preinačuje presuda Prvog osnovnog suda u Beogradu P1.br.1882/18 od 2.7.2018.godine, u stavu prvom izreke, pa se odbija, kao neosnovan, tužbeni zahtev tužilјe kojim je tražila da se obaveže tužena da tužilјi na ime naknade štete zbog neisplaćenih troškova prevoza za dolazak na rad i odlazak sa rada za period od februara 2013.godine do marta 2015.godine isplati novčane iznose po mesecima, sa zateznom kamatom od dospelosti svakog pojedinačnog mesečnog iznosa do isplate.

U postupku žalbene kontrole ovaj sud je posebno imao u vidu stav izražen u praksi Evropskog suda za lјudska prava (presuda Evropskog suda za lјudska prava predmet “Lepojić protiv Srbije”, predstavka broj 13909/05), da su sudovi obavezani da primene pravila postupka izbegavajući kako preterani formalizam koji bi ugrozio pravičnost postupka, tako i preteranu fleksibilnost koja bi učinila bezvrednim (ništavim, beznačajnim), proceduralne zahteve predviđene zakonom.

Presuda je dostupna u javnoj bazi sudske prakse ovde

Član 6 | DIC | Ljajić protiv Srbije

Presuda je povezana sa presudom Gž rr 1/2018 od 22.02.2018. godine Apelacionog suda u Beogradu, kojom se odbija kao neosnovana žalba tužioca i potvrđuje presuda Višeg suda u Beogradu P rr 1 br.1/17 od 06.11.2017. godine.

Presudom Višeg suda u Beogradu P rr 1.br.1/17 od 06.11.2017. godine, prvim stavom izreke odbijen je tužbeni zahtev kojim je tužilac tražio da se naloži tuženoj da mu na ime naknade štete isplati iznos od 338.431.379,60 dinara, sa zakonskom zateznom kamatom od 05.11.2010. godine do isplate. Drugim stavom izreke naloženo je tužiocu da tuženoj naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 46.000,oo dinara.

Presuda je dostupna u javnoj bazi sudske prakse ovde

Član 6 | DIC | Maširević protiv Srbije

Vrhovni sud Srbije je, na sednici održanoj 24.10.2007. godine, odlučujući o reviziji tužioca, izjavljenoj protiv presude Okružnog suda u Novom Sadu, Gž. 967/2004 od 24.02.2005, doneo rešenje kojim se kao odbacije kao nedozvoljena revizija izjavljena protiv presude Okružnog suda u Novom Sadu i dopunske presude od 25.04.2007. godine.

Rešenje Rev.II 1209/07, anonimizirano u skladu sa Pravilnikom, može se preuzeti sa adrese
ovde

Član 6 | DIC | Milovanović protiv Srbije

Presuda se navodi u obrazloženju presude Gž 2334/2018 od 27.04.2018. godine Apelacionog suda u Beogradu, kojom se potvrđuje presuda Prvog osnovnog suda u Beogradu P br. 12479/14 od 30.01.2017. godine u stavu prvom izreke i u delu stava drugog izreke kojim je odbijen kao neosnovan tužbeni zahtev tužioca "AA" da se obaveže tužena Republika Srbija, Ministarstvo pravde da tužiocu na ime naknade zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku isplati još iznos od 8.200,00 evra u dinarskoj protivvrednosti po srednjem kursu NBS na dan isplate i u ovom delu žalbe tužene Republike Srbije, Ministarstvo pravde i tužioca "AA" odbijaju, kao neosnovane, a presuda se preinačava u preostalom delu stava drugog izreke tako što se obavezuje tužena Republika Srbija, Ministarstvo pravde da tužiocu "AA" na ime naknade zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku isplati još iznos od 1.200,00 evra u dinarskoj protivvrednosti po srednjem kursu NBS na dan isplate u roku od 15 dana od dostavlјanja otpravka presude.

Presuda je dostupna u javnoj bazi sudske prakse ovde

Član 6 | DIC | Nuhović i Kurtanović protiv Srbije

Presuda je povezana sa rešenjem R4g 23/2016 od 13.09.2016. godine Apelacionog suda u Novom Sadu, u postupku radi zaštite prava na suđenje u razumnom roku predlagača K.G.-Dž. iz S., kojim se utvrđuje da je predlagaču K.G.-Dž. povređeno pravo na suđenje u razumnom roku u predmetu Osnovnog suda u Somboru P. 506/11.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde

Član 6 | DIC | R. Kačapor i druge podnositeljke predstavke protiv Srbije

Presuda je povezana sa rešenjem Rev 3042/2019 od 25.10.2019. Vrhovnog kasacionog suda, kojim se odbacuje kao nedozvolјena revizija tužene izjavlјena protiv presude Višeg suda u Vranju Gž 3007/18 od 28.02.2019. godine.
Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde

Član 6 | DIC | R. Kačapor i druge podnositeljke predstavke protiv Srbije

Presuda je povezana sa rešenjem Rev 3100/2019 od 18.09.2019. Vrhovnog kasacionog suda, kojim se odbacuje kao nedozvolјena revizija tužene izjavlјena protiv presude Višeg suda u Vranju Gž 3400/18 od 29.03.2019. godine.
Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde

Član 6 | DIC | R. Kačapor i druge podnositeljke predstavke protiv Srbije

Presuda se navodi u obrazloženju rešenja Gž 1249/2013 od 22.04.2013. godine Apelacionog suda u Kragujevcu, kojim se ukida presuda Osnovnog suda u Kruševcu, Sudske jedinice u Brusu II-11 P. br. 1466/2012 od 30. januara 2013. godine i predmet vraća istom sudu na ponovno suđenje.
Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde

Član 6 | DIC | Simić protiv Srbije

Presuda je citirana u rešenju R4r 8/2016 od 22.02.2016. godine Apelacionog suda u Novom Sadu, kojim se utvrđuje da je predlagaču P.D. iz P. povređeno pravo na suđenje u razumnom roku u postupku koji se vodi pred Osnovnim sudom u Rumi pod. posl. br. 6P1. 153/2013. i nalaže se Osnovnom sudu u Rumi da preduzme odgovarajuće mere da se parnični postupak po tužbi predlagača u predmetu 6P1. 153/2013 okonča u najkraćem roku.

U konkretnom slučaju po oceni ovog suda neažurno postupanje prvostepenog suda propuštanjem da zakaže pripremno ročište u zakonom propisanom roku iz čl. 301. st. 1. ZPP-a (održano nakon 1 godine i 7 meseci od odgovora na tužbu) i u dalјnjem propuštanje zakazivanja ročišta za glavnu javnu raspravu u roku od 30 dana od dana održavanja pripremnog ročišta (održano nakon 4 meseca), sa ročištima na kojima nije izveden nijedan dokaz niti je odlučeno o dokaznim predlozima stranaka protivno članu 315. ZPP-a, uz odlaganje dva ročišta, kao i nepoštovanje utvrđenog vremenskog okvira i odlučivanja koja će dokazna sredstva da izvede na glavnoj raspravi primenom člana 308. stav 3. ZPP-a, isklјučivi su razlog za dugotrajnost postupka po oceni ovog suda, pa i u situaciji kada postupak traje kraće od tri godine a nije doneta prvostepena presuda u konkretnom slučaju dve godine i šest meseci postoji povreda prava na suđenje u razumnom roku. Naime, u konkretnom slučaju u pitanju je spor iz radnog odnosa radi poništaja rešenja o otkazu ugovora o radu koji je po svojoj prirodi hitan i od egzistencijalnog značaja za tužioca, pa iako je u pitanju relativno složen postupak koji traži izvođenje odgovarajućih dokaza izloženo neažurno postupanje suda bez opravdanih razloga i doprinosa predlagača dugotrajnosti postupka protivno zakonom utvrđenim rokovima vodi povredi prava na koju osnovano ukazuje predlagač.

Prilikom zauzimanja ovakvog stava ovaj sud je cenio i praksu Evropskog suda za lјudska prava prema kojoj samo ona kašnjenja i odugovlačenja koja se mogu pripisati sudovima i drugim državnim organima mogu dovesti do zaklјučka o nepoštovanju prava na suđenje u razumnom roku (presuda Evropskog suda za lјudska prava Proszak protiv Polјske, od 16. decembra 1997. godine, stav 40.), ovaj Apelacioni sud je ocenio da se opisano postupanje prvostepenog suda u periodu od tužbe do podnošenja zahteva predlagača može smatrati neefikasnim i nedelotvornim, budući da je sud u toku celokupnog trajanja označenog dela postupka nije preduzimao radnje u cilјu raspravlјanja spornih činjenica i okončanja spora. Isti stav iskazan je i u Ustavnoj odluci br. Už-1971/2015 od 11.06.2015. godine.

Na potvrdu ovog stava ukazuje kako praksa suda u Strazburu (Čižiškova protiv Srbije od 19.01.2010. godine, Simić protiv Srbije od 24.11.2009. godine, Stanković protiv Srbije od 16.12.2008. godine), tako i praksa Ustavnog suda RS u većem broju svojih odluka (Už-779/2011 od 10.07.2013. godine, Už-2205/2013 od 18.06.2013. godine i Už-1838/2013 od 11.06.2015. godine).

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde

Član 6 | DIC | Stanković i Trajković protiv Srbije

Presuda je povezana sa presudom Rev 1540/2010 od 10.03.2010. godine, Vrhovnog kasacionog suda, kojom se odbija kao neosnovana revizija tužilaca izjavlјena protiv presude Okružnog suda u Beogradu Gž.1537/08 od 04.03.2009. godine.

Delimičnom presudom Prvog opštinskog suda u Beogradu P.8335/06 od 03.10.2007. godine, stavom prvim izreke je obavezana tužena da tužiocima na ime duševnih bolova zbog smrti roditelјa isplati svakom tužiocu po 800.000,00 dinara, sa zakonskom zateznom kamatom od 03.10.2007. godine do isplate. Stavom drugim izreke konstatovano je da će po zahtevu za naknadu materijalne štete u vidu izgublјenog izdržavanja za tužilјu GG kao i o zahtevu za naknadu troškova postupka biti odlučeno po pravnosnažnosti delimične presude. Stavom trećim izreke tužioci su oslobođeni od obaveze plaćanja takse na tužbu i odluku, koji padaju na teret budžetskih sredstava suda. Presudom Okružnog suda u Beogradu Gž.1537/08 od 04.03.2009. godine, preinačena je delimična presuda Prvog opštinskog suda u Beogradu P.8335/06 od 03.10.2007. godine, u stavu prvom izreke i odbijen tužbeni zahtev tužilaca kojim je traženo da se obaveže tužena da im na ime naknade nematerijalne štete zbog smrti roditelјa i to oca ĐĐ i majke EE isplati svakom po 800.000,00 dinara, sa zakonskom zateznom kamatom na pojedinačne iznose od 03.10.2007. godine do konačne isplate, kao neosnovan.

Prema utvrđenom činjeničnom stanju, roditelјi tužilaca ĐĐ i EE su pravnosnažnim rešenjem Opštinskog suda u Đakovici od 15.09.2006. godine proglašeni umrlim 11.06.1999. godine, kada su bili oteti iz kuće u selu ..., na području AP Kosova i Metohije. Kod ovako utvrđenog činjeničnog stanja pravilno je drugostepeni sud preinačenjem prvostepene presude primenio materijalno pravo, kada je tužbeni zahtev tužilaca za naknadu nematerijalne štete zbog smrti roditelјa, odbio.

Presuda je dostupna u javnoj bazi sudske prakse ovde

Član 6 | DIC | Stanković i Trajković protiv Srbije

Presuda je povezana sa rešenjem Rev1 28/2013 od 19.04.2013. godine, Vrhovnog kasacionog suda, kojim se usvaja revizija tužilaca, pa se ukida presuda Okružnog suda u Beogradu Gž 1537/08 od 04.03.2009. godine i predmet ustupa Apelacionom sudu u Beogradu na ponovno suđenje.

Prvi opštinski sud u Beogradu, delimičnom presudom P 8335/06 od 03.10.2007. godine, stavom prvim izreke, obavezao je tuženu da plati tužiocima na ime duševnih bolova zbog smrti roditelјa i to oca ĐĐ i majke EE, po 800.000,00 dinara, sa zakonskom zateznom kamatom od 03.10.2007. godine, pa do isplate. U stavu drugom izreke, konstatovao je, da će o zahtevu za naknadu materijalne štete, izgublјenog izdržavanja za tužilјu GG, kao i o zahtevu za naknadu troškova postupka biti odlučeno naknadno po pravnosnažnosti delimične presude. Stavom trećim izreke, oslobodio je tužioce obaveze plaćanja takse na tužbu i odluku, pa isti padaju na teret budžetskih sredstava suda.
Okružni sud u Beogradu, presudom Gž 1537/08 od 04.03.2009. godine, preinačio je delimičnu presudu Prvog opštinskog suda u Beogradu P 8335/06 od 03.10.2007. godine, u stavu prvom izreke, tako što je odbio kao neosnovan tužbeni zahtev tužilaca, kojim su tražili da se obaveže tužena da im na ime naknade nematerijalne štete za duševne bolove zbog smrti roditelјa i to oca ĐĐ i majke EE plati po 800.000,00 dinara, sa zakonskom zateznom kamatom na svaki pojedinačni iznos, počev od 03.10.2007. godine pa do konačne isplate. Protiv pravnosnažne presude donesene u drugom stepenu, tužioci su izjavili reviziju, zbog pogrešne primene materijalnog prava.

Vrhovni kasacioni sud, presudom Rev 1540/10 od 10.03.2010. godine, odbio je kao neosnovanu reviziju tužilaca, izjavlјenu protiv presude Okružnog suda u Beogradu Gž 1537/08 od 04.03.2009. godine. Ustavni sud Srbije, odlukom Už 2786/2010 od 28.06.2012. godine, stavom prvim izreke, usvojio je ustavnu žalbu AA, BB, VV, GG i DD, izjavlјenu protiv presude Vrhovnog kasacionog suda Rev 1540/10 od 10.03.2010. godine i utvrdio da su podnosiocima ustavne žalbe povređena prava na naknadu štete iz člana 35. stav 2. Ustava

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde

Član 6 | DIC | Stanković protiv Srbije

Član 6 | DIC | Vidas protiv Hrvatske

Presuda je povezana sa rešenjem Rev 3108/2019 od 25.10.2019. godine, Vrhovnog kasacionog suda, kojim se odbacuje kao nedozvolјena revizija tužene izjavlјena protiv presude Višeg suda u Vranju Gž 3220/18 od 04.03.2019. godine i odbijaju se zahtevi stranaka za naknadu troškova postupka po reviziji.

Presudom Osnovnog suda u Vranju Prr1 303/17 od 21.03.2018. godine, stavom prvim izreke obavezana je tužena da isplati tužiocu na ime naknade imovinske štete izazvane povredom prava na suđenje u razumnom roku u predmetu Opštinskog suda, sada Osnovnog suda u Vranju I 234/17 novčane iznose navedene u ovom stavu izreke, sa zakonskom zateznom kamatom na svaki novčani iznos počev od označenih datuma pa do isplate. Stavom drugim izreke odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtev kojim je tužilac tražio da se obaveže tužena da mu na dosuđeni iznos troškova izvršnog postupka plati zakonsku zateznu kamatu. Presudom Višeg suda u Vranju Gž 3220/18 od 04.03.2019. godine, stavom prvim izreke odbijena je kao neosnovana žalba tužene i potvrđena presuda Osnovnog suda u Vranju Prr1 303/17 od 21.03.2018. godine u stavovima prvom i trećem izreke. Stavom drugim izreke odbijeni su zahtevi stranaka za naknadu troškova drugostepenog postupka.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde

Član 6 | DIC | Y protiv Slovenije

Presuda je povezana sa rešenjem R4k br. 18/15 od 17.06.2015. godine Apelacionog suda u Novom Sadu, kojim se odbija zahtev predlagača K.B. iz B.P. za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku u postupku pred Osnovnim sudom u Loznici kao neosnovan.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde.

Presuda je međutim značajnija u pogledu pravnog stava koji se odnosi na ispitivanje svedoka, budući da je maloletna osoba agresivno ispitivana od strane optuženog čime je sekundarno viktimizovana.

Član 6 | DIC | Živaljević protiv Crne Gore

Presuda je povezana sa presudom Gž 2108/18 od 09.08.2018. Apelacionog suda u Nišu, kojim se odbija žalba tuženog Grada Niša i potvrđuje presuda Višeg suda u Nišu 6P 1566/17 od 30.11.2017. godine u stavu prvom i drugom izreke i presuda ukida u trećem stavu i predmet vraća prvostepenom sudu na ponovno odlučivanje u ovom delu.

Presuda je dostupna u javnoj bazi sudske prakse ovde

Član 6-1 | DIC | Anđelković protiv Srbije

Presuda je povezana sa rešenjem R4r 1/2017 od 06.03 2017. godine Apelacionog suda u Novom Sadu, kojim se predlagačima određuje naknada zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde

Član 6-1 | Bojan Ikić | Anđelković protiv Srbije

Presuda se poziva u žalbi koju je Upravnom sudu podneo žalilac protiv rešenja Republičke izborne komisije.\r\nŽalilac osporava zakonitost ožalbenog rešenja iz svih zakonskih razloga, ukazujući na povrede prava iz člana 32. Ustava Republike Srbije, u smislu paušalne primene prava, suprotno presudi Evropskog suda za lјudska prava Anđelković v. Srbija i na povrede prava na pravno sredstvo iz člana 36. Ustava Republike Srbije, u smislu nedelotvornosti prigovora.\r\nUpravni sud je presudom broj 4 Už 2755/20 od 4.7.2020. usvojio žalbu i poništio rešenje Republičke izborne komisije.\r\nPresuda je dostupna u javnoj bazi sudske prakse na ovde

Član 6-1 | DIC | Blagojević protiv Srbije

Presuda je povezana sa rešenjem Rž g 5/2016 od 31.10.2016. Apelacionog suda u Novom Sadu, kojim se žalba predlagača se usvaja, pa se rešenje Višeg suda u Sremskoj Mitrovici posl. br. R4p. 4/16 od 8.8.2016. godine preinačuje tako što se utvrđuje da je predlagaču V.Đ. u postupku koji se vodi pred Višim sudom u Sremskoj Mitrovici pod posl. brojem P.32/16 povređeno pravo na suđenje u razumnom roku i nalaže Višem sudu u Sremskoj Mitrovici da navedeni postupak okonča u roku od 4 meseca od dana prijema ovog rešenja.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde

Član 6-1 | DIC | Blagojević protiv Srbije

Presuda je povezana sa rešenjem Rž g 6/2018 od 01.06.2018. Apelacionog suda u Beogradu, kojim se odbija kao neosnovana žalba predlagača i potvrđuje rešenje Višeg suda u Beogradu R4p.8/18 od 20.03.2018.godine

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde

Član 6-1 | DIC | Blagojević protiv Srbije

Presuda je povezana sa presudom Gž rr 4/2018 od 05.04.2018. Apelacionog suda u Beogradu, kojom se preinačava presuda Prvog osnovnog suda u Beogradu Prr br.69/17 od 13.12.2017. godine u stavu drugom izreke pa se obavezuje tužena Republika Srbija – Treći osnovni sud u Beogradu da tužilјi AA na ime naknade nematerijalne štete zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku isplati presudom navedenu nadoknadu.

Presuda je dostupna u javnoj bazi sudske prakse ovde

Član 6-1 | DIC | Borović i drugi protiv Srbije

Presuda se navodi u rešenju Gž rr 18/2018 od 12.07.2018. godine Apelacionog suda u Nišu, kojim se ukida presuda Osnovnog suda u Leskovcu 22Prr.641/17 od 21.03.2018. godine u stavu drugom, trećem i četvrtom izreke i u tom delu predmet vraća istom sudu na ponovno suđenje.

Prvostepeni sud u pogledu neimovinske štete, kao satisfakcije tužiocu, ne daje dovolјne i jasne razloge za dosuđenu visinu iste od 400 evra, s obzirom da se pozvao na činjenicu da je postupak stečaja, u kome je tužilac prijavio svoje potraživanje, trajao više godina i da je, pri tome, konstatovao da je to potraživanje za tužioca imalo posebni značaj, jer se radilo o isplati zarade. U konkretnom slučaju prvostepeni sud se u pobijanoj presudi nije rukovodio kriterijumima iz odredbe čl 4. Zakona o zaštiti prava na suđenje u razumnom roku, jer prilikom odlučivanja nije cenio to što je stečajnom postupku, po osnovu koga je tužiocu utvrđena povreda prava, prethodio parnični postupak pred Opštinskim sudom u Leskovcu, a zatim i postupak izvršenja, koji su trajali od 2004 do 2009. godine, kada je otvaren stečajni postupak nad preduzećem u kome je tužilac radio, Elektroindustrija „RUL“ AD, a što je, do okončanja stečajnog postupka decembra 2016 godine, ukupno 12 godina. Takođe, nije cenio ni činjenicu, a koja proističe iz rešenja predsednika Privrednog suda u Leskovcu, da na strani tužioca nije bilo doprinosa za odugovlačenje postupka. (Presuda Međunarodnog suda u Strazburu Stošić protiv Srbije, predstavka 64931/10, Savić protiv Srbije, Borović i dr. protiv Srbije).

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde

Član 6-1 | DIC | Buj protiv Hrvatske

Presuda je povezana sa rešenjem R4g 11/15 od 04.03.2015. Apelacionog suda u Novom Sadu, kojim se odbija zahtev podnosioca zahteva D. B. iz B. C. kojim je tražio da se utvrdi da mu je u predmetu Osnovnog suda u Loznici P.1040/14 i predmetu Višeg suda u Šapcu Gž 886/14 povređeno pravo na suđenje u razumnom roku kao i zahtev da se obaveže prvostepeni sud da u roku od 15 dana od dana prijema odluke zaklјuči glavnu raspravu i donese presudu kojom će odlučiti o postavlјenom zahtevu, te se odbija zahtev za isplatu troškova sastava zahteva za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde

Član 6-1 | DIC | Buj protiv Hrvatske

Presuda je povezana sa rešenjem R4g 18/2016 od 10.05.2016. godine, Apelacionog suda u Novom Sadu, kojim se odbija zahtev predlagača L.M., kojim je tražio da se utvrdi da je njemu povređeno pravo na suđenje u razumnom roku u ostavinskom postupku iza pok. L.S., u predmetu Osnovnog suda u Novom Sadu O.5460/14 i odredi rok u kome će se doneti odluka, te odredi novčana naknada predlagaču zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde

Član 6-1 | DIC | Burdov protiv Rusije (br.2)

Presuda je povezana sa presudom Rž g 9/2019 od 27.06.2019. Vrhovnog kasacionog suda, kojom se odbija kao neosnovana žalba predlagača, pa se potvrđuje rešenje Višeg suda u Novom Pazaru R4 I br.7/2019 od 20.05.2019. godine, u stavu trećem izreke i odbija zahtev predlagača za naknadu troškova postupka.

Rešenjem Višeg suda u Novom Pazaru R4 I br.7/2019 od 20.05.2019. godine, usvojen je zahtev podnosilaca i utvrđeno da je u izvršnom postupku koji se vodio pred Osnovnim sudom u Novom Pazaru I br.692/04 (novi broj I 1773/11) povređeno pravo podnosioca zahteva na suđenje u razumnom roku zajemčeno članom 32. stav 1. Ustava Republike Srbije. Stavom drugim izreke utvrđeno je pravo podnosilaca zahteva na primerenu naknadu u iznosu od 30.000,00 dinara koja će se isplatiti iz budžetskih sredstava Republike Srbije opredelјenih za rad sudova u roku od tri meseca od dana podnošenja zahteva stranke. Odbijen je zahtev podnosilaca za primerenu naknadu za veći iznos od dosuđenog u stavu dva izreke rešenja do traženog iznosa od 2.000 evra u dinarskoj protivvrednosti.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde

Član 6-1 | DIC | Čižková protiv Srbije

Član 6-1 | DIC | Cvetković protiv Srbije

Presuda je povezana sa rešenjem R4r 22/2016 od 28. 10. 2016. Apelacionog suda u Novom Sadu, kojim se odbija prigovor radi ubrzanja postupka i utvrđenja povrede prava na suđenje u razumnom roku u postupku koji je vođen pred Osnovnim sudom u Novom Sadu pod poslovnim brojem P1.3/14.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde

Član 6-1 | DIC | Cvetković protiv Srbije

Presuda je povezana sa rešenjem Rev 3041/2019 od 05.09.2019. godine, Vrhovnog kasacionog suda, kojim se odbacuje kao nedozvolјena revizija tužene izjavlјena protiv presude Višeg suda u Vranju Gž 1869/18 od 26.11.2018. godine.

Presudom Osnovnog suda u Vranju Prr1 143/17 od 19.01.2018. godine, stavom prvim izreke, obavezana je tužena da tužiocu AA plati na ime naknade imovinske štete izazvane povredom prava na suđenje u razumnom roku u predmetu Opštinskog, sada Osnovnog suda u Vranju I 629/17 (raniji I 994/09 i I 1266/03) i to na ime glavnog duga zbog neisplaćene naknade zarade za vreme bolovanja i po osnovu razlike zarade iznose za period navedene u tom stavu izreke, zbog neisplaćenog regresa za 2001. godinu i 2002. godinu u traženim iznosima, sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom i na ime troškova parničnog postupka i izvršnog postupka. Stavom drugim izreke je obavezana tužena da tužiocu BB plati na ime naknade imovinske štete izazvane povredom prava na suđenje u razumnom roku u istom predmetu i to na ime glavnog duga zbog neisplaćene razlike zarade pojedinačne iznose navedene u tom stavu izreke, zbog neisplaćenog regresa za 2001. i 2002. godinu u traženom iznosu i na ime troškova parničnog i izvršnog postupka, a stavom trećim izreke je obavezana tužena da tužiocima naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 25.500,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od dana izvršnosti odluke do isplate.
Viši sud u Vranju je, presudom Gž 1869/18 od 26.11.2018. godine, stavom prvim izreke odbio kao neosnovanu žalbu tužene i potvrdio prvostepenu presudu, a stavom drugim izreke je odbio kao neosnovan zahtev tužene za naknadu troškova drugostepenog postupka.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde

Član 6-1 | DIC | Dejan Živojinović protiv Srbije

Odluka je povezana sa rešenjem R4-r 20/16 od 20.07.2016. godine Apelacionog suda u Novm Sadu, kojom se odbija zahtev predlagača od 09.03.2015. godine za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku kao neosnovan

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde

Član 6-1 | DIC | Dejan Živojinović protiv Srbije

Odluka je povezana sa rešenjem R4r 24/2016 od 06. 02. 2017. godine Apelacionog suda u Novm Sadu, kojom se prigovor predlagača V.Ž. od 20.12.2016. godine radi utvrđenja povrede prava na suđenje u razumnom roku i ubrzanja postupka u predmetu Apelacionog suda u Novom Sadu posl. br. Gž1. 3664/16 odbija se kao neosnovan.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde

Član 6-1 | DIC | Dobrić protiv Srbije

Presuda je povezana sa rešenjem Rev 1242/2011 od 01.12.2011. Vrhovnog kasacionog suda, kojim se odbacuje kao nedozvolјena revizija tužilaca, izjavlјena protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž broj 1687/10 od 07.07.2010. godine.

Presudom Drugog opštinskog suda u Beogradu P br.6028/2006 od 14.05.2008. godine, odbijen je tužbeni zahtev tužilaca kojim su tražili da se obaveže tužena da im isplati na ime naknade nematerijalne štete zbog pretrplјenih duševnih bolova zbog pogibije bliskog srodnika i to: tužilјi AA, supruzi pok GG, iznos od 350.000,00 dinara, tužilјi VV, ćerki pok. GG, iznos od 400.000,00 dinara, i tužiocu BB, sinu pok. GG iznos od 400.000,00 dinara, odnosno ukupno 1.150.000,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom počev od dana presuđenja pa do isplate kao i da naknade troškove parničnog postupka kao neosnovan.

Presudom Apelacionog suda u Beogradu Gž 1687/10 od 07.07.2010. godine, odbijena je žalba tužilaca kao neosnovana i potvrđena presuda Drugog opštinskog suda u Beogradu.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde

Član 6-1 | DIC | Gallardo Sanchez protiv Italije

Presuda je povezana sa rešenjem R4r 10/2017 od 04. 09. 2017. Apelacionog suda u Kragujevcu, kojim se usvaja prigovor podnosioca AA u delu kojim je tražio da se utvrdi da mu je povređeno pravo na suđenje u razumnom roku i utvrđuje se da je podnosiocu povređeno pravo na suđenje u razumnom roku u predmetu Osnovnog suda u Čačku P1-318/15 (predmet Gž1-3539/16 u Apelacionom sudu u Kragujevcu).

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde

Član 6-1 | DIC | Grujović protiv Srbije

Presuda je povezana sa rešenjem Ržk br. 5/18 od 13.04.2018. godine Apelacionog suda u Novom Sadu, kojim se odbija žalba punomoćnika predlagača AA, izjavlјena protiv rešenja Višeg suda u Novom Sadu br. R4k 6/17 te se navedeno rešenje Višeg suda u Novom Sadu potvrđuje.

Rešenjem Višeg suda u Novom Sadu br. R4K 6/17 od 19.02.2018.god., odbijen je prigovor AA podnet 19.12.2017.god. na dužinu trajanja predkrivičnog postupka br.Kt-464/2016 VJT u Novom Sadu koji se vodi po krivičnoj prijavi od 20.12.2016.god. sa dopunama 4.01.2017.god. i 27.01.2017.god. Protiv navedenog rešenja žalbu je izjavila predlagač AA, s predlogom da Apelacioni sud u Novom Sadu, predsednik suda, žalbu usvoji i preinači prvostepeno rešenje iz razloga nepotpuno i netačno utvrđenog činjeničnog stanja, jer samo na osnovu pozitivnog rešenja po žalbi i mera koje će, u tom slučaju, doneti neposredno viši javni tužilac, po oceni predlagača u žalbi, postoji šansa da sud u zakonskom roku primenom krivičnog zakona potvrdi ili opovrgne njene tvrdnje.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde.

Član 6-1 | DIC | Hornsby protiv Grčke

Presuda je povezana sa rešenjem Rev 3049/2019 od 02.10.2019. godine, Vrhovnog kasacionog suda, kojim se odbacuje kao nedozvolјena revizija tužene izjavlјena protiv presude Višeg suda u Vranju Gž 2372/18 od 14.03.2019. godine.

Pravnosnažnom presudom Višeg suda u Vranju Gž 2372/18 od 14.03.2019. godine, odbijena je kao neosnovana žalba tužene i potvrđena presuda Osnovnog suda u Vranju Prr1 8/18 od 03.04.2018. godine, kojom je tužena obavezana da tužiocu na ime novčanog obeštećenja za imovinsku štetu izazvanu povredom prava na suđenje u razumnom roku u predmetu Opštinskog, sada Osnovnog suda u Vranju I 383/05, na ime razlike zarade, regresa, troškova parničnog postupka i troškova izvršnog postupka plati iznose bliže navedene u izreci prvostepene presude, sa pripadajućom kamatom, i troškove postupka od 13.500,00 dinara, sa kamatom od izvršnosti do isplate.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde

Član 6-1 | DIC | Hornsby protiv Grčke

Presuda je povezana sa rešenjem Rev 3036/2019 od 18.09.2019. godine, Vrhovnog kasacionog suda, kojim se odbacuje kao nedozvolјena revizija tužene izjavlјena protiv presude Višeg suda u Vranju Gž 2698/18 od 15.04.2019. godine.

Pravnosnažnom presudom Višeg suda u Vranju Gž 2698/18 od 15.04.2019. godine, stavom prvim izreke, odbijena je kao neosnovana žalba tužene i potvrđena presuda Osnovnog suda u Vranju Prr1 122/18 od 22.03.2018. godine. Tom presudom obavezana je tužena da tužilјi na ime naknade imovinske štete izazvane povredom prava na suđenje u razumnom roku u predmetu Osnovnog suda u Vranju I 506/05, na ime razlike zarade i naknade zarade, regresa, troškova parničnog i izvršnog postupka isplati iznose bliže označene u tom stavu izreke, sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, kao i na ime naknade troškova postupka iznos od 13.500,00 dinara, sa zakonskom kamatom od izvršnosti do isplate.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde

Član 6-1 | DIC | Hornsby protiv Grčke

Presuda je povezana sa rešenjem Rev 3011/2019 od 05.09.2019. godine, Vrhovnog kasacionog suda, kojim se odbacuje kao nedozvolјena revizija tužene izjavlјena protiv presude Višeg suda u Vranju Gž 4222/18 od 20.05.2019. godine.

Presudom Osnovnog suda u Vranju Prr1.br. 154/18 od 03.07.2018. godine, stavom prvim izreke, obavezana je tužena da tužilјi isplati na ime naknade imovinske štete izazvane povredom prava na suđenje u razumnom roku u predmetu Osnovnog (ranije Opštinskog) suda u Vranju I.br.1816/09, sada I.br.644/17 i to na ime nenaplaćene zarade i naknade zarade i drugih potraživanja po Sporazumu o regulisanju međusobnih prava i obaveza, sa zakonskom zateznom kamatom počev od 01.07.2008. godine do isplate, na ime troškova parničnog postupka, i na ime troškova izvršnog postupka po rešenju Opštinskog suda u Vranju I.br.1816/09 od 12.11.2009. godine. Stavom drugim izreke, odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtev tužilјe u delu kojim je tražila da se obaveže tužena da joj na ime troškova izvršnog postupka isplati iznos od još 4.182,00 dinara sa traženom zakonskom zateznom kamatom, kao i iznos od 6.000,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom počev od 24.05.2017. godine do isplate, a po zaklјučku I.br.644/17 od 24.05.2017. godine i isplatu zakonske zatezne kamate na dosuđeni iznos od 3.600,00 dinara počev od 12.11.2009. godine do isplate. Stavom trećim izreke, obavezana je tužena da tužilјi nadoknadi troškove parničnog postupka.

Presudom Višeg suda u Vranju Gž 4222/18 od 20.05.2019. godine, stavom prvim izreke, odbijena je kao neosnovana žalba tužene i potvrđena presuda Osnovnog suda u Vranju Prr1.br. 154/18 od 03.07.2018. godine u stavu prvom i trećem izreke. Stavom drugim izreke, odbijeni su zahtevi stranaka za naknadu troškova drugostepenog postupka.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde

Član 6-1 | DIC | Hornsby protiv Grčke

Presuda je povezana sa rešenjem Rev 3107/2019 od 12.09.2019. godine, Vrhovnog kasacionog suda, kojim se odbacuje kao nedozvolјena revizija tužene izjavlјena protiv presude Višeg suda u Vranju Gž 4266/18 od 20.05.2019. godine.

Presudom Osnovnog suda u Vranju Prr1 217/18 od 24.04.2018. godine, stavom prvim izreke, obavezana je tužena Republika Srbija - Visoki savet sudstva - Osnovni sud u Vranju da tužilјi AA iz ... plati na ime naknade imovinske štete izazvane povredom prava na suđenje u razumnom roku u predmetu Opštinskog suda, sada Osnovnog suda u Vranju I 714/17 novčane iznose na ime razlike zarade i naknade zarade, kao i troškove vođenog parničnog i izvršnog postupka, bliže navedene u ovom stavu izreke sa zakonskom zateznom kamatom počev od označenih datuma pa do isplate. Stavom drugim izreke, obavezana je tužena da isplati tužilјi na ime naknade troškova parničnog postupka iznos od 13.500,00 dinara, sa zakonskom zateznom kamatom od izvršnosti presude do isplate.

Presudom Višeg suda u Vranju Gž 4266/18 od 20.05.2019. godine, stavom prvim izreke, odbijena je kao neosnovana žalba tužene i potvrđena presuda Osnovnog suda u Vranju Prr1 217/18 od 24.04.2018. godine. Stavom drugim izreke, odbijeni su kao neosnovani zahtevi parničnih stranaka za naknadu troškova drugostepenog postupka.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde

Član 6-1 | DIC | Hornsby protiv Grčke

Presuda je povezana sa rešenjem Rev 3115/2019 od 18.09.2019. godine, Vrhovnog kasacionog suda, kojim se odbacuje kao nedozvolјena revizija tužene izjavlјena protiv presude Višeg suda u Vranju Gž 3604/18 od 15.04.2019. godine.

Presudom Osnovnog suda u Vranju Prr1 153/18 od 21.05.2018. godine, u stavu prvom izreke obavezana je tužena da tužilјi plati na ime novčanog obeštećenja za imovinsku štetu koja joj je izazvana povredom prava na suđenje u razumnom roku u predmetu Opštinskog (sada Osnovnog) suda u Vranju I br. 47/09 po osnovu razlike zarade i naknade zarade za traženi period i na ime regresa za traženi period, iznose i sa zateznom kamatom po datumima dospeća bliže navedenim u izreci i na ime troškova izvršnog postupka po rešenju Opštinskog suda u Vranju I br. 47/09 od 14.01.2009. godine. Stavom drugim izreke odbijen je deo tužbenog zahteva tužilјe za traženu naknadu imovinske štete u vidu troškova izvršnog postupka za veći iznos od dosuđenog iznosa pa do traženog iznosa sa pripadajućom kamatom. Stavom trećim izreke obavezana je tužena da tužilјi na ime troškova parničnog postupka plati iznos od 13.500,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od dana izvršnosti presude pa do isplate.

Viši sud u Vranju je presudom Gž 3604/18 od 15.04.2019. godine odbio kao neosnovanu žalbu tužene i potvrdio presudu Osnovnog suda u Vranju Prr1 153/18 od 21.05.2018. godine u stavu prvom i trećem izreke. Odbijeni su zahtevi tužilјe i tužene za naknadu troškova drugostepenog postupka.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde

Član 6-1 | DIC | Hornsby protiv Grčke

Presuda je povezana sa rešenjem Rev 3082/2019 od 02.10.2019.. godine, Vrhovnog kasacionog suda, kojim se odbacuje kao nedozvolјena revizija tužene izjavlјena protiv presude Višeg suda u Vranju 4949/18 od 07.05.2019. godine.

Presudom Osnovnog suda u Vranju Prr.1. 89/17 od 07.09.2018. godine, obavezana je tužena da tužilјi plati na ime novčanog obeštećenja za imovinsku štetu izazvanu povredom prava na suđenje u razumnom roku u predmetu Opštinskog a sada Osnovnog suda u Vranju I 1039/09; i troškova parničnog postupka, sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom kao u izreci prvostepene presude i troškove izvršnog postupka, dok je stavom drugim izreke, odbijen zahtev za isplatu kamate na dosuđene troškove izvršnog postupka. Stavom trećim izreke, obavezana je tužena da tužilјi na ime troškova parničnog postupka isplati iznos od 25.500,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od izvršnosti do isplate.

Presudom Višeg suda u Vranju Gž 4949/18 od 07.05.2019. godine, stavom prvim izreke, odbijena je kao neosnovana žalba tužene i potvrđena prvostepena presuda u stavu prvom i trećem izreke. Stavom drugim izreke preinačena je prvostepena presuda u pogledu odluke o kamati na glavno potraživanje pa je tužena obavezana da na iznos glavnog potraživanja od 607,28 evra plati kamatu po stopi koju određuje Evropska centralna banka, počev od 01.01.2007. godine, u dinarskoj protivvrednosti na dan isplate prema srednjem kursu Narodne banke Srbije, odbijen je zahtev tužene za naknadu troškova drugostepenog postupka.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde

Član 6-1 | DIC | Hornsby protiv Grčke

Presuda Hornsby veoma je značajna i često citirana iz razloga što u njoj Sud navodi da je neprihvatljivo da pravni sistem država ugovornica dozvoljava da konačne, izvršne sudske odluke ostanu neizvršene na štetu jedne od strana. Pravo je i pravilno da vlasti imaju razuman rok da izaberu najpodesnija sredstva za izvršenje presuda o kojima se radi. U suprotnom, krši se član 6 stav 1 Konvencije.

Član 6-1 | DIC | Horvat protiv Hrvatske

Presuda je povezana sa rešenjem R4g 44/2015 od 25. 05. 2015. Apelacionog suda u Novom Sadu, kojim se utvrđuje da je predlagaču T. Z. povređeno pravo na suđenje u razumnom roku pred Osnovnim sudom u Subotici, poslovni broj P. 324/14 i nalaže Višem sudu Subotici da postupak u predmetu Gž. 503/14 okonča u što kraćem roku.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde

Član 6-1 | DIC | Horvat protiv Hrvatske

Presuda je povezana sa rešenjem R4g 81/15 od 23.07.2015. Apelacionog suda u Novom Sadu, kojim se utvrđuje povreda prava na suđenje u razumnom roku u postupku Osnovnog suda u Novom Sadu, posl.br. P. 5429/2010.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde

Član 6-1 | DIC | Horvat protiv Hrvatske

Presuda je povezana sa rešenjem R4g 4/16 od 23.02.2016. Apelacionog suda u Novom Sadu, kojim se prigovori predlagača V.G. i N.G odbijaju u delu kojim je traženo utvrđenje da je ovim predlagačima povređeno pravo na suđenje u razumnom roku, u parničnom postupku 2P.90/12 Osnovnog suda u Senti, sada u žalbenom postupku pred Apelacionim sudom u Novom Sadu (gde predmet ima oznaku Gž.3196/15), a odbacuju u delu da se predlačima odredi naknada za povredu prava na suđenje u razumnom roku.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde

Član 6-1 | DIC | Horvat protiv Hrvatske

Presuda je povezana sa rešenjem R4g 7/16 od 09.03.2016. Apelacionog suda u Novom Sadu, kojim se delimično usvaja prigovor predlagača Č.L. iz S.K. i utvrđuje da je predlagaču povređeno pravo na suđenje u razumnom roku u predmetu Apelacionog suda u Novom Sadu poslovni broj Gž.3166/15 i odbija zahtev predlagača kojim se traži nalaganje i preduzimanje procesnih radnji radi ubrzanja postupka kao neosnovan.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde

Član 6-1 | DIC | Horvat protiv Hrvatske

Presuda je povezana sa rešenjem R4g 10/16 od 10.03.2016. Apelacionog suda u Novom Sadu, kojim se usvaja prigovor predlagača M.S.od 22.02.2016. godine i utvrđuje da je istom povređeno pravo na suđenje u razumnom roku u predmetima Osnovnog suda u Novom Sadu P.56640/2010 i Apelacionog suda u Novom Sadu Gž.91/16.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde

Član 6-1 | DIC | Horvat protiv Hrvatske

Presuda je povezana sa rešenjem R4g 14/16 od 04.05.2016. Apelacionog suda u Novom Sadu, kojim se odbija prigovor predlagača Z.J., mlt. M.J., mlt. A.J. i D.B. iz N.S. podnet radi ubrzanja postupka koji se odnosi na predmet Apelacionog suda u Novom Sadu Gž. 1471/15.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde

Član 6-1 | DIC | Horvat protiv Hrvatske

Presuda je povezana sa rešenjem Rž g 14/2018 od 24. 08. 2018. Apelacionog suda u Novom Sadu, kojim se u postupku radi zaštite prava na suđenje u razumnom roku, odlučujući o žalbi predlagača na rešenje Višeg suda u Novom Sadu R4p.32/2018 od 02.07.2018. godine, žalba predlagača usvaja a rešenje Višeg suda u Novom Sadu preinačava tako što se utvrđuje da je predlagaču AA povređeno pravo na suđenje u razumnom roku u predmetu Višeg suda u Novom Sadu broj Gž.538/2017.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde

Član 6-1 | DIC | Horvat protiv Hrvatske

Presuda je povezana sa rešenjem R4g 244/2014 od 04.12.2014. Apelacionog suda u Novom Sadu, kojim se u postupku radi zaštite prava na suđenje u razumnom roku, utvrđuje se da je osnovan zahtev podnosioca M. M. iz B. B., nalaže se Osnovnom sudu u Rumi da u roku od 6 meseci, a najkasnije do 1.5.2015. godine, okonča postupak u predmetu P-2046/12. i određuje naknada podnosiocu M.M. znog povrede prava na suđenje u razumnom roku.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde

Član 6-1 | DIC | Iatridis protiv Grčke

Presuda je povezana sa rešenjem R4g 10/2014 od 15.09.2014. Apelacionog suda u Novom Sadu, kojim se utvrđuje se da je predlagaču K. M. povređeno pravo na suđenje u razumnom roku u postupku pred Osnovnim sudom u Sremskoj Mitrovici, Sudska jedinica u Staroj Pazovi, u predmetu koji je nosio oznaku P.2257/12, a sada se vodi pred Osnovnim sudom u Staroj Pazovi broj predmeta P.2147/13.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde

Član 6-1 | DIC | Jeličić protiv Bosne i Hercegovine

Presuda je povezana sa rešenjem R4g 16/16 od 07.04.2016. Apelacionog suda u Novom Sadu, kojim se odbacuje prigovor predlagača N.M. iz N.S. za utvrđivanje povrede prava na suđenje u razumnom roku.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde

Član 6-1 | DIC | Jovanović protiv Srbije

Presuda je povezana sa rešenjem Ržk br. 6/18 od 26.06.2018. godine Apelacionog suda u Novom Sadu, kojim se odbija žalba punomoćnika predlagača maloletnog AA, izjavlјena protiv rešenja Višeg suda u Novom Sadu br. R4k 2/18 te se navedeno rešenje Višeg suda u Novom Sadu potvrđuje.

Sud nalazi da je pravilno postupio prvostepeni sud kada je našao da treba odbiti kao neosnovan prigovor radi ubrzanja postupka podnet od strane punomoćnika predlagača maloletnog AA. S tim u vezi, u prvostepenom rešenju su navedeni jasni, valјani i dovolјni razlozi, iz kojih proističe da nije došlo do povrede prava na suđenje u razumnom roku u odnosu na navedenog predlagača

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde.

Član 6-1 | DIC | Kalashnikov protiv Rusije

Presuda je povezana sa rešenjem R4k 22/14 od 02.02.2015. Apelacionog suda u Novom Sadu, kojim se utvrđuje predlagaču S.D. povređeno pravo na suđenje u razumnom roku u postupku pred Osnovnim sudom u Sibotici u predmetu K 5242/10.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde

Član 6-1 | DIC | Kozlica protiv Hrvatske

Presuda je povezana sa rešenjem Ržr 6/16 od 07.11.2016. Apelacionog suda u Novom Sadu, kojim se žalba predlagača D.V. iz N.S. u postupku radi zaštite prava na suđenje u razumnom roku pred Višim sudom u Novom Sadu poslovni broj P1.172/14 odbija i rešenje Višeg suda u Novom sadu potvrđuje.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde

Član 6-1 | DIC | Krndija i drugi protiv Srbije

Presuda je povezana sa rešenjem R4r 4/2018 od 26. 03. 2018. Apelacionog suda u Kragujevcu, kojim se odbija prigovor podnosioca AA kojim je tražila utvrđivanje povrede prava na suđenje u razumnom roku u predmetu Osnovnog suda u Užicu P1-333/17 u radnom sporu.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde

Član 6-1 | DIC | Kurdov i Ivanov protiv Bugarske

Presuda je povezana sa rešenjem R4k 4/2016 od 29. 06. 2016. Apelacionog suda u Novom Sadu, kojim se odbija kao neosnovan zahtev predlagača D.B. iz I. za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku u postupku pred Višim sudom u Šapcu u predmetu posl.br. K-10/13 i kojim se takođe odbija zahtev predlagača da se Osnovnom sudu u Sremskoj Mitrovici odredi rok u kome će se okončati postupak u predmetu K 128/14.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde

Član 6-1 | DIC | Mamič protiv Slovenije br.2

Presuda je povezana sa rešenjem R4k 1/2018 od 27. 03. 2018. Apelacionog suda u Novom Sadu, kojim se odbija prigovor predlagača adv. Slavka Berćana iz Novog Sada od 14.03.2018. godine, podnet za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku u predmetu Apelacionog suda u Novom Sadu posl.br. Kž1 791/17 radi ubrzanja postupka, kao neosnovan.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde

Član 6-1 | DIC | Mamič protiv Slovenije br.2

Presuda je povezana sa rešenjem Ržk br. 5/17 od 05.05.2017. godine Apelacionog suda u Novom Sadu, kojim se odbija žalba podnosioca prigovora AA, podneta radi ubrzanja postupka u predmetu Osnovnog suda u Loznici broj K 1/16.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde

Član 6-1 | DIC | Mamič protiv Slovenije br.2

Presuda je povezana sa rešenjem Ržk br. 6/17 od 27.10.2017. godine Apelacionog suda u Novom Sadu, kojim se odbija žalba punomoćnika predlagača AA, izjavlјena protiv rešenja Višeg suda u Novom Sadu br. R4k 3/17 te se navedeno rešenje Višeg suda u Novom Sadu potvrđuje.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde

Član 6-1 | DIC | Mamič protiv Slovenije br.2

Presuda je povezana sa rešenjem Ržk br. 7/17 od 03.11.2017. godine Apelacionog suda u Novom Sadu, kojim se odbija žalba punomoćnika predlagača AA, izjavlјena protiv rešenja Višeg suda u Novom Sadu br. R4k 40/17 te se navedeno rešenje Višeg suda u Novom Sadu potvrđuje.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde.

Član 6-1 | DIC | Marinković protiv Srbije

Presuda je povezana sa rešenjem R4g 3/16 od 08.02.2016. Apelacionog suda u Novom Sadu, kojim se utvrđuje da je podnosiocu zahteva povređeno pravo na suđenje u razumnom roku u postupku pred Osnovnim sudom u Novom Sadu, broj P. 3233/08.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde

Član 6-1 | DIC | Marinković protiv Srbije

Presuda je povezana sa presudom Gžrr. 111/19 od 24.10.2019. Apelacionog suda u Novom Sadu, po tužbi A.A. radi naknade štete zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku izjavlјenoj protiv presude Osnovnog suda u Zrenjaninu 23 P. 1290/2017 od 23.05.2019. godine, kojom se želba delimično usvaja, i delimično odbija u odnosu na predmetnu ožalbenu presudu Osnovnog suda u Zrenjaninu.

Presuda je dostupna u javnoj bazi sudske prakse ovde

Član 6-1 | DIC | Marinković protiv Srbije

Presuda je povezana sa rešenjem Rev 3013/2019 od 25.10.2019. godine, Vrhovnog kasacionog suda, kojim se odbacuje kao nedozvolјena revizija tužene izjavlјena protiv presude Višeg suda u Vranju Gž 2889/18 od 22.03.2019. godine.

Presudom Osnovnog suda u Vranju Prr1 267/18 od 16.04.2018. godine, stavom prvim izreke obavezana je tužena Republika Srbija, Osnovni sud u Vranju, da isplati tužilјi na ime naknade imovinske štete izazvane povredom prava na suđenje u razumnom roku u predmetu Opštinskog suda, sada Osnovnog suda u Vranju I 1882/10 novčane iznose navedene u ovom stavu izreke, sa zakonskom zateznom kamatom na svaki novčani iznos počev od označenih datuma pa do isplate. Stavom drugim izreke odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtev kojim je tužilјa tražila da se obaveže tužena da joj na dosuđeni iznos troškova izvršnog postupka plati zakonsku zateznu kamatu počev od 12.04.2010. godine do isplate. Stavom trećim izreke, obavezana je tužena da isplati tužilјi na ime naknade troškova parničnog postupka sa zakonskom zateznom kamatom od izvršnosti presude do isplate.
Presudom Višeg suda u Vranju Gž 2889/18 od 22.03.2019. godine, stavom prvim izreke odbijena je kao neosnovana žalba tužene i potvrđena presuda Osnovnog suda u Vranju Prr1 267/18 od 16.04.2018. godine u stavovima prvom i trećem izreke. Stavom drugim izreke odbijeni su zahtevi stranaka za naknadu troškova drugostepenog postupka.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde

Član 6-1 | DIC | Marinković protiv Srbije

Presuda je povezana sa rešenjem Rev 3042/2019 od 25.10.2019. godine, Vrhovnog kasacionog suda, kojim se odbacuje kao nedozvolјena revizija revizija tužene izjavlјena protiv presude Višeg suda u Vranju Gž 3007/18 od 28.02.2019. godine.

Presudom Osnovnog suda u Vranju Prr1.br. 211/18 od 18.04.2018. godine, stavom prvim izreke, obavezana je tužena da tužilјi isplati na ime naknade imovinske štete izazvane povredom prava na suđenje u razumnom roku u predmetu Osnovnog suda u Vranju I.br.3249/10, i to novčane iznose navedene pod tačkama 1, 2. i 3. u ovom stavu izreke, sa zakonskom zateznom kamatom na svaki novčani iznos dosuđen tačkama 1. i 2. počev od označenih datuma pa do isplate, sve u roku od 8 dana od dana prijema otpravka presude.
Presudom Višeg suda u Vranju Gž 3007/18 od 28.02.2019. godine, stavom prvim izreke, delimično je odbijena kao neosnovana žalba tužene i potvrđena presuda Osnovnog suda u Vranju Prr1.br. 211/18 od 18.04.2018. godine u stavu prvom izreke u pogledu iznosa, kao i u pogledu troškova parničnog postupka u iznosu dinara sa zakonskom zateznom kamatom i troškovima postupka. Stavom trećim izreke, odbijen je zahtev tužene za naknadu troškova drugostepenog postupka.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde

Član 6-1 | DIC | Marinković protiv Srbije

Član 6-1 | DIC | Micallef protiv Malte

Presuda je povezana sa rešenjem R4g 26/2016 od 15.09.2016. godine, Apelacionog suda u Novom Sadu, u pravnoj stvari po zahtevu za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku koji je dana 27.1.2015. godine podneo B.M. iz R, kojim se utvrđuje prekid postupka sa danom 27.9.2015. godine, zbog smrti predlagača.

Dana 27.1.2015. godine predlagač B.M. je podneo Višem sudu u Sremskoj Mitrovici zahtev za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku u parničnom predmetu koji je u toku pred Osnovnim sudom u Rumi u predmetu posl. br. P.2024/10. Viši sud u Sremskoj Mitrovici se rešenjem posl. br. R4P.2/15 od 26.5.2016. godine oglasio stvarno nenadležnim za postupanje u ovoj pravnoj stvari i spise dostavio Apelacionom sudu na nadležnost i odlučivanje. Spis je u Apelacionom sudu zaveden pod posl. brojem R4g. 26/16.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde

Član 6-1 | DIC | Miheliudakis protiv Grčke

Presuda je povezana sa rešenjem R4k 18/14 od 22.12.2014. Apelacionog suda u Novom Sadu, kojim se odbija zahtev predlagača T.S. zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku i zahtev za naknadu za povredu ovog prava u odnosu na krivični postupak koji se vodio pred Osnovnim sudom u Novom Sadu pod br. K 1357/2012.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde

Član 6-1 | DIC | Milovanović protiv Srbije

Presuda je povezana sa rešenjem Rž g 4/2016 od 27. 07. 2016. Apelacionog suda u Novom Sadu, kojim se odbija žalba predlagača i rešenje Višeg suda u Novom Sadu R4p. 9/2016 od 01.06.2016. godine potvrđuje. Predlagač je 28.04.2016. godine podneo Višem sudu u Novom Sadu prigovor radi ubrzanja postupka u predmetu Višeg suda u Novom Sadu P. 247/2012, navodeći da postupak dugo traje i da je protekao razumni vremenski rok za okončanje postupka.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde

Član 6-1 | DIC | Milovanović protiv Srbije

Presuda je povezana sa rešenjem Rž k 1/2019 od 11. 04. 2019. Apelacionog suda u Novom Sadu, kojim se kao neosnovana odbija žalba punomoćnika predlagača, maloletnih AA i BB, izjavlјena protiv rešenja Višeg suda u Novom Sadu br. R4K 1/19 od 01.03.2019. godine, te se navedeno rešenje potvrđuje.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde

Član 6-1 | DIC | Momčilović i drugi protiv Srbije

Presuda je povezana sa rešenjem R4g 25/2016 od 06.07.2016 godine, Apelacionog suda u Novom Sadu, kojim se odbija zahtev podnosioca zahteva G.V. iz S.K. za utvrđenje da mu je povređeno pravo na suđenje u razumnom roku u predmetu Višeg suda u Novom Sadu Gž. 335/2015 kao i zahtev za dosudu naknade za povredu prava (materijalnu štetu) od 3.000 evra u dinarskoj protivvrednosti po srednjem kursu NBS na dan isplate, na teret Fonda budžetskih sredstava R.S.

G.V. je kao izvršni poverilac, podneo tada nadležnom Opštinskom sudu u Novom Sadu predlog za izvršenje na osnovu verodostojne isprave dana 1.12.2009. godine, a rešenje o dozvoli izvršenja je doneto 11.5.2010. godine. Izvršni dužnik DOO „P.D.t.“ iz N.S. je uložio prigovor protiv rešenja o izvršenju 17.5.2010. godine, pa je isto ukinuto i spis dostavlјen parničnom sudu na odlučivanje. Prvo ročište je u parničnom predmetu Osnovnog suda u Novom Sadu P-56071/10 zakazano za 11.3.2010. godine koje je održano, a sledeće zakazano za 8.6.2011., dakle posle 15 meseci, bez ikakvog razloga za toliko dug rok (postupala je sudija Radmila Nanić). Ročište 8.6.2011. godine nije održano zbog bolesti sudije, a sledeće je zakazano za 14.10.2011. godine koje je održano. Ročište je zakazano za 23.1.2012. godine, na kom su saslušani svedoci. Sledeće ročište je održano 30.4.2012. godine. Rešenjem je određeno veštačenje 23.1.2012. godine, koje je izvršeno 9.3.2012. godine. Održano je sledeće ročište 30.3.2012. godine i na istom nisu izvođeni dokazi, a novo je zakazano za 22.6.2012., a zatim za 28.1.2013. na koje nije pristupio punomoćnik tužioca, pa je sud utvrdio povlačenje tužbe. Spis je po naredbi predsednika suda dodelјen u rad drugom sudiji, Dubravki Knežević. Na ročištu održanom 16.5.2013. godine glavna rasprava je zaklјučena i doneta presuda, koja je ispravlјena rešenjem od 25.6.2013. godine. Po žalbi tuženih, od 3.7.2013., spis je dostavlјen na odlučivanje Apelacionom sudu u Novom Sadu, koji je rešenjem od 17.10.2013., presudu ukinuo i predmet vratio na ponovno suđenje. Osnovni sud je doneo rešenje kojim je odbio predlog tuženih za obustavu postupka, od 15.11.2013., na koje su tuženi izjavili žalbe, 29.11.2013. i 10.12.2013. godine. Spis je na odlučivanje o žalbama dostavlјem Višem sudu u Novom Sadu 4.2.2014. godine. Odlučeno je rešenjem suda od 30.9.2014. godine (ukidanje rešenja) koje je dostavlјeno tužiocu 31.10.2014. godine. Dana 24.10.2014. Osnovni sud u Novom Sadu doneo je rešenje kojim je ukinuo rešenje o izvršenju Iv. 8935/10 od 11.5.2010. godine i utvrdio povlačenje tužbe. Ovo rešenje je primio punomoćnik tužioca dana 26.1.2015. i izjavio žalbu protiv rešenja 6.2.2015. godine. Spis je po žalbi dostavlјen Višem sudu u Novom Sadu 2.3.2015. godine. Viši sud je po ovoj žalbi odlučivao 23.3.2016. godine i spis dostavio Osnovnom sudu u Novom Sadu 31.3.2016. godine.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde

Član 6-1 | DIC | Oršuš i drugi protiv Hrvatske

Presuda je povezana sa rešenjem R4g 267/14 od 11.05.2015. Apelacionog suda u Novom Sadu, kojim se utvrđuje da je predlagaču R.Š. iz N.S. povređeno pravo na suđenje u razumnom roku pred Osnovnim sudom u Novom Sadu, u predmetu 9644/11.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde

Član 6-1 | DIC | Oršuš i drugi protiv Hrvatske

Presuda je povezana sa rešenjem R4g 83/15 od 28.08.2015. Apelacionog suda u Novom Sadu, kojim se odbija zahtev I. D. i I. J. kojim je traženo da sud utvrdi da je podnosiocima zahteva povređeno pravo na suđenje u razumnom roku u postupku koji se vodi pred Osnovnim sudom u Loznici, broj P.1142/14.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde

Član 6-1 | DIC | Oršuš i drugi protiv Hrvatske

Presuda je povezana sa rešenjem R4g 9/16 od 26.02.2016. Apelacionog suda u Novom Sadu, kojim se prigovor usvaja pa se utvrđuje da je predlagaču DOO "P" iz S.M. u predmetu koji se nalazi na žalbenom odlučivanju u Apelacionom sudu u Novom Sadu pod posl. brojem Gž. 2401/15 povređeno pravo na suđenje u razumnom roku.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde

Član 6-1 | DIC | Oršuš i drugi protiv Hrvatske

Presuda je povezana sa rešenjem Ržr 1/16 od 27.04.2016. Apelacionog suda u Novom Sadu, kojim se žalba predlagača D.V. iz N.S. od 08.04.2016. godine izjavlјena protiv rešenja Višeg suda u Novom Sadu posl. br. R4p-6/2016 od 17.03.2016. godine odbacuje kao nedozvolјena.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde

Član 6-1 | DIC | Oršuš i drugi protiv Hrvatske

Presuda je povezana sa rešenjem Ržr 3/16 od 19.10.2016. Apelacionog suda u Novom Sadu, kojim se žalba predlagača D.M. v. K.G.M. iz K. usvaja i rešenje Višeg suda u Novom Sadu posl. br. R4r. 2/16 od 31.08.2016. godine preinačava tako što utvrđuje da je predlagaču povređeno pravo na suđenje u razumnom roku, u postupku pred Višim sudom u Novom Sadu posl. br. P1.56/2014 te nalaže Višem sudu Novi Sad da ubrza postupak i okonča ga u najkraćem roku.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde

Član 6-1 | DIC | Oršuš i drugi protiv Hrvatske

Presuda je povezana sa rešenjem Ržr 5/16 od 03.11.2016. Apelacionog suda u Novom Sadu, kojim se žalba predlagača S.T. iz S. usvaja, rešenje Višeg suda u Novom Sadu poslovni broj R4r 1/16 od 13. jula 2016. godine preinačava, tako što se utvrđuje da je predlagaču povređeno pravo na suđenje u razumnom roku, u postupku pred Višim sudom u Novom Sadu u predmetu poslovni broj P1.59/14, te se nalaže Višem sudu u Novom Sadu da ubrza postupak i okonča ga u najkraćem roku.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde

Član 6-1 | DIC | Oršuš i drugi protiv Hrvatske

Presuda je povezana sa rešenjem Rž g 11/2018 od 04.06.2018. Apelacionog suda u Beogradu, kojim se žalba predlagača odbija kao neosnovana i potvrđuje rešenje Višeg suda u Beogradu R4P 87/18 od 24.04.2018. godine.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde

Član 6-1 | DIC | Oršuš i drugi protiv Hrvatske

Presuda je povezana sa presudom Gž rr 4/18/2018 od 05.04.2018.Apelacionog suda u Beogradu, kojom preinačava presuda Prvog osnovnog suda u Beogradu Prr br.69/17 od 13.12.2017. godine u stavu drugom izreke pa se obavezuje tužena Republika Srbija – Treći osnovni sud u Beogradu da tužilјi AA na ime naknade nematerijalne štete zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku, isplati presudom određene iznose.

Presuda je dostupna u javnoj bazi sudske prakse ovde

Član 6-1 | DIC | Oršuš i drugi protiv Hrvatske

Presuda je povezana sa presudom Gž rr 3/2018 od 21.06.2018. Apelacionog suda u Beogradu, kojom se odbija kao neosnovana, žalba tužene Republike Srbije – Ministarstvo pravde i potvrđuje presuda Prvog osnovnog suda u Beogradu Prr br.21/17 od 30.11.2017. godine u stavu prvom i drugom izreke u delu kojim je tužena Republika Srbija – Ministarstvo pravde obavezana da tužilјi AA na ime naknade nematerijalne štete isplati zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku u predmetu Višeg suda u Beogradu P3 br. 280/10 iznos od 70.000,00 dinara i zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku u predmetu Višeg suda u Beogradu P3 br. 225/15 iznos od 80.000,00 dinara, kao i u stavu trećem izreke. Presudom se preinačava presuda Prvog osnovnog suda u Beogradu Prr br.21/17 od 30.11.2017. godine u preostalom delu stava prvog i drugog izreke pa se odbija tužbeni zahtev u delu kojim je tužilјa AA tražila da se tužena Republika Srbija – Ministarstvo pravde obaveže da joj pored napred navedenog iznosa isplati dodatne iznose, kao neosnovan.

Presuda je dostupna u javnoj bazi sudske prakse ovde

Član 6-1 | DIC | O’Sullivan McCarthy Mussel Development Ltd protiv Irske

Presuda je povezana sa rešenjem R4g 67/15 od 30.06.2015. Apelacionog suda u Novom Sadu, u pravnoj stvari po zahtevu za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku koji je podneo M. D. iz Š, kojim se Apelacioni sud u Novom Sadu oglašava apsolutno nenadležnim za postupanje po zahtevu za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku podnosioca zahteva M. D..

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde

Član 6-1 | DIC | O’Sullivan McCarthy Mussel Development Ltd protiv Irske

Presuda je povezana sa rešenjem R4g 13/16 od 11.03.2016. Apelacionog suda u Novom Sadu, kojim se oglašava se stvarno nenadležnim za postupanje po prigovoru radi ubrzavanja izvršnog postupka u predmetu broj II.319/15 Osnovnog suda u Rumi, podnosioca M.B. iz R. i prigovor se ustupa na stvarnu nadležnost Osnovnom sudu u Rumi.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde

Član 6-1 | DIC | O’Sullivan McCarthy Mussel Development Ltd protiv Irske

Presuda je povezana sa rešenjem Ržr 1/17 od 19.06.2017. Apelacionog suda u Novom Sadu, kojim se žalba predlagača V.D. iz N.S. u postupku radi zaštite prava na suđenje u razumnom roku pred Višim sudom u Novom Sadu poslovni broj R4r-1/2017 odbija i rešenje Višeg suda u Novom sadu potvrđuje.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde

Član 6-1 | DIC | Rakić i drugi protiv Srbije

Vrhovni sud Srbije, na sednici održanoj 05.06.2008. gdoine, odlučujući o reviziji tužioca izjavljenoj proitv presude Okružnog suda u Beogradu Gž.I 241/08 od 18.01.2008. godine, doneo je odluku da se presuda Okružnog suda u Beogradu Gž I 241/08 i presuda Prvog opštinskog suda u Beogradu P. 7130/06 preinačuje.

Rešenje Rev.429/08, anonimizirano u skladu sa Pravilnikom, može se preuzeti sa adrese
ovde

Član 6-1 | DIC | Ristić protiv Srbije

Presuda je povezana sa rešenjem R4k 40/2015 od 31. 03. 2016. Apelacionog suda u Novom Sadu, kojim se utvrđuje da je predlagaču AA povređeno pravo na suđenje u razumnom roku u postupku pred Osnovnim sudom u Sremskoj Mitrovici, u predmetu posl.br. K 1402/10.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde

Član 6-1 | DIC | Ristić protiv Srbije

Presuda je povezana sa rešenjem R4k 41/2015 od 14. 01. 2016. Apelacionog suda u Novom Sadu, kojim se utvrđuje da je predlagaču AA povređeno pravo na suđenje u razumnom roku u postupku pred Osnovnim sudom u Loznici, u predmetu posl.br. 2K-558/13 (ranije K 305/10).

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde

Član 6-1 | DIC | Ristić protiv Srbije

Presuda je povezana sa rešenjem R4k 1/2016 od 08.02.2016. Apelacionog suda u Novom Sadu, kojim se odbija zahtev podnosioca - oštećenog kao tužioca T.B. iz L. podnet 31.12.2015 za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku i za naknadu za povredu navedenog prava u predmetu Osnovnog suda u Loznici, u predmetu posl.br. 1 K-70/15.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde

Član 6-1 | DIC | Ristić protiv Srbije

Presuda je povezana sa rešenjem R4k 2/2018 od 26.02.2018. Apelacionog suda u Novom Sadu, kojim se odbija žalba punomoćnika predlagača AA i BB izjavlјena protiv rešenja Višeg suda u Subotici br. R4K. 2/17 od 17.01.2018. godine, te se navedeno rešenje Višeg suda u Subotici potvrđuje.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde

Član 6-1 | DIC | Ristić protiv Srbije

Presuda je povezana sa rešenjem R4k 3/2018 od 05.03.2018. Apelacionog suda u Novom Sadu, kojim se odbija žalba punomoćnika predlagača AA izjavlјena protiv rešenja Višeg suda u Subotici br. R4K. 1/18 od 24.01.2018. godine, te se navedeno rešenje Višeg suda u Subotici potvrđuje.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde

Član 6-1 | DIC | Riđić i drugi protiv Srbije

Presuda je povezana sa rešenjem Rev 3020/2019 od 18.09.2019. Vrhovnog kasacionog suda, kojim se odbacuje kao nedozvolјena revizija tužene izjavlјena protiv presude Višeg suda u Vranju Gž 3488/18 od 15.04.2019. godine.

Pravnosnažnom presudom Višeg suda u Vranju Gž 3488/18 od 15.04.2019. godine, stavom prvim izreke, odbijena je kao neosnovana žalba tužene i potvrđena presuda Osnovnog suda u Vranju Prr1 329/18 od 25.05.2018. godine. Tom presudom obavezana je tužena da tužilјi na ime novčanog obeštećenja za imovinsku štetu izazvanu povredom prava na suđenje u razumnom roku, u predmetu Osnovnog suda u Vranju I 420/08, na ime razlike zarade, troškova parničnog i izvršnog postupka isplati iznose bliže označene u tom stavu izreke, sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, kao i na ime naknade troškova postupka iznos od 13.500,00 dinara, sa zakonskom kamatom od izvršnosti do isplate.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde

Član 6-1 | DIC | Riđić i drugi protiv Srbije

Presuda je povezana sa rešenjem Rev 3012/2019 od 12.09.2019. Vrhovnog kasacionog suda, kojim se odbacuje kao nedozvolјena revizija tužene izjavlјena protiv presude Višeg suda u Vranju Gž 4069/18 od 27.05.2019. godine.

Presudom Osnovnog suda u Vranju Prr1 352/18 od 17.07.2018. godine, stavom prvim izreke, obavezana je tužena Republika Srbija da tužilјi AA iz ... plati na ime naknade imovinske štete izazvane povredom prava na suđenje u razumnom roku u predmetu Osnovnog suda u Vranju I 1526/09 novčane iznose bliže navedene u ovom stavu izreke sa zakonskom zateznom kamatom počev od označenih datuma pa do isplate. Stavom drugim izreke, obavezana je tužena da isplati tužilјi na ime naknade troškova parničnog postupka iznos od 13.500,00 dinara, sa zakonskom zateznom kamatom od izvršnosti presude do isplate. Presudom Višeg suda u Vranju Gž 4069/18 od 27.05.2019. godine, stavom prvim izreke, odbijena je kao neosnovana žalba tužene i potvrđena presuda Osnovnog suda u Vranju Prr1 352/18 od 17.07.2018. godine u stavu prvom izreke u pogledu glavnog potraživanja i zakonske zatezne kamate na troškove parničnog postupka i u stavu drugom izreke. Stavom drugim izreke, preinačena je prvostepena presuda u delu odluke o kamati na iznos od 590 evra, tako što je obavezana tužena da na ovaj iznos plati tužilјi kamatu po stopi Evropske centralne banke počev od 01.01.2009. godine do isplate, u dinarskoj protivvrednosti na dan isplate po srednjem kursu NBS. Stavom trećim izreke, odbijen je kao neosnovan zahtev tužene za naknadu troškova drugostepenog postupka

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde

Član 6-1 | DIC | Riđić i drugi protiv Srbije

Presuda je povezana sa rešenjem Rev 3099/2019 od 02.10.2019. Vrhovnog kasacionog suda, kojim se odbacuje kao nedozvolјena revizija tužene izjavlјena protiv presude Višeg suda u Vranju Gž 3482/18 od 27.03.2019. godine.

Presudom Osnovnog suda u Vranju Prr1 90/18 od 11.05.2018. godine, obavezana je tužena da tužilјi isplati na ime novčanog obeštećenja za imovinsku štetu koja joj je izazvana povredom prava na suđenje u razumnom roku u predmetu opštinskog, sada Osnovnog suda u Vranju I 639/17 (raniji broj I 1788/09) i to na ime razlike zarade i naknade zarade zaklјučno sa obračunskim mesecom decembrom 2003.godine po Sporazumu o regulisanju međusobnih prava i obaveza po osnovu rada u iznosu od 71.229,79 dinara sa zakonskom zateznom kamatom počev od 01.03.2009.godine do konačne isplate; na ime troškova parničnog postupka 26.100,00 dinara, što iznosi ½jedn u idealnu polovinu od ukupnih troškova sa zakonskom zateznom kamatom počev od 24.06.2009.godine do konačne isplate i na ime troškova izvršnog postupka 3.600,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom počev od 11.05.2018.godine kao dana presuđenja do konačne isplate, dok je tužbeni zahtev preko dosuđenih iznosa odbijen. Stavom drugim izreke obavezana je tužena da tužilјi naknadi troškove parničnog postupka. Presudom Višeg suda u Vranju Gž 3482/18 od 27.03.2019. godine, odbijena je kao neosnovana žalba tužene i potvrđena prvostepena presuda u usvajajućem delu stava prvog i u stavu drugom izreke. Stavom drugim izreke, odbijeni su kao neosnovani zahtevi tužene i tužilјe za naknadu troškova drugostepenog postupka, kao neosnovani.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde

Član 6-1 | DIC | Riđić i drugi protiv Srbije

Presuda je povezana sa rešenjem Rev 3110/2019 od 25.09.2019. Vrhovnog kasacionog suda, kojim se odbacuje kao nedozvolјena revizija tužene izjavlјena protiv presude Višeg suda u Vranju Gž 3010/18 od 28.12.2018. godine.

Presudom Osnovnog suda u Vranju Prr1 305/18 od 09.05.2018. godine, stavom prvim izreke obavezana je tužena da tužiocu plati na ime novčanog obeštećenja za imovinsku štetu koja je izazvana povredom prava na suđenje u razumnom roku u predmetu Osnovnog suda u Vranju I 229/05 i to: a) na ime zarade i naknade zarade u periodu od decembra 2002. godine do februara 2003. godine ukupno 12.500,00 dinara u mesečnim iznosima i sa zakonskom zateznom kamatom bliže određenim ovim stavom izreke; b) na ime regresa za 2002. godinu od 13.865,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom počev od 31.12.2002. godine do konačne isplate; v) na ime troškova parničnog postupka 11.884,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom počev od 10.09.2003. godine do konačne isplate i g) na ime troškova izvršnog postupka 3.480,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom počev od 17.02.2005. godine, počev od izvršnosti pa do konačne isplate. Stavom drugim izreke obavezana je tužena da tužiocu naknadi troškove parničnog postupka od 13.500,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od izvršnosti presude pa do isplate.

Presudom Višeg suda u Vranju Gž 3010/18 od 28.12.2018. godine, stavom prvim izreke odbijena je kao neosnovana žalba tužene i prvostepena presuda potvrđena u stavu prvom izreke pod a), b), v) i pod g) u pogledu glavnog potraživanja na ime troškova izvršenja od 3.480,00 dinara i u stavu drugom izreke. Stavom drugim izreke preinačena je prvostepena presuda u stavu prvom izreke pod g) u pogledu odluke o kamati na troškove izvršnog postupka, te jeobavezana tužena da tužiocu na troškove izvršnog postupka od 3.480,00 dinara plati zakonsku zateznu kamatu počev od 19.03.2018. godine, kao dana podnošenja tužbe, pa do konačne isplate, dok je odbijen zahtev tužioca za isplatu zakonske zatezne kamate na troškove izvršnog postupka za period od 17.02.2005. godine do 18.03.2018. godine. Stavom trećim izreke odbijeni su zahtevi tužioca i tužene za naknadu troškova drugostepenog postupka

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde

Član 6-1 | DIC | Riđić i drugi protiv Srbije

Presuda je povezana sa rešenjem Rev 3044/2019 od 25.09.2019. Vrhovnog kasacionog suda, kojim se odbacuje kao nedozvolјena revizija tužene izjavlјena protiv presude Višeg suda u Vranju Gž 3531/18 od 27.03.2019. godine.

Presudom Osnovnog suda u Vranju Prr1 293/18 od 21.05.2018. godine, stavom prvim izreke obavezana je tužena da tužilјi, na ime naknade štete izazvane povredom prava na suđenje u razumnom roku u predmetu Osnovnog suda u Vranju I-26/09, plati ukupno 168.961,92 dinara i to na ime neisplaćene razlike zarade i naknade zarade, na ime jednokratne novčane naknade, kao i troškova parničnog postupka i troškova izvršenja, u pojedinačnim iznosima po navedenim osnovima i sa zakonskom kamatom, sve bliže određeno ovim stavom izreke. Stavom drugim izreke obavezana je tužena da tužilјi naknadi troškove parničnog postupka od 13.500,00 dinara sa zakonskom kamatom od izvršnosti presude do isplate.
Presudom Višeg suda u Vranju Gž 3531/18 od 27.03.2019. godine, stavom prvim izreke izreke žalba tužene je odbijena, kao neosnovana i prvostepena odluka potvrđena, dok su stavom drugim izreke odbijeni zahtevi parničnih stranaka za naknadu troškova drugostepenog postupka.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde

Član 6-1 | DIC | Riđić i drugi protiv Srbije

Član 6-1 | DIC | Savić i drugi protiv Srbije