Grzinčič protiv Slovenije

Država na koju se presuda odnosi
Slovenija
Institucija
Evropski sud za ljudska prava
Broj predstavke
26867/02
Stepen važnosti
2
Jezik
Srpski
Datum
03.05.2007
Članovi
6
6-1
13
29
29-3
35
35-1
41
Kršenje
6-1
13
Nekršenje
nije relevantno
Ključne reči po HUDOC/UN
(Čl. 6) Pravo na pravično suđenje
(Čl. 6) Građanski postupak
(Čl. 6) Krivični postupak
(Čl. 6-1) Suđenje u razumnom roku
(Čl. 13) Pravo na delotvorni pravni lek
(Čl. 13 / CAT-13 / ICCPR-2 / CEDAW-2f) Delotvorni pravni lek
(Čl. 35) Uslovi prihvatljivosti
(Čl. 35-1 / CAT-13 / ICCPR-2 / CEDAW-4) Iscrpljivanje unutrašnjih pravnih lekova
(Čl. 35-1) Delotvorni unutrašnji pravni lek
(Čl. 41) Pravično zadovoljenje - opšte
Tematske ključne reči
razuman rok
zaštita prava na suđenje u razumnom roku
građanski postupak
krivični postupak
VS deskriptori
1.6 Član 6. - pravo na pravično suđenje
1.6.6 Rasprava u razumnom roku
1.6.6.1 Krivični postupci
1.6.6.2 Građanski postupci
1.6.6.4 Dužina trajanja postupka
1.13 Član 13. - pravo na delotvoran pravni lek
Zbirke
Sudska praksa
Presuda ESLJP
Veće
Sažetak
Predmet je formiran na osnovu predstavke (br. 26867/02) protiv Republike Slovenije koju je podneo slovenački državljanin, g-din Boštjan Grzinčić, 1. jula 2002.

Dana 15. septembra 1995. podnosilac predstavke je odveden u policijski pritvor pod sumnjom da je izvršio “iznudu i ucenu” i da je “izazvao opštu opasnost”. Dana 17. septembra 1995. podnosilac predstavke je izveden pred istražnog sudiju Okružnog suda u Celju, koji je protiv njega pokrenuo istražni sudski postupak i zadržao ga u istražnom pritvoru. Tokom istražnog sudskog postupka, u nekoliko novinskih članaka je objavljeno da je podnosilac predstavke izvršio niz krivičnih dela. Sudska istraga protiv podnosioca predstavke obustavljena je 2. oktobra 1995. zbog nedostatka dokaza i podnosilac predstavke je istog dana pušten na slobodu.

Dana 16. oktobra 1996. podnosilac predstavke je pred Okružnim sudom u Celju pokrenuo građansku parnicu protiv Ministarstva pravde i Ministarstva unutrašnjih poslova tražeći nadoknadu za nematerijalnu štetu u iznosu od SIT 4.000.000 (oko EUR 16,500). On je takođe tražio da bude oslobođen plaćanja sudskih taksi. Dana 30. oktobra 1996. Ministarstvo je ponudilo da podnosiocu zahteva plati 75.000 slovenačkih tolara (SIT – oko 310 eura (EUR)), što podnosilac predstavke nije prihvatio. Dana 2. februara 1999. sud je održao ročište.

Dana 6. jula 2000. podnosilac predstavke je uhapšen pod optužbom da je trgovao drogom. Ostao je u istražnom pritvoru do 26. septembra 2000. kada ga je Okružni sud u Celju proglasio krivim prema navodima optužnice. Ročište u parničnom postupku koje je bilo zakazano za 28. septembar 2000. je odloženo zbog pritvaranja podnosioca predstavke. Podnosilac predstavke je 9. oktobra 2001. oslobođen optužbe.

Podnosilac predstavke optužen je za trgovinu drogom u dva druga krivična postupka, tokom 2000. i 2001. Postupci su obustavljeni jer je javni tužilac povukao optužnicu. Dana 10. juna 2002. podnosilac predstavke je podneo pismene predstavke u građanskoj parnici koju je pokrenuo 16. oktobra 1996. pred Okružnim sudom u Celju i povećao iznos zahtevane naknade. Sud je održao ročište 15. oktobra 2002. Podnosilac predstavke se nije pojavio na tom ročištu. Dana 15. novembra 2002, posle ročišta, Okružni sud u Celju doneo je presudu kojom je dodelio podnosiocu predstavke SIT 1.500.000 (oko EUR 6.250). Obe strane u postupku su uložile žalbu. Dana 11. novembra 2004. Viši sud u Celju odobrio je žalbu optuženog i smanjio dodeljeni iznos na SIT 1,200,000 (oko EUR 5,000). Ta presuda postala je pravosnažna.

Dana 2. jula 1999. Tužilaštvo u Krškom tražilo je od Okružnog suda u Krškom da započne krivičnu istragu protiv podnosioca predstavke i dve druge osobe zbog trgovine drogom. Podnosilac predstavke nije bio dostupan tužilaštvu tokom istražne faze, iako je u telefonskom razgovoru obećao policiji da će se javiti radi ispitivanja. Sem toga, on je odbio da primi poziv – ali je naredni ipak uručen 28. jula 1999. Istražni sudija je izdao dva naloga podnosiocu predstavke da se pojavi pred sudom, ali bez uspeha. Dana 4. novembra 1999. Tužilaštvo iz Krškog je optužilo podnosioca predstavke i dve druge osobe kod Okružnog suda u Krškom, optužujući podnosioca predstavke zbog trgovine drogom. Dana 30. septembra 1999. sud je naredio hapšenje podnosioca predstavke i izdao je nalog za hapšenje. Na ročištu koje je održano 11. novembra 1999. postupak podnosioca predstavke je razdvojen i prebačen u Okružni sud u Celju. Međutim, na kraju je ponovo vraćen u Okružni sud u Krškom. Sem toga, postupci protiv druge dve osobe su spojeni s postupkom podnosioca predstavke.

Dana 6. jula 2000. podnosilac predstavke je uhapšen i određen mu je policijski pritvor. Sudska ročišta su održana 12. jula, 6. septembra, 18. oktobra, 15. novembra i 7. decembra 2000. Dana 8. decembra 2000. sud je presudio da je podnosilac predstavke kriv i osudio ga na četiri godine zatvora. Sud je naložio da podnosilac predstavke ostane u pritvoru do početka odsluženja kazne. Podnosilac predstavke je uložio žalbu Višem sudu u Ljubljani. Sud je prihvatio žalbu 11. aprila 2001. i vratio predmet prvostepenom sudu na ponovno suđenje. Sud je takođe naložio puštanje podnosioca predstavke iz zatvora. Ročište je zakazano za 1. septembar 2003. ali je kasnije odloženo jer jednom od optuženih nije mogao biti uručen poziv. Ročišta koja su bila zakazana za 15. april i 26. maj su takođe odložena. Sud je održao ročišta 17. juna, 8. septembra i 27. septembra 2005. Drugo ročište koje je bilo zakazano za 27. oktobar 2005. je odloženo zato što se dvoje optuženih nije pojavilo. Dalja ročišta su održana 8. decembra 2005. i 24. januara 2006. Posle ročišta koje je održano 9. marta 2006. sud je doneo presudu kojom je oslobodio optužbi sva tri optuženika. Javni tužilac je uložio žalbu. Postupak se i dalje vodi pred Višim sudom u Ljubljani, u trenutku donošenja presude pred ESLJP.

Podnosilac predstavke se žalio na predugo trajanje građanskog postupka koji je počeo 16. oktobra 1996. i završio se 11. novembra 2004. odlukom Višeg suda u Celju. On se dalje žalio na to da je sudski postupak, koji se sada vodi pred Višim sudom u Ljubljani nepotrebno dug. On se oslanjao na čl. 6, st. 1 Konvencije. Takođe je uložio prigovor da pravni lekovi koji su u Sloveniji dostupni u slučaju preterano dugih pravnih postupaka nisu delotvorni. Pozvao se na čl. 13 Konvencije.

Sud je proglasio pritužbu koja se odnosi na preterano dugo trajanje okončane građanske parnice dopuštenom, a preostali deo predstavke nedopuštenim. Utvrdio je da je došlo do povrede čl. 6, st. 1, kao i čl. 13 Konvencije.

Preuzmite presudu u pdf formatu

EVROPSKI SUD ZA LJUDSKA PRAVA

TREĆE ODELJENJE

Predmet GRZINČIČ protiv SLOVENIJE

(Predstavka br. 26867/02)

PRESUDA

STRAZBUR

3. maj 2007.

U predmetu Grzinčič protiv Slovenije, Evropski sud za ljudska prava (Treće odeljenje), zasedajući u veću u sastavu:

G-din C. Birsan Predsednik, (C. Bîrsan)
G-din B. M. Zupančič, (B.M. Zupančič,)
G-đa E. Fura-Sandstrom, (E. Fura-Sandström)
G-đa A. Đulumjan, (A. Gyulumyan)
G-din E. Mijer, (E. Myjer)
G-din David Tor Bjorgvinson, (David Thór Björgvinsson)
G-đa I. Bero-Lefevr, (I. Berro-Lefèvre) , sudije,
i g-din S. Naismit (S. Naismith), Zamenik sekretara Odeljenja,

Posle većanja na zatvorenoj sednici održanoj 5. aprila 2007, Izriče sledeću presudu, koja je usvojena na taj dan:

POSTUPAK

  1. Predmet je formiran na osnovu predstavke (br. 26867/02) protiv Republike Slovenije koju je na osnovu čl. 34 Konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljem tekstu “Konvencija”) podneo slovenački državljanin, g-din Boštjan Grzinčić (“podnosilac predstavke”), 1. jula 2002.
  2. Podnosioca predstavke zastupala je g-đa M. Nosan, advokat koja radi u Celju. Slovenačku Vladu (“Vlada”) zastupao je njen agent, g-din Mr L. Bembič, Državni pravobranilac.
  3. Dana 9. juna 2006. Sud je odlučio da predstavku dostavi Vladi. U skladu s čl. 29, st. 3, Konvencije Sud je odlučio da o osnovanosti i dopuštenosti predstavke odlučuje istovremeno.

ČINJENICE

I. OKOLNOSTI PREDMETA

  1. Podnosilac predstavke je rođen 1967. i živi u Celju.

A.  Osnovne informacije o predmetu

  1. Dana 15. septembra 1995. podnosilac predstavke je odveden u policijski pritvor pod sumnjom da je izvršio “iznudu i ucenu” i da je “izazvao opštu opasnost”.
  2. Dana 17. septembra 1995. podnosilac predstavke je izveden pred istražnog sudiju Okružnog suda u Celju (Okrožno sodišče v Celju), koji je protiv njega pokrenuo istražni sudski postupak i zadržao ga u istražnom pritvoru.
  3. Tokom istražnog sudskog postupka, u nekoliko novinskih članaka je objavljeno da je podnosilac predstavke izvršio niz krivičnih dela.
  4. Sudska istraga protiv podnosioca predstavke obustavljena je 2. oktobra 1995. zbog nedostatka dokaza i podnosilac predstavke je istog dana pušten na slobodu.
  5. Neutvrđenog datuma, a u skladu sa Zakonom o krivičnom postupku, podnosilac predstavke je Ministarstvu pravde podneo zahtev za nadoknadu zbog pretrpljene štete. Dana 30. oktobra 1996. Ministarstvo je ponudilo da podnosiocu zahteva plati 75.000 slovenačkih tolara (SIT – oko 310 eura (EUR)), što podnosilac predstavke nije prihvatio.

B.   Građanski postupak povodom nadoknade za neopravdani pritvor

  1. Dana 16. oktobra 1996. podnosilac predstavke je pred Okružnim sudom u Celju pokrenuo građansku parnicu protiv Ministarstva pravde i Ministarstva unutrašnjih poslova tražeći nadoknadu za nematerijalnu štetu u iznosu od SIT 4.000.000 (oko EUR 16,500). On je takođe tražio da bude oslobođen plaćanja sudskih taksi.
  2. Dana 2. februara 1999. sud je održao ročište.
  3. Pored toga, 6. jula 2000. podnosilac predstavke je uhapšen pod optužbom da je trgovao drogom. Ostao je u istražnom pritvoru do 26. septembra 2000. kada ga je Okružni sud u Celju proglasio krivim prema navodima optužnice.
  4. Ročište u parničnom postupku koje je bilo zakazano za 28. septembar 2000. je odloženo zbog pritvaranja podnosioca predstavke. Posle toga, ročište je održano 5. decembra 2000.
  5. Što se tiče krivičnog postupka, 10. aprila 2001. Viši sud u Celju (Višje sodišče v Celju) prihvatio je žalbu podnosioca predstavke protiv prvostepene sudske presude i vratio predmet na ponovno suđenje. Podnosilac predstavke je 9. oktobra 2001. oslobođen optužbe. Na osnovu žalbe javnog tužioca presudu je prihvatio Viši sud u Celju 9. aprila 2002.
  6. Štaviše, 2000. i 2001. podnosilac predstavke optužen je za trgovinu drogom u dva druga krivična postupka. Postupci su obustavljeni jer je javni tužilac povukao optužnicu.
  7. Dana 10. juna 2002. podnosilac predstavke je podneo pismene predstavke u građanskoj parnici koju je pokrenuo 16. oktobra 1996. pred Okružnim sudom u Celju i povećao iznos zahtevane naknade.
  8. Sud je održao ročište 15. oktobra 2002. Podnosilac predstavke se nije pojavio na tom ročištu.
  9. Dana 15. novembra 2002, posle ročišta, Okružni sud u Celju doneo je presudu kojom je dodelio podnosiocu predstavke SIT 1.500.000 (oko EUR 6.250). Obe strane u postupku su uložile žalbu.
  10. Dana 11. novembra 2004. Viši sud u Celju odobrio je žalbu optuženog i smanjio dodeljeni iznos na SIT 1,200,000 (oko EUR 5,000). Ta presuda postala je pravosnažna.

C.      Krivični postupak

  1. Dana 2. jula 1999. Tužilaštvo u Krškom tražilo je od Okružnog suda u Krškom (Okrožno sodišče v Krškem) da započne krivičnu istragu protiv podnosioca predstavke i dve druge osobe zbog trgovine drogom.
  2. Prema tvrdnji Vlade podnosilac predstavke nije bio dostupan tužilaštvu tokom istražne faze, iako je u telefonskom razgovoru obećao policiji da će se javiti radi ispitivanja. Sem toga, on je odbio da primi poziv – ali je naredni ipak uručen 28. jula 1999. Istražni sudija je izdao dva naloga podnosiocu predstavke da se pojavi pred sudom, ali bez uspeha.
  3. Dana 4. novembra 1999. Tužilaštvo iz Krškog je optužilo podnosioca predstavke i dve druge osobe kod Okružnog suda u Krškom, optužujući podnosioca predstavke zbog trgovine drogom.
  4. Dana 30. septembra 1999. sud je naredio hapšenje podnosioca predstavke i izdao je nalog za hapšenje.
  5. Na ročištu koje je održano 11. novembra 1999. postupak podnosioca predstavke je razdvojen i prebačen u Okružni sud u Celju. Međutim, na kraju je ponovo vraćen u Okružni sud u Krškom. Sem toga, postupci protiv druge dve osobe su spojeni s postupkom podnosioca predstavke.
  6. Dana 6. jula 2000. podnosilac predstavke je uhapšen i određen mu je policijski pritvor.
  7. Sudska ročišta su održana 12. jula, 6. septembra, 18. oktobra, 15. novembra i 7. decembra 2000.
  8. Dana 8. decembra 2000. sud je presudio da je podnosilac predstavke kriv i osudio ga na četiri godine zatvora. Sud je naložio da podnosilac predstavke ostane u pritvoru do početka odsluženja kazne.
  9. Podnosilac predstavke je uložio žalbu Višem sudu u Ljubljani (Višje sodišče v Ljubljani). Sud je prihvatio žalbu 11. aprila 2001. i vratio predmet prvostepenom sudu na ponovno suđenje. Sud je takođe naložio puštanje podnosioca predstavke iz zatvora.
  10. Ročište je zakazano za 1. septembar 2003. ali je kasnije odloženo jer jednom od optuženih nije mogao biti uručen poziv. Ročišta koja su bila zakazana za 15. april i 26. maj su takođe odložena.
  11. Sud je održao ročišta 17. juna, 8. septembra i 27. septembra 2005.
  12. Drugo ročište koje je bilo zakazano za 27. oktobar 2005. je odloženo zato što se dvoje optuženih nije pojavilo. Dalja ročišta su održana 8. decembra 2005. i 24. januara 2006.
  13. Posle ročišta koje je održano 9. marta 2006. sud je doneo presudu kojom je oslobodio optužbi sva tri optuženika.
  14. Javni tužilac je uložio žalbu.
  15. Postupak se i dalje vodi pred Višim sudom u Ljubljani.

II. RELEVANTNO DOMAĆE PRAVO

A. Ustav iz 1991.

     35. Sledeće odredbe Ustava Republike Slovenije iz 1991. (Ustava Republike Slovenije, Službeni glasnik br. 33/91) su relevantne za ovaj predmet:

Član 23

“Svako ima pravo da nezavisni, nepristrasni sud ustanovljen zakonom donese bez nepotrebnog odlaganja svaku odluku koja se tiče njegovih prava i obaveza, i sve optužbe protiv njega ...”

Član 26

“Svako mora imati pravo na nadoknadu štete koja mu je pričinjena zbog nezako nitih postupaka osobe ili organa koji obavljaju službenu dužnost ili postupaju u ime države ili lokalne vlasti, ili su nosioci javne funkcije. ...”

Član 160

“Ustavni sud će razmatrati:

... ustavne žalbe u kojima su određeni postupci navodno povredili neko ljudsko pravo ili osnovnu slobodu;

...

Osim ukoliko zakonom nije drugačije predviđeno, Ustavni sud će razmatrati ustavnu žalbu samo ako su iscrpljeni svi pravni lekovi. Ustavni sud će odlučiti da li je ustavna žalba prihvatljiva za meritorno odlučivanje na osnovu zakonskih kriterijuma i postupaka.”

B.  Lukenda projekat

  1. Posle presude u predmetu Lukenda v. Slovenia od 6. oktobra 2005 (br. 23032/02, ECHR 2005-X) i odluke br. U-I-65/05 Ustavnog suda (22. septembra 2005), koje su obe obavezivale slovenačku državu da uspostavi uslove u kojima se mora obezbediti pravo na suđenje bez nepotrebnog odlaganja, slovenačka vlada je 12. decembra 2005. usvojila Zajednički državni projekat za eliminaciju nagomilanih sudskih predmeta, takozvani Lukenda projekat. Njegov cilj je da se eliminišu nagomilani sudski predmeti u slovenačkim sudovima i tužilaštvima do kraja 2010, tako što će se omogućiti strukturalna i upravna reforma sudstva.
  2. Priprema Zakona o zaštiti prava na suđenje bez nepotrebnog odlaganja bila je deo Lukenda projekta.

C.     Zakon o zaštiti prava na suđenje bez nepotrebnog odlaganja

  1. Od 1. januara 2007. primenjuje se Zakon o zaštiti prava na suđenje bez nepotrebnog odlaganja (Zakon o varstvu pravice do sojenja brez nepotrebnega odlašanja, Službeni glasnik br. 49/2006 – “Zakon iz 2006”). Njegovi članovi 1 i 2 garantuju stranama u sudskom postupku, učesnicima u vanparničnom postupku i oštećenim stranama u krivičnom postupku pravo na suđenje u razumnom roku.
  2. Odeljak 3 predviđa dva pravna leka u cilju ubrzanja tekućih postupaka – nadzornu pritužbu (nadzorstvena pritožba) i predlog za određivanje roka (rokovni predlog) – i, najzad, zahtev za pravičnim zadovoljenjem u odnosu na štetu pričinjenu zbog nepotrebnog odugovlačenja (zahteva za pravično zadoščenje).
  3. Odeljak 4 definiše kriterijume koje domaće vlasti treba da uzmu u obzir prilikom procenjivanja pritužbi:

Odeljak - Kriterijumi za donošenje odluke

“Kada odlučuje o pravnim lekovima predviđenim ovim Zakonom, uzeće u obzir okolnosti konkretnog predmeta, naime: njegovu složenost u pogledu činjenica i prava; postupanje strana u postupku, naročito u pogledu korišćenja procesnih prava i ispunjavanja obaveza tokom postupka; poštovanje pravila o uzimanju predmeta u rad po redosledu prijema, ili o zakonskim rokovima za određivanje pripremnih ročišta ili za donošenje sudskih odluka; način na koji je predmet razmatran pre nego što je uložena nadzorna pritužba ili na koji je podnet predlog za određivanje roka; prirodu i vrstu predmeta i njegov značaj za neku od strana.”

  1. Nadzornu pritužbu regulišu članovi 5 i 6, koji predviđaju sledeće:

Odeljak 5 – Nadzorna pritužba

“(1) Ako neka strana smatra da sud nepotrebno odugovlači donošenje odluke, on ili ona mogu podneti nadzornu pritužbu pisanim putem sudu koji postupa po predmetu; odluku o tome će doneti ... predsednik suda (u daljem tekstu ‘predsednik suda’).

(2) Za potrebe odlučivanja o zaštiti prava na suđenje bez nepotrebnog odlaganja, nadzorna pritužba će sadržavati sledeće elemente:

- lično ili korporativno ime ili bilo koje drugo ime strane u postupku, sa adresomstalnog ili privremenog boravka ili registrovane kancelarije;

- naznačenje suda pred kojim se vodi postupak;

- referentni broj predmeta ili datum kada je predmet podnet sudu;

- indikacija okolnosti ili drugih posebnosti ja bih dodala, koje se odnose na predmet,koje pokazuju da sud nepotrebno odugovlači donošenje odluke;

- svojeručni potpis strane u postupku, predstavnika ili advokata.”

Odeljak 6 - Odluka o nadzornoj pritužbi

“(1) Ako je nadzorna pritužba očigledno neosnovana s obzirom na raspored za rešavanje predmeta na koji se nadzorna pritužba odnosi, predsednik suda će doneti odluku o odbacivanju pritužbe.

(2) Ako nadzorna pritužba ne sadrži sve tražene elemente prema čl. 5(2) ovog Zakona,predsednik suda će doneti odluku o njenom odbacivanju. Protiv ove odluke nema prava žalbe.

(3) Ako nije doneta odluka kako je predviđeno stavovima 1 i 2 ovog člana, predsedniksuda će, u okviru svoje nadležnosti da upravlja sudom prema zakonu koji uređuje sudski sistem, odmah zahtevati od sudije ili predsedavajućeg sudskim većem (u daljem tekstu “sudija”) kome je predmet dodeljen u rad da podnese izveštaj u kome će navesti razloge trajanja postupka, ne kasnije od petnaest dana nakon primanja zahteva predsednika suda ili prijema spisa, ukoliko su neophodni za sastavljanje izveštaja. Izveštaj će sadržati izjavu u pogledu kriterijuma navedenih u čl. 4 ovog Zakona i mišljenje o vremenskom roku u kome slučaj može biti rešen. Predsednik suda može takođe od sudije tražiti da podnese spise predmeta ako proceni da je, u svetlu optužbi koje je strana u postupku navela u nadzornoj pritužbi, neophodno njihovo razmatranje.

(4) Ako sudija obavesti predsednika suda pisanim putem da će sve relevantne procesneodluke biti izvršene ili da će odluka biti doneta u okviru vremenskog roka koji ne prelazi četiri meseca nakon prijema nadzorne pritužbe, predsednik suda će o tome obavestiti stranu u postupku i time zaključiti razmatranje nadzorne pritužbe.

(5) Ako predsednik suda ustanovi da s obzirom na kriterijume predviđene čl. 4 ovogZakona sud ne odugovlači nepotrebno odlučivanje o predmetu, on će doneti odluku o odbijanju nadzorne pritužbe.

(6) Ako predsednik suda nije obavestio stranu u postupku u skladu sa stavom 4 ovogčlana i ako u svetlu kriterijuma navedenih u st. 4 ovog člana, ustanovi da sud nepotrebno odlaže donošenje odluke u ovom predmetu, on će, zavisno od statusa i prirode predmeta doneti odluku kojom će odrediti rok za obavljanje određenih procesnih radnji, i može takođe narediti da predmet bude rešen kao prioritetan zbog okolnosti predmeta, naročito ako je reč o hitnoj stvari. Ako naredi da sudija treba da obavi odgovarajuće procesne radnje, on će takođe postaviti vremenski okvir za njihovo obavljanje, koji neće biti manji od petnaest dana i neće biti duži od šest meseci, kao i odgovarajući rok u kome sudija treba da izvesti o obavljenim radnjama.

(7) Ako predsednik suda ustanovi da se nepotrebno odugovlačenje odluke u predmetumože pripisati preteranoj radnoj opterećenosti ili dužem odsustvovanju sudije, on može narediti da predmet bude dodeljen drugom sudiji. On isto tako može predložiti da sudu bude dodeljen dodatni sudija ili može narediti druge mere u skladu sa zakonom koji uređuje rad pravosuđa.

(8) Sudija može preko godišnjeg rasporeda dodeljivanja poslova biti imenovan daumesto predsednika suda, ili zajedno s njim, vrši upravne nadležnosti suda u pogledu odlučivanja o nadzornoj pritužbi.”

  1. Članovi 8, 9 i 11 definišu predlog za određivanje roka i predviđaju mere koje može preduzeti sud koji razmatra predlog. Oni, u meri u kojoj su relevantni, glase:

Član 8 – Predlog za određivanje roka

“(1) Ukoliko, saglasno čl. 6(1) ili (5) ovog Zakona, predsednik suda odbaci ili odbije nadzornu pritužbu ili propusti da odgovori strani u postupku u roku od dva meseca ili propusti da pošalje obaveštenje navedeno u čl. 6(4) ovog Zakona u okviru navedenog roka ili ako odgovarajuće procesne radnje nisu obavljene u okviru roka postavljenog u obaveštenju ili odluci predsednika suda, strana u postupku može prema čl. 5(1) ovog Zakona podneti predlog za određivanje roka sudu koji postupa u predmetu.

...

(3) Strana u postupku može u roku od petnaest dana nakon prijema odluke ili nakon roka predviđenog u stavu 1 ovog člana podneti predlog za određivanje roka.”

Član 9 – Nadležnost za donošenje odluka

“(1) Predsednik višeg suda u sudskoj oblasti koja pokriva lokalni sud, okružni sud ili drugi prvostepeni sud, ima nadležnost da odlučuje o predlogu za određivanje roka koji se odnosi na predmete u kojima postupa lokalni sud, okružni sud ili drugi prvostepeni sud.

...”

Član 11 – Odlučivanje o predlogu za određivanje roka

“(1) Ako je predlog za određivanje roka očigledno neosnovan, s obzirom na raspored za rešavanje predmeta i postupanja strane u postupku, predsednik suda će doneti odluku o odbijanju predloga.

...”

(4) Ako predsednik suda ustanovi da sud, s obzirom na kriterijume navedene u čl. 4 ovog Zakona, nepotrebno odugovlači s donošenjem odluke u predmetu, on će doneti odluku kojom će naložiti da sudija obavi odgovarajuće procesne radnje i isto tako će postaviti vremenski okvir za njihovo obavljanje, koji ne može biti manji od petnaest dana ni duži od četiri meseca, kao i postaviti odgovarajući rok u kome sudija treba da izvesti o obavljenim radnjama. Zavisno od okolnosti predmeta, naročito kada je reč o hitnoj stvari, predsednik suda može takođe naložiti da predmet bude rešen kao prioritetan i predložiti predsedniku suda navedenom u čl. 5(1) ovog Zakona da se primene mere navedene u čl. 6(7) ovog Zakona.

(5) Predsednik suda će u roku od petnaest dana po prijemu odlučiti o predlogu zaodređivanje roka.”

  1. Član 14 uređuje nadležnost Ministarstva pravde u predmetima u kojima je nadzorna pritužba podneta Ministarstvu a ne nadležnom sudu:

Član 14 – Nadležnost ministarstva pravde

“(1) Ako je nadzorna pritužba podneta Ministarstvu pravosuđa (u daljem tekstu ‘Ministarstvo’), Ministar ... pravosuđa (u daljem tekstu ‘Ministar’) proslediće je predsedniku nadležnog suda da je rešava u skladu s ovim zakonom i tražiće da dobija informacije o zaključcima i odlukama.

...”

  1. Prema čl. 15, pravično zadovoljenje može biti dato plaćanjem novčane naknade, pisanom izjavom Pravobranilaštva ili objavljivanjem presude:

Član 15 – Pravično zadovoljenje

“(1) Ako je odobrena nadzorna pritužba koju je podnela strana u postupku ili ako je podnet predlog za određivanje roka, strana u postupku može tražiti pravično zado voljenje prema sadašnjem Zakonu.

(2) Pravično zadovoljenje će se ostvariti:

i. plaćanjem novčane nadoknade za štetu pričinjenu povredom prava na suđenje bez nepotrebnog odugovlačenja;

ii. pisanom izjavom Državnog pravobranioca da je pravo strane u postupku na suđenje bez nepotrebnog odlaganja bilo prekršeno;

iii. objavljivanjem presude o tome da je pravo strane u postupku na suđenje bez nepotrebnog odugovlačenja bilo prekršeno.”

  1. Član 16 predviđa kompenzatorni pravni lek i utvrđuje maksimalni iznos koji se može dodeliti:

Član 16 – Novčana naknada

“(1) Novčana nadoknada će biti plaćena za nematerijalnu štetu nastalu usled povrede prava na suđenje bez nepotrebnog odugovlačenja. Striktna odgovornost za svaku nastalu štetu leži na Republici Sloveniji.

(2) Novčana nadoknada u odnosu na pojedine, pravosnažno rešene predmete, bićedodeljena u iznosu između 300 i 5.000 eura.

(3) Prilikom odlučivanja o iznosu nadoknade kriterijumi predviđeni čl. 4 ovog Zakonabiće uzeti u obzir, naročito složenost predmeta, postupci države, postupanja strane u postupku i važnost predmeta za stranu u postupku.”

  1. Članovi 19, 20 i 21 uređuju postupke za pravično zadovoljenje i postupke koji se odnose na novčanu štetu:

Član 19 – Postupak pred državnim pravobraniocem

“(1) Postupak za sprovođenje zahteva za pravično zadovoljenje, pod uslovom da je ispunjen uslov naveden u čl. 15(1) ovog Zakona, pokrenuće strana u postupku putem podnošenja predstavke za poravnanje Državnom pravobraniocu sa ciljem da se postigne dogovor o vrsti ili iznosu pravičnog zadovoljenja. Strana u postupku može podneti takvu predstavku u roku od devet meseci nakon donošenja pravosnažne presude u predmetu. Državno pravobranilaštvo će odlučivati o predstavci strane u postupku u roku od tri meseca ukoliko ustanovi da je zahtev za pravičnim zadovo ljenjem opravdan. Do isteka gore navedenog perioda, strana u postupku neće podnositi nikakav zahtev za novčanu nadoknadu, kao pravično zadovoljenje, pokretanjem postupka pred nadležnim sudom.

(2) Ako je, u skladu sa stavom 1 ovog člana, postignut dogovor sa stranom u postupku, državni pravobranilac će pristupiti vansudskom poravnanju sa stranom u postupku.”

Član 20 – Postupak u sudu

“(1) Ako nije postignut dogovor prema čl. 19 ovog člana o primeni poravnanja, ili Državni pravobranilac i strana u postupku ne uspeju da postignu dogovor u roku od tri meseca od datuma kada je podneta predstavka, strana u postupku može podneti tužbu za naknadu štete.

(2) Tužba za naknadu štete protiv Republike Slovenije će biti podneta ne kasnije od osamnaest meseci posle okončanja predmeta strane u postupku.

...”

Član 21 – Tužba za naknadu materijalne štete

“(1) Tužba u pogledu novčane štete koja je nastala zbog kršenja prava na suđenje bez nepotrebnog odlaganja može pokrenuti strana u postupku u roku od osamnaest meseci od pravosnažne odluke suda o predmetu strane u postupku u skladu s odredbama Zakonika o obligacijama koje se odnose na naknadu materijalne štete.

... ”

  1. Članovi 22 i 23 dalje predviđaju za plaćanje nadoknade:

Član 22 – Plaćanje novčane nadoknade

“(1) Državni pravobranilac će isplatiti novčanu nadoknadu na osnovu dogovora predviđenog u čl. 19(2) ovog Zakona i za sve odgovarajuće troškove koje je strana u postupku imala s tim u vezi.

(2) Državno pravobranilaštvo će isplatiti novčanu nadoknadu i troškove postupka koje je imala strana u postupku na osnovu pravosnažne sudske odluke koja je ustanovila kršenje prava na suđenje bez nepotrebnog odlaganja, prema čl. 20 ili čl. 21 sadašnjeg Zakona.”

Član 23 – Obezbeđivanje sredstava

“U budžetu Republike Slovenije u okviru finansijskog plana za Državno pravo branilaštvo biće… predviđena sredstva.”

  1. Čl. 25 određuje sledeća prelazna pravila u odnosu na predstavke koje se već nalaze pred Sudom:

Član 25 – Pravično zadovoljenje za štetu pričinjenu pre primene ovog Zakona

“(1) U predmetima u kojima je kršenje prava na suđenje bez nepotrebnog odlaganja već prestalo, a strana u postupku je već podnela zahtev za pravičnim zadovoljenjem međunarodnom sudu pre datuma primene ovog Zakona, Državno pravobranilaštvo će strani u postupku ponuditi poravnanje u pogledu iznosa za pravično zadovoljenje u roku od četiri meseca nakon datuma prijema predmeta koji je međunarodni sud prosledio za postupak poravnanja. Strana u postupku podneće predlog poravnanja Državnom pravobranilaštvu u roku od dva meseca posle datuma prijema predloga Državnog pravobranilaštva. Državno pravobranilaštvo će odlučiti o ovom predlogu u najkraćem roku, a najkasnije u roku od četiri meseca. ...

(2) Ako predlog za poravnanje naveden u stavu 1 ovog člana ne bude prihvaćen ili Državno pravobranilaštvo i strana u postupku ne postignu dogovor u roku od četiri meseca od datuma kada je strana u postupku podnela svoj predlog, strana u postupku može pokrenuti postupak pred nadležnim sudom prema ovom Zakonu. Strana u postupku može pokrenuti postupak u roku od šest meseci nakon prijema odgovora Državnog pravobranilaštva da njen predlog naveden u prethodnom stavu nije prihvaćen, ili nakon isteka perioda definisanog u prethodnom stavu u kome Državno pravobranilaštvo treba da odluči da nastavi s postupkom za poravnanje. Bez obzira na vrstu ili iznos zahteva, odredbe Zakona o građanskom postupku koje se odnose na zahteve male vrednosti biće primenjene u postupku pred sudom.”

PRAVO

I.   NAVODNA KRŠENJA čl. 6, st. 1 i čl. 13 KONVENCIJE

  1. Podnosilac predstavke se žalio na predugo trajanje građanskog postupka koji je počeo 16. oktobra 1996. i završio se 11. novembra 2004. odlukom Višeg suda u Celju. On se dalje žalio na to da je sudski postupak, koji se sada vodi pred Višim sudom u Ljubljani nepotrebno dug. On se oslanjao na čl. 6, st. 1, Konvencije, koji glasi:

“Svako, prilikom odlučivanja o njegovim građanskim pravima i obavezama, ili u slučaju bilo kakvih krivičnih tužbi protiv njega, ima pravo na pravičnu… raspravu u razumnom roku pred… sudom …”

  1. U suštini, podnosilac predstavke je takođe uložio prigovor da pravni lekovi koji su u Sloveniji dostupni u slučaju preterano dugih pravnih postupaka nisu delotvorni. Pozvao se na čl. 13 Konvencije, koji glasi:

“Svako kome su povređena prava i slobode predviđeni u ovoj Konvenciji ima pravo na delotvorni pravni lek pred nacionalnim vlastima, bez obzira jesu li povredu izvršila lica koja su postupala u službenom svojstvu.”

A. Dopuštenost u slučaju građanskog postupka

1.  Podnesci strana u postupku

  1. Pozivajući se na presudu u predmetu Selmouni v. France ([GC], br. 25803/94, st. 74, ECHR 1999-V), Vlada je prigovorila da u pogledu žalbi koje se odnose na članove 6, st. 1, i 13 Konvencije domaći pravni lekovi nisu iscrpljeni, tvrdeći da podnosilac predstavke nije iskoristio delotvorne pravne lekove koje je imao na raspolaganju u svrhu ubrzavanja sudskog postupka i/ili zahteva za nadoknadu.
  2. Vlada je dalje tvrdila da je pravo na suđenje u razumnom roku garantovano članom 23 Ustava i da čl. 26 Ustava garantuje pravo na naknadu štete pričinjene nezakonitim postupcima osobe koja obavlja službenu funkciju ili deluje u ime državne vlasti.
  3. Posle presude u predmetu Lukenda v. Slovenije (citirano gore) i odluke Ustavnog suda od 22. septembra 2005, sa zaključcima u oba predmeta da u Sloveniji nema delotvornih pravnih lekova koji bi garantovali suđenje u razumnom roku, Zakon o zaštiti prava na suđenje bez nepotrebnog odlaganja (“Zakon iz 2006.”) usvojen je aprila 2006. i primenjuje se od 1. januara 2007. Vlada je tvrdila da ovaj Zakon sada svakako obezbeđuje delotvorne pravne lekove u Sloveniji. Osim toga, Ministarstvo pravde je počelo s pripremama za obuhvatni program rešavanja nagomilanih sudskih predmeta.
  4. U svakom slučaju, sve dok Zakon iz 2006. nije počeo da se primenjuje, odnosilac predstavke je imao mogućnost da podnese prijavu za preliminarno poravnanje u postupku prema čl. 14 Zakona o javnom pravobraniocu. Dok je postupak bio u toku, podnosilac predstavke je mogao da pokrene postupak pred upravnim sudovima i/ili zahtev za nadzor prema čl. 72 Zakona o sudstvu iz 1994. kakav je tada bio na snazi. Ako je postupak završen, što znači da njegovo neopravdano trajanje više ne može biti ispravljeno, ili da je kršenje već prestalo, podnosilac predstavke je mogao pokrenuti tužbu za naknadu štete prema opštim pravilima Zakonika o obligacijama. Podnosilac predstavke je takođe imao mogućnost da podnese ustavnu žalbu prema čl. 160 Ustava. Po Vladinom mišljenju, sveukupnost ovih pravnih lekova predstavljala je delotvorni pravni lek čak i pre nego što je Zakon iz 2006. počeo da se primenjuje.
  5. S obzirom na to da je podnosilac predstavke propustio da iskoristi domaće pravne lekove kako bi ispunio zahteve u pogledu iscrpljenosti, Vlada je pozvala Sud da odbaci predstavku kao nedopuštenu.
  6. Podnosilac predstavke nije podneo nikakve komentare na Vladine primedbe.

2. Ocena Suda

(a) Opšta zapažanja

  1. Sud primećuje, na početku, da je novo zakonodavstvo, odnosno Zakon iz 2006, u Sloveniji uveden s namerom da se garantuje pravo na suđenje u razumnom roku na domaćem nivou. U primjeni je od 1. januara 2007.
  2. Od kada je Zakon iz 2006. počeo da se primenjuje, podnosioci zahteva imali su na raspolaganju raznovrsne pravne mogućnosti, zavisno od faze datog postupka, kako bi tražili obeštećenje za kršenje njihovog prava na brzo suđenje.
  3. Sud primećuje da se danas pred Sudom vodi oko 1.700 predmeta protiv Slovenije koji se odnose na dužinu postupaka. Određeni broj predmeta je već dostavljen slovenačkoj Vladi, dok preovlađujuća većina predmeta čeka da bude prvi put razmatrana u Sudu.
  4. Sud dalje primećuje da je građanski postupak u ovom predmetu završen 11. novembra 2004. i da je o sadašnjoj predstavci slovenačka Vlada obaveštena 9. juna 2006, pri čemu su oba datuma od pre 1. januara 2007. kada je Zakon iz 2006. počeo da se primenjuje.

(b) Predmeti koji se odnose na postupke koji su završeni pre nego što je Zakon iz 2006. počeo da se primenjuje

  1. Što se tiče Vladinog argumenta da je podnosilac prijave trebalo da iskoristi pravne lekove predviđene Zakonom iz 2006. u odnosu na ovakve postupke, Sud konstatuje da se čl. 25 Zakona iz 2006. eksplicitno odnosi na postupke pred međunarodnim sudovima. Međutim, uslovi navedeni u tom članu moraju biti ispunjeni da bi pravni lek bio korišćen.
  2. Ovaj član određuje da u predmetima u kojima je, prvo, već prestalo kršenje prava na suđenje bez nepotrebnog odugovlačenja i, drugo, strana u postupku je podnela zahtev za pravičnim zadovoljenjem pred međunarodnim sudovima pre nego što je Zakon iz 2006. počeo da se primenjuje, Državni pravobranilac mora strani u postupku ponuditi poravnanje na ime pravičnog zadovoljenja u roku od četiri meseca od datuma prijema predmeta upućenog od strane međunarodnog suda za postupak poravnanja. Strana u postupku mora odgovoriti na predlog Državnog pravobranioca u roku od dva meseca. Ako dogovor ne bude postignut strana u postupku može započeti sudski postupak radi obeštećenja u roku od četiri meseca nakon što je odgovorila Državnom pravobraniocu ili u roku od šest meseci nakon što je primila negativan odgovor od Državnog pravobranioca.

(c) Primena na pritužbe podnosioca predstavke koje se tiču građanskog postupka koje su dostavljene slovenačkoj Vladi pre 1. januara 2007.

  1. Sud primećuje, prvo, da tumačenje izraza “kršenje prava na suđenje bez nepotrebnog odlaganja je već prestalo” u Vladinim primedbama i u slovenačkom pravu generalno implicira da podnosilac pritužbe ne može više da se žali na kršenje svog prava na brz proces u predmetima u kojima su postupci okončani, jer njihovo neopravdano dugo trajanje više ne može biti ispravljeno (videti stav 54 gore). Prema uobičajenom značenju ovog pojma u slovenačkom pravu, jasno je da građanski postupak o kome je reč, koji je okončan 11. novembra 2004, spada u ovu kategoriju.
  2. Drugo, podnosilac predstavke je isto tako podneo zahtev za pravično zadovo ljenje kod Suda u Strazburu pre 1. januara 2007.
  3. Međutim, čl. 25 Zakona iz 2006. određuje da postupak nagodbe u slučaju ovakvih predmeta mora da otpočne u roku od četiri meseca nakon što je tužena Vlada obaveštena o predmetu.
  4. Sud primećuje da je slovenačka Vlada obaveštena o ovoj predstavci 9. juna 2006, što je više od šest meseci pre nego što je Zakon iz 2006. počeo da se primenjuje i da su rokovi za postizanje prijateljskog poravnanja sa Državnim pravobraniocem, u okviru domaćeg postupka predviđenog čl. 25, već istekli. Nema nikakve druge odredbe koja bi garantovala pretpostavku retroaktivne primene Zakona iz 2006. na prethodno dostavljene predmete koji se tiču okončanih postupaka. Strane u postupku su takođe imale priliku da postignu prijateljsko poravnanje u postupku pred sudom, ali su propustile da to učine. Po mišljenju Suda, pravni lek iz čl. 25 stoga ne može biti smatran delotvornim u slučaju okončanih građanskih postupaka o kojima je reč.
  5. Što se tiče predstavki koje se odnose na okončane postupke o kojima je oba veštena slovenačka Vlada pre 1. januara 2007, Sud stoga smatra da Vlada nije podnela nikakve ubedljive argumente koji bi zahtevali da odstupi od svoje uspostavljene prakse.
  6. Sud primećuje da je ovaj deo predstavke sličan predmetima Belinger i Lukenda (videti Belinger v. Slovenia (dec.), br. 42320/98, 2. oktobar 2001, i Lukenda, citiran gore), koje je Sud razmatrao pre nego što je Zakon iz 2006. počeo da se primenjuje. U tim predmetima Sud je odbacio primedbu Vlade da domaća pravna sredstva nisu bila iscrpena, smatrajući da pravni lekovi koje je podnosilac predstavke imao na raspolaganju nisu bili delotvorni.
  7. Sud dalje primećuje da ove pritužbe očigledno nisu neosnovane u smislu značenja čl. 35, st. 3, Konvencije, niti da su nedopuštene po bilo kom osnovu. One stoga moraju biti proglašene dopuštenim.

B. O suštini predstavke u pogledu parničnog postupka

1. Član 6, stav 1, Konvencije

  1. Period koji treba razmatrati počeo je 16. oktobra 1996, na dan kada je podnosilac predstavke pokrenuo postupak u Okružnom sudu u Celju, i završio se 11. novembra 2004, na dan kada je Viši sud doneo presudu. Tako da su dva stepena odlučivanja trajala oko osam godina i mesec dana.
  2. Sud potvrđuje da se neopravdanost trajanja postupka mora ocenjivati u svetlu okolnosti predmeta i u odnosu na sledeće kriterijume: složenost predmeta, ponašanje podnosioca predstavke i nadležnih vlasti i o značaju postupka za podnosioca predstavke (videti, među mnogim drugim presudama, Frydlender v. France [GC], br. 30979/96, stav 43, ECHR 2000-VII).
  3. Vlada je tvrdila da je podnosilac predstavke doprineo dužini trajanja postupka jer sud nije bio u mogućnosti da sasluša njegove stavove do 15. novembra 2002, na četvrtom zakazanom ročištu.
  4. Nakon što je razmotrio sav materijal koji mu je podnet, i imajući u vidu svoju praksu u pogledu takvih pitanja, Sud ipak smatra da je u ovom predmetu dužina trajanja postupka, naročito pred prvostepenim sudom, bila preterana i da nije odgovorila zahtevu za “razumnim rokom”.
  5. Prema tome, postojalo je kršenje čl. 6, stav 1.

2. Član 13 Konvencije

  1. Sud potvrđuje da čl 13 garantuje delotvorni pravni lek pred nacionalnim vlastima u slučaju navodne povrede zahteva prema čl. 6, st. 1, da se razmotri predmet u razumnom roku (videti Kudła v. Poland [GC], br. 30210/96, st. 156, ECHR 2000-XI). On konstatuje da su primedbe i argumenti koje je Vlada iznela bili odbačeni u ranijim slučajevima (videti gore citirani predmet Lukenda) i ne vidi razlog da u ovom predmetu zaključi drugačije.
  2. Sledstveno tome, Sud smatra da je u ovom predmetu bilo kršenja čl. 13 jer nije bilo pravnog leka prema domaćem pravu, pri čemu je podnosilac predstavke mogao da dobije presudu koja potvrđuje njegovo pravo da njegov predmet bude razmotren u razumnom roku, kako predviđa 6, st. 1.

C. Dopuštenost u pogledu krivičnog postupka

1. Podnesci strana u postupku

  1. Vlada je tvrdila da je, prema slovenačkom sistemu pravnih lekova u pogledu predmeta koji se odnose na dužinu trajanja postupka, kako pre tako i pošto je Zakon iz 2006. počeo da se primenjuje, bilo moguće ne samo da se ubrzaju postupci, već i da se svaka pretrpljena šteta nadoknadi (videti stavove 51 do 55 gore).
  2. Podnosilac predstavke nije podneo nikakve komentare na Vladine primedbe.

2. Ocena Suda

(a) Opšte primedbe

  1. Sud primećuje da se krivični postupak u ovom predmetu još uvek vodi pred višim sudom u Ljubljani.
  2. Sud primećuje da je od 1. januara 2007, Kada je Zakon iz 2006. počeo da se primenjuje, podnosilac predstavke imao pravo da traži njegovo ubrzavanje. U postupcima koji se vode u prvom i drugom stepenu, strana u postupku može tražiti njihovo ubrzavanje prema članovima 3, 5 i 8 Zakona iz 2006. putem nadzorne pritužbe i predloga za određivanje roka. Ovo poslednje, u suštini, predstavlja žalbu u pogledu neuspešne nadzorne pritužbe pod određenim uslovima. Štaviše, strana u postupku može konačno dobiti obeštećenje kroz kompenzatorni pravni lek, odnosno isticanjem zahteva za pravičnim zadovoljenjem prema čl. 15 Zakona.
  3. S obzirom na to da podnosilac predstavke može iskoristiti pravne lekove predviđene Zakonom iz 2006, postavlja se pitanje da li se od njega može zahtevati da ih koristi u svrhu čl. 35, st. 1, Konvencije.

Opšti principi uspostavljeni praksom Suda

  1. Sud potvrđuje da na osnovu čl. 1 (koji kaže: “Visoke strane ugovornice će svakome u njihovoj nadležnosti obezbediti prava i slobode definisane u Odeljku I ove Konvencije”), primarna odgovornost za sprovođenje i osnaživanje garantovanih prava i sloboda leži na nacionalnim vlastima. Mehanizam za pritužbe Sudu stupa u dejstvo tek posle nacionalnog sistema zaštite ljudskih prava. Ovaj subsidijarni karakter se vidi u članovima 13 i 35, st.1, Konvencije.
  2. Svrha čl. 35, st. 1, koji utvrđuje pravilo o iscrpljenosti domaćih pravnih lekova, je da državama ugovornicama omogući da spreče ili isprave povrede koje im se stavljaju na teret pre nego što se ovi navodi o povredama iznesu pred Sud (videti, između mnogih drugih presuda, Selmouni, citirano gore, stav 74; Kudła, citirano gore, stav 81; i Lukenda, citirano gore, stav 42). Pravilo iz čl. 35, st. 1, je zasnovano na pretpostavci, koja se ogleda u čl. 13 Konvencije – s kojom je usko povezana – da postoji delotvorni pravni lek dostupan u pogledu navodnog kršenja u domaćem sistemu (ibid.).
  3. Osim toga, prema “opšte priznatim načelima međunarodnog prava”, mogu postojati specijalne okolnosti koje oslobađaju podnosioca predstavke od obaveze da iscrpi domaće pravne lekove koji mu stoje na raspolaganju (videti Selmouni, citirano gore, stav 75). Međutim, Sud ističe da to što postoje samo sumnje u to da nije uspešan konkretni pravni lek za koji nije očigledno da je beskoristan, ne predstavlja validan razlog za to što domaći pravni lekovi nisu iscrpeni (videti Akdivar and Others, citirano gore, s. 1212, stav 71; Van Oosterwijck v. Belgium, presuda od 6. novembra 1980, serija A br. 40, s. 18-19, stav 37; i Brusco v. Italy (dec.), br. 69789/01, ECHR 2001-IX).

(b) Ocena Zakona iz 2006. u pogledu postupaka koji se vode u prvom i drugom stepenu

  1. Treba na početku reći da pravne lekove koji su dostupni u Sloveniji prema čl. 2 Zakona iz 2006. mogu koristiti strane u sudskom postupku, učesnici u vanparničnim postupcima i oštećene strane u krivičnim postupcima.
  2. Što se tiče postupaka koji se vode pred prvostepenim i drugostepenim sudovima, mogućnost za nadzornu pritužbu i predlog za određivanje roka prema članovima 5 i 8 Zakona iz 2006. je dala ovlašćenje, prvo, predsedniku suda koji razmatra predmet i, drugo, predsedniku žalbenog suda, da ispitaju pritužbe koje se odnose na predugo trajanje postupaka i da preduzmu odgovarajuće korake. Ukoliko je takva pritužba opravdana, oni mogu odrediti rokove za procesne mere ili odlučiti da predmet treba da bude rešavan prioritetno, da predmet dodele drugome, itd. (videti stavove 41 i 42 gore).
  3. Sud naročito primećuje da predsednik suda koji razmatra slučaj mora da odluči u roku od dva meseca da li je nadzorna pritužba prema čl. 6 osnovana. Ako sud koji rešava predmet obavesti predsednika da će u roku od četiri meseca biti preduzete procesne radnje ili biti doneta odluka, predsednik će informisati o tome stranu u postupku. Ako je pritužba opravdana, procesne radnje moraju biti preduzete u periodu od šest meseci.
  4. Što se tiče predloga za određivanje roka, čl. 11 predviđa da odluka o tome da li je pritužba osnovana mora biti doneta u roku od petnaest dana i da, ako je opravdana, procesne radnje moraju biti izvršene u roku od četiri meseca. Po mišljenju suda, ovi rokovi navedeni u tekstu u skladu su sa zahtevima brzine koja je neophodna da bi pravni lek bio delotvoran (see Scordino v. Italy (br. 1) [GC], br. 36813/97, stav 208, ECHR 2006-V).
  5. Štaviše, članovi 15 i 16 Zakona iz 2006. kažu da svako ko pretrpi nematerijalnu štetu zato što se nije pridržavao zahteva u pogledu “razumnog roka” ima pravo na zadovoljenje ako je odobrena nadzorna pritužba koju je strana u postupku uložila, ili ako je podnet predlog za određivanje roka.
  6. Pravično zadovoljenje biće obezbeđeno putem novčanog obeštećenja, pisane izjave Državnog pravobranioca ili objavljivanjem presude koja je utvrdila kršenje prava na suđenje bez nepotrebnog odugovlačenja. Novčano obeštećenje za svaki pravosnažno rešen predmet daje u iznosu od 300 do 5.000 eura, koji treba da isplati Državni pravobranilac (videti stavove 44 i 45 gore). Odgovarajuća sredstva su određena u slovenačkom budžetu (videti stav 47 gore).
  7. Ako se ispune uslovi iz čl. 15, tj. ako je odobrena nadzorna pritužba koju je uložila strana u postupku, ili ako je podnet predlog za određivanje roka (videti stav 89 gore), strana u postupku može započeti preliminarni postupak sa Državnim pravo- braniocem kako bi postigla sporazum o vrsti ili iznosu pravičnog zadovoljenja (videti stav 46 gore). Zahtev za pravičnim zadovoljenjem mora biti podnet u roku od devet meseci po pravosnažno rešenom predmetu – drugim rečima, posle odluke protiv koje nema redovnog pravnog leka – i Državni pravobranilac mora da odgovori u roku od tri meseca.
  8. Ako se dogovor ne postigne, strana u postupku može podneti tužbu za naknadu štete pred nadležnim lokalnim sudom za štete u roku od osamnaest meseci po pravosnažnom rešenju predmeta. Ako je zahtev odobren u okviru sudskog postupka, Državni pravobranilac će platiti novčano obeštećenje na osnovu pravosnažne sudske odluke (videti stav 47 gore).
  9. Najzad, prema čl. 21 Zakona iz 2006, strana u postupku može pokrenuti postupak za naknadu novčane štete nastale zbog kršenja prava na suđenje bez nepotrebnog odugovlačenja u roku od osamnaest meseci po donošenju pravosnažne odluke. Kada odlučuje o novčanoj šteti, sud mora uzeti u obzir odredbe Zakona o obligacijama i kriterijume navedene u čl. 4 Zakona iz 2006. (videti stav 97 dole).
  10. Sud podseća da je dao određene indikacije u presudi Scordino (citirano gore, stavovi 182-189) u pogledu karakteristika koje delotvorni domaći pravni lekovi u predmetima koji se odnose na dužinu postupaka treba da zadovolje. S tim u vezi, on konstatuje da slovenački pravni lekovi imaju dvostruku svrhu.
  11. Prvo, nadzorna pritužba i predlog za određivanje roka su koncipirani tako da se postigne ubrzanje postupaka koji su u toku i/ili zaključka da su prekoračena vremenska ograničenja. Sud je u više navrata izjavio da čl. 6 stav, st. 1, nameće Državama ugovornicama obavezu da svoj pravosudni sistem organizuju na takav način da njihovi sudovi mogu da ispune svaki od njegovih zahteva, uključujući obavezu da razmotre predmete u razumnom roku. Kad je pravosudni sistem manjkav u ovom pogledu, pravni lek koncipiran radi ubrzanja postupaka kako bi se sprečilo da postanu preterano dugi predstavlja najdelotvornije rešenje (videti Scordino, citirano gore, stav 183). S obzirom na to da se nadzorna pritužba i predlog za određivanje roka, kakvi jesu, sastoje iz različitih sredstava za ubrzavanje postupaka koji su u toku, sud smatra da je ispunjen uslov “delotvornosti”, kako je ustanovljen nedavnom sudskom praksom.
  12. Drugo, Zakon iz 2006. obezbeđuje kompenzatorni pravni lek – zahtev za pravičnim zadovoljenjem – putem koga strana u postupku može, kada je to na mestu, dobiti pravično zadovoljenje za svaku nematerijalnu i novčanu štetu koju je pretrpela. Kompenzacioni pravni lek je, nesumnjivo, odgovarajuća mera za obeštećenje za kršenje koje se već dogodilo. Prema nedavnoj praksi Suda kombinacija dve vrste pravnih lekova, jedne koja je koncipirana kako bi se ubrzali postupci, i druge kako bi se omogućilo obeštećenje, izgleda da predstavljaju najbolje rešenje za obeštećenje za povredu zahteva za “razumnim rokom” (videti Scordino, citirano gore, stav 186).
  13. Kao što je očigledno iz čl. 4 Zakona iz 2006, u ocenjivanju razumnosti dužine trajanja postupaka od nacionalnih vlasti se u suštini zahteva da uzimaju obzir kriterijume uspostavljene praksom suda, odnosno složenost slučaja, ponašanje podnosioca predstavke i ponašanje nadležnih vlasti koje su dalje navedene, i važnost onoga što je važno za podnosioca predstavke u postupku (videti, među mnogim drugim presudama, Frydlender v. France [GC], br. 30979/96, stav 43, ECHR 2000VII).
  14. Imajući sve ovo u vidu, zasnivajući svoje zaključke na oceni zakonodavnih odredbi kakve jesu, Sud je siguran da je sveukupnost pravnih lekova predviđenih Zakonom iz 2006. u slučaju preterano dugih postupaka koji se vode pred prvostepenim i drugostepenim sudovima delotvorna u tom smislu da pravni lekovi u načelu mogu i da spreče nastavak kršenja prava na postupak bez nepotrebnog odugovlačenja i da pruže odgovarajuće obeštećenje za svako kršenje koje se već dogodilo.

Zahtevi u pogledu iscrpenosti u odnosu na predstavke podnete pre nego što je Zakon iz 2006. počeo da se primenjuje

  1. Na ovom mestu Sud mora takođe da se izjasni o tome da li su domaći pravni lekovi postojali u vreme kada je podneta sadašnja predstavka, zbog zahteva da domaći pravni lekovi budu iscrpljeni, s obzirom na to da je podnosilac predstavke podneo svoju predstavku pre nego što je Zakon iz 2006. stupio na snagu i pre nego što je počeo da se primenjuje. Sud priznaje da se ocena o tome da li su domaći pravni lekovi bili iscrpljeni obično izvodi s pozivom na datum kada je predstavka podneta. Međutim, ovo pravilo podleže izuzecima koji mogu biti opravdani u posebnim okolnostima svakog predmeta (videti Baumann v. France, br. 33592/96, stav 47, 22. maj 2001).
  2. Tačno je da podnosilac predstavke u vreme kad je prvi put izjavio pritužbu Sudu u slovenačkom pravu nije imao nikakve delotvorne pravne lekove na raspolaganju u pogledu dužine navedenog postupka koji se rešavao pred sudom (videti Belinger, citirano gore, i Lukenda, citirano gore).
  3. Međutim, Sud smatra da postoji nekoliko elemenata koji govore u prilogizuzetka od ovog opšteg pravila u predmetu o kome je reč.
  4. Sud je potvrdio svoje zaključke iz presude u predmetu Lukenda da prosečno trajanje sudskih postupaka u Sloveniji otkriva sistemski problem koji je rezultat neodgovarajućeg zakonodavstva i nedelotvornog deljenja pravde. Na osnovi te presude, slovenačka Država je bila obavezna da obezbedi mehanizme za delotvorno obeštećenje za kršenje ustavnih prava, kako putem odgovarajućih pravnih mera tako i kroz administrativnu praksu (videti Lukenda, citirano gore, stavovi 93 i 95). Posle ove presude u 2006. je bilo još oko 200 presuda protiv Slovenije koje su se odnosile na navode o preteranoj dužini trajanja postupaka pred domaćim sudovima.
  5. Svrha pravnih lekova uvedenih Zakonom iz 2006. kao odgovor na presudu u predmetu Lukenda je upravo to da se slovenačkim vlastima omogući da obeštete povrede zahteva o “razumnom roku” na domaćem nivou. To važi ne samo za predstavke koje su podnete posle datuma kada je Zakon iz 2006. počeo da se primenjuje, već i za one koje se odnose na domaće postupke koji se vode u prvom i drugom stepenu, koji su već bili na spisku predmeta Suda do tog datuma.
  6. S tim u vezi, Sud primećuje da trenutno ima skoro 1.700 predstavki protiv Slovenije u kojima podnosioci predstavke navode povredu zahteva za “razumnim rokom” kako u pogledu domaćih postupaka koji su u toku, tako i u pogledu okončanih domaćih postupaka.
  7. Štaviše, Sud je već odlučio u nekoliko slučajeva, kada su Ugovorne strane prihvatile zakonodavne mere kako bi ispunile zahteve u pogledu zahteva za “razumnim rokom” prema čl. 6, st. 1, Konvencije, prema kome podnosioci predstavke treba da iscrpu takve pravne lekove nezavisno od toga što su njihove predstavke podnete Sudu pre nego što je usvojeno zakonodavstvo o kome je reč.
  8. Na taj način Sud je smatrao da podnosioci predstavke u predmetima protiv Italije koji se odnose na dužinu trajanja postupaka treba da iskoriste pravni lek koji je uveden “Zakonom Pinto” (videti, naprimer, Giacometti and Others v. Italy (dec.), br. 34939/97, ECHR 2001-XII, ili Brusco, citirano gore). Slična odluka je doneta u predmetima koji su vođeni protiv Hrvatske, Slovačke i Poljske nakon zakonodavnih promena (videti Nogolica v. Croatia (dec.), br. 77784/01, ECHR 2002-VIII; Andrášik and Others v. Slovakia (dec.), br. 57984/00, 60226/00, 60237/00, 60242/00, 60679/00, 60680/00 i 68563/01, ECHR 2002-IX; i Michalak v. Poland (dec.), br. 24549/03, 1. mart 2005). Sud smatra da je stav o ovoj predstavci u suštini sličan stavu u gore navedenim predmetima.

(c) Pritužbe povodom krivičnog postupka u sadašnjem predmetu

  1. S obzirom na to da se sporni krivični postupak vodi pred drugostepenim sudom, podnosilac predstavke može iskoristiti sveukupne pravne lekove predviđene Zakonom iz 2006, koje je Sud ocenio kao delotvorne (videti stav 98 gore).
  2. Tačno je da sada nije mogla biti uspostavljena dugoročna praksa primene Zakona iz 2006. od strane domaćih vlasti. Međutim, jasno je da je Zakon naročito koncipiran kako bi se bavio pitanjem preterano dugog trajanja postupaka pred domaćim sudovima i nema razloga da se u ovoj fazi sumnja u njegovu delotvornost. Međutim, stav Suda može biti podložan reviziji u budućnosti i teret dokazivanja delotvornosti pravnih lekova u praksi ostaje na slovenačkoj Vladi.
  3. Sud skreće pažnju na opštu obavezu Država ugovornica da reše strukturalne probleme koji su u pozadini kršenja (videti Broniowski v. Poland [GC], br. 31443/96, stav 191, ECHR 2004-V). Slovenačke vlasti bi stoga trebalo da posebno obrate pažnju na to da obezbede da se Zakon iz 2006. primenjuje u skladu s Konvencijom kako u pogledu buduće sudske prakse (videti Scordino, citirano gore, stavovi 190-192) tako i u pogledu opšteg deljenja pravde. Što se tiče potonjeg, treba preduzeti odgovarajuće mere kako bi se izbeglo zagušenje domaćih pravnih puteva (videti Belinger, citirano gore). S tim u vezi Sud zapaža da je slovenačka Vlada pokrenula Lukenda projekat decembra 2005. kako bi se bavio strukturalnim problemom iz različitih uglova (videti stavove 36 i 37 gore).
  4. S obzirom na prethodna razmatranja i s obzirom na to da se mogućnost korišćenja novih pravnih lekova u postupcima koji se vode pred prvostepenim i drugostepenim sudovima širi na podnosioce predstavke u ovom predmetu, kao i na sve druge podnosioce koji su podneli slične pritužbe u skladu s čl. 34 Konvencije u odnosu na Sloveniju, Sud smatra da se od podnosioca predstavke čl. 35, st. 1, Konvencije traži da koristi pravne lekove koji su mu dostupni prema Zakonu iz 2006, koji deluje od 1. januara 2007.
  5. Iz ovog sledi da pritužba podnosioca predstavke o preterano dugom trajanju krivičnog postupka mora biti proglašena nedopuštenom zbog toga što nisu iscrpljeni domaći pravni lekovi u skladu s čl. 35, st. 1, Konvencije. Što se tiče pritužbe podnosioca predstavke prema čl.13 da pravni lekovi koje je imao na raspolaganju u odnosu na nepotrebno dugo trajanje postupaka nisu delotvorni, ona se mora proglasiti očigledno neosnovanom prema čl. 35, st. 3, Konvencije. Stoga bi ovaj deo predstavke trebalo da bude odbačen u skladu s čl. 35, st. 4 Konvencije.

II. PRIMENA ČlANA 41 KONVENCIJE

  1. Član 41 Konvencije kaže:

“Ako Sud smatra da je bilo kršenja Konvencije ili Protokola uz nju, i ako domaće pravo Visoke strane ugovornice o kojoj je reč omogući samo delimičnu ispravku, Sud će, ako to bude potrebno, omogućiti pravično zadovoljenje oštećenoj strani.”

A. Šteta

  1. U pismu datiranom 6. septembra 2006. podnosilac predstavke je procenio da nadoknada koja mu sledi za nematerijalnu štetu koja mu je naneta usled dugotrajnosti postupka iznosi 8.000 eura (EUR).
  2. Sud smatra da je podnosilac predstavke morao pretrpeti nematerijalnu štetu. Odlučujući na osnovu pravičnosti, dodeljuje mu EUR 3.000 po tom osnovu.

B.  Troškovi i izdaci

  1. Podnosilac predstavke je isto tako tražio EUR 1.000 za troškove i izdatke koje je imao zbog postupka pred Sudom.
  2. Prema praksi Suda, svaki podnosilac predstavke ima pravo na nadoknadu troškova i izdataka samo u meri u kojoj je dokazano da su oni stvarno i nužno nastali i da su bili razumni u pogledu iznosa. Imajući u vidu informacije koje je imao i gore navedene kriterijume, Sud je smatrao razumnim da podnosiocu predstavke dodeli iznos od EUR 700 za postupak pred Sudom.

C.   Zatezna kamata

  1. Sud smatra adekvatnim da zatezna kamata bude zasnovana na najnižoj kamat noj stopi Evropske centralne banke, kojoj treba dodati tri procentna poena.

 

IZ GORE NAVEDENIH RAZLOGA, SUD JEDNOGLASNO

  1. Proglašava pritužbu koja se odnosi na preterano dugo trajanje okončane građanske parnice dopuštenom, a preostali deo predstavke nedopuštenim;

  2. Utvrđuje da je došlo do povrede čl. 6, st. 1, Konvencije;

  3. Utvrđuje da je bilo povrede čl. 13 Konvencije;

  4. Utvrđuje

  1. da tužena država treba da isplati podnosiocu predstavke, u roku od trimeseca od datuma kada ova presuda postane pravosnažna u skladu s čl. 44, st. 2, Konvencije, iznos od EUR 3.000 (tri hiljade eura) na ime pretrpljene nematerijalne štete i EUR 700 (sedam stotina eura) na ime troškova i izdataka, plus sve takse koje bi mogle biti naplaćene za ove iznose;
  2. da po isteku gore navedena tri meseca do isplate treba platiti običnu kamatuna gore navedene iznose po stopi koja je jednaka najnižoj kamatnoj stopi Evropske centralne banke uz dodatak od tri procentna poena;
  1. Odbija ostatak zahteva podnosioca predstavke za pravično zadovoljenje.

Sačinjeno na engleskom jeziku, i dostavljeno u pisanom obliku na dan 3. maja 2007. u skladu s pravilom 77, st. 2 i st. 3, Poslovnika suda.

Stanley Naismith                                                                            Corneliu Bîrsan

Zamenik sekretara odeljenja                                                            Predsednik

__________________________________________

 Presuda je preuzeta iz zbirke presuda "Pravo na suđenje u razumnom roku - zbirka izabranih presuda Evropskog suda za ljudska prava u slučajevima protiv Bosne i Hercegovine, Hrvatske, Makedonije, Slovenije i Srbije". Publikacija je objavljena u sklopu regionalnog projekta Dopunska obuka o ljudskim pravima za pravnike u državama nastalim na teritoriji bivše Jugoslavije

 

THIRD SECTION

CASE OF GRZINČIČ v. SLOVENIA

(Application no. 26867/02)

JUDGMENT

STRASBOURG 

3 May 2007

FINAL

03/08/2007

This judgment will become final in the circumstances set out in Article 44 § 2 of the Convention. It may be subject to editorial revision.

In the case of Grzinčič v. Slovenia, The European Court of Human Rights (Third Section), sitting as a Chamber composed of:

MrC. Bîrsan, President,
MrB.M. Zupančič,
MrsE. Fura-Sandström,
MrsA. Gyulumyan,
MrE. Myjer,
MrDavid Thór Björgvinsson,
MrsI. Berro-Lefèvre, judges,
and Mr S. NaismithDeputy Section Registrar,

Having deliberated in private on 5 April 2007,

Delivers the following judgment, which was adopted on that date:

PROCEDURE

1. The case originated in an application (no. 26867/02) against the Republic of Slovenia lodged with the Court under Article 34 of the Convention for the Protection of Human Rights and Fundamental Freedoms (“the Convention”) by a Slovenian national, Mr Boštjan Grzinčič (“the applicant”), on 1 July 2002.

2. The applicant was represented by Mrs M. Nosan, a lawyer practising in Celje. The Slovenian Government (“the Government”) were represented by their Agent, Mr L. Bembič, the State Attorney-General.

3. On 9 June 2006 the Court decided to give notice of the application to the Government. Applying Article 29 § 3 of the Convention, it decided to rule on the admissibility and merits of the application at the same time.

THE FACTS

I. THE CIRCUMSTANCES OF THE CASE

4. The applicant was born in 1967 and lives in Celje.

A. Background to the case

5. On 15 September 1995 the applicant was taken into police custody on suspicion of committing “extortion and blackmail” and “causing a public danger”.

6. On 17 September 1995 the applicant was brought before an investigating judge of the Celje District Court (Okrožno sodišče v Celju), who opened a judicial investigation against him and remanded him in pre-trial detention.

7. During the judicial investigation proceedings, it was reported in several newspaper articles that the applicant had committed a number of criminal acts.

8. The judicial investigation against the applicant was discontinued on 2 October 1995 for lack of evidence and the applicant was released on that day.

9. On an unspecified date, and in accordance with the Criminal Procedure Act, the applicant lodged a request with the Ministry of Justice for compensation in respect of the damage sustained. On 30 October 1996 the Ministry offered to pay the applicant 75,000 Slovenian tolars (SIT – approximately 310 euros (EUR)), which the applicant did not accept.

B. Civil proceedings related to compensation for unjustified detention

10. On 16 October 1996 the applicant instituted civil proceedings against the Ministry of Justice and the Ministry of the Interior in the Celje District Court seeking compensation in the amount of SIT 4,000,000 (approximately EUR 16,500) for non-pecuniary damage. He also requested to be exempted from payment of court fees.

11. On 2 February 1999 the court held a hearing.

12. In addition, on 6 July 2000 the applicant was arrested on charges of drug trafficking. He remained in pre-trial detention until 26 September 2000 when the Celje District Court found him guilty as charged.

13. A hearing in the civil proceedings scheduled for 28 September 2000 had to be postponed because of the applicant's detention. Subsequently, a hearing was held on 5 December 2000.

14. As regards the criminal proceedings, on 10 April 2001 the Celje Higher Court (Višje sodišče v Celju) allowed the applicant's appeal against the first-instance court's judgment and remitted the case for re-examination. On 9 October 2001 the applicant was acquitted. On an appeal by the public prosecutor, the judgment was upheld by the Celje Higher Court on 9 April 2002.

15. Moreover, in 2000 and 2001, the applicant was accused of drug trafficking in two other sets of criminal proceedings. The proceedings were discontinued as the public prosecutor withdrew the bills of indictment.

16. On 10 June 2002 the applicant filed written submissions in the civil proceedings which he had instituted on 16 October 1996 before the Celje District Court and increased the amount of his compensation claim.

17. The court held a hearing on 15 October 2002. The applicant did not appear at that hearing.

18. On 15 November 2002, after a hearing, the Celje District Court handed down a judgment in which it awarded the applicant SIT 1,500,000 (approximately EUR 6,250). Both parties appealed.

19. On 11 November 2004 the Celje Higher Court allowed the defendant's appeal and reduced the amount of the award to SIT 1,200,000 (approximately EUR 5,000). That judgment became final.

C. Criminal proceedings

20. On 2 July 1999 the Krško Public Prosecutor's Office requested the Krško District Court (Okrožno sodišče v Krškem) to open a criminal investigation against the applicant and two other individuals for drug trafficking.

21. According to the Government, the applicant was not available to the prosecuting authorities during the investigation stage, although he had promised the police in a telephone conversation that he would report for questioning. In addition he had not accepted the summons – substitute notification had thus been served on 28 July 1999. The investigating judge issued two orders for the applicant to appear before the court, but to no avail.

22. On 4 November 1999 the Krško Public Prosecutor's Office indicted the applicant and two other individuals in the Krško District Court, accusing the applicant of drug trafficking.

23. On 30 September 1999 the court ordered the applicant's arrest and issued an arrest warrant.

24. At a hearing held on 11 November 1999, the applicant's proceedings were separated and transferred to the Celje District Court. However, they were eventually transferred back to the Krško District Court. In addition, the proceedings directed against the other two individuals were joined to the applicant's proceedings.

25. On 6 July 2000 the applicant was arrested and taken into police custody.

26. The court held hearings on 12 July, 6 September, 18 October, 15 November and 7 December 2000.

27. On 8 December 2000 the court pronounced a judgment finding the applicant guilty and sentencing him to four years' imprisonment. The court ordered that the applicant remain in detention until he started serving his sentence.

28. The applicant appealed to the Ljubljana Higher Court (Višje sodišče v Ljubljani). The court allowed the appeal on 11 April 2001 and remitted the case to the first-instance court for re-examination. The court also ordered the applicant's release.

29. A hearing was scheduled for 1 September 2003 but later postponed since one of the accused could not be summoned. Hearings scheduled for 15 April and 26 May 2005 were also postponed.

30. The court held hearings on 17 June, 8 September and 27 September 2005.

31. Another hearing scheduled for 27 October 2005 was adjourned because two defendants did not appear. Further hearings were then held on 8 December 2005 and 24 January 2006.

32. After a hearing on 9 March 2006, the court handed down a judgment in which it acquitted all three defendants.

33. The public prosecutor lodged an appeal.

34. The proceedings are pending before the Ljubljana Higher Court.

II. RELEVANT DOMESTIC LAW

A. The 1991 Constitution

35. The following provisions of the 1991 Constitution of the Republic of Slovenia (Ustava Republike Slovenije, Official Journal no. 33/91) are relevant to the present case:

Article 23

“Everyone has the right to have any decision regarding his rights, duties and any charges brought against him made without undue delay by an independent, impartial court constituted by law. ...”

Article 26

“Everyone shall have the right to compensation for damage caused by the unlawful acts of a person or body when performing a function or engaged in an activity on behalf of a State or local authority or as a holder of public office. ...”

Article 160

“The Constitutional Court shall hear:

... constitutional appeals in which specific acts are alleged to have infringed a human right or fundamental freedom;

...

Unless otherwise provided by law, the Constitutional Court shall hear a constitutional appeal only if legal remedies have been exhausted. The Constitutional Court shall decide whether a constitutional appeal is admissible for adjudication on the basis of statutory criteria and procedures.”

B. The Lukenda Project

36. Following the Lukenda v. Slovenia judgment of 6 October 2005 (no. 23032/02, ECHR 2005‑X) and decision no. U-I-65/05 of the Constitutional Court (22 September 2005), both obliging the Slovenian State to establish conditions in which the right to a trial without undue delay must be afforded, the Slovenian Government adopted on 12 December 2005 a Joint State Project on the Elimination of Court Backlogs, the so-called Lukenda Project. Its goal is the elimination of backlogs in Slovenian courts and prosecutor's offices by the end of 2010, by providing for structural and managerial reform of the judiciary.

37. The preparation of the Act on the Protection of the Right to a Trial without undue Delay was part of the Lukenda Project.

C. The Act on the Protection of the Right to a Trial without undue Delay

38. Since 1 January 2007 the Act on the Protection of the Right to a Trial without undue Delay (Zakon o varstvu pravice do sojenja brez nepotrebnega odlašanja, Official Journal no. 49/2006 – the “2006 Act”) has been implemented. Under its sections 1 and 2, the right to a trial within a reasonable time is guaranteed for parties to court proceedings, participants in non-contentious proceedings and injured parties in criminal proceedings.

39. Section 3 provides for two remedies to expedite pending proceedings – a supervisory appeal (nadzorstvena pritožba) and a motion for a deadline (rokovni predlog) – and, ultimately, for a claim for just satisfaction in respect of damage sustained because of the undue delay (zahteva za pravično zadoščenje).

40. Section 4 defines the criteria that domestic authorities should take into account when assessing the complaints:

Section 4 - Criteria for decision-making

“When deciding on the legal remedies under this Act, the circumstances of the particular case shall be taken into account, namely: its complexity in terms of facts and law; actions of the parties to the proceedings, in particular as regards the use of procedural rights and fulfilment of obligations in the proceedings; compliance with rules on the set order for resolving cases, or with statutory deadlines for fixing preliminary hearings or for giving court decisions; the manner in which the case was heard before a supervisory appeal or a motion for a deadline was lodged; the nature and type of case and its importance for a party.”

41. The supervisory appeal is governed by sections 5 and 6, which provide as follows:

Section 5 - Supervisory appeal

“(1) If a party considers that the court is unduly protracting the decision-making, he or she may lodge a supervisory appeal in writing before the court hearing the case; the decision thereon shall be taken by the ... president of the court (hereinafter 'the president of the court').

(2) For the purposes of decision-making concerning the protection of the right to a trial without undue delay, the supervisory appeal shall contain the following elements:

– personal or corporate name or any other name of the party, with address of permanent or temporary residence or registered office;

– personal or corporate name or any other name of the representative or lawyer, with address of permanent or temporary residence or registered office;

– indication of the court hearing the case;

– reference number of the case or date on which the case was filed in the court;

– indication of circumstances or other particulars concerning the case, which demonstrate that the court is unduly protracting the decision-making;

– handwritten signature of the party, representative or lawyer.”

Section 6 - Decision on supervisory appeal

“(1) If the supervisory appeal is manifestly unfounded having regard to the timetable for resolution of the case concerned by the supervisory appeal, the president of the court shall dismiss the appeal by a ruling.

(2) If the supervisory appeal does not contain all the required elements referred to in section 5(2) of this Act, the president of the court shall dismiss it by a ruling. No appeal shall lie against that ruling.

(3) If no ruling as provided for in subsections 1 or 2 of this section is given, the president of the court shall, in the framework of his court management competence under the statute governing the court system, forthwith request the judge or chair of a court panel (hereinafter 'the judge') to whom the case has been assigned for resolution to submit a report indicating reasons for the duration of proceedings, not later than fifteen days after receiving the request of the president of the court or after obtaining the file, if necessary for drawing up the report. The report shall include the declaration in respect of criteria referred to in section 4 of this Act and the opinion on the time-limit within which the case may be resolved. The president of the court may also require the judge to submit the case file if he assesses that, in the light of allegations of the party indicated in the supervisory appeal, its examination is necessary.

(4) If the judge notifies the president of the court in writing that all relevant procedural acts will be performed or a decision issued within a time-limit not exceeding four months following the receipt of the supervisory appeal, the president of the court shall inform the party thereof and thus conclude the consideration of the supervisory appeal.

(5) If the president of the court establishes that in view of the criteria referred to in section 4 of this Act the court is not unduly protracting the decision-making in the case, he shall dismiss the supervisory appeal by a ruling.

(6) If the president of the court has not informed the party in accordance with subsection 4 of this section and if, in view of the criteria referred to in section 4 of this Act, he establishes that the court is unduly delaying the decision-making in the case, he shall, depending on the status and nature of the case and by a ruling, order a deadline for the performance of certain procedural acts, and may also order that the case be resolved as a priority owing to the circumstances of the case, particularly when the matter is urgent. If he orders that appropriate procedural acts be performed by the judge, he shall also set the time-frame for their performance, which may not be less than fifteen days and not longer than six months, as well as the appropriate deadline for the judge to report on the acts performed.

(7) If the president of the court establishes that the undue delay in decision-making in the case is attributable to an excessive workload or an extended absence of the judge, he may order that the case be reassigned. He may also propose that an additional judge be assigned to the court or order other measures in accordance with the statute governing the judicial service.

(8) A judge may be assigned by the annual schedule of allocation to act in place of or together with the president of the court in exercising the court management competence for decision-making in respect of the supervisory appeal.”

42. Sections 8, 9 and 11 define the motion for a deadline and provide for measures that may be applied by the court dealing with the motion. They read, in so far as relevant, as follows:

Section 8 - Motion for a deadline

“(1) If, under section 6(1) or (5) of this Act, the president of the court dismisses the supervisory appeal or fails to respond to the party within two months or fails to send the notification referred to in section 6(4) of this Act within the said time-limit or if appropriate procedural acts have not been performed within the time-limit set in the notification or ruling of the president of the court, the party may lodge a motion for a deadline under section 5(1) of this Act with the court hearing the case.

...

(3) The party may lodge the motion for a deadline within fifteen days after receiving the ruling or after the time-limits provided for in subsection 1 of this section.”

Section 9 - Competence for decision-making

“(1) The president of the higher court in the judicial area covering the local court, district court or other court of first instance, shall be competent to decide on the motion for a deadline concerning cases heard by the local court, district court or other court of first instance.

...”

Section 11 - Decision on the motion for a deadline

“(1) If the motion for a deadline is manifestly unfounded, having regard to the timetable for the resolution of the case and the actions of the party, the president of the court shall dismiss it by a ruling.

...”

(4) If the president of the court establishes that, in view of the criteria referred to in section 4 of this Act, the court is unduly protracting the decision-making in the case, he shall order, by a ruling, that the appropriate procedural acts be performed by the judge and shall also set the time-frame for their performance, which may not be less than fifteen days and not longer than four months, as well as set the appropriate deadline for the judge to report on the acts performed. According to the circumstances of the case, particularly when the matter is urgent, the president of the court may also order that the case be resolved as a priority and propose to the president of the court referred to in section 5(1) of this Act that the measures referred to in section 6(7) of this Act be implemented.

(5) The president of the court shall decide on the motion for a deadline within fifteen days after receiving it.”

43. Section 14 governs the competence of the Ministry of Justice in cases where a supervisory appeal has been lodged with the Ministry rather than with the court of competent jurisdiction:

Section 14 - Competence of the Ministry of Justice

“(1) If the supervisory appeal is lodged with the Ministry responsible for justice (hereinafter referred to as 'the Ministry'), the Minister ... responsible for justice (hereinafter referred to as 'the Minister') shall refer it to the president of the court of competent jurisdiction to hear it in accordance with this Act and shall ask to be kept informed of the findings and decision.

...”

44. Further to section 15, just satisfaction may be provided by payment of monetary compensation, a written statement of the State Attorney's Office or the publication of a judgment:

Section 15 - Just satisfaction

“(1) If the supervisory appeal lodged by the party has been granted or if a motion for a deadline has been lodged, the party may claim just satisfaction under the present Act.

(2) Just satisfaction shall be provided by:

i. payment of monetary compensation for damage caused by a violation of the right to a trial without undue delay;

ii. a written statement from the State Attorney's Office that the party's right to a trial without undue delay has been violated;

iii. the publication of a judgment to the effect that the party's right to a trial without undue delay has been violated.”

45. Section 16 provides for a compensatory remedy and fixes the maximum amount that could be awarded:

Section 16 - Monetary compensation

“(1) Monetary compensation shall be payable for non-pecuniary damage caused by a violation of the right to a trial without undue delay. Strict liability for any damage caused shall lie with the Republic of Slovenia.

(2) Monetary compensation in respect of individual, finally decided cases shall be awarded in an amount of between 300 and 5,000 euros.

(3) When deciding on the amount of compensation, the criteria referred to in section 4 of this Act shall be taken into account, in particular the complexity of the case, actions of the State, actions of the party and the importance of the case for the party.”

46. Sections 19, 20 and 21 govern just satisfaction proceedings and proceedings in respect of pecuniary damage:

Section 19 - Proceedings before the State Attorney's Office

“(1) Proceedings to enforce a claim for just satisfaction, provided that the condition referred to in section 15(1) of this Act is met, shall be instituted by a party by means of an application for settlement lodged with the State Attorney's Office with a view to reaching an agreement on the type or amount of just satisfaction. The party may lodge such application within nine months after the final resolution of the case. The State Attorney's Office shall rule on the application of the party within a period of three months if it establishes that the just satisfaction claim is substantiated. Until the expiry of the above-mentioned period, the party may not assert any claim for monetary compensation by way of just satisfaction by bringing an action before the competent court.

(2) If, in accordance with subsection 1 of this section, the agreement has been reached with the party, the State Attorney's Office shall enter into an out-of-court settlement with the party.”

Section 20 - Proceedings in a court

“(1) If no agreement under section 19 of this Act is reached upon the application for settlement, or the State Attorney's Office and the party fail to negotiate an agreement within three months of the date of the application being lodged, the party may bring an action for damages.

(2) An action for damages against the Republic of Slovenia shall be brought not later than eighteen months after the final resolution of the party's case.

...”

Section 21 - Action in respect of pecuniary damage

“(1) Action in respect of pecuniary damage caused by a violation of the right to a trial without undue delay may be brought by the party within eighteen months of the final ruling of the court on the party's case in accordance with the provisions of the Obligations Code concerning pecuniary damage.

... ”

47. Sections 22 and 23 further provide for payment of compensation:

Section 22 – Payment of monetary compensation

“(1) The State Attorney's Office shall pay monetary compensation on the basis of the settlement referred to in section 19(2) of this Act and for all appropriate costs incurred by the party in connection therewith.

(2) The State Attorney's Office shall pay monetary compensation and the party's costs of the proceedings on the basis of a final court decision which has established the violation of the right to a trial without undue delay in the proceedings, under section 20 or section 21 of the present Act.”

Section 23 - Provision of funds

“Funds ... shall be earmarked in the Budget of the Republic of Slovenia within the framework of the financial plan of the State Attorney's Office.”

48. Section 25 lays down the following transitional rules in relation to the applications already pending before the Court:

Section 25 - Just satisfaction for damage sustained prior to implementation of this Act

“(1) In cases where a violation of the right to a trial without undue delay has already ceased and the party had filed a claim for just satisfaction with the international court before the date of implementation of this Act, the State Attorney's Office shall offer the party a settlement on the amount of just satisfaction within four months after the date of receipt of the case referred by the international court for the settlement procedure. The party shall submit a settlement proposal to the State Attorney's Office within two months after the date of receipt of the proposal of the State Attorney's Office. The State Attorney's Office shall decide on the proposal as soon as possible and within a period of four months at the latest. ...

(2) If the proposal for settlement referred to in subsection 1 of this section is not acceded to or the State Attorney's Office and the party fail to negotiate an agreement within four months after the date on which the party filed its proposal, the party may bring an action before the competent court under this Act. The party may bring an action within six months after receiving the reply from the State Attorney's Office that its proposal referred to in the previous paragraph was not acceded to, or after the expiry of the period fixed in the previous paragraph for the State Attorney's Office to decide to proceed with settlement. Irrespective of the type or amount of the claim, the provisions of the Civil Procedure Act concerning small claims shall apply in proceedings before a court.”

THE LAW

I. ALLEGED VIOLATION OF ARTICLES 6 § 1 AND 13 OF THE CONVENTION

49. The applicant complained about the excessive length of the civil proceedings which began on 16 October 1996 and ended on 11 November 2004 with the Celje Higher Court's decision. He further complained that the criminal proceedings, which are currently pending before the Ljubljana Higher Court, had been unduly long. He relied on Article 6 § 1 of the Convention, which reads as follows:

“In the determination of his civil rights and obligations or of any criminal charge against him, everyone is entitled to a fair ... hearing within a reasonable time by [a] ... tribunal...”

50. In substance, the applicant also complained that the remedies available for excessively lengthy legal proceedings in Slovenia were ineffective. He relied on Article 13 of the Convention, which reads as follows:

“Everyone whose rights and freedoms as set forth in [the] Convention are violated shall have an effective remedy before a national authority notwithstanding that the violation has been committed by persons acting in an official capacity.”

A. Admissibility concerning the civil proceedings

1. The parties' submissions

51. Relying on the Selmouni v. France judgment ([GC], no. 25803/94, § 74, ECHR 1999-V), the Government objected that domestic legal remedies had not been exhausted with regard to the complaints under Articles 6 § 1 and 13 of the Convention, arguing that the applicant had not availed himself of the effective remedies at his disposal for the purpose of expediting the judicial proceedings and/or claiming compensation.

52. The Government further submitted that the right to a trial within a reasonable time was guaranteed by Article 23 of the Constitution and that Article 26 of the Constitution guaranteed the right to compensation for damage caused by the unlawful acts of a person performing a function or engaged in an activity on behalf of a State authority.

53. Following the Lukenda v. Slovenia judgment (cited above) and the Constitutional Court's decision of 22 September 2005, with the finding in both cases that there were no effective legal remedies in Slovenia to guarantee a trial within a reasonable time, the Act on the Protection of the Right to a Trial without undue Delay (the “2006 Act”) had been enacted in April 2006 and implemented from 1 January 2007. The Government argued that this Act now certainly provided for effective legal remedies in Slovenia. In addition, the Ministry of Justice had commenced preparation of a comprehensive programme for the clearance of court backlogs.

54. In any event, until the 2006 Act became operational, the applicant had had the possibility of lodging an application for the preliminary settlement of a dispute under section 14 of the Public Attorney Act. While the proceedings were pending, the applicant could have brought an action in the administrative courts and/or a request for supervision under section 72 of the Judicature Act 1994 as then in force. If the proceedings had come to an end, meaning that their unreasonable duration could no longer be rectified or that the violation had already ceased, the applicant could have brought an action for damages under the general rules of the Code of Obligations. The applicant had also had the possibility of lodging a constitutional appeal under Article 160 of the Constitution. In the Government's view, the aggregate of these remedies constituted an effective legal remedy even before the 2006 Act became operational.

55. Since the applicant had failed to avail himself of the domestic legal remedies in order to comply with the exhaustion requirement, the Government invited the Court to reject the application as being inadmissible.

56. The applicant did not submit any comments on the Government's observations.

2. The Court's assessment

(a) General observations

57. The Court observes at the outset that new legislation, namely the 2006 Act, has been introduced in Slovenia with the intention of guaranteeing the right to a trial within a reasonable time at domestic level. It has been implemented since 1 January 2007.

58. Since the 2006 Act became operational, claimants have had at their disposal various legal avenues, depending on the stage of the proceedings in question, in order to seek redress for a violation of their right to a speedy trial.

59. The Court observes that there are currently some 1,700 cases against Slovenia pending before the Court which concern the length of proceedings. A certain number of cases have already been notified to the Slovenian Government whereas the vast majority of cases are awaiting the first examination by the Court.

60. The Court further notes that the civil proceedings in the present case ended on 11 November 2004 and that notice of the present application was given to the Slovenian Government on 9 June 2006, both dates being prior to 1 January 2007 when the 2006 Act became operational.

(b) Cases concerning proceedings which ended before the 2006 Act became operational

61. As to the Government's argument that the applicant should have availed himself of the remedies afforded by the 2006 Act in respect of those proceedings, the Court notes that section 25 of the 2006 Act explicitly refers to proceedings before international courts. However, the conditions laid down in that section have to be fulfilled for the resulting remedy to be used.

62. That section provides that in cases where, firstly, a violation of the right to a trial without undue delay has already ceased and, secondly, the party filed a claim for just satisfaction with the international court before the 2006 Act became operational, the State Attorney's Office must offer the party a settlement in respect of just satisfaction within four months after the date of receipt of the case referred by the international court for the settlement procedure. The party must reply to the State Attorney's proposal within two months. If no settlement is reached, the party may initiate court proceedings for compensation within four months after replying to the State Attorney or within six months after receiving a negative reply from the State Attorney.

(c) Application to the applicant's complaints about civil proceedings which were notified to the Slovenian Government before 1 January 2007

63. The Court observes, firstly, that the interpretation of the expression “the violation of the right to a trial without undue delay has already ceased” in the Government's observations and in Slovenian law in general implies that a claimant can no longer complain about a violation of his right to speedy process in cases of terminated proceedings, since their unreasonable duration can no longer be rectified (see paragraph 54 above). According to the usual meaning of this notion in Slovenian law, it is clear that the civil proceedings in question, which ended on 11 November 2004, fall into this category.

64. Secondly, the applicant also filed a just satisfaction claim with the Strasbourg Court before 1 January 2007.

65. However, section 25 of the 2006 Act provides that the settlement procedure in respect of such cases has to start within four months after the notification of the case to the respondent Government.

66. The Court observes that the present application was notified to the Slovenian Government on 9 June 2006, which was more than six months before the 2006 Act became operational, and that the deadlines for reaching a friendly settlement with the State Attorney, in the framework of the domestic procedure provided for in section 25, have already expired. There is no other provision that would warrant an assumption of retroactive application of the 2006 Act to previously communicated cases concerning terminated proceedings. The parties have also had the opportunity to reach a friendly settlement in the proceedings before the Court but have failed to do so. In the Court's view, the section 25 remedy cannot therefore be regarded as an effective one in respect of the terminated civil proceedings at issue.

67. As regards applications concerning terminated proceedings which were notified to the Slovenian Government before 1 January 2007, the Court therefore finds that the Government have not submitted any convincing arguments which would require it to depart from its established case-law.

68. The Court observes that this part of the application is similar to the cases of Belinger and Lukenda (see Belinger v. Slovenia (dec.), no. 42320/98, 2 October 2001, and Lukenda, cited above), which were examined by the Court before the 2006 Act became operational. In those cases the Court dismissed the Government's objection that domestic remedies had not been exhausted, finding that the legal remedies at the applicant's disposal were ineffective.

69. The Court further notes that these complaints are not manifestly ill-founded within the meaning of Article 35 § 3 of the Convention. Nor are they inadmissible on any other grounds. They must therefore be declared admissible.

B. Merits concerning the civil proceedings

1. Article 6 § 1 of the Convention

70. The period to be taken into consideration began on 16 October 1996, the day the applicant instituted proceedings in the Celje District Court, and ended on 11 November 2004, the day the Higher Court handed down the judgment. It therefore lasted approximately eight years and one month for two levels of jurisdiction.

71. The Court reiterates that the reasonableness of the length of proceedings must be assessed in the light of the circumstances of the case and with reference to the following criteria: the complexity of the case, the conduct of the applicant and the relevant authorities and what was at stake for the applicant in the dispute (see, among many other authorities, Frydlender v. France [GC], no. 30979/96, § 43, ECHR 2000-VII).

72. The Government argued that the applicant had contributed to the length of the civil proceedings since the court had not been able to hear representations from him until 15 November 2002, at the fifth scheduled hearing.

73. Having examined all the material submitted to it, and having regard to its case-law in such matters, the Court considers nevertheless that in the instant case the length of the proceedings, in particular before the first-instance court, was excessive and failed to meet the “reasonable-time” requirement.

74. There has accordingly been a violation of Article 6 § 1.

2. Article 13 of the Convention

75. The Court reiterates that Article 13 guarantees an effective remedy before a national authority for an alleged breach of the requirement under Article 6 § 1 to hear a case within a reasonable time (see Kudła v. Poland [GC], no. 30210/96, § 156, ECHR 2000-XI). It notes that the objections and arguments put forward by the Government have been rejected in earlier cases (see Lukenda, cited above) and sees no reason to reach a different conclusion in the present case.

76. Accordingly, the Court considers that in the present case there has been a violation of Article 13 on account of the lack of a remedy under domestic law whereby the applicant could have obtained a ruling upholding his right to have his case heard within a reasonable time, as set forth in Article 6 § 1.

C. Admissibility concerning the criminal proceedings

1. The parties' submissions

77. The Government submitted that, under the Slovenian system of legal remedies in length-of-proceedings cases, both before and after the 2006 Act became operational, it had been possible not only to expedite the proceedings but also to make good any damage sustained (see paragraphs 51 to 55 above).

78. The applicant did not submit any comments on the Government's observations.

2. The Court's assessment

(a) General observations

79. The Court notes that the criminal proceedings in the present case are still pending before the Ljubljana Higher Court.

80. The Court observes that since 1 January 2007, when the 2006 Act became operational, the applicant has been entitled to seek their acceleration. In proceedings pending at first or second instance, a party may seek their acceleration under sections 3, 5 and 8 of the 2006 Act by means of a supervisory appeal and a motion for a deadline. The latter constitutes, in substance, an appeal in respect of an unsuccessful supervisory appeal under certain conditions. Moreover, the party may ultimately obtain further redress through a compensatory remedy, namely by bringing a claim for just satisfaction under section 15 of the Act.

81. Given that the applicant may avail himself of the remedies afforded by the 2006 Act, the question therefore arises whether he should be required to use them for purposes of Article 35 § 1 of the Convention.

General principles established under the Court's case-law

82. The Court reiterates that by virtue of Article 1 (which provides: “The High Contracting Parties shall secure to everyone within their jurisdiction the rights and freedoms defined in Section I of this Convention”), the primary responsibility for implementing and enforcing the guaranteed rights and freedoms is laid on the national authorities. The machinery of complaint to the Court is thus subsidiary to national systems safeguarding human rights. This subsidiary character is reflected in Articles 13 and 35 § 1 of the Convention.

83. The purpose of Article 35 § 1, which sets out the rule on exhaustion of domestic remedies, is to afford Contracting States the opportunity of preventing or putting right the violations alleged against them before those allegations are submitted to the Court (see, among many other authorities, Selmouni, cited above, § 74; Kudła, cited above, § 81; and Lukenda, cited above, § 42). The rule in Article 35 § 1 is based on the assumption, reflected in Article 13 of the Convention – with which it has close affinity – that there is an effective remedy available in respect of the alleged breach in the domestic system (ibid.).

84. In addition, according to the “generally recognised principles of international law”, there may be special circumstances which absolve the applicant from the obligation to exhaust the domestic remedies at his disposal (see Selmouni, cited above, § 75). However, the Court points out that the existence of mere doubts as to the prospects of success of a particular remedy which is not obviously futile is not a valid reason for failing to exhaust domestic remedies (see Akdivar and Others, cited above, p. 1212, § 71; Van Oosterwijck v. Belgium, judgment of 6 November 1980, Series A no. 40, pp. 18-19, § 37; and Brusco v. Italy (dec.), no. 69789/01, ECHR 2001-IX).

(b) Assessment of the 2006 Act in respect of proceedings pending at first or second instance

85. It should be noted at the outset that under section 2 of the 2006 Act the new remedies available in Slovenia since 1 January 2007 may be used by parties to court proceedings, participants in non-contentious proceedings and injured parties in criminal proceedings.

86. As far as proceedings pending at first or second instance are concerned, the possibility of a supervisory appeal and a motion for a deadline under sections 5 and 8 of the 2006 Act has empowered, firstly, the president of the court examining the case and, secondly, the president of the appellate bench, to examine complaints related to the excessive length of proceedings and to take appropriate action. If such a complaint is justified, they can order time-limits for procedural measures or decide that a case should be treated with priority, reassign a case, and so on (see paragraphs 41 and 42 above).

87. The Court notes in particular that the president of the court examining the case has to decide within two months if a supervisory appeal under section 6 is well-founded. If the judge dealing with the case notifies the president that procedural acts or a decision will be forthcoming within four months, the president informs the party accordingly. If the complaint is justified, procedural acts are to be carried out within a period of up to six months.

88. As to a motion for a deadline, section 11 provides that a decision on whether the complaint is well-founded must be rendered within fifteen days and, if justified, procedural acts are performed within four months. In the Court's view, these deadlines as they stand in the text comply with the requirement of speediness necessary for a remedy to be effective (see Scordino v. Italy (no. 1) [GC], no. 36813/97, § 208, ECHR 2006‑V).

89. Furthermore, sections 15 and 16 of the 2006 Act provide that anyone sustaining non-pecuniary damage as a result of a failure to comply with the “reasonable-time” requirement is entitled to just satisfaction if a supervisory appeal lodged by the party has been granted or if a motion for a deadline has been lodged.

90. Just satisfaction will be provided by means of monetary compensation, a written statement from the State Attorney's Office or the publication of a judgment finding a violation of the right to a trial without undue delay. Monetary compensation for each finally decided case is granted in an amount of between 300 and 5,000 euros, payable by the State Attorney's Office (see paragraphs 44 and 45 above). The corresponding funds are earmarked in the Slovenian budget (see paragraph 47 above).

91. If the conditions in section 15 are met, that is if a supervisory appeal lodged by a party has been allowed or if a motion for a deadline has been lodged (see paragraph 89 above), the party may start preliminary proceedings with the State Attorney's Office in order to reach an agreement on the type or amount of just satisfaction (see paragraph 46 above). A request for just satisfaction has to be lodged within nine months after the final resolution of a case – in other words after a decision against which no ordinary appeal lies – and the State Attorney's Office must reply within three months.

92. If no agreement is reached, a party may bring an action for damages in the local court of competent jurisdiction within eighteen months after final resolution of a case. If the claim is granted in the framework of judicial proceedings, the State Attorney's Office will pay monetary compensation on the basis of a final court decision (see paragraph 47 above).

93. Lastly, under section 21 of the 2006 Act, a party may bring an action for pecuniary damage caused by a violation of the right to a trial without undue delay within eighteen months after the final decision. When deciding on pecuniary damage, the court has to take account of the provisions of the Obligations Act and the criteria referred to in section 4 of the 2006 Act (see paragraph 97 below).

94. The Court recalls that it has given certain indications in the Scordino judgment (cited above, §§ 182-189) as to the characteristics which effective domestic remedies in length-of-proceedings cases should have. In this connection, it notes that the purpose of the new Slovenian remedies is twofold.

95. Firstly, a supervisory appeal and a motion for a deadline are designed to obtain acceleration of pending proceedings and/or a finding that time-limits have been exceeded. The Court has stated on many occasions that Article 6 § 1 imposes on Contracting States the duty to organise their judicial systems in such a way that their courts can meet each of its requirements, including the obligation to hear cases within a reasonable time. Where the judicial system is deficient in this respect, a remedy designed to expedite the proceedings in order to prevent them from becoming excessively lengthy is the most effective solution (see Scordino, cited above, § 183). Since a supervisory appeal and a motion for a deadline, as they stand, consist in different tools for expediting pending proceedings, the Court considers that the test of “effectiveness”, as established by the recent case-law, is satisfied.

96. Secondly, the 2006 Act provides for a compensatory remedy – a request for just satisfaction – through which a party may, where appropriate, be awarded just satisfaction for any non-pecuniary and pecuniary damage sustained. A compensatory remedy is, without doubt, an appropriate means of redressing a violation that has already occurred. According to the Court's recent case-law, a combination of two types of remedies, one designed to expedite the proceedings and the other to afford compensation, seems to be the best solution for the redress of breaches of the “reasonable time” requirement (see Scordino, cited above§ 186).

97. As is evident from section 4 of the 2006 Act, in assessing the reasonableness of the length of proceedings the national authorities are in essence required to look at the criteria established by the Court's case-law, namely the complexity of the case, the applicant's conduct and that of the competent authorities which are further specified, and the importance of what is at stake for the applicant in the dispute (see, among many other authorities, Frydlender v. France [GC], no. 30979/96, § 43, ECHR 2000-VII).

98. In view of the foregoing, basing its conclusions on an assessment of the legislative provisions as they stand, the Court is satisfied that the aggregate of remedies provided for by the 2006 Act in cases of excessively long proceedings pending at first and second instance is effective in the sense that the remedies are in principle capable both of preventing the continuation of the alleged violation of the right to a hearing without undue delay and of providing adequate redress for any violation that has already occurred.

Exhaustion requirement in respect of applications lodged before the 2006 Act became operational

99. At this point the Court must also address the issue of the existence of domestic remedies at the time the present application was lodged, for purposes of the exhaustion requirement, since the applicant had lodged his application before the entry into force of the 2006 Act and before it became operational.

The Court acknowledges that the assessment of whether domestic remedies have been exhausted is normally carried out with reference to the date on which the application was lodged. However, this rule is subject to exceptions which may be justified by the particular circumstances of each case (see Baumann v. France, no. 33592/96, § 47, 22 May 2001).

100. It is true that at the time when the applicant first brought his complaint to the Court, he did not have any effective remedies available in Slovenian law in respect of the length of the pending proceedings in issue (see Belinger, cited above, and Lukenda, cited above).

101. However, the Court considers that there are several elements which favour an exception from this general rule in the instant case.

102. The Court reiterates its findings in the Lukenda judgment that the average length of judicial proceedings in Slovenia reveals a systemic problem that has resulted from inadequate legislation and inefficiency in the administration of justice. By virtue of that judgment, the Slovenian State was bound to provide mechanisms for the effective redress of violations of Convention rights, through both appropriate legal measures and administrative practices (see Lukenda, cited above, §§ 93 and 95). That judgment was followed in 2006 by approximately 200 judgments against Slovenia concerning allegations of an excessive length of proceedings before domestic courts.

103. The purpose of the remedies introduced by the 2006 Act as a response to the Lukenda judgment is precisely to enable the Slovenian authorities to redress breaches of the “reasonable time” requirement at domestic level. That is valid not only for applications lodged after the date on which the 2006 Act became operational, but also for those concerning domestic proceedings pending at first and second instance which were already on the Court's list of cases by that date.

104. In this connection, the Court notes that there are currently nearly 1,700 applications pending against Slovenia in which the applicants allege a violation of the “reasonable time” requirement as far as both pending and terminated domestic proceedings are concerned.

105. Moreover, the Court has already decided on several occasions, when Contracting Parties have adopted legislative measures in order to comply with the “reasonable time” requirement under Article 6 § 1 of the Convention, that applicants should exhaust such remedies notwithstanding the fact that their applications had been lodged with the Court prior to the enactment of the legislation in question.

106. Thus, the Court has held that applicants in cases against Italy which concern the length of proceedings should have recourse to the remedy introduced by the “Pinto Act” (see, for example, Giacometti and Others v. Italy (dec.), no. 34939/97, ECHR 2001-XII, or Brusco, cited above). A similar decision was taken in respect of cases brought against Croatia, Slovakia and Poland following legislative changes (see Nogolica v. Croatia (dec.), no. 77784/01, ECHR 2002-VIII; Andrášik and Others v. Slovakia (dec.), nos. 57984/0060226/0060237/0060242/0060679/0060680/00 and 68563/01, ECHR 2002-IX; and Michalak v. Poland (dec.), no. 24549/03, 1 March 2005). The Court considers that the position as regards the present application is similar in substance to the above-mentioned cases.

(c) Application to the criminal proceedings in the present case

107. Since the impugned criminal proceedings are pending at second instance, the applicant may avail himself of the aggregate of remedies afforded by the 2006 Act, which the Court has found to be effective (see paragraph 98 above).

108. It is true that no long-term practice of domestic authorities applying the 2006 Act can be established at this time. However, it is clear that the Act was specifically designed to address the issue of the excessive length of proceedings before domestic courts and there is no reason to doubt its effectiveness at this stage. However, the Court's position may be subject to review in the future and the burden of proof as to the effectiveness of the remedies in practice remains on the Slovenian Government.

109. The Court draws attention to the general obligation of Contracting States to solve the structural problems underlying violations (see Broniowski v. Poland [GC], no. 31443/96, § 191, ECHR 2004‑V). The Slovenian authorities should therefore take particular care to ensure that the 2006 Act is applied in conformity with the Convention both as far as future case-law is concerned (see Scordino, cited above, §§ 190-192) and as far as the general administration of justice is concerned. As to the latter, appropriate measures should be taken in order to avoid clogging up domestic avenues (see Belinger, cited above). In this connection, the Court notes that the Slovenian Government undertook the Lukenda Project in December 2005 in order to address the structural problem from different angles (see paragraphs 36 and 37 above).

110. In view of the foregoing considerations and given that the possibility of using the new remedies in proceedings pending at first and second instance extends to the applicant in the present case, as well as to all other applicants who have submitted similar complaints under Article 34 of the Convention in respect of Slovenia, the Court finds that the applicant is required by Article 35 § 1 of the Convention to use the remedies available to him under the 2006 Act with effect from 1 January 2007.

111. It follows that the applicant's complaint under Article 6 about the excessive length of the criminal proceedings must be declared inadmissible for failure to exhaust domestic remedies in accordance with Article 35 § 1 of the Convention. As to the applicant's complaint under Article 13 that the remedies at his disposal for excessively lengthy proceedings were ineffective, it should be declared manifestly ill-founded under Article 35 § 3 of the Convention. This part of the application should therefore be rejected under Article 35 § 4 of the Convention.

II. APPLICATION OF ARTICLE 41 OF THE CONVENTION

112. Article 41 of the Convention provides:

“If the Court finds that there has been a violation of the Convention or the Protocols thereto, and if the internal law of the High Contracting Party concerned allows only partial reparation to be made, the Court shall, if necessary, afford just satisfaction to the injured party.”

A. Damage

113. In a letter dated 6 September 2006, the applicant estimated at 8,000 euros (EUR) the compensation due to him for the non-pecuniary damage sustained on account of the length of the proceedings.

114. The Court considers that the applicant must have sustained non-pecuniary damage. Ruling on an equitable basis, it awards him EUR 3,000 under that head.

B. Costs and expenses

115. The applicant also claimed EUR 1,000 for the costs and expenses incurred in the proceedings before the Court.

116. According to the Court's case-law, an applicant is entitled to reimbursement of his costs and expenses only in so far as it has been shown that these have been actually and necessarily incurred and were reasonable as to quantum. Regard being had to the information in its possession and to the above criteria, the Court considers it reasonable to award the applicant the sum of EUR 700 for the proceedings before the Court.

C. Default interest

117. The Court considers it appropriate that the default interest should be based on the marginal lending rate of the European Central Bank, to which should be added three percentage points.

FOR THESE REASONS, THE COURT UNANIMOUSLY

1. Declares the complaint concerning the excessive length of the terminated civil proceedings admissible and the remainder of the application inadmissible;

2. Holds that there has been a violation of Article 6 § 1 of the Convention;

3. Holds that there has been a violation of Article 13 of the Convention;

4. Holds

(a) that the respondent State is to pay the applicant, within three months from the date on which the judgment becomes final in accordance with Article 44 § 2 of the Convention, EUR 3,000 (three thousand euros) in respect of non-pecuniary damage and EUR 700 (seven hundred euros) in respect of costs and expenses, plus any tax that may be chargeable on those amounts;

(b) that from the expiry of the above-mentioned three months until settlement simple interest shall be payable on the above amounts at a rate equal to the marginal lending rate of the European Central Bank during the default period plus three percentage points;

5.Dismisses the remainder of the applicant's claim for just satisfaction.

Done in English, and notified in writing on 3 May 2007, pursuant to Rule 77 §§ 2 and 3 of the Rules of Court.

Stanley Naismith                        Corneliu Bîrsan
Deputy Registrar                        President

Nema povezane prakse za ovu presudu.
Sažmi komentare

Komentari

Relevantni komentari iz drugih presuda

Član 6 | DIC | Bochan protiv Ukrajine br.2
Bočan protiv Ukrajine interesantna je jer podnositeljka ima pravo da "žalbu u svetlu vanrednih okolnosti" koja predstavlja posebni vanredni pravni lek u ukrajinskom pravu. Međutim, Vrhovni sud Ukrajine odbio je dati zahtev podnositeljke a svoju odluku obrazložio je na način koji nije u skladu sa zaključcima iz ranije presude Evropskog suda.

Ovime je ona onemogućena da koristi pravni lek raspoloživ u domaćem pravu, čime je povređeno pravo na pravično suđenje.
Član 6 | DIC | Cvetković protiv Srbije
Vrhovni sud Srbije je, na sednici održanoj 24.04.2008. godine, odlučujući o reviziji tužioca, izjavljenoj protiv presude Okružnog suda u Leskovcu, Gž. 860/07 od 26.04.2007, doneo rešenje kojim se ukida presuda Okružnog suda u Leskovcu i predmet vraća na drugostepeno odlučivanje o žalbama parničnih stranaka.

Rešenje Rev.II 1209/07, anonimizirano u skladu sa Pravilnikom, može se preuzeti sa adrese
ovde
Član 6 | DIC | Erkapić protiv Hrvatske
Presuda je povezana sa rešenjem Kzz 1212/2018 od 14.11.2018. Vrhovnog kasacionog suda, kojim se odbacuje kao nedozvolјen zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivlјenog Marka Ristića - advokata Aleksandra Milićevića, podnet protiv pravnosnažnih presuda Višeg suda u Beogradu K.br.9/2018 od 19.04.2018. godine i Apelacionog suda u Beogradu Kž1 578/18 od 05.07.2018. godine.

Presudom Višeg suda u Beogradu K.br.9/2018 od 19.04.2018. godine okrivlјeni M.R. oglašen je krivim zbog izvršenja krivičnog dela neovlašćena proizvodnja i stavlјanje u promet opojnih droga iz člana 246. stav 1. KZ za koje mu je utvrđena kazna zatvora u trajanju od 3 godine i 2 meseca, te mu je opozvana uslovna osuda izrečena presudom Trećeg osnovnog suda u Beogradu Spk.br.121/17 od 11.10.2017. godine i uzeta kao utvrđena kazna zatvora u trajanju od 8 meseci, pa je okrivlјeni osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 3 (tri) godine i 6 (šest) meseci u koju mu se uračunava vreme provedeno na zadržavanju i u pritvoru počev od 10.11.2017. godine do 19.04.2018. godine. Istom presudom prema okrivlјenom je izrečena mera bezbednosti oduzimanje predmeta i to opojne droge kanabis u neto iznosu od 421,02 grama. Okrivlјeni je obavezan da plati troškove krivičnog postupka u iznosu od 12.000,00 dinara i sudski paušal u iznosu od 20.000,00 dinara, a sve u roku od 15 dana od dana pravnosnažnosti presude.
Presudom Apelacionog suda u Beogradu Kž1 578/18 od 05.07.2018. godine odbijene su kao neosnovane žalbe Višeg javnog tužioca u Beogradu, okrivlјenog i njegovog branioca - advokata Aleksandra Milićevića, pa je potvrđena presuda Višeg suda u Beogradu K.br.9/2018 od 19.04.2018. godine.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde
Član 6 | DIC | Filips protiv Ujedinjenog Kraljevstva
Presuda je povezana sa presudom Kzz 1211/2018 od 28.11.2018. godine, Vrhovnog kasacionog suda, kojom se odbija kao neosnovan, zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivlјenog Ž.N., podnet protiv pravnosnažnih presuda Višeg suda u Beogradu K br. 247/15 od 06.11.2017. godine i Apelacionog suda u Beogradu Kž1 br. 132/18 od 31.05.2018. godine, u odnosu na bitne povrede odredaba krivičnog postupka iz člana 438. stav 1. tačka 9) i iz člana 438. stav 2. tačka 1) Zakonika o krivičnom postupku, te na povredu zakona iz člana 439. tačka 2) Zakonika o krivičnom postupku, dok se isti zahtev u ostalom delu odbacuje.

Presudom Višeg suda u Beogradu K br. 247/15 od 06.11.2017. godine, okrivlјeni je oglašen krivim zbog izvršenja krivičnog dela ubistvo u pokušaju iz člana 113. u vezi člana 30. KZ i krivičnog dela nedozvolјena proizvodnja, držanje, nošenje i promet oružja i eksplozivnih materija iz člana 348. stav 5. u vezi stava 1. KZ, pa pošto su mu primenom odredaba članova 56. i 57. KZ prethodno utvrđene pojedinačne kazne za svako od izvršenih krivičnih dela, i to za krivično delo iz člana 113. u vezi člana 30. KZ kazna zatvora u trajanju od tri godine, a za krivično delo iz člana 348. stav 5. u vezi stava 1. KZ kazna zatvora u trajanju od šest meseci, okrivlјeni je na osnovu člana 60. KZ osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od tri godine i tri meseca, u koju kaznu mu je uračunato vreme provedeno u pritvoru od 09.11.2013. godine do 19.05.2014. godine. Presudom Apelacionog suda u Beogradu Kž1 br. 132/18 od 31.05.2018. godine, odbijena je kao neosnovana žalba branioca okrivlјenog, a presuda Višeg suda u Beogradu K br. 247/15 od 06.11.2017. godine, potvrđena.

Presuda je dostupna u javnoj bazi sudske prakse ovde

Član 6 | DIC | Jelena Krstić protiv Srbije
Odluka je povezana sa rešenjem Ržk 3/17 od 27.02.2017. Apelacionog suda u Novom Sadu, kojim odbacuju kao neosnovane žalbe branioca okr. M.K. radi zaštite prava na suđenje u razumnom roku od 16.01.2017. god. i žalba branioca istog okr., pa se rešenje predsednika Višeg suda u Subotici R4K.3/16 od 19.01.2017.god. potvrđuje.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde
Član 6 | DIC | Lepojić protiv Srbije
Presuda se navodi u presudi Gž1 3533/2018 od 11.01.2019. godine Apelacionog suda u Beogradu, kojom se preinačuje presuda Prvog osnovnog suda u Beogradu P1.br.1882/18 od 2.7.2018.godine, u stavu prvom izreke, pa se odbija, kao neosnovan, tužbeni zahtev tužilјe kojim je tražila da se obaveže tužena da tužilјi na ime naknade štete zbog neisplaćenih troškova prevoza za dolazak na rad i odlazak sa rada za period od februara 2013.godine do marta 2015.godine isplati novčane iznose po mesecima, sa zateznom kamatom od dospelosti svakog pojedinačnog mesečnog iznosa do isplate.

U postupku žalbene kontrole ovaj sud je posebno imao u vidu stav izražen u praksi Evropskog suda za lјudska prava (presuda Evropskog suda za lјudska prava predmet “Lepojić protiv Srbije”, predstavka broj 13909/05), da su sudovi obavezani da primene pravila postupka izbegavajući kako preterani formalizam koji bi ugrozio pravičnost postupka, tako i preteranu fleksibilnost koja bi učinila bezvrednim (ništavim, beznačajnim), proceduralne zahteve predviđene zakonom.

Presuda je dostupna u javnoj bazi sudske prakse ovde
Član 6 | DIC | Ljajić protiv Srbije
Presuda je povezana sa presudom Gž rr 1/2018 od 22.02.2018. godine Apelacionog suda u Beogradu, kojom se odbija kao neosnovana žalba tužioca i potvrđuje presuda Višeg suda u Beogradu P rr 1 br.1/17 od 06.11.2017. godine.

Presudom Višeg suda u Beogradu P rr 1.br.1/17 od 06.11.2017. godine, prvim stavom izreke odbijen je tužbeni zahtev kojim je tužilac tražio da se naloži tuženoj da mu na ime naknade štete isplati iznos od 338.431.379,60 dinara, sa zakonskom zateznom kamatom od 05.11.2010. godine do isplate. Drugim stavom izreke naloženo je tužiocu da tuženoj naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 46.000,oo dinara.

Presuda je dostupna u javnoj bazi sudske prakse ovde
Član 6 | DIC | Maširević protiv Srbije
Vrhovni sud Srbije je, na sednici održanoj 24.10.2007. godine, odlučujući o reviziji tužioca, izjavljenoj protiv presude Okružnog suda u Novom Sadu, Gž. 967/2004 od 24.02.2005, doneo rešenje kojim se kao odbacije kao nedozvoljena revizija izjavljena protiv presude Okružnog suda u Novom Sadu i dopunske presude od 25.04.2007. godine.

Rešenje Rev.II 1209/07, anonimizirano u skladu sa Pravilnikom, može se preuzeti sa adrese
ovde
Član 6 | DIC | Milovanović protiv Srbije
Presuda se navodi u obrazloženju presude Gž 2334/2018 od 27.04.2018. godine Apelacionog suda u Beogradu, kojom se potvrđuje presuda Prvog osnovnog suda u Beogradu P br. 12479/14 od 30.01.2017. godine u stavu prvom izreke i u delu stava drugog izreke kojim je odbijen kao neosnovan tužbeni zahtev tužioca "AA" da se obaveže tužena Republika Srbija, Ministarstvo pravde da tužiocu na ime naknade zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku isplati još iznos od 8.200,00 evra u dinarskoj protivvrednosti po srednjem kursu NBS na dan isplate i u ovom delu žalbe tužene Republike Srbije, Ministarstvo pravde i tužioca "AA" odbijaju, kao neosnovane, a presuda se preinačava u preostalom delu stava drugog izreke tako što se obavezuje tužena Republika Srbija, Ministarstvo pravde da tužiocu "AA" na ime naknade zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku isplati još iznos od 1.200,00 evra u dinarskoj protivvrednosti po srednjem kursu NBS na dan isplate u roku od 15 dana od dostavlјanja otpravka presude.

Presuda je dostupna u javnoj bazi sudske prakse ovde
Član 6 | DIC | Nuhović i Kurtanović protiv Srbije
Presuda je povezana sa rešenjem R4g 23/2016 od 13.09.2016. godine Apelacionog suda u Novom Sadu, u postupku radi zaštite prava na suđenje u razumnom roku predlagača K.G.-Dž. iz S., kojim se utvrđuje da je predlagaču K.G.-Dž. povređeno pravo na suđenje u razumnom roku u predmetu Osnovnog suda u Somboru P. 506/11.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde
Član 6 | DIC | R. Kačapor i druge podnositeljke predstavke protiv Srbije
Presuda je povezana sa rešenjem Rev 3042/2019 od 25.10.2019. Vrhovnog kasacionog suda, kojim se odbacuje kao nedozvolјena revizija tužene izjavlјena protiv presude Višeg suda u Vranju Gž 3007/18 od 28.02.2019. godine.
Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde
Član 6 | DIC | R. Kačapor i druge podnositeljke predstavke protiv Srbije
Presuda je povezana sa rešenjem Rev 3100/2019 od 18.09.2019. Vrhovnog kasacionog suda, kojim se odbacuje kao nedozvolјena revizija tužene izjavlјena protiv presude Višeg suda u Vranju Gž 3400/18 od 29.03.2019. godine.
Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde
Član 6 | DIC | R. Kačapor i druge podnositeljke predstavke protiv Srbije
Presuda se navodi u obrazloženju rešenja Gž 1249/2013 od 22.04.2013. godine Apelacionog suda u Kragujevcu, kojim se ukida presuda Osnovnog suda u Kruševcu, Sudske jedinice u Brusu II-11 P. br. 1466/2012 od 30. januara 2013. godine i predmet vraća istom sudu na ponovno suđenje.
Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde
Član 6 | DIC | Simić protiv Srbije
Presuda je citirana u rešenju R4r 8/2016 od 22.02.2016. godine Apelacionog suda u Novom Sadu, kojim se utvrđuje da je predlagaču P.D. iz P. povređeno pravo na suđenje u razumnom roku u postupku koji se vodi pred Osnovnim sudom u Rumi pod. posl. br. 6P1. 153/2013. i nalaže se Osnovnom sudu u Rumi da preduzme odgovarajuće mere da se parnični postupak po tužbi predlagača u predmetu 6P1. 153/2013 okonča u najkraćem roku.

U konkretnom slučaju po oceni ovog suda neažurno postupanje prvostepenog suda propuštanjem da zakaže pripremno ročište u zakonom propisanom roku iz čl. 301. st. 1. ZPP-a (održano nakon 1 godine i 7 meseci od odgovora na tužbu) i u dalјnjem propuštanje zakazivanja ročišta za glavnu javnu raspravu u roku od 30 dana od dana održavanja pripremnog ročišta (održano nakon 4 meseca), sa ročištima na kojima nije izveden nijedan dokaz niti je odlučeno o dokaznim predlozima stranaka protivno članu 315. ZPP-a, uz odlaganje dva ročišta, kao i nepoštovanje utvrđenog vremenskog okvira i odlučivanja koja će dokazna sredstva da izvede na glavnoj raspravi primenom člana 308. stav 3. ZPP-a, isklјučivi su razlog za dugotrajnost postupka po oceni ovog suda, pa i u situaciji kada postupak traje kraće od tri godine a nije doneta prvostepena presuda u konkretnom slučaju dve godine i šest meseci postoji povreda prava na suđenje u razumnom roku. Naime, u konkretnom slučaju u pitanju je spor iz radnog odnosa radi poništaja rešenja o otkazu ugovora o radu koji je po svojoj prirodi hitan i od egzistencijalnog značaja za tužioca, pa iako je u pitanju relativno složen postupak koji traži izvođenje odgovarajućih dokaza izloženo neažurno postupanje suda bez opravdanih razloga i doprinosa predlagača dugotrajnosti postupka protivno zakonom utvrđenim rokovima vodi povredi prava na koju osnovano ukazuje predlagač.

Prilikom zauzimanja ovakvog stava ovaj sud je cenio i praksu Evropskog suda za lјudska prava prema kojoj samo ona kašnjenja i odugovlačenja koja se mogu pripisati sudovima i drugim državnim organima mogu dovesti do zaklјučka o nepoštovanju prava na suđenje u razumnom roku (presuda Evropskog suda za lјudska prava Proszak protiv Polјske, od 16. decembra 1997. godine, stav 40.), ovaj Apelacioni sud je ocenio da se opisano postupanje prvostepenog suda u periodu od tužbe do podnošenja zahteva predlagača može smatrati neefikasnim i nedelotvornim, budući da je sud u toku celokupnog trajanja označenog dela postupka nije preduzimao radnje u cilјu raspravlјanja spornih činjenica i okončanja spora. Isti stav iskazan je i u Ustavnoj odluci br. Už-1971/2015 od 11.06.2015. godine.

Na potvrdu ovog stava ukazuje kako praksa suda u Strazburu (Čižiškova protiv Srbije od 19.01.2010. godine, Simić protiv Srbije od 24.11.2009. godine, Stanković protiv Srbije od 16.12.2008. godine), tako i praksa Ustavnog suda RS u većem broju svojih odluka (Už-779/2011 od 10.07.2013. godine, Už-2205/2013 od 18.06.2013. godine i Už-1838/2013 od 11.06.2015. godine).

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde
Član 6 | DIC | Stanković i Trajković protiv Srbije
Presuda je povezana sa presudom Rev 1540/2010 od 10.03.2010. godine, Vrhovnog kasacionog suda, kojom se odbija kao neosnovana revizija tužilaca izjavlјena protiv presude Okružnog suda u Beogradu Gž.1537/08 od 04.03.2009. godine.

Delimičnom presudom Prvog opštinskog suda u Beogradu P.8335/06 od 03.10.2007. godine, stavom prvim izreke je obavezana tužena da tužiocima na ime duševnih bolova zbog smrti roditelјa isplati svakom tužiocu po 800.000,00 dinara, sa zakonskom zateznom kamatom od 03.10.2007. godine do isplate. Stavom drugim izreke konstatovano je da će po zahtevu za naknadu materijalne štete u vidu izgublјenog izdržavanja za tužilјu GG kao i o zahtevu za naknadu troškova postupka biti odlučeno po pravnosnažnosti delimične presude. Stavom trećim izreke tužioci su oslobođeni od obaveze plaćanja takse na tužbu i odluku, koji padaju na teret budžetskih sredstava suda. Presudom Okružnog suda u Beogradu Gž.1537/08 od 04.03.2009. godine, preinačena je delimična presuda Prvog opštinskog suda u Beogradu P.8335/06 od 03.10.2007. godine, u stavu prvom izreke i odbijen tužbeni zahtev tužilaca kojim je traženo da se obaveže tužena da im na ime naknade nematerijalne štete zbog smrti roditelјa i to oca ĐĐ i majke EE isplati svakom po 800.000,00 dinara, sa zakonskom zateznom kamatom na pojedinačne iznose od 03.10.2007. godine do konačne isplate, kao neosnovan.

Prema utvrđenom činjeničnom stanju, roditelјi tužilaca ĐĐ i EE su pravnosnažnim rešenjem Opštinskog suda u Đakovici od 15.09.2006. godine proglašeni umrlim 11.06.1999. godine, kada su bili oteti iz kuće u selu ..., na području AP Kosova i Metohije. Kod ovako utvrđenog činjeničnog stanja pravilno je drugostepeni sud preinačenjem prvostepene presude primenio materijalno pravo, kada je tužbeni zahtev tužilaca za naknadu nematerijalne štete zbog smrti roditelјa, odbio.

Presuda je dostupna u javnoj bazi sudske prakse ovde
Član 6 | DIC | Stanković i Trajković protiv Srbije
Presuda je povezana sa rešenjem Rev1 28/2013 od 19.04.2013. godine, Vrhovnog kasacionog suda, kojim se usvaja revizija tužilaca, pa se ukida presuda Okružnog suda u Beogradu Gž 1537/08 od 04.03.2009. godine i predmet ustupa Apelacionom sudu u Beogradu na ponovno suđenje.

Prvi opštinski sud u Beogradu, delimičnom presudom P 8335/06 od 03.10.2007. godine, stavom prvim izreke, obavezao je tuženu da plati tužiocima na ime duševnih bolova zbog smrti roditelјa i to oca ĐĐ i majke EE, po 800.000,00 dinara, sa zakonskom zateznom kamatom od 03.10.2007. godine, pa do isplate. U stavu drugom izreke, konstatovao je, da će o zahtevu za naknadu materijalne štete, izgublјenog izdržavanja za tužilјu GG, kao i o zahtevu za naknadu troškova postupka biti odlučeno naknadno po pravnosnažnosti delimične presude. Stavom trećim izreke, oslobodio je tužioce obaveze plaćanja takse na tužbu i odluku, pa isti padaju na teret budžetskih sredstava suda.
Okružni sud u Beogradu, presudom Gž 1537/08 od 04.03.2009. godine, preinačio je delimičnu presudu Prvog opštinskog suda u Beogradu P 8335/06 od 03.10.2007. godine, u stavu prvom izreke, tako što je odbio kao neosnovan tužbeni zahtev tužilaca, kojim su tražili da se obaveže tužena da im na ime naknade nematerijalne štete za duševne bolove zbog smrti roditelјa i to oca ĐĐ i majke EE plati po 800.000,00 dinara, sa zakonskom zateznom kamatom na svaki pojedinačni iznos, počev od 03.10.2007. godine pa do konačne isplate. Protiv pravnosnažne presude donesene u drugom stepenu, tužioci su izjavili reviziju, zbog pogrešne primene materijalnog prava.

Vrhovni kasacioni sud, presudom Rev 1540/10 od 10.03.2010. godine, odbio je kao neosnovanu reviziju tužilaca, izjavlјenu protiv presude Okružnog suda u Beogradu Gž 1537/08 od 04.03.2009. godine. Ustavni sud Srbije, odlukom Už 2786/2010 od 28.06.2012. godine, stavom prvim izreke, usvojio je ustavnu žalbu AA, BB, VV, GG i DD, izjavlјenu protiv presude Vrhovnog kasacionog suda Rev 1540/10 od 10.03.2010. godine i utvrdio da su podnosiocima ustavne žalbe povređena prava na naknadu štete iz člana 35. stav 2. Ustava

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde

Član 6 | DIC | Stanković protiv Srbije
Presuda je citirana u rešenju R4r 8/2016 od 22.02.2016. godine Apelacionog suda u Novom Sadu, kojim se utvrđuje da je predlagaču P.D. iz P. povređeno pravo na suđenje u razumnom roku u postupku koji se vodi pred Osnovnim sudom u Rumi pod. posl. br. 6P1. 153/2013. i nalaže se Osnovnom sudu u Rumi da preduzme odgovarajuće mere da se parnični postupak po tužbi predlagača u predmetu 6P1. 153/2013 okonča u najkraćem roku.

U konkretnom slučaju po oceni ovog suda neažurno postupanje prvostepenog suda propuštanjem da zakaže pripremno ročište u zakonom propisanom roku iz čl. 301. st. 1. ZPP-a (održano nakon 1 godine i 7 meseci od odgovora na tužbu) i u dalјnjem propuštanje zakazivanja ročišta za glavnu javnu raspravu u roku od 30 dana od dana održavanja pripremnog ročišta (održano nakon 4 meseca), sa ročištima na kojima nije izveden nijedan dokaz niti je odlučeno o dokaznim predlozima stranaka protivno članu 315. ZPP-a, uz odlaganje dva ročišta, kao i nepoštovanje utvrđenog vremenskog okvira i odlučivanja koja će dokazna sredstva da izvede na glavnoj raspravi primenom člana 308. stav 3. ZPP-a, isklјučivi su razlog za dugotrajnost postupka po oceni ovog suda, pa i u situaciji kada postupak traje kraće od tri godine a nije doneta prvostepena presuda u konkretnom slučaju dve godine i šest meseci postoji povreda prava na suđenje u razumnom roku. Naime, u konkretnom slučaju u pitanju je spor iz radnog odnosa radi poništaja rešenja o otkazu ugovora o radu koji je po svojoj prirodi hitan i od egzistencijalnog značaja za tužioca, pa iako je u pitanju relativno složen postupak koji traži izvođenje odgovarajućih dokaza izloženo neažurno postupanje suda bez opravdanih razloga i doprinosa predlagača dugotrajnosti postupka protivno zakonom utvrđenim rokovima vodi povredi prava na koju osnovano ukazuje predlagač.

Prilikom zauzimanja ovakvog stava ovaj sud je cenio i praksu Evropskog suda za lјudska prava prema kojoj samo ona kašnjenja i odugovlačenja koja se mogu pripisati sudovima i drugim državnim organima mogu dovesti do zaklјučka o nepoštovanju prava na suđenje u razumnom roku (presuda Evropskog suda za lјudska prava Proszak protiv Polјske, od 16. decembra 1997. godine, stav 40.), ovaj Apelacioni sud je ocenio da se opisano postupanje prvostepenog suda u periodu od tužbe do podnošenja zahteva predlagača može smatrati neefikasnim i nedelotvornim, budući da je sud u toku celokupnog trajanja označenog dela postupka nije preduzimao radnje u cilјu raspravlјanja spornih činjenica i okončanja spora. Isti stav iskazan je i u Ustavnoj odluci br. Už-1971/2015 od 11.06.2015. godine.

Na potvrdu ovog stava ukazuje kako praksa suda u Strazburu (Čižiškova protiv Srbije od 19.01.2010. godine, Simić protiv Srbije od 24.11.2009. godine, Stanković protiv Srbije od 16.12.2008. godine), tako i praksa Ustavnog suda RS u većem broju svojih odluka (Už-779/2011 od 10.07.2013. godine, Už-2205/2013 od 18.06.2013. godine i Už-1838/2013 od 11.06.2015. godine).

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde
Član 6 | DIC | Vidas protiv Hrvatske
Presuda je povezana sa rešenjem Rev 3108/2019 od 25.10.2019. godine, Vrhovnog kasacionog suda, kojim se odbacuje kao nedozvolјena revizija tužene izjavlјena protiv presude Višeg suda u Vranju Gž 3220/18 od 04.03.2019. godine i odbijaju se zahtevi stranaka za naknadu troškova postupka po reviziji.

Presudom Osnovnog suda u Vranju Prr1 303/17 od 21.03.2018. godine, stavom prvim izreke obavezana je tužena da isplati tužiocu na ime naknade imovinske štete izazvane povredom prava na suđenje u razumnom roku u predmetu Opštinskog suda, sada Osnovnog suda u Vranju I 234/17 novčane iznose navedene u ovom stavu izreke, sa zakonskom zateznom kamatom na svaki novčani iznos počev od označenih datuma pa do isplate. Stavom drugim izreke odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtev kojim je tužilac tražio da se obaveže tužena da mu na dosuđeni iznos troškova izvršnog postupka plati zakonsku zateznu kamatu. Presudom Višeg suda u Vranju Gž 3220/18 od 04.03.2019. godine, stavom prvim izreke odbijena je kao neosnovana žalba tužene i potvrđena presuda Osnovnog suda u Vranju Prr1 303/17 od 21.03.2018. godine u stavovima prvom i trećem izreke. Stavom drugim izreke odbijeni su zahtevi stranaka za naknadu troškova drugostepenog postupka.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde
Član 6 | DIC | Y protiv Slovenije
Presuda je povezana sa rešenjem R4k br. 18/15 od 17.06.2015. godine Apelacionog suda u Novom Sadu, kojim se odbija zahtev predlagača K.B. iz B.P. za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku u postupku pred Osnovnim sudom u Loznici kao neosnovan.



Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde.


Presuda je međutim značajnija u pogledu pravnog stava koji se odnosi na ispitivanje svedoka, budući da je maloletna osoba agresivno ispitivana od strane optuženog čime je sekundarno viktimizovana.
Član 6 | DIC | Živaljević protiv Crne Gore
Presuda je povezana sa presudom Gž 2108/18 od 09.08.2018. Apelacionog suda u Nišu, kojim se odbija žalba tuženog Grada Niša i potvrđuje presuda Višeg suda u Nišu 6P 1566/17 od 30.11.2017. godine u stavu prvom i drugom izreke i presuda ukida u trećem stavu i predmet vraća prvostepenom sudu na ponovno odlučivanje u ovom delu.

Presuda je dostupna u javnoj bazi sudske prakse ovde

Član 6-1 | DIC | Anđelković protiv Srbije
Presuda je povezana sa rešenjem R4r 1/2017 od 06.03 2017. godine Apelacionog suda u Novom Sadu, kojim se predlagačima određuje naknada zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde
Član 6-1 | Bojan Ikić | Anđelković protiv Srbije
Presuda se poziva u žalbi koju je Upravnom sudu podneo žalilac protiv rešenja Republičke izborne komisije.\r\nŽalilac osporava zakonitost ožalbenog rešenja iz svih zakonskih razloga, ukazujući na povrede prava iz člana 32. Ustava Republike Srbije, u smislu paušalne primene prava, suprotno presudi Evropskog suda za lјudska prava Anđelković v. Srbija i na povrede prava na pravno sredstvo iz člana 36. Ustava Republike Srbije, u smislu nedelotvornosti prigovora.\r\nUpravni sud je presudom broj 4 Už 2755/20 od 4.7.2020. usvojio žalbu i poništio rešenje Republičke izborne komisije.\r\nPresuda je dostupna u javnoj bazi sudske prakse na ovde
Član 6-1 | DIC | Blagojević protiv Srbije
Presuda je povezana sa rešenjem Rž g 5/2016 od 31.10.2016. Apelacionog suda u Novom Sadu, kojim se žalba predlagača se usvaja, pa se rešenje Višeg suda u Sremskoj Mitrovici posl. br. R4p. 4/16 od 8.8.2016. godine preinačuje tako što se utvrđuje da je predlagaču V.Đ. u postupku koji se vodi pred Višim sudom u Sremskoj Mitrovici pod posl. brojem P.32/16 povređeno pravo na suđenje u razumnom roku i nalaže Višem sudu u Sremskoj Mitrovici da navedeni postupak okonča u roku od 4 meseca od dana prijema ovog rešenja.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde

Član 6-1 | DIC | Blagojević protiv Srbije
Presuda je povezana sa rešenjem Rž g 6/2018 od 01.06.2018. Apelacionog suda u Beogradu, kojim se odbija kao neosnovana žalba predlagača i potvrđuje rešenje Višeg suda u Beogradu R4p.8/18 od 20.03.2018.godine

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde
Član 6-1 | DIC | Blagojević protiv Srbije
Presuda je povezana sa presudom Gž rr 4/2018 od 05.04.2018. Apelacionog suda u Beogradu, kojom se preinačava presuda Prvog osnovnog suda u Beogradu Prr br.69/17 od 13.12.2017. godine u stavu drugom izreke pa se obavezuje tužena Republika Srbija – Treći osnovni sud u Beogradu da tužilјi AA na ime naknade nematerijalne štete zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku isplati presudom navedenu nadoknadu.

Presuda je dostupna u javnoj bazi sudske prakse ovde
Član 6-1 | DIC | Borović i drugi protiv Srbije
Presuda se navodi u rešenju Gž rr 18/2018 od 12.07.2018. godine Apelacionog suda u Nišu, kojim se ukida presuda Osnovnog suda u Leskovcu 22Prr.641/17 od 21.03.2018. godine u stavu drugom, trećem i četvrtom izreke i u tom delu predmet vraća istom sudu na ponovno suđenje.

Prvostepeni sud u pogledu neimovinske štete, kao satisfakcije tužiocu, ne daje dovolјne i jasne razloge za dosuđenu visinu iste od 400 evra, s obzirom da se pozvao na činjenicu da je postupak stečaja, u kome je tužilac prijavio svoje potraživanje, trajao više godina i da je, pri tome, konstatovao da je to potraživanje za tužioca imalo posebni značaj, jer se radilo o isplati zarade. U konkretnom slučaju prvostepeni sud se u pobijanoj presudi nije rukovodio kriterijumima iz odredbe čl 4. Zakona o zaštiti prava na suđenje u razumnom roku, jer prilikom odlučivanja nije cenio to što je stečajnom postupku, po osnovu koga je tužiocu utvrđena povreda prava, prethodio parnični postupak pred Opštinskim sudom u Leskovcu, a zatim i postupak izvršenja, koji su trajali od 2004 do 2009. godine, kada je otvaren stečajni postupak nad preduzećem u kome je tužilac radio, Elektroindustrija „RUL“ AD, a što je, do okončanja stečajnog postupka decembra 2016 godine, ukupno 12 godina. Takođe, nije cenio ni činjenicu, a koja proističe iz rešenja predsednika Privrednog suda u Leskovcu, da na strani tužioca nije bilo doprinosa za odugovlačenje postupka. (Presuda Međunarodnog suda u Strazburu Stošić protiv Srbije, predstavka 64931/10, Savić protiv Srbije, Borović i dr. protiv Srbije).

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde
Član 6-1 | DIC | Buj protiv Hrvatske
Presuda je povezana sa rešenjem R4g 11/15 od 04.03.2015. Apelacionog suda u Novom Sadu, kojim se odbija zahtev podnosioca zahteva D. B. iz B. C. kojim je tražio da se utvrdi da mu je u predmetu Osnovnog suda u Loznici P.1040/14 i predmetu Višeg suda u Šapcu Gž 886/14 povređeno pravo na suđenje u razumnom roku kao i zahtev da se obaveže prvostepeni sud da u roku od 15 dana od dana prijema odluke zaklјuči glavnu raspravu i donese presudu kojom će odlučiti o postavlјenom zahtevu, te se odbija zahtev za isplatu troškova sastava zahteva za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde
Član 6-1 | DIC | Buj protiv Hrvatske
Presuda je povezana sa rešenjem R4g 18/2016 od 10.05.2016. godine, Apelacionog suda u Novom Sadu, kojim se odbija zahtev predlagača L.M., kojim je tražio da se utvrdi da je njemu povređeno pravo na suđenje u razumnom roku u ostavinskom postupku iza pok. L.S., u predmetu Osnovnog suda u Novom Sadu O.5460/14 i odredi rok u kome će se doneti odluka, te odredi novčana naknada predlagaču zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde
Član 6-1 | DIC | Burdov protiv Rusije (br.2)
Presuda je povezana sa presudom Rž g 9/2019 od 27.06.2019. Vrhovnog kasacionog suda, kojom se odbija kao neosnovana žalba predlagača, pa se potvrđuje rešenje Višeg suda u Novom Pazaru R4 I br.7/2019 od 20.05.2019. godine, u stavu trećem izreke i odbija zahtev predlagača za naknadu troškova postupka.

Rešenjem Višeg suda u Novom Pazaru R4 I br.7/2019 od 20.05.2019. godine, usvojen je zahtev podnosilaca i utvrđeno da je u izvršnom postupku koji se vodio pred Osnovnim sudom u Novom Pazaru I br.692/04 (novi broj I 1773/11) povređeno pravo podnosioca zahteva na suđenje u razumnom roku zajemčeno članom 32. stav 1. Ustava Republike Srbije. Stavom drugim izreke utvrđeno je pravo podnosilaca zahteva na primerenu naknadu u iznosu od 30.000,00 dinara koja će se isplatiti iz budžetskih sredstava Republike Srbije opredelјenih za rad sudova u roku od tri meseca od dana podnošenja zahteva stranke. Odbijen je zahtev podnosilaca za primerenu naknadu za veći iznos od dosuđenog u stavu dva izreke rešenja do traženog iznosa od 2.000 evra u dinarskoj protivvrednosti.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde
Član 6-1 | DIC | Čižková protiv Srbije
Presuda je citirana u rešenju R4r 8/2016 od 22.02.2016. godine Apelacionog suda u Novom Sadu, kojim se utvrđuje da je predlagaču P.D. iz P. povređeno pravo na suđenje u razumnom roku u postupku koji se vodi pred Osnovnim sudom u Rumi pod. posl. br. 6P1. 153/2013. i nalaže se Osnovnom sudu u Rumi da preduzme odgovarajuće mere da se parnični postupak po tužbi predlagača u predmetu 6P1. 153/2013 okonča u najkraćem roku.

U konkretnom slučaju po oceni ovog suda neažurno postupanje prvostepenog suda propuštanjem da zakaže pripremno ročište u zakonom propisanom roku iz čl. 301. st. 1. ZPP-a (održano nakon 1 godine i 7 meseci od odgovora na tužbu) i u dalјnjem propuštanje zakazivanja ročišta za glavnu javnu raspravu u roku od 30 dana od dana održavanja pripremnog ročišta (održano nakon 4 meseca), sa ročištima na kojima nije izveden nijedan dokaz niti je odlučeno o dokaznim predlozima stranaka protivno članu 315. ZPP-a, uz odlaganje dva ročišta, kao i nepoštovanje utvrđenog vremenskog okvira i odlučivanja koja će dokazna sredstva da izvede na glavnoj raspravi primenom člana 308. stav 3. ZPP-a, isklјučivi su razlog za dugotrajnost postupka po oceni ovog suda, pa i u situaciji kada postupak traje kraće od tri godine a nije doneta prvostepena presuda u konkretnom slučaju dve godine i šest meseci postoji povreda prava na suđenje u razumnom roku. Naime, u konkretnom slučaju u pitanju je spor iz radnog odnosa radi poništaja rešenja o otkazu ugovora o radu koji je po svojoj prirodi hitan i od egzistencijalnog značaja za tužioca, pa iako je u pitanju relativno složen postupak koji traži izvođenje odgovarajućih dokaza izloženo neažurno postupanje suda bez opravdanih razloga i doprinosa predlagača dugotrajnosti postupka protivno zakonom utvrđenim rokovima vodi povredi prava na koju osnovano ukazuje predlagač.

Prilikom zauzimanja ovakvog stava ovaj sud je cenio i praksu Evropskog suda za lјudska prava prema kojoj samo ona kašnjenja i odugovlačenja koja se mogu pripisati sudovima i drugim državnim organima mogu dovesti do zaklјučka o nepoštovanju prava na suđenje u razumnom roku (presuda Evropskog suda za lјudska prava Proszak protiv Polјske, od 16. decembra 1997. godine, stav 40.), ovaj Apelacioni sud je ocenio da se opisano postupanje prvostepenog suda u periodu od tužbe do podnošenja zahteva predlagača može smatrati neefikasnim i nedelotvornim, budući da je sud u toku celokupnog trajanja označenog dela postupka nije preduzimao radnje u cilјu raspravlјanja spornih činjenica i okončanja spora. Isti stav iskazan je i u Ustavnoj odluci br. Už-1971/2015 od 11.06.2015. godine.

Na potvrdu ovog stava ukazuje kako praksa suda u Strazburu (Čižiškova protiv Srbije od 19.01.2010. godine, Simić protiv Srbije od 24.11.2009. godine, Stanković protiv Srbije od 16.12.2008. godine), tako i praksa Ustavnog suda RS u većem broju svojih odluka (Už-779/2011 od 10.07.2013. godine, Už-2205/2013 od 18.06.2013. godine i Už-1838/2013 od 11.06.2015. godine).

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde
Član 6-1 | DIC | Cvetković protiv Srbije
Presuda je povezana sa rešenjem R4r 22/2016 od 28. 10. 2016. Apelacionog suda u Novom Sadu, kojim se odbija prigovor radi ubrzanja postupka i utvrđenja povrede prava na suđenje u razumnom roku u postupku koji je vođen pred Osnovnim sudom u Novom Sadu pod poslovnim brojem P1.3/14.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde
Član 6-1 | DIC | Cvetković protiv Srbije
Presuda je povezana sa rešenjem Rev 3041/2019 od 05.09.2019. godine, Vrhovnog kasacionog suda, kojim se odbacuje kao nedozvolјena revizija tužene izjavlјena protiv presude Višeg suda u Vranju Gž 1869/18 od 26.11.2018. godine.

Presudom Osnovnog suda u Vranju Prr1 143/17 od 19.01.2018. godine, stavom prvim izreke, obavezana je tužena da tužiocu AA plati na ime naknade imovinske štete izazvane povredom prava na suđenje u razumnom roku u predmetu Opštinskog, sada Osnovnog suda u Vranju I 629/17 (raniji I 994/09 i I 1266/03) i to na ime glavnog duga zbog neisplaćene naknade zarade za vreme bolovanja i po osnovu razlike zarade iznose za period navedene u tom stavu izreke, zbog neisplaćenog regresa za 2001. godinu i 2002. godinu u traženim iznosima, sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom i na ime troškova parničnog postupka i izvršnog postupka. Stavom drugim izreke je obavezana tužena da tužiocu BB plati na ime naknade imovinske štete izazvane povredom prava na suđenje u razumnom roku u istom predmetu i to na ime glavnog duga zbog neisplaćene razlike zarade pojedinačne iznose navedene u tom stavu izreke, zbog neisplaćenog regresa za 2001. i 2002. godinu u traženom iznosu i na ime troškova parničnog i izvršnog postupka, a stavom trećim izreke je obavezana tužena da tužiocima naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 25.500,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od dana izvršnosti odluke do isplate.
Viši sud u Vranju je, presudom Gž 1869/18 od 26.11.2018. godine, stavom prvim izreke odbio kao neosnovanu žalbu tužene i potvrdio prvostepenu presudu, a stavom drugim izreke je odbio kao neosnovan zahtev tužene za naknadu troškova drugostepenog postupka.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde
Član 6-1 | DIC | Dejan Živojinović protiv Srbije
Odluka je povezana sa rešenjem R4-r 20/16 od 20.07.2016. godine Apelacionog suda u Novm Sadu, kojom se odbija zahtev predlagača od 09.03.2015. godine za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku kao neosnovan

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde

Član 6-1 | DIC | Dejan Živojinović protiv Srbije
Odluka je povezana sa rešenjem R4r 24/2016 od 06. 02. 2017. godine Apelacionog suda u Novm Sadu, kojom se prigovor predlagača V.Ž. od 20.12.2016. godine radi utvrđenja povrede prava na suđenje u razumnom roku i ubrzanja postupka u predmetu Apelacionog suda u Novom Sadu posl. br. Gž1. 3664/16 odbija se kao neosnovan.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde
Član 6-1 | DIC | Dobrić protiv Srbije
Presuda je povezana sa rešenjem Rev 1242/2011 od 01.12.2011. Vrhovnog kasacionog suda, kojim se odbacuje kao nedozvolјena revizija tužilaca, izjavlјena protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž broj 1687/10 od 07.07.2010. godine.

Presudom Drugog opštinskog suda u Beogradu P br.6028/2006 od 14.05.2008. godine, odbijen je tužbeni zahtev tužilaca kojim su tražili da se obaveže tužena da im isplati na ime naknade nematerijalne štete zbog pretrplјenih duševnih bolova zbog pogibije bliskog srodnika i to: tužilјi AA, supruzi pok GG, iznos od 350.000,00 dinara, tužilјi VV, ćerki pok. GG, iznos od 400.000,00 dinara, i tužiocu BB, sinu pok. GG iznos od 400.000,00 dinara, odnosno ukupno 1.150.000,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom počev od dana presuđenja pa do isplate kao i da naknade troškove parničnog postupka kao neosnovan.

Presudom Apelacionog suda u Beogradu Gž 1687/10 od 07.07.2010. godine, odbijena je žalba tužilaca kao neosnovana i potvrđena presuda Drugog opštinskog suda u Beogradu.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde
Član 6-1 | DIC | Gallardo Sanchez protiv Italije
Presuda je povezana sa rešenjem R4r 10/2017 od 04. 09. 2017. Apelacionog suda u Kragujevcu, kojim se usvaja prigovor podnosioca AA u delu kojim je tražio da se utvrdi da mu je povređeno pravo na suđenje u razumnom roku i utvrđuje se da je podnosiocu povređeno pravo na suđenje u razumnom roku u predmetu Osnovnog suda u Čačku P1-318/15 (predmet Gž1-3539/16 u Apelacionom sudu u Kragujevcu).

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde
Član 6-1 | DIC | Grujović protiv Srbije
Presuda je povezana sa rešenjem Ržk br. 5/18 od 13.04.2018. godine Apelacionog suda u Novom Sadu, kojim se odbija žalba punomoćnika predlagača AA, izjavlјena protiv rešenja Višeg suda u Novom Sadu br. R4k 6/17 te se navedeno rešenje Višeg suda u Novom Sadu potvrđuje.

Rešenjem Višeg suda u Novom Sadu br. R4K 6/17 od 19.02.2018.god., odbijen je prigovor AA podnet 19.12.2017.god. na dužinu trajanja predkrivičnog postupka br.Kt-464/2016 VJT u Novom Sadu koji se vodi po krivičnoj prijavi od 20.12.2016.god. sa dopunama 4.01.2017.god. i 27.01.2017.god. Protiv navedenog rešenja žalbu je izjavila predlagač AA, s predlogom da Apelacioni sud u Novom Sadu, predsednik suda, žalbu usvoji i preinači prvostepeno rešenje iz razloga nepotpuno i netačno utvrđenog činjeničnog stanja, jer samo na osnovu pozitivnog rešenja po žalbi i mera koje će, u tom slučaju, doneti neposredno viši javni tužilac, po oceni predlagača u žalbi, postoji šansa da sud u zakonskom roku primenom krivičnog zakona potvrdi ili opovrgne njene tvrdnje.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde.
Član 6-1 | DIC | Hornsby protiv Grčke
Presuda je povezana sa rešenjem Rev 3049/2019 od 02.10.2019. godine, Vrhovnog kasacionog suda, kojim se odbacuje kao nedozvolјena revizija tužene izjavlјena protiv presude Višeg suda u Vranju Gž 2372/18 od 14.03.2019. godine.

Pravnosnažnom presudom Višeg suda u Vranju Gž 2372/18 od 14.03.2019. godine, odbijena je kao neosnovana žalba tužene i potvrđena presuda Osnovnog suda u Vranju Prr1 8/18 od 03.04.2018. godine, kojom je tužena obavezana da tužiocu na ime novčanog obeštećenja za imovinsku štetu izazvanu povredom prava na suđenje u razumnom roku u predmetu Opštinskog, sada Osnovnog suda u Vranju I 383/05, na ime razlike zarade, regresa, troškova parničnog postupka i troškova izvršnog postupka plati iznose bliže navedene u izreci prvostepene presude, sa pripadajućom kamatom, i troškove postupka od 13.500,00 dinara, sa kamatom od izvršnosti do isplate.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde
Član 6-1 | DIC | Hornsby protiv Grčke
Presuda je povezana sa rešenjem Rev 3036/2019 od 18.09.2019. godine, Vrhovnog kasacionog suda, kojim se odbacuje kao nedozvolјena revizija tužene izjavlјena protiv presude Višeg suda u Vranju Gž 2698/18 od 15.04.2019. godine.

Pravnosnažnom presudom Višeg suda u Vranju Gž 2698/18 od 15.04.2019. godine, stavom prvim izreke, odbijena je kao neosnovana žalba tužene i potvrđena presuda Osnovnog suda u Vranju Prr1 122/18 od 22.03.2018. godine. Tom presudom obavezana je tužena da tužilјi na ime naknade imovinske štete izazvane povredom prava na suđenje u razumnom roku u predmetu Osnovnog suda u Vranju I 506/05, na ime razlike zarade i naknade zarade, regresa, troškova parničnog i izvršnog postupka isplati iznose bliže označene u tom stavu izreke, sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, kao i na ime naknade troškova postupka iznos od 13.500,00 dinara, sa zakonskom kamatom od izvršnosti do isplate.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde
Član 6-1 | DIC | Hornsby protiv Grčke
Presuda je povezana sa rešenjem Rev 3011/2019 od 05.09.2019. godine, Vrhovnog kasacionog suda, kojim se odbacuje kao nedozvolјena revizija tužene izjavlјena protiv presude Višeg suda u Vranju Gž 4222/18 od 20.05.2019. godine.

Presudom Osnovnog suda u Vranju Prr1.br. 154/18 od 03.07.2018. godine, stavom prvim izreke, obavezana je tužena da tužilјi isplati na ime naknade imovinske štete izazvane povredom prava na suđenje u razumnom roku u predmetu Osnovnog (ranije Opštinskog) suda u Vranju I.br.1816/09, sada I.br.644/17 i to na ime nenaplaćene zarade i naknade zarade i drugih potraživanja po Sporazumu o regulisanju međusobnih prava i obaveza, sa zakonskom zateznom kamatom počev od 01.07.2008. godine do isplate, na ime troškova parničnog postupka, i na ime troškova izvršnog postupka po rešenju Opštinskog suda u Vranju I.br.1816/09 od 12.11.2009. godine. Stavom drugim izreke, odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtev tužilјe u delu kojim je tražila da se obaveže tužena da joj na ime troškova izvršnog postupka isplati iznos od još 4.182,00 dinara sa traženom zakonskom zateznom kamatom, kao i iznos od 6.000,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom počev od 24.05.2017. godine do isplate, a po zaklјučku I.br.644/17 od 24.05.2017. godine i isplatu zakonske zatezne kamate na dosuđeni iznos od 3.600,00 dinara počev od 12.11.2009. godine do isplate. Stavom trećim izreke, obavezana je tužena da tužilјi nadoknadi troškove parničnog postupka.

Presudom Višeg suda u Vranju Gž 4222/18 od 20.05.2019. godine, stavom prvim izreke, odbijena je kao neosnovana žalba tužene i potvrđena presuda Osnovnog suda u Vranju Prr1.br. 154/18 od 03.07.2018. godine u stavu prvom i trećem izreke. Stavom drugim izreke, odbijeni su zahtevi stranaka za naknadu troškova drugostepenog postupka.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde
Član 6-1 | DIC | Hornsby protiv Grčke
Presuda je povezana sa rešenjem Rev 3107/2019 od 12.09.2019. godine, Vrhovnog kasacionog suda, kojim se odbacuje kao nedozvolјena revizija tužene izjavlјena protiv presude Višeg suda u Vranju Gž 4266/18 od 20.05.2019. godine.

Presudom Osnovnog suda u Vranju Prr1 217/18 od 24.04.2018. godine, stavom prvim izreke, obavezana je tužena Republika Srbija - Visoki savet sudstva - Osnovni sud u Vranju da tužilјi AA iz ... plati na ime naknade imovinske štete izazvane povredom prava na suđenje u razumnom roku u predmetu Opštinskog suda, sada Osnovnog suda u Vranju I 714/17 novčane iznose na ime razlike zarade i naknade zarade, kao i troškove vođenog parničnog i izvršnog postupka, bliže navedene u ovom stavu izreke sa zakonskom zateznom kamatom počev od označenih datuma pa do isplate. Stavom drugim izreke, obavezana je tužena da isplati tužilјi na ime naknade troškova parničnog postupka iznos od 13.500,00 dinara, sa zakonskom zateznom kamatom od izvršnosti presude do isplate.

Presudom Višeg suda u Vranju Gž 4266/18 od 20.05.2019. godine, stavom prvim izreke, odbijena je kao neosnovana žalba tužene i potvrđena presuda Osnovnog suda u Vranju Prr1 217/18 od 24.04.2018. godine. Stavom drugim izreke, odbijeni su kao neosnovani zahtevi parničnih stranaka za naknadu troškova drugostepenog postupka.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde
Član 6-1 | DIC | Hornsby protiv Grčke
Presuda je povezana sa rešenjem Rev 3115/2019 od 18.09.2019. godine, Vrhovnog kasacionog suda, kojim se odbacuje kao nedozvolјena revizija tužene izjavlјena protiv presude Višeg suda u Vranju Gž 3604/18 od 15.04.2019. godine.

Presudom Osnovnog suda u Vranju Prr1 153/18 od 21.05.2018. godine, u stavu prvom izreke obavezana je tužena da tužilјi plati na ime novčanog obeštećenja za imovinsku štetu koja joj je izazvana povredom prava na suđenje u razumnom roku u predmetu Opštinskog (sada Osnovnog) suda u Vranju I br. 47/09 po osnovu razlike zarade i naknade zarade za traženi period i na ime regresa za traženi period, iznose i sa zateznom kamatom po datumima dospeća bliže navedenim u izreci i na ime troškova izvršnog postupka po rešenju Opštinskog suda u Vranju I br. 47/09 od 14.01.2009. godine. Stavom drugim izreke odbijen je deo tužbenog zahteva tužilјe za traženu naknadu imovinske štete u vidu troškova izvršnog postupka za veći iznos od dosuđenog iznosa pa do traženog iznosa sa pripadajućom kamatom. Stavom trećim izreke obavezana je tužena da tužilјi na ime troškova parničnog postupka plati iznos od 13.500,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od dana izvršnosti presude pa do isplate.

Viši sud u Vranju je presudom Gž 3604/18 od 15.04.2019. godine odbio kao neosnovanu žalbu tužene i potvrdio presudu Osnovnog suda u Vranju Prr1 153/18 od 21.05.2018. godine u stavu prvom i trećem izreke. Odbijeni su zahtevi tužilјe i tužene za naknadu troškova drugostepenog postupka.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde
Član 6-1 | DIC | Hornsby protiv Grčke
Presuda je povezana sa rešenjem Rev 3082/2019 od 02.10.2019.. godine, Vrhovnog kasacionog suda, kojim se odbacuje kao nedozvolјena revizija tužene izjavlјena protiv presude Višeg suda u Vranju 4949/18 od 07.05.2019. godine.

Presudom Osnovnog suda u Vranju Prr.1. 89/17 od 07.09.2018. godine, obavezana je tužena da tužilјi plati na ime novčanog obeštećenja za imovinsku štetu izazvanu povredom prava na suđenje u razumnom roku u predmetu Opštinskog a sada Osnovnog suda u Vranju I 1039/09; i troškova parničnog postupka, sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom kao u izreci prvostepene presude i troškove izvršnog postupka, dok je stavom drugim izreke, odbijen zahtev za isplatu kamate na dosuđene troškove izvršnog postupka. Stavom trećim izreke, obavezana je tužena da tužilјi na ime troškova parničnog postupka isplati iznos od 25.500,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od izvršnosti do isplate.

Presudom Višeg suda u Vranju Gž 4949/18 od 07.05.2019. godine, stavom prvim izreke, odbijena je kao neosnovana žalba tužene i potvrđena prvostepena presuda u stavu prvom i trećem izreke. Stavom drugim izreke preinačena je prvostepena presuda u pogledu odluke o kamati na glavno potraživanje pa je tužena obavezana da na iznos glavnog potraživanja od 607,28 evra plati kamatu po stopi koju određuje Evropska centralna banka, počev od 01.01.2007. godine, u dinarskoj protivvrednosti na dan isplate prema srednjem kursu Narodne banke Srbije, odbijen je zahtev tužene za naknadu troškova drugostepenog postupka.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde
Član 6-1 | DIC | Hornsby protiv Grčke
Presuda Hornsby veoma je značajna i često citirana iz razloga što u njoj Sud navodi da je neprihvatljivo da pravni sistem država ugovornica dozvoljava da konačne, izvršne sudske odluke ostanu neizvršene na štetu jedne od strana. Pravo je i pravilno da vlasti imaju razuman rok da izaberu najpodesnija sredstva za izvršenje presuda o kojima se radi. U suprotnom, krši se član 6 stav 1 Konvencije.
Član 6-1 | DIC | Horvat protiv Hrvatske
Presuda je povezana sa rešenjem R4g 44/2015 od 25. 05. 2015. Apelacionog suda u Novom Sadu, kojim se utvrđuje da je predlagaču T. Z. povređeno pravo na suđenje u razumnom roku pred Osnovnim sudom u Subotici, poslovni broj P. 324/14 i nalaže Višem sudu Subotici da postupak u predmetu Gž. 503/14 okonča u što kraćem roku.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde
Član 6-1 | DIC | Horvat protiv Hrvatske
Presuda je povezana sa rešenjem R4g 81/15 od 23.07.2015. Apelacionog suda u Novom Sadu, kojim se utvrđuje povreda prava na suđenje u razumnom roku u postupku Osnovnog suda u Novom Sadu, posl.br. P. 5429/2010.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde
Član 6-1 | DIC | Horvat protiv Hrvatske
Presuda je povezana sa rešenjem R4g 4/16 od 23.02.2016. Apelacionog suda u Novom Sadu, kojim se prigovori predlagača V.G. i N.G odbijaju u delu kojim je traženo utvrđenje da je ovim predlagačima povređeno pravo na suđenje u razumnom roku, u parničnom postupku 2P.90/12 Osnovnog suda u Senti, sada u žalbenom postupku pred Apelacionim sudom u Novom Sadu (gde predmet ima oznaku Gž.3196/15), a odbacuju u delu da se predlačima odredi naknada za povredu prava na suđenje u razumnom roku.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde
Član 6-1 | DIC | Horvat protiv Hrvatske
Presuda je povezana sa rešenjem R4g 7/16 od 09.03.2016. Apelacionog suda u Novom Sadu, kojim se delimično usvaja prigovor predlagača Č.L. iz S.K. i utvrđuje da je predlagaču povređeno pravo na suđenje u razumnom roku u predmetu Apelacionog suda u Novom Sadu poslovni broj Gž.3166/15 i odbija zahtev predlagača kojim se traži nalaganje i preduzimanje procesnih radnji radi ubrzanja postupka kao neosnovan.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde
Član 6-1 | DIC | Horvat protiv Hrvatske
Presuda je povezana sa rešenjem R4g 10/16 od 10.03.2016. Apelacionog suda u Novom Sadu, kojim se usvaja prigovor predlagača M.S.od 22.02.2016. godine i utvrđuje da je istom povređeno pravo na suđenje u razumnom roku u predmetima Osnovnog suda u Novom Sadu P.56640/2010 i Apelacionog suda u Novom Sadu Gž.91/16.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde
Član 6-1 | DIC | Horvat protiv Hrvatske
Presuda je povezana sa rešenjem R4g 14/16 od 04.05.2016. Apelacionog suda u Novom Sadu, kojim se odbija prigovor predlagača Z.J., mlt. M.J., mlt. A.J. i D.B. iz N.S. podnet radi ubrzanja postupka koji se odnosi na predmet Apelacionog suda u Novom Sadu Gž. 1471/15.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde
Član 6-1 | DIC | Horvat protiv Hrvatske
Presuda je povezana sa rešenjem Rž g 14/2018 od 24. 08. 2018. Apelacionog suda u Novom Sadu, kojim se u postupku radi zaštite prava na suđenje u razumnom roku, odlučujući o žalbi predlagača na rešenje Višeg suda u Novom Sadu R4p.32/2018 od 02.07.2018. godine, žalba predlagača usvaja a rešenje Višeg suda u Novom Sadu preinačava tako što se utvrđuje da je predlagaču AA povređeno pravo na suđenje u razumnom roku u predmetu Višeg suda u Novom Sadu broj Gž.538/2017.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde
Član 6-1 | DIC | Horvat protiv Hrvatske
Presuda je povezana sa rešenjem R4g 244/2014 od 04.12.2014. Apelacionog suda u Novom Sadu, kojim se u postupku radi zaštite prava na suđenje u razumnom roku, utvrđuje se da je osnovan zahtev podnosioca M. M. iz B. B., nalaže se Osnovnom sudu u Rumi da u roku od 6 meseci, a najkasnije do 1.5.2015. godine, okonča postupak u predmetu P-2046/12. i određuje naknada podnosiocu M.M. znog povrede prava na suđenje u razumnom roku.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde
Član 6-1 | DIC | Iatridis protiv Grčke
Presuda je povezana sa rešenjem R4g 10/2014 od 15.09.2014. Apelacionog suda u Novom Sadu, kojim se utvrđuje se da je predlagaču K. M. povređeno pravo na suđenje u razumnom roku u postupku pred Osnovnim sudom u Sremskoj Mitrovici, Sudska jedinica u Staroj Pazovi, u predmetu koji je nosio oznaku P.2257/12, a sada se vodi pred Osnovnim sudom u Staroj Pazovi broj predmeta P.2147/13.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde
Član 6-1 | DIC | Jeličić protiv Bosne i Hercegovine
Presuda je povezana sa rešenjem R4g 16/16 od 07.04.2016. Apelacionog suda u Novom Sadu, kojim se odbacuje prigovor predlagača N.M. iz N.S. za utvrđivanje povrede prava na suđenje u razumnom roku.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde
Član 6-1 | DIC | Jovanović protiv Srbije
Presuda je povezana sa rešenjem Ržk br. 6/18 od 26.06.2018. godine Apelacionog suda u Novom Sadu, kojim se odbija žalba punomoćnika predlagača maloletnog AA, izjavlјena protiv rešenja Višeg suda u Novom Sadu br. R4k 2/18 te se navedeno rešenje Višeg suda u Novom Sadu potvrđuje.

Sud nalazi da je pravilno postupio prvostepeni sud kada je našao da treba odbiti kao neosnovan prigovor radi ubrzanja postupka podnet od strane punomoćnika predlagača maloletnog AA. S tim u vezi, u prvostepenom rešenju su navedeni jasni, valјani i dovolјni razlozi, iz kojih proističe da nije došlo do povrede prava na suđenje u razumnom roku u odnosu na navedenog predlagača

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde.
Član 6-1 | DIC | Kalashnikov protiv Rusije
Presuda je povezana sa rešenjem R4k 22/14 od 02.02.2015. Apelacionog suda u Novom Sadu, kojim se utvrđuje predlagaču S.D. povređeno pravo na suđenje u razumnom roku u postupku pred Osnovnim sudom u Sibotici u predmetu K 5242/10.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde
Član 6-1 | DIC | Kozlica protiv Hrvatske
Presuda je povezana sa rešenjem Ržr 6/16 od 07.11.2016. Apelacionog suda u Novom Sadu, kojim se žalba predlagača D.V. iz N.S. u postupku radi zaštite prava na suđenje u razumnom roku pred Višim sudom u Novom Sadu poslovni broj P1.172/14 odbija i rešenje Višeg suda u Novom sadu potvrđuje.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde
Član 6-1 | DIC | Krndija i drugi protiv Srbije
Presuda je povezana sa rešenjem R4r 4/2018 od 26. 03. 2018. Apelacionog suda u Kragujevcu, kojim se odbija prigovor podnosioca AA kojim je tražila utvrđivanje povrede prava na suđenje u razumnom roku u predmetu Osnovnog suda u Užicu P1-333/17 u radnom sporu.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde

Član 6-1 | DIC | Kurdov i Ivanov protiv Bugarske
Presuda je povezana sa rešenjem R4k 4/2016 od 29. 06. 2016. Apelacionog suda u Novom Sadu, kojim se odbija kao neosnovan zahtev predlagača D.B. iz I. za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku u postupku pred Višim sudom u Šapcu u predmetu posl.br. K-10/13 i kojim se takođe odbija zahtev predlagača da se Osnovnom sudu u Sremskoj Mitrovici odredi rok u kome će se okončati postupak u predmetu K 128/14.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde
Član 6-1 | DIC | Mamič protiv Slovenije br.2
Presuda je povezana sa rešenjem R4k 1/2018 od 27. 03. 2018. Apelacionog suda u Novom Sadu, kojim se odbija prigovor predlagača adv. Slavka Berćana iz Novog Sada od 14.03.2018. godine, podnet za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku u predmetu Apelacionog suda u Novom Sadu posl.br. Kž1 791/17 radi ubrzanja postupka, kao neosnovan.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde

Član 6-1 | DIC | Mamič protiv Slovenije br.2
Presuda je povezana sa rešenjem Ržk br. 5/17 od 05.05.2017. godine Apelacionog suda u Novom Sadu, kojim se odbija žalba podnosioca prigovora AA, podneta radi ubrzanja postupka u predmetu Osnovnog suda u Loznici broj K 1/16.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde

Član 6-1 | DIC | Mamič protiv Slovenije br.2
Presuda je povezana sa rešenjem Ržk br. 6/17 od 27.10.2017. godine Apelacionog suda u Novom Sadu, kojim se odbija žalba punomoćnika predlagača AA, izjavlјena protiv rešenja Višeg suda u Novom Sadu br. R4k 3/17 te se navedeno rešenje Višeg suda u Novom Sadu potvrđuje.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde

Član 6-1 | DIC | Mamič protiv Slovenije br.2
Presuda je povezana sa rešenjem Ržk br. 7/17 od 03.11.2017. godine Apelacionog suda u Novom Sadu, kojim se odbija žalba punomoćnika predlagača AA, izjavlјena protiv rešenja Višeg suda u Novom Sadu br. R4k 40/17 te se navedeno rešenje Višeg suda u Novom Sadu potvrđuje.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde.
Član 6-1 | DIC | Marinković protiv Srbije
Presuda je povezana sa rešenjem R4g 3/16 od 08.02.2016. Apelacionog suda u Novom Sadu, kojim se utvrđuje da je podnosiocu zahteva povređeno pravo na suđenje u razumnom roku u postupku pred Osnovnim sudom u Novom Sadu, broj P. 3233/08.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde
Član 6-1 | DIC | Marinković protiv Srbije
Presuda je povezana sa presudom Gžrr. 111/19 od 24.10.2019. Apelacionog suda u Novom Sadu, po tužbi A.A. radi naknade štete zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku izjavlјenoj protiv presude Osnovnog suda u Zrenjaninu 23 P. 1290/2017 od 23.05.2019. godine, kojom se želba delimično usvaja, i delimično odbija u odnosu na predmetnu ožalbenu presudu Osnovnog suda u Zrenjaninu.

Presuda je dostupna u javnoj bazi sudske prakse ovde

Član 6-1 | DIC | Marinković protiv Srbije
Presuda je povezana sa rešenjem Rev 3013/2019 od 25.10.2019. godine, Vrhovnog kasacionog suda, kojim se odbacuje kao nedozvolјena revizija tužene izjavlјena protiv presude Višeg suda u Vranju Gž 2889/18 od 22.03.2019. godine.

Presudom Osnovnog suda u Vranju Prr1 267/18 od 16.04.2018. godine, stavom prvim izreke obavezana je tužena Republika Srbija, Osnovni sud u Vranju, da isplati tužilјi na ime naknade imovinske štete izazvane povredom prava na suđenje u razumnom roku u predmetu Opštinskog suda, sada Osnovnog suda u Vranju I 1882/10 novčane iznose navedene u ovom stavu izreke, sa zakonskom zateznom kamatom na svaki novčani iznos počev od označenih datuma pa do isplate. Stavom drugim izreke odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtev kojim je tužilјa tražila da se obaveže tužena da joj na dosuđeni iznos troškova izvršnog postupka plati zakonsku zateznu kamatu počev od 12.04.2010. godine do isplate. Stavom trećim izreke, obavezana je tužena da isplati tužilјi na ime naknade troškova parničnog postupka sa zakonskom zateznom kamatom od izvršnosti presude do isplate.
Presudom Višeg suda u Vranju Gž 2889/18 od 22.03.2019. godine, stavom prvim izreke odbijena je kao neosnovana žalba tužene i potvrđena presuda Osnovnog suda u Vranju Prr1 267/18 od 16.04.2018. godine u stavovima prvom i trećem izreke. Stavom drugim izreke odbijeni su zahtevi stranaka za naknadu troškova drugostepenog postupka.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde

Član 6-1 | DIC | Marinković protiv Srbije
Presuda je povezana sa rešenjem Rev 3042/2019 od 25.10.2019. godine, Vrhovnog kasacionog suda, kojim se odbacuje kao nedozvolјena revizija revizija tužene izjavlјena protiv presude Višeg suda u Vranju Gž 3007/18 od 28.02.2019. godine.

Presudom Osnovnog suda u Vranju Prr1.br. 211/18 od 18.04.2018. godine, stavom prvim izreke, obavezana je tužena da tužilјi isplati na ime naknade imovinske štete izazvane povredom prava na suđenje u razumnom roku u predmetu Osnovnog suda u Vranju I.br.3249/10, i to novčane iznose navedene pod tačkama 1, 2. i 3. u ovom stavu izreke, sa zakonskom zateznom kamatom na svaki novčani iznos dosuđen tačkama 1. i 2. počev od označenih datuma pa do isplate, sve u roku od 8 dana od dana prijema otpravka presude.
Presudom Višeg suda u Vranju Gž 3007/18 od 28.02.2019. godine, stavom prvim izreke, delimično je odbijena kao neosnovana žalba tužene i potvrđena presuda Osnovnog suda u Vranju Prr1.br. 211/18 od 18.04.2018. godine u stavu prvom izreke u pogledu iznosa, kao i u pogledu troškova parničnog postupka u iznosu dinara sa zakonskom zateznom kamatom i troškovima postupka. Stavom trećim izreke, odbijen je zahtev tužene za naknadu troškova drugostepenog postupka.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde

Član 6-1 | DIC | Marinković protiv Srbije
Presuda je povezana sa rešenjem R4r 1/2017 od 06.03 2017. godine Apelacionog suda u Novom Sadu, kojim se predlagačima određuje naknada zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde
Član 6-1 | DIC | Micallef protiv Malte
Presuda je povezana sa rešenjem R4g 26/2016 od 15.09.2016. godine, Apelacionog suda u Novom Sadu, u pravnoj stvari po zahtevu za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku koji je dana 27.1.2015. godine podneo B.M. iz R, kojim se utvrđuje prekid postupka sa danom 27.9.2015. godine, zbog smrti predlagača.

Dana 27.1.2015. godine predlagač B.M. je podneo Višem sudu u Sremskoj Mitrovici zahtev za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku u parničnom predmetu koji je u toku pred Osnovnim sudom u Rumi u predmetu posl. br. P.2024/10. Viši sud u Sremskoj Mitrovici se rešenjem posl. br. R4P.2/15 od 26.5.2016. godine oglasio stvarno nenadležnim za postupanje u ovoj pravnoj stvari i spise dostavio Apelacionom sudu na nadležnost i odlučivanje. Spis je u Apelacionom sudu zaveden pod posl. brojem R4g. 26/16.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde
Član 6-1 | DIC | Miheliudakis protiv Grčke
Presuda je povezana sa rešenjem R4k 18/14 od 22.12.2014. Apelacionog suda u Novom Sadu, kojim se odbija zahtev predlagača T.S. zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku i zahtev za naknadu za povredu ovog prava u odnosu na krivični postupak koji se vodio pred Osnovnim sudom u Novom Sadu pod br. K 1357/2012.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde
Član 6-1 | DIC | Milovanović protiv Srbije
Presuda je povezana sa rešenjem Rž g 4/2016 od 27. 07. 2016. Apelacionog suda u Novom Sadu, kojim se odbija žalba predlagača i rešenje Višeg suda u Novom Sadu R4p. 9/2016 od 01.06.2016. godine potvrđuje. Predlagač je 28.04.2016. godine podneo Višem sudu u Novom Sadu prigovor radi ubrzanja postupka u predmetu Višeg suda u Novom Sadu P. 247/2012, navodeći da postupak dugo traje i da je protekao razumni vremenski rok za okončanje postupka.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde

Član 6-1 | DIC | Milovanović protiv Srbije
Presuda je povezana sa rešenjem Rž k 1/2019 od 11. 04. 2019. Apelacionog suda u Novom Sadu, kojim se kao neosnovana odbija žalba punomoćnika predlagača, maloletnih AA i BB, izjavlјena protiv rešenja Višeg suda u Novom Sadu br. R4K 1/19 od 01.03.2019. godine, te se navedeno rešenje potvrđuje.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde

Član 6-1 | DIC | Momčilović i drugi protiv Srbije
Presuda je povezana sa rešenjem R4g 25/2016 od 06.07.2016 godine, Apelacionog suda u Novom Sadu, kojim se odbija zahtev podnosioca zahteva G.V. iz S.K. za utvrđenje da mu je povređeno pravo na suđenje u razumnom roku u predmetu Višeg suda u Novom Sadu Gž. 335/2015 kao i zahtev za dosudu naknade za povredu prava (materijalnu štetu) od 3.000 evra u dinarskoj protivvrednosti po srednjem kursu NBS na dan isplate, na teret Fonda budžetskih sredstava R.S.

G.V. je kao izvršni poverilac, podneo tada nadležnom Opštinskom sudu u Novom Sadu predlog za izvršenje na osnovu verodostojne isprave dana 1.12.2009. godine, a rešenje o dozvoli izvršenja je doneto 11.5.2010. godine. Izvršni dužnik DOO „P.D.t.“ iz N.S. je uložio prigovor protiv rešenja o izvršenju 17.5.2010. godine, pa je isto ukinuto i spis dostavlјen parničnom sudu na odlučivanje. Prvo ročište je u parničnom predmetu Osnovnog suda u Novom Sadu P-56071/10 zakazano za 11.3.2010. godine koje je održano, a sledeće zakazano za 8.6.2011., dakle posle 15 meseci, bez ikakvog razloga za toliko dug rok (postupala je sudija Radmila Nanić). Ročište 8.6.2011. godine nije održano zbog bolesti sudije, a sledeće je zakazano za 14.10.2011. godine koje je održano. Ročište je zakazano za 23.1.2012. godine, na kom su saslušani svedoci. Sledeće ročište je održano 30.4.2012. godine. Rešenjem je određeno veštačenje 23.1.2012. godine, koje je izvršeno 9.3.2012. godine. Održano je sledeće ročište 30.3.2012. godine i na istom nisu izvođeni dokazi, a novo je zakazano za 22.6.2012., a zatim za 28.1.2013. na koje nije pristupio punomoćnik tužioca, pa je sud utvrdio povlačenje tužbe. Spis je po naredbi predsednika suda dodelјen u rad drugom sudiji, Dubravki Knežević. Na ročištu održanom 16.5.2013. godine glavna rasprava je zaklјučena i doneta presuda, koja je ispravlјena rešenjem od 25.6.2013. godine. Po žalbi tuženih, od 3.7.2013., spis je dostavlјen na odlučivanje Apelacionom sudu u Novom Sadu, koji je rešenjem od 17.10.2013., presudu ukinuo i predmet vratio na ponovno suđenje. Osnovni sud je doneo rešenje kojim je odbio predlog tuženih za obustavu postupka, od 15.11.2013., na koje su tuženi izjavili žalbe, 29.11.2013. i 10.12.2013. godine. Spis je na odlučivanje o žalbama dostavlјem Višem sudu u Novom Sadu 4.2.2014. godine. Odlučeno je rešenjem suda od 30.9.2014. godine (ukidanje rešenja) koje je dostavlјeno tužiocu 31.10.2014. godine. Dana 24.10.2014. Osnovni sud u Novom Sadu doneo je rešenje kojim je ukinuo rešenje o izvršenju Iv. 8935/10 od 11.5.2010. godine i utvrdio povlačenje tužbe. Ovo rešenje je primio punomoćnik tužioca dana 26.1.2015. i izjavio žalbu protiv rešenja 6.2.2015. godine. Spis je po žalbi dostavlјen Višem sudu u Novom Sadu 2.3.2015. godine. Viši sud je po ovoj žalbi odlučivao 23.3.2016. godine i spis dostavio Osnovnom sudu u Novom Sadu 31.3.2016. godine.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde
Član 6-1 | DIC | Oršuš i drugi protiv Hrvatske
Presuda je povezana sa rešenjem R4g 267/14 od 11.05.2015. Apelacionog suda u Novom Sadu, kojim se utvrđuje da je predlagaču R.Š. iz N.S. povređeno pravo na suđenje u razumnom roku pred Osnovnim sudom u Novom Sadu, u predmetu 9644/11.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde
Član 6-1 | DIC | Oršuš i drugi protiv Hrvatske
Presuda je povezana sa rešenjem R4g 83/15 od 28.08.2015. Apelacionog suda u Novom Sadu, kojim se odbija zahtev I. D. i I. J. kojim je traženo da sud utvrdi da je podnosiocima zahteva povređeno pravo na suđenje u razumnom roku u postupku koji se vodi pred Osnovnim sudom u Loznici, broj P.1142/14.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde
Član 6-1 | DIC | Oršuš i drugi protiv Hrvatske
Presuda je povezana sa rešenjem R4g 9/16 od 26.02.2016. Apelacionog suda u Novom Sadu, kojim se prigovor usvaja pa se utvrđuje da je predlagaču DOO "P" iz S.M. u predmetu koji se nalazi na žalbenom odlučivanju u Apelacionom sudu u Novom Sadu pod posl. brojem Gž. 2401/15 povređeno pravo na suđenje u razumnom roku.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde
Član 6-1 | DIC | Oršuš i drugi protiv Hrvatske
Presuda je povezana sa rešenjem Ržr 1/16 od 27.04.2016. Apelacionog suda u Novom Sadu, kojim se žalba predlagača D.V. iz N.S. od 08.04.2016. godine izjavlјena protiv rešenja Višeg suda u Novom Sadu posl. br. R4p-6/2016 od 17.03.2016. godine odbacuje kao nedozvolјena.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde
Član 6-1 | DIC | Oršuš i drugi protiv Hrvatske
Presuda je povezana sa rešenjem Ržr 3/16 od 19.10.2016. Apelacionog suda u Novom Sadu, kojim se žalba predlagača D.M. v. K.G.M. iz K. usvaja i rešenje Višeg suda u Novom Sadu posl. br. R4r. 2/16 od 31.08.2016. godine preinačava tako što utvrđuje da je predlagaču povređeno pravo na suđenje u razumnom roku, u postupku pred Višim sudom u Novom Sadu posl. br. P1.56/2014 te nalaže Višem sudu Novi Sad da ubrza postupak i okonča ga u najkraćem roku.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde
Član 6-1 | DIC | Oršuš i drugi protiv Hrvatske
Presuda je povezana sa rešenjem Ržr 5/16 od 03.11.2016. Apelacionog suda u Novom Sadu, kojim se žalba predlagača S.T. iz S. usvaja, rešenje Višeg suda u Novom Sadu poslovni broj R4r 1/16 od 13. jula 2016. godine preinačava, tako što se utvrđuje da je predlagaču povređeno pravo na suđenje u razumnom roku, u postupku pred Višim sudom u Novom Sadu u predmetu poslovni broj P1.59/14, te se nalaže Višem sudu u Novom Sadu da ubrza postupak i okonča ga u najkraćem roku.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde
Član 6-1 | DIC | Oršuš i drugi protiv Hrvatske
Presuda je povezana sa rešenjem Rž g 11/2018 od 04.06.2018. Apelacionog suda u Beogradu, kojim se žalba predlagača odbija kao neosnovana i potvrđuje rešenje Višeg suda u Beogradu R4P 87/18 od 24.04.2018. godine.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde
Član 6-1 | DIC | Oršuš i drugi protiv Hrvatske
Presuda je povezana sa presudom Gž rr 4/18/2018 od 05.04.2018.Apelacionog suda u Beogradu, kojom preinačava presuda Prvog osnovnog suda u Beogradu Prr br.69/17 od 13.12.2017. godine u stavu drugom izreke pa se obavezuje tužena Republika Srbija – Treći osnovni sud u Beogradu da tužilјi AA na ime naknade nematerijalne štete zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku, isplati presudom određene iznose.

Presuda je dostupna u javnoj bazi sudske prakse ovde
Član 6-1 | DIC | Oršuš i drugi protiv Hrvatske
Presuda je povezana sa presudom Gž rr 3/2018 od 21.06.2018. Apelacionog suda u Beogradu, kojom se odbija kao neosnovana, žalba tužene Republike Srbije – Ministarstvo pravde i potvrđuje presuda Prvog osnovnog suda u Beogradu Prr br.21/17 od 30.11.2017. godine u stavu prvom i drugom izreke u delu kojim je tužena Republika Srbija – Ministarstvo pravde obavezana da tužilјi AA na ime naknade nematerijalne štete isplati zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku u predmetu Višeg suda u Beogradu P3 br. 280/10 iznos od 70.000,00 dinara i zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku u predmetu Višeg suda u Beogradu P3 br. 225/15 iznos od 80.000,00 dinara, kao i u stavu trećem izreke. Presudom se preinačava presuda Prvog osnovnog suda u Beogradu Prr br.21/17 od 30.11.2017. godine u preostalom delu stava prvog i drugog izreke pa se odbija tužbeni zahtev u delu kojim je tužilјa AA tražila da se tužena Republika Srbija – Ministarstvo pravde obaveže da joj pored napred navedenog iznosa isplati dodatne iznose, kao neosnovan.

Presuda je dostupna u javnoj bazi sudske prakse ovde
Član 6-1 | DIC | O’Sullivan McCarthy Mussel Development Ltd protiv Irske
Presuda je povezana sa rešenjem R4g 67/15 od 30.06.2015. Apelacionog suda u Novom Sadu, u pravnoj stvari po zahtevu za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku koji je podneo M. D. iz Š, kojim se Apelacioni sud u Novom Sadu oglašava apsolutno nenadležnim za postupanje po zahtevu za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku podnosioca zahteva M. D..

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde
Član 6-1 | DIC | O’Sullivan McCarthy Mussel Development Ltd protiv Irske
Presuda je povezana sa rešenjem R4g 13/16 od 11.03.2016. Apelacionog suda u Novom Sadu, kojim se oglašava se stvarno nenadležnim za postupanje po prigovoru radi ubrzavanja izvršnog postupka u predmetu broj II.319/15 Osnovnog suda u Rumi, podnosioca M.B. iz R. i prigovor se ustupa na stvarnu nadležnost Osnovnom sudu u Rumi.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde
Član 6-1 | DIC | O’Sullivan McCarthy Mussel Development Ltd protiv Irske
Presuda je povezana sa rešenjem Ržr 1/17 od 19.06.2017. Apelacionog suda u Novom Sadu, kojim se žalba predlagača V.D. iz N.S. u postupku radi zaštite prava na suđenje u razumnom roku pred Višim sudom u Novom Sadu poslovni broj R4r-1/2017 odbija i rešenje Višeg suda u Novom sadu potvrđuje.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde
Član 6-1 | DIC | Rakić i drugi protiv Srbije
Vrhovni sud Srbije, na sednici održanoj 05.06.2008. gdoine, odlučujući o reviziji tužioca izjavljenoj proitv presude Okružnog suda u Beogradu Gž.I 241/08 od 18.01.2008. godine, doneo je odluku da se presuda Okružnog suda u Beogradu Gž I 241/08 i presuda Prvog opštinskog suda u Beogradu P. 7130/06 preinačuje.

Rešenje Rev.429/08, anonimizirano u skladu sa Pravilnikom, može se preuzeti sa adrese
ovde
Član 6-1 | DIC | Ristić protiv Srbije
Presuda je povezana sa rešenjem R4k 40/2015 od 31. 03. 2016. Apelacionog suda u Novom Sadu, kojim se utvrđuje da je predlagaču AA povređeno pravo na suđenje u razumnom roku u postupku pred Osnovnim sudom u Sremskoj Mitrovici, u predmetu posl.br. K 1402/10.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde
Član 6-1 | DIC | Ristić protiv Srbije
Presuda je povezana sa rešenjem R4k 41/2015 od 14. 01. 2016. Apelacionog suda u Novom Sadu, kojim se utvrđuje da je predlagaču AA povređeno pravo na suđenje u razumnom roku u postupku pred Osnovnim sudom u Loznici, u predmetu posl.br. 2K-558/13 (ranije K 305/10).

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde
Član 6-1 | DIC | Ristić protiv Srbije
Presuda je povezana sa rešenjem R4k 1/2016 od 08.02.2016. Apelacionog suda u Novom Sadu, kojim se odbija zahtev podnosioca - oštećenog kao tužioca T.B. iz L. podnet 31.12.2015 za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku i za naknadu za povredu navedenog prava u predmetu Osnovnog suda u Loznici, u predmetu posl.br. 1 K-70/15.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde
Član 6-1 | DIC | Ristić protiv Srbije
Presuda je povezana sa rešenjem R4k 2/2018 od 26.02.2018. Apelacionog suda u Novom Sadu, kojim se odbija žalba punomoćnika predlagača AA i BB izjavlјena protiv rešenja Višeg suda u Subotici br. R4K. 2/17 od 17.01.2018. godine, te se navedeno rešenje Višeg suda u Subotici potvrđuje.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde
Član 6-1 | DIC | Ristić protiv Srbije
Presuda je povezana sa rešenjem R4k 3/2018 od 05.03.2018. Apelacionog suda u Novom Sadu, kojim se odbija žalba punomoćnika predlagača AA izjavlјena protiv rešenja Višeg suda u Subotici br. R4K. 1/18 od 24.01.2018. godine, te se navedeno rešenje Višeg suda u Subotici potvrđuje.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde
Član 6-1 | DIC | Riđić i drugi protiv Srbije
Presuda je povezana sa rešenjem Rev 3020/2019 od 18.09.2019. Vrhovnog kasacionog suda, kojim se odbacuje kao nedozvolјena revizija tužene izjavlјena protiv presude Višeg suda u Vranju Gž 3488/18 od 15.04.2019. godine.

Pravnosnažnom presudom Višeg suda u Vranju Gž 3488/18 od 15.04.2019. godine, stavom prvim izreke, odbijena je kao neosnovana žalba tužene i potvrđena presuda Osnovnog suda u Vranju Prr1 329/18 od 25.05.2018. godine. Tom presudom obavezana je tužena da tužilјi na ime novčanog obeštećenja za imovinsku štetu izazvanu povredom prava na suđenje u razumnom roku, u predmetu Osnovnog suda u Vranju I 420/08, na ime razlike zarade, troškova parničnog i izvršnog postupka isplati iznose bliže označene u tom stavu izreke, sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, kao i na ime naknade troškova postupka iznos od 13.500,00 dinara, sa zakonskom kamatom od izvršnosti do isplate.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde
Član 6-1 | DIC | Riđić i drugi protiv Srbije
Presuda je povezana sa rešenjem Rev 3012/2019 od 12.09.2019. Vrhovnog kasacionog suda, kojim se odbacuje kao nedozvolјena revizija tužene izjavlјena protiv presude Višeg suda u Vranju Gž 4069/18 od 27.05.2019. godine.

Presudom Osnovnog suda u Vranju Prr1 352/18 od 17.07.2018. godine, stavom prvim izreke, obavezana je tužena Republika Srbija da tužilјi AA iz ... plati na ime naknade imovinske štete izazvane povredom prava na suđenje u razumnom roku u predmetu Osnovnog suda u Vranju I 1526/09 novčane iznose bliže navedene u ovom stavu izreke sa zakonskom zateznom kamatom počev od označenih datuma pa do isplate. Stavom drugim izreke, obavezana je tužena da isplati tužilјi na ime naknade troškova parničnog postupka iznos od 13.500,00 dinara, sa zakonskom zateznom kamatom od izvršnosti presude do isplate. Presudom Višeg suda u Vranju Gž 4069/18 od 27.05.2019. godine, stavom prvim izreke, odbijena je kao neosnovana žalba tužene i potvrđena presuda Osnovnog suda u Vranju Prr1 352/18 od 17.07.2018. godine u stavu prvom izreke u pogledu glavnog potraživanja i zakonske zatezne kamate na troškove parničnog postupka i u stavu drugom izreke. Stavom drugim izreke, preinačena je prvostepena presuda u delu odluke o kamati na iznos od 590 evra, tako što je obavezana tužena da na ovaj iznos plati tužilјi kamatu po stopi Evropske centralne banke počev od 01.01.2009. godine do isplate, u dinarskoj protivvrednosti na dan isplate po srednjem kursu NBS. Stavom trećim izreke, odbijen je kao neosnovan zahtev tužene za naknadu troškova drugostepenog postupka

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde
Član 6-1 | DIC | Riđić i drugi protiv Srbije
Presuda je povezana sa rešenjem Rev 3099/2019 od 02.10.2019. Vrhovnog kasacionog suda, kojim se odbacuje kao nedozvolјena revizija tužene izjavlјena protiv presude Višeg suda u Vranju Gž 3482/18 od 27.03.2019. godine.

Presudom Osnovnog suda u Vranju Prr1 90/18 od 11.05.2018. godine, obavezana je tužena da tužilјi isplati na ime novčanog obeštećenja za imovinsku štetu koja joj je izazvana povredom prava na suđenje u razumnom roku u predmetu opštinskog, sada Osnovnog suda u Vranju I 639/17 (raniji broj I 1788/09) i to na ime razlike zarade i naknade zarade zaklјučno sa obračunskim mesecom decembrom 2003.godine po Sporazumu o regulisanju međusobnih prava i obaveza po osnovu rada u iznosu od 71.229,79 dinara sa zakonskom zateznom kamatom počev od 01.03.2009.godine do konačne isplate; na ime troškova parničnog postupka 26.100,00 dinara, što iznosi ½jedn u idealnu polovinu od ukupnih troškova sa zakonskom zateznom kamatom počev od 24.06.2009.godine do konačne isplate i na ime troškova izvršnog postupka 3.600,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom počev od 11.05.2018.godine kao dana presuđenja do konačne isplate, dok je tužbeni zahtev preko dosuđenih iznosa odbijen. Stavom drugim izreke obavezana je tužena da tužilјi naknadi troškove parničnog postupka. Presudom Višeg suda u Vranju Gž 3482/18 od 27.03.2019. godine, odbijena je kao neosnovana žalba tužene i potvrđena prvostepena presuda u usvajajućem delu stava prvog i u stavu drugom izreke. Stavom drugim izreke, odbijeni su kao neosnovani zahtevi tužene i tužilјe za naknadu troškova drugostepenog postupka, kao neosnovani.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde
Član 6-1 | DIC | Riđić i drugi protiv Srbije
Presuda je povezana sa rešenjem Rev 3110/2019 od 25.09.2019. Vrhovnog kasacionog suda, kojim se odbacuje kao nedozvolјena revizija tužene izjavlјena protiv presude Višeg suda u Vranju Gž 3010/18 od 28.12.2018. godine.

Presudom Osnovnog suda u Vranju Prr1 305/18 od 09.05.2018. godine, stavom prvim izreke obavezana je tužena da tužiocu plati na ime novčanog obeštećenja za imovinsku štetu koja je izazvana povredom prava na suđenje u razumnom roku u predmetu Osnovnog suda u Vranju I 229/05 i to: a) na ime zarade i naknade zarade u periodu od decembra 2002. godine do februara 2003. godine ukupno 12.500,00 dinara u mesečnim iznosima i sa zakonskom zateznom kamatom bliže određenim ovim stavom izreke; b) na ime regresa za 2002. godinu od 13.865,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom počev od 31.12.2002. godine do konačne isplate; v) na ime troškova parničnog postupka 11.884,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom počev od 10.09.2003. godine do konačne isplate i g) na ime troškova izvršnog postupka 3.480,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom počev od 17.02.2005. godine, počev od izvršnosti pa do konačne isplate. Stavom drugim izreke obavezana je tužena da tužiocu naknadi troškove parničnog postupka od 13.500,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od izvršnosti presude pa do isplate.

Presudom Višeg suda u Vranju Gž 3010/18 od 28.12.2018. godine, stavom prvim izreke odbijena je kao neosnovana žalba tužene i prvostepena presuda potvrđena u stavu prvom izreke pod a), b), v) i pod g) u pogledu glavnog potraživanja na ime troškova izvršenja od 3.480,00 dinara i u stavu drugom izreke. Stavom drugim izreke preinačena je prvostepena presuda u stavu prvom izreke pod g) u pogledu odluke o kamati na troškove izvršnog postupka, te jeobavezana tužena da tužiocu na troškove izvršnog postupka od 3.480,00 dinara plati zakonsku zateznu kamatu počev od 19.03.2018. godine, kao dana podnošenja tužbe, pa do konačne isplate, dok je odbijen zahtev tužioca za isplatu zakonske zatezne kamate na troškove izvršnog postupka za period od 17.02.2005. godine do 18.03.2018. godine. Stavom trećim izreke odbijeni su zahtevi tužioca i tužene za naknadu troškova drugostepenog postupka

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde
Član 6-1 | DIC | Riđić i drugi protiv Srbije
Presuda je povezana sa rešenjem Rev 3044/2019 od 25.09.2019. Vrhovnog kasacionog suda, kojim se odbacuje kao nedozvolјena revizija tužene izjavlјena protiv presude Višeg suda u Vranju Gž 3531/18 od 27.03.2019. godine.

Presudom Osnovnog suda u Vranju Prr1 293/18 od 21.05.2018. godine, stavom prvim izreke obavezana je tužena da tužilјi, na ime naknade štete izazvane povredom prava na suđenje u razumnom roku u predmetu Osnovnog suda u Vranju I-26/09, plati ukupno 168.961,92 dinara i to na ime neisplaćene razlike zarade i naknade zarade, na ime jednokratne novčane naknade, kao i troškova parničnog postupka i troškova izvršenja, u pojedinačnim iznosima po navedenim osnovima i sa zakonskom kamatom, sve bliže određeno ovim stavom izreke. Stavom drugim izreke obavezana je tužena da tužilјi naknadi troškove parničnog postupka od 13.500,00 dinara sa zakonskom kamatom od izvršnosti presude do isplate.
Presudom Višeg suda u Vranju Gž 3531/18 od 27.03.2019. godine, stavom prvim izreke izreke žalba tužene je odbijena, kao neosnovana i prvostepena odluka potvrđena, dok su stavom drugim izreke odbijeni zahtevi parničnih stranaka za naknadu troškova drugostepenog postupka.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde
Član 6-1 | DIC | Riđić i drugi protiv Srbije
Presuda je povezana sa rešenjem R4r 1/2017 od 06.03 2017. godine Apelacionog suda u Novom Sadu, kojim se predlagačima određuje naknada zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde
Član 6-1 | DIC | Savić i drugi protiv Srbije
Presuda se navodi u rešenju Gž rr 18/2018 od 12.07.2018. godine Apelacionog suda u Nišu, kojim se ukida presuda Osnovnog suda u Leskovcu 22Prr.641/17 od 21.03.2018. godine u stavu drugom, trećem i četvrtom izreke i u tom delu predmet vraća istom sudu na ponovno suđenje.

Prvostepeni sud u pogledu neimovinske štete, kao satisfakcije tužiocu, ne daje dovolјne i jasne razloge za dosuđenu visinu iste od 400 evra, s obzirom da se pozvao na činjenicu da je postupak stečaja, u kome je tužilac prijavio svoje potraživanje, trajao više godina i da je, pri tome, konstatovao da je to potraživanje za tužioca imalo posebni značaj, jer se radilo o isplati zarade. U konkretnom slučaju prvostepeni sud se u pobijanoj presudi nije rukovodio kriterijumima iz odredbe čl 4. Zakona o zaštiti prava na suđenje u razumnom roku, jer prilikom odlučivanja nije cenio to što je stečajnom postupku, po osnovu koga je tužiocu utvrđena povreda prava, prethodio parnični postupak pred Opštinskim sudom u Leskovcu, a zatim i postupak izvršenja, koji su trajali od 2004 do 2009. godine, kada je otvaren stečajni postupak nad preduzećem u kome je tužilac radio, Elektroindustrija „RUL“ AD, a što je, do okončanja stečajnog postupka decembra 2016 godine, ukupno 12 godina. Takođe, nije cenio ni činjenicu, a koja proističe iz rešenja predsednika Privrednog suda u Leskovcu, da na strani tužioca nije bilo doprinosa za odugovlačenje postupka. (Presuda Međunarodnog suda u Strazburu Stošić protiv Srbije, predstavka 64931/10, Savić protiv Srbije, Borović i dr. protiv Srbije).

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde
Član 6-1 | DIC | Scordino protiv Italije
Presuda je povezana sa rešenjem R4g 12/15 od 30.03.2015. Apelacionog suda u Novom Sadu, kojim se odbija zahtev predlagača M. P. iz M. Z. za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde

Član 6-1 | DIC | Scordino protiv Italije
Presuda je povezana sa rešenjem R4g 11/16 od 16.03.2016. Apelacionog suda u Novom Sadu, kojim je prigovor predlagača B.T.S. iz Š. kojim je traženo utvrđenje povrede prava na suđenje u razumnom roku i preduzimanje procesnih radnji radi otklanjanja ove povrede u predmetu Apelacionog suda u Novom Sadu br.Gž. 3066/15, odbačen kao neosnovan.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde

Član 6-1 | DIC | Scordino protiv Italije
Presuda je povezana sa rešenjem R4r 11/2017 od 28.11.2017. Apelacionog suda u Kragujevcu, kojim se odbija prigovor podnosioca AA, kojim je tražila utvrđivanje povrede prava na suđenje u razumnom roku u predmetu Apelacionog suda u Kragujevcu Gž1-2184/17.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde

Član 6-1 | DIC | Scordino protiv Italije
Presuda je povezana sa rešenjem R4g 16/2014 od 24.09.2014. godine, Apelacionog suda u Novom Sadu, kojim se, u pravnoj stvari podnosioca zahteva Ž. M. iz B., radi zaštite prava na suđenje u razumnom roku, utvrđuje povreda prava na suđenje u razumnom roku.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde

Član 6-1 | DIC | Scordino protiv Italije
Presuda je povezana sa rešenjem R4g 33/2016 od 22.11.2016. godine, Apelacionog suda u Novom Sadu, kojim se ovaj sud oglašava apsolutno nenadležnim za postupanje po zahtevu za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku podnosioca zahteva S.D.B., povodom postupanja suda u predmetu Osnovnog suda u Kikindi Sudska jedinica u Novom Kneževcu P. 290/14 (ranije P. 58/11) i zahtev odbacuje.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde

Član 6-1 | DIC | Scordino protiv Italije
Presuda je povezana sa presudom Gž rr 2/2018 od 01.03.2018, Apelacionog suda u Beogradu, kojom ovaj sud, odlučujući o žalbi tužene Republike Srbije izjavlјenoj protiv presude Prvog osnovnog suda u Beogradu P rr.br. 8/17 od 26.04.2017.godine, delimično odbija kao neosnovanu žalbu tužene i potvrđuje predmetnu presudu Prvog osnovnog suda u prvom i četvrtom stavu, a delimilno odbacuje kao nedozvolјenu žalbu tužene u delu kojim se pobija stav drugi i stav treći izreke presude Prvog osnovnog suda u Beogradu P rr. br.8/17 od 26.04.2017. godine. Spor se odnosi na naknadu štete, vrednost spora je 744000 dinara, u parnici tužilaca AA i AA1.

Presuda je dostupna u javnoj bazi sudske prakse ovde
Član 6-1 | DIC | Scordino protiv Italije
Presuda je povezana sa rešenjem Rev 3045/2019 od 25.09.2019. godine, Vrhovnog kasacionog suda, kojim se odbacuje kao nedozvolјena revizija tužene izjavlјena protiv presude Višeg suda u Vranju Gž 3606/18 od 28.02.2019. godine.

Presudom Osnovnog suda u Vranju Prr1 243/18 od 18.06.2018. godine, obavezana je tužena da tužilјi plati na ime naknade imovinske štete izazvane povredom prava na suđenje u razumnom roku u predmetu Opštinskog sada Osnovnog suda u Vranju I 5019/15 i to na ime potraživanja iz izvršnog rešenja određeni iznos kao i određeni iznos na ime kamate. Presudom Višeg suda u Vranju Gž 3606/18 od 28.02.2019. godine, odbijena je kao neosnovana žalba tužene i potvrđena presuda Osnovnog suda u Vranju Prr1 243/18 od 18.06.2018. godine u stavu prvom i trećem izreke. Stavom drugim izreke, odbijen je zahtev tužene za naknadu troškova drugostepenog postupka, kao neosnovan.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde

Član 6-1 | DIC | Scordino protiv Italije
Presuda je povezana sa rešenjem Rev 3062/2019 od 25.09.2019. godine, Vrhovnog kasacionog suda, kojim se odbacuje kao nedozvolјena revizija tužene izjavlјena protiv presude Višeg suda u Vranju Gž 1828/18 od 28.12.2018. godine.

Presudom Osnovnog suda u Vranju Prr1 297/17 od 22.02.2018. godine, obavezana je tužena Republika Srbija da tužilјi isplati na ime naknade imovinske štete izazvane povredom prava na suđenje u razumnom roku u predmetu Opštinskog sada Osnovnog suda u Vranju I 1705/04 i to: na ime glavnog potraživanja za neisplaćene zarade i naknadu zarada za period od 20.01.2000. do 31.12.2002. godine određeni iznos kao i određeni iznos po osnovu zakonske zatezne kamate.
Presudom Višeg suda u Vranju Gž 1828/18 od 28.12.2018. godine, stavom prvim izreke, žalba tužene je odbijena kao neosnovana i prvostepena presuda potvrđena, dok je stavom drugim izreke, odbijen i zahtev tužene za naknadu troškova drugostepenog postupka.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde

Član 6-1 | DIC | Scordino protiv Italije
Presuda je povezana sa rešenjem Rev 3065/2019 od 27.09.2019. godine, Vrhovnog kasacionog suda, kojim se odbacuje kao nedozvolјena revizija tužene Republike Srbije izjavlјena protiv presude Višeg suda u Vranju Gž br. 2805/18 od 28.12.2018. godine.

Presudom Osnovnog suda u Vranju Prr1 br. 59/18 od 17.04.2018. godine, stavom prvim, drugim i trećim izreke, tužena je obavezana da tužiocu naknadi štetu koja je izazvana povredom prava na suđenje u razumnom roku u predmetu Osnovnog suda u Vranju I 186/09 i to na ime glavnog duga po osnovu razlike zarade i naknade zarede, troškova parničnog i troškova izvršnog postupka, sve u iznosima bliže navedenim u ovim stavovima izreke sa pripadajućom kamatom. Stavom četvrtim izreke, tužena je obavezana da tužiocu naknadi troškove parničnog postupka u oređenom iznosu sa zakonskom zateznom kamatom od izvršnosti presude do isplate.
Presudom Višeg suda u Vranju Gž br. 2805/18 od 28.12.2018. godine, stavom prvim izreke odbijena je kao neosnovana žalba tužene i potvrđena je prvostepena presuda, u stavovima prvom, drugom, i delu stava trećeg izreke u pogledu glavnog duga, dok je preinačena odluka o zakonskoj zateznoj kamati sadržana u preostalom delu stava trećeg izreke. Odbijeni su zahtevi stranaka za naknadu troškova drugostepenog postupka.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde

Član 6-1 | DIC | Scordino protiv Italije
Presuda je povezana sa rešenjem Rev 3095/2019 od 25.09.2019. godine, Vrhovnog kasacionog suda, kojim se odbacuje kao nedozvolјena revizija tužene Republike Srbije izjavlјena protiv presude Višeg suda u Vranju Gž 3618/18 od 22.04.2019. godine.

Presudom Osnovnog suda u Vranju Prr1 47/2018 od 09.05.2018. godine, stavom 1. izreke, obavezana je tužena da tužilјi na ime naknade imovinske štete koja joj je izvršena povredom prava na suđenje u razumnom roku u predmetu Opštinskog sada Osnovnog suda u Vranju I 563/05, sada I 209/17 isplati i to: a) na ime razlike zarade naknade zarade i neisplaćene zarade, b) troškove parničnog psotupka i v) troškove izvršnog postupka po rešenju Opštinskog suda u Vranju I 563/05 od 08.04.2005. godine. Stavom 2. izreke, obavezana je tužena da tužilјi na ime Rev 3095/2019 naknade troškova parničnog postupka isplati određeni iznos sa zakonskom zateznom kamatom od dana izvršnosti presude pa do konačne isplate.
Presudom Višeg suda u Vranju Gž 3618/18 od 22.04.2019. godine, stavom prvim izreke, žalba tužene je odbijena kao neosnovana i prvostepena presuda potvrđena, dok je stavom drugim izreke, odbijen zahtev tužene za naknadu troškova drugostepenog postupka.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde

Član 6-1 | DIC | Scordino protiv Italije
Presuda je povezana sa rešenjem Rev 3047/2019 od 05.09.2019. godine, Vrhovnog kasacionog suda, kojim se odbacuje kao nedozvolјena revizija tužene Republike Srbije izjavlјena protiv presude Višeg suda u Vranju Gž 2379/2018 od 14.03.2019. godine.

Presudom Osnovnog suda u Vranju Prr1. 51/18 od 20.03.2018. godine, stavom prvim izreke, tužena je obavezana da tužilјi naknadi štetu izazvanu povredom prava na suđenje u razumnom roku u predmetu Osnovnog suda u Vranju I 11535/10, sada I 1084/17, i to na ime razlike zarade sa zakonskom zateznom kamatom od 01.03.2010. godine do isplate, na ime troškova parničnog postupka sa zakonskom zateznom kamatom od 15.03.2010. godine do isplate i na ime troškova izvršenja. Stavom drugim izreke, tužena je obavezana da tužilјi naknadi troškove parničnog postupka sa zakonskom zateznom kamatom od izvršnosti presude do isplate.
Presudom Višeg suda u Vranju Gž 2379/2018 od 14.03.2019. godine, stavom prvim izreke, odbijena je kao neosnovana žalba tužene i potvrđena prvostepena presuda. Stavom drugim izreke, odbijeni su zahtevi parničnih stranaka za naknadu troškova drugostepenog postupka.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde

Član 6-1 | DIC | Sokolov i drugi protiv Srbije
Odluka je povezana sa rešenjem Rev 3019/2019 od 02.10.2019. godine, Vrhovnog kasacionog suda, kojim se odbacuje kao nedozvolјena revizija tužene izjavlјena protiv presude Višeg suda u Vranju Gž 4065/18 od 20.05.2019. godine.

Presudom Osnovnog suda u Vranju Prr1 130/18 od 03.07.2018. godine, stavom prvim izreke obavezana je tužena da tužiocu na ime naknade imovinske štete koja je izazvana povredom prava na suđenje u razumnom roku u predmetu opštinskog, sada Osnovnog suda u Vranju I 604/05, sada pod I 173/17 isplati novčane iznose bliže opisane u tom delu izreke na ime neplaćene razlike zarade i naknade zarade po mesecima sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od dana dospeća, na ime regresa za godišnji odmor za 2001. i 2002.godinu, kao i na ime troškova parničnog i izvršnog postupka. Stavom drugim izreke preko dosuđenih iznosa tužbeni zahtev je odbijen. Stavom trećim izreke obavezana je tužena da tužiocu naknadi troškove parničnog postupka.
Presudom Višeg suda u Vranju Gž 4065/18 od 20.05.2019. godine, odbijena je kao neosnovana žalba tužene i potvrđena prvostepena presuda

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde
Član 6-1 | DIC | Šorgić protiv Srbije
Presuda je povezana sa rešenjem R4g 194/2014 od 03.11.2014. godine, Apelacionog suda u Novom Sadu, kojim se odbija zahtev predlagača L. M. kojim je traženo da sud utvrdi da je predlagaču povređeno pravo na suđenje u razumnom roku u postupku koji se vodi pred Osnovnim sudom u Novom Sadu, broj P.7332/10 i isplati naknada u iznosu od 200.000,00 dinara.

U zahtevu navodi da pred Osnovnim sudom u Novom Sadu, pod brojem P.8332/10, po tužbi M. M., M. B. i Ž. B. od 27.01.2010. godine, teče parnica protiv ovde predlagača kao tužene, radi utvrđenja ništavosti ugovora o doživotnom izdržavanju i pismenog zaveštanja pred svedocima, koji je zaklјučio odnosno sačinio njihov sada pokojni otac M. N., a kojima je svu svoju imovinu ostavio kćerki L. M. (ovde predlagaču). Od podnošenja tužbe održano je 14 ročišta, saslušane su parnične stranke i brojni svedoci, te određeno medicinsko veštačenje od strane S. m. o. M. f. u N. S. na okolnost utvrđivanja da li je, na dan zaklјučenja ugovora i sačinjenja zaveštanja, bila izvesna smrt M. N., a sve obzirom na njegovo tadašnje zdravstveno stanje. Kako tužioci nisu bili zadovolјni nalazom i mišlјenjem veštaka sud je na njihov predlog (21.6.2013. godine) odredio drugo, kontrolno veštačenje od strane M. f. u B. na iste okolnosti. Obzirom da do podnošenja zahteva predlagača sudu nije doneta prvostepena odluka, napred navedenim postupanjem suda je povređeno pravo predlagača na pravično suđenje odnosno suđenje u razumnom roku.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde
Član 6-1 | DIC | Šorgić protiv Srbije
Presuda je povezana sa rešenjem R4g 193/2014 od 14.07.2014. godine, Apelacionog suda u Novom Sadu, kojim se odbija zahtev predlagača za dosudu tražene novčane naknade po podnetom zahtevu za zaštitu prava na suđenje u razumnom rok u parničnom postupku koji se vodi pred Osnovnim sudom u Loznici pod brojem P. 2073/10.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde
Član 6-1 | DIC | Stošić protiv Srbije
Presuda se navodi u rešenju Gž rr 18/2018 od 12.07.2018. godine Apelacionog suda u Nišu, kojim se ukida presuda Osnovnog suda u Leskovcu 22Prr.641/17 od 21.03.2018. godine u stavu drugom, trećem i četvrtom izreke i u tom delu predmet vraća istom sudu na ponovno suđenje.

Prvostepeni sud u pogledu neimovinske štete, kao satisfakcije tužiocu, ne daje dovolјne i jasne razloge za dosuđenu visinu iste od 400 evra, s obzirom da se pozvao na činjenicu da je postupak stečaja, u kome je tužilac prijavio svoje potraživanje, trajao više godina i da je, pri tome, konstatovao da je to potraživanje za tužioca imalo posebni značaj, jer se radilo o isplati zarade. U konkretnom slučaju prvostepeni sud se u pobijanoj presudi nije rukovodio kriterijumima iz odredbe čl 4. Zakona o zaštiti prava na suđenje u razumnom roku, jer prilikom odlučivanja nije cenio to što je stečajnom postupku, po osnovu koga je tužiocu utvrđena povreda prava, prethodio parnični postupak pred Opštinskim sudom u Leskovcu, a zatim i postupak izvršenja, koji su trajali od 2004 do 2009. godine, kada je otvaren stečajni postupak nad preduzećem u kome je tužilac radio, Elektroindustrija „RUL“ AD, a što je, do okončanja stečajnog postupka decembra 2016 godine, ukupno 12 godina. Takođe, nije cenio ni činjenicu, a koja proističe iz rešenja predsednika Privrednog suda u Leskovcu, da na strani tužioca nije bilo doprinosa za odugovlačenje postupka. (Presuda Međunarodnog suda u Strazburu Stošić protiv Srbije, predstavka 64931/10, Savić protiv Srbije, Borović i dr. protiv Srbije).

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde
Član 6-1 | DIC | Strain i drugi protiv Rumunije
Presuda je povezana sa rešenjem R4g 15/16 od 07.04.2016. Apelacionog suda u Novom Sadu, kojim se Apelacioni sud u Novom Sadu oglašava stavrno nenadležnim za postupanje u postupku predlagača L.Z. iz S. za utvrđivanje povrede prava na suđenje u razumnom roku.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde
Član 6-1 | DIC | Strain i drugi protiv Rumunije
Presuda je povezana sa rešenjem R4g 198/2014 od 29.08.2014.. Apelacionog suda u Novom Sadu, kojim se odbacuje zahtev predlagača D.N. i D.R. iz K. od 16.04.2014. godine za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku.

Dana 10.07.2014. godine od strane Višeg suda u Sremskoj Mitrovici je ovom sudu kao stvarno i mesno nadležnom sudu za postupanje dostavlјen zahtev predlagača radi zaštite prava na suđenje u razumnom roku. Predlagači u predlogu navode da je postupak po tužbi ovde predlagača pred Opštinskim sudom u Šidu započet 06.08.2001. godine pravnosnažno okončan 16.04.2014. godine donošenjem presude Apelacionog suda u Novom Sadu broj Gž 5029/13. Smatraju da je parnični postupak u jednostavnom činjeničnom i pravnom predmetu u kojem se raspravlјalo o pravu službenosti postavlјanja, održavanja i uklanjanja visokonaponskog električnog voda sa njive ovde predlagača nerazumno dugo trajao 12. godina, 8. meseci i 21. dan.Predlažu da sud utvrdi da je presporim postupanjem Osnovnog suda u Šidu predlagačima povređeno pravo na suđenje u razumnom roku zajemčeno odredbom čl. 32 st. 1 Ustava Republike Srbije i traže da sud obaveže protivnika predlagača.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde
Član 6-1 | DIC | Sukobljević protiv Hrvatske
Presuda je povezana sa rešenjem R4g 21/2016 od 09.05.2016. godine, Apelacionog suda u Novom Sadu, kojim se odbija zahtev predlagača da se utvrdi da im je povređeno pravo na pravično suđenje.

Dana 2.4.2015. godine predlagači M.S1., M.S.2 i N.B. su, putem punomoćnika, podneli Višem sudu u Novom Sadu zahtev za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku u kom navode da je pred Osnovnim sudom u Novom Sadu u toku postupak po tužbi N.I. protiv ovde tuženih u predmetu zavedenom kod Opštinskog suda u Novom Sadu pod br.1968/09 koji je kasnije dodelјen na postupanje drugom sudiji i zaveden pod posl. brojem P-2209/10, da je tužba podneta 6.3.2009. a protivtužba 4.9.2009. a da do dana podnošenja zahteva sporna stvar nije meritorno rešena. Kako je ovim onemogućeno okončanje ostavinskog postupka započetog pred Opštinskim sudom u Novom Sadu pod br. O.3687/02, podnosioci zahteva podnose zahtev kako bi im se omogućila zaštita prava na pravično suđenje garantovano članom 6. st. 1. Evropske konvencije za lјudska prava i osnovne slobode, članom 32. st.1. Ustava RS kao i članom 10. st.1. Zakona o parničnom postupku. Smatraju da se rok od 6 godina nikako ne može smatrati razumnim, da je protek ovog perioda bio sasvim dovolјan da sud optimalno razmotri i odluči o pravu stranaka, pa kako to nije učinjeno, stranke su izložene pravnoj neizvesnosti i nesigurnosti, ali i visokim finansijskim troškovima. Kako usled dužine trajanja postupka podnosioci zahteva trpe duševne bolove zbog povrede garantovanog prava na pravično suđenje, predlažu da Viši sud kao nadležni sud donese odluku kao u izreci.
Kod Višeg suda u Novom Sadu ovaj predmet zaveden je pod posl. brojem R4p. 12/15. Nakon uvida u prvostepeni spis, izvršenog 4.6.2015. kada je sačinio i službenu belešku o stanju u spisu, Viši sud u Novom Sadu je rešenjem pod br. R4p. 12/15 dana 9.6.2015. godine doneo rešenje kojim je odbacio zahtev predlagača, obrazlažući ovu odluku činjenicom da je u međuvremenu parnični postupak okončan donošenjem presude Osnovnog suda u Novom Sadu P. 2209/10 od 26.3.2015. godine.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde
Član 6-1 | DIC | Tlimenos protiv Grčke
Presuda je povezana sa rešenjem R4g 17/16 od 13.04.2016. Apelacionog suda u Novom Sadu, kojim se ovaj sud oglašava stvarno nednadležnim za postupnje po prigovoru M.M. iz N.S. radi zaštite prava na suđenje u razumnom roku.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde
Član 6-1 | DIC | Van de Hurk protiv Holandije
Presuda se poziva u presudi Upravnog suda broj 24 U 17476/17 od 10.7.2018. u kontekstu neophodnosti obrazlaganja sudske presude.\r\nU ovoj presudi, odbija se tužba kojom tužilac pobija zakonitost osporenog zaključka zbog nepravilne primene zakona, nepostupanja po pravilima postupka, netačno utvrđenog činjeničnog stanja kao i prekoračenja granice zakonskog ovlašćenja.\r\nPresuda je dostupna u javnoj bazi sudske prakse na ovde
Član 6-1 | DIC | Vidas protiv Hrvatske
Presuda je povezana sa rešenjem Rev 3046/2019 od 28.08.2019. godine, Vrhovnog kasacionog suda, kojim se odbacuje kao nedozvolјena, revizija tužene izjavlјena protiv presude Višeg suda u Vranju Gž 2321/18 od 14.03.2019. godine.

Presudom Osnovnog suda u Vranju Prr1 77/18 od 06.03.2018. godine, stavom prvim izreke, obavezana je tužena da tužilјi isplati na ime novčanog obeštećenja za imovinsku štetu izazvanu povredom prava na suđenje u razumnom roku u predmetu Opštinskog suda u Vranju, sada Osnovnog suda u Vranju I 2276/08 i to: a) na ime razlike zarade i naknade zarade od isplaćene do pripadajuće zaklјučno sa obračunskim mesecom decembrom 2003. godine u iznosu, sa zakonskom zateznom kamatom, b) na ime troškova parničnog postupka, v) na ime troškova izvršnog postupka. Stavom drugim odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtev za isplatu dodatnih troškova, a stavom trećim obavezana je tužena da tužilјi isplati troškove postupka. Presudom Višeg suda u Vranju Gž 2321/18 od 14.03.2019. godine, stavom prvim izreke, odbijena je kao neosnovana žalba tužene i potvrđena prvostepena presuda u stavu prvom i trećem izreke. Stavom drugim izreke, odbijaju se kao neosnovani zahtevi stranaka za naknadu troškova drugostepenog postupka.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde
Član 6-1 | DIC | Vladan Mijajilović protiv Srbije
Odluka je povezana sa rešenjem Ržk 2/17 od 24.01.2017. Apelacionog suda u Novom Sadu, kojim se usvaja žalba punomoćnika predlagača M.T. i preinačava rešenje Višeg suda u Sremskoj Mitrovici 1 R4K 17/15 od 26.12.2016.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde
Član 6-1 | DIC | Živaljević protiv Crne Gore
Presuda je povezana sa rešenjem R4g 222/2014 od 01.10.2014. Apelacionog suda u Novom Sadu, kojim se utvrđuje da je predlagaču Lj. D. iz S. M., u postupku pred Osnovnim sudom u Sremskoj Mitrovici, posl.broj P.592/10, povređeno pravo na suđenje u razumnom roku.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde
Član 6-1 | DIC | Živaljević protiv Crne Gore
Presuda je povezana sa rešenjem R4g 188/2014 od 15.08.2014. Apelacionog suda u Novom Sadu, u postupanju povodom zahteva za zaštitu prava podnositelјke ustavne žalbe M. Ž. iz B. Z., kojim se predmet po ustavnoj žalbi podnositelјke M. Ž. iz B. Z. vraća Ustavnom sudu.

U ustavnoj žalbi se navodi da je njen podnosilac M. Ž. sa svojstvom tužioca podnela tužbu 26.06.2003. godine Opštinskom sudu u Loznici, radi utvrđenja da je ona kao naslednik svog pokojnog oca A. D., vlasnik određene katastarske parcele i da su tužene O. L. i R. S. dužne trpeti upis tog prava u javnim knjigama o nepokretnostima, da su prvostepenom presudom tužene obavezane da tužilјi isplate novčani iznos na ime izuzetog dela kat.parc. .... iz pl. .... k.o. L. G. u određenoj površini, ali da je Apelacioni sud u Beogradu u tom delu presudu ukinuo i predmet vratio prvostepenom sudu na ponovni postupak i da je nakon više od 10 godina raspravlјanja umesto da donese meritornu presudu Osnovni sud u Loznici doneo rešenje P.3148/10 od 15.03.2013. godine kojim se tužba odbacuje i protiv kojeg je tužilјa podnela žalbu 19.04.2013. godine. Smatra da je postupanjem suda na opisani način došlo pre svega do povrede prava na imovinu, a takođe i do povrede prava na pravično suđenje, prava na suđenje u razumnom roku i prava na jednaku zaštitu prava.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde
Član 35 | DIC | Gashi protiv Hrvatske
Presuda je povezana sa rešenjem Rev 2016/2015 od 28.04.2017. godine, Vrhovnog kasacionog suda, kojim se ukida Apelacionog suda u Beogradu Gž 6830/2013 od 23.02.2015. godine i predmet vraća istom sudu na ponovno suđenje.

Presudom Prvog osnovnog suda u Beogradu P br. 25254/2011 od 28.06.2013. godine, stavom prvim izreke, utvrđeno je da je ništavo rešenje Izvršnog odbora Skupštine Grada Beograda br. ... – IO od 25.05.2000. godine. Stavom drugim izreke, utvrđeno je da je ništav ugovor o zakupu stana br. ...-.../... od 29.09.2000.godine, zaklјučen između JP za stambene usluge u Beogradu i tuženog AA. Stavom trećim izreke, utvrđeno je da je ništav ugovor o otkupu stana ... br. ...-.../... od 29.09.2000. godine, zaklјučen između tužioca Grada Beograda i tuženog AA, overen pred Drugim opštinskim sudom u Beogradu Ov br. .../... dana 09.10.2000. godine. Stavom četvrtim izreke, odbijen je, kao neosnovan, tužbeni zahtev tužioca kojim je tražio da se utvrdi da je ništav i da ne proizvodi pravno dejstvo ugovor o kupoprodaji stana zaklјučen između tuženog AA kao prodavca i tuženog BB kao kupca, overen pred Petim opštinskim sudom u Beogradu Ov br. .../... dana 11.12.2000. godine. Stavom petim izreke, odbijen je, kao neosnovan, tužbeni zahtev tužioca kojim je tražio da se obaveže tuženi BB da se sa svim licima i stvarima iseli iz predmetnog stana i da tako ispražnjeni stan preda na slobodno korišćenje i raspolaganje tužiocu Gradu Beogradu. Stavom šestim izreke, odbijen je prigovor nenadležnosti suda, kao neosnovan. Stavom sedmim izreke, odbijen je prigovor stvarne nenadležnosti Prvog osnovnog suda, kao neosnovan. Stavom osmim izreke, obavezan je tužilac Grad Beograd da nadoknadi tuženom BB troškove parničnog postupka. Stavom devetim izreke, obavezan je tuženi AA da nadoknadi tužiocu Gradu Beogradu troškove parničnog postupka.
Presudom Apelacionog suda u Beogradu Gž 6830/2013 od 23.02.2015. godine, stavom prvim izreke, odbijene su kao neosnovane žalbe tužioca i tuženih AA i BB i potvrđena presuda Prvog osnovnog suda u Beogradu P 25254/2011 od 28.06.2013. godine, u stavu četvrtom, petom, šestom, sedmom i stavu osmom izreke. Stavom drugim izreke, preinačena je presuda Prvog osnovnog suda u Beogradu.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde

Član 35 | DIC | Lakićević i drugi protiv Crne Gore i Srbije
Presuda je povezana sa rešenjem R4g.127/14 od 18.08.2014. godine Apelacionog suda u Novom Sadu, kojim se ustavne žalbe podnosilaca vraćaju Ustavnom sudu

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde
Član 35 | DIC | Vučković i drugi protiv Srbije
Presuda je povezana sa presudom Gž 1163/2018 od 20.04.2018. Apelacionog suda u Beogradu, kojom se kao neosnovana odbija žalba tužene i potvrđuje presuda Višeg suda u Beogradu P 855/17 od 27.11.2017.godine. u parnici tužioca AA protiv tužene Republike Srbije - Ministarstva odbrane, radi zaštite od dikriminacije.

Presuda je dostupna u javnoj bazi sudske prakse ovde
Član 35 | DIC | Vučković i drugi protiv Srbije
Presuda je povezana sa presudom Rev 530/2019 od 28.02.2019. godine, Vrhovnog kasacionog suda, kojom se kao neosnovana odbija revizija tužene izjavlјena protiv presude Apelacionog suda u Nišu Gž 2063/18 od 23.05.2018. godine.

Presudom Višeg suda u Vranju P 2845/16 od 15.01.2018. godine, stavom prvim izreke, utvrđeno da je zaklјučkom Vlade Republike Srbije broj 401-161/2008-1 od 17.01.2008. godine povređeno načelo jednakih prava i obaveza, čime je izvršena diskriminacija na osnovu mesta prebivališta tužioca kao ratnog vojnog rezerviste sa teritorije opštine koja nije navedena u označenom zaklјučku Vlade Republike Srbije od 17.01.2008. godine. Stavom drugim izreke, utvrđeno je da je tužba tužioca povučena u delu koji se odnosi na potraživanje po osnovu naknade nematerijalne štete. Stavom trećim izreke, obavezana je tužena da tužiocu na ime troškova parničnog postupka isplati iznos od 45.800,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od izvršnosti presude do isplate.
Presudom Apelacionog suda u Nišu Gž 2063/18 od 23.05.2018. godine odbijena je kao neosnovana žalba tužene i potvrđena prvostepena presuda u stavovima prvom i trećem izreke.

Presuda je dostupna u javnoj bazi sudske prakse ovde
Član 41 | DIC | Pogosjan i Bagdasarjan protiv Jermenije
Presuda je povezana sa rešenjem Rev 3033/2019 od 05.09.2019. Vrhovnog kasacionog suda, kojim se odbacuje kao nedozvolјena revizija tužene izjavlјena protiv presude Višeg suda u Vranju Gž 3017/18 od 08.02.2019. godine.

Presudom Osnovnog suda u Vranju Prr1. 65/17 od 18.04.2018. godine, stavom prvim izreke, tužena je obavezana da tužiocu naknadi štetu koja je izazvana povredom prava na suđenje u razumnom roku u predmetu Osnovnog suda u Vranju I 1022/09 u iznosu od 69.702,00 dinara, na ime troškova parničnog postupka u iznosu od 27.376,00 dinara i na ime troškova izvršnog postupka u iznosu od 19.600,00 dinara, pripadajućom kamatom. Stavom drugim izreke tužena je obavezana da tužiocu naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 30.000,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od izvršnosti presude do isplate.
Presudom Višeg suda u Vranju Gž 3017/18 od 08.02.2019. godine, stavom prvim izreke potvrđena je prvostepena presuda u delu u kom je odlučeno o glavnoj stvari, dok je preinačena odluka o troškovima parničnog postupka.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde
Član 41 | DIC | Pogosjan i Bagdasarjan protiv Jermenije
Presuda je povezana sa rešenjem Rev 627/2020 od 07.02.2020. Vrhovnog kasacionog suda, kojim se odbacuje kao nedozvolјena revizija predlagača izjavlјena protiv rešenja Višeg suda u Leskovcu Ržg 216/19 od 22.11.2019. godine.

Rešenjem Višeg suda u Leskovcu Ržg 216/19 od 22.11.2019. godine, odbijena je žalba punomoćnika predlagača izjavlјena protiv rešenja Osnovnog suda u Leskovcu R4 I 109/19 od 09.09.2019. godine, kojim je odbijen prigovor predlagača za ubrzanje postupka, zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku u predmetu tog suda I 7838/10, kao neosnovan.
Protiv navedenog rešenja, predlagač je blagovremeno izjavila reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešnog i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primene materijalnog prava, s tim što je predložila da se revizija smatra izuzetno dozvolјenom, u skladu sa odredbom član 404. ZPP.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde
Član 41 | DIC | Stojanović protiv Hrvatske
Presuda je povezana sa rešenjem Rev 3050/2019 od 18.09.2019. godine godine, Vrhovnog kasacionog suda, kojim se odbacuje revizija tužene izjavlјena protiv presude Višeg suda u Vranju Gž 1751/18 od 13.11.2018. godine i odbija kao neosnovan zahtev tužioca za naknadu troškova odgovora na reviziju.

Presudom Osnovnog suda u Vranju Prr1 22/17 od 09.02.2018. godine, obavezana je tužena da tužiocu plati na ime naknade imovinske štete izazvane povredom prava na suđenje u razumnom roku u predmetu Opštinskog suda u Vranju
I br. 1012/09 (ranije I. br. 850/05) iznose sa zateznom kamatom od dospeća pa do isplate bliže navedene u izreci pod 1. Tužana je obavezana da tužiocu na ime troškova parničnog postupka plati iznos od 24.000,00 dinara.
Viši sud u Vranju je presudom Gž 1751/18 od 13.11.2018. godine odbio kao neosnovanu žalbu tužene i potvrdio presudu Osnovnog suda u Vranju Prr1 22/17 od 09.02.2018. godine. Odbijen je zahtev tužene za naknadu troškova drugostepenog postupka.

Rešenje je dostupno u javnoj bazi sudske prakse ovde


Tematski povezani sadržaj u biblioteci Pravosudne akademije

Nastavni materijal

Publikacije