Mennesson protiv Francuske

Država na koju se presuda odnosi
Francuska
Institucija
Evropski sud za ljudska prava
Broj predstavke
65192/11
Stepen važnosti
Referentni slučaj
Jezik
Srpski
Datum
26.06.2014
Članovi
8
8-1
8-2
35
41
Kršenje
8
8-1
Nekršenje
8
8-1
Ključne reči po HUDOC/UN
(Čl. 8) Pravo na poštovanje privatnog i porodičnog života
(Čl. 8-1) Poštovanje porodičnog života
(Čl. 8-1) Poštovanje privatnog života
(Čl. 8-2) Neophodno u demokratskom društvu
(Čl. 8-2) Zaštita zdravlja
(Čl. 8-2) Zaštita prava i sloboda drugih
(Čl. 8-2) U skladu sa zakonom
(Čl. 35) Uslovi prihvatljivosti
(Čl. 41) Pravično zadovoljenje - opšte
Tematske ključne reči
VS deskriptori
Zbirke
Sudska praksa
Presuda ESLJP
Veće
Sažetak
Podnositelji zahteva su supružnici Dominique i Sylvie Mennesson, francuski državljani koji su rođeni 1955. godine i 1965. godine i Valentina Mennesson i Fiorella Mennesson, bliznakinje američke državljanke, rođene u 2000. godini. Posle bezuspešnih pokušaja oplodnje in vitro sopstvenim reproduktivnim materijalom, prvi podnosioci predstavke odlučili su da pribegnu oplodnji in vitro s reproduktivnim materijalom prvog podnosioca predstavke i jajnom ćelijom potekle od jedne donacije, a u cilju implantiranja oplođenih embriona u matericu jedne druge žene. U tom cilju su otišli u Kaliforniju, gde su ti modaliteti oplodnje predviđeni zakonom, i zaključili ugovor o surogacijskoj trudnoći, koji je definisano da će se kao otac dece upisati njihov biološki otac, a g-đa Mennesson kao zakonita majka. Podnosioci predstavke ističu da, u skladu s kalifornijskim zakonom, surogat-majka nije za to dobila nikakvu nagradu već samo naknadu troškova.

Nakon rođenja dece, otac se obratio francuskom konzulatu u Los Anđelesu radi unosa podataka o rođenju dece u francuske matičke knjige i izdavanja pasoša za decu. Konzularna služba je međutim odbila da izvrši ovaj upis, imajućo i vidu da podnosilac nije mogao dostaviti dokaz o porođaju g-đe Mennesson. Istovremeni, prosledili su predmet tužilaštvu u Nantu. Kako su američlke vlasti izdale američke pasoše bliznakinjama, porodica je doputovala u Francusku u novembru 2000. godine. U maju 2001. godine otvorena je istraga protiv X, zbog posredovanja u surogatskoj trudnoći, međutim, postupak je obustavljen 2004. godine, budući da se događaj za koji se tereti desio na ametičkoj teritoriji gde je korišćenje surogat roditelja legalno.U međuvremenu, konzulat je izvršio unos u evidenciju matične službe u Nantu, o rođenju bliznakina. Ipak, javni tužilac je 2003. godine obavestio je podnosice predstavke da ovaj upis mora biti brisan jer odluka Vrhovnog suda Kalifornije kojim se upis dozvoljava tako da se g-đa Mennesson upiše kao majka, ne može biti izvršena jer je u suprotnosti s načelima javnog poretka o neraspoloživosti ljudskog tela i neraspoloživosti stanja lica.

Podnosioci predstavke se žale na činjenicu da, na štetu višeg interesa deteta, oni nemaju mogućnost da u Francuskoj dobiju priznavanje filijacije koja je zakonito uspostavljena u inostranstvu između dvoje prvih među njima i treće i četvrte među njima, koje su rođene u inostranstvu putem surogacijske trudnoće. Oni ukazuju na kršenje prava na poštovanje njihovog privatnog i porodičnog života koje garantuje član 8 Konvencije. Takođe se pozivaju i na povredu članka 14. (zabrana diskriminacije) zajedno sa člankom 8. tvrdeći da je nemogućnost da dobiju priznanje stavlja decu u diskriminirajuću pravnu situaciju u usporedbi sa drugom decom, kada se radi o ostvarivanju prava na poštivanje njihovog porodičnog života.

Sud je zaključio da nije bilo kršenja člana 8 Konvencije kad je reč o pravu podnosilaca predstavke na porodični život. S druge strane ta odredba je prekršena kad je reč o pravu trećeg i četvrtog podnosioca predstavke (dece) na poštovanje privatnog života.

Sud je utvrdio da nije bilo povrede članka 8. u odnosu na roditelje, ali je bilo povrede dečjeg prava na poštovanje privatnog i oporodičnog života, jer su se roditelji ponašali kao roditelji dece od kada su rođena i živeli su kao porodica.

S obzirom na pravo na poštovanje privatnog života dece, sud je utvrdio povredu članka 8. jer su bili suočeni sa pravnom nesigurnosti. Francuske vlasti, iako svesne činjenice da su deca priznata u drugoj državi kao deca navedenih roditelja ipak im odbijaju taj status po francuskom zakonu. Sud je smatrao da zbog odbijanja priznanja u francuskom pravnom poretku de facto veze i pripadnosti između njih i roditelja dolazi do narušenja dečjeg identiteta unutar francuskog društva. Prema tome, bilo je neizvesno hoće li deca dobiti francusko državljanstvo, osim toga nepriznavanje bi imalo i negativne posljedice na pravo dece na nasljeđivanje. Lišenje pravnog priznavanja biološke stvarnosti, a budući da je otac svakog deteta i biološki otac, bilo je protiv najboljeg interesa dece. Budući da je utvrđena povreda članka 8. u vezi slučaja Valentine i Fiorelle Mennesson, sud nije smatrao potrebnim ispitati prigovor podnositelja zahteva na temelju člana 14.