Grzinčič protiv Slovenije

Država na koju se presuda odnosi
Slovenija
Institucija
Evropski sud za ljudska prava
Broj predstavke
26867/02
Stepen važnosti
2
Jezik
Srpski
Datum
03.05.2007
Članovi
6
6-1
13
29
29-3
35
35-1
41
Kršenje
6-1
13
Nekršenje
nije relevantno
Ključne reči po HUDOC/UN
(Čl. 6) Pravo na pravično suđenje
(Čl. 6) Građanski postupak
(Čl. 6) Krivični postupak
(Čl. 6-1) Suđenje u razumnom roku
(Čl. 13) Pravo na delotvorni pravni lek
(Čl. 13 / CAT-13 / ICCPR-2 / CEDAW-2f) Delotvorni pravni lek
(Čl. 35) Uslovi prihvatljivosti
(Čl. 35-1 / CAT-13 / ICCPR-2 / CEDAW-4) Iscrpljivanje unutrašnjih pravnih lekova
(Čl. 35-1) Delotvorni unutrašnji pravni lek
(Čl. 41) Pravično zadovoljenje - opšte
Tematske ključne reči
razuman rok
zaštita prava na suđenje u razumnom roku
građanski postupak
krivični postupak
VS deskriptori
1.6 Član 6. - pravo na pravično suđenje
1.6.6 Rasprava u razumnom roku
1.6.6.1 Krivični postupci
1.6.6.2 Građanski postupci
1.6.6.4 Dužina trajanja postupka
1.13 Član 13. - pravo na delotvoran pravni lek
Zbirke
Sudska praksa
Presuda ESLJP
Veće
Sažetak
Predmet je formiran na osnovu predstavke (br. 26867/02) protiv Republike Slovenije koju je podneo slovenački državljanin, g-din Boštjan Grzinčić, 1. jula 2002.

Dana 15. septembra 1995. podnosilac predstavke je odveden u policijski pritvor pod sumnjom da je izvršio “iznudu i ucenu” i da je “izazvao opštu opasnost”. Dana 17. septembra 1995. podnosilac predstavke je izveden pred istražnog sudiju Okružnog suda u Celju, koji je protiv njega pokrenuo istražni sudski postupak i zadržao ga u istražnom pritvoru. Tokom istražnog sudskog postupka, u nekoliko novinskih članaka je objavljeno da je podnosilac predstavke izvršio niz krivičnih dela. Sudska istraga protiv podnosioca predstavke obustavljena je 2. oktobra 1995. zbog nedostatka dokaza i podnosilac predstavke je istog dana pušten na slobodu.

Dana 16. oktobra 1996. podnosilac predstavke je pred Okružnim sudom u Celju pokrenuo građansku parnicu protiv Ministarstva pravde i Ministarstva unutrašnjih poslova tražeći nadoknadu za nematerijalnu štetu u iznosu od SIT 4.000.000 (oko EUR 16,500). On je takođe tražio da bude oslobođen plaćanja sudskih taksi. Dana 30. oktobra 1996. Ministarstvo je ponudilo da podnosiocu zahteva plati 75.000 slovenačkih tolara (SIT – oko 310 eura (EUR)), što podnosilac predstavke nije prihvatio. Dana 2. februara 1999. sud je održao ročište.

Dana 6. jula 2000. podnosilac predstavke je uhapšen pod optužbom da je trgovao drogom. Ostao je u istražnom pritvoru do 26. septembra 2000. kada ga je Okružni sud u Celju proglasio krivim prema navodima optužnice. Ročište u parničnom postupku koje je bilo zakazano za 28. septembar 2000. je odloženo zbog pritvaranja podnosioca predstavke. Podnosilac predstavke je 9. oktobra 2001. oslobođen optužbe.

Podnosilac predstavke optužen je za trgovinu drogom u dva druga krivična postupka, tokom 2000. i 2001. Postupci su obustavljeni jer je javni tužilac povukao optužnicu. Dana 10. juna 2002. podnosilac predstavke je podneo pismene predstavke u građanskoj parnici koju je pokrenuo 16. oktobra 1996. pred Okružnim sudom u Celju i povećao iznos zahtevane naknade. Sud je održao ročište 15. oktobra 2002. Podnosilac predstavke se nije pojavio na tom ročištu. Dana 15. novembra 2002, posle ročišta, Okružni sud u Celju doneo je presudu kojom je dodelio podnosiocu predstavke SIT 1.500.000 (oko EUR 6.250). Obe strane u postupku su uložile žalbu. Dana 11. novembra 2004. Viši sud u Celju odobrio je žalbu optuženog i smanjio dodeljeni iznos na SIT 1,200,000 (oko EUR 5,000). Ta presuda postala je pravosnažna.

Dana 2. jula 1999. Tužilaštvo u Krškom tražilo je od Okružnog suda u Krškom da započne krivičnu istragu protiv podnosioca predstavke i dve druge osobe zbog trgovine drogom. Podnosilac predstavke nije bio dostupan tužilaštvu tokom istražne faze, iako je u telefonskom razgovoru obećao policiji da će se javiti radi ispitivanja. Sem toga, on je odbio da primi poziv – ali je naredni ipak uručen 28. jula 1999. Istražni sudija je izdao dva naloga podnosiocu predstavke da se pojavi pred sudom, ali bez uspeha. Dana 4. novembra 1999. Tužilaštvo iz Krškog je optužilo podnosioca predstavke i dve druge osobe kod Okružnog suda u Krškom, optužujući podnosioca predstavke zbog trgovine drogom. Dana 30. septembra 1999. sud je naredio hapšenje podnosioca predstavke i izdao je nalog za hapšenje. Na ročištu koje je održano 11. novembra 1999. postupak podnosioca predstavke je razdvojen i prebačen u Okružni sud u Celju. Međutim, na kraju je ponovo vraćen u Okružni sud u Krškom. Sem toga, postupci protiv druge dve osobe su spojeni s postupkom podnosioca predstavke.

Dana 6. jula 2000. podnosilac predstavke je uhapšen i određen mu je policijski pritvor. Sudska ročišta su održana 12. jula, 6. septembra, 18. oktobra, 15. novembra i 7. decembra 2000. Dana 8. decembra 2000. sud je presudio da je podnosilac predstavke kriv i osudio ga na četiri godine zatvora. Sud je naložio da podnosilac predstavke ostane u pritvoru do početka odsluženja kazne. Podnosilac predstavke je uložio žalbu Višem sudu u Ljubljani. Sud je prihvatio žalbu 11. aprila 2001. i vratio predmet prvostepenom sudu na ponovno suđenje. Sud je takođe naložio puštanje podnosioca predstavke iz zatvora. Ročište je zakazano za 1. septembar 2003. ali je kasnije odloženo jer jednom od optuženih nije mogao biti uručen poziv. Ročišta koja su bila zakazana za 15. april i 26. maj su takođe odložena. Sud je održao ročišta 17. juna, 8. septembra i 27. septembra 2005. Drugo ročište koje je bilo zakazano za 27. oktobar 2005. je odloženo zato što se dvoje optuženih nije pojavilo. Dalja ročišta su održana 8. decembra 2005. i 24. januara 2006. Posle ročišta koje je održano 9. marta 2006. sud je doneo presudu kojom je oslobodio optužbi sva tri optuženika. Javni tužilac je uložio žalbu. Postupak se i dalje vodi pred Višim sudom u Ljubljani, u trenutku donošenja presude pred ESLJP.

Podnosilac predstavke se žalio na predugo trajanje građanskog postupka koji je počeo 16. oktobra 1996. i završio se 11. novembra 2004. odlukom Višeg suda u Celju. On se dalje žalio na to da je sudski postupak, koji se sada vodi pred Višim sudom u Ljubljani nepotrebno dug. On se oslanjao na čl. 6, st. 1 Konvencije. Takođe je uložio prigovor da pravni lekovi koji su u Sloveniji dostupni u slučaju preterano dugih pravnih postupaka nisu delotvorni. Pozvao se na čl. 13 Konvencije.

Sud je proglasio pritužbu koja se odnosi na preterano dugo trajanje okončane građanske parnice dopuštenom, a preostali deo predstavke nedopuštenim. Utvrdio je da je došlo do povrede čl. 6, st. 1, kao i čl. 13 Konvencije.