Škaro protiv Hrvatske

Država na koju se presuda odnosi
Hrvatska
Institucija
Evropski sud za ljudska prava
Broj predstavke
6962/13
Stepen važnosti
3
Jezik
Hrvatski
Datum
06.12.2016
Članovi
6
6+6-3-d
6-1
6-3-d
Kršenje
nije relevantno
Nekršenje
6
6+6-3-d
6-1
6-3-d
Ključne reči po HUDOC/UN
(Čl. 6) Pravo na pravično suđenje
(Čl. 6) Krivični postupak
(Čl. 6-1) Pravična rasprava
(Čl. 6-3-d) Svedoci
Tematske ključne reči
krivični postupak
pravo na pravično suđenje
prisustvo svedoka raspravi
svedočenje
ubistvo i pokušaj ubistva
VS deskriptori
1.6 Član 6. - pravo na pravično suđenje
1.6.3 Krivična optužba
1.6.5 Pravično suđenje
1.6.12 Obezbeđenje prisustva i saslušanje svedoka
Zbirke
Sudska praksa
Presuda ESLJP
Veće
Sažetak
Postupak u ovom predmetu je pokrenut predstavkom protiv Republike Hrvatske koju je Sudu podneo hrvatski državljanin g.Dean Škaro.
Podnosilac je naročito tvrdio da u krivičnom postupku koji se vodio protiv njega nije poštovano načelo neposrednosti.

Podnosilac je rođen 1979.godine i živi u Šibeniku. Neutvrđenog datuma pokrenuta je istraga u odnosu na njega i još četiri osobe, u vezi sa ubistvom britanskog državljanina u Splitu. Jedno lice od te četvorice je tokom istrage dva puta dao usmeni iskaz. Krajem maja 1997.godine podignuta je optužnica pred Županjskim sudom u Splitu protiv podnosioca, za krivično delo ubistvo, a protiv ostale četvorice za učestvovanje u tuči sa smrtnim ishodom. Prvostepeni sud je u julu 2000.godine oslobodio podnosioca od optužbe i oglasio druge optuženike krivima za delo koje im se stavlja na teret. Po žalbi Županjskog državnog odvetništva u Splitu, Vrhovni sud Republike Hrvatske je ukinuo presudu u odnosu na podnosioca predstavke, a ostale optuženike oslobodio od optužbe zbog zastare. Vrhovni sud je novi postupak vodio pred sudom u izmenjenom sastavu. Glavna rasprava je morala da počne ispočetka zbog izmene veća. Na ročištu održanom u julu 2007.godine, podnosilac je pristao na čitanje A.B.-ovog iskaza, a istog dana ga je Županjski sud u Splitu oslobodio od optužbe. Vrhovni sud je u januaru 2008.godine ukinuo i tu presudu i naložio ponavljanje postupka pred potpuno izmenjenim sudskim većem. Na ročištu održanom krajem februara 2010.godine A.B. je saslušan u prisustvu podnosioca i njegovog branioca.

Tokom postupka došlo je do izvesnih izmena sudija i sudija porotnika, pa je postupak morao da počne iznova. Inače, A.B. je jedini svedok koji je tvrdio da je video podnosioca kako napada žrtvu. U junu 2011.godine prvostepeni sud je oglasio podnosioca krivim i izrekao mu uslovnu osudu. Krajem marta 2012.godine drugostepeni sud je potvrdio prvostepenu presudu. U julu 2012.godine Ustavni sud je odbio naknadnu ustavnu tužbu podnosioca.

Podnosilac je prigovorio da A.B. nije da usmeni iskaz pred sudskim većem koje ga je konačno osudilo. Dakle, da nije poštovano načelo neposrednosti.

Sud primećuje da je podnosilac mogao da postavlja pitanja A.B. kada je isti dao iskaz na ročištu. Sud smatra da u ovom predmetu određene okolnosti (A.B. je neko vreme proveo na psihijatrijskom lečenju pa nije bio u mogućnosti da prisustvuje ročištima za glavnu raspravu radi eventualno ponovljenog saslušanja) dopuštaju izuzetak od načela neposrednosti.
Dakle, nije došlo do povrede ovog člana i navedenih stavaka.