Podnosilac predstavke rođen je 1989. godine i živi u Šibeniku. Predmet se odnosi na dužinu trajanja postupka i navodni nedostatak delotvornog pravnog leka koji se odnosi na podnositeljevu tužbu zbog nesavesnog lečenja protiv osoblja javne bolnice u vezi s potpunim gubitkom vida na jednom oku i oštećenjem vida na drugom.

Godine 1994. podnosiocu predstavke, koji je tada imao pet godina, dijagnostifikovani su zatamnjenje perifernog vida i mrene, pa je podvrgnut operaciji oka u bolnici u Zagrebu. Nakon prve operacije u avgustu 1994. godine, podnosilac predstavke ponovno je primljen u bolnicu zbog komplikacija nastalih usled jakog kašlja koji se u međuvremenu pojavio. Operisan je još dva puta u septembru i novembru 1994. godine u Antwerpenu, nakon čega se situacija malo smiruje. Na kraju, on je potpuno izgubio vid na jednom oku, dok mu je na drugom oku vid oštećen.

On je u decembru 1999. godine podneo tužbu protiv bolnice gde je izvršena operacija nakon koje su se komplikacije desile, Opštinskom sudu u Zagrebu tražeći naknadu štete zbognavodnog nesavesnog lečenja. Bolnica je osporila tužbeni zahtev. Sud je naložio medicinsko veštačenje. U izveštaju veštaka navedeno je da nije bilo nepravilnosti u lečenju i da su preduzeti hirurški koraci bili neophodni u skladu sa praksom savremene oftalmologije. Obema stranama je dostavljen izveštaj veštaka. Nakon toga održano je više ročišta, da bi početkom 2008. godine podnosilac zatražio novo medicinsko veštačenje. Prvostepeni sud je prihvatio predlog i imenova je nov veštak, koji je obavestio sud da nije u mogućnosti da sprovede veštačenje, nakon čega je podnosilac zatražio da se odredi treći veštak, što je sud prihvatio. Ovaj veštaj je takođe potvrdio da nije bilo propusta u predoperativnoj pripremi, učinjenom zahvatu i postoperativnom toku. Podnosilac je prigovorio i ovom nalazu i zatražio novo veštačenej tima veštaka. Sud je odbio zahteve podnositelja i zaključio glavnu raspravu. U novembru 2010. godine sud je odbio tužbeni zahtev podnosioca uz obrazloženje da nalazi i mišljenja veštaka ne ukazuju na to da je došlo do nesavesnog lečenja podnosioca. On se žalio na ovu odluku. Drugostepeni sud je odbio njegovu žalbu. Nakon toga, on je podneo reviziju Vrhovnom sudu Hrvatske koji ju je odbio sredinom 2012. godine. Nakon toga, on je podeo ustavnu tužbu Ustavnom sudu, koju je Ustavni sud proglasio nedopuštenom kao očigledno neosnovanu.

U međuvremenu, krajem 2009. godine, on je uložio prigovor Županijskom sudu u Zagrebu zbog nerazumne dužine trajanja postupka. Krajem 2010. godine Županijski sud je utvrdio povredu prava podnosioca na suđenje u razumnom roku i dosudio mu naknadu u visini od približno 1400 eura. Takođe, naložio je prvostepenom postupku da okonča postupak u roku od dvanaest meseci od dostavljanja odluke.

Podnosilac je u obraćanju ESLJP prigovorio da je parnični postupak koji je pokrenuo u vezi s navodima o nesavesnom lečenju bio neuobičajeno dugotrajan i nedelotvoran. Pozvao se na član 6. stav 1. Konvencije.

Sud napominje da naknada koju je dosudio Županijski sud u Zagrebu ne odgovara naknadi koju bi on sam dosudio kao pravednu naknadu za tako dugotrajan postupak. Prema tome, dosuđena naknada ne može se smatrati primerenom u okolnostima predmeta. U prilog tom zaključku ide činjenica da odluka Županijskog suda u Zagrebu kojom je prvostepenom sudu naloženo da okonča postupak u roku od jedne godine nije imala nikakvog praktičnog učinka jer je Općinski građanski sud u Zagrebu u međuvremenu već doneo presudu u predmetu podnosioca predstavke. Sud napominje da se razumnost dužine trajanja postupka mora oceniti u svetlu okolnosti predmeta i pozivom na sledeće kriterijume: složenost predmeta, ponašanje podnosioca i nadležnih vlasti kao i važnost onoga što se za podnosioca dovodi u pitanje u sporu. Sud napominje da su domaći postupci ukupno trajali više od trinaest godina na četiri nivoa nadležnosti i da je bilo nekoliko dužih razdoblja neobjašnjene neaktivnosti domaćih vlasti, kao i da je postojala pasivnost suda u periodu kada imenovani veštak nije obavestio sud o nemogućnosti izvršenja veštačenja, kao i periodu nakon toga, kada sud nije obavestio stanke u postupku četiri meseca.

Zaključno, Sud utvrđuje da se nerazumna dužina trajanja postupka u ovom predmetu ne može objasniti ni ponašanjem podnosioca ni složenošću predmeta. S obzirom na navedeno, a uzimajući u obzir zaključak Županijskog suda u Zagrebu da je postupak trajao nerazumno dugo, Sud utvrđuje da dužina trajanja postupka kojem se prigovara nije ispunila pretpostavku suđenja u razumnom roku. Stoga je došlo do povrede članka 6. stavka 1. Konvencije.

Podnosilac je prigovorio zbog nedostatka delotvornog pravnog leka u vezi s njegovim navodima o nesavesnom lečenju, koji je predstavljao povredu njegovih prava na temelju člana 8. Konvencije. Sud primećuje da se glavni prigovor podnosioca u ovom predmetu odnosi na pouzdanost nalaza i mišljenja veštaka na kojima su domaći sudovi temeljili svoje zaključke, kao i da domaći sudovi jesu pažljivo razmotrili nalaze veštaka i da su oba mišljenja veštaka isključila navode o nesavesnom lečenju. Sud ne razaznaje nikakvu grešku domaćih sudova u pogledu načina na koji su ocenili nalaze i mišljenja veštaka. Činjenica da je ishod postupka u predmetu podnosioca bio nepovoljan za njega sama po sebi ne znači da država nije ispunila svoje pozitivne obveze iz člana 8. U skladu s tim, ovaj je prigovor očigledno neosnovan i mora se odbaciti u skladu s članom 35. stav 3. tačka (a) i stav 4. Konvencije.

Preuzmite presudu u pdf formatu

EUROPSKI SUD ZA LJUDSKA PRAVA

PRVI ODJEL

PREDMET URUKALO protiv HRVATSKE

(Zahtjev br. 47833/13)

PRESUDA

STRASBOURG

22. listopada 2020.

Ova je presuda konačna, no može biti podvrgnuta uredničkim izmjenama.

U predmetu Urukalo protiv Hrvatske, Europski sud za ljudska prava (Prvi odjel), zasjedajući u odboru u sastavu:

Pere Pastor Vilanova, predsjednik,
Jovan Ilievski,
Raffaele Sabato, suci,
i Renata Degener, zamjenica tajnika Odjela,

uzimajući u obzir: zahtjev protiv Republike Hrvatske koji je hrvatski državljanin g. Duško Urukalo („podnositelj zahtjeva“) podnio Sudu na temelju članka 34. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Konvencija“) dana 17. srpnja 2013.; odluku da se Vladu Republike Hrvatske („Vlada“) obavijesti o prigovorima u pogledu duljine trajanja postupka i prava na poštovanje privatnog života, a da se ostatak zahtjeva proglasi nedopuštenim; očitovanja stranaka; nakon vijećanja zatvorenog za javnost održanog 29. rujna 2020. godine, donosi sljedeću presudu koja je usvojena na navedeni datum:

UVOD

Predmet se odnosi na duljinu trajanja postupka i navodni nedostatak djelotvornog domaćeg postupka koji se odnosi na podnositeljevu tužbu zbog nesavjesnog liječenja protiv osoblja javne bolnice u vezi s potpunim gubitkom vida na jednom oku i oštećenjem vida na drugom.

ČINJENICE

Podnositelj zahtjeva rođen je 1989. godine i živi u Šibeniku. Podnositelja zahtjeva zastupao je g. Z. Čogelja, odvjetnik iz Šibenika.
Vladu je zastupala njezina zastupnica, gđa Š. Stažnik.
Činjenično stanje predmeta, kako su ga iznijele stranke, može se sažeti kako slijedi.

I. OKOLNOSTI PREDMETA

A. Pozadina predmeta

Godine 1994. podnositelju zahtjeva, koji je tada imao pet godina, dijagnosticirani su zatamnjenje perifernog vida i mrene te je posljedično podvrgnut operaciji oka u bolnici u Zagrebu („Bolnica“). Nakon prve operacije u kolovozu 1994. godine, podnositelj zahtjeva ponovno je primljen u bolnicu zbog komplikacija nastalih uslijed jakog kašlja koji se u međuvremenu pojavio. Operiran je još dva puta u rujnu i studenome 1994. godine.
Podnositelj zahtjeva na kraju je potpuno izgubio vid na jednom oku, a na drugom mu je vid oštećen.

B. Parnični postupak

Dana 8. prosinca 1999. podnositelj zahtjeva podnio je tužbu protiv Bolnice Općinskom građanskom sudu u Zagrebu („prvostupanjski sud“) tražeći naknadu štete zbog navodnog nesavjesnog liječenja.
Prvo ročište održano je 17. studenoga 2000. godine. Bolnica je osporila tužbeni zahtjev.
Dana 4. srpnja 2001. prvostupanjski sud odredio je medicinsko vještačenje, a nalaz i mišljenje vještaka dostavljeni su 24. rujna 2001. godine. Mjerodavni dijelovi tog nalaza i mišljenja glase kako slijedi:

“Iz citirane medicinske dokumentacije vidi se da je [podnositelj] imao prirođenu manu na oba oka i da su ga oftalmolozi iz S. uputili na operaciju [Bolnicu], gdje mu je 16.8.1994 izvršena operativno odstranjenje mrene na lijevom oku i ugrađena umjetna leća u to oko. Operacija i postoperativni tijek bili su uredni. Ponovno se hitno prima u istu ustanovu 7.9.1994 radi podiščašenja ugrađene leće u lijevo oko, a kod prijama se ustanovila respiratorna infekcija praćena jakim kašljem, koji je najvjerojatniji uzrok podiščašenja ugrađene leće. Nakon toga slijede komplikacije opisane u citiranoj medicinskoj dokumentaciji, dok se konačno situacija smiruje nakon dviju intervencija u Klinici za očne bolesti u Antwerpenu.

U tužbi se navodi da "taj operativni zahvat po pravilima struke nije mogao biti nad [podnositeljem zahtjeva] izvršen pa je baš zbog toga tijek postoperativnog liječenja bio neadekvatan"… Odgovor na takav stav dao je najbolje Dr. P iz Očne Klinike u Antwerpenu, koji je naveo u svom nalazu od 15.5.1995. potrebu operacija "glede dobi malog pacijenta i potrebe razvoja vida do šeste godine. To odgovara suvremenom stavu u oftalmologiji, da se jedno oko mora osposobiti na dobar ili bolji vid do šeste godine života, jer kasnije se ne postizava dobar vid unatoč dobro izvedenim operacijama, radi razvoja živčanog osjetila vida. Ovo medicinsko mišljenje su potvrdili i dr. C…, dr. S…. i dr. ...

Zaključno, utvrdio sam da nije bilo nepravilnosti u liječenju [podnositelja zahtjeva] … i da su poduzeti kirurški postupci bili nužni u skladu s najnovijim događajima u suvremenoj oftalmologiji.”

Dana 27. rujna 2001. prvostupanjski je sud strankama dostavio nalaz i mišljenje vještaka te ih je pozvao da se o njima očituju.
Ročište zakazano za 17. veljače 2003. godine odgođeno je jer poziv nije pravilno dostavljen podnositelju zahtjeva. Sljedeće ročište održano je 4. lipnja 2003. godine.
Dana 16. siječnja 2004. vještak A.F., koji je izradio navedeni nalaz i mišljenje, obavijestio je sud da više ne djeluje kao stalni sudski vještak.
Na ročištu održanom 19. travnja 2004. godine prvostupanjski sud pozvao je podnositelja zahtjeva da iznese svoje primjedbe na zaključke vještaka.
Dana 8. srpnja 2004. prvostupanjski sud dostavio je primjedbe podnositelja zahtjeva vještaku.
Dana 19. srpnja 2004. vještak je odbacio primjedbe podnositelja zahtjeva na njegov nalaz i mišljenje i ponovio je svoje zaključke (vidi stavak 9. ove presude). Dana 22. srpnja 2004. prvostupanjski sud dostavio je njegovo očitovanje strankama.
Na ročištu održanom 6. prosinca 2006. godine, podnositelj zahtjeva predložio je sudu saslušati njegove roditelje kao svjedoke. Prvostupanjski sud prihvatio je njegov prijedlog te je Općinski sud u Šibeniku saslušao njegove roditelje 7. svibnja 2007. godine.
Na ročištu održanom 23. siječnja 2008. godine, podnositelj zahtjeva zatražio je da sud ili pribavi mišljenje liječnika koji su ga liječili nakon operacije ili, umjesto toga, da odredi novo medicinsko vještačenje. Prvostupanjski sud prihvatio je prijedlog podnositelja zahtjeva da odredi novo vještačenje i 7. srpnja 2008. godine imenovao je drugog vještaka, Z.V.a.
Dana 7. rujna 2009. Z.V. je obavijestio sud da nije u mogućnosti provesti vještačenje. Na ročištu održanom 8. veljače 2010. godine, sud je obavijestio stranke o nedostupnosti Z.V.-a. Podnositelj zahtjeva zatim je zatražio imenovanje druge vještakinje, N.S., što je sud prihvatio.
N.S. je 2. lipnja 2010. godine podnijela nalaz i mišljenje, čiji mjerodavni dijelovi glase kako slijedi:

“[Podnositelj zahtjeva] u dobi od pet godina je pregledan od strane oftalmologa u S. gdje mu je dijagnosticirana mrena na oba oka. Zbog toga je upućen u [Bolnicu], gdje su mu liječnici dijagnosticirali urođene mrene i slab vid na oba oka. Nakon prije operativne pripreme, izvršena je operacija radi odstranjenja mrene na lijevom oku i ugrađena je zamjenska leća. Postoperativni tijek je protekao uredno i [podnositelj zahtjeva] je otpušten na kućno liječenje uz lokalnu terapiju. Podnositelj zahtjev ponovno je primljen u bolnicu 23 dana nakon operacije zbog dislokacije leće. Za boravka u bolnici, liječnici su [podnositelju zahtjeva[ dijagnosticirali respiratorni infekt uz jak podražajni kašalj. Uslijedio je novi operativni zahvat zbog rješavanja nastalih komplikacija. Učinjeni zahvat kao i svi naredni bili su neophodni da bi se otkrile komplikacije i poboljšala vidna funkcija. Iz nalaza drugih klinika jasno je da niti jedna od oftalmologa ne navodi neopravdanost zahvata. Naprotiv, dr. P. ističe da je dodatni operativni zahvat bio neophodan kako bi se riješile komplikacije kako bi se djetetov vid mogao razvijati. Najnoviji prihvaćeni stavovi u oftalmologiji vezani za operaciju urođene mrene su sljedeći: što raniji operativni zahvat, što znači u prvim mjesecima života, kako bi se vid mogao uredno razvijati. [Podnositelju zahtjeva] je dijagnosticirana mrena kasnije, u petoj godini života. Njegov vid se do tada nije mogao uredno razvijati te postignuta vidna oštrina nakon takvih kasno učinjenih operativnih zahvata nikada nije ista kao očekivana vidna oštrina za tu dob djeteta.

Nastala komplikacija u smislu dislokacije ugrađene leće može se dovesti u vezu s dijagnosticiranim respiratornim infektom koji je popraćen suhim kašljem i naporom koji se pri tome javlja , a što ugrožava oko u postoperativnom periodu. Svi dalje učinjeni zahvati rađeni su u svrhu rješavanja nastalih komplikacija..

Uvidom u zdravstveni karton [podnositelja zahtjeva] iz [Bolnice], ne nalazim propust u predoperativnoj pripremi, učinjenom zahvatu kao i postoperativnom tijeku.

Podnositelj zahtjeva prigovorio je tom nalazu i mišljenju 12. srpnja 2010. godine. Na ročištu održanom 8. studenoga 2010. godine, prvostupanjski je sud saslušao N.S., koja je odgovorila na prethodno podnesene primjedbe podnositelja zahtjeva. Na kraju svjedočenja vještakinje podnositelj zahtjeva nije imao dodatnih pitanja. Umjesto toga, ponovio je svoje primjedbe na njezine zaključke i predložio je da sud sasluša liječnike koji su ga u tom trenutku liječili i da pribavi izvješća o operacijama obavljenim na njegovu oku. Podredno, podnositelj zahtjeva predložio je da se pribavi novi nalaz i mišljenje od tima vještaka. Zbog ekonomičnosti postupka, a s obzirom na to da nije bilo nikakvih nedosljednosti između dvaju nalaza i mišljenja pribavljenih u predmetu, sud je odbio zahtjeve podnositelja zahtjeva i zaključio je glavnu raspravu.
Dana 23. studenoga 2010. sud je odbio tužbeni zahtjev podnositelja zahtjeva uz obrazloženje da nalazi i mišljenja vještaka ne ukazuju na to da je došlo do nesavjesnog liječenja prilikom liječenja podnositelja.
Dana 10. prosinca 2010. podnositelj zahtjeva podnio je žalbu protiv prvostupanjske presude. Županijski sud u Zagrebu je 5. travnja 2011. odbio njegovu žalbu.
Podnositelj zahtjeva zatim je podnio reviziju Vrhovnom sudu Republike Hrvatske, koji ju je odbio 27. lipnja 2012. godine.
Podnositelj zahtjeva nadalje je podnio ustavnu tužbu Ustavnom sudu Republike Hrvatske, prigovarajući zbog načina na koji su niži sudovi postupali u njegovu predmetu. Dana 17. siječnja 2013. godine Ustavni je sud proglasio ustavnu tužbu podnositelja zahtjeva nedopuštenom kao očigledno neosnovanu. Odluka Ustavnog suda dostavljena je podnositelju zahtjeva 28. siječnja 2013. godine.

C. Postupak za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku

U međuvremenu, dana 19. studenoga 2009. podnositelj zahtjeva prigovorio je Županijskom sudu u Zagrebu zbog nerazumne duljine trajanja postupka.
Dana 2. prosinca 2010. Županijski sud u Zagrebu utvrdio je povredu prava podnositelja zahtjeva na suđenje u razumnom roku te mu je dosudio naknadu u iznosu od 10.500,00 hrvatskih kuna (približno 1.400,00 eura). Također je naložio prvostupanjskom sudu da okonča postupak u roku od dvanaest mjeseci nakon dostave njegove odluke.

II. MJERODAVNI PRAVNI OKVIR

Mjerodavno domaće pravo izloženo je u predmetima Marić protiv Hrvatske, br. 50132/12, stavak 36., 12. lipnja 2014., i Jurica protiv Hrvatske, br. 30376/13, stavci 45. - 60., 2. svibnja 2017.

PRAVO

I. NAVODNA POVREDA ČLANKA 6. STAVKA 1. KONVENCIJE

Podnositelj zahtjeva prigovorio je da je parnični postupak koji je pokrenuo u vezi s navodima o nesavjesnom liječenju bio neuobičajeno dugotrajan i nedjelotvoran. Pozvao se na članak 6. stavak 1. Konvencije, čiji mjerodavni dio glasi kako slijedi:

„Radi utvrđivanja svojih prava i obveza građanske naravi ... svatko ima pravo da ... sud ... u razumnom roku ispita njegov slučaj.“

A. Dopuštenost

Vlada je tvrdila da je Županijski sud u Zagrebu priznao povredu prava podnositelja zahtjeva na suđenje u razumnom roku te mu je dosudio odgovarajuću naknadu. Prema mišljenju Vlade, podnositelj zahtjeva stoga nije mogao prigovarati nerazumnoj duljini trajanja postupka ili povredi prava na poštovanje njegova privatnog života.
Podnositelj zahtjeva tvrdio je da je bio žrtva povrede Konvencije u vezi s dugotrajnim parničnim postupkom za naknadu štete koji se odnosio na njegove navode o nesavjesnom liječenju.
U skladu s ustaljenom sudskom praksom Suda, odluka ili mjera koja je povoljna za podnositelja zahtjeva u načelu nije dostatna da bi ga se lišilo njegovoga položaja „žrtve“, osim ako su domaća tijela priznala, bilo izričito ili u biti, povredu Konvencije i naknadno dodijelila odgovarajuću i dostatnu naknadu za tu povredu (vidi, među brojnim drugim izvorima prava, gore citirani predmet Jurica, stavci 64. - 66.).
Sud napominje da naknada koju je dosudio Županijski sud u Zagrebu ne odgovara naknadi koju bi on sam dosudio kao pravednu naknadu za tako dugotrajan postupak. Prema tome, dosuđena naknada ne može se smatrati primjerenom u okolnostima predmeta. U prilog tom zaključku ide činjenica da odluka Županijskog suda u Zagrebu kojom je prvostupanjskom sudu naloženo da okonča postupak u roku od jedne godine nije imala nikakvog praktičnog učinka jer je Općinski građanski sud u Zagrebu u međuvremenu već donio presudu u predmetu podnositelja zahtjeva (vidi stavke 21. i 26. ove presude).
U tim okolnostima, podnositelj zahtjeva nije izgubio status žrtve te Sud odbija Vladin prigovor.
Sud nadalje primjećuje da ovaj prigovor nije očigledno neosnovan u smislu članka 35. stavka 3. točke (a) Konvencije i da nije nedopušten ni po kojoj drugoj osnovi. Stoga se mora proglasiti dopuštenim.

B. Osnovanost

1. Tvrdnje stranaka

Podnositelj zahtjeva tvrdio je da je parnični postupak u vezi s njegovim navodima o nesavjesnom liječenju bio neuobičajeno dugotrajan i nedjelotvoran.
Vlada je tvrdila da navodna nerazumna duljina trajanja postupka o kojem je riječ nije bila odlučujuća s obzirom na to da je podnositelju zahtjeva dodijeljena naknada u tom pogledu.

2. Ocjena Suda

Sud ponavlja da se razumnost duljine trajanja postupka mora ocijeniti u svjetlu okolnosti predmeta i pozivom na sljedeće kriterije: složenost predmeta, ponašanje podnositelja zahtjeva i nadležnih vlasti kao i važnost onoga što se za podnositelja zahtjeva dovodi u pitanje u sporu (vidi, među brojnim drugim izvorima prava, gore citirani predmet Jurica, stavak 76.).
Sud napominje da su domaći postupci ukupno trajali više od trinaest godina na četiri razine nadležnosti. Bilo je nekoliko duljih razdoblja neobjašnjene neaktivnosti domaćih vlasti. Konkretno, nakon 27. rujna 2001. godine, kada je prvostupanjski sud strankama u postupku dostavio prvi nalaz i mišljenje vještaka, sljedeća glavna rasprava održana je tek 4. lipnja 2003. godine (vidi stavke 10. - 11. ove presude). Nadalje, nakon 22. srpnja 2004. godine, kada je prvostupanjski sud strankama dostavio dodatno očitovanje vještaka, sljedeća rasprava održana je tek 6. prosinca 2006. godine, odnosno više od dvije godine kasnije (vidi stavke 15. - 16. ove presude).
Nadalje, Općinski građanski sud u Zagrebu ostao je pasivan otprilike četrnaest mjeseci zbog propusta imenovanog vještaka (Z.V.-a) da obavijesti sud o svojoj nemogućnosti izvršenja dodijeljenog zadatka (vidi stavke 17. - 18. ove presude). U tom pogledu, Sud ponavlja da primarnu odgovornost za odlaganja koja proizlaze iz vještačenja u konačnici snosi država (vidi Capuano protiv Italije, 25. lipnja 1987., stavak 32., Serija A br. 119). Tom je sudu trebalo daljnjih pet mjeseci da obavijesti stranke o nedostupnosti Z.V.-a i još četiri mjeseca da pribavi vještačenje od N.S. (vidi stavak 18. ove presude). Zaključno, Sud utvrđuje da se nerazumna duljina trajanja postupka u predmetu podnositelja zahtjeva ne može objasniti ni ponašanjem podnositelja zahtjeva ni složenošću predmeta.
S obzirom na navedeno, a uzimajući u obzir zaključak Županijskog suda u Zagrebu da je postupak trajao nerazumno dugo (vidi stavak 26. ove presude), Sud utvrđuje da duljina trajanja postupka kojem se prigovara nije ispunila pretpostavku suđenja u razumnom roku.
Stoga je došlo do povrede članka 6. stavka 1. Konvencije.

II. NAVODNA POVREDA ČLANKA 8. KONVENCIJE

Podnositelj zahtjeva nadalje je prigovorio zbog nedostatka djelotvornog domaćeg postupka u vezi s njegovim navodima o nesavjesnom liječenju, koji je predstavljao povredu njegovih prava na temelju članka 8. Konvencije, koji u mjerodavnom dijelu glasi kako slijedi:

„1. Svatko ima pravo na poštovanje svoga privatnog … života ...

2. Javna vlast se neće miješati u ostvarivanje tog prava, osim u skladu sa zakonom i ako je u demokratskom društvu nužno radi interesa državne sigurnosti, javnog reda i mira, ili gospodarske dobrobiti zemlje, te radi sprječavanja nereda ili zločina, radi zaštite zdravlja ili morala ili radi zaštite prava i sloboda drugih.

A. Tvrdnje stranaka

Vlada je tvrdila da su domaće vlasti ispunile svoje pozitivne obveze na temelju članka 8. Konvencije. Prvostupanjski sud pribavio je dva nalaza i mišljenja vještaka, od kojih su oboje zaključili da u predmetu podnositelja zahtjeva nije došlo do nesavjesnog liječenja. Sud je odbio saslušati još dva svjedoka koje je predložio podnositelj zahtjeva jer nisu imali nikakvih izravnih saznanja o obavljenim operacijama. Također je odbio odrediti još jedno vještačenje jer nije bilo nedosljednosti između dvaju već pribavljenih nalaza i mišljenja i, u svakom slučaju, vještačenje od strane tima vještaka moglo se odrediti samo ako je vještačenje iznimno složeno, što nije bio slučaj. Prema tome, podnositelju zahtjeva pružene su dovoljne postupovne mogućnosti da dokaže da su njegovi zdravstveni problemi u cijelosti ili djelomično rezultat nesavjesnog liječenja od strane Bolnice, a njegov zahtjev za pribavljanjem daljnjih dokaza bio je, u biti, ograničen na njegovu želju za pribavljanjem daljnjih nalaza i mišljenja vještaka kojima bi se konačno kritizirala kvaliteta njegova liječenja.
Podnositelj zahtjeva tvrdio je da u parničnom postupku zbog nesavjesnog liječenja koji je pokrenuo protiv osoblja javne bolnice domaći sudovi nisu rasvijetlili okolnosti štete nanesene njegovu tjelesnom integritetu i nisu mu pružili praktičnu priliku da ishodi naknadu štete. Domaći su sudovi, bez ikakvog obrazloženja, odbacili njegov zahtjev da se pribavi evidencija o medicinskim postupcima kojima je podvrgnut u Bolnici i da se tako vještacima omogući da daju prikladan odgovor na pitanje je li bilo nepravilnosti tijekom njegova liječenja. Njegov zahtjev za pribavljanje nalaza i mišljenja tima vještaka također je odbačen. Podnositelj zahtjeva zaključio je da mu je bio uskraćen „stvarni“ pristup sudu kao i mogućnost da dokaže da je njegov zahtjev za naknadu štete osnovan.

B. Ocjena Suda

Opća načela koja se odnose na pozitivne obveze država na temelju članka 8. u predmetima o nesavjesnom liječenju sažeta su u predmetu Jurica (gore citiran, stavci 84. - 88.).
Sud primjećuje da se glavni prigovor podnositelja zahtjeva u ovom predmetu odnosi na pouzdanost nalaza i mišljenja vještaka na kojima su domaći sudovi temeljili svoje zaključke.
S tim u vezi, Sud napominje da je tijekom postupka prvostupanjski sud pribavio dva nalaza i mišljenja, a jedan od ta dva nalaza i mišljenja dostavila je vještakinja koju je predložio sam podnositelj zahtjeva (vidi stavak 18. ove presude). Sud nadalje primjećuje da su vještaci u oba nalaza i mišljenja zaključili da u predmetu podnositelja zahtjeva nije došlo do nesavjesnog liječenja (vidi stavke 9. i 19. ove presude). Domaći su sudovi odbili daljnje dokazne prijedloge podnositelja zahtjeva, smatrajući da je još jedno medicinsko vještačenje nepotrebno jer su dva postojeća nalaza i mišljenja vještaka bila dosljedna (vidi stavak 20. ove presude). Sud ne nalazi ništa problematično u tom zaključku.
Sud nadalje napominje da podnositelj zahtjeva nije dovodio u pitanje neovisnost niti jednog od vještaka; isto tako, u spisu ne postoji nikakav dokaz koji bi proturječio zaključcima vještaka, osim iskaza roditelja podnositelja zahtjeva, koji nisu stručnjaci u području medicine. U svakom slučaju, kako je Sud ranije presudio, hrvatsko pravo propisuje nekoliko zaštitnih mjera za osiguranje pouzdanosti dokaza vještaka (vidi gore citirani predmet Jurica, stavak 94.). Nema dokaza da te zaštitne mjere nisu bile poštovane u predmetu podnositelja zahtjeva ili da vještaci čiji su nalazi i mišljenja predstavljali osnovu za odluke sudova u tom predmetu nisu bili objektivni u mjeri u kojoj je to potrebno.
Sud napominje i da Općinski građanski sud u Zagrebu nije samo prihvatio pisane nalaze i mišljenja koja su izradili vještaci već je i strankama omogućio da prigovore njihovim zaključcima, pribavio je dodatna pisana očitovanja prvog vještaka i saslušao je iskaz druge vještakinje na javnoj raspravi u prisutnosti stranaka, koje su joj mogle postavljati pitanja (vidi stavke 15. i 20. ove presude). Domaći sudovi također su pažljivo pregledali dokaze vještaka i, na temelju dosljednih nalaza i mišljenja obaju vještaka koji isključuju navode o nesavjesnom liječenju, odbili zahtjev podnositelja zahtjeva (vidi stavak 21. ove presude). Sud ne razaznaje nikakvu grešku domaćih sudova u pogledu načina na koji su ocijenili nalaze i mišljenja vještaka. Činjenica da je ishod postupka u predmetu podnositelja zahtjeva bio nepovoljan za njega sama po sebi ne znači da država nije ispunila svoje pozitivne obveze iz članka 8. Konvencije (vidi gore citirani predmet Jurica, stavak 88.).
S obzirom na navedeno, Sud je uvjeren da su podnositelju zahtjeva bile pružene dostatne postupovne mogućnosti da dokaže da su njegovi zdravstveni problemi u cijelosti ili djelomično bili rezultat nesavjesnog liječenja. U mjeri u kojoj bi se moglo smatrati da je djelotvornost postupka bila narušena nerazumnom duljinom njegova trajanja (vidi stavak 42. ove presude), Sud smatra da je u okolnostima ovog predmeta taj aspekt dostatno razmotren u njegovu zaključku na temelju članka 6. stavka 1. Konvencije (vidi stavke 38. - 41. ove presude, i gore citirani predmet Jurica, stavak 97.).
U skladu s tim, ovaj je prigovor očigledno neosnovan i mora se odbaciti u skladu s člankom 35. stavkom 3. točkom (a) i stavkom 4. Konvencije.

III. PRIMJENA ČLANKA 41. KONVENCIJE

Člankom 41. Konvencije propisano je: „Ako Sud utvrdi da je došlo do povrede Konvencije i dodatnih protokola, a unutarnje pravo zainteresirane visoke ugovorne stranke omogućava samo djelomičnu odštetu, Sud će, prema potrebi, dodijeliti pravednu naknadu povrijeđenoj stranci.“

A. Šteta

Podnositelj zahtjeva potraživao je 1.420.000,00 hrvatskih kuna (HRK) na ime nematerijalne štete (približno 193.200,00 eura (EUR)) uvećano za zatezne kamate.
Vlada je smatrala da je zahtjev podnositelja pretjeran, neosnovan i nepotkrijepljen.
Sud utvrđuje da je podnositelj zahtjeva zasigurno pretrpio određenu frustraciju, strah i tjeskobu zbog nerazumne duljine trajanja postupka u njegovu predmetu. Stoga mu dosuđuje iznos od 2.600,00 EUR na ime naknade nematerijalne štete.
Podnositelj zahtjeva potraživao je i 302.486,88 HRK (približno 41.150,00 EUR) na ime troškova i izdataka nastalih pred domaćim sudovima i pred ovim Sudom.

B. Troškovi i izdaci

Vlada je osporila potraživanje podnositelja zahtjeva.
Prema sudskoj praksi Suda, podnositelj zahtjeva ima pravo na naknadu troškova i izdataka samo u mjeri u kojoj je dokazano da su oni stvarno nastali i bili potrebni te da je iznos razuman. U ovom predmetu, uzimajući u obzir dokumente koje ima u posjedu i prethodno navedene kriterije, Sud smatra razumnim dosuditi iznos od 2.000,00 EUR, koji obuhvaća troškove po svim osnovama.

C. Zatezna kamata

Sud smatra primjerenim da se stopa zatezne kamate temelji na najnižoj kreditnoj stopi Europske središnje banke uvećanoj za tri postotna boda.

IZ TIH RAZLOGA SUD JEDNOGLASNO

1. Utvrđuje da je prigovor podnositelja zahtjeva zbog duljine trajanja postupka dopušten, a ostatak zahtjeva nedopušten;

2. Presuđuje da je došlo do povrede članka 6. stavka 1. Konvencije;

3. Presuđuje

(a) da tužena država podnositelju zahtjeva treba u roku od tri mjeseca isplatiti sljedeće iznose koje je potrebno preračunati u hrvatske kune po tečajnoj stopi važećoj na dan namirenja:

(i) 2.600,00 EUR (dvije tisuće šeststo eura) na ime naknade nematerijalne štete, uvećano za sve poreze koji bi mogli biti obračunati;

(ii) 2.000,00 EUR (dvije tisuće eura) na ime naknade troškova i izdataka, uvećano za sve poreze koji bi mogli biti obračunati podnositelju zahtjeva;

(b) da se od proteka prethodno navedena tri mjeseca do namirenja plaća obična kamata koja je jednaka najnižoj kreditnoj stopi Europske središnje banke tijekom razdoblja neplaćanja, uvećanoj za tri postotna boda;

4. Odbija preostali dio zahtjeva podnositelja za pravednom naknadom.

Sastavljeno na engleskom jeziku i otpravljeno u pisanom obliku 22. listopada 2020. godine sukladno pravilu 77. stavcima 2. i 3. Poslovnika Suda.

Renata Degener Pere Pastor Vilanova

Zamjenica tajnika Predsjednik

Prevela prevoditeljska agencija Alkemist

_____________________________________________________
Prevod presude preuzet sa stranice Zastupnika Republike Hrvatske pred Evropskim sudom za ljudska prava
https://uredzastupnika.gov.hr/

FIRST SECTION

CASE OF URUKALO v. CROATIA

(Application no. 47833/13)

JUDGMENT

STRASBOURG

22 October 2020

This judgment is final but it may be subject to editorial revision.

In the case of Urukalo v. Croatia, The European Court of Human Rights (First Section), sitting as a Committee composed of:

Pere Pastor Vilanova, President,
Jovan Ilievski,
Raffaele Sabato, judges,
and Renata Degener, Deputy Section Registrar,

Having regard to:

the application against the Republic of Croatia lodged with the Court under Article 34 of the Convention for the Protection of Human Rights and Fundamental Freedoms (“the Convention”) by a Croatian national, Mr Duško Urukalo (“the applicant”), on 17 July 2013;

the decision to give notice to the Croatian Government (“the Government”) of the complaints concerning the length of the proceedings and the right to respect for private life, and to declare inadmissible the remainder of the application;

the parties’ observations;

Having deliberated in private on 29 September 2020,

Delivers the following judgment, which was adopted on that date:

INTRODUCTION

1. The case concerns the length of proceedings and the alleged lack of an effective domestic procedure concerning the applicant’s claim of medical negligence against the staff of a public hospital in relation to the total loss of his sight in one eye and sight impairment in the other.

THE FACTS

2. The applicant was born in 1989 and lives in Šibenik. He was represented by Mr Z. Čogelja, a lawyer practising in Šibenik.

3. The Government were represented by their Agent, Ms Š. Stažnik.

4. The facts of the case, as submitted by the parties, may be summarised as follows.

THE CIRCUMSTANCES OF THE CASE
1. Background to the case

5. In 1994 the applicant, who was five years old at the time, was diagnosed with darkening of his peripheral vision and cataracts, as a result of which he underwent eye surgery in a hospital in Zagreb (“the Hospital”). After his first surgery in August 1994, the applicant was again admitted to hospital owing to complications as a result of a severe cough he had developed in the meantime. He was operated on two more times in September and November 1994.

6. The applicant ultimately completely lost his sight in one eye and was left with the sight impaired in the other.

Civil proceedings

7. On 8 December 1999 the applicant lodged a civil action against the Hospital with the Zagreb Municipal Civil Court (Općinski građanski sud u Zagrebu – “the first-instance court”), claiming damages for alleged medical negligence.

8. The first hearing was held on 17 November 2000. The Hospital contested the claim.

9. On 4 July 2001 the first-instance court ordered an expert medical opinion, which was delivered on 24 September 2001. The relevant parts of that opinion read as follows:

“The medical documentation cited shows that [the applicant] has a congenital defect in both eyes and that ophthalmologists from S. sent him for surgery to the [Hospital], where, on 16 August 1994, he had the cataract in his left eye surgically removed and an artificial lens put in. The surgery and post-operative treatment went according to plan. He was urgently admitted to the same hospital on 7 September 1994 owing to the dislocation of the lens that had been put in his left eye, at which time the doctors diagnosed a respiratory infection accompanied by a severe cough, which was the most likely the cause of the lens dislocation. This was followed by the complications described in the cited medical documentation and the situation finally stabilised after two interventions at the Clinic for Ophthalmology in Antwerp.

The civil action stated that ‘the surgical procedure could not have been performed on [the applicant] according to professional standards, which is why the post‑operative treatment was inadequate ...’. Dr P. from the Clinic for Ophthalmology in Antwerp provided the best response to this argument when he, in his report of 15 May 1995, found that the surgery had been necessary bearing in mind the age of the patient and the needs of vision development before the age of six. This also corresponds to the modern approach in ophthalmology that one eye should be treated before the age of six to have good or improved vision because in later life it is not possible to achieve good vision whether surgery is performed or not, owing to the development of the neural sense of sight. This medical opinion was validated by Dr C., ... Dr S. ... and Dr Z ...

In conclusion, I have established that there were no irregularities in the treatment of the [applicant] ... and that the surgical procedures that were carried out were necessary according to the latest developments in modern ophthalmology.”

10. On 27 September 2001 the first-instance court delivered the expert opinion to the parties and invited them to submit their comments.

11. A hearing set for 17 February 2003 was adjourned because the summons had not been served correctly on the applicant. The next hearing was held on 4 June 2003.

12. On 16 January 2004 the expert witness A.F., who had prepared the above opinion, informed the court that he no longer served as a permanent court expert witness.

13. At the hearing held on 19 April 2004, the first-instance court invited the applicant to set out his objections to the conclusions of the expert witness.

14. On 8 July 2004 the first-instance court forwarded the applicant’s objections to the expert witness.

15. On 19 July 2004 the expert witness rejected the applicant’s objections to his opinion and reiterated his conclusions (see paragraph 9 above). On 22 July 2004 the first-instance court forwarded his observations to the parties.

16. At the hearing held on 6 December 2006, the applicant proposed that the court hear his parents as witnesses. The first-instance court accepted this motion and the applicant’s parents were heard by the Šibenik Municipal Court (Općinski sud u Šibeniku) on 7 May 2007.

17. At the hearing held on 23 January 2008, the applicant requested that the court either obtain an opinion from the doctors who had treated him after the operations or, alternatively, a fresh medical expert assessment. The first-instance court accepted the applicant’s proposal to obtain a new expert opinion and on 7 July 2008 appointed another expert, Z.V.

18. On 7 September 2009 Z.V. informed the court that he was not able to carry out the expert assessment. At a hearing held on 8 February 2010, the court notified the parties about Z.V.’s unavailability. The applicant then asked that another expert witness, N.S., be appointed, which the court accepted.

19. N.S. submitted her expert opinion on 2 June 2010, the relevant parts of which read as follows:

“The [applicant] was examined at the age of five by an ophthalmologist in S., where he was diagnosed with cataracts in both eyes. For that reason, he was referred to [the Hospital], where doctors diagnosed congenital cataracts and poor vision in both eyes. After pre-operative preparations, surgery to remove the cataract in the left eye and fit a replacement lens was performed. The post-operative period was uneventful and [the applicant] was discharged with a topical treatment to be administered at home. The applicant was readmitted twenty-three days after the surgery owing to lens dislocation. While in hospital, the doctors diagnosed [the applicant] with a respiratory infection accompanied by a severe irritating cough. Additional surgery was performed to resolve the complications. The surgery that was performed and all subsequent operations were necessary to detect complications and improve visual function. The reports from other clinics clearly show that none of the ophthalmologists claimed that the operations were unnecessary. On the contrary, Dr P. emphasised that additional surgery had been necessary to resolve the complications in order for the child’s sight to develop. The most recent accepted views in ophthalmology regarding surgery on congenital cataracts are as follows: surgery should be performed as early as possible, which means in the first months of life, in order for vision to develop properly. [The applicant] was diagnosed with cataracts later than that, at the age of five. His vision was not able to develop properly until that point and the visual acuity achieved after surgery carried out so late is never the same as the expected visual acuity for a child of that age.

The subsequent complication in terms of a dislocation of the inserted lens can be linked to the diagnosed respiratory infection accompanied by a dry cough and strain which occurs while coughing, which posed a threat to the eye in the post-operative period. All further operations were performed to resolve the complications.

After examining [the applicant’s] medical records from the [Hospital], I found no omissions in the pre-operative preparation, the performed surgery or the post‑operative period. The surgery performed was in line with the latest developments in ophthalmology and the expertise of the surgeon and the necessity of the surgery are undeniable.”

20. The applicant objected to that expert opinion on 12 July 2010. At the hearing held on 8 November 2010, the first-instance court heard N.S., who provided replies to the applicant’s previously submitted objections. At the end of the expert’s testimony, the applicant had no further questions. Instead, he reiterated his objections to her conclusions and proposed that the court hear the doctors who were currently treating him and obtain the reports on the operations performed on his eye. Alternatively, the applicant proposed that a fresh opinion be obtained from a team of experts. For reasons of procedural economy, and since there were no inconsistencies between the two expert opinions obtained in the case, the court dismissed the applicant’s requests and concluded the main hearing.

21. On 23 November 2010 the court dismissed the applicant’s claim on the grounds that the expert reports did not suggest any malpractice in the applicant’s medical treatment.

22. On 10 December 2010 the applicant appealed against the first‑instance judgment. His appeal was dismissed by the Zagreb County Court (Županijski sud u Zagrebu) on 5 April 2011.

23. The applicant then lodged an appeal on points of law with the Supreme Court (Vrhovni sud Republike Hrvatske), which dismissed it on 27 June 2012.

24. The applicant further lodged a constitutional complaint with the Constitutional Court (Ustavni sud Republike Hrvatske), complaining about the manner in which the lower courts had dealt with his case. On 17 January 2013 the Constitutional Court declared the applicant’s constitutional complaint inadmissible as manifestly ill-founded. The decision of the Constitutional Court was served on the applicant on 28 January 2013.

Proceedings for protection of the right to a hearing within a reasonable time

25. Meanwhile, on 19 November 2009 the applicant complained to the Zagreb County Court about the excessive length of the proceedings.

26. On 2 December 2010 the Zagreb County Court found a violation of the applicant’s right to a hearing within a reasonable time and awarded him 10,500 Croatian kunas (approximately 1,400 euros) in compensation. It also ordered the first-instance court to terminate the proceedings within twelve months following the service of its decision.

RELEVANT LEGAL FRAMEWORK

27. The relevant domestic law is set out in Marić v. Croatia, no. 50132/12, § 36, 12 June 2014, and in Jurica v. Croatia, no. 30376/13, §§ 45-60, 2 May 2017.

THE LAW

ALLEGED VIOLATION OF ARTICLE 6 § 1 OF THE CONVENTION

28. The applicant complained that the civil proceedings he had instituted concerning his allegations of medical negligence had been inordinately lengthy and ineffective. He relied on Article 6 § 1 of the Convention, the relevant part of which reads as follows:

“In the determination of his civil rights and obligations ... everyone is entitled to a ... hearing within a reasonable time by [a] ... tribunal ...”

Admissibility

29. The Government submitted that the Zagreb County Court had acknowledged a violation of the applicant’s right to a hearing within a reasonable time and awarded him adequate compensation. In the Government’s view, the applicant could not therefore complain about the excessive length of the proceedings or about the breach of his right to respect for his private life.

30. The applicant maintained that he had been the victim of a breach of the Convention in connection with the protracted civil proceedings for damages concerning his allegations of medical negligence.

31. In accordance with the Court’s settled case-law, a decision or measure favourable to the applicant is not in principle sufficient to deprive him or her of the status of “victim” unless the national authorities have acknowledged, either expressly or in substance, and subsequently afforded appropriate and sufficient redress for the breach of the Convention (see, among many other authorities, Jurica, cited above, §§ 64-66).

32. The Court notes that the compensation awarded by the Zagreb County Court does not correspond to what it would itself have awarded by way of just satisfaction for such lengthy proceedings. Accordingly, the compensation awarded cannot be regarded as adequate in the circumstances of the case. This conclusion is reinforced by the fact that the Zagreb County Court’s decision ordering the first-instance court to terminate the proceedings within a period of one year had no practical effect, since the Zagreb Civil Municipal Court had meanwhile already adopted its judgment in the applicant’s case (see paragraphs 21 and 26 above).

33. In these circumstances, the applicant has not lost his victim status and the Court dismisses the Government’s objection.

34. The Court further notes that this complaint is not manifestly ill‑founded within the meaning of Article 35 § 3 (a) of the Convention and that it is not inadmissible on any other grounds. It must therefore be declared admissible.

Merits
1. The parties’ submissions

35. The applicant contended that the civil proceedings concerning his allegations of medical negligence had been inordinately lengthy and ineffective.

36. The Government maintained that the allegedly excessive length of the proceedings in issue had not been decisive given that the applicant had received compensation in that respect.

The Court’s assessment

37. The Court reiterates that the reasonableness of the length of proceedings must be assessed in the light of the circumstances of the case and with reference to the following criteria: the complexity of the case, the conduct of the applicant and the relevant authorities and what was at stake for the applicant in the dispute (see, among many other authorities, Jurica, cited above, § 76).

38. The Court notes that the domestic proceedings lasted for more than thirteen years in total at four levels of jurisdiction. There were several long periods of unexplained inactivity on the part of the domestic authorities. In particular, after 27 September 2001, when the first-instance court delivered the first expert witness findings to the parties in the proceedings, the next main hearing was held only on 4 June 2003 (see paragraphs 10-11 above). Furthermore, after 22 July 2004, when the first-instance court delivered the expert witness additional observations to the parties, the next hearing was held as late as 6 December 2006, that is, more than two years later (see paragraphs 15-16 above).

39. Furthermore, the Zagreb Municipal Civil Court remained passive for some fourteen months in the face of the failure of an appointed expert witness (Z.V.) to inform the court of his inability to perform the assigned task (see paragraphs 17-18 above). In the respect, the Court would reiterate that the primary responsibility for delays resulting from the provision of expert opinions rests ultimately with the State (see Capuano v. Italy, 25 June 1987, § 32, Series A no. 119). It took that court further five months to inform the parties of Z.V.’s unavailability and yet another four months to obtain the expert assessment from N.S. (see paragraph 18 above). In conclusion, the Court finds that neither the conduct of the applicant nor the complexity of the case can explain the inordinate length of the proceedings in the applicant’s case.

40. In view of the foregoing, and having regard to the Zagreb County Court’s conclusion that the proceedings had lasted an unreasonably long time (see paragraph 26 above), the Court finds that the length of the proceedings complained of failed to satisfy the reasonable-time requirement.

41. There has accordingly been a violation of Article 6 § 1 of the Convention.

ALLEGED VIOLATION OF ARTICLE 8 OF THE CONVENTION

42. The applicant further complained of the lack of an effective domestic procedure concerning his allegations of medical negligence, in breach of his rights under Article 8 of the Convention, which, in so far as relevant, reads as follows:

“1. Everyone has the right to respect for his private ... life ...

2. There shall be no interference by a public authority with the exercise of this right except such as is in accordance with the law and is necessary in a domestic society in the interests of national security, public safety or the economic well-being of the country, for the prevention of disorder or crime, for the protection of health or morals, or for the protection of the rights and freedoms of others.”

The parties’ submissions

43. The Government maintained that the domestic authorities had complied with their positive obligations under Article 8 of the Convention. The first-instance court had obtained two expert opinions, both of which had concluded that there had been no medical negligence in the applicant’s case. The court had refused to hear two further witnesses proposed by the applicant since they had had no direct knowledge of the surgeries performed. It had also refused to order yet another expert opinion since there had been no inconsistencies between the two expert reports already obtained and, in any event, a team expert opinion could be ordered only when an expert assessment was extremely complex, which had not been the case. Accordingly, the applicant had been afforded sufficient procedural opportunities to prove that his health problems were entirely or in part the result of malpractice on the part of the Hospital, and his request to obtain further evidence had been limited, in essence, to his wish to obtain further expert assessments which would finally criticise the quality of his medical treatment.

44. The applicant contended that in the civil proceedings for medical negligence which he had instituted against the staff of a public hospital the domestic courts had failed to elucidate the circumstances of the harm done to his physical integrity and to provide him with a practical opportunity to obtain compensation for damage. The domestic courts had rejected, without any explanation, his request to procure the record of the medical procedures performed on him at the Hospital and thus enable the expert witnesses to give an appropriate answer to the question whether there had been any irregularities in the course of his medical treatment. His request for an opinion from a team of experts had also been rejected. The applicant concluded that he had been denied “real” access to a court and the possibility to prove that his claim for damages was well founded.

The Court’s assessment

45. The general principles concerning the States’ positive obligations under Article 8 in medical negligence cases have been summarised in Jurica (cited above, §§ 84-88).

46. The Court observes that the applicant’s principal grievance in the present case relates to the reliability of the expert opinions on which the domestic courts based their conclusions.

47. In that connection, the Court notes that during the proceedings the first-instance court obtained two expert opinions, one of them by an expert witness proposed by the applicant himself (see paragraph 18 above). The Court further observes that both expert opinions concluded that there had been no medical negligence in the applicant’s case (see paragraphs 9 and 19 above). The domestic courts dismissed further evidence proposed by the applicant, holding that yet another medical assessment had been unnecessary since the opinions of the two existing expert opinions had been consistent (see paragraph 20 above). The Court finds nothing problematic with such a conclusion.

48. The Court further notes that the applicant did not call into question the independence of either of the experts; nor is there any evidence in the case file to contradict the experts’ conclusions, other than the testimony provided by the applicant’s parents, who were not experts in the medical field. In any event, as the Court has previously held, Croatian law lays down several safeguards designed to ensure the reliability of expert evidence (see Jurica, cited above, § 94). There is no evidence that those safeguards were not respected in the applicant’s case or that the experts whose opinions formed the basis of the courts’ rulings in the case lacked the requisite objectivity.

49. The Court also notes that the Zagreb Municipal Civil Court did not merely admit the written reports drawn up by the experts, but also allowed the parties to object to their findings, obtained additional written submissions from the first expert and heard evidence from the second expert in open court in the presence of the parties, who were able to put questions to her (see paragraphs 15 and 20 above). The domestic courts also duly scrutinised the expert evidence and, on the basis of the consistent findings of both experts rejecting the allegations of medical malpractice, dismissed the applicant’s claim (see paragraph 21 above). The Court does not discern any fault on the domestic courts’ part in respect of the manner in which they assessed the expert reports. The mere fact that the outcome of the proceedings in the applicant’s case was unfavourable to him does not mean that the State has failed in its positive obligations under Article 8 of the Convention (see Jurica, cited above, § 88).

50. In view of the foregoing, the Court is satisfied that the applicant was afforded sufficient procedural opportunities to prove that his health problems were entirely or in part the result of medical malpractice. To the extent that it could be considered that the effectiveness of the proceedings was undermined by their excessive length (see paragraph 42 above), the Court considers that in the circumstances of the present case that aspect was sufficiently addressed in its finding under Article 6 § 1 of the Convention (see paragraphs 38-41 above, and Jurica, cited above, § 97).

51. Accordingly, this complaint is manifestly ill-founded and must be rejected in accordance with Article 35 §§ 3 (a) and 4 of the Convention.

APPLICATION OF ARTICLE 41 OF THE CONVENTION

52. Article 41 of the Convention provides:

“If the Court finds that there has been a violation of the Convention or the Protocols thereto, and if the internal law of the High Contracting Party concerned allows only partial reparation to be made, the Court shall, if necessary, afford just satisfaction to the injured party.”

Damage

53. In respect of non-pecuniary damage the applicant claimed 1,420,000 Croatian kunas (HRK) (approximately 193,200 euros (EUR)) plus statutory default interest.

54. The Government considered the applicant’s claim excessive, unfounded and unsubstantiated.

55. The Court finds that the applicant must have suffered some frustration, fear and anguish due to the inordinate length of the proceedings in his case. It thus awards him EUR 2,600 in respect of non-pecuniary damage.

Costs and expenses

56. The applicant also claimed HRK 302,486.88 (approximately EUR 41,150) for the costs and expenses incurred before the domestic courts and the Court.

57. The Government contested the applicant’s claim.

58. According to the Court’s case-law, an applicant is entitled to the reimbursement of costs and expenses only in so far as it has been shown that these have been actually and necessarily incurred and are reasonable as to quantum. In the present case, regard being had to the documents in its possession and the above criteria, the Court considers it reasonable to award the sum of EUR 2,000 covering costs under all heads.

Default interest

59. The Court considers it appropriate that the default interest rate should be based on the marginal lending rate of the European Central Bank, to which should be added three percentage points.

FOR THESE REASONS, THE COURT, UNANIMOUSLY,

Declares the applicant’s length-of-proceedings complaint admissible and the remainder of the application inadmissible;
Holds that there has been a violation of Article 6 § 1 of the Convention;
Holds

(a) that the respondent State is to pay the applicant, within three months, the following amounts, to be converted into Croatian kunas at the rate applicable at the date of settlement:

(i) EUR 2,600 (two thousand six hundred euros), plus any tax that may be chargeable, in respect of non-pecuniary damage;

(ii) EUR 2,000 (two thousand euros), plus any tax that may be chargeable to the applicant, in respect of costs and expenses;

(b) that from the expiry of the above-mentioned three months until settlement simple interest shall be payable on the above amounts at a rate equal to the marginal lending rate of the European Central Bank during the default period plus three percentage points;

4.Dismisses the remainder of the applicant’s claim for just satisfaction.

Done in English, and notified in writing on 22 October 2020, pursuant to Rule 77 §§ 2 and 3 of the Rules of Court.

Renata Degener Pere Pastor Vilanova
Deputy Registrar President

Nema povezane prakse za ovu presudu.

Sažmi komentare

Komentari

Relevantni komentari iz drugih presuda

Član 6 | DIC | Bochan protiv Ukrajine br.2

Bočan protiv Ukrajine interesantna je jer podnositeljka ima pravo da "žalbu u svetlu vanrednih okolnosti" koja predstavlja posebni vanredni pravni lek u ukrajinskom pravu. Međutim, Vrhovni sud Ukrajine odbio je dati zahtev podnositeljke a svoju odluku obrazložio je na način koji nije u skladu sa zaključcima iz ranije presude Evropskog suda.

Ovime je ona onemogućena da koristi pravni lek raspoloživ u domaćem pravu, čime je povređeno pravo na pravično suđenje.

Član 6 | DIC | Cvetković protiv Srbije

Vrhovni sud Srbije je, na sednici održanoj 24.04.2008. godine, odlučujući o reviziji tužioca, izjavljenoj protiv presude Okružnog suda u Leskovcu, Gž. 860/07 od 26.04.2007, doneo rešenje kojim se ukida presuda Okružnog suda u Leskovcu i predmet vraća na drugostepeno odlučivanje o žalbama parničnih stranaka.

Rešenje Rev.II 1209/07, anonimizirano u skladu sa Pravilnikom, može se preuzeti sa adrese
ovde

Član 6 | DIC | Erkapić protiv Hrvatske

Presuda je povezana sa rešenjem Kzz 1212/2018 od 14.11.2018. Vrhovnog kasacionog suda, kojim se odbacuje kao nedozvolјen zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivlјenog Marka Ristića - advokata Aleksandra Milićevića, podnet protiv pravnosnažnih presuda Višeg suda u Beogradu K.br.9/2018 od 19.04.2018. godine i Apelacionog suda u Beogradu Kž1 578/18 od 05.07.2018. godine.

Presudom Višeg suda u Beogradu K.br.9/2018 od 19.04.2018. godine okrivlјeni M.R. oglašen je krivim zbog izvršenja krivičnog dela neovlašćena proizvodnja i stavlјanje u promet opojnih droga iz člana 246. stav 1. KZ za koje mu je utvrđena kazna zatvora u trajanju od 3 godine i 2 meseca, te mu je opozvana uslovna osuda izrečena presudom Trećeg osnovnog suda u Beogradu Spk.br.121/17 od 11.10.2017. godine i uzeta kao utvrđena kazna zatvora u trajanju od 8 meseci, pa je okrivlјeni osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 3 (tri) godine i 6 (šest) meseci u koju mu se uračunava vreme provedeno na zadržavanju i u pritvoru počev od 10.11.2017. godine do 19.04.2018. godine. Istom presudom prema okrivlјenom je izrečena mera bezbednosti oduzimanje predmeta i to opojne droge kanabis u neto iznosu od 421,02 grama. Okrivlјeni je obavezan da plati troškove krivičnog postupka u iznosu od 12.000,00 dinara i sudski paušal u iznosu od 20.000,00 dinara, a sve u roku od 15 dana od dana pravnosnažnosti presude.
Presudom Apelacionog suda u Beogradu Kž1 578/18 od 05.07.2018. godine odbijene su kao neosnovane žalbe Višeg javnog tužioca u Beogradu, okrivlјenog i njegovog branioca - advokata Aleksandra Milićevića, pa je potvrđena presuda Višeg suda u Beogradu K.br.9/2018 od 19.04.2018. godine.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde

Član 6 | DIC | Filips protiv Ujedinjenog Kraljevstva

Presuda je povezana sa presudom Kzz 1211/2018 od 28.11.2018. godine, Vrhovnog kasacionog suda, kojom se odbija kao neosnovan, zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivlјenog Ž.N., podnet protiv pravnosnažnih presuda Višeg suda u Beogradu K br. 247/15 od 06.11.2017. godine i Apelacionog suda u Beogradu Kž1 br. 132/18 od 31.05.2018. godine, u odnosu na bitne povrede odredaba krivičnog postupka iz člana 438. stav 1. tačka 9) i iz člana 438. stav 2. tačka 1) Zakonika o krivičnom postupku, te na povredu zakona iz člana 439. tačka 2) Zakonika o krivičnom postupku, dok se isti zahtev u ostalom delu odbacuje.

Presudom Višeg suda u Beogradu K br. 247/15 od 06.11.2017. godine, okrivlјeni je oglašen krivim zbog izvršenja krivičnog dela ubistvo u pokušaju iz člana 113. u vezi člana 30. KZ i krivičnog dela nedozvolјena proizvodnja, držanje, nošenje i promet oružja i eksplozivnih materija iz člana 348. stav 5. u vezi stava 1. KZ, pa pošto su mu primenom odredaba članova 56. i 57. KZ prethodno utvrđene pojedinačne kazne za svako od izvršenih krivičnih dela, i to za krivično delo iz člana 113. u vezi člana 30. KZ kazna zatvora u trajanju od tri godine, a za krivično delo iz člana 348. stav 5. u vezi stava 1. KZ kazna zatvora u trajanju od šest meseci, okrivlјeni je na osnovu člana 60. KZ osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od tri godine i tri meseca, u koju kaznu mu je uračunato vreme provedeno u pritvoru od 09.11.2013. godine do 19.05.2014. godine. Presudom Apelacionog suda u Beogradu Kž1 br. 132/18 od 31.05.2018. godine, odbijena je kao neosnovana žalba branioca okrivlјenog, a presuda Višeg suda u Beogradu K br. 247/15 od 06.11.2017. godine, potvrđena.

Presuda je dostupna u javnoj bazi sudske prakse ovde

Član 6 | DIC | Jelena Krstić protiv Srbije

Odluka je povezana sa rešenjem Ržk 3/17 od 27.02.2017. Apelacionog suda u Novom Sadu, kojim odbacuju kao neosnovane žalbe branioca okr. M.K. radi zaštite prava na suđenje u razumnom roku od 16.01.2017. god. i žalba branioca istog okr., pa se rešenje predsednika Višeg suda u Subotici R4K.3/16 od 19.01.2017.god. potvrđuje.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde

Član 6 | DIC | Lepojić protiv Srbije

Presuda se navodi u presudi Gž1 3533/2018 od 11.01.2019. godine Apelacionog suda u Beogradu, kojom se preinačuje presuda Prvog osnovnog suda u Beogradu P1.br.1882/18 od 2.7.2018.godine, u stavu prvom izreke, pa se odbija, kao neosnovan, tužbeni zahtev tužilјe kojim je tražila da se obaveže tužena da tužilјi na ime naknade štete zbog neisplaćenih troškova prevoza za dolazak na rad i odlazak sa rada za period od februara 2013.godine do marta 2015.godine isplati novčane iznose po mesecima, sa zateznom kamatom od dospelosti svakog pojedinačnog mesečnog iznosa do isplate.

U postupku žalbene kontrole ovaj sud je posebno imao u vidu stav izražen u praksi Evropskog suda za lјudska prava (presuda Evropskog suda za lјudska prava predmet “Lepojić protiv Srbije”, predstavka broj 13909/05), da su sudovi obavezani da primene pravila postupka izbegavajući kako preterani formalizam koji bi ugrozio pravičnost postupka, tako i preteranu fleksibilnost koja bi učinila bezvrednim (ništavim, beznačajnim), proceduralne zahteve predviđene zakonom.

Presuda je dostupna u javnoj bazi sudske prakse ovde

Član 6 | DIC | Ljajić protiv Srbije

Presuda je povezana sa presudom Gž rr 1/2018 od 22.02.2018. godine Apelacionog suda u Beogradu, kojom se odbija kao neosnovana žalba tužioca i potvrđuje presuda Višeg suda u Beogradu P rr 1 br.1/17 od 06.11.2017. godine.

Presudom Višeg suda u Beogradu P rr 1.br.1/17 od 06.11.2017. godine, prvim stavom izreke odbijen je tužbeni zahtev kojim je tužilac tražio da se naloži tuženoj da mu na ime naknade štete isplati iznos od 338.431.379,60 dinara, sa zakonskom zateznom kamatom od 05.11.2010. godine do isplate. Drugim stavom izreke naloženo je tužiocu da tuženoj naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 46.000,oo dinara.

Presuda je dostupna u javnoj bazi sudske prakse ovde

Član 6 | DIC | Maširević protiv Srbije

Vrhovni sud Srbije je, na sednici održanoj 24.10.2007. godine, odlučujući o reviziji tužioca, izjavljenoj protiv presude Okružnog suda u Novom Sadu, Gž. 967/2004 od 24.02.2005, doneo rešenje kojim se kao odbacije kao nedozvoljena revizija izjavljena protiv presude Okružnog suda u Novom Sadu i dopunske presude od 25.04.2007. godine.

Rešenje Rev.II 1209/07, anonimizirano u skladu sa Pravilnikom, može se preuzeti sa adrese
ovde

Član 6 | DIC | Milovanović protiv Srbije

Presuda se navodi u obrazloženju presude Gž 2334/2018 od 27.04.2018. godine Apelacionog suda u Beogradu, kojom se potvrđuje presuda Prvog osnovnog suda u Beogradu P br. 12479/14 od 30.01.2017. godine u stavu prvom izreke i u delu stava drugog izreke kojim je odbijen kao neosnovan tužbeni zahtev tužioca "AA" da se obaveže tužena Republika Srbija, Ministarstvo pravde da tužiocu na ime naknade zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku isplati još iznos od 8.200,00 evra u dinarskoj protivvrednosti po srednjem kursu NBS na dan isplate i u ovom delu žalbe tužene Republike Srbije, Ministarstvo pravde i tužioca "AA" odbijaju, kao neosnovane, a presuda se preinačava u preostalom delu stava drugog izreke tako što se obavezuje tužena Republika Srbija, Ministarstvo pravde da tužiocu "AA" na ime naknade zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku isplati još iznos od 1.200,00 evra u dinarskoj protivvrednosti po srednjem kursu NBS na dan isplate u roku od 15 dana od dostavlјanja otpravka presude.

Presuda je dostupna u javnoj bazi sudske prakse ovde

Član 6 | DIC | Nuhović i Kurtanović protiv Srbije

Presuda je povezana sa rešenjem R4g 23/2016 od 13.09.2016. godine Apelacionog suda u Novom Sadu, u postupku radi zaštite prava na suđenje u razumnom roku predlagača K.G.-Dž. iz S., kojim se utvrđuje da je predlagaču K.G.-Dž. povređeno pravo na suđenje u razumnom roku u predmetu Osnovnog suda u Somboru P. 506/11.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde

Član 6 | DIC | R. Kačapor i druge podnositeljke predstavke protiv Srbije

Presuda je povezana sa rešenjem Rev 3042/2019 od 25.10.2019. Vrhovnog kasacionog suda, kojim se odbacuje kao nedozvolјena revizija tužene izjavlјena protiv presude Višeg suda u Vranju Gž 3007/18 od 28.02.2019. godine.
Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde

Član 6 | DIC | R. Kačapor i druge podnositeljke predstavke protiv Srbije

Presuda je povezana sa rešenjem Rev 3100/2019 od 18.09.2019. Vrhovnog kasacionog suda, kojim se odbacuje kao nedozvolјena revizija tužene izjavlјena protiv presude Višeg suda u Vranju Gž 3400/18 od 29.03.2019. godine.
Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde

Član 6 | DIC | R. Kačapor i druge podnositeljke predstavke protiv Srbije

Presuda se navodi u obrazloženju rešenja Gž 1249/2013 od 22.04.2013. godine Apelacionog suda u Kragujevcu, kojim se ukida presuda Osnovnog suda u Kruševcu, Sudske jedinice u Brusu II-11 P. br. 1466/2012 od 30. januara 2013. godine i predmet vraća istom sudu na ponovno suđenje.
Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde

Član 6 | DIC | Simić protiv Srbije

Presuda je citirana u rešenju R4r 8/2016 od 22.02.2016. godine Apelacionog suda u Novom Sadu, kojim se utvrđuje da je predlagaču P.D. iz P. povređeno pravo na suđenje u razumnom roku u postupku koji se vodi pred Osnovnim sudom u Rumi pod. posl. br. 6P1. 153/2013. i nalaže se Osnovnom sudu u Rumi da preduzme odgovarajuće mere da se parnični postupak po tužbi predlagača u predmetu 6P1. 153/2013 okonča u najkraćem roku.

U konkretnom slučaju po oceni ovog suda neažurno postupanje prvostepenog suda propuštanjem da zakaže pripremno ročište u zakonom propisanom roku iz čl. 301. st. 1. ZPP-a (održano nakon 1 godine i 7 meseci od odgovora na tužbu) i u dalјnjem propuštanje zakazivanja ročišta za glavnu javnu raspravu u roku od 30 dana od dana održavanja pripremnog ročišta (održano nakon 4 meseca), sa ročištima na kojima nije izveden nijedan dokaz niti je odlučeno o dokaznim predlozima stranaka protivno članu 315. ZPP-a, uz odlaganje dva ročišta, kao i nepoštovanje utvrđenog vremenskog okvira i odlučivanja koja će dokazna sredstva da izvede na glavnoj raspravi primenom člana 308. stav 3. ZPP-a, isklјučivi su razlog za dugotrajnost postupka po oceni ovog suda, pa i u situaciji kada postupak traje kraće od tri godine a nije doneta prvostepena presuda u konkretnom slučaju dve godine i šest meseci postoji povreda prava na suđenje u razumnom roku. Naime, u konkretnom slučaju u pitanju je spor iz radnog odnosa radi poništaja rešenja o otkazu ugovora o radu koji je po svojoj prirodi hitan i od egzistencijalnog značaja za tužioca, pa iako je u pitanju relativno složen postupak koji traži izvođenje odgovarajućih dokaza izloženo neažurno postupanje suda bez opravdanih razloga i doprinosa predlagača dugotrajnosti postupka protivno zakonom utvrđenim rokovima vodi povredi prava na koju osnovano ukazuje predlagač.

Prilikom zauzimanja ovakvog stava ovaj sud je cenio i praksu Evropskog suda za lјudska prava prema kojoj samo ona kašnjenja i odugovlačenja koja se mogu pripisati sudovima i drugim državnim organima mogu dovesti do zaklјučka o nepoštovanju prava na suđenje u razumnom roku (presuda Evropskog suda za lјudska prava Proszak protiv Polјske, od 16. decembra 1997. godine, stav 40.), ovaj Apelacioni sud je ocenio da se opisano postupanje prvostepenog suda u periodu od tužbe do podnošenja zahteva predlagača može smatrati neefikasnim i nedelotvornim, budući da je sud u toku celokupnog trajanja označenog dela postupka nije preduzimao radnje u cilјu raspravlјanja spornih činjenica i okončanja spora. Isti stav iskazan je i u Ustavnoj odluci br. Už-1971/2015 od 11.06.2015. godine.

Na potvrdu ovog stava ukazuje kako praksa suda u Strazburu (Čižiškova protiv Srbije od 19.01.2010. godine, Simić protiv Srbije od 24.11.2009. godine, Stanković protiv Srbije od 16.12.2008. godine), tako i praksa Ustavnog suda RS u većem broju svojih odluka (Už-779/2011 od 10.07.2013. godine, Už-2205/2013 od 18.06.2013. godine i Už-1838/2013 od 11.06.2015. godine).

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde

Član 6 | DIC | Stanković i Trajković protiv Srbije

Presuda je povezana sa presudom Rev 1540/2010 od 10.03.2010. godine, Vrhovnog kasacionog suda, kojom se odbija kao neosnovana revizija tužilaca izjavlјena protiv presude Okružnog suda u Beogradu Gž.1537/08 od 04.03.2009. godine.

Delimičnom presudom Prvog opštinskog suda u Beogradu P.8335/06 od 03.10.2007. godine, stavom prvim izreke je obavezana tužena da tužiocima na ime duševnih bolova zbog smrti roditelјa isplati svakom tužiocu po 800.000,00 dinara, sa zakonskom zateznom kamatom od 03.10.2007. godine do isplate. Stavom drugim izreke konstatovano je da će po zahtevu za naknadu materijalne štete u vidu izgublјenog izdržavanja za tužilјu GG kao i o zahtevu za naknadu troškova postupka biti odlučeno po pravnosnažnosti delimične presude. Stavom trećim izreke tužioci su oslobođeni od obaveze plaćanja takse na tužbu i odluku, koji padaju na teret budžetskih sredstava suda. Presudom Okružnog suda u Beogradu Gž.1537/08 od 04.03.2009. godine, preinačena je delimična presuda Prvog opštinskog suda u Beogradu P.8335/06 od 03.10.2007. godine, u stavu prvom izreke i odbijen tužbeni zahtev tužilaca kojim je traženo da se obaveže tužena da im na ime naknade nematerijalne štete zbog smrti roditelјa i to oca ĐĐ i majke EE isplati svakom po 800.000,00 dinara, sa zakonskom zateznom kamatom na pojedinačne iznose od 03.10.2007. godine do konačne isplate, kao neosnovan.

Prema utvrđenom činjeničnom stanju, roditelјi tužilaca ĐĐ i EE su pravnosnažnim rešenjem Opštinskog suda u Đakovici od 15.09.2006. godine proglašeni umrlim 11.06.1999. godine, kada su bili oteti iz kuće u selu ..., na području AP Kosova i Metohije. Kod ovako utvrđenog činjeničnog stanja pravilno je drugostepeni sud preinačenjem prvostepene presude primenio materijalno pravo, kada je tužbeni zahtev tužilaca za naknadu nematerijalne štete zbog smrti roditelјa, odbio.

Presuda je dostupna u javnoj bazi sudske prakse ovde

Član 6 | DIC | Stanković i Trajković protiv Srbije

Presuda je povezana sa rešenjem Rev1 28/2013 od 19.04.2013. godine, Vrhovnog kasacionog suda, kojim se usvaja revizija tužilaca, pa se ukida presuda Okružnog suda u Beogradu Gž 1537/08 od 04.03.2009. godine i predmet ustupa Apelacionom sudu u Beogradu na ponovno suđenje.

Prvi opštinski sud u Beogradu, delimičnom presudom P 8335/06 od 03.10.2007. godine, stavom prvim izreke, obavezao je tuženu da plati tužiocima na ime duševnih bolova zbog smrti roditelјa i to oca ĐĐ i majke EE, po 800.000,00 dinara, sa zakonskom zateznom kamatom od 03.10.2007. godine, pa do isplate. U stavu drugom izreke, konstatovao je, da će o zahtevu za naknadu materijalne štete, izgublјenog izdržavanja za tužilјu GG, kao i o zahtevu za naknadu troškova postupka biti odlučeno naknadno po pravnosnažnosti delimične presude. Stavom trećim izreke, oslobodio je tužioce obaveze plaćanja takse na tužbu i odluku, pa isti padaju na teret budžetskih sredstava suda.
Okružni sud u Beogradu, presudom Gž 1537/08 od 04.03.2009. godine, preinačio je delimičnu presudu Prvog opštinskog suda u Beogradu P 8335/06 od 03.10.2007. godine, u stavu prvom izreke, tako što je odbio kao neosnovan tužbeni zahtev tužilaca, kojim su tražili da se obaveže tužena da im na ime naknade nematerijalne štete za duševne bolove zbog smrti roditelјa i to oca ĐĐ i majke EE plati po 800.000,00 dinara, sa zakonskom zateznom kamatom na svaki pojedinačni iznos, počev od 03.10.2007. godine pa do konačne isplate. Protiv pravnosnažne presude donesene u drugom stepenu, tužioci su izjavili reviziju, zbog pogrešne primene materijalnog prava.

Vrhovni kasacioni sud, presudom Rev 1540/10 od 10.03.2010. godine, odbio je kao neosnovanu reviziju tužilaca, izjavlјenu protiv presude Okružnog suda u Beogradu Gž 1537/08 od 04.03.2009. godine. Ustavni sud Srbije, odlukom Už 2786/2010 od 28.06.2012. godine, stavom prvim izreke, usvojio je ustavnu žalbu AA, BB, VV, GG i DD, izjavlјenu protiv presude Vrhovnog kasacionog suda Rev 1540/10 od 10.03.2010. godine i utvrdio da su podnosiocima ustavne žalbe povređena prava na naknadu štete iz člana 35. stav 2. Ustava

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde

Član 6 | DIC | Stanković protiv Srbije

Član 6 | DIC | Vidas protiv Hrvatske

Presuda je povezana sa rešenjem Rev 3108/2019 od 25.10.2019. godine, Vrhovnog kasacionog suda, kojim se odbacuje kao nedozvolјena revizija tužene izjavlјena protiv presude Višeg suda u Vranju Gž 3220/18 od 04.03.2019. godine i odbijaju se zahtevi stranaka za naknadu troškova postupka po reviziji.

Presudom Osnovnog suda u Vranju Prr1 303/17 od 21.03.2018. godine, stavom prvim izreke obavezana je tužena da isplati tužiocu na ime naknade imovinske štete izazvane povredom prava na suđenje u razumnom roku u predmetu Opštinskog suda, sada Osnovnog suda u Vranju I 234/17 novčane iznose navedene u ovom stavu izreke, sa zakonskom zateznom kamatom na svaki novčani iznos počev od označenih datuma pa do isplate. Stavom drugim izreke odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtev kojim je tužilac tražio da se obaveže tužena da mu na dosuđeni iznos troškova izvršnog postupka plati zakonsku zateznu kamatu. Presudom Višeg suda u Vranju Gž 3220/18 od 04.03.2019. godine, stavom prvim izreke odbijena je kao neosnovana žalba tužene i potvrđena presuda Osnovnog suda u Vranju Prr1 303/17 od 21.03.2018. godine u stavovima prvom i trećem izreke. Stavom drugim izreke odbijeni su zahtevi stranaka za naknadu troškova drugostepenog postupka.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde

Član 6 | DIC | Y protiv Slovenije

Presuda je povezana sa rešenjem R4k br. 18/15 od 17.06.2015. godine Apelacionog suda u Novom Sadu, kojim se odbija zahtev predlagača K.B. iz B.P. za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku u postupku pred Osnovnim sudom u Loznici kao neosnovan.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde.

Presuda je međutim značajnija u pogledu pravnog stava koji se odnosi na ispitivanje svedoka, budući da je maloletna osoba agresivno ispitivana od strane optuženog čime je sekundarno viktimizovana.

Član 6 | DIC | Živaljević protiv Crne Gore

Presuda je povezana sa presudom Gž 2108/18 od 09.08.2018. Apelacionog suda u Nišu, kojim se odbija žalba tuženog Grada Niša i potvrđuje presuda Višeg suda u Nišu 6P 1566/17 od 30.11.2017. godine u stavu prvom i drugom izreke i presuda ukida u trećem stavu i predmet vraća prvostepenom sudu na ponovno odlučivanje u ovom delu.

Presuda je dostupna u javnoj bazi sudske prakse ovde

Član 6-1 | DIC | Anđelković protiv Srbije

Presuda je povezana sa rešenjem R4r 1/2017 od 06.03 2017. godine Apelacionog suda u Novom Sadu, kojim se predlagačima određuje naknada zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde

Član 6-1 | Bojan Ikić | Anđelković protiv Srbije

Presuda se poziva u žalbi koju je Upravnom sudu podneo žalilac protiv rešenja Republičke izborne komisije.\r\nŽalilac osporava zakonitost ožalbenog rešenja iz svih zakonskih razloga, ukazujući na povrede prava iz člana 32. Ustava Republike Srbije, u smislu paušalne primene prava, suprotno presudi Evropskog suda za lјudska prava Anđelković v. Srbija i na povrede prava na pravno sredstvo iz člana 36. Ustava Republike Srbije, u smislu nedelotvornosti prigovora.\r\nUpravni sud je presudom broj 4 Už 2755/20 od 4.7.2020. usvojio žalbu i poništio rešenje Republičke izborne komisije.\r\nPresuda je dostupna u javnoj bazi sudske prakse na ovde

Član 6-1 | DIC | Blagojević protiv Srbije

Presuda je povezana sa rešenjem Rž g 5/2016 od 31.10.2016. Apelacionog suda u Novom Sadu, kojim se žalba predlagača se usvaja, pa se rešenje Višeg suda u Sremskoj Mitrovici posl. br. R4p. 4/16 od 8.8.2016. godine preinačuje tako što se utvrđuje da je predlagaču V.Đ. u postupku koji se vodi pred Višim sudom u Sremskoj Mitrovici pod posl. brojem P.32/16 povređeno pravo na suđenje u razumnom roku i nalaže Višem sudu u Sremskoj Mitrovici da navedeni postupak okonča u roku od 4 meseca od dana prijema ovog rešenja.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde

Član 6-1 | DIC | Blagojević protiv Srbije

Presuda je povezana sa rešenjem Rž g 6/2018 od 01.06.2018. Apelacionog suda u Beogradu, kojim se odbija kao neosnovana žalba predlagača i potvrđuje rešenje Višeg suda u Beogradu R4p.8/18 od 20.03.2018.godine

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde

Član 6-1 | DIC | Blagojević protiv Srbije

Presuda je povezana sa presudom Gž rr 4/2018 od 05.04.2018. Apelacionog suda u Beogradu, kojom se preinačava presuda Prvog osnovnog suda u Beogradu Prr br.69/17 od 13.12.2017. godine u stavu drugom izreke pa se obavezuje tužena Republika Srbija – Treći osnovni sud u Beogradu da tužilјi AA na ime naknade nematerijalne štete zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku isplati presudom navedenu nadoknadu.

Presuda je dostupna u javnoj bazi sudske prakse ovde

Član 6-1 | DIC | Borović i drugi protiv Srbije

Presuda se navodi u rešenju Gž rr 18/2018 od 12.07.2018. godine Apelacionog suda u Nišu, kojim se ukida presuda Osnovnog suda u Leskovcu 22Prr.641/17 od 21.03.2018. godine u stavu drugom, trećem i četvrtom izreke i u tom delu predmet vraća istom sudu na ponovno suđenje.

Prvostepeni sud u pogledu neimovinske štete, kao satisfakcije tužiocu, ne daje dovolјne i jasne razloge za dosuđenu visinu iste od 400 evra, s obzirom da se pozvao na činjenicu da je postupak stečaja, u kome je tužilac prijavio svoje potraživanje, trajao više godina i da je, pri tome, konstatovao da je to potraživanje za tužioca imalo posebni značaj, jer se radilo o isplati zarade. U konkretnom slučaju prvostepeni sud se u pobijanoj presudi nije rukovodio kriterijumima iz odredbe čl 4. Zakona o zaštiti prava na suđenje u razumnom roku, jer prilikom odlučivanja nije cenio to što je stečajnom postupku, po osnovu koga je tužiocu utvrđena povreda prava, prethodio parnični postupak pred Opštinskim sudom u Leskovcu, a zatim i postupak izvršenja, koji su trajali od 2004 do 2009. godine, kada je otvaren stečajni postupak nad preduzećem u kome je tužilac radio, Elektroindustrija „RUL“ AD, a što je, do okončanja stečajnog postupka decembra 2016 godine, ukupno 12 godina. Takođe, nije cenio ni činjenicu, a koja proističe iz rešenja predsednika Privrednog suda u Leskovcu, da na strani tužioca nije bilo doprinosa za odugovlačenje postupka. (Presuda Međunarodnog suda u Strazburu Stošić protiv Srbije, predstavka 64931/10, Savić protiv Srbije, Borović i dr. protiv Srbije).

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde

Član 6-1 | DIC | Buj protiv Hrvatske

Presuda je povezana sa rešenjem R4g 11/15 od 04.03.2015. Apelacionog suda u Novom Sadu, kojim se odbija zahtev podnosioca zahteva D. B. iz B. C. kojim je tražio da se utvrdi da mu je u predmetu Osnovnog suda u Loznici P.1040/14 i predmetu Višeg suda u Šapcu Gž 886/14 povređeno pravo na suđenje u razumnom roku kao i zahtev da se obaveže prvostepeni sud da u roku od 15 dana od dana prijema odluke zaklјuči glavnu raspravu i donese presudu kojom će odlučiti o postavlјenom zahtevu, te se odbija zahtev za isplatu troškova sastava zahteva za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde

Član 6-1 | DIC | Buj protiv Hrvatske

Presuda je povezana sa rešenjem R4g 18/2016 od 10.05.2016. godine, Apelacionog suda u Novom Sadu, kojim se odbija zahtev predlagača L.M., kojim je tražio da se utvrdi da je njemu povređeno pravo na suđenje u razumnom roku u ostavinskom postupku iza pok. L.S., u predmetu Osnovnog suda u Novom Sadu O.5460/14 i odredi rok u kome će se doneti odluka, te odredi novčana naknada predlagaču zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde

Član 6-1 | DIC | Burdov protiv Rusije (br.2)

Presuda je povezana sa presudom Rž g 9/2019 od 27.06.2019. Vrhovnog kasacionog suda, kojom se odbija kao neosnovana žalba predlagača, pa se potvrđuje rešenje Višeg suda u Novom Pazaru R4 I br.7/2019 od 20.05.2019. godine, u stavu trećem izreke i odbija zahtev predlagača za naknadu troškova postupka.

Rešenjem Višeg suda u Novom Pazaru R4 I br.7/2019 od 20.05.2019. godine, usvojen je zahtev podnosilaca i utvrđeno da je u izvršnom postupku koji se vodio pred Osnovnim sudom u Novom Pazaru I br.692/04 (novi broj I 1773/11) povređeno pravo podnosioca zahteva na suđenje u razumnom roku zajemčeno članom 32. stav 1. Ustava Republike Srbije. Stavom drugim izreke utvrđeno je pravo podnosilaca zahteva na primerenu naknadu u iznosu od 30.000,00 dinara koja će se isplatiti iz budžetskih sredstava Republike Srbije opredelјenih za rad sudova u roku od tri meseca od dana podnošenja zahteva stranke. Odbijen je zahtev podnosilaca za primerenu naknadu za veći iznos od dosuđenog u stavu dva izreke rešenja do traženog iznosa od 2.000 evra u dinarskoj protivvrednosti.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde

Član 6-1 | DIC | Čižková protiv Srbije

Član 6-1 | DIC | Cvetković protiv Srbije

Presuda je povezana sa rešenjem R4r 22/2016 od 28. 10. 2016. Apelacionog suda u Novom Sadu, kojim se odbija prigovor radi ubrzanja postupka i utvrđenja povrede prava na suđenje u razumnom roku u postupku koji je vođen pred Osnovnim sudom u Novom Sadu pod poslovnim brojem P1.3/14.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde

Član 6-1 | DIC | Cvetković protiv Srbije

Presuda je povezana sa rešenjem Rev 3041/2019 od 05.09.2019. godine, Vrhovnog kasacionog suda, kojim se odbacuje kao nedozvolјena revizija tužene izjavlјena protiv presude Višeg suda u Vranju Gž 1869/18 od 26.11.2018. godine.

Presudom Osnovnog suda u Vranju Prr1 143/17 od 19.01.2018. godine, stavom prvim izreke, obavezana je tužena da tužiocu AA plati na ime naknade imovinske štete izazvane povredom prava na suđenje u razumnom roku u predmetu Opštinskog, sada Osnovnog suda u Vranju I 629/17 (raniji I 994/09 i I 1266/03) i to na ime glavnog duga zbog neisplaćene naknade zarade za vreme bolovanja i po osnovu razlike zarade iznose za period navedene u tom stavu izreke, zbog neisplaćenog regresa za 2001. godinu i 2002. godinu u traženim iznosima, sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom i na ime troškova parničnog postupka i izvršnog postupka. Stavom drugim izreke je obavezana tužena da tužiocu BB plati na ime naknade imovinske štete izazvane povredom prava na suđenje u razumnom roku u istom predmetu i to na ime glavnog duga zbog neisplaćene razlike zarade pojedinačne iznose navedene u tom stavu izreke, zbog neisplaćenog regresa za 2001. i 2002. godinu u traženom iznosu i na ime troškova parničnog i izvršnog postupka, a stavom trećim izreke je obavezana tužena da tužiocima naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 25.500,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od dana izvršnosti odluke do isplate.
Viši sud u Vranju je, presudom Gž 1869/18 od 26.11.2018. godine, stavom prvim izreke odbio kao neosnovanu žalbu tužene i potvrdio prvostepenu presudu, a stavom drugim izreke je odbio kao neosnovan zahtev tužene za naknadu troškova drugostepenog postupka.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde

Član 6-1 | DIC | Dejan Živojinović protiv Srbije

Odluka je povezana sa rešenjem R4-r 20/16 od 20.07.2016. godine Apelacionog suda u Novm Sadu, kojom se odbija zahtev predlagača od 09.03.2015. godine za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku kao neosnovan

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde

Član 6-1 | DIC | Dejan Živojinović protiv Srbije

Odluka je povezana sa rešenjem R4r 24/2016 od 06. 02. 2017. godine Apelacionog suda u Novm Sadu, kojom se prigovor predlagača V.Ž. od 20.12.2016. godine radi utvrđenja povrede prava na suđenje u razumnom roku i ubrzanja postupka u predmetu Apelacionog suda u Novom Sadu posl. br. Gž1. 3664/16 odbija se kao neosnovan.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde

Član 6-1 | DIC | Dobrić protiv Srbije

Presuda je povezana sa rešenjem Rev 1242/2011 od 01.12.2011. Vrhovnog kasacionog suda, kojim se odbacuje kao nedozvolјena revizija tužilaca, izjavlјena protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž broj 1687/10 od 07.07.2010. godine.

Presudom Drugog opštinskog suda u Beogradu P br.6028/2006 od 14.05.2008. godine, odbijen je tužbeni zahtev tužilaca kojim su tražili da se obaveže tužena da im isplati na ime naknade nematerijalne štete zbog pretrplјenih duševnih bolova zbog pogibije bliskog srodnika i to: tužilјi AA, supruzi pok GG, iznos od 350.000,00 dinara, tužilјi VV, ćerki pok. GG, iznos od 400.000,00 dinara, i tužiocu BB, sinu pok. GG iznos od 400.000,00 dinara, odnosno ukupno 1.150.000,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom počev od dana presuđenja pa do isplate kao i da naknade troškove parničnog postupka kao neosnovan.

Presudom Apelacionog suda u Beogradu Gž 1687/10 od 07.07.2010. godine, odbijena je žalba tužilaca kao neosnovana i potvrđena presuda Drugog opštinskog suda u Beogradu.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde

Član 6-1 | DIC | Gallardo Sanchez protiv Italije

Presuda je povezana sa rešenjem R4r 10/2017 od 04. 09. 2017. Apelacionog suda u Kragujevcu, kojim se usvaja prigovor podnosioca AA u delu kojim je tražio da se utvrdi da mu je povređeno pravo na suđenje u razumnom roku i utvrđuje se da je podnosiocu povređeno pravo na suđenje u razumnom roku u predmetu Osnovnog suda u Čačku P1-318/15 (predmet Gž1-3539/16 u Apelacionom sudu u Kragujevcu).

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde

Član 6-1 | DIC | Grujović protiv Srbije

Presuda je povezana sa rešenjem Ržk br. 5/18 od 13.04.2018. godine Apelacionog suda u Novom Sadu, kojim se odbija žalba punomoćnika predlagača AA, izjavlјena protiv rešenja Višeg suda u Novom Sadu br. R4k 6/17 te se navedeno rešenje Višeg suda u Novom Sadu potvrđuje.

Rešenjem Višeg suda u Novom Sadu br. R4K 6/17 od 19.02.2018.god., odbijen je prigovor AA podnet 19.12.2017.god. na dužinu trajanja predkrivičnog postupka br.Kt-464/2016 VJT u Novom Sadu koji se vodi po krivičnoj prijavi od 20.12.2016.god. sa dopunama 4.01.2017.god. i 27.01.2017.god. Protiv navedenog rešenja žalbu je izjavila predlagač AA, s predlogom da Apelacioni sud u Novom Sadu, predsednik suda, žalbu usvoji i preinači prvostepeno rešenje iz razloga nepotpuno i netačno utvrđenog činjeničnog stanja, jer samo na osnovu pozitivnog rešenja po žalbi i mera koje će, u tom slučaju, doneti neposredno viši javni tužilac, po oceni predlagača u žalbi, postoji šansa da sud u zakonskom roku primenom krivičnog zakona potvrdi ili opovrgne njene tvrdnje.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde.

Član 6-1 | DIC | Hornsby protiv Grčke

Presuda je povezana sa rešenjem Rev 3049/2019 od 02.10.2019. godine, Vrhovnog kasacionog suda, kojim se odbacuje kao nedozvolјena revizija tužene izjavlјena protiv presude Višeg suda u Vranju Gž 2372/18 od 14.03.2019. godine.

Pravnosnažnom presudom Višeg suda u Vranju Gž 2372/18 od 14.03.2019. godine, odbijena je kao neosnovana žalba tužene i potvrđena presuda Osnovnog suda u Vranju Prr1 8/18 od 03.04.2018. godine, kojom je tužena obavezana da tužiocu na ime novčanog obeštećenja za imovinsku štetu izazvanu povredom prava na suđenje u razumnom roku u predmetu Opštinskog, sada Osnovnog suda u Vranju I 383/05, na ime razlike zarade, regresa, troškova parničnog postupka i troškova izvršnog postupka plati iznose bliže navedene u izreci prvostepene presude, sa pripadajućom kamatom, i troškove postupka od 13.500,00 dinara, sa kamatom od izvršnosti do isplate.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde

Član 6-1 | DIC | Hornsby protiv Grčke

Presuda je povezana sa rešenjem Rev 3036/2019 od 18.09.2019. godine, Vrhovnog kasacionog suda, kojim se odbacuje kao nedozvolјena revizija tužene izjavlјena protiv presude Višeg suda u Vranju Gž 2698/18 od 15.04.2019. godine.

Pravnosnažnom presudom Višeg suda u Vranju Gž 2698/18 od 15.04.2019. godine, stavom prvim izreke, odbijena je kao neosnovana žalba tužene i potvrđena presuda Osnovnog suda u Vranju Prr1 122/18 od 22.03.2018. godine. Tom presudom obavezana je tužena da tužilјi na ime naknade imovinske štete izazvane povredom prava na suđenje u razumnom roku u predmetu Osnovnog suda u Vranju I 506/05, na ime razlike zarade i naknade zarade, regresa, troškova parničnog i izvršnog postupka isplati iznose bliže označene u tom stavu izreke, sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, kao i na ime naknade troškova postupka iznos od 13.500,00 dinara, sa zakonskom kamatom od izvršnosti do isplate.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde

Član 6-1 | DIC | Hornsby protiv Grčke

Presuda je povezana sa rešenjem Rev 3011/2019 od 05.09.2019. godine, Vrhovnog kasacionog suda, kojim se odbacuje kao nedozvolјena revizija tužene izjavlјena protiv presude Višeg suda u Vranju Gž 4222/18 od 20.05.2019. godine.

Presudom Osnovnog suda u Vranju Prr1.br. 154/18 od 03.07.2018. godine, stavom prvim izreke, obavezana je tužena da tužilјi isplati na ime naknade imovinske štete izazvane povredom prava na suđenje u razumnom roku u predmetu Osnovnog (ranije Opštinskog) suda u Vranju I.br.1816/09, sada I.br.644/17 i to na ime nenaplaćene zarade i naknade zarade i drugih potraživanja po Sporazumu o regulisanju međusobnih prava i obaveza, sa zakonskom zateznom kamatom počev od 01.07.2008. godine do isplate, na ime troškova parničnog postupka, i na ime troškova izvršnog postupka po rešenju Opštinskog suda u Vranju I.br.1816/09 od 12.11.2009. godine. Stavom drugim izreke, odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtev tužilјe u delu kojim je tražila da se obaveže tužena da joj na ime troškova izvršnog postupka isplati iznos od još 4.182,00 dinara sa traženom zakonskom zateznom kamatom, kao i iznos od 6.000,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom počev od 24.05.2017. godine do isplate, a po zaklјučku I.br.644/17 od 24.05.2017. godine i isplatu zakonske zatezne kamate na dosuđeni iznos od 3.600,00 dinara počev od 12.11.2009. godine do isplate. Stavom trećim izreke, obavezana je tužena da tužilјi nadoknadi troškove parničnog postupka.

Presudom Višeg suda u Vranju Gž 4222/18 od 20.05.2019. godine, stavom prvim izreke, odbijena je kao neosnovana žalba tužene i potvrđena presuda Osnovnog suda u Vranju Prr1.br. 154/18 od 03.07.2018. godine u stavu prvom i trećem izreke. Stavom drugim izreke, odbijeni su zahtevi stranaka za naknadu troškova drugostepenog postupka.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde

Član 6-1 | DIC | Hornsby protiv Grčke

Presuda je povezana sa rešenjem Rev 3107/2019 od 12.09.2019. godine, Vrhovnog kasacionog suda, kojim se odbacuje kao nedozvolјena revizija tužene izjavlјena protiv presude Višeg suda u Vranju Gž 4266/18 od 20.05.2019. godine.

Presudom Osnovnog suda u Vranju Prr1 217/18 od 24.04.2018. godine, stavom prvim izreke, obavezana je tužena Republika Srbija - Visoki savet sudstva - Osnovni sud u Vranju da tužilјi AA iz ... plati na ime naknade imovinske štete izazvane povredom prava na suđenje u razumnom roku u predmetu Opštinskog suda, sada Osnovnog suda u Vranju I 714/17 novčane iznose na ime razlike zarade i naknade zarade, kao i troškove vođenog parničnog i izvršnog postupka, bliže navedene u ovom stavu izreke sa zakonskom zateznom kamatom počev od označenih datuma pa do isplate. Stavom drugim izreke, obavezana je tužena da isplati tužilјi na ime naknade troškova parničnog postupka iznos od 13.500,00 dinara, sa zakonskom zateznom kamatom od izvršnosti presude do isplate.

Presudom Višeg suda u Vranju Gž 4266/18 od 20.05.2019. godine, stavom prvim izreke, odbijena je kao neosnovana žalba tužene i potvrđena presuda Osnovnog suda u Vranju Prr1 217/18 od 24.04.2018. godine. Stavom drugim izreke, odbijeni su kao neosnovani zahtevi parničnih stranaka za naknadu troškova drugostepenog postupka.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde

Član 6-1 | DIC | Hornsby protiv Grčke

Presuda je povezana sa rešenjem Rev 3115/2019 od 18.09.2019. godine, Vrhovnog kasacionog suda, kojim se odbacuje kao nedozvolјena revizija tužene izjavlјena protiv presude Višeg suda u Vranju Gž 3604/18 od 15.04.2019. godine.

Presudom Osnovnog suda u Vranju Prr1 153/18 od 21.05.2018. godine, u stavu prvom izreke obavezana je tužena da tužilјi plati na ime novčanog obeštećenja za imovinsku štetu koja joj je izazvana povredom prava na suđenje u razumnom roku u predmetu Opštinskog (sada Osnovnog) suda u Vranju I br. 47/09 po osnovu razlike zarade i naknade zarade za traženi period i na ime regresa za traženi period, iznose i sa zateznom kamatom po datumima dospeća bliže navedenim u izreci i na ime troškova izvršnog postupka po rešenju Opštinskog suda u Vranju I br. 47/09 od 14.01.2009. godine. Stavom drugim izreke odbijen je deo tužbenog zahteva tužilјe za traženu naknadu imovinske štete u vidu troškova izvršnog postupka za veći iznos od dosuđenog iznosa pa do traženog iznosa sa pripadajućom kamatom. Stavom trećim izreke obavezana je tužena da tužilјi na ime troškova parničnog postupka plati iznos od 13.500,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od dana izvršnosti presude pa do isplate.

Viši sud u Vranju je presudom Gž 3604/18 od 15.04.2019. godine odbio kao neosnovanu žalbu tužene i potvrdio presudu Osnovnog suda u Vranju Prr1 153/18 od 21.05.2018. godine u stavu prvom i trećem izreke. Odbijeni su zahtevi tužilјe i tužene za naknadu troškova drugostepenog postupka.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde

Član 6-1 | DIC | Hornsby protiv Grčke

Presuda je povezana sa rešenjem Rev 3082/2019 od 02.10.2019.. godine, Vrhovnog kasacionog suda, kojim se odbacuje kao nedozvolјena revizija tužene izjavlјena protiv presude Višeg suda u Vranju 4949/18 od 07.05.2019. godine.

Presudom Osnovnog suda u Vranju Prr.1. 89/17 od 07.09.2018. godine, obavezana je tužena da tužilјi plati na ime novčanog obeštećenja za imovinsku štetu izazvanu povredom prava na suđenje u razumnom roku u predmetu Opštinskog a sada Osnovnog suda u Vranju I 1039/09; i troškova parničnog postupka, sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom kao u izreci prvostepene presude i troškove izvršnog postupka, dok je stavom drugim izreke, odbijen zahtev za isplatu kamate na dosuđene troškove izvršnog postupka. Stavom trećim izreke, obavezana je tužena da tužilјi na ime troškova parničnog postupka isplati iznos od 25.500,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od izvršnosti do isplate.

Presudom Višeg suda u Vranju Gž 4949/18 od 07.05.2019. godine, stavom prvim izreke, odbijena je kao neosnovana žalba tužene i potvrđena prvostepena presuda u stavu prvom i trećem izreke. Stavom drugim izreke preinačena je prvostepena presuda u pogledu odluke o kamati na glavno potraživanje pa je tužena obavezana da na iznos glavnog potraživanja od 607,28 evra plati kamatu po stopi koju određuje Evropska centralna banka, počev od 01.01.2007. godine, u dinarskoj protivvrednosti na dan isplate prema srednjem kursu Narodne banke Srbije, odbijen je zahtev tužene za naknadu troškova drugostepenog postupka.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde

Član 6-1 | DIC | Hornsby protiv Grčke

Presuda Hornsby veoma je značajna i često citirana iz razloga što u njoj Sud navodi da je neprihvatljivo da pravni sistem država ugovornica dozvoljava da konačne, izvršne sudske odluke ostanu neizvršene na štetu jedne od strana. Pravo je i pravilno da vlasti imaju razuman rok da izaberu najpodesnija sredstva za izvršenje presuda o kojima se radi. U suprotnom, krši se član 6 stav 1 Konvencije.

Član 6-1 | DIC | Horvat protiv Hrvatske

Presuda je povezana sa rešenjem R4g 44/2015 od 25. 05. 2015. Apelacionog suda u Novom Sadu, kojim se utvrđuje da je predlagaču T. Z. povređeno pravo na suđenje u razumnom roku pred Osnovnim sudom u Subotici, poslovni broj P. 324/14 i nalaže Višem sudu Subotici da postupak u predmetu Gž. 503/14 okonča u što kraćem roku.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde

Član 6-1 | DIC | Horvat protiv Hrvatske

Presuda je povezana sa rešenjem R4g 81/15 od 23.07.2015. Apelacionog suda u Novom Sadu, kojim se utvrđuje povreda prava na suđenje u razumnom roku u postupku Osnovnog suda u Novom Sadu, posl.br. P. 5429/2010.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde

Član 6-1 | DIC | Horvat protiv Hrvatske

Presuda je povezana sa rešenjem R4g 4/16 od 23.02.2016. Apelacionog suda u Novom Sadu, kojim se prigovori predlagača V.G. i N.G odbijaju u delu kojim je traženo utvrđenje da je ovim predlagačima povređeno pravo na suđenje u razumnom roku, u parničnom postupku 2P.90/12 Osnovnog suda u Senti, sada u žalbenom postupku pred Apelacionim sudom u Novom Sadu (gde predmet ima oznaku Gž.3196/15), a odbacuju u delu da se predlačima odredi naknada za povredu prava na suđenje u razumnom roku.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde

Član 6-1 | DIC | Horvat protiv Hrvatske

Presuda je povezana sa rešenjem R4g 7/16 od 09.03.2016. Apelacionog suda u Novom Sadu, kojim se delimično usvaja prigovor predlagača Č.L. iz S.K. i utvrđuje da je predlagaču povređeno pravo na suđenje u razumnom roku u predmetu Apelacionog suda u Novom Sadu poslovni broj Gž.3166/15 i odbija zahtev predlagača kojim se traži nalaganje i preduzimanje procesnih radnji radi ubrzanja postupka kao neosnovan.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde

Član 6-1 | DIC | Horvat protiv Hrvatske

Presuda je povezana sa rešenjem R4g 10/16 od 10.03.2016. Apelacionog suda u Novom Sadu, kojim se usvaja prigovor predlagača M.S.od 22.02.2016. godine i utvrđuje da je istom povređeno pravo na suđenje u razumnom roku u predmetima Osnovnog suda u Novom Sadu P.56640/2010 i Apelacionog suda u Novom Sadu Gž.91/16.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde

Član 6-1 | DIC | Horvat protiv Hrvatske

Presuda je povezana sa rešenjem R4g 14/16 od 04.05.2016. Apelacionog suda u Novom Sadu, kojim se odbija prigovor predlagača Z.J., mlt. M.J., mlt. A.J. i D.B. iz N.S. podnet radi ubrzanja postupka koji se odnosi na predmet Apelacionog suda u Novom Sadu Gž. 1471/15.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde

Član 6-1 | DIC | Horvat protiv Hrvatske

Presuda je povezana sa rešenjem Rž g 14/2018 od 24. 08. 2018. Apelacionog suda u Novom Sadu, kojim se u postupku radi zaštite prava na suđenje u razumnom roku, odlučujući o žalbi predlagača na rešenje Višeg suda u Novom Sadu R4p.32/2018 od 02.07.2018. godine, žalba predlagača usvaja a rešenje Višeg suda u Novom Sadu preinačava tako što se utvrđuje da je predlagaču AA povređeno pravo na suđenje u razumnom roku u predmetu Višeg suda u Novom Sadu broj Gž.538/2017.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde

Član 6-1 | DIC | Horvat protiv Hrvatske

Presuda je povezana sa rešenjem R4g 244/2014 od 04.12.2014. Apelacionog suda u Novom Sadu, kojim se u postupku radi zaštite prava na suđenje u razumnom roku, utvrđuje se da je osnovan zahtev podnosioca M. M. iz B. B., nalaže se Osnovnom sudu u Rumi da u roku od 6 meseci, a najkasnije do 1.5.2015. godine, okonča postupak u predmetu P-2046/12. i određuje naknada podnosiocu M.M. znog povrede prava na suđenje u razumnom roku.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde

Član 6-1 | DIC | Iatridis protiv Grčke

Presuda je povezana sa rešenjem R4g 10/2014 od 15.09.2014. Apelacionog suda u Novom Sadu, kojim se utvrđuje se da je predlagaču K. M. povređeno pravo na suđenje u razumnom roku u postupku pred Osnovnim sudom u Sremskoj Mitrovici, Sudska jedinica u Staroj Pazovi, u predmetu koji je nosio oznaku P.2257/12, a sada se vodi pred Osnovnim sudom u Staroj Pazovi broj predmeta P.2147/13.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde

Član 6-1 | DIC | Jeličić protiv Bosne i Hercegovine

Presuda je povezana sa rešenjem R4g 16/16 od 07.04.2016. Apelacionog suda u Novom Sadu, kojim se odbacuje prigovor predlagača N.M. iz N.S. za utvrđivanje povrede prava na suđenje u razumnom roku.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde

Član 6-1 | DIC | Jovanović protiv Srbije

Presuda je povezana sa rešenjem Ržk br. 6/18 od 26.06.2018. godine Apelacionog suda u Novom Sadu, kojim se odbija žalba punomoćnika predlagača maloletnog AA, izjavlјena protiv rešenja Višeg suda u Novom Sadu br. R4k 2/18 te se navedeno rešenje Višeg suda u Novom Sadu potvrđuje.

Sud nalazi da je pravilno postupio prvostepeni sud kada je našao da treba odbiti kao neosnovan prigovor radi ubrzanja postupka podnet od strane punomoćnika predlagača maloletnog AA. S tim u vezi, u prvostepenom rešenju su navedeni jasni, valјani i dovolјni razlozi, iz kojih proističe da nije došlo do povrede prava na suđenje u razumnom roku u odnosu na navedenog predlagača

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde.

Član 6-1 | DIC | Kalashnikov protiv Rusije

Presuda je povezana sa rešenjem R4k 22/14 od 02.02.2015. Apelacionog suda u Novom Sadu, kojim se utvrđuje predlagaču S.D. povređeno pravo na suđenje u razumnom roku u postupku pred Osnovnim sudom u Sibotici u predmetu K 5242/10.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde

Član 6-1 | DIC | Kozlica protiv Hrvatske

Presuda je povezana sa rešenjem Ržr 6/16 od 07.11.2016. Apelacionog suda u Novom Sadu, kojim se žalba predlagača D.V. iz N.S. u postupku radi zaštite prava na suđenje u razumnom roku pred Višim sudom u Novom Sadu poslovni broj P1.172/14 odbija i rešenje Višeg suda u Novom sadu potvrđuje.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde

Član 6-1 | DIC | Krndija i drugi protiv Srbije

Presuda je povezana sa rešenjem R4r 4/2018 od 26. 03. 2018. Apelacionog suda u Kragujevcu, kojim se odbija prigovor podnosioca AA kojim je tražila utvrđivanje povrede prava na suđenje u razumnom roku u predmetu Osnovnog suda u Užicu P1-333/17 u radnom sporu.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde

Član 6-1 | DIC | Kurdov i Ivanov protiv Bugarske

Presuda je povezana sa rešenjem R4k 4/2016 od 29. 06. 2016. Apelacionog suda u Novom Sadu, kojim se odbija kao neosnovan zahtev predlagača D.B. iz I. za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku u postupku pred Višim sudom u Šapcu u predmetu posl.br. K-10/13 i kojim se takođe odbija zahtev predlagača da se Osnovnom sudu u Sremskoj Mitrovici odredi rok u kome će se okončati postupak u predmetu K 128/14.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde

Član 6-1 | DIC | Mamič protiv Slovenije br.2

Presuda je povezana sa rešenjem R4k 1/2018 od 27. 03. 2018. Apelacionog suda u Novom Sadu, kojim se odbija prigovor predlagača adv. Slavka Berćana iz Novog Sada od 14.03.2018. godine, podnet za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku u predmetu Apelacionog suda u Novom Sadu posl.br. Kž1 791/17 radi ubrzanja postupka, kao neosnovan.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde

Član 6-1 | DIC | Mamič protiv Slovenije br.2

Presuda je povezana sa rešenjem Ržk br. 5/17 od 05.05.2017. godine Apelacionog suda u Novom Sadu, kojim se odbija žalba podnosioca prigovora AA, podneta radi ubrzanja postupka u predmetu Osnovnog suda u Loznici broj K 1/16.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde

Član 6-1 | DIC | Mamič protiv Slovenije br.2

Presuda je povezana sa rešenjem Ržk br. 6/17 od 27.10.2017. godine Apelacionog suda u Novom Sadu, kojim se odbija žalba punomoćnika predlagača AA, izjavlјena protiv rešenja Višeg suda u Novom Sadu br. R4k 3/17 te se navedeno rešenje Višeg suda u Novom Sadu potvrđuje.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde

Član 6-1 | DIC | Mamič protiv Slovenije br.2

Presuda je povezana sa rešenjem Ržk br. 7/17 od 03.11.2017. godine Apelacionog suda u Novom Sadu, kojim se odbija žalba punomoćnika predlagača AA, izjavlјena protiv rešenja Višeg suda u Novom Sadu br. R4k 40/17 te se navedeno rešenje Višeg suda u Novom Sadu potvrđuje.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde.

Član 6-1 | DIC | Marinković protiv Srbije

Presuda je povezana sa rešenjem R4g 3/16 od 08.02.2016. Apelacionog suda u Novom Sadu, kojim se utvrđuje da je podnosiocu zahteva povređeno pravo na suđenje u razumnom roku u postupku pred Osnovnim sudom u Novom Sadu, broj P. 3233/08.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde

Član 6-1 | DIC | Marinković protiv Srbije

Presuda je povezana sa presudom Gžrr. 111/19 od 24.10.2019. Apelacionog suda u Novom Sadu, po tužbi A.A. radi naknade štete zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku izjavlјenoj protiv presude Osnovnog suda u Zrenjaninu 23 P. 1290/2017 od 23.05.2019. godine, kojom se želba delimično usvaja, i delimično odbija u odnosu na predmetnu ožalbenu presudu Osnovnog suda u Zrenjaninu.

Presuda je dostupna u javnoj bazi sudske prakse ovde

Član 6-1 | DIC | Marinković protiv Srbije

Presuda je povezana sa rešenjem Rev 3013/2019 od 25.10.2019. godine, Vrhovnog kasacionog suda, kojim se odbacuje kao nedozvolјena revizija tužene izjavlјena protiv presude Višeg suda u Vranju Gž 2889/18 od 22.03.2019. godine.

Presudom Osnovnog suda u Vranju Prr1 267/18 od 16.04.2018. godine, stavom prvim izreke obavezana je tužena Republika Srbija, Osnovni sud u Vranju, da isplati tužilјi na ime naknade imovinske štete izazvane povredom prava na suđenje u razumnom roku u predmetu Opštinskog suda, sada Osnovnog suda u Vranju I 1882/10 novčane iznose navedene u ovom stavu izreke, sa zakonskom zateznom kamatom na svaki novčani iznos počev od označenih datuma pa do isplate. Stavom drugim izreke odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtev kojim je tužilјa tražila da se obaveže tužena da joj na dosuđeni iznos troškova izvršnog postupka plati zakonsku zateznu kamatu počev od 12.04.2010. godine do isplate. Stavom trećim izreke, obavezana je tužena da isplati tužilјi na ime naknade troškova parničnog postupka sa zakonskom zateznom kamatom od izvršnosti presude do isplate.
Presudom Višeg suda u Vranju Gž 2889/18 od 22.03.2019. godine, stavom prvim izreke odbijena je kao neosnovana žalba tužene i potvrđena presuda Osnovnog suda u Vranju Prr1 267/18 od 16.04.2018. godine u stavovima prvom i trećem izreke. Stavom drugim izreke odbijeni su zahtevi stranaka za naknadu troškova drugostepenog postupka.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde

Član 6-1 | DIC | Marinković protiv Srbije

Presuda je povezana sa rešenjem Rev 3042/2019 od 25.10.2019. godine, Vrhovnog kasacionog suda, kojim se odbacuje kao nedozvolјena revizija revizija tužene izjavlјena protiv presude Višeg suda u Vranju Gž 3007/18 od 28.02.2019. godine.

Presudom Osnovnog suda u Vranju Prr1.br. 211/18 od 18.04.2018. godine, stavom prvim izreke, obavezana je tužena da tužilјi isplati na ime naknade imovinske štete izazvane povredom prava na suđenje u razumnom roku u predmetu Osnovnog suda u Vranju I.br.3249/10, i to novčane iznose navedene pod tačkama 1, 2. i 3. u ovom stavu izreke, sa zakonskom zateznom kamatom na svaki novčani iznos dosuđen tačkama 1. i 2. počev od označenih datuma pa do isplate, sve u roku od 8 dana od dana prijema otpravka presude.
Presudom Višeg suda u Vranju Gž 3007/18 od 28.02.2019. godine, stavom prvim izreke, delimično je odbijena kao neosnovana žalba tužene i potvrđena presuda Osnovnog suda u Vranju Prr1.br. 211/18 od 18.04.2018. godine u stavu prvom izreke u pogledu iznosa, kao i u pogledu troškova parničnog postupka u iznosu dinara sa zakonskom zateznom kamatom i troškovima postupka. Stavom trećim izreke, odbijen je zahtev tužene za naknadu troškova drugostepenog postupka.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde

Član 6-1 | DIC | Marinković protiv Srbije

Član 6-1 | DIC | Micallef protiv Malte

Presuda je povezana sa rešenjem R4g 26/2016 od 15.09.2016. godine, Apelacionog suda u Novom Sadu, u pravnoj stvari po zahtevu za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku koji je dana 27.1.2015. godine podneo B.M. iz R, kojim se utvrđuje prekid postupka sa danom 27.9.2015. godine, zbog smrti predlagača.

Dana 27.1.2015. godine predlagač B.M. je podneo Višem sudu u Sremskoj Mitrovici zahtev za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku u parničnom predmetu koji je u toku pred Osnovnim sudom u Rumi u predmetu posl. br. P.2024/10. Viši sud u Sremskoj Mitrovici se rešenjem posl. br. R4P.2/15 od 26.5.2016. godine oglasio stvarno nenadležnim za postupanje u ovoj pravnoj stvari i spise dostavio Apelacionom sudu na nadležnost i odlučivanje. Spis je u Apelacionom sudu zaveden pod posl. brojem R4g. 26/16.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde

Član 6-1 | DIC | Miheliudakis protiv Grčke

Presuda je povezana sa rešenjem R4k 18/14 od 22.12.2014. Apelacionog suda u Novom Sadu, kojim se odbija zahtev predlagača T.S. zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku i zahtev za naknadu za povredu ovog prava u odnosu na krivični postupak koji se vodio pred Osnovnim sudom u Novom Sadu pod br. K 1357/2012.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde

Član 6-1 | DIC | Milovanović protiv Srbije

Presuda je povezana sa rešenjem Rž g 4/2016 od 27. 07. 2016. Apelacionog suda u Novom Sadu, kojim se odbija žalba predlagača i rešenje Višeg suda u Novom Sadu R4p. 9/2016 od 01.06.2016. godine potvrđuje. Predlagač je 28.04.2016. godine podneo Višem sudu u Novom Sadu prigovor radi ubrzanja postupka u predmetu Višeg suda u Novom Sadu P. 247/2012, navodeći da postupak dugo traje i da je protekao razumni vremenski rok za okončanje postupka.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde

Član 6-1 | DIC | Milovanović protiv Srbije

Presuda je povezana sa rešenjem Rž k 1/2019 od 11. 04. 2019. Apelacionog suda u Novom Sadu, kojim se kao neosnovana odbija žalba punomoćnika predlagača, maloletnih AA i BB, izjavlјena protiv rešenja Višeg suda u Novom Sadu br. R4K 1/19 od 01.03.2019. godine, te se navedeno rešenje potvrđuje.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde

Član 6-1 | DIC | Momčilović i drugi protiv Srbije

Presuda je povezana sa rešenjem R4g 25/2016 od 06.07.2016 godine, Apelacionog suda u Novom Sadu, kojim se odbija zahtev podnosioca zahteva G.V. iz S.K. za utvrđenje da mu je povređeno pravo na suđenje u razumnom roku u predmetu Višeg suda u Novom Sadu Gž. 335/2015 kao i zahtev za dosudu naknade za povredu prava (materijalnu štetu) od 3.000 evra u dinarskoj protivvrednosti po srednjem kursu NBS na dan isplate, na teret Fonda budžetskih sredstava R.S.

G.V. je kao izvršni poverilac, podneo tada nadležnom Opštinskom sudu u Novom Sadu predlog za izvršenje na osnovu verodostojne isprave dana 1.12.2009. godine, a rešenje o dozvoli izvršenja je doneto 11.5.2010. godine. Izvršni dužnik DOO „P.D.t.“ iz N.S. je uložio prigovor protiv rešenja o izvršenju 17.5.2010. godine, pa je isto ukinuto i spis dostavlјen parničnom sudu na odlučivanje. Prvo ročište je u parničnom predmetu Osnovnog suda u Novom Sadu P-56071/10 zakazano za 11.3.2010. godine koje je održano, a sledeće zakazano za 8.6.2011., dakle posle 15 meseci, bez ikakvog razloga za toliko dug rok (postupala je sudija Radmila Nanić). Ročište 8.6.2011. godine nije održano zbog bolesti sudije, a sledeće je zakazano za 14.10.2011. godine koje je održano. Ročište je zakazano za 23.1.2012. godine, na kom su saslušani svedoci. Sledeće ročište je održano 30.4.2012. godine. Rešenjem je određeno veštačenje 23.1.2012. godine, koje je izvršeno 9.3.2012. godine. Održano je sledeće ročište 30.3.2012. godine i na istom nisu izvođeni dokazi, a novo je zakazano za 22.6.2012., a zatim za 28.1.2013. na koje nije pristupio punomoćnik tužioca, pa je sud utvrdio povlačenje tužbe. Spis je po naredbi predsednika suda dodelјen u rad drugom sudiji, Dubravki Knežević. Na ročištu održanom 16.5.2013. godine glavna rasprava je zaklјučena i doneta presuda, koja je ispravlјena rešenjem od 25.6.2013. godine. Po žalbi tuženih, od 3.7.2013., spis je dostavlјen na odlučivanje Apelacionom sudu u Novom Sadu, koji je rešenjem od 17.10.2013., presudu ukinuo i predmet vratio na ponovno suđenje. Osnovni sud je doneo rešenje kojim je odbio predlog tuženih za obustavu postupka, od 15.11.2013., na koje su tuženi izjavili žalbe, 29.11.2013. i 10.12.2013. godine. Spis je na odlučivanje o žalbama dostavlјem Višem sudu u Novom Sadu 4.2.2014. godine. Odlučeno je rešenjem suda od 30.9.2014. godine (ukidanje rešenja) koje je dostavlјeno tužiocu 31.10.2014. godine. Dana 24.10.2014. Osnovni sud u Novom Sadu doneo je rešenje kojim je ukinuo rešenje o izvršenju Iv. 8935/10 od 11.5.2010. godine i utvrdio povlačenje tužbe. Ovo rešenje je primio punomoćnik tužioca dana 26.1.2015. i izjavio žalbu protiv rešenja 6.2.2015. godine. Spis je po žalbi dostavlјen Višem sudu u Novom Sadu 2.3.2015. godine. Viši sud je po ovoj žalbi odlučivao 23.3.2016. godine i spis dostavio Osnovnom sudu u Novom Sadu 31.3.2016. godine.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde

Član 6-1 | DIC | Oršuš i drugi protiv Hrvatske

Presuda je povezana sa rešenjem R4g 267/14 od 11.05.2015. Apelacionog suda u Novom Sadu, kojim se utvrđuje da je predlagaču R.Š. iz N.S. povređeno pravo na suđenje u razumnom roku pred Osnovnim sudom u Novom Sadu, u predmetu 9644/11.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde

Član 6-1 | DIC | Oršuš i drugi protiv Hrvatske

Presuda je povezana sa rešenjem R4g 83/15 od 28.08.2015. Apelacionog suda u Novom Sadu, kojim se odbija zahtev I. D. i I. J. kojim je traženo da sud utvrdi da je podnosiocima zahteva povređeno pravo na suđenje u razumnom roku u postupku koji se vodi pred Osnovnim sudom u Loznici, broj P.1142/14.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde

Član 6-1 | DIC | Oršuš i drugi protiv Hrvatske

Presuda je povezana sa rešenjem R4g 9/16 od 26.02.2016. Apelacionog suda u Novom Sadu, kojim se prigovor usvaja pa se utvrđuje da je predlagaču DOO "P" iz S.M. u predmetu koji se nalazi na žalbenom odlučivanju u Apelacionom sudu u Novom Sadu pod posl. brojem Gž. 2401/15 povređeno pravo na suđenje u razumnom roku.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde

Član 6-1 | DIC | Oršuš i drugi protiv Hrvatske

Presuda je povezana sa rešenjem Ržr 1/16 od 27.04.2016. Apelacionog suda u Novom Sadu, kojim se žalba predlagača D.V. iz N.S. od 08.04.2016. godine izjavlјena protiv rešenja Višeg suda u Novom Sadu posl. br. R4p-6/2016 od 17.03.2016. godine odbacuje kao nedozvolјena.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde

Član 6-1 | DIC | Oršuš i drugi protiv Hrvatske

Presuda je povezana sa rešenjem Ržr 3/16 od 19.10.2016. Apelacionog suda u Novom Sadu, kojim se žalba predlagača D.M. v. K.G.M. iz K. usvaja i rešenje Višeg suda u Novom Sadu posl. br. R4r. 2/16 od 31.08.2016. godine preinačava tako što utvrđuje da je predlagaču povređeno pravo na suđenje u razumnom roku, u postupku pred Višim sudom u Novom Sadu posl. br. P1.56/2014 te nalaže Višem sudu Novi Sad da ubrza postupak i okonča ga u najkraćem roku.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde

Član 6-1 | DIC | Oršuš i drugi protiv Hrvatske

Presuda je povezana sa rešenjem Ržr 5/16 od 03.11.2016. Apelacionog suda u Novom Sadu, kojim se žalba predlagača S.T. iz S. usvaja, rešenje Višeg suda u Novom Sadu poslovni broj R4r 1/16 od 13. jula 2016. godine preinačava, tako što se utvrđuje da je predlagaču povređeno pravo na suđenje u razumnom roku, u postupku pred Višim sudom u Novom Sadu u predmetu poslovni broj P1.59/14, te se nalaže Višem sudu u Novom Sadu da ubrza postupak i okonča ga u najkraćem roku.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde

Član 6-1 | DIC | Oršuš i drugi protiv Hrvatske

Presuda je povezana sa rešenjem Rž g 11/2018 od 04.06.2018. Apelacionog suda u Beogradu, kojim se žalba predlagača odbija kao neosnovana i potvrđuje rešenje Višeg suda u Beogradu R4P 87/18 od 24.04.2018. godine.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde

Član 6-1 | DIC | Oršuš i drugi protiv Hrvatske

Presuda je povezana sa presudom Gž rr 4/18/2018 od 05.04.2018.Apelacionog suda u Beogradu, kojom preinačava presuda Prvog osnovnog suda u Beogradu Prr br.69/17 od 13.12.2017. godine u stavu drugom izreke pa se obavezuje tužena Republika Srbija – Treći osnovni sud u Beogradu da tužilјi AA na ime naknade nematerijalne štete zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku, isplati presudom određene iznose.

Presuda je dostupna u javnoj bazi sudske prakse ovde

Član 6-1 | DIC | Oršuš i drugi protiv Hrvatske

Presuda je povezana sa presudom Gž rr 3/2018 od 21.06.2018. Apelacionog suda u Beogradu, kojom se odbija kao neosnovana, žalba tužene Republike Srbije – Ministarstvo pravde i potvrđuje presuda Prvog osnovnog suda u Beogradu Prr br.21/17 od 30.11.2017. godine u stavu prvom i drugom izreke u delu kojim je tužena Republika Srbija – Ministarstvo pravde obavezana da tužilјi AA na ime naknade nematerijalne štete isplati zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku u predmetu Višeg suda u Beogradu P3 br. 280/10 iznos od 70.000,00 dinara i zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku u predmetu Višeg suda u Beogradu P3 br. 225/15 iznos od 80.000,00 dinara, kao i u stavu trećem izreke. Presudom se preinačava presuda Prvog osnovnog suda u Beogradu Prr br.21/17 od 30.11.2017. godine u preostalom delu stava prvog i drugog izreke pa se odbija tužbeni zahtev u delu kojim je tužilјa AA tražila da se tužena Republika Srbija – Ministarstvo pravde obaveže da joj pored napred navedenog iznosa isplati dodatne iznose, kao neosnovan.

Presuda je dostupna u javnoj bazi sudske prakse ovde

Član 6-1 | DIC | O’Sullivan McCarthy Mussel Development Ltd protiv Irske

Presuda je povezana sa rešenjem R4g 67/15 od 30.06.2015. Apelacionog suda u Novom Sadu, u pravnoj stvari po zahtevu za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku koji je podneo M. D. iz Š, kojim se Apelacioni sud u Novom Sadu oglašava apsolutno nenadležnim za postupanje po zahtevu za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku podnosioca zahteva M. D..

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde

Član 6-1 | DIC | O’Sullivan McCarthy Mussel Development Ltd protiv Irske

Presuda je povezana sa rešenjem R4g 13/16 od 11.03.2016. Apelacionog suda u Novom Sadu, kojim se oglašava se stvarno nenadležnim za postupanje po prigovoru radi ubrzavanja izvršnog postupka u predmetu broj II.319/15 Osnovnog suda u Rumi, podnosioca M.B. iz R. i prigovor se ustupa na stvarnu nadležnost Osnovnom sudu u Rumi.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde

Član 6-1 | DIC | O’Sullivan McCarthy Mussel Development Ltd protiv Irske

Presuda je povezana sa rešenjem Ržr 1/17 od 19.06.2017. Apelacionog suda u Novom Sadu, kojim se žalba predlagača V.D. iz N.S. u postupku radi zaštite prava na suđenje u razumnom roku pred Višim sudom u Novom Sadu poslovni broj R4r-1/2017 odbija i rešenje Višeg suda u Novom sadu potvrđuje.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde

Član 6-1 | DIC | Rakić i drugi protiv Srbije

Vrhovni sud Srbije, na sednici održanoj 05.06.2008. gdoine, odlučujući o reviziji tužioca izjavljenoj proitv presude Okružnog suda u Beogradu Gž.I 241/08 od 18.01.2008. godine, doneo je odluku da se presuda Okružnog suda u Beogradu Gž I 241/08 i presuda Prvog opštinskog suda u Beogradu P. 7130/06 preinačuje.

Rešenje Rev.429/08, anonimizirano u skladu sa Pravilnikom, može se preuzeti sa adrese
ovde

Član 6-1 | DIC | Ristić protiv Srbije

Presuda je povezana sa rešenjem R4k 40/2015 od 31. 03. 2016. Apelacionog suda u Novom Sadu, kojim se utvrđuje da je predlagaču AA povređeno pravo na suđenje u razumnom roku u postupku pred Osnovnim sudom u Sremskoj Mitrovici, u predmetu posl.br. K 1402/10.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde

Član 6-1 | DIC | Ristić protiv Srbije

Presuda je povezana sa rešenjem R4k 41/2015 od 14. 01. 2016. Apelacionog suda u Novom Sadu, kojim se utvrđuje da je predlagaču AA povređeno pravo na suđenje u razumnom roku u postupku pred Osnovnim sudom u Loznici, u predmetu posl.br. 2K-558/13 (ranije K 305/10).

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde

Član 6-1 | DIC | Ristić protiv Srbije

Presuda je povezana sa rešenjem R4k 1/2016 od 08.02.2016. Apelacionog suda u Novom Sadu, kojim se odbija zahtev podnosioca - oštećenog kao tužioca T.B. iz L. podnet 31.12.2015 za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku i za naknadu za povredu navedenog prava u predmetu Osnovnog suda u Loznici, u predmetu posl.br. 1 K-70/15.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde

Član 6-1 | DIC | Ristić protiv Srbije

Presuda je povezana sa rešenjem R4k 2/2018 od 26.02.2018. Apelacionog suda u Novom Sadu, kojim se odbija žalba punomoćnika predlagača AA i BB izjavlјena protiv rešenja Višeg suda u Subotici br. R4K. 2/17 od 17.01.2018. godine, te se navedeno rešenje Višeg suda u Subotici potvrđuje.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde

Član 6-1 | DIC | Ristić protiv Srbije

Presuda je povezana sa rešenjem R4k 3/2018 od 05.03.2018. Apelacionog suda u Novom Sadu, kojim se odbija žalba punomoćnika predlagača AA izjavlјena protiv rešenja Višeg suda u Subotici br. R4K. 1/18 od 24.01.2018. godine, te se navedeno rešenje Višeg suda u Subotici potvrđuje.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde

Član 6-1 | DIC | Riđić i drugi protiv Srbije

Presuda je povezana sa rešenjem Rev 3020/2019 od 18.09.2019. Vrhovnog kasacionog suda, kojim se odbacuje kao nedozvolјena revizija tužene izjavlјena protiv presude Višeg suda u Vranju Gž 3488/18 od 15.04.2019. godine.

Pravnosnažnom presudom Višeg suda u Vranju Gž 3488/18 od 15.04.2019. godine, stavom prvim izreke, odbijena je kao neosnovana žalba tužene i potvrđena presuda Osnovnog suda u Vranju Prr1 329/18 od 25.05.2018. godine. Tom presudom obavezana je tužena da tužilјi na ime novčanog obeštećenja za imovinsku štetu izazvanu povredom prava na suđenje u razumnom roku, u predmetu Osnovnog suda u Vranju I 420/08, na ime razlike zarade, troškova parničnog i izvršnog postupka isplati iznose bliže označene u tom stavu izreke, sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, kao i na ime naknade troškova postupka iznos od 13.500,00 dinara, sa zakonskom kamatom od izvršnosti do isplate.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde

Član 6-1 | DIC | Riđić i drugi protiv Srbije

Presuda je povezana sa rešenjem Rev 3012/2019 od 12.09.2019. Vrhovnog kasacionog suda, kojim se odbacuje kao nedozvolјena revizija tužene izjavlјena protiv presude Višeg suda u Vranju Gž 4069/18 od 27.05.2019. godine.

Presudom Osnovnog suda u Vranju Prr1 352/18 od 17.07.2018. godine, stavom prvim izreke, obavezana je tužena Republika Srbija da tužilјi AA iz ... plati na ime naknade imovinske štete izazvane povredom prava na suđenje u razumnom roku u predmetu Osnovnog suda u Vranju I 1526/09 novčane iznose bliže navedene u ovom stavu izreke sa zakonskom zateznom kamatom počev od označenih datuma pa do isplate. Stavom drugim izreke, obavezana je tužena da isplati tužilјi na ime naknade troškova parničnog postupka iznos od 13.500,00 dinara, sa zakonskom zateznom kamatom od izvršnosti presude do isplate. Presudom Višeg suda u Vranju Gž 4069/18 od 27.05.2019. godine, stavom prvim izreke, odbijena je kao neosnovana žalba tužene i potvrđena presuda Osnovnog suda u Vranju Prr1 352/18 od 17.07.2018. godine u stavu prvom izreke u pogledu glavnog potraživanja i zakonske zatezne kamate na troškove parničnog postupka i u stavu drugom izreke. Stavom drugim izreke, preinačena je prvostepena presuda u delu odluke o kamati na iznos od 590 evra, tako što je obavezana tužena da na ovaj iznos plati tužilјi kamatu po stopi Evropske centralne banke počev od 01.01.2009. godine do isplate, u dinarskoj protivvrednosti na dan isplate po srednjem kursu NBS. Stavom trećim izreke, odbijen je kao neosnovan zahtev tužene za naknadu troškova drugostepenog postupka

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde

Član 6-1 | DIC | Riđić i drugi protiv Srbije

Presuda je povezana sa rešenjem Rev 3099/2019 od 02.10.2019. Vrhovnog kasacionog suda, kojim se odbacuje kao nedozvolјena revizija tužene izjavlјena protiv presude Višeg suda u Vranju Gž 3482/18 od 27.03.2019. godine.

Presudom Osnovnog suda u Vranju Prr1 90/18 od 11.05.2018. godine, obavezana je tužena da tužilјi isplati na ime novčanog obeštećenja za imovinsku štetu koja joj je izazvana povredom prava na suđenje u razumnom roku u predmetu opštinskog, sada Osnovnog suda u Vranju I 639/17 (raniji broj I 1788/09) i to na ime razlike zarade i naknade zarade zaklјučno sa obračunskim mesecom decembrom 2003.godine po Sporazumu o regulisanju međusobnih prava i obaveza po osnovu rada u iznosu od 71.229,79 dinara sa zakonskom zateznom kamatom počev od 01.03.2009.godine do konačne isplate; na ime troškova parničnog postupka 26.100,00 dinara, što iznosi ½jedn u idealnu polovinu od ukupnih troškova sa zakonskom zateznom kamatom počev od 24.06.2009.godine do konačne isplate i na ime troškova izvršnog postupka 3.600,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom počev od 11.05.2018.godine kao dana presuđenja do konačne isplate, dok je tužbeni zahtev preko dosuđenih iznosa odbijen. Stavom drugim izreke obavezana je tužena da tužilјi naknadi troškove parničnog postupka. Presudom Višeg suda u Vranju Gž 3482/18 od 27.03.2019. godine, odbijena je kao neosnovana žalba tužene i potvrđena prvostepena presuda u usvajajućem delu stava prvog i u stavu drugom izreke. Stavom drugim izreke, odbijeni su kao neosnovani zahtevi tužene i tužilјe za naknadu troškova drugostepenog postupka, kao neosnovani.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde

Član 6-1 | DIC | Riđić i drugi protiv Srbije

Presuda je povezana sa rešenjem Rev 3110/2019 od 25.09.2019. Vrhovnog kasacionog suda, kojim se odbacuje kao nedozvolјena revizija tužene izjavlјena protiv presude Višeg suda u Vranju Gž 3010/18 od 28.12.2018. godine.

Presudom Osnovnog suda u Vranju Prr1 305/18 od 09.05.2018. godine, stavom prvim izreke obavezana je tužena da tužiocu plati na ime novčanog obeštećenja za imovinsku štetu koja je izazvana povredom prava na suđenje u razumnom roku u predmetu Osnovnog suda u Vranju I 229/05 i to: a) na ime zarade i naknade zarade u periodu od decembra 2002. godine do februara 2003. godine ukupno 12.500,00 dinara u mesečnim iznosima i sa zakonskom zateznom kamatom bliže određenim ovim stavom izreke; b) na ime regresa za 2002. godinu od 13.865,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom počev od 31.12.2002. godine do konačne isplate; v) na ime troškova parničnog postupka 11.884,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom počev od 10.09.2003. godine do konačne isplate i g) na ime troškova izvršnog postupka 3.480,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom počev od 17.02.2005. godine, počev od izvršnosti pa do konačne isplate. Stavom drugim izreke obavezana je tužena da tužiocu naknadi troškove parničnog postupka od 13.500,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od izvršnosti presude pa do isplate.

Presudom Višeg suda u Vranju Gž 3010/18 od 28.12.2018. godine, stavom prvim izreke odbijena je kao neosnovana žalba tužene i prvostepena presuda potvrđena u stavu prvom izreke pod a), b), v) i pod g) u pogledu glavnog potraživanja na ime troškova izvršenja od 3.480,00 dinara i u stavu drugom izreke. Stavom drugim izreke preinačena je prvostepena presuda u stavu prvom izreke pod g) u pogledu odluke o kamati na troškove izvršnog postupka, te jeobavezana tužena da tužiocu na troškove izvršnog postupka od 3.480,00 dinara plati zakonsku zateznu kamatu počev od 19.03.2018. godine, kao dana podnošenja tužbe, pa do konačne isplate, dok je odbijen zahtev tužioca za isplatu zakonske zatezne kamate na troškove izvršnog postupka za period od 17.02.2005. godine do 18.03.2018. godine. Stavom trećim izreke odbijeni su zahtevi tužioca i tužene za naknadu troškova drugostepenog postupka

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde

Član 6-1 | DIC | Riđić i drugi protiv Srbije

Presuda je povezana sa rešenjem Rev 3044/2019 od 25.09.2019. Vrhovnog kasacionog suda, kojim se odbacuje kao nedozvolјena revizija tužene izjavlјena protiv presude Višeg suda u Vranju Gž 3531/18 od 27.03.2019. godine.

Presudom Osnovnog suda u Vranju Prr1 293/18 od 21.05.2018. godine, stavom prvim izreke obavezana je tužena da tužilјi, na ime naknade štete izazvane povredom prava na suđenje u razumnom roku u predmetu Osnovnog suda u Vranju I-26/09, plati ukupno 168.961,92 dinara i to na ime neisplaćene razlike zarade i naknade zarade, na ime jednokratne novčane naknade, kao i troškova parničnog postupka i troškova izvršenja, u pojedinačnim iznosima po navedenim osnovima i sa zakonskom kamatom, sve bliže određeno ovim stavom izreke. Stavom drugim izreke obavezana je tužena da tužilјi naknadi troškove parničnog postupka od 13.500,00 dinara sa zakonskom kamatom od izvršnosti presude do isplate.
Presudom Višeg suda u Vranju Gž 3531/18 od 27.03.2019. godine, stavom prvim izreke izreke žalba tužene je odbijena, kao neosnovana i prvostepena odluka potvrđena, dok su stavom drugim izreke odbijeni zahtevi parničnih stranaka za naknadu troškova drugostepenog postupka.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde

Član 6-1 | DIC | Riđić i drugi protiv Srbije

Član 6-1 | DIC | Savić i drugi protiv Srbije